1. Definicija i podjela genetike.

Genetika je znanost o nasljeu i promjenjivosti osobina ivih organizama.

Dijeli se s obzirom na:

pristup prouavanja (genetika razvoja, molekulska, populacijska, ekologijska genetika)

metodologiju (veterinarska, poljoprivredna, genetika tumora, farmakogenetika, imunogenetika)

predmet prouavanja (genetika mikroorganizama, biljaka, ivotinja i ovjeka)

Humana genetika bazina i primjenjena znanastvena disciplina, prouava zakone prijenosa nasljednih osobina

ovjeka i nain realizacije nasljea u nekoj jedinici.

Medicinska genetika znanost o biologijaskim varijacijama u ljudi u odnosu na zdravlje i bolest.

Klinika genetika znanje i umjetnost dijagnoze, lijeenja i prevencije genetikih bolesti, orijentirana na zdravlje

pojedinca i njegove obitelji.

2. Uestalost i podjela nasljednih bolesti.

Uestalost nasljednih bolesti: genski poremeaji prisutni su u najmanje 2% novoroenadi, odgovorni su za 50%

sljepoa, gluhoa, tekoa u uenju i smrti, a pogaaju 5% populacije do 25. godine ivota.

Nasljedna stanja svrstavaju se kao monogenska (poremeaji jednog gena), kromosomska i multifaktorska, no zbog

poligenskog nasljeivanja, dodaje se jo jedna kategorija steena somatska genetika bolest.

3. Stanina dioba. Mitoza i mejoza.

Stanina dioba je slijed dogaaja izmeu dviju dioba stanice. Trajanje razliito u razliitim vrstama stanica. Sastoji se

od mitoze i interfaze. Interfaza je najvaniji dio staninog ciklusa i ini 95% staninog ciklusa.

MITOZA je proces dijeljenja somatskih stanica kod kojih se istodobno dijele jezgra i citoplazma. Iz ljudske zigote koja

se pri zaeu sastoji od jedne stanice nizom uzastopnih brzih mitoza nastane zrela odrasla osoba koja se u konanici

sastoji od otprilike 1 x 104 stanica. Tijekom mitoze, svaki se kromosom podijeli u dva kerinska kromosoma koji se

razvrstavaju u dvije stanice keri. Takva podjela dovodi do nepromijenjenog broja kromosoma u svim stanicama. 5

faza mitoze:

1. profaza kromosomi se kondenziraju, dolazi do nastajanja diobenog vretena; centrioli se podijele na dva i kreu

na suprotne polove stanice, a iz centrosoma (dva centriola), zrakasto se ire mikrotubuli diobenog vretena

2. prometafaza razgradi se jezgrina ovojnica kako bi se oslobodili kromosomi, svaki se kromosom preko svoje

centromere vee za mikrotubule diobenog vretena

3. metafaza kromosomi se poredaju u ekvatorijalnoj ravnini ili ploi stanice; svaki kromosom je vezan za

centrosom mikrotubulom potpunog vretena; u ovoj fazi kromosomi su najjae kondenzirani i stoga najvidljiviji; svaki

kromosom ima oblik slova X jer su se kromatide odvojile du osi kromosoma, ali su jo uvijek povezane u

centromernoj regiji koja se jo nije podijelila

4. anafaza centromere se uzduno odvajaju kako bi se sestrinske kromatide svakog kromosoma odvojile na

suprotne polove stanice

5. telofaza kromatide (koje u ovoj fazi ine neovisne kromosome) su sastavljene od jednog dvostrukog lanca DNA

te se potpuno odvajaju u dvije skupine sestrinskih kromosoma koje se nanovo zatvaraju unutar novonastale jezgrine

ovojnice; dolazi i do podjele citoplazme

INTERFAZA STANINOG CIKLUSA je razdoblje izmeu dviju uzastopnih mitoza. Poinje G1-fazom u kojoj kromosomi

postaju tanki i dugaki. Slijedi S-faza u kojoj se dogaa replikacija DNA kako bi se umnoio kromatin svakoga

kromosma. Nakon S-faze svaki se kromosom sastoji od dviju kromatida koje kromosomima daju izgled slova X. Svi se

parovi homolognih kromosoma repliciraju istodobno, osim jednog X-kromosoma koji uvijek malo zaostaje za

ostalima (inaktivni kromosom koji tvori spolni kromatin ili tzv. Barrovo tjelece vidljivo u interfaznim somatskim

enskim stanicama). Interfaza zavrava relativno kratkom G2-fazom u kojoj poinje kondenzacija kromosoma kako bi

se stanice pripremile za sljedeu mitozu.

MEJOZA je proces diobe, koji se dogaa pri zavrnoj fazi nastajanja gameta. Tri kljune znaajke razlikuju mejozu od

mitoze:

rezultat mitoze su dvije stanice keri od kojih se svaka sastoji od diploidnog broja kromosoma (46), dok se za

vrijeme mejoze diploidni broj prepolovi, pa svaka zrela gameta dobiva haploidni komplet od 23 kromosoma

mitozom se dijele sve somatske stanice, ukljuujui i prekursorske stanice iz kojih e konano nastati gamete

(oogonije i spermatogonije), dok se mejoza odvija samo kao konana dioba stanica pri sazrijevanju gameta

mitoza je proces koji se dogaa u jednom koraku, a mejoza se satoji od dviju staninih dioba (mejoza I i

mejoza II), od kojih svaka ima profazu, metafazu, anafazu i telofazu kao i u mitozi

Mejoza I (jo se naziva i redukcijska dioba jer se u njoj prepolovljuje broj kromosoma):

Profaza I - dolazi do crossing overa (rekombinacije), a to je izmjena izmeu homolognih dijelova

nesestrinskih kromatida; u razvoju mokih gameta sparivanje izmeu X i Y kromosoma dogaa se samo u

jednom malom dijelu na samom vrhu kraih krakova (pseudoautosomna regija). Ova faza ima pet stadija:

leptoten (kromosomi postaju vidljivi jer zapoinje njihova kondenzacija), zigoten (homologni kromosomi se

sparuju i pozicioniraju izravno jedan nasuprot drugomu u procesu sinapse; kromosomi se veu

sinaptonemskim kompleksima), pahiten (svaki par homolognih kromosoma, bivalent, postaje tijesno

smotan; dogaa se krosingover), diploten (homologni rekombinirani kromosomi poinju se razdvajati, ali i

dalje ostaju povezani na mjestima na kojima se dogodio krosingover (ta su mjesta kijazme)), dijakineza

(razdvajanje homolognih kromosoma je potpuno i kromosomi su najee u ovom stadiju kondenzirani).

Metafaza I - nestaje jezgrina ovojnica, kromosomi se pozicioniraju u ekvatorijalnoj ravnini stanice, gdje su

povezani za diobeno vreteno kao i u mitotikoj metafazi.

Anafaza I diobeno se vreteno stee, dolazi do odvajanja homolognih kromosoma na suprotne polove

stanice.

Telofaza I haploidni kompleti kromosoma su na suprotnim polovima; dolazi do nastajanja dviju stanica

keri, gameta koje se nazivaju sekundarne spermatocite/oocite

Mejoza II vrlo je slina obinoj mitozi. Svaki kromosom koji se sastoji od dviju kromatida smjeta se u ekvatorijalnu

ravninu i zatim uzduno podijeli kako bi nastale dvije nove gamete (u mukaraca spermatide, u ena po jedna jajna

stanica i polarno tjelece).

4. Posljedice nerazdvajanja u mitozi, mejozi I i mejozi II.

Zbog nerazdvajanja dolazi do brojanih kromosomskih abnormalnosti. U te abnormalnosti ubrajamo aneuploidije

(gubitak ili dobitak jednog ili vie kromosoma) i poliploidije (dodatak cijelog jednog ili vie haploidnih kompleta

kromosoma)1. Aneuploidije mogu biti monosomije (gubitak samo jednog kromosoma), trisomije (ako kromosomski

komplet sadri jedan dodatni kromosom) i tetrasomije (ako kromosomski komplet sadrava dva dodatna

kromosoma).

Ako se pogrjeka nerazdvajanja dogodila u mejozi I, gamete sadravaju oba homologna kromosoma, a nerazdvajanje

u mejozi II dovodi do nasljeivanja dviju kopija jednog homolognog kromosoma.

Nerazdvajanje kromosoma moe se dogoditi i u ranim mitotikim diobamanovooploene zigote. Takve pogrjeke

uzrokuju nastajanje dviju ili vie staninih populacija, to se naziva mozaicizmom.

5. Dismorfini znaci.

Dismorfini znaci (dismorfine crte):

glava - trokutasto lice, hipoplazija srednjeg dijela lica, retrognatija

oi - antimongoloidni poloaj, ptoza, strabizam, epikantus

ui - kronini otitis (80%), zamjetno oteenje sluha (50-70%)

visoko nepce (82%)

1 Od aneuploidija i poliploidija, mislim da su samo aneuploidije uzrokovane nerazdvajanjem kromosoma; a poliploidije se ionako ne

javljaju esto kod ljudi, nego uglavnom kod billjaka.

vrat - kratak

nizak urast kose (80%)

pterigij

6. to su to kromosomopatije, njihova uestalost i podjela?

Kromosomopatije ili kromosomske abnormalnosti (aberacije) su promjene broja ili strukture kromosoma, to obino

dovodi do abnormalne ekspresije veeg broja gena.

One se mogu svrstati u:

brojane abnormalnosti

- aneuploidije (ukljuuju gubitak ili dobitak jednog ili vie kromosoma), a u ovu grupu se ubrajaju

monosomije (gubitak samo jednog kromosoma) i trisomije/tetrasomije (kromosomski komplet koji

sadrava jedan/dva dodatna kromosoma)

- poliploidije (dodatak cijelog jednog ili vie haploidnih kompleta kromosoma), a mogu biti npr. triplodije (69

kromosoma) ili tetraploidije (92 kromosoma); kod ljudi se ovakva djeca uglavnom spontano pobace

strukturne abnormalnosti - nastaju zbog lomova kromosoma i povezivanja s drugim dijelovima kromosoma u

drugaijoj konfiguraciji; mogu biti uravnoteene (podrazumijeva potpuni komplet kromosoma bez gubitka ili

dodatka genetikoga materijala; uglavnom su bezopasne, osim u sluajevima kad se lomovi dogaaju usred

funkcionalnih gena) i neuravnoteene (kromosomski komplet sadrava nepotpuni kromosomski materijal; este

su klinike posljedice)

- translokacije (prijenos genetikog materijala s jednog kromosoma na drugi moe biti reciprona

translokacija ili Robertsonova translokacija)

- delecije (gubitak dijela kromosoma; posljedice su monosomije za taj izgubljeni kromosomski dio)

- insercije (kada se dio kromosoma ubaci nekamo unutar nekog drugog kromosoma)

- inverzije (nastaju kada se dogode dva loma na istom kromosomu, a pri ponovnom spajanju dio kromosoma

ima obrnutu orjentaciju moe biti pericentrina inverzija ili paracentrina inverzija)

- nastajanje prstenastih kromosoma (pri lomu koji se dogodi na oba kraka kromosoma te ostavlja ljepljive

krajeve koji se spajaju u presten)

skupina kromosomskih abnormalnosti koja sadrava razliite komplete kromosoma u dvije ili vie staninih linija

(miksoploidija)

- mozaicizam (pojava bilo u pojedinca bilo u tkivu dvaju ili vie staninih linija koje se razlikuju po svojoj

genetikoj konstitucijin iako su nastale iz iste zigote, te su toga istog genetikog podrijetla)

- kimerizam (prisutnost dvaju ili vie genetiki razliitih staninih linija u jednoj osobi koje nastaju iz vie od

jedne zigote, tj. stanine linije razliita su genetikog podrijetla postoje disperine kimere i krvne kimere)

Osim ove podjele, mogu biti i autosomne ili gnomosomne; prijenosne (stabilne) ili nestabline (ne prenose se na

potomstvo); de novo mutacije ili nasljedne.

Kromosomske aberacije nalazimo kod jednog od 100-200 novoroenih, ali ne mora se uvijek oitovati u klinikoj

slici. Uzrokuju 60% spontanih pobaaja u prvom tromjeseju. Kromosomski poremeaji stoga uzrokuju spontani

gubitak velikog dijela ljudskih zametaka. Od zaea dalje, uestalost kromosomskih poremeaja naglo se smanjuje.

7. Osnovni kliniki simptomi kod osoba koje imaju kromosomski poremeaj.2

Downov sindrom: karakteristine crte lica (koso poloeni oni rasporci, male uke, isplaen jezik), brazda etiri prsta,

priroene srane grjeke, nie intelektualne sposobnosti, nizak rast.

Klinefelterov sindrom: lake tekoe u uenju, sterilitet, rast malo vii od prosjeka.

Turnerov sindrom: niska linija rasta kose, valgus laktova, nizak rast, hipogonadizam, neplodnost, primarna

amenoreja.

2 Ovdje sam simptome razvrstala po odreenim kromosomskim bolestima, a ako elite samo simptome, jednostavno ih izdvojite, tj.

zanemarite bolesti.

Sindrom fragilnog X-kromosoma: prepoznatljiv izgled lica (visoko elo, velike ui, dugo lice, izboena brada), vei

testisi (makroorhija), slabost vezivnog tkiva s labavim zglobovima, duevno zaostajanje.

Neki simptomi koji mogu upuivati na kromosomski poremeaj: tekoe u uenju, nediferencirani spol, neplodnost i

ponavljani pobaaj, neoplazme i sindromi kromosomskih lomova.

Mentalna retardacija, zaostajanje u rastu i razvoju, kongenitalne anomalije, dismorfine crte, abnormalni

dermatoglifi, infertilitet ili sterilitet, maligne bolesti.

8. Podjela numerikih kromosomskih aberacija.3

aneuploidije (ukljuuju gubitak ili dobitak jednog ili vie kromosoma), a u ovu grupu se ubrajaju monosomije

(gubitak samo jednog kromosoma), trisomije/tetrasomije (kromosomski komplet koji sadrava jedan/dva

dodatna kromosoma), te fenomen mozaicizma (dvije ili vie razliitih staninih populacija)

poliploidije (dodatak cijelog jednog ili vie haploidnih kompleta kromosoma), a mogu biti npr. triplodije (69

kromosoma) ili tetraploidije (92 kromosoma); kod ljudi se ovakva djeca uglavnom spontano pobace

9. Podjela strukturnih kromosomskih aberacija.

Strukturne abnormalnosti - nastaju zbog lomova kromosoma i povezivanja s drugim dijelovima kromosoma u

drugaijoj konfiguraciji; mogu biti uravnoteene (podrazumijeva potpuni komplet kromosoma bez gubitka ili

dodatka genetikoga materijala; uglavnom su bezopasne, osim u sluajevima kad se lomovi dogaaju usred

funkcionalnih gena) i neuravnoteene (kromosomski komplet sadrava nepotpuni kromosomski materijal; este su

klinike posljedice)

translokacije (prijenos genetikog materijala s jednog kromosoma na drugi moe biti reciprona translokacija

ili Robertsonova translokacija)

delecije (gubitak dijela kromosoma; posljedice su monosomije za taj izgubljeni kromosomski dio)

insercije (kada se dio kromosoma ubaci nekamo unutar nekog drugog kromosoma)

inverzije (nastaju kada se dogode dva loma na istom kromosomu, a pri ponovnom spajanju dio kromosoma

ima obrnutu orjentaciju moe biti pericentrina inverzija ili paracentrina inverzija)

nastajanje prstenastih kromosoma (pri lomu koji se dogodi na oba kraka kromosoma te ostavlja ljepljive

krajeve koji se spajaju u presten)

10. Mehanizam nastanka poliploidija.

Poliploidije su pogreke tijekom stvaranja gameta u kojima se kromosomi udvostrue, ali se ne udvostrui

citoplazma i stanica se ne podijeli na 2 stanice keri (endoreduplikacija).

Kod poremeaja oplodnje (dispermija).

Kod pogreke citokineze (pogreka u ranoj mitotskoj diobi stanica embrija u razvoju priemu se kromosomi umnoe,

ali se citoplazma ne odvoji).

Triploidija nastaje iz dvije majinske i jedne oinske gamete (69,xxx ili 69,xxy) ili 1 majine, 2 oeve (69,xyy)

U ljudi se od poliploidija jedino moe uoiti triploidija (69 kromosoma, 3n) i to najee u uzorcima spontanih

pobaaja, ali su preivljenja dulja od polovice trudnoe vrlo rijetka.

Triploidija se moe dogoditi kao posljedica nepravilne mejoze jajne stanice ili spermija, a najee se dogaa jer ne

dolazi do odvajanja polarnoga tjeleca ili do nastajanja diploidnog spermija. Nadalje, triplodija je mogua ako dolazi

do oplodnje jajne stanice s dva spermija, tzv. dispermije. Kad se dogodi triploidija uz prisutnost dodatnog kompleta

oevih kromosoma, posteljica natekne uz promjene koje se nezivaju hidatidiformnim promjenama. Nasuprot tomu,

kad je triploidija uzrokovana dodatnim kompletom majinskih kromosoma, posteljica je smanjena, triploidija

najee zavrava spontanim pobaajem.

11. to su to poliploidije?

3 8. i 9. pitanje su odgovoreni ve u 6., ali evo opet.

Poliploidije su vrsta kromosomskih brojanih abnormalnosti kod kojih odstupanja ukljuuju dodatak cijelog jednog ili

vie haploidnih kompleta kromosoma (3n ili 4n za razliku od normalnog 2n). Primjer poliploidija: triploidija (69

kromosoma, 3n) ili tetraploidija (92 kromosoma, 4n). U ljudi je esto mogue uoiti poliploidiju u uzorcima

spontanih pobaaja, ali su preivljenja dulja od polovine trudnoe vrlo rijetka.

12. to su to aneuploidije?

Aneuploidije su vrsta brojanih kromosomskih abnormalnosti kod kojih odstupanja ukljuuju gubitak ili dobitak

jednog ili vie kromosoma. Gubitak samo jednog kromosoma uzrokuje monosomiju. Ako kromosomski komplet

sadrava jedan/dva dodatna kromosoma, radi se o poremeaju trisomije/tetrasomije. Glavni uzrok ovim

poremeajima je nerazdvajanje kromosoma u mejozi I ili mejozi II ili anafazno zaustavljanje.

13. Mehanizam nastanka aneuploidija.

Zbog nemogunosti razdvajanja bivalenata koja se naziva nerazdvajanjem kromosoma nastaju gamete koje dobiju

oba homologna kromosoma (disomija). Ako se u takvim gametama dogodi oplodnja, nastaje trisomija. Postoji razlika

u kromosomima gameta ako se nerazdvajanje kromosoma dogodilo u mejozi I ili mejozi II. Ako se pogrjeka dogodila

u mejozi I gamete sadravaju oba homologna kromosoma, dok nerazdvajanje u mejozi II dovodi do nasljeivanja

dviju kopija jednog homolognog kromosoma.

Kao i kod trisomije, monosomija moe nastati zbog nerazdvajanja kromosoma u mejozi. Ako jedna gameta dobije

jedan homologni kromosom vie (disomija), drugoj e nedostajati upravo taj homologni kromosom (nulisomija).

Monosomija se, takoer, moe dogoditi za vrijeme putovanja kromosoma na pol stanice pri stezanju diobenog

vretena u anafazi, u tzv. anafaznom zaostajanju.

14. Nerazdvajanje u I. i II. mejotskoj diobi.4

Zbog nemogunosti razdvajanja bivalenata koja se naziva nerazdvajanjem kromosoma nastaju gamete koje dobiju

oba homologna kromosoma (disomija). Ako se u takvim gametama dogodi oplodnja, nastaje trisomija. Postoji razlika

u kromosomima gameta ako se nerazdvajanje kromosoma dogodilo u mejozi I ili mejozi II. Ako se pogrjeka dogodila

u mejozi I gamete sadravaju oba homologna kromosoma, dok nerazdvajanje u mejozi II dovodi do nasljeivanja

dviju kopija jednog homolognog kromosoma.

15. Dob majke kao uzrok nerazdvajanja. Primjer i rizici ovisni o dobi, mogunost prevencije.

Jo nije sasvim poznat uzrok nerazdvajanja kromosoma. Najuobiajenije objanjenje je ono povezano sa starenjem

primarnih oocita koje su neaktivne i do 50 godina. Ova se teorija temelji na dobro dokumentiranoj povezanosti

uznapredovale starosti majke s poveanim brojem potomaka s Down sindromom. Starenje majke povezano je i s

trisomijama 13 i 18.

Trudnice mlae od 25 godina imaju rizik za nastanak trisomije manji od 1:1.000; sa 37 godina oko 1:100, a s 45

godina 1:10. Rizik ponovne pojave nerazdvajanja u iduim trudnoama majke je 2,5%.

Prevencijski testovi prenatalna dijagnoza (aminocenteza ili korion frondozum - starije ene, testovi probira,

dijagnostiki testovi).

16. Najee autosomne aneuploidije spojive s preivljavanjem.

Monosomne zigote imaju malu vjerojatnost preivljenja. Trisomine preive ako je viak kromosomskog materijala

relativno mali, tj. spojiv s preivljavanjem. U glavnom se radi o trisomijama 21, 13 i 18.

Downov sindrom je uzrokovan dodatkom 21. kromosoma, te se stoga esto naziva i trisomijom 21. Ostale trisomije

koje preivljavaju do roenja jesu Patauov sindrom (trisomija 13) i Edwardsov sindrom (trisomija 18). Veina ostalih

trisomija rezultira ranim prekidom trudnoe, od kojih je najea trisomija 16 koja uzrokuje spontani pobaaj u prva

tri mjeseca trudnoe.

4 Ili ja neto grijeim, ili se ovdje stalno ponavljaju ista pitanja. Neka, neka :)

17. Prevalencija (uestalost) i etiologija trisomija 13, 18 i 21.

Trisomija 13 (Patauov sindrom)

- prevalencija: 1:9.000 novoroenadi (smrtnost 30% u neonatalnom razdoblju, 50% u prva dva mjeseca,

90% u prvoj godini ivota)

- etiologija: nerazdvajanje tijekom gametogeneze kod starijih majki (75%)?

Trisomija 18 (Edwardsov sindrom)

- prevalencija: 1:8.000 novoroenadi (rizini faktor-starost majke)

- etiologija: regularni oblik 80% zbog nerazdvajanja, 1% rizik ponavljanja, 10% uzrokovano mozaicizmom ili

nebalansiranom kromosomskom aberacijom (posebno translokacijom)

Trisomija 21 (Down sindrom)

- prevalencija: 1:750-1.000

- etiologija: nerazdvajanje u mitozi, mejozi ili translokacije

18. Citogenetiki oblici Downovog sindroma.

Down sindrom je, to se tie kromosomskih abnormalnosti, u 94,3% sluajeva uzrokovan trisomijom, u 3,3%

sluajeva translokacijom, a u 2,4% sluajeva mozaicizmom.

U sluajevima koji su nastali zbog trisomije 21, prekobrojni kromosom je u 90% sluajeva podrijetlom od majke, a

istraivanja DNA pokazala su da poremeaj najee nastaje zbog nerazdvajanja kromosoma tijekom majine mejoze

I. Robertsonove translokacije uzrok su ovom poremeaju u oko 4% oboljelih, a u treine je jedan od roditelja

nositelj. Djeca s mozainim oblikom bolesti esto imaju blau kliniku sliku nego djeca s potpunim oblikom.

Do danas je jedina relativno dobro utvrena genotipsko-fenotipna povezanost u trisomiji 21 ona s Alzheimerovom

boleu.

19. Vanjska obiljeja Downovog sindroma.

Karakteristine crte lica, to ukljuuje okruglo plosnato lice, koso poloene one rasporke, male uke i usta, isplaen

jezik, plosnati korijen nosa, nosnice prema gore, epikantus, Brushfieldove pjege (hipoplazija strome arenice). Kod

novoroenadi se prepoznaje po hipotoniji i viku koe na vratu. Brahicefalija, brazda 4. prsta koja se nalazi u oko

50% djece s Down sindromom (a samo u oko 2-3% zdrave populacije), klinodaktilija (kratak i zakrivljen 5. prst), nizak

rast, vrat kratak i irok, hipersenzibilni zglobovi, koa gruba i suha, kosa tanka i slaba, izboen trbuh i udubljen prsni

ko. Karakteristino irok razmak izmeu 1. i 2. prsta na nozi, muke genitalije su slabije razvijene.

20. Malformacije i poremeaji funkcije organa/sustava karakteristini za trisomiju 21.

Kod 40-45% novoroenadi s Down sindromom nau se priroene srane grjeke (najee su zajedniki

artrioventrikularni kanal, defekt septuma klijetke i pretklijetke, otvoren arterijski duktus); artrezija anusa, artrezija

duodenuma, oteenje sluha, epilepsija, katarakta, poremeaji hormona titnjae, imunog sustava, Hirschprungova

bolest. Jedinstveni obrazac malignih bolesti, pojava akutne mijeloidne leukemije, maleni rizik za solidne tumore;

strabizam.

21. Multidisciplinsko praenje Down sindroma.

Down sindrom zahtjeva trajno praenje. Prati se rast i razvoj, ponaanje, simptomi i komplikacije. Obino je

potreban multidisciplinarni pristup.

Potrebni pregledi : pedijatrijski, neuroloki, ginekoloki, kardioloki (UZV), okulistiki (svake 2.g.), pregledi titnjae

(prve 3 godine jednom godinje, a zatim svake druge godine do 13. godine), s 3 i 12 godina RTG lateralne cervikalne

kraljenice (atlantoaksijalne subluksacije), MRI/CT, sleep apnea sindrom (HAL,ORL), evaluacija sluha (EOAE, BEAP),

kontrola krvne slike i imunologijska obrada, GUK. U starijoj dobi se esto javlja Alzheimereova bolest.

22. Terapija Downovog sindroma.

Potrebna je suradnja mnogih strunjaka i to: psihijatra (depresije i opsesivno-kompulzivni poremeaj), logopeda,

defektologa. Takoer su potrebne prilagodbe u vidu individualno programiranog kolovanja, ukljuivanja u razvojni

edukacijski program, te godinja evaluacija.

Terapija je simptomatska, kalorijski unos mora biti manji od preporuene dnevne koliine za dob, potrebna je

rekreacija, cijepljenje, odravanje toalete nosa i oiju, kontrola stomatologa, lijekovi, te plastine operacije.

23. Genetika informacija uz Downov sindrom.

Uestalost Down sindroma pri roenju iznosi 1:800-1000, a u VB se oko 60% sluajeva Down sindroma otkriva

prenatalno. Postoji jasna povezanost izmeu uestalosti Downova sindroma i starije dobi majke. Za regularni oblik

trisomije 21 rizik ponavljanja vezan je uz dob majke (varijabilno) i injenicu da je trisomija ve nastala u prethodnoj

trudnoi (~1%). Kombinirani rizik ponavljanja iznosi izmeu 1:100 i 1:200.

Prenatalna dijagnoza se vri na sljedee naine: probir putem trostrukog/etverostrukog ili kombiniranog testa; UZV

ploda; amniocenteza, biopsija koriona, placentacenteza.

Potrebno je to prije dati genetiku informaciju uz prisutstvo oba roditelja i djeteta u mirnom i povjerljivom

okruenju, izravno i razumljivo, te raspraviti o planu praenja i osigurati kontakt.

24. Citogenetiki oblici trisomije 13 (Patau).

47, t 135 ( moe biti 47,XX, + 13. ili 47,XY, + 13.)

Incidencija za ovaj sindrom je oko 1:9000, prognoza je bolesti loa, gotovo sva djeca umiru u prvim danima ili

tjednima ivota. Veina ih se otkriva prenatalno, to esto dovodi do prekida trudnoe. Oko 10% sluajeva

uzrokovano je mozaicizmom ili nebalansiranom kromosomskom aberacijom, posebno Robertsonovom

translokacijom.

25. Klinika slika sindroma Patau (trisomija 13).

Patau sindrom je kliniki karakteriziran tekim malformacijama SS (holoprozencefalija, defekt neuralne cijevi,

arinencefalija, korteksna disgeneza) to za posljedicu ima poremeaje tonusa, gluhou i konvulzije. Malformacije

glave (mikrocefalija, razmaknute suture) oiju (hipertelorizam, mikroftalmija ili anoftalmija, kolobom, katarakta),

rascjepima usne, eljusti i nepca (heliognatopalatoshiza), malim, nisko poloenim i loe oblikovanim ukama,

polidaktilijom, konveksnim noktima, te anomalijama prsnog koa (srane greke, dijafragmalna hernija), bubrega

(cistini bubrezi, potkovasti bubrezi, displazija bubrega, hidronefroza) i probavnog trakta (malrotacije crijeva). Vrat

je kratak i ima koni nabor. ivotna prognoza je loa i veina djece umire u prvim mjesecima ivota.

26. Genetika informacija uz sindrom Patau.

Incidencija za ovaj sindrom je oko 1:9000. Rizik za regularnu trisomiju 1:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o

vrsti translokacije i spolu nositelja. prognoza je bolesti loa, gotovo sva djeca umiru u prvim danima ili tjednima

ivota. Veina ih se otkriva prenatalno, to esto dovodi do prekida trudnoe. Oko 10% sluajeva uzrokovano je

mozaicizmom ili nebalansiranom kromosomskom aberacijom, posebno Robertsonovom translokacijom.

Prenatalna dijagnoza se vri na sljedee naine: probir putem trostrukog/etverostrukog ili kombiniranog testa; UZV

ploda; amniocenteza, biopsija koriona, placentacenteza.

27. Citogenetiki oblici trisomije 18 (Edwards).

47, t 186 (moe biti 47,XX,+18 ili 47,XY,+18)

Incidencija za ovaj sindrom je oko 1:8000, prognoza je bolesti loa, gotovo sva djeca umiru u prvim danima ili

tjednima ivota. Veina ih se otkriva prenatalno, to esto dovodi do prekida trudnoe. Oko 10% sluajeva

uzrokovano je mozaicizmom ili nebalansiranom kromosomskom aberacijom.

Regularni oblik - 80% uslijed nerazdvajanja, rizik ponavljanja

Mozaicizam - 10% sluajeva usliljed postzigotnog nerazdvajanja(blai oblici)

Translokacije - parcijalneT18

28. Klinika slika sindroma Edwards (trisomija 18)

U djevojica je ovaj sindrom ei negoli u djeaka (4:1). Glavna su obiljeja: intrauterina distrofija (hidramnion,

mala posteljica, mala poroajna teina), kraniofacijalna dismorfija (mikrocefalija ili hidrocefalija, izrazita

dolihocefalija, mikroftalmija, loe formirane uke, malen i uzak nos, malena mandibula, visoko nepce), kratak

sternum, anomalije srca, bubrega i probavnog trakta, ulnarna devijacija,fokomelija, pes equinovarus, intrauterini

zastoj rasta, nenapredovanje, teko razvojno zaostajanje, konvulzije, gluhoa. Postoje i karakteristine fleksijske

kontrakture prstiju (2. prst preko 3., a 5. preko 4.), to je vrlo izraeno u prvim tjednima ivota. Prognoza je takoer

loa, i veina djece umire tijekom prve godine ivota. Djeca koja ive due obino imaju manje izraene anomalije

organa, ali imaju naglaenu mentalnu zaostalost.

29. Genetika informacija uz Edwardsov sindrom.

47, t 18 (moe biti 47,XX,+18 ili 47,XY,+18). Regularni oblik - 80% uslijed nerazdvajanja, rizik ponavljanja

strukturni poremeaj X kromosoma

izokromosom

delecije, duplikacije (25%)

mozaicizam (npr. 45X/46,XX) (15% sluajeva)

46, XY (2-5%)

34. Klinika slika Turnerovog sindroma vanjska obiljeja.

Djeca s Turnerovim sindromom pri roenju izgledaju sasvim normalno. U nekih se mogu vidjeti ostaci intrauterinih

edema u obliku oteenih udova i konih nabora s obiju strana vrata (pterigij). Prepoznatljivi simptomi su malena

teina i duina pri poroaju, dismorfine crte; glava-trokutasto lice, hipoplazija srednjeg dijela lica,retrognatija. Oi -

antimongoloidni poloaj, ptoza, strabizam, epikantus. Ui - kronini otitis (80%), zamjetno oteenje sluha (50-70%),

visoko nepce (82%). Vrat - kratak, nizak urast kose(80%), pterigij, mikrognatija, epikantus, loe formirane i nisko

postavljene uke. Koa je esto bogata pigmentiranim nevusima, alopecija, hirzutizam. Na akama i stopalima

novoroenadi vide se pseudolimfatiki edemi, zglobovi su hiperelastini, a postoji i valgus laktova. Kratke

metakarpalne IV. kosti, fuzija kostiju zapea, hipoplazija noktiju. titast prsni ko, iroko razmaknute prsne

bradavice. Veina je niskog rasta. Dolazi do neproporcionalnog porasta teine i zaostajanja kotane dobi. Odrasle

osobe dosegnu visinu od priblino 150 cm, uz primarnu amenoreju, sterilnost i izostanak sekundarnih spolnih

oznaka. U adolescenciji treba uvesti nadomjesno lijeenje estrogenima kako bi se razvila sekundarna spolna obiljeja

i dugorono sprijeio nastanak osteoporoze.

35. Malformacije i poremeaji funkcije organa/ sustava karakteristini za Turnerov sindrom.

U 20% sluajeva postoje anomalije srca (bikuspidalna aortna valvula, arterosklerotske promjene, stenoza,

kalcifikacija, aneurizma aorte, ektopija srca), a u 40-60% anomalije bubrega. Prisutni su i endokrini poremeaji

(diabetes melitus, neplodnost, hipotiroidizam, upalne bolesti crijeva). Mogue gastrointestinalne (krvarenja,

anoreksija), kardiovaskularne (hipertenzija), endokrine/autoimune (osteoporoza i dr.), urogenitalne (sterilitet)

komplikacije, smetnje uenja te oteanja sluha i vida, tumori.

Umjesto ovarija postoje samo fibrozni traci, a stanica zametnog epitela nema.

Psihiki je razvoj normalan u veine, a u manje od 20% djece javlja se mentalna zaostalost. ivotna prognoza djeteta

s Turnerovim sindromom ovisi o postojanju i teini anomalija srca i bubrega.

36. Metode dijagnostike Turnerovog sindroma.

Barr, Y tjelece

Kariotipizacija

RTG snimka aka, stopala, koljena, kraljenice, rebara, zdjelice, kraniogram

UZV, EKG srca

Obrada urotrakta i praanje

Serum funkcija titnjae, OGTT, spolni hormoni, itd.

prenatalni ultrazvuni pregled moe registrirati zastoj u rastu, cistini higrom vrata ili neku pridruenu

malformaciju

37. Lijeenje Turnerovog sindroma.

Multidisciplinsko praenje

Operativno uklanjanje gonada prije polaska u kolu kod 45,X/46,XY

Gonadna insuficijencija nadomjesno lijeenje (poeti sa niskim dozama estrogena 1-2 godine, a zatim vee

doze u ciklusu s progesteronom)

Kombinacija niskih doza estrogena, GH i anabolikih steroida

Plodnost doniranje oocita, transplantacija gameta ili embrija.

U adolescenciji treba uvesti nadomijesno lijeenje estrogenima kako bi se razvila sekundarna spolna obiljeja i

dugorono sprijeio nastanak osteoporoze.

U svih osoba koje u drugoj staninoj lozi nose materijal koji potjee s Y-kromosoma treba provjeriti imaju li gonadnu

disgenezu. Ako se nae tkivo koje pripada mukim gonadama, treba ga kirurki ukloniti zbog mogunosti zloudne

preobrazbe.

38. Genetika informacija u Turnerovu sindromu.

Javlja se kod 1:2000-5000 enske novoroenadi no velika veina zametaka se spontano pobaci.

Uzroci su: monosomija X (50%), mozaicizam (20%), izokromosom (15%), prsten (5%), delecija (5%) ili neto drugo

(5%).

In vitro oplodnja uz uporabu jajaaca davateljica, prua mogunost raanja i enama s Turnerovim sindromom (2%

bolesnica).

U posljednje vrijeme zbog rutinskih ultrazvunih kontrola trudnica, sumnja na Turnerov sindrom esto se postavlja

ve u drugome tromjeseju, na temelju generaliziranih edema (hidrops) ili oteknua ogranienih na podruje vrata

(nuhalne ciste ili zadebljanje nuhalne regije).

39. Multidisciplinsko praenje Turnerovog sindroma (nabroji to sve treba pratiti i koji strunjaci trebaju biti ukljueni u praenje).

Ono to treba pratiti Strunjaci koji trebaju biti ukljueni u praenje

Smetnje prehrane gastroenterolog

Periferni puls, tlak kardiolog

Displazija kukova, skolioza ortoped

Kronini otitis, oteenje sluha, sinusitis otorinolaringolog

Strabizam, refrakcijske anomalije okulist

Zastoj rasta i spolnog razvoja, osteoporoza endokrinolog

Smetnje uenja psiholog, logoped

gonadoblastom kirurg

T4, TSH, OGTT, spolni hormoni, UK, UZV bubrega i srca, EKG, Rtg snimke

laboratorijski nalazi

40. Terapija Turnerovog sindroma.

Terapija hormonom rasta bez koje srednja dostignuta visina u odrasloj dobi iznosi 145 cm.

U adolescenciji treba uvesti nadomijesnu terapiju estrogenima kako bi se razvila sekundarna spolna obiljeja i

dugorono sprijeio nastanak osteoporoze.

41. Prevalencija (uestalost) i etiologija Klinefelterovog sindroma.

Klinefelterov sindrom (47,XXY) je relativno est poremeaju s uestalou od 1:1.000 ivoroene muke djece, koji

nastaje zbog prekobrojnog kromosoma X.

Kariotipizacijom ovih bolesnika najee se nae prekobrojni kromosom X. Molekularne su analize pokazale da se

ova aberacija s jednakom uestalou nasljeuje i od majke i od oca. U djeaka koji su aberaciju naslijedili od majki,

najee je rije o majkama starije ivotne dobi. Manji broj djeaka ima mozaini oblik bolesti (npr. 46,XY/47XXXY).

Rjee se nau bolesnici s vie od dvaju kromosoma X, npr. 48,XXXY ili 49,XXXXY, koji su uglavnom tee duevno

zaostali i pokazuju izraenije znaajke Klinefelterova sindroma.

42. Citogenetiki oblici Klinefelterovog sindroma.

47,XXY

48,XXXY

49,XXXXY

48,XXYY

47,XXY/XY

43. Klinika slika Klinefelterovog sindroma vanjska obiljeja.

U ranom se djetinjstvu poremeaj moe oitovati nespretnou ili lakim tekoama u uenju, pogotovo u podruju

verbalnih vjetina. Odrasli su mukarci malo vii od prosjeka, s neto duim donjim udovima. U otprilike 30% nae se

umjerena do srednje teka ginekomastija (poveanje prsa), a svi su mukarci zbog azoospermije (nedostatak

spermija u sjemenoj tekuini) neplodni.

Nekompletna maskulinizacija - enski tip dlakavosti, smanjena dlakavost lica i tijela, pojasasti oblik pretilosti,

enuhoidni izgled, visok glas, hipogonadizam (mali, tvrdi testisi), klinodaktilija, radioulnarna sinostoza, smetnje u

ponaanju i uenju, povuenost, smetnje koncentracije,manjak samopouzdanja.

44. Malformacije i poremeaji funkcije organa/sustava karakteristini za Klinefelterov sindrom.

Svi su mukarci s Klinefelterovim sindromom zbog azoospermije (nedostatak spermija u sjemenoj tekuini) neplodni

te imaju male, mekane testise. Plodnost se moe postii u vrlo maloga broja mukaraca primjenom tehnika

aspiracije i intracitoplazmatskog utrcavanja spermija. U odrasloj dobi postoji povean rizik za razvoj ulkusa na

nogama, osteoporoze i karcinoma dojke.

Dijabetes, hiperlipidemija, hiperkolesterolemija, cerebrovaskularne bolesti.

45. Metode dijagnostike Klinefelterovog sidroma.

Bukalni bris, kariotipizacija, funkcija titnjae, spolni hormoni, pregled testisa.

46. Lijeenje Klinefelterovog sindroma.

Lijeenje Klinefelterovog sindroma-nadomjesna terapija testosteronom od poetka puberteta pa nadalje povoljno

djeluje na razvoj sekundarnih spolnih obiljeja(dublji glas,dlakavost,porast miine mase, izgled spolovila),poboljava

energiju,izdrljivost,koncentraciju,samokontrolu i samopouzdanje i pomae dugoronu prevenciju osteoporoze.

Plodnost se moe postii u vrlo maloga broja mukaraca primjenom tehnika aspiracije i intracitoplazmatskog

utrcavanja spermija. Kontrola hormonskog statusa 1-2 puta godinje.

47. Genetika informacija uz Klinefelterov sindrom.7

Klinefelterov sindrom (47,XXY) je relativno est poremeaju s uestalou od 1:1.000 ivoroene muke djece, koji

nastaje zbog prekobrojnog kromosoma X.

Kariotipizacijom ovih bolesnika najee se nae prekobrojni kromosom X. Manji broj djeaka ima mozaini oblik

bolesti (npr. 46,XY/47XXXY). Rjee se nau bolesnici s vie od dvaju kromosoma X, npr. 48,XXXY ili 49,XXXXY, koji su

uglavnom tee duevno zaostali i pokazuju izraenije znaajke Klinefelterova sindroma.

U ranom se djetinjstvu poremeaj moe oitovati nespretnou ili lakim tekoama u uenju, pogotovo u podruju

verbalnih vjetina. Ukupni verbalni IQ je 10 do 20 jedinica nii u odnosu na nezahvaenu brau i sestre te vrnjake.

Kao djeca esto pokazuju opsjednutos samim sobom.

Budui da u pravilu nije kliniki prepoznatljiv prije puberteta, sindrom se najee otkriva u mukaraca koji se lijee

od neplodnosti, a u veini sluajeva vode normalan ivot.

48. Multidisciplinsko praenje Klinefelterovog sindroma (nabroji to sve treba pratiti i koji strunjaci trebaju biti

ukljueni u praenje).

Zbog lakih potekoa u uenju, a pogotovo u podruju verbalnih vjetina, potreban je nadzor i pomo defektologa i

logopeda. Takoer treba pratiti rast, spolni razvoj (za to je zaduen urolog), te endokrini sustav.

7 Ja jo uvijek ne znam radim li ja dobro ovu genetiku informaciju.

49. Sindrom dvostrukog Y.

Uestalost sindroma XYY je oko 1:1000 ivoroene muke djece, no nae se u 2-3% mukaraca institucionaliziranih

zbog duevnog zaostajanja ili asocijalnog i kriminalnog ponaanja. No ipak veina 47,XYY mukaraca nema problema

s uenjem i/ili delikvencijom, makar neki od njih mogu biti emotivno nezreli i nagla ponaanja. Ovi mukarci nemaju

problema s plodnou, a ostale karakteristike su usporen razvoj motorike i govora, neuroloki problemi - tremor,

inkordinacija. Normalnog su fizikog izgleda i neto vieg rasta. Mogu imati neto nii kvocijent intelignecije u

usporedbi s vrnjacima (10-20 bodova na IQ-ljestvici). Prekobrojni Y-kromosom najvjerojatnije nastaje zbog

nerazdvajanja za vrijeme oeve mejoze II ili postzigotno.

50. Sindrom XXX.

Pretpostavlja se da oko 0,1% svih ena nosi kariotip 47,XXX. Takve su ene najee kliniki zdrave, ali mogu imati

neto nii kvocijent inteligencije (oko 10 do 20 bodova na IQ-ljestvici) i tvrdoglavo ponaanje. To je rijetko prisutno u

toj mjeri da moraju pohaati prilagoeni nastavni program. Fenotip moe biti razliit - nespecifine dismorfine

crte, mikrocefalija/brahicefalija, hipertelorizam, kotane abnormalnosti, anomalije urotrakta. U oko 95% sluajeva

prekobrojni X-kromosom majina je podrijetla, a obino nastaje kao posljedica grjeke tijekom mejoze I. Odrasle su

ene uglavnom plodne i imaju djecu s normalnim kariotipom. Kao i mukarci s vie od dva X-kromosoma, ene s vie

od tri X-kromosoma imaju visoku uestalost duevnog zaostajanja, to je u neposrednoj vezi s brojem X-kromosoma.

51. Mehanizmi nastanka lomova kromosoma.

Sindromi lomljivosti kromosoma su rijetki autosomno recesivni poremeaji obiljeeni poveanom lomljivou

kromosoma u staninim kulturama i poveanom sklonou neoplazmamav poput leukemije i limfoma. Uzrokovani

su oteenjima popravka DNA.

Lom moe biti kromosomskog ili kromatidnog tipa to ovisi o tome kada se tijekom staninog ciklusa dogodio. Ako

se lom dogodi prije S faze, onda se prilikom replikacije replicira i lom, to nazivamo kromosomskim lomom jer su

obje sestrinske kromatide zahvaene na istom mjestu. Ako se lom dogodi nakon replikacije, onda je to kromatidni

lom.

Kod lomova kromosoma, javlja se vei broj izmjena genetikog materijala (krosingovera) izmeu dviju kromatida

kromosoma za vrijeme mitoze, a broj krosingovera takoer raste kada se stanice zdravih osoba izloe nekim

kancerogenim i kemijskim mutagenima (tako da je i to jedan od naina nastanka).

Mehanizmi nastanka lomova kromosoma:

- spontanim pogrekama u replikaciji ili crossing-overu

- utjecajem okolinskih imbenika kao UV svjetlo, gama zraenje, kemikalije, virusi

52. Citogenetike metode.

Metode kromosomske analize (koraci):

priprema kromosoma (moe se koristiti svako tkivo sa ivim stanicama s jezgrom, koje se mogu dijeliti;

najee se rabe limfociti iz periferne krvi)

pruganje kromosoma (G-metoda, R-metoda, Q-metoda, C-metoda i T-metoda, NOR-metoda)

analiza kariotipa (brojanje kromosoma da bi se utvrdio njihov toan broj metafazni razmaz; prugasti

uzorak svakog kromosoma se moe prikazati pomou idiograma)

Molekularna citogenetika:

Fluorescentna in situ hibridizacija - FISH (ukljuuje uporabu fluorescencijom obiljeene sonde koja u dodiru s

bolesnikovom DNA doputa vizualizaciju hibridizacije uporabom fluorescencijskog mikroskopa)

- razliite FISH sonde (centromerne sonde, jedinstvene sonde specifine za pojedinane kromosome,

telomerne sonde)

komparativna genomska hibridizacija CGH (omoguila je utvrivanje regija u kojima se dogodio gubitak

alela ili amplifikaciju gena)

CGH na mikroipu

53. Nabroji tkiva iz kojih se uzima uzorak za citogenetiku analizu.

Svako tkivo sa ivim stanicama s jezgrom, koje se mogu dijeliti, mogue je uporabiti kako bi se prouavali ljudski

kromosomi. Najee se rabe limfociti iz periferne krvi (normalno ne dijele u cirkulaciji, ostaju najjednostavniji i

najjeftiniji izvor kromosomskih preparata zbog kratkog trajanja i jednostavnog uzimanja tkiva kod pacijenata), iako

se jednako uspjeno mogu pripremiti uzorci za kromosomsku analizu i iz koe (stanice koje se dijele u epitelu, a i one

iz bazalnog dijela epidermisa i korijena otkinute dlake), korionskih resica ili stanica iz amnijske tekuine (amniociti)

Jo: stanice koje se dijele u kotanoj sri i u embrionskoj jetri i slezeni, stanice koje se dijele u gonadama i daju

direktne preparate mejotskih i mitotskih figura.

54. Metode pruganja kromosoma.

Metode pruganja omoguuju analize strukture kromosoma i to su G-metoda, R-metoda, Q-metoda, C-metoda i T-

metoda, NOR-metoda:

C-metoda - selektivno boji centromerne regije, konstitutivni heterokromatin u pericentromerinim regijama

kromosoma 1, 9, 16 i distalni dio q kraka y kromosoma.

G metoda i R metoda pruganja - tehnike pruganja koje se koriste za pojedinano odreivanje kromosoma

prema karakteristinom rasporedu pruga du kromosomske osi. Omoguuju analizu strukture svakog

pojedinog kromosoma.

R metoda - denaturacija kromosoma grijanjem u puferu i bojanje s 10% Giemsom. Dobivamo slijed tamnim

pruga obrnuto od G pruga. Tamna podruja su bogata C-G parovima.

G-metoda - preparate tretiramo kratko u otopini tripsina(protoelitiki enzim) 10% giemsa(boja). Tamne G

pruge bogate su A-T parovima.

55. to je molekulska citogenetika? to je FISH metoda analize kromosoma? Prednosti i mane FISH tehnike?

Molekularna citogenetika je dijagnostika metoda koja povezuje tradicionalnu citogenetiku i molekularnu genetiku

tehnologiju. Osnova je te metode jedinstvena sposobnost kratke jednolanane DNA da se sparuje s

komplementarnim DNA slijedom metafaznog kromosoma, interfazne jezgre ili produljena kromatinskog vlakna.

Fluorescentna in situ hibridizacija (FISH) ukljuuje uporabu fluorescencijom obiljeene sonde koja u dodiru s

bolesnikovom DNA doputa vizualizaciju hibridizacije uporabom fluorescencijskog mikroskopa. U uporabi je velik

broj razliitih sondi, npr centromerne sonde ( ukljuuju ponavljajue DNA-slijedove koje se nalaze unutar I okolo

centromernih regija specifinih kromosoma. Najee su se rabile za brzu dijagnostiku najeih sindroma

aneuplodije u interfaznim stanicama koje se ne dijele, a uzrokovane su iz korionskih resica za prenatalnu

dijagnostiku), jedinstvene sonde specifine za pojedinane kromosome (te su sonde spec. za pojedine lokuse.

Jedinstveni sljedovi sondi posebno su korisni za prepoznavanje vrlo malih submikroskopskih delecija I duplikacija),

telomerne sonde (cjelokupni komplet telomernih sondi napravljen je za sva 24 kromosoma. Razvojem ove metode

omogueno je istodobno analiziranje subtelomernih regija svih kromosoma na istome mikroskopskom stakalcu) i

sonde za bojenje itavih kromosoma (pri istodobnoj uporabi takvih sondi u jednoj hibridizacijskoj reakciji, itavi

kromosomi budu specifino fluorescirajui. Bojenje itavih kromosoma posebno je korisno za uoavanje

karakteristinih preraspodjela kromosoma, kao to su sitne translokacije ili za prepoznavanje podrijetla malih

prekobrojnih biljega ili prstenova)

FISH metoda omoguuje analizu genoma interfaznih stanica, detekciju mikodelecija nedostupnih klasinim

citogenetikim metodama i precizno razluivanje intrakromosomskih od interkromosomskih poremeaja. No FISH

metoda ima i nekoliko nedostataka, kao to je nemogunost simultane analize svakog pojedinog kromosoma te

precizne identifikacije segmenata zahvaenih duplikacijom, delecijom ili inverzijom kromosoma.

56. to su mikrodelecije? Nabroji mikrodelecijske sindrome.

Mikrodelecije ili submikroskopske delecije su meukorak izmeu kromosomskih aberacija i monogenskih bolesti.

Neke od mikrodelecija sastoje se od gubitka nekoliko gena koji se nalaze jedan blizu drugoga, to dovodi do tkzv.

sindroma susjednih gena. Primjerice, neki djeaci s Ducheneovom miinom distrofijom (DMD) mogu imati i neke

druge X-vezane poremeaje kao pigmentni retinitis i manjak glicerol - kinaze. Lokusi ova dva poremeaja nalaze se

blizu lokusa DMD. Mikrodelecijski sindromi su relativno rijetki. Mikrodelecijski sindromi su: Williamsov, Langer

Giedionov, WAGR (Wilmsov tumor, aniridija, urogenitalne malformacije i zaostajanje u rastu), Angelmanov, Prader

Willijev, Rubinstein Taybijev, Miller Dierkov, Smith Magenisov.

57. to je Barrovo tijelo? Za to nam slui u dijagnostici?

Tijekom staninog ciklusa, svi se parovi homolognih kromosoma repliciraju istodobno, no jedan od X-kromosoma

uvijek malo zaostaje za ostalima. Taj je kromosom inaktivan X-kromosom koji tvori spolni kromatin ili tzv. Barrovo

tjelece vidljivo u interfaznim somatskim enskim stanicama. Prisutnost Barrova tjeleca dugo je sluila kao relativno

nezadovoljavajua metoda utvrivanja spola iz buklanog razmaza.

Kod kromosomskih aberacija, u mukaraca i ena s vie od jednog X-kromosoma broj vidljivih Barrovih tjeleca u

interfazi je jedan manje od ukupnoga broja prisutnih X kromosoma. Npr., mukarac s kariotipom 47,XXY ima jedno

Barrovo tjelece, dok ena kariotipa 47,XXY ima dva Barrova tjeleca.

58. Nabroji gonosomopatije koje poznaje.

Klinefelterov sindrom (47,XXY), Turnerov sindrom (45,X), Sindrom tri-X (XXX), Sindrom XXY, Sindrom fragilnog X-

kromosoma.

59. Nabroji intrakromosomske strukturne aberacije i njihova osnovna obiljeja.

Intrakromosomke strukturne aberacije su one koje zahvaaju samo jedan kromosom. To su:

Delecije gubljenje dijela kromosoma (terminalne i intersticijske)

Duplikacija ukljuivanje dijela kromosoma u homologni kromosom nastaje izokromosom

Inverzije posljedice lomova na istom kromosomu uz ponovno spajanje odlomljenog dijela u invetirajuem

obliku, nakon rotacije 180; veina nasljedna ; (pericetrine (rekurentne) i paracentrine)

Insercije - ukljuuje dodavanje jednog ili vie nukleotida u gen

60. Nabroji interkromosomske strukturne aberacije i njihova osnovna obiljeja.

To su translokacije koje nastaju kao posljedica prebaaja genetikog materijala jednog homolognog kromosoma na

drugi ili izmjene kromosomskih fragmenata izmeu dva i vie heterologa.

Dijelimo ih na reciprone i Robertsonove translokacije.

Reciprona translokacija

ukljuuje lom najmanje 2 kromosoma koji zamjene odlomljene dijelove

broj kromosoma ostaje 46

najee se dogaaju na dugim krakovima 11. i 22. kromosoma

pojava u opoj populaciji je 1:500

Robertsonova translokacija (centrina fuzija)

dogaa se izmeu akrocentrinih kromosoma

nakon lomova koji nastaju u centromeri ili blizu centromere dolazi do spajanja q krakova akrocentrinih

kromosoma, a p krakovi se gube.

gubitak p krakova kompenzira se genima s drugih p krakova akrocentrinih kromosoma te je stoga ova vrsta

translokacija balansirana aberacija i uglavnom nema fenotipskih posljedica za nositelja

ovom trasnlokacijom broj kromosoma smanjuje se na 45

uzrokuje roenje djeteta s Downovim sindromom jer e biti nasljeena dva normalna 21.kromosoma i dodatni

translocirani kromosom(vie od 50% rizika)

61. Nabroji najee delecije kromosoma i njihova osnovna obiljeja.

Sindrom majeg plaa (monosomija 5p-) ili sindrom cri-du-chat

- karakteristini pla poput make (pojavljuje se kao posljedica nerazvijenosti larinksa), zaostajanje u rastu,

mikrocefalija, hipertelorizam, mikrognatija, tea mentalna retardacija

Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-)

- teka mentalna retardacija, mala poroajna masa, ei u enske djece, rascjep nepca, konvulzije

62. Sindrom majeg plaa (monosomija 5p-)

Cri-du-chat sindrom

Sindrom cri-du-chat dobio je nazivprema karakteristinome plau poput make koji se pojavljuje u novoroenadi

kao posljedica nerazvijenosti larinksa. Sindrom je rijetkost, s uestalou od oko 1: 50.000 ivoroene djece.

Kromosomske se delecije ne mogu vidjeti u svih bolesnika klasinim citogenetikim metodama nego ih je potrebno

dokazivati s pomou metoda poput FISH-a ili komparativne genomske hibridizacije na mikropostroju.

Klinika slika:

- Pla poput make

- Zaostajanje u rastu

- Mikrocefalija

- Hipertelorizam, antimnogloidno poloeni oni rasporci

- Mikrognatija

- Tea mentalna retardacija

63. Wolf Hirschornov sindrom ( monosomija 4p-).

- Uzrokuje ga mikroskopski vidljiva delecija terminalnog dijela 4. kromosoma (4p16.3).

- Uestalost 1: 50.000

- U 87% sluajeva de novo intersticijska delecija

- Smrtnost 34% u prve dvije godine za velike delecije (srana mana, konvulzije, infekcije)

- 13% NBL (nebalansirane translokacije)

- ei u enske djece

- Teka mentalna retardacija

- Mala poroajna masa

- Mikrocefalija, hipertelorizam, antimongoloidno poloeni oni rasporci, nos irokog korijena, epikantus,

strabizam, kolobom (ljem grkog ratnika)

- Rascjep nepca

- Hipospadija

- Konvulzije

64. Podjela delecija kromosoma i primjeri.

Terminalne kada se izgubi terminalni dio kromosoma (delecija na oba kraka; kada su zahvaeni krajevi p ili

q kraka i postoji jedan prekid)

o cri du chat (sindrom majeg palaa/monosomija 5p-) i Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-).

Terminiotrminalne nastaju lomovima i otkinuima slomljenih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih

krajeva

o RING (12) (p13.2 q 24.3) mikrocefalija, dismorfine crte, teka mentalna retardacija, epilepsija,

zaostajnje u tjelesnom razvoju, spastina tetrapareza

o RING (18) (p11. 2 q 23) brahiocefalija, hipolazija srednjeg dijela lica, epikantus, irok i udubljen

korijen nosa, displastine uke, bulbozni zavretak nosa, velika usta sa tankom gornjom usnom,

rascjep usne i nepca, hipotonija, mentalna retardacija, samnjen rast

Intersticijske gubi se sredinji dio kraka kromosoma (kada doe do dva prekida unutar p ili q kromosoma

pa se dio izmedu prekida izgubi jer je bez centromere (acentrian))

o del(4)(q25q27)

65. Nastanak prstenastog kromosoma. Klinika obiljeja - o emu ovise, primjer.

Prstenasti kromosom nastaje pri lomu koji se dogodi na oba kraka kromosoma te ostavlja "ljepljive" krajeve koji se

spajaju u prsten. Dva distalna fragmenta pri takvom se lomu gube, pa, ako je rije o autosomnom kromosomu,

posljedice mogu biti vrlo ozbiljne.

Klinika obiljeja ovise o tome koliko je genetikog materijala izgubljeno s krajeva kromosoma prije spajanja u

prsten te o stabilnosti ovakvog kromosoma tijekom mitoze. Primjer: klinika obilljeja 18p delecijskog sindroma

ukljuuju poremeaje razvoja sredinje osi tijela i holoprozencefaliju, mikrognatiju, anomalije zuba, brahidaktiliju

Zajednika obiljeja 18p i 18q delecijskih sindroma ukljuuju mentalnu retardaciju, hipotoniju, niski rast, nedostatak

hormona rasta, mikrocefaliju i priroene srane mane.

66. Duplikacije kromosoma. Nastanak, primjeri, klinika obiljeja, mogunosti dijagnostike.

Duplikacija je pojava kada je neki segment prisutan vie od dva puta u diploidnom organizmu. Nastaje jednostavnom

translokacijom (pomakom) kromosomskog segmenta na novo mjesto u kromosomu ili kao posljedica pomaka u

sparivanju homolognih kromosoma te crossing-overa. Duplikacije utjeu na fenotip organizma zbog promjene u

genskoj ravnotei, no manje su tetne od delecija jer nema gubitka genetikog materijala. Velika je vanost

duplikacija u evoluciji novih gena; kada postoji vie kopija nekog gena otvorena je mogunost mutacije i nastanka

novih alela koji kontroliraju nova svojstva. Duplikacije manjih segmenata ne utjeu na fenotip za razliku od

duplikacija i inverzija veih segmenata koje uzrokuju manje promjene na licu, ali i itav niz drugih poremeaja, kao

npr. slabi tonus miia, mentalna retardacija, napadaji, zaostajanje u razvitku, skolioza, autistine karakteristike

Dijagnosticirati se moe uz pomo CGH.

67. Izokromosom. Definicija, primjer, nastanak, klinika slika.

Izokromosom je kromosom koji se dijeli uzduno u podruju centromere. Nastaje tijekom stanine diobe kada se

gubi jedan krak kromosoma, a dolazi do duplikacije drugoga kraka. Objanjenje za nastajanje takvih kromosoma jest

podjela centromere poprjeno, a ne uzduno. Najei izokromosom je X-kromosom koji ima dva duga kraka te je

takva preraspodjela odgovorna za 15 % sluajeva Turnerovog sindroma. Izokromosomi autosoma su rijetki i letalni.

i(21q) je izokromosom za dugi krak kromosoma 21 i pokazuje gubitak kratkog kraka to nema tetne posljedice i ne

uzrokuje promjene fenotipa.

Klinika slika Turnerovog sindroma.

68. Pericentrike inverzije. Definicija. Nastanak. Zbivanja u gametogenezi.

Inverzije su preraspodjele do kojih dolazi kada se na istome kromosomu dogode dva loma, a pri ponovnom spajanju

kromosoma dio ima obrnutu orijentaciju. Razlikujemo pericentrinu inverziju (ako inverzija ukljuuje centromeru) i

paracentrinu inverziju (ako ukljuuje samo jedan krak kromosoma). Pericentrine inverzije su pregrupiranja koja

nastaju nakon dvostrukog loma na oba kraka kromosoma tj. sa svake strane centromere i rotacije tog istog

segmenta za 180 radi ponovnog uklapanja u kromosom. Osoba koja je nosilac pericentrine inverzije moe

proizvesti neuravnoteene gamete ukoliko se krosingover u mejozi 1 dogodi upravo unutar dijela u kojemu se

dogodila inverzija. To e izazvati nastanak dvaju komplementarnih rekombinantnih kromosoma. Ukoliko je

pericentrina inverzija zahvatila samo mali dio ukupne duljine kromosoma, krosingover e izazvati duplikaciju i

deleciju velikog dijela kromosoma. to su promjene vee, raste i mogunost da e doi do pobaaja nastalog

embrija. Kad se dogode pericentrine inverzije velikih djelova, duplikacije i delecije su malene pa su vjerojatnosti

preivljavanja embrija i roenja abnormalnog djeteta vee. Najea pericentrina inverzija je ona 9. kromosoma.

69. Podjela pericentrinih inverzija. Rizik za potomstvo i zbivanja tijekom gametogeneze.

Osoba nosilac pericentrine inverzije moe proizvesti neuravnoteene gamete ako se krosingover u mejozi I dogodi

unutar dijela u kojem se dogodila inverzija. Tom prilikom nastaje inverzijska oma jer kromosomi nastoje ostati

spareni. Krosingover unutar ome izazvat e nastajanje dvaju komplementarnih rekombinantnih kromosoma, jedan

s duplikacijom distalnoga neinvertirajueg dijela i s delecijom drugog dijela kromosoma, dok e drugi kromosom

imati obrnuti razmjetaj. Ako je pericentrina inverzija zahvatila samo mali dio ukupne duljine kromosoma,

krosingover koji e se dogoditi u omi izazvat e duplikaciju i deleciju velikog dijela kromosoma. to su takve

promjene vee, postojat e vea vjerojatnost da se nastali embrij zbog tekih posljedica pobaci. Kad se dogode

pericentrine inverzije velikih dijelova, duplikacije i delecije su male, pa su i vjerojatnosti preivljavanja do termina

poroda i dalje mnogo vee. Openito, to su vee pericentrine inverzije vea je vjerojatnost roenja abnormalnoga

djeteta. Istraivanja su pokazala da je vjerojatnost da dijete nosioca uravnoteene pericentrine inverzije bude

roeno s neuravnoteenom inverzijom 5 do 10 %, ako taj nosilac ima roeno dijete s takvom nepravilnou.

Vjerojatnost je 1 % ako je inverzija uzrokovala prijanje spontane pobaaje.

70. Paracentrike inverzije. Definicija. Nastanak. Zbivanja u gametogenezi. Rizik za potomstvo.

Nastaju uslijed dva loma u jednom kromosomskom kraku, te okretanjem sredinjeg dijela za 180. Otkrivaju se

uglavnom sluajno, a ako su male obino su bezazlene. Homologno sparivanje u zigotenu omoguuje se stvaranjem

inverzijskih petlji koje ne sadre centromeru, tj. oblikuje se u samo jednom kromosomskom kraku. Tijekom crossing

overa nastaje acentrini dio (terminalna duplikacija uz deleciju segmenta sa centromerom) i dicentrini kromosom

(invertirana duplikacija i terminalna delecija). Acentrini dijelovi se gube uvijek, a dicentrini ponekad se iskljue u

telofazi. Ako se dalje prenose poslije oplodnje gamete su sklone lomljenu i prespajanju to dovodi do duplicirajuih

ili terminalno deletiranih kromosoma, ovisno o lokaciji. Nejednaki crossing over dovodi do intersticijskih duplikacija i

delecija. Zigote iz nebalansiranih gameta vee abnormalnosti i spontano pobaene.

Rizik raanja nebalansiranog potomstva 15%

71. Interkromosomski poremeaji.

Interkromosomski poremeaji spadaju u strukturne kromosomske abnormalnosti. Strukturne kromosomske

abnormalnosti dijelimo na intrakromosomske i interkromosomske.

U interkromosomskim abnormalnostima postoji izmjena segmenata izmeu dva ili vie kromosoma. Najei tip

interkromosomskih aberacija su translokacije kod kojih dolazi do prijenosa genetikog materijala s jednog

kromosoma na drugi. Razlikujemo Robertsonove translokacije i reciprone translokacije. Robertsonove nastaju

spajanjem dvaju dugih krakova akrocentrika ( kromosoma 13, 14, 15, 21, 22). Ovakvo se spajanje naziva centrinim

spajanjem. Razlikujemo homologne i nehomologne Robertsonove translokacije. Nehomologne RT koje ne zahvaaju

kromosom 21 nose malen rizik raanja djeteta s nebalansiranim komplementom. Nehomologne RT koje zahvaaju

kromosom 21 nose velik rizik ako su nosioci ene. Rizik je obrnuto proporcionalan veliini drugog kromosoma.

Reciprona mutacija ukljuuje lom najmanje dvaju kromosoma koji onda zamijene svoje odlomljene dijelove.

Primjer Reciprone translokacije je rec. tran. t(4;21)(q33 ; q11), zatim 45,xx, dic(15; 18)( p11.2; p11) - blago tjelesno i

razvojno zaostajanje, dismorfija, diskretne kotane i kone promjene.

72. Interkromosomske translokacije insercije. Mehanizam nastanka. Rizik za potomstvo. Strukturne kromosomske abnormalnosti nastaju zbog kromosomskih lomova i ponovnog spajanja s drugim

dijelovima kromosoma u drugaijoj konfiguraciji. Dijelimo ih na intrakromosomske i interkromosomske. Dijelimo ih

na intrakromosomske i interkromosomske. U interkromosomskIim abnormalnostima postoji izmjena segmenata

izmeu dva ili vie kromosoma. Najei tip interkromosomskih aberacija su translokacije kod kojih dolazi do

prijenosa genetikog materijala s jednog kromosoma na drugi. Razlikujemo interkromosomske translokacije -

insercije, Robertsonove translokacije i reciprone translokacije.

Insercije se dogaaju kad se dio kromosoma ubaci nekamo unutar nekog drugog kromosoma. Ako se dogodi

ubacivanje dijela kromosoma na neko drugo mjesto u genomu, onda kariotip ostaje uravnoteen. Nosioci

uravnoteene insercije izloeni su 50%-tnom riziku da e mejozom nastati neuravnoteene gamete, jer e 50%

gameta naslijediti deleciju ili inserciju.

73. Robertsonove translokacije podjela.

Robertsonove translokacije su strukturne kromosomske abnormalnosti koje nastaju kad se dogodi lom dvaju

akrocentrinih kromosoma (kromosomi 13, 14, 15, 21 i 22) u centromeri ili blizu centromere uz spajanje njihovih

duljih krakova. Ovakvo se spajanje naziva centrinim spajanjem. Kratki krakovi svakog kromosoma ovim se

lomovima gube, ali ti gubtici nisu od klinike vanosti jer su to dijelovi kromosoma koji nose kopije gena koji kodiraju

ribosomsku RNA, a iste se takve kopije nalaze i na drugim akrocentrinim kromosomima. Ovom se translokacijom

ukupan broj kromosoma smanjuje na 45. Robertsonova translokacija u opoj populaciji se dogodi u 1 od 1.000

sluajeva, a daleko najee se dogaa spajanje dugih krakova 13. i 14. kromosoma (13q14q). Ovisno o tome jesu li

zahvaeni homologni ili nehomologni kromosomi, dijele se na homologne I nehomologne.

74. Homologne Robertsonove translokacije. Definicija. Rizik za potomstvo, zbivanja u gametogenezi, vrste gameta.

Robertsonove translokacije su strukturne kromosomske abnormalnosti koje nastaju kad se dogodi lom dvaju

akrocentrinih kromosoma (kromosomi 13, 14, 15, 21 i 22) u centromeri ili blizu centromere uz spajanje njihovih

duljih krakova. Ovakvo se spajanje naziva centrinim spajanjem. Kratki krakovi svakog kromosoma ovim se

lomovima gube, ali ti gubtici nisu od klinike. Ovom se translokacijom ukupan broj kromosoma smanjuje na 45.

Robertsonova translokacija u opoj populaciji se dogodi u 1 od 1.000 sluajeva, a daleko najee se dogaa

spajanje dugih krakova 13. i 14. kromosoma (13q14q).

Homologne Robertsonove translokacije su one koje nastaju kada su zahvaeni homologni kromosomi, a dogaaju

se, veoma rijetko, za razliku od nehomolognih.

Tijekom mejoze nastaju dvije vrste stanica:

a) s izokromosomom

b) bez zahvaenog kromosoma (mikrosom od kratkih krakova se gubi)

Ukoliko budu oploene normalnim gametama, zigote e biti trisomine ili monosomine za odreeni kromosom. Sva

ivua djeca roditelja nositelja homolognih RT bit e kromosomskim abnormalna sa trisomijama ili monosomijama

zahvaenog kromosoma. Nebalansirano potomstvo nalazi se obino samo u RT 21q21q i 13q13q.

21q21q rijetko rezultiraju porodom (abortus), ako se rode rije je o nebalansiranom plodu, veinom trisomiji - Down

sindrom (rizik 100%). U 21,5% djece s Down sindromom uzrok je Robertsonova translokacija. q 13 i 14 ansa da

zame zdravo dijete 33% (u 2 od 6 pokuaja; jedno od to dvoje zdravih bit e potpuno zdravo a drugo e imati istu

balansiranu translokaciju).

75. Nehomologne Robertsonove translokacije. Definicija. Rizik za potomstvo, zbivanja u gametogenezi, vrste gameta.

Robertsonove translokacije su strukturne kromosomske abnormalnosti koje nastaju kad se dogodi lom dvaju

akrocentrinih kromosoma (kromosomi 13, 14, 15, 21 i 22) u centromeri ili blizu centromere uz spajanje njihovih

duljih krakova. Ovakvo se spajanje naziva centrinim spajanjem. Kratki krakovi svakog kromosoma ovim se

lomovima gube, ali ti gubtici nisu od klinike vanosti jer su to dijelovi kromosoma koji nose kopije gena koji kodiraju

ribosomsku RNA, a iste se takve kopije nalaze i na drugim akrocentrinim kromosomima. Ovom se translokacijom

ukupan broj kromosoma smanjuje na 45. Robertsonova translokacija u opoj populaciji se dogodi u 1 od 1.000

sluajeva, a daleko najee se dogaa spajanje dugih krakova 13. i 14. kromosoma (13q14q).

Ako su zahvaeni nehomologni kromosomi, nazivaju se nehomologne Robertsonove translokacije. Tijekom

gametogeneze sljubljuju se homologni kromosomi u RT stvarajui trivalent. Kao rezultat razdvajanja na navedene

naine nastaju trisomije i monosomije kromosoma ukljuenih u RT.

Genetiki balansirane gameze oplodnjom sa normalnim gametama daju normalnu ili balansiranu zigotu. Gamete

koje su nebalansirane oplodnjom stvaraju zigotu s nebelansiranim kariotipovima - monosomijama i trisomijama

zahvaenih kromosoma.

Nehomologne RT koje ne zahvaaju kromosom 21 nose malen rizik raanja djeteta s nebalansiranim kromosomskim

komplementom (uglavnom spontani pobaaji). Nehomologne RT koje zahvaaju kromosom 21 nose vei rizik ako su

nositelji ene, a malen ukoliko su nositelji oevi. Rizik je proporcionalan veliini drugog kromosma. Preporua se kod

svih RT translokacija napraviti prenatalnu dijagnozu u svakoj trudnoi branog para, a kod homolognih RT tijekom

genetikog informiranja treba razmotriti druge mogunosti oplodnje.

76. Reciprone translokacije.

Reciprona translokacija ukljuuje lom najmanje dvaju kromosoma koji zatim zamijene svoje odlomljene dijelove.

Nakon takve translokacije zadrava se normalan broj kromosoma (46), a ako su veliine odlomljenih kromosoma

sline, ovakve se translokacije lako i pouzdano mogu otkriti kromosomskim pruganjem ili FISH-metodama. Openito,

reciprone translokacije karakteristine su za odreene obitelji, iako je, iz nepoznatog razloga, najea ona

translokacija koja ukljuuje duge krakove 11. i 22. kromosoma. Pojavljivanje recipronih translokacija u opoj

populaciji je 1 od 500.

Reciprone translokacije smanjuju fertilnost u strukturnih heterozigota jer mejozom nastaju nebalansirane gamete

koje nisu vijabilne ili pak oplodnjom nastaje abnormalno potomstvo. Mogu zahvaati sve kromosome. Osobe koje su

nosioci reciprone translokacije (balansirane translokacije) su zdrave, ali smanjeno fertilne.

77. Mogunosti razdvajanja kvadrivalenta kod recipronih translokacija. Do formiranja kvadrivalenata dolazi u mejozi zato to se svaki dio kromosoma sparuje s homolognim dijelom drugih

kromosoma.

Mogua je segregacija 2:2 i segregacija 3:1.

Kod segregacije 2:2 kromosomi u kvadrivalentu mogu se u mejozi I razdvojiti na nekoliko razliitih naina.

Ukoliko doe do odvajanja naizmjeninih kromosoma u dvije gamete, te gamete nose normalni ili

uravnoteeni haploidni komplet kromosoma, a oplodnjom nastaje embrij s normalnim brojem kromosoma

ili je nosilac uravnoteene preraspodjele. Ako se zajedno odvoje susjedni kvadrivalentni kromosomi, nataju

gamete s nebalansiranim kromosomskim kompletom.

Kod segregacije 3:1 kvadrivalent se segrerira tako da se tri kromosoma odvoje u jednu gametu, a samo

jedan u drugu.

- Tercijarna trisomija trisomija 22. deriviranog kromosoma kod kojeg su se 11., 22. i derivirani 22.

kromosom odvojili zajedno u jednu gametu; jedina reciprona translokacija koja moe preivjeti;

djeca roena s tercijarnom trisomijom suoena s mnogim kongenitalnim nepravilnostima i

tekoama u uenju

78. Oblici segregacije kromosoma normalna i nepravilna segregacija kod nositelja balansiranih recipronih

translokacija.

Alternirajua segregacija kvadrivalent nastao tijekom mejoze u gametgenezi nositelja balansa reciprone

transokacije (6q,18q).

Nekoliko normalnih strukturno neizmjenjenih kromosoma diobom prijee u jednu zametnu stanicu, a oba derivirana

kromosoma u drugu, oplodnjom prve zametne stanice nastat e nam potomak.

Oplodnjom druge balansirani nositelji fenotipski normalan, a povremene promjene pripisuju se citogenetikim

metodama, nevidljivim gubitcima ili oteenju vanog genetikog materijala ili pozicijskom uinku.

Adjecent segergacija u zametnu stanicu ide jedan normalan i jedan derivirani kromosom.

Njenom oplodnjom i normalnom zametnom stanicom drugog roditelja nastaje zigota s vikom (parcijalne trisomije,

duplikcije) ili gubitkom (parcijalne monosomije ili delecije) kromosomskih dijelova, tj. genetikog materijala.

Adj 1. seg. ukoliko se dijele homologne centromere i polaze na suprotne polove diobenog vretena

Adj 2. seg. ukoliko se ne razdvajaju i idu na isti pol

79. Rizk pojave nebalansiranog potomstva u recipronim translokacijama. O emu ovisi i koliki je.

Kad se genetiki savjetuje nosilac uravnoteene translokacije, vano je odrediti hoe li ta translokacija izazvati

preraspodjele koje mogu dovesti do razvoja normalnog djeteta ili djeteta s kromosomskim poremeajem. Rizik je

obino izmeu 1 i 10%, a za nosioce 11;22 translokacije rizik je 5%.

Adjecent 1. segregacija rizik je vei to su mjesta lomova smjetena terminalnije, posebno je velik ukoliko je jedno

mjesto loma u terminalnom dijelu kromosoma ili akrocentrinom kraku kromosoma. Ne ovisi o dobi i spolu.

Adjecent 2. segergacija ukoliko rizik see u proksimalnim dijelovima dugih krakova kromosoma ije su proksimane

trisomije/monosomije spojive s preivljavanjem (4, 8, 3, 12, 16, 18, 19, 20).

3:1 segregacija vei je rizik nego kod 2:2 seg., kod koje je mali, ene rizinij i raste s dobi.

80. Adjacent 1 i 2 segregacija i alternirajua segregacija kod recipronih translokacija. Objasni razlike.

Adjecent segergacija u zametnu stanicu ide jedan normalan i jedan derivirani kromosom.

Njenom oplodnjom i normalnom zametnom stanicom drugog roditelja nastaje zigota s vikom (parcijalne trisomije,

duplikcije) ili gubitkom (parcijalne monosomije ili delecije) kromosomskih dijelova, tj. genetikog materijala.

Adj 1. seg. ukoliko se dijele homologne centromere i polaze na suprotne polove diobenog vretena

Adj 2. seg. ukoliko se ne razdvajaju i idu na isti pol

Alternirajua segregacija kvadrivalent nastao tijekom mejoze u gametgenezi nositelja balansa reciprone

transokacije (6q,18q).

Nekoliko normalnih strukturno neizmjenjenih kromosoma diobom prijee u jednu zametnu stanicu, a oba derivirana

kromosoma u drugu, oplodnjom prve zametne stanice nastat e nam potomak.

Oplodnjom druge balansirani nositelji fenotipski normalan, a povremene promjene pripisuju se citogenetikim

metodama, nevidljivim gubitcima ili oteenju vanog genetikog materijala ili pozicijskom uinku.

81. 3:1 segregacija kod recipronih translokacija. Kada nastaje i koji je njen rezultat?

Translokacija je prijenos genetikog materijala s jednog kromosoma na drugi.Reciprona translokacija ukljuuje lom

najmanje dva kromosoma koji zatim zamijene svoje odlomljenje dijelove,nakon takve translokacije zadrava se

normalan broj kromosoma.

Do formiranja kvadrivalenta dolazi zato to se svaki dio kromosoma sparuje s homolognim dijelom drugih

kromosoma i to tokom segregacije u mejozi.

3:1 segregacija Kvadrivalent se moe segregirati i tako da se tri kromosoma odvoje u jednu gametu,a samo jedan

u drugu.Ako imamo kromosom 11 i 22 i ako se kromosmi 11,22 i derivirani kromosom 22 odvoje u jednu

gametu,takav e embrij nakon oplodnje biti trisomian na materijal 22. Kromosoma.Taj se dogaaj naziva

tercijarnom trisomijom (ovakva reciprona translokacija koja uzrokuje trisomiju deriviranog 22. Kromosoma jedina

je koja moe preivjeti).No djeca roena s trisomijom deriviranog 22. kromosoma suoena sus mnogobrojnim

kongenitalnim nepravilnostima i ozbiljnim problemima u uenju.

82. Klinika slika kod nebalansiranih nositelja recipronih translokacija.

Nebalansirane translokacije (npr. trisomije) su esto povezane s mentalnom retardacijom i brojnim fenotipskim

promjenama, a odgovorne su za veliki broj spontanih pobaaja. Teina problema ovisi o tome koji su dijelovi

kromosoma ukljueni i koliko se materijala dodalo ili izgubilo jer su neki dijelovi kromosoma vaniji od drugih, no

takvi su nosioci najee fiziki i mentalno hendikepirani.

83. Klinika slika kod balansiranih nositelja recipronih translokacija. Reciprona translokacija ukljuuje lom najmanje dvaju kromosoma koji zatim zamijene svoje odlomljene djelove.

Nakon takve translokacije zadrava se normalan broj kromosoma tj. dolo je do razmjetaja kromosoma bez gubitka

kromosomskog materijala. To se naziva uravnoteena translokacija. U osoba s uravnoteenom translokacijom

obino ne dolazi do razvoja bolesti i esto osoba nije ni svjesna da je nosi, zdrava je ali smanjeno fertilna. To moe

postati bitno jedino kad osoba odlui imati djecu zbog toga to se moe dogoditi da dijete naslijedi tzv.

Neuravnoteenu translokaciju. Vrlo je vjerojatno da e nositelj uravnoteene translokacije imati zdravu djecu i

veina ima, ali je rizik da e imati dijete sa odreenim stupnjem zaostanka u razvoju vei od prosjenog.

84. Indikacije za kariotipizaciju (postnatalno ispitivanje).

Najee indikacije postnatalnog ispitivanja su: poremeaji rasta i razvoja, zaostajanje u razvoju (fizikom i

duevnom), smetnje u spolnom razvoju (usporen ili izostao spolni razvoj, nediferenciran izgled spolovila), poremeaj

reprodukcije (sterilitet, infertilitet), dismorfine crte lica, abnormalnost dermatoglifa, malformacije unutarnjih

organa ili vanjskih struktura, maligne bolesti, izloenost tetnim imbenicima (zraenje,citostatici) te

kromosomopatija u obitelji.

85. Indikacije za kariotipizaciju (prenatalno ispitivanje).

Indikacije su za prenatalnu dijagnostiku brojne. Idealno bi bilo da se parovi s poveanim rizikom utvrde prije

trudnoe kako bi bez urbe i na vrijeme mogli dobiti genetiki savjet i odluiti se za neku od ponuenih opcija.

Alternativno,iako manje dobro, jest utvrivanje visokog rizika u poetku trudnoe tako da brani par jo uvijek ima

vremena razmotriti i odluiti se za jednu od ponuenih metoda prenatalne dijagnostike. Na alost, mnogi parovi s

visokim rizikom uvjetovanim obiteljskom ili prethodnom reproduktivnom anamnezom jo uvijek ostaju prepoznati

tek u drugom tromjeseju trudnoe, kad je esto ve kasno za veinu klinikih i laboratorijskih pretraga koje slue

kao priprema za prenatalnu dijagnostiku.

INDIKACIJE:

Poodmakla dob majke najea je indikacija za prenatalnu dijagnostiku. Dobro je poznata povezanost

izmeu majine dobi i rizika za Downov sindrom, kao i druge sindrome uzrokovane trisomijama autosoma.

Ne postoji standardni kriterij koji bi tono odredio dob u kojoj bi trudnici trebalo preporuitijednu od

invazivnih prenatalnih metoda utvrivanja kromosomskih aberacija. U mnogim se centrima amniocenteza ili

CVS preporuuju enama u dobi od 37 ili vie godine. U dobi od 35 godina pa dalje mogunost invazivne

dijagnostike razmatra se u razgovoru sa enom.

Kromosomske abnormalnosti u prethodnoj trudnoi, takoer su indikacije za prenatalno ispitivanje. Rizik

ponavljanja u iduoj trudnoi obino se procjenjuje kao rizik vezan uz majinu dob plus 1%. Ako je jedan od

roditelja nosilac balansirane Robertsonove translokacije koja je uzrokovala stvaranje nebalansiranih gameta

i dovela do teko bolesnog djeteta, rizik ponavljanja kree se izmeu 1 i 2 % u prvom sluaju, a 15-20% u

drugom sluaju. Tonije odreivanje rizika ovisi o vrsti aberacije u roditelja i kromosomskih segmenata koji

su ukljueni u promjenu.

Parove se moe uputiti na prenatalnu dijagnostiku zbog pojave kromosomske abnormalnosti u obitelji,

najee Downova sindroma.

Ako budui roditelji ve imaju bolesno dijete ili jedan od roditelja u obitelji ima nekog tko boluje od

monogenskog poremeaja (pozitivna obiteljska anamneza), to nosi znatan rizik za potomstvo, potrebno je s

roditeljima razmotriti mogunost prenatalne dijagnostike.

Oteenje neuralne cijevi u obitelji takoer je jedna od indikacija za prenatalnu dijagnostiku,zajedno sa

ostalim kongenitalnim strukturnim abnormalnostima u obitelji.

Obiteljski sluajevi tekoa u uenju nepoznatog uzroka-iznimno est scenenarij u trudnoi je hitno traenje

genetikog savjeta u sluajevima kada par ima dijete ili srodnika s tekoama u uenju nepoznata uzroka s

dismorfinim obiljejima ili bez njih. Neko se u tim sluajevima moglo napraviti standardnu kariotipizaciju ili

test za fragilni X-sindrom, a danas genetiari imaju mogunost primjene najnovije tehnike komparativne

genomske hibridizacije na mikropostroju (eng. microarray CGH).

Abnormalnosti otkrivene u trudnoi kao to je slab rast ploda.

Ostali visokorizini imbenici: konsangvinitet ( povisuje rizik za nasljedne bolesti i kongenitalne anomalije u

potomstvu), optereena reproduktivna anamneza (kao to su ponavljajui spontani pobaaji ili mrtvoroeno

dijete nepoznata uzroka), te bolesti u majke (kao to je dijabetes ili epilepsija lijeena antikonvulzivima kao

to je natrijev valproat).

86. Di Georgeov sindrom(mikrodelecija 22q11.2)

DiGeorgeov sindrom pojavljuje se u oko 1: 4.000 roene djece. Najee je sporadian, a obiljeen je sranim

grekama (posebno onim koje zahvaaju izvodni srani trakt), hipoplazijom timusa i paratireoideja, rascjepom nepca

i tipinim izgledom lica. Molekularni je defekt mikrodelecija veliine 3 Mb ns kromosomu 22 (22q11.2).To je najei

mikrodelecijski sindrom. Klinika slika je varijabilna i velik je broj oboljenih plodan, a sindrom se nasljeuje

autosomno dominantno. Delecija od 3 Mb nastaje zato to se s bonih strana ovog podruja nalaze dva jednaka

slijeda DNA, poznata kao ponavljajui nizovi maloga broja kopija , koji se esto nalaze raspreni u genomu. Tijekom

mejoze kromosomi se mogu ''zabuniti'', pri sparivanju tako da se nizvodni slijedovi DNA spari s uzvodnim. Ako doe

do rekombinacije izmeu ovih dviju bonoh regija, doi e do delecije veliine 3 Mb na jednome kromosomu

22.Mogue je da fenotipska obiljeja veinom nastaju kao posljedica haploinsuficijencije gena TBX1 koji se nalazi u

tom podruju. U osoba s ovom delecijom treba tragati za sranim grjekama, provjeriti razinu kalcija i paratireoidnih

hormona, imunosnu funkciju i postojanje bubrenih anomalija. Oko polovine bolesnika s ovim sindromom niska su

rasta, a mali broj njih, takoer ima djelomian manjak hormona rasta. Oko 25% ima u odraloj dobi epizode nalik na

shizofreniju.

DUPLIKACIJA 22q11.2 (to je kao za 5+ jer je kao neto to se razvija od ovog orovog) Pogreno sparivanje LCR-

ova koji se nalaze bono od 3 Mb podruja na 22q11.2 koje je odgovorno za nastanak DiGeprgerova sindroma za

vrijeme mejoze, pretpostavlja da su u jednakome broju prisutne spole stanice u kojima postoji duplikacija ovog

odsjeka DNA. Meutim, mikroduplikacija 22q11.2 rijetko se susree u klinikoj praksi,pa se moe pretpostaviti da

ima blag uinak na fenotip. Dosad je opisano nekoliko bolesnika,no nema konzistentnog fenotipa. Neki od opisanih

bolesnika imaju fenotip slian deleciji 22q11.2, ali postoji velika varijabilnost. Fenotip moe varirati od izoliranih

blagih tekoa pri uenju do viestrukih abnormalnosti s nespecifinim dismorfinim crtama,sranim

grekama,rascjepom neca, gluhoom i postnatalnim zaostajanjem u rastu.

87. Beckwith Wiedemanov sindrom.

Kongenitalni poremeaj rasta karakteriziran poveanim rizikom rakova djeje dobi i odreenim obiljejima:

makroglosija (prenatalni i/ili postnatalni prekomjerni rast), makroglosije (veliki jezik), defekti abdominalnog zida

(omfalokele, umbilikalna hernija, abdominalna separacija), prevelika poroajna teina, usjeci na uima,

hipoglikemija. Moe biti prisutna hemihiperplazija, kao i visceromegalija, abnormalnosti bubrega, anomalije uha

(naborana prednja una resica, karakteristine udubine na unoj koljci), rascjep nepca, a mogu se pronai i

embrionalni tumori (Wilmsov tumor).

Wiedemann je sindrom nazvao EMG kako bi opisao kombinaciju kongenitalnog egzomfalosa (slabosti abdominalnog

zida), makroglosije i gigantizma. S vremenom se ustanovio naziv Beckwith-Wiedermanov sindrom, te je najei

sindrom pretjeranog rasta u novoroenakoj dobi.

88. Williams Beuernov sindrom. Sindrom nastaje kao posljedica mikrodelecije na kromosomu 7q11, a dijagnoza se moe potvrditi s pomou FISH-a.

U tih bolesnika u djetinjstvu je varijabilan znak hiperkalcijemija koja katkad perzistira i poslije. Od kongenitalnih

anomalija nau se supravalvularna aortna stenoza i periferna stenoza plune arterije. Haploinsuficijencija 7q11

dovodi do gubitka jedne kopije gena koji kodira elastin, sastavni protein vezivnog tkiva. Ovo je vjerojatno kljuni

imbenik koji uzrokuje supravalvularnu aortnu stenozu i vaskularne probleme koji su ei kasnije u ivotu. Osobe s

ovim sindromom karakteristina su izgleda, niska su rasta, imaju punu donju usnicu i visea ramena. Podjednako

im je karakteristino ponaanje u djetinjstvu su vrlo veseli i neposredni, ali se u odrasloj dobi povlae u sebe i

postaju osjetljiviji. Veina ih nema potomstvo, iako je opisan prijenos s roditelja na dijete.

89. Podjela kongenitalnih anomalija.

Izolirane kongenitalne anomalije dijele se na: malformacije (malformacija je primarno strukturno odstupanje od

normale u grai tijela ili odreenog organa nastalo zbog priroene abnormalnosti razvoja), deformacije (deformacija

je defekt koji nastaje zbog nenormalne mehanike sile koja naruava inae normalnu strukturu), displazije (displazija

je abnormalna organizacija stanica u tkivu) i disrupcije (pojam disrupcija odnosi se na abnormalnu strukturu organa

ili tkiva nastalu kao rezultat vanjskih imbenika koji remete normalni razvojni proces).

Viestruke anomalije mogu se razvrstati u sekvencije (posljedica kaskadskog niza dogaanja zapoetih jedinstvenim

primarnim imbenikom koji moe rezultirati malformacijom jednog organa), sindrome (konzistentan i prepoznatljiv

obrazac anomalija za koje je poznat uzrok) i asocijacije (slino kao i sindrom ali bez zadovoljavajueg obrazloenja

uzroka).

90. to je deformacija? Primjeri.

Deformacija je defekt koji nastaje zbog nenormalne mehanike sile koja naruava inae normalnu strukturu. Primjeri

ukljuuju iaenje kuka i blagi poloajni tapiles equinovarus (uvrnuto kopitasto stopalo) uzrokovan manjkom

plodove vode (oligohidramnij) ili intrauterinim stijenjenjem ploda uzrokovanim blizanakom trudnoom ili

strukturnom abnormalnou maternice. Deformacije obino nastaju kasno u trudnoi i uz odgovarajue lijeenje

(npr. oputanje talipesa) imaju dobru prognozu jer je organ koji je u pitanju temeljno normalne strukture.

91. G

92. to je displazija? Primjeri.

Displazija je abnormalna organizacija stanica u tkivu. Uinci su obino vidjljivi gdje god je prisutno odreeno tkivo.

Primjeri:

Kotana displazija tanatoforina displazija kod koje su zahvaeni svi dijelovi kotanog sustava

Ektodermalna displazija ukljueno iroko rasprostranjeno ektodermalno tkivo (koa, kosa, zubi, nokti)

Veina displazija uzrokovana je mutacijama u jednom genu i povezane su s visokim rizikom za ponavljanje u

brae/sestara i/ili potomaka.

93. to je disrupcija? Primjeri.

Disrupcija je morfogenetski defekt organa ili regije tijela koji nastaje kao posljedica smetnji u inae normalnom

razvojnom procesu. Sile koje destruktivno djeluju na primarno zdravo tkivo mogu biti teratogene, metabolike,

mehanike, neurogene, ishemijske itd.

Primjer: sindrom amnijskih traaka.

94. to je sekvenca? Navedi primjer.

Pojam sekvenca opisuje posljedicu kaskadnog niza dogaanja zapoetih jedinstvenim primarnim imbenikom koji

moe rezultirati malformacijom jednog organa. Primjer: Potterova sekvencija kronino curenje amnijske tekuine

ili smanjeno stvaranje mokrae ploda ima za posljedicu nastanak oligohidraminija. To dovodi do pritiskanja ploda,

to rezutira spljotenim crtama lica, iaenjem kukova, pes equinovarus i hipolazijom plua, koja obino uzrokuje

srmt novoroeneta zbog zatajenja disanja.

95. to je asocijacija? Navedi primjere.

Asocijacija je kombinacija anomalija koje se javljaju zajedno ee nego to bi se to moglo oekivati sluajno,

sporadine su i nemaju isti definirani uzrok. Primjeri asocijacija su: VATER asocijacija (vertebralne anomalije aplazija

radijusa traheoezofagusna fistula -anomalije bubrega) i CHARGE (kolobom srana grjeka zastoj u rastu -

anomalije uke) asocijacija.

Ovaj pojam uveden je nakon spoznaje injenice da neke malformacije pokazuju sklonost zajednikom pojavljivanju

ee no to bi se to moglo oekivati na temelju sluajnosti, a da se ta nesluajna zajednika pojava ne moe lako

objasniti pojmom sekvence ili sindroma. Glavna razlika u odnosu na sindrom jest izostanak dosljednog pojavljivanja

anomalija u zahvaenih osoba i nedostatak zadovoljavajueg objanjenja osnovnog uzroka.Nazivi asocijacija esto su

akronimi: primjerice VATER asocijacija oznauje vertebralne, analne, traheoezofagealne, renalne anomalije.

Asocijacije obino nose mali rizik za ponavljanje i openito se smatra da nisu genetike. Ipak, vjerovatno je prisutna

heterogenost i neki su sluajevi po svojoj prilici genetiki.

96. to je sindrom? Navedi primjere.

Pojam sindrom opisuje konzinstentne i prepoznatljive obrasce anomalija za koje je obino poznat uzrok. Temeljni

uzrok moe ukljuivati kromosomske aberacije, kao to je Downov sindrom ili monogenske mutacije jao to je van

der Woudeov sindrom u kojem se rascjep usnice i/ili nepca pojavljuje zajedno s jamicama na donjoj usnici. Tu su jo i

fetusni alkoholni sindrom, Polandov sindrom, Klippel Feil sindrom, Cornelia de Lange sindrom...

Poznato je nekoliko tisua sindroma viestrukih

97. to je kompleks? Navedi primjer.

Kompleks ine anomalije nekoliko razliitih struktura koje se tijekom embriogeneze nalaze u istoj regiji. Npr. OEIS

kompleks (omfalokela ekstrofija mokranog mjehura imperforirani anus skolioza i druge abnormalnosti

kraljenice).

98. Nabroji tetne imbenike koji mogu utjecati na razvoj ploda.

Lijekovi i kemikalije - ACE inhibitori, alkohol, klorokin, dietilstilbestrol, litij, fenitoin, retinoidi, streptomicin,

tetraciklin, talidomid, valproina kiselina, varfarin.

Infekcije majke: rubeola, citomegalovirus, toksoplazmoza.

Fizikalni agensi: ionizirajue zraenje, hipertermija. Bolesti majke: eerna bolest, fenilketonurija, epilepsija majke

99. Kritino razdoblje u razvoju organa i sustava.

Za plod je prvo tromjeseje kritini period budui da je to vrijeme implantacije, razvoja organa i brzog rasta. Upravo

je u tom periodu pravilna prehrana posebno vana. 18. 60. dana nakon oplodnje najosjetljiviji - kritini period za

razvoj organa i sustava (strukturni i funkcionalni defekti).

100. Rubeolarna embriopatija

Sindrom rubeolarne embriopatije nastaje ako se infekcija (virusom Rubeola) ploda dogodi u prvim tjednima

trudnoe pa nastaje disrupcija nekih organa ili organskih sustava: intrauterini zaostatak u rastu , mikrocefalija i

psihomotorika zaostalost, mentalna ratardacija , disrupcija oka (katarakta, m