FENOMENOLOGIJA PSIHIČKIH POREMEĆAJA

U RAZVOJNOM DOBU

Vera Daneš-Brozek

Razvojno doba ili doba djetinjstva i adolescencije predstavlja znacajno razdoblje u zivotu covjeka.Karakteristike kojima je determinirano od presudnog su znacaja za funkcioniranje licnosti tokom cijelog kasnijeg zivota.

Ukoliko su psiholoski zadaci koje to doba postavlja uspjesnije rijeseni,utoliko ce licnost u odraslom dobu adekvatnije sociopsiholoski funkcionirati

Dinamicki proces,koji omogucava razumijevanje nacina na koji funkcionira cjelkupni sistem licnosti razvojno doba dijeli na slijedece faze:

1.faza dijade,od 0 do 2 godine 2.faza triangulacije ili edipsaka faza od 3 do 7 godina 3.faza adolescencije od 12 do 18 godina.

Proces sazrijevanja licnosti je dinamicki proces, sto znaci da su psihicki potencijali djeteta podlozni stalnim promjenama.One u djetetovoj perceptivnoj sferi rezultiraju sve sirim i objektivnijim prepoznavanjem vanjskog svijeta.

Intrapsihicki utjecaji djeluju na razvoj licnosti u sprezi s utjecajima iz vanjske sredine.Tako dijete na odredjeni nacin cini cjelinu sa sredinom u kojoj zivi.

Na osnovu etioloskih i klinickih obiljezja psihicki poremecaji u razvojnom dobu mogu se podijeliti na dvije osnovne grupe:

1.Poremecaji psiholoskog razvoja 2.Ponasajni i emocionalni

poremecaji koji pocinju obicno u djetinjstvu i adolescenciji

P O R E M E C A J I P S I H O L O S K OG R A Z V O J A

Ova grupa poremecaja javlja se tokom razvoja licnosti i uglavnom je specificna za mladji uzrast, tako da oni uglavnom iscezavaju prije adolescencije.Ako se to do tada ne desi,tj ako dijete razvojem ne prevazidje teskoce, velike su mogucnosti da oni budu osnov za pojavu strukturiranog psihickog oboljenja u zrelom dobu.

sisanje palca u dobi kada je to vec trebalo prestati. Najcesce okolina ne smatra da se radi o nekom poremecaju, dapace, cesto je to odraslima simpaticno i doima se kao licna originalnost doticnog djeteta.Ukoliko ta pojava traje isuvise dugo, do pete ili seste godine na primjer, treba se upitati da li je s razvojem djeteta sve u redu.

.Tjelesni i umni razvoj cesto mogu teci normalno,ali da pri tom takvo dijete kasni u emocionalnom razvoju tj. ostaje nezrelo za svoju dob.Posljedica mogu biti teskoce prilagodjavanja na nove situacije.U ovakvim slucajevima, kada umni razvoj tece normalno, a dijete ipak sisa prst, najcesce se radi o prezasticenom i nesamostalnom djetetu.

cupkanje kose (trychothylomania).Na srecu poremacaj nije cest, ali

njegova pojava uvijek je znak da dijete emocionalno trpi.Psiholoski uzroci ove pojave mogu biti razliciti.Cesce se susrece kod djevojcica i to nesto starijeg uzrasta.

.Obicno se radi o povucenoj i usamljenoj djeci,

cije su majke agresivne i nadmocne i ne prihvataju ispoljavanje normalne djecije agresivnosti.Razlicite manipulacije s kosom mogu imati i znacenje potrebe za njeznoscu.U takvim slucajevima, strucna pomoc moze biti dragocjena i obicno je dovoljna jedna posjeta psiholoskom savjetovalistu.

Grickanje ili gutanje tekstila, papira, zida jeste izraz neuroticnosti-nervoznosti kako kod odraslih tako i kod djece.Ovaj poremecaj nije cest, i smatra se da se radi o prolaznoj pojavi, kao vid djecije znatizelje i upoznavanja okolnog svijeta.Medjutim, ukoliko se pojava zadrzi i tokom kasnijeg razvoja, pa i u odrasloj dobi, utoliko je izvjesnije da se radi o jacem stupnju neurotizacije-psihickom poremecaju nazvan prisilna neuroza.

Lupanje glavom uz ritmicne pokrete njihanja smatraju se kod djece psihickim poremecajem ako se zadrze i poslije prve godine zivota.Tada treba pomisliti na ozbiljnije psihicko ostecenje.Ova pojava cesto se susrece kod djece u internatima, i djecijim domovima.

.Najcesce se radi o djeci koja su lisena roditeljske brige i ljubavi.Vecinom iscezava spontano, ali pri tom uvijek ostaje mogucnost da se tokom kasnijeg razvoja ponovo javi u obliku nekog novog psihickog simptoma

Samopovreda kao i sklonost da se povrijedi drugi u dobi malog djeteta se susrece rjedje.Kada se pojavi ovo je uvijek znak dubljeg ranog psihickog ostecenja.Treba odmah reci da je neophodno razlikovati pojavu da se povrijedi drugi od ceste sklonosti djeteta da tuce drugo dijete.Ovo drugo je znak rivaliteta, sto je posebno izrazeno medju bracom i sestrama kao vid borbe za posebnu naklonost i ljubav roditelja.

P O R E M E C A J I P S I H O L O S K O G

R A Z V O J A Ova grupa poremecaja javlja se tokom

razvoja licnosti i uglavnom je specificna za mladji uzrast, tako da oni uglavnom iscezavaju prije adolescencije.Ako se to do tada ne desi,tj ako dijete razvojem ne prevazidje teskoce,

Velike su mogucnosti da oni budu osnov za pojavu strukturiranog psihickog oboljenja u zrelom dobu.

zbog toga je za klinicku praksu veoma znacajno poznavanje i pravovremeno prepoznavanje ovih poremecaja.Za ovu grupu poremecaja koristi se i termin poremecaji navika.

1 P o r e m e c a j i s p a v a n j a su obicno reakcije na dogadjanja u djetetovoj neposrednoj okolini.U njehovoj osnovi leze duboki separacioni strahovi i nesposobnost da se dijete odvoji od roditelja cak samo kratko vrijeme.Zato takva djeca traze da spavaju u krevetu s roditeljima iako od ranije nemaju tu naviku.U nekim sluicajevima ionsistiraju da ostane upaljeno svjetlo u prostoriji.

Ovdje spada i cest simptom djecije neuroze

p a v o r n o c t u r n u s, a oznacen je neirnrnim kosmarskim snom,obaveznim vristanjem u snu.Patognomonicno je da se dijete kasnije u budnom stanju nicega ne sjeca.

2.P o r e m c a j h r a n j e n j a moze biti uzrokovan fizioloskim ciniocima,sto je neophodno prethodno iskljuciti.Poremecaj se ispoljava u vidu gadjenja, mucnine,povracanja,proljeva ili obstipacije.Cest je kod dojencadi i male djece pri prelasku na drugu vrstu hrane.Psihodinamsko tumacenje govori o neadekvatnom emocionalnom stavu majke prema apetitu djeteta.Moze se raditi i frustraciji druge vrste, ali je uzrok uvijek psihogeni.

P o r e m e c a j k o n t r o l e s f i n k t e r a

Uspostava kontrole misica sfinktera jedan je od vrlo konkretnih kriterija za procjenu nivoa psihomotornog razvoja djeteta, kako u fizioloskom tako i u emotivnom smislu.

.Prema dobu kada se javio poremecaj,on moze primarne ili sekundarne naravi.Prvi znaci da odgovarajuca kontrola jednog od sfinktera nije ni uspostavljena, a drugi vid ukazuje da je kontrola sfinketra bila uspostavljena ali je nekom naknadnom,psihogenom noksom poremecena.

Prema topici sfinktera govori se o nocnom mokrenju odnosno defeciranju u rublje

E n u r e s i s n o c t u r n a ili nocno mokrenje smatra se jedan jenatipicnjih znakova djecije neuroze.Susrece se najcesce u predskolskom dobu.Ako se prethodno iskljuci moguca anatomska malformacija skeleta/spina bifida/ili urinarna infekcija,onda iza simptoma stoji psihogeni uzrok.Radi se najcesce o reakciji na frustrirajuci dozivljaj.U osnovi lezi neadekvatan emocionalni stav oditelja u pogledu tog dozivljaja..

Cesta situacija koja sve to prouzrokuje je svjesna ili nesvjesna ljubomora djeteta na rodjenje mladjeg brata ili sestre.Nesvjesna poruka djeteta je putem simptoma skrenuti ne sebe paznju okoline, za koju ima dojam da ga zapostavlja.

Ovo bi bilo psihodinamsko objasnjenje, ali ono nije i jedino

E n c o m p r e s i s ili defeciranje u rublje takodjer je pojava karakteristicna za skolsku dob.Ona uvijek znaci dublji emocionalni poremecaj, a glavnim uzrokom se smatra hladan emotivni stav majke.To su djeca gladna ljubavi.I ovaj simptom klinicki ima znacenje nesvjesnog poziva djeteta da skrene paznju okoline na sebe

.P o r e m e c a j i g o v o r a.Ucenje govora prestavlja za dijete najvisi stupanj integracije intelektualne i motorne funkcije.Osnovni preduvjet za razvoj govora jest da dijete cuje tj.intaktan slusni organ.Rijec je funkcionalna jedinica govora i podrazumijeva komplesnu reperezentaciju koju cine auditivni ,vizuelni i kinesteticki elementi.Dijete postepeno nauci upotrebljavati govor drugih osoba,tako sto se trudi da prizvede "zvucnu sliku",slicnu onoj koju proizvodi motorika njegovog jezika

dyslalia/tepanje/,balbuties/mucanje,tachyphemia/vrskanja/,

zatim agramatizam/govor sa gramatckim greskama_gutanje slova/i mutizam/nijemost/.Ovaj posljdnji tip poremecaja je prelazni prema drugoj grupi_neurotskim poremecajima govora.U ovu grupu bi spadale psihogena nijemost i dysarthria spastica ili mucanje psihogenog porijekla.

.

Poremecaji govora iz ove grupe se cesto susrecu kod djece kod koje je vec bila uspostavljena funkcija normalnog govora, ali su ona na frustrirajucu situaciju odgovorila poremecajem istog.

Najcesce su to situacije kada se u obitelji rodi mledje dijete i tada mucanje predtsvlja regeresivno ponasanje kao obranu od rivalizirajuce situacije.To su najcesci slucajevi kada su intelektualno potencijali djeteta nedostatni za zadovoljenje skolskih obaveza

Govorne smetnje psihogenog porijekla su u principu tranzitorne i tokom kasnijeg razvoja iscezavaju spontano.Ukoliko se radi o jacoj neurotskoj fiksaciji psihogeni poremecaji govora mogu kasnije evoluirati u drugi neurotski element

S p e c i f i c n i r a z v o j n i p o r e m e c a j s k o l s k i h v j e s t i n a Ova nozoloska kategorija u praksi

predstavlja nerijetko izvor dilema roditelja a posebno ucitelja u pogledu spsosobnosti za skolovanje.Djeca sa ovom vrstom poremecaja ponekad imponiraju kao mentalno zaostala,iako se zapravo radi o djeci normalne inteligencije.

.Sustina poremecaja lezi u nesrazmjeru razvijenosti pojedinih funkcija centralnog nervnog sistema,posebno na planu motorike.Poremecaj se manifestira u vidu smanjene sposobnosti za savladavanje ucenja citanja/dyslexia/,pisanja/dysgraphia/,racunanja/dyscalculia/.

Ove smetnje se uglavnom javljaju pojedinacno,ali mogu biti i istovremeno prisutne,pa se tada govori o mijesanom poremecaju skloskih vjestina.treba spomenuti i

razvojnu dysgnosiu/poremecaj prepoznavanja/zatim,dysorthographiu tj. poremecaj pravilnog pisanja rijeci i slova.Taj poremecaj znaci da se u tekstu ispustaju pojedine rijeci i on se neuropsiholoski nalazi na razini gdje se pretacu usmeni i pismeni govor.

.

Ovdje bi spadala i dyspraxia,nespretnost,koja se manifestira kao teskoca u oblacenju djeteta,kada ono tesko raspoznaje sta je naprijed,nazad,lijevo donosno desno.To je takodjer odraz disharmonicnog razvoja centralnog nervnog sistema i tipicna je za predskolski uzrast.

Za sve poremecaje navedene u ovoj grupi karaketristicno je da uglavnom spontano iscezavaju tokom razvoja,kada centralni nervni sistem postupno postigne svoju zrelost

.H i p e r k i n e t s k i s i n d r o m ili poremecaj motorne funkcije.Postoje razliciti nazivi za ovaj sindrom,kao sto je minimalna cerebralna disfunkcja MCD/minimal brain disfunction/.

Osnovna mu je znacajka da se n e radi o o poremecaju centralnog nervnog sistema.

.Etiologija je izvjesno psihogena,jer je u principu neuroloski nalaz uredan.Prema psihodinamskom tumacenju,ovdje se radi o neadekvatnim odnosima izmedju djeteta i njegove okoline.

.Okolina cesto pretjeranim zahtjevima pogorsava stanje ovakvog djeteta u pogledu reda i discipline.Na ceste opomene djeca reagiraju uznemirenoscu i nesamostalnoscu.To roditelji zapravo u odgoju nesvjesno i potenciraju,prezasticavajuci dijete i tako nesvejsno koce njegov psihosocijalni razvoj

Klinicka slika determinirane je motornom hiperaktivnoscu,emocionalnom nestabilnoscu,opcom nesigurnoscu i plasljivoscu,dok agresivnost nije narocito povisena.Ipak ova djeca mogu ponekad imponirati kao agresivna,a da se zapravo radi o njihovom nesnalazenju u odnosu na zahtjeve.

Motorni razvoj im je normalan,intelegencija takodjer,sto je u diferencijalno dijagnostickom pogledu veoma vazno istaci.

Tokom daljeg razvoja djeteta osobenosti klinicke slike se mijenjaju,dijete se postepeno smiruje,ali u pravilu zauvijek ostaje visok stupanj socijalne neprilagodjenosti.

To moze imati za posljedicu slab uspjeh u skoli, a da se pogresno tumaci kao uzrok.

.Simptomi se zadrzavaju dugo,tako da je prognoza nezahvalna,iako simptomi vremenom gube na intenzitetu.

U odraslom dobu moguce je ocekivati karakterne promjene kao izraz trajne socijalne neprilagodjenosti

P E R V A Z I V N I R A Z V O J N I P O R E M E C A J

Radi se o dezintegrativnim poremecajima koji su obiljezeni nerazvijenoscu Ego funkcija.

To je posljedica neuspostavljanja komunikacije djeteta sa vanjskim svijetom

Takvo dijete nije u stanju spoznati vanjski svijet nego ostaje zatvoreno u svom unutarnjem svijetu.Etioloski ne moze se zanemariti ni hereditarni faktor iako je u principu etologija nejasna.

Sustina ove vrste poremecaja jeste u nedostatku adekvatne komunikacije djeteta sa vanjskim svijetom.

P r i m a r n i a u t i z a m ili Cannerov sindrom je etioloski nejasan entitet,gdje je pod upitnikom utjecaj hereditarnog faktora, ali je takodje od znacaja faktor organskog ostecenja centralnog nervnog sistema.

Prema psihodinamskoj teoriji radi se o nedostatku komunikacije sa vanjskim svijetom.Odatle proistice i osnovno klinicko obiljezje sindroma_nedostatak socijalne prilagodjenosti uslijed nedostatne komunikacije

Klinicki je evidentno da ta djeca u dojenackom dobu ispoljavaju smetnje u hranjenu,povracaju,nemirna su,lose spavaju.

Skoro u pravilu su prisutne i smetnje razvoja motorike i govora,kasno progovore ili cak ikad.uapdljiva je teskoca u razlikovanju zivog i nezivog,zanimaju ih masine i uopce sve sto se krece.zanimljivo je da veliki broj ove djece potjece iz obitelji intelektualaca.

.Dijagnoza je teska, a patognomonican znak je ekstremno zatvaranje u sebe i potpuno iskljucenje iz ljudske okoline

.Pokazuju upadljivu sklonost prema predmetima,dok ziva bica kao da ne opazaju.

Smetnje inteligencije i ometen razvoj govora su osnovni dijagnosticki znaci

A s p e r g e r o v s i n d r o m takodjer spada u primarni autizam.Naziva se jos i autisticna psihopatija.Hreditarni faktor je veoma izvjestan i to po muskoj lozi.U klinickoj slici prominira poremecaj osnovnog raspolozenja, teznja ka samoci i izolaciji sklonostintelektualizaciji.

Takodjer postoje i somatski stigmatizirajuci znaci_disproporcija lica s akcentuiranim nosom,deformitetom kicme i zuba.

Govor moze biti ostecen na razlicite nacine,bez modulacije ili glasnost ide od jedne do druge krajnosti.

Inteligencija je uglavnom nadprosjecna,rjedje se krece ispod prosjeka.

R e t t o v s i n d r o m je rijedak oblik autizma,etioloski

potpuno nejasan.Izvjesno je da obolijevaju samo djeca zenskog spola.

Bitna odrednica je prisustvo neuroloskih cerebralnih ostecenja.

Klinickom slikom dominiraju poremecaji ponasanja i to u vidu gubitka interesa za ljudski lik ili fizicki kontakt.

Pogled je prazan,izraz lica nepomican.Neuroloski su evidentni pojacani tetivni refleksi,pojava patoloskh refleksa

P O R E M E C A J I P O N A S A N J A Ovi se poremecaji mogu ispoljiti vrlo

rano u trecoj ili cetvrtoj godini.U tom dobu dijete moze npr. ipoljiti enormnu agresivnost kada je frustrirano,kada baca i lomi igracke, grize ukucane i ispoljava druge slicne forme bijesa.Moguca je i autoagresivnost u vidu lupanja glavom o zid, bacanje na pod.

.Radi se o izbijanju na povrsinu dubokih nagonskih derivata i oni uvijek predstavljaju ozbiljan prognosticki znak u smislu razvoja psihickog oboljenja tokom kasnijeg zivota.

U predskolskom i skolskom dobu poremecaji nagonsko afektivne sfere manifestiraju se takodjer dosta tipicno i to u formi lazi,kradje i bjezanja od kuce.Ovi entiteti se klinicki tumace i kao poremeacaji ponasanja

L a z i se najcesce javljaju u predskolskom dobu, ali se susrecu i kasnije , pa i u adolescenciji.Polaskom u skolu odnosno izlaskom iz najuzeg zivotnog miljea kojeg predstavlja obiteljski krug,djeca postepeno upoznaju vanjski svijet.Posto zbog zivotnog neiskustva nisu uvijek u stanju razlikovati realitet od svojih fantazija,cesto povjeruju da su zaista dozivjeli nesto sto su fantazirali.

Tako za okolinu to rezultira kao laz.Npr.dijete kaze bio sam na moru,iako to nije istina.Laz je u ovom slucaju projekcija djetetovih zelja.Putem lazi dolazi na odredjeni nacin do ispunjenja djetetovih zelja.

Ovo je veoma vazan pedagoski momenat da roditelj ne dodje u situaciju da dijete kaznjava zbog lazi.

K r a d j a se takodjer javlja u predskolskom i skolskom dobu i cesto se javlja zajedno s lazi.Ovaj simptom uvijek znaci nesvjesnu poruku roditeljima da posvete vise paznje djetetu.

Ukradeni predmet je najcesce bezvrijedan, ali se uvijek da utvrditi da on pripada osobi koja djetetu emotivno nesto znaci.Kradja vrijednijih predmeta i novaca znaci dublji emocionalni poremecaj.

.Obicno se u tim slucajevima radi o pocetnom formiranju psihopatskih karaketrnih crta licnosti, koje mogu kasnije odvesti u delikvenciju i kriminal.U svakom slucaju kradje potebno je preispitati pedagoski stav roditelja odnosno odgajatelja prema djetetu.

B j e z a n j e od k u c e i s k o l e psiholoski ima znacenje kao i prethodni simptomi.Radi se uvijek o nesvjesnoj poruci roditeljima.U osnovi simptoma lezi emocionalni konflikt s roditeljima,konkretno je to nerijetko strah od lose ocjene, koji je opet posljedica roditeljskog odgojnog stava.Taj strah je ustvari reperezentacija nesvjesnog straha da bi dijete moglo biti napusteno tj. ostati bez roditeljske ljubavi.

Poznato je da je strah od gubitka ljubavi kod male djece jedan od tzv. bazicnih strahova licnosti.Nesvjesna je poruka djeteta "ako ja ne valjam vi cete me napustiti", a da se to ne bi desilo onda ono napusta njih i tako skrece paznju.Smisao je da se u takvim slucajevima uvijek radi o djeci koja su emotivno veoma vezana za roditelje