VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU

STUDIJ FIZIOTERAPIJE

FIZIOTERAPIJA NAKON PRIJELOMA I. METAKARPALNE

KOSTI

STUDENT:

Domagoj Mandurić

Vukovar,02.05.2011.

1.SADRŽAJ

2.SAŽETAK………………………………………………………………………….………..3

3.UVOD………………………………………………………………………………………..4

4.RAZRADA RADA…………………………………………………………………………..5

4.1.Bennettova fractura……..………………………………………………………………….5

4.2.Mehanizam ozljede………...………………………………………………………………5

4.3.Značajke i otežavajući čimbenici…..………………………………………………………5

4.4.Simptomi i znaci…….……………………………………………………………………..6

4.5.Tretman…...………………………………………………………………………………..6

4.6.Neoperativno liječenje..……………………………………………………………………7

4.7.Komplikacije.………………………………………………………………………………7

4.8. Fizioterapija……………………………………………………………………………….7

5.ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………..9

6.LITERATURA ……………………………………………………………………………..10

2

2.SAŽETAK

Šaka je često izložena kontuzijama kao najdistalniji dio najaktivnijeg dijela tijela. Najčešće kontuzije šake u sportaša nastaju pri direktnom udarcu u šaku s ekstendiranim prstima ili pak pri padu na šaku s flektiranim prstima.Prva metakarpalna kost je odvojena od ostalih, što omogućuje veliku mobilnost palca, a samim time i malu stabilnost.

Kod kontuzije šake neobično je važna točno postavljena dijagnoza kako se pod dijagnozom kontuzije ne bi pri-krila koja ozbiljnija dijagnoza koja zahtijeva ozbiljnije liječenje (ozljede tetiva, živaca ili prijelomi kostiju).

3

3.UVOD

Prijelom baze prve metakarpalne kosti je opisan od strane Benetta 1882. godine i od tada Benettova vrsta prijeloma predstavlja složenost i izazov u liječenju zbog teškoća u postizanju i održavanju adekvatne pozicije fragmenata. Značaj ovog prijeloma ogleda se u poremećaju funkcije palca koji čini gotovo 50% posto funkcije cijele šake. Stoga se cilj liječenja sastoji od postizanja punih pokreta (abdukcije-adukcije, rotacionih pokreta,opozicije) i bezbolnosti ovog zgloba, jer samo kombinacijom pokreta u obje ravnine, moguće je dobiti funkciju hvata i štipanja (pinch). Također treba imati na umu da se u prvom karpometakarpalnom zglobu (palca) generiraju velike sile te svaka promjena konfiguracije ovog zgloba dovodi do bolnosti i ispada funkcije palca,a time i cijele šake.

4

4.RAZRADA RADA4.1.Bennettova fractura Slika 4.1.Smjer destruktivnih sila

Fraktura baze prve metakarpalne kosti koja se proteže u karpometakarpalni zglob. Ovakva fraktura je najčešći tip frakture ove kosti,a gotovo uvijek je praćena s određenim stupnjem subluksacije ili dislokacije karpometakarpalnog zgloba.

4.2. Mehanizam ozljede

Ozljeda se javlja prilikom ekstremne abdukcije i hiperekstenzije, koja može izazvati pucanje uglavnom prednjeg dijela zglobne čahure, a to može za posljedicu imati subluksaciju i vrlo rijetko luksaciju zgloba. Ako se zglob luksira tada je luksacija obično kombinirana s prijelomom metakarpalne kosti u području njene baze.

4.3. Značajke i otežavajući čimbenici

Mnoge životne aktivnosti ovise o sposobnosti pokretanja palca. U stvari, funkcija palca predstavlja 50% funkcije cijele šake.Te sposobnosti su ovisne o netaknutom i funkcionalnom palcu i karpometakarpalnom zglobu. Karpometakarpalni zglob palca omogućava širok raspon pokreta, te održavanje stabilnosti za precizne hvatove tj. Pinch hvat.

S tim na umu,ako se fraktura pravovremeno ne prepozna i ne počme liječiti,rezultirati će nestabilnim, bolnim, artritičnim karpometakarpalnim zglobom,što će se odraziti i na cijelu šaku i tako znatno smanjiti njenu funkciju.

Kod frakture na proksimalnom dijelu kosti, okolni ligamenti i strukture zadrzat ce slomljene ulomke kostiju u anatomskom polozaju i tako olakšati cijeljene, dok kod frakture na distalnom kraju jaki ligamenti i tetive imaju tendenciju da povuku ulomke kostiju i dovedu ih u neprirodni položaj.

Konkretno:

napetost tetive mišića abductor pollicis longus pomaknut ce ulomak dorzalno, radijalno i proksimalno

napetost istog mišića rotira ulomak u supinaciju

napetost tetive mišića adductor pollicis istiskuje metakarpalnu glavu na dlan

Napetost ovih mišića često dovodi do pomaka koštanih ulomaka koji su nakon frakture bili u normalnom anatomskom položaju.

Zbog navedenih biomehaničkih značajki ove frakture zahtijevaju ozbiljnu intervenciju kako bi se osigurala normalna funkcija zgloba, a samim time i cijele šake za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

5

4.4. Simptomi i znaci Slika 4.2. Vrste Bennettovog prijeloma

Simptomi Benettove frakture su bol, nestabilnost karpometakarpalnog zgloba, slabost pinch hvata. Karakteristični znakovi su bol, oteklina, krepitacije i deformacije oko baze palca i tenara. Fizikalni pregled pokazuje nestabilnost zgloba. Ovi simptomi očituju se kao oslabljena sposobnost pacijenta za neke uobičajene aktivnosti kao što je vezanje cipela, hvatanje predmeta i sl. Često je prisutna intenzivna bol prilikom pomicanja segmenata.

4.5. Tretman

U svom izvornom opisu ove vrste prijeloma, Bennett je istaknuo potrebu za rano otkrivanje i liječenje kako bi se spriječio gubitak funkcije zgloba palca, što je najvažnije za ukupnu funkciju ruke.

u većini slučajeva kod ovakvih fraktura postoji samo minimalno oštećenje kosti, mala nestabilnost zgloba i minimalna subluksacija. U ovom slučaju koristi se konzervativno liječenje, tj. imobilizacija tog segmenta uz redovnu radiografsku kontrolu

kod fraktura gdje je došlo do pomaka ulomaka od 1 do 3 mm pristupa se kirurškom liječenju, odnosno radi se perkutana fiksacija pomoću Kirschnerovih žica kojim se osigurava zadovoljavajući funkcionalni ishod

kod fraktura gdje je došlo do pomaka ulomaka više od 3mm nužna je kirurška intervencija gdje se ugrađuju unutrašnji fiksatori

Slika 4.3 Tipovi operativnog liječena Bennettovog prijeloma

6

4.6. Neoperativno liječenje Slika 4.4 Shema mehanizma repozicije

Neoperativno liječenje obuhvaća ortopedsku repoziciju(trakcija palca, abdukcija uz pritisak na bazu I MC kosti), sa imobilizacijom interfalangealnog zgloba palca i imobilizacijom ručnog zgloba u umjerenoj ekstenziji i radijalnoj devijaciji. Ovakvim položajem šake postignuto je smanjenje tenzije m. abductor policis longus. Trajanje imobilizacije je u prosjeku 5 tjedana uz radiografske kontrole od 7 i od 14 dana poslije repozicije i 5 tjedana po skidanju imobilizacije. Po skidanju imobilizacije provodi se fizikalna terapija u trajanju od 4-8 tjedana. Procjena uspjeha liječenja vrši se na osnovu subjektivne procjene bolesnika, kliničkog i radiografskog nalaza.

4.7. Komplikacije

kronična bol

infekcija

pseudoartroza

nepravilno srastanje

kontraktura

oštećenje mišića,tetiva

refrakture

4.8 Fizioterapija

Osnovni cilj nakon prijeloma je ponovna uspostava funkcije samog palca i cijele šake.Na to treba misliti već od samog početka primjene terapije. Posebna pozornost obraća se na:

aktivne vježbe slobodnih proksimalnih zglobova za vrijeme imobilizacije kako bi zadržali urednu funkciju

nakon skidanja imobilizacije rade se postupno vježbe mobilizacije palca

jačanje okolnih mišića koji su oslabili tijekom imobilizacije

aktivne vježbe ostalih prstiju kao prevencija mogućih kontraktura

aktivne i pasivne vježbe palca odmah nakon osteosinteze ako je ona učinjena7

krioterapija prije kineziterapije

hidroterapija uz toplinski i masažni učinak te uz pozitivan psihološki učinak

vježbe s progresivnim otporom u parafinu kad kost potpuno zaraste

vježbe s lopticom,spužvom

vježbe izdržljivosti kako bi se kvalitetnije izgradila koštana masa

prevencija komplikacija ranom elevacijom ruke,blagom kompresijom kekog tkiva i rano aktivna razgibavanja

elektroterapijske procedure kao sto su magnet,TENS,ultrazvuk

8

5. ZAKLJUČAK

I dalje ne postoji opći stav o optimalnom načinu liječenja prijeloma baze i MC kosti palca. Rani izvještaji su govorili o dobrim ishodima liječenja zatvorenom repozicijom i gipsanom imobilizacijom. Stoga je izmijenjen dotadašnji stav o imobilizaciji i preporučen rani pokret (bez ograničenja) u cilju modeliranja MC zgloba. Iz ovoga slijedi da ne postoji jedinstveni postupak za sve prelome, tj. da se pojedini slučajevi moraju tretirati individualno. Bez obzira na metode liječenja, potrebno je postići što bolju repoziciju, ali treba imati na umu da degenerativne promjene ovog zgloba ne moraju biti simptomatske. Kao i u svakoj rehabilitaciji odlučujuću ulogu ima pacijent koji će pažljivo slušajući upute terapeuta i ustrajno provodeći propisane vježbe uspostaviti normalnu funkciju šake.

9

6. LITERATURA

http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0354-950X/2005/0354-950X0502067M.pdf

http://en.wikipedia.org/wiki/Bennett%27s_fracture

http://www.milojevicmedic.com/saka.html

10