FILOZOFIJAizražen nazor o svijetu i životu te pitanje o bitku-podrijetlo imena: filozofija = ljubav prema mudrosti-izvori filozofije: čuđenje, potresenost, komunikacija, religija, umjetnost, znanost, iskustvo!ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOSTI, RELIGIJE, UMJETNOSTI-filozofija teži spoznaji cjeline života i određenju ciljeva života; znanost ne postavlja pitanje o bitku, ne iscrpljuje pojedinosti, ne traži smisao života, ne provjerava krajnje pretpostavke-religija: temelji se na objavi, gradi sliku svijeta i daje naputke za življenje; svoj posljednji temelj ima u vjeri u objavu-umjetnost:slobodna je, priopćuje, komunikativna je, duhovno se izražava u osjetilnom

FILOZOFSKE DISCIPLINE:1.teorestke: ontologija, gnoseologija, antropologija, filozofija prirode, teologija2.praktične: etika, filozofija povjesti, fil.prava, fil.politike3.projektičke: estetika,pojetika, retorika, fil.tehnikeMETAFIZIKAistražuje ono što je prvo i ono što je posljednje: bit,bitak,biće,zbivanje,kretanje,formu, materiju, supstanciju...-dijeli se na:ontologiju, kozmologiju, antropologiju i teologijuONTOLOGIJA (OPĆA METAFIZIKA)učenje o bitku-bićesve što jest / bitono po čemu nešto jest to što jest / bitakono po čemu sve jest to što jestBitak se dijeli na: monizamontološki pravac koji govori da postoji jedan temelj svega / dualizamosnovu svega čine dva temeljna načela (duh i materija) / pluralizamosnovu svega čine više načela: vatra,voda,zemlja,zrak-ontološko gledište bitka: materijalizambitak je materijalan, materija je primarna, a duh i svijest su sekundarni /

Idealizampravi bitak i osnova svega je ideja, misao ili mišljenjea)objektivni idealizamutemeljuje taj idejni bitak kao objektivnu zbilju, nezavisnu o čovjeku i njegovoj svijestib)subjektivni idealizamnaša svijest je ono primarno

*Aristotel: počelo svih stvari mora imati-trajnost, sklad, ono iz čega nastaje i u što se vraćaANTROPOLOGIJAfilozofija čovjeka, proučava bit ljudskog bića: u čemu je posebnost čovjekovog bića? Dostojanstvo? Odgoj? Tradicija, kultura, jezik?*Kant: sloboda je svojstvo kauzaliteta po kojem čovjek može djelovati nezavisno od drugih; tko ima volju, mora imati slobodu; moć =um*Kierkegaard: tko je naučio da strepi, ovladao je najvišim znanjem; strepnja je mogućnost slobode*Sartre: egzistencija prethodi esenciji (biti); nema determinizma, čovjek je slobodan; čovjek je svoj projekt, on egzistira samo ako se uozbiljiuje; sudbina čovjeka je u njemu samome-čovjeksvoje vlastito djelo, slobodno, samostvaralačko biće, okrenut budućnosti, dio prirode, ali nije njome potpuno određen-čovjek i sloboda sloboda je bit čovjeka, njegovo temeljno određenje, daje odgovornost, autonomiju

-sloboda za preuzimanje odgovornosti-sloboda od ograničenja-sloboda izboračovjek bira

-čovjek i priroda čovjek je dio prirode i kao takav podvrgnut prirodnim zakonima, ali nije prirodom određen u svojoj biti*Pismo Katarini: sjećanja su jedino i najvažnije bogatstvo / strah ugrožava čovječanstvoSPOZNAJNA TEORIJA ILI GNOSEOLOGIJA-spoznajautvrđivanje istine; objektivno-rezultat spoznaje je znanje-gnoseologija (spoznajna teorija)bavi se problemima spoznaje, podrijetla, izvjesnosti, doseg ljudske spoznaje

-problem predmeta spoznaje + problem istine-izvor spoznaje: 1)empirizamiskustvo je izvor sveg znanja i spoznaje2)senzualizamosjetno iskustvo je glavni izvor spoznaje3)racionalizamumovanje, razum dovode do spoznaje, znanja4)kriticizamspoznaja je sinteza saržaja i oblika; kritička sinteza emiprizma i racionalizma5)intuicionizamintuicija (neposredni uvid, bez analize) je glavni izvor spoznaje6)iracionalizamnerazumski izvor kao glavni izvor spoznaje

a) voluntarizamvolja nad razumomb)misticizamglavna moć je u ekstazi

vrijednost i doseg spoznaje-dogmatizam gledište koje znači svako prihvaćanje istina bez provjeravanja-skepticizamnije moguće spoznati objektivnu isitnu, pa je bolje suzdržavati se od izricanja tvrdnjiISTINA1)klasična teorijaistina je slaganje misli i stvari; sud može biti istinit ili neistinit, slaganje suda sa stvarnošću2)istina je u samom suduneposredno uviđanje istine; istina je svojstvo skupa povezanih sudova3)istina je u praktičnoj koristislaganje ideja i praktičnih potreba4)istina je slaganje predmeta sa samim sobomistinito je ono što se slaže sa sobom: istinska umjetnost, ljubav, prijatelj, čovjek5)istina po sebinešto jest i da tako jest; postoji nešto izvan vremena, vječno bez obzira na našu spoznaju6)istina se tiče čovjeka, istina je čovjekistinito je čovjekovo djelovanje kojim se on kritički suprostavlja postojećem i revolucionarno ga mijenja*Demokrit: boja, slatko, gorko-atomi i praznina; postoji mračna spoznaja: vid, sluh, njuh, okus i opip; te prava spoznaja: finija, služi za potanja istraživanja*Lock: na iskustvu se temelji sva naša spoznaja; promatranje-daje građu za mišljenje*James: pragmatizam-istinite su one ideje koje možemo provjeritiETIKA-moralskup mepisanih pravila i običaja koji određuju međuljudske odnose-pravo i moral-međusobno se uvjetuju i isprepliću-moral je dio osobnosti-savjestosjećaj moralne odgovornosti

-mirna savjestosjećaj moralnog spokojstva-autonomija savjestisavjest i karakter se odgajaju

-slobodapretpostavka moralnog prosuđivanja, djelovanja i odgovornosti-odgovornostsposobnost moralne prosudbe-etikafilozofija morala, ispituje podrijetlo, motive, norme i svrhu moralnog djelovanja-moralni i etički stav:

-pitanje moralnostisavjest pojedinca koji djeluje i prosuđuje-prosuđivanje etičnostipredmet rasprave i obrazlaganja

-podjela etike:1)heteronomnaizvor morala je izvan čovjeka2)autonomnaizvor morala je u čovjeku samom-koncepcije s obziorm na shvaćanje svrhe:1)eudajmonizammotiv i cilj ljudskog djelovanja je sreća, blaženstvo2)hedonizamužitak je cilj života3)utilitarizamcilj svakog djelovanja je najveća korist što većeg broja ljudi4)perfekcionizammotiv i svrha moralnog djelovanja je usavršavanje-ćudoredno dobroono što odgovara biti čovjeka, što pristaje čovjeku , ljudskost-čovječnost je dužnost. Čovjek treba biti i ostati svrha čovjekova djelovanja.-uvjeti dobrog života su suradnja s drugima, uljudnost, dijalog, sudioništvo, ljubav, dostojanstvo*Kantova etika dužnostidužnost je nužnost djelovanja iz poštovanja prema zakonu*Kantov kategorički imerativdjelovanje po sebi dobro: „Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjedi da (tvojom voljom) postane opći zakon“ESTETIKAfilozofija lijepog i filozofija umjetnosti; raspravlja o lijepom u umjetnosti i prirodim ispituje bit, uvjete i kriterije stvaranja, doživljavanja i prosuđivanja lijepog, odnosno umjetnosti*Platon: za njega je ljepota sklad i harmonija, poistovjećuje s idejom dobra i istine, tj. S onim najvišim, s izvorom bitka,a ne s umjetnički lijepim = „estetika odozgo“*Aristotel: estetske norme izvodi iz same umjetnosti; umjetnost je oponašanje, ali stvaralačko i idealizirano*Nietzsche: ništa nije lijepo, samo čovjek je lijep – to je naivnost na kojoj počiva estetika; ništa nije ružnije od čovjeka koji izobličujepostavljene granice carstva estetičkog suda