EUROPSKA I SVIJETSKA POVIJEST RANOG NOVOG VIJEKA

VELIKA ZEMLJOPISNA OTKRIĆA I KOLONIZACIJA

Bartolomeo Diaz je portugalski pomorac i istraživač koji je 1488.g. doplovio do Rta Dobre

Nade u južnoj Africi.

Kristofer Kolumbo je talijanski pomorac i istraživač koji je 1492.g., u službi španjolskog

kralja, doplovio do Amerike, točnije do otoka San Salvador. Pri tom je mislio da je otkrio

zapadni put do Indije. Ukupno je 4 puta putovao do Amerike.

Vasco da Gama je portugalski pomorac i istraživač koji je 1498.g., oplovivši Afriku, stigao

u Indiju.

Fernando Magellan je portugalski pomorac i istraživač koji je 1519.g., ploveći prema

zapadu, krenuo na put oko svijeta. Godine 1521. ubili su ga domorodci na području Filipina,

a njegova posada se, oplovivši svijet, vratila u Portugal 1522.g.

Nakon Kolumbovih putovanja do Amerike Španjolska je bila prva zemlja koja je

kolonizirala ta područja. Tako je španjolac Hernan Cortes 1519.g. zauzeo državu Asteka, a

1524.g. i cijeli Meksiko. Njegov sunarodnjak Francisco Pizzaro je otkrio Peru, te je osvojio

državu Inka. Pizzaro je 1535.g. osnovao grad Limu. Španjolci su u Americi, koja duguje

svoj naziv talijanskom istraživaču Amerigu Vespucciu s početka 16.st., pronašli velike

količine zlata te rudnike srebra. To je uzdrmalo europsku ekonomiju, a posebno trgovačke

države kao što su bile Venecija i Dubrovnik. Španjolska otkrića su potaknula i druge

europske zemlje na koloniziranje Amerike. Intezivnije koloniziranje Amerike započelo je u

17.st. Španjolci su tada držali veliki dio zapadnog dijela sjeverne Amerike te cijelu srednju

Ameriku, dok su južnu Ameriku podijelili sa Portugalom. Englezi su držali istočnu obalu

sjeverne Amerike, dok su Francuzi kontrolirali središnji dio sjeverne Amerike.

Godine 1542. donesen je zakon o zabrani porobljavanja indijanaca.

Tijekom 16.st. kontrolu nad morem i trgovinom imaju Španjolci i Portugalci, dok u 17. i

18.st. vodeću ulogu preuzimaju Nizozemska i Engleska.

Godine 1602. Nizozemska utemeljuje Istočnoindijsku kompaniju.

Francuska je prvi pokušaj kolonizacije ostvarila u 17.st, na području današnje Kanade.

Tijekom 16.st. Lisabon je bio središte svijetske trgovine.

1

KULTURA

Humanizam i renesansa je književni i kulturni pokret iz 14. i 15.st. U središtu toga pokreta je

čovjek. Humanizam se razvija na području Italije. Njegovi najznačajniji predstavnici su

Francesco Petrarca, Dante Alighieri, Sandro Botticelli, Michelangelo Buonarotti itd.

Godine 1450. nijemac Johanes Gutenberg je izumio tiskarski stroj. Prva knjiga koja je

tiskana bila je Biblija.

Nikola Kopernik je bio astronom, matematičar i ekonomist poznat po heliocentričnoj teoriji

solarnog sistema. Podrijetlom je bio Poljak, a školovao se u Italiji. Živio je krajem 15. i u

prvoj polovici 16.st.

Erazmo Roterdamski je nizozemski humanist, književnik i filozof iz drugu polovice 15. i

prve polovice 16.st. Djelovao je po čitavoj Europi, a najpoznatiji je po filološkom ispitivanju

grčkih rukopisa Novog Zavjeta. Po svom književno-znanstvenom radu i životnom stavu

Erazmo Roterdamski je najsvijetlija i najznačajnija ličnost humanizma.

Niccolo Machiavelli je talijanski književnik i političar iz druge polovice 15. i prve polovice

16.st. Najpoznatiji je po svom djelu ''Vladar'' u kojem se zalaže za apsolutističku mornarhiju.

Jean-Baptiste Moliere je francuski scenarist i književnik iz 17.st. Jedan je od velikana

humoristične satire. Najpoznatija djela su mu ''Škrtac'', ''Umišljeni bolesnik'', ''Don Juan'',

''Tartufe'', ''Mizantrop'' itd.

Prosvjetiteljstvo je duhovni pokret u Europi u 18.st. U prosvjetiteljstvu um je vrhovno

načelo. Prosvjetiteljstvo daje optimističan pogled na budućnost i kritiku prošlosti, posebno

srednjeg vijeka. Ono skuplja korisna znanja u cilju podučavanja i odgoja. Centar ovog

pokreta je Francuska, a najznačajniji predstavnik je Voltaire.

Voltaire je bio francuski književnik i filozof iz 18.st. Zbog uvrede je proveo godinu dana

kao zatvorenik u tamnici Basteille. On je najznačajniji predstavnik prosvjetiteljstva.

Isaac Newton je engleski fizičar, matematičar i astronom iz druge polovice 17. i prve

polovice 18.st. otkrio je zakon gravitacije te tako postavio temelje modernoj astronomiji.

Medici su bili firentinska loza bogatih bankara i kasnije vladarska dinastija čiji su

predstavnici vladali Firencom od 14. do 18.st.

U ranom srednjem vijeku Apeninski poluotok je podjeljen na mnoštvo manjih država od

kojih su najznačajnije Venecija, Milano, Firenca, Genova, Napulj, Sicilija te Papinska

država.

Markantilizam je pravac u ekonomiji, tj. sprečavanje odljeva nacionalnog bogatstva.

Manufaktura se vrši ručno u radionici.

2

VJERSKI SUKOBI I PROTESTANTIZAM

Cambraiska liga (1508.-1512.g.) je naziv za koaliciju koju je protiv Mlatačke Republike,

optužene da teži dominaciji na Apeninskom poluotoku, predložio i organizirao papa Julije

II.

Protestantizam je općeniti naziv za sva kršćanska vijerska učenja koja su se odjelila od

katolicizma nakon reformacije u 16.st. Glavna obilježja protestantizma su koncentriranost na

Bibliju, odbijanje davanja oprosta grijeha, skromnost vijerskih ustanova i vjerovanje da

samo božjom milošću možeš biti oslobođen od grijeha. Začetnik mu je Martin Luter. Pod

protestantizam spadaju kalvinizam, anglikanstvo i luterani.

Martin Luter je njemački teološki i vjerski reformator te začetnik protestanske reformacije.

Živio je krajem 15. i u prvoj polovici 16.st. Godine 1517. Martin Luter je na vrata crkve u

Wittenbergu izvjesio, na javnu raspravu, svojih 95 teza o dogmama i uređenju crkve. Taj

događaj obilježava početak vjerske reformacije. On izaziva veliko zanimanje u Njemačkoj,

nakon čega se njegov nauk širi po srednjoj i sjevernoj Europi. Luter naziva papu antikristom

a on ga 1521.g. izopćava iz Katoličke crkve. Njemački car Karlo V. te iste godine izdaje

Wormski edikt kojim Lutera i njegove pristalice stavlja izvan zakona. Luter se tada sklanja u

Sasku kod svojih istomišljenika. Luter prevodi Bibliju na njemački jezik.

Od 1524. do 1525.g. u Njemačkoj traje ''Seljački rat''. Uzrok mu je bio vjerska podjela i

socijalna revolucija.

Ulrich Zwingli je švicarski teolog i vjerski reformator. Živio je krajem 15. i u prvoj polovici

16.st. Propovijedao je protestantizam u njemačkom dijelu Švicarske.

Jean Calvin je teolog i vjerski reformator, utemeljitelj Kalvinističke crkve. Živio je u 16.st.

Rođen je u Francuskoj, a umro je u Švicarskoj.

Godine 1534. engleski kralj Henrik VIII. donosi ''akt o supermaciji''. Tim činom nastaje

Anglikanska crkva, a njenim poglavarom postaje engleski kralj. Razlog za takav Henrikov

potez leži u tome što mu papa nije htio dati razvod od Katarine Aragonske.

Godine 1555. u Augsburgu je održan sabor na kojem su njemački car Karlo V. i

protestantski savez okončali nasilje između luterana i katolika u Njemačkoj. Tada su

izjednačena prava luterana i katolika po principu ''čija je zemlja njegova je i vjera''.

Francuski protestanti su se nazivali hugenoti. U razdoblju između 1562. i 1598.g. bilo je

ukupno 8 ''hugenotskih ratova''. U tim ratovima veliki broj hugenota je poginuo ili iselio iz

Francuske. Godine 1572. odigrala se tzv. ''Bartolomejska noć'' kada je majka francuskog

kralja, Katarina Medici, organizirala pokolj vodećih hugenota u zemlji. Pokolj se proširio po

Francuskoj te je u narednih nekoliko mjeseci pobijeno 70.000 hugenota. Godine 1598.

3

donesen je Nanski edikt kojim francuski kralj Henrik IV. čini široke ustupke hugenotima,

dok Francuska ostaje katoličkom zemljom.

Tridesetogodišnji rat je trajao između 1618. i 1648.g., prvenstveno na području središnje

Europe i Svetog Rimskog Carstva. Rat je započeo kao sukob između protestanata i katolika,

ali se pretvorio u opći rat koji je uključivao većinu europskih zemalja. Njegova obilježja bile

su plaćeničke vojske te gladi i bolesti. U tom ratu je izginula gotovo polovica tadašnjeg

stanovništva Njemačke. Rat se djeli u 4 razdoblja. Prvo razdoblje se naziva Češko-Falački

rat, te traje od 1618. do 1623.g. Drugo razdoblje traje od 1625. do 1629.g. i naziva se Danski

rat. Treće razdoblje rata se naziva Švedsko razdoblje i traje od 1630. do 1635.g. Četvrto, i

posljednje, razdoblje rata traje od 1635. do 1648.g. i naziva se Francusko razdoblje. Godine

1648. potpisan je Vestfalski mir kojim je utvrđeno primirje između zaraćenih strana. Taj mir

označava kraj vjerskih ratova.

NJEMAČKA

Karlo V. je bio car Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda. Prije nego je postao carem

Svetog Rimskog Carstva bio je španjolski kralj. Rođen je 1500., a umro je 1558.g. Carem je

proglašen 1519.g. Pripadao je dinastiji Habsburgovaca. Bio je sin Ivane Lude i Filipa

Lijepog, a brat mu je bio Ferdinand Habsburški. Karlo V. je rođen u Flandriji, u današnjoj

Belgiji. Gajio je san o univerzalnoj europskoj mornarhiji. Bio je u sukobu sa Francuskom,

ali najveći protivnik mu je bilo Osmansko Carstvo i sultan Sulejman Veličanstveni, zbog

čega je Karlo smatran zaštitnikom kršćanske Europe. Za vrijeme njegova vladanja u

Njemačkoj dolazi do sukoba između katolika i protestanata. Ti sukobi su okončani mirom u

Augsburgu 1555.g. Teritorij njegova carstva prostirao se na 3 kontinenta. Karlo V. je bio

posljednji car Svetog Rimsko Carstva kojega je krunio papa.

Fridrik II. Veliki je bio pruski vladar od 1740. do 1786.g. Bio je vladar prosvjećenog

apsolutizma, veliki osvajač i reformator Pruske države. Sudjelovao je u ''Austrijskom

nasljednom ratu'', za kojeg je Austriji oduzeo Šlesku. Reformirao je vojsku koja postaje

oslonac Pruske države te je sudjelovao u diobi Poljske. U duhu prosvjećenog apsolutizma

proveo je reforme u zakonodavstvu i sudstvu te je ukinuo mučenje. Također je uveo

obaveznu školu za mušku djecu. Nije održavao raskošan dvor, ali je na njemu ipak okupljao

brojne književnike te se dopisivao sa Voltaireom.

Njemačkog car je moglo birati 7 knezova (Bavarske, Saksonije i Palatina...), 3 nadbiskupa

(nadbiskup Koelna, Mainza i Triera) te kralj Češke.

4

ŠPANJOLSKA

Godine 1469. dolazi do ženidbe Isabele Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog. Tim činom

dolazi do ujedinjenja kraljevstva Kastilje i Aragonije u ujedinjenu Kraljevinu Španjolsku.

Nakon toga Španjolska vodi borbe protiv Maura, a osvajanjem Granade 1492.g. nestaje i

posljednje arapske države na Pirinejskom poluotoku. Otkrićem Amerike i uspostavom

Španjolskog kolonijalnog carstva u 16.st. Španjolska postaje svijetska velesila. Nakon Karla

V. u prvoj polovici 16.st., u drugoj polovici tog istog stoljeća na vlast u Španjolskoj dolazi

njegov sin Filip II. Habsburški. On, osim Španjolske, vlada južnom Italijom i

Nizozemskom. Filip II. nastavlja rat svoga oca protiv Francuske, a u taj sukob je uvukao i

Englesku. Pobuna Nizozemaca protiv Habsburške vladavine slabi Filipovu vlast, no on ipak,

1580.g., osvaja Portugal koji je bio u sastavu Španjolske sve do 1640.g. Godine 1588. Filip

II. šalje svoju veliku flotu od oko 130 brodova, tzv. ''nepobjedivu armadu'', u invaziju na

Englesku. Ta invazija je neslavno završila jer je armada upala u oluju u blizini Irske, te je

gotovo potpuno uništena. To označava početak kraja ''zlatnog doba'' Španjolske. Tijekom

17.st. jedna od najznačajnijih osoba u Španjolskoj je bio vojvoda Olivares. Godine 1700.

umire španjolski kralj Karlo II. On je bio posljednji španjolski vladar iz dinastije

Habsburgovaca. To je bio uzrok ''Rata za Španjolsku baštinu'' između Francuske i njezinih

saveznika te Austrije i njezinih saveznika. Taj rat je završen mirom u Utrechtu 1713.g., a

španjolskim kraljem je proglašen Filip V., unuk francuskog kralja Luja XIV. U tom ratu

Španjolska gubi posjede u južnoj Italiji.

NIZOZEMSKA

Nizozemska je u 16.st. obuhvaćala prostor zemalja Beneluksa, te je bila podjeljena na 17

pokrajina na čijem čelu su bili generalni staleži. Godine 1556. Nizozemska je postala

dijelom španjolskog ogranka Habsburškog Carstva. Protestantski dio Nizozemske na

prihvaća vladanje katoličke Španjolske te 1581.g. izbija pobuna 7 sjevernih provincija koje

proglašavaju nezavisnost. Nizozemske pobunjenike je predvodio Vilim Oranski. Nakon

dugog i krvavog rata, 1609.g. je sklopljeno primirje. Nezavisnost od Španjolske konačno je

dogovorena 1648.g. Nizozemska je podjeljena na sjevernu Republiku Ujedinjene

Nizozemske i na južnu Španjolsku Nizozemsku, iz koje će kasnije nastati Belgija.

5

Stjecanjem svoje nezavisnosti Nizozemska razvija snažnu pomorsku trgovinu te osniva

svoje kolonije. Još 1602.g. Nizozemska je osnovala Istočnoindijsku kompaniju. Prevlast

nizozemskog pomorstva i trgovine u 17.st. dovodi do sukoba sa Engleskom. Dolazi do 3

Nizozemsko-Engleskog rata, u drugoj polovici 17.st., u kojima konaču pobjedu izvojeva

Engleska te preuzima prevlast nad svijetskim morima i trgovinom kao i dio Nizozemskih

kolonija. Ti englesko-nizozemski sukobi su se većinom svodili na pomorske bitke i

gusarenje. Početkom 18.st. Nizozemska sudjeluje u ''Ratu za Španjolsku baštinu'', a

sredinom tog istog stoljeća sudjeluje i u ''Austrijskom nasljednom ratu''. Zbog pomaganja

SAD-u za vrijeme ''Američkog rata za neovisnost'' (1775.-1783.g.) Engleska objavljuje rat

Nizozemskoj. Taj sukob ponovno završava nepovoljno za Nizozemsku.

ŠTOTHOLDER je nizozemski naziv za kraljevskog predstavnika.

Nizozemska duguje svoje ime svojoj najvećoj pokrajini Holandiji.

ENGLESKA

U prvoj polovici 16.st. u Engleskoj vlada Henrik VIII. On 1534.g. donosi ''Akt o

supermaciji'' čime je u Engleskoj stvorena Anglikanska protestantska crkva. Sredinom 16.st.

u Engleskoj vlada Marija I. Tudor. Ona je bila kći Henrika VIII. iz njegova prvog braka sa

Katarinom Aragonskom. Zbog pokušaja obnavljanja katoličanstva u Engleskoj i ubojstva

protestanata dobiva nadimak ''krvava''.U drugoj polovici 16.st. Engleskom vlada Elizabeta I.

Ona je bila šesta i posljednja vladarica iz dinastije Tudor. Za vrijeme njezine vladavine

udareni su temelji moderne Engleske. Razvija se trgovina i kultura, započinje kolonizacija

sjeverne Amerike, te općenito dolazi do rasta ekonomske moći u zemlji. Elizabeta I. uvodi

protestantizam kao jedinu vjeru u Engleskoj, što dovodi do progona katolika. Za vrijeme

njezina vladanja također započinje kolonizacija sjeverne Irske. Godine 1588.g. Španjolska je

izvršila neuspješan napad na Englesku (''Španjolska armada''), što je dodatno ojačalo položaj

Engleske kao svijetske sile. Elizabeta I. vlada do 1603.g. U tom periodu u Škotskoj vlada

dinastija Stuart. Najznačajniji vjerski utjecaj u Škotskoj tada ima Prezbiterijanska

kalvinistička crkva u kojoj glavnu riječ vode vjernici i svećenici. U toj crkvi nema biskupa,

a anglikanstvo se prezire. Nakon što je 1587.g. škotska kraljica Marija Stuart smaknuta od

strane kraljice Elizabete I., zbog navodne izdaje, Škotska postupno pada pod sve veći utjecaj

Engleske. Nakon smrti Elizabete I. 1603.g. engleskim vladarom postaje dotadašnji škotski

kralj Jakov I. Stuart, sin Marije Stuart. Tim činom nastaje personalna unija između Engleske

i Škotska u kojoj ih povezuje vladar. Jakov I. se sukobio s engleskim parlamentom te je

6

učestvovao u ''Tridesetogodišnjem ratu''. Za vrijeme njegova vladanja, zbog učestalih

progona, početkom 17.st. iz Engleske u Ameriku odlazi 40.000 puritanaca. Jakov I. vlada do

1625.g. kada ga nasljeđuje njegov sin Karlo I. Stuart. On se sukobio s parlamentom zbog

načina ratovanja protiv Španjolske. Nato Karlo I. raspušta parlament i sklapa primirje sa

Španjolskom i Francuskom. On nameće nove poreze što izaziva revolt kod naroda, tako da

1642.g. u Engleskoj izbija građanski rat. Taj rat se naziva još i ''Revolucija puritanaca''. Na

čelu pobunjenika protiv kralja je bio Oliver Cromwell, on je bio predstavnik krupnog

građanstva, odnosno puritanaca. Najznačajnija bitka u tom ratu je bila ''bitka kod Marston

Moora'' iz 1644.g., gdje su pobjedu izvojevali puritanci. Godine 1649. Rat se završava

porazom kralja Karla I., a ''krnji parlament'' ga osuđuje na smrt. Te iste godine parlament je

donio odluku o ukidanju mornarhije i uspostavu republike (COMMONWEALTH). Na čelo

republike dolazi Oliver Cromwell, gdje i ostaje sve do svoje smrti 1658.g. Godine 1651.

Engleska donosi ''zakon o plovidbi''. Taj zakon jamči povlašten položaj engleskoj trgovini i

dovodi do 3 Englesko-Nizozemska rata. Cromwell Irskoj i Škotskoj nameće uniju sa

Engleskom, a vojska postaje osloncem vlasti. Također se nameću puritanska načela što nije

dobro prihvaćeno kod naroda. Cromwell je bio uspješan vojskovođa ali i iznimno omražen

političar, tako da je dvije godine poslije njegove smrti ponovno uspostavljeno kraljevstvo na

čelu sa sinom Karla I., Karlom II., koji vlada od 1660. do 1685.g. Za vrijeme njegova

vladanja 1665.g. u Engleskoj izbija kuga, dok 1666.g. u Londonu izbija veliki požar. Karlo

II. je izvojevao konačnu pobjedu u Englesko-Nizozemskim sukobima te je osigurao

Engleskoj prevlast na moru. Nakon Karla II. na englesko prijestolje dolazi Jakov II. On vodi

prokatoličku politiku i ustrojava stalnu vojsku od 30.000 ljudi. On je bio posljednji katolički

vladar na engleskom prijestolju. Zbog njegove prokatoličke politike 1688.g. dolazi do tzv.

''Slavne revolucije'' kojom je na prijestolje postavljen nizozemski protestant Vilim III.

Oranski, dok je Jakov II. otišao u izbjeglištvo u Francusku. Godine 1689.g. donesena je

''Deklaracija o pravima'' kojom se omogućuje pretvaranje Engleske u ustavnu mornarhiju

kojom upravlja parlament. Godine 1701. se zabranjuje katolicima stupanje na prijestolje.

Vilim Oranski vlada do 1702.g. Godine 1707. Škotski parlament donosi zakon o ujedinjenju

sa Engleskom. Zajednički su im vladar i parlament dok su sudstvo i crkva odvojeni. Godine

1714. na vlast u Engleskoj dolazi dinastija Hannover. Početkom 18.st. Wallpole je prvi

ministar premijer. Godine 1775. dolazi do ''Američkog rata za neovisnost''. Sljedeće godine

SAD donosi ''Deklaraciju nezavisnosti'' te proglašava svoju samostalnost od Britanske

krune. Taj rat je potrajao do 1783.g. i završio je pobjedom SAD-a i samostalnošću njihovih

13 kolonija. Godine 1800. Irski parlament izglašava zakon o ujedinjenju sa Engleskom.

7

INDENPEDENTI su bili parlamentarci koji su za vrijeme građanskog rata u Engleskoj ostali

uz Cromwella.

TORIJEVCI su pripadnici Anglikanske crkve i odani monarhisti.

VIGOVCI su željeli očuvanje protestantizma. Zastupnici su ograničene vladavine kralja i

vladavine prava.

LEVELERI su bili pristalice radikalnih duštvenih promjena.

FRANCUSKA

U 16.st., u Francuskoj, sva moć je bila skoncentrirana u jednoj osobi, tj. u kralju. Početkom

tog istog stoljeća u Francuskoj je na vlasti Luj XII. Nakon njega vladaju Franjo I. i Henrik

II. Žena Henrika II. je bila Katarina Medici iz poznate firentinske obitelji Medici. Nakon

smrti Henrika II. ona preuzima vodeću ulogu u državi. Ona je glavni uzrok tzv.

''Bartolomejske noći'', tj. velikog pokolja hugenota iz 1572.g. Katarina Medici je bila majka

kraljeva Franje II., Karla IX., i Henrika III., koji je bio posljednji francuski kralj iz dinastije

Valois. Katarina Medici umire 1589.g. Te iste godine na vlast u Francuskoj dolazi Henrik

IV., prvi francuski vladar iz dinastije Burbon. Nakon njegova ubojstva 1610.g. na vlast

dolazi njegov maloljetan sin Luj XIII., čije regenstvo preuzima njegova majka Marija

Medici. Ona provodi pro-katoličku i pro-habsburšku politiku što dovodi do sukoba sa

kardinalom Richelieuom. Nato se kardinal Richelieu udružuje sa Lujem XIII., koji protjeruje

svoju vlastitu majku. Luj XIII. postavlja kardinala Richelieua za svog ministra koji preuzima

upravljanje državom. Francuska tada ulazi u ''Tridesetogodišnji rat'', tj. u sukob sa

Španjolskom i Austrijom. Luj XIII. smanjuje moć plemićima naređujući im da sruše

obrambene zidine na svojim dvorcima i tvrđavama. Nakon smrti kardinala Richelieua

1642.g. njegovo mjesto predsjednika francuske vlade zauzima kardinal Mazarin. Nakon

smrti Luja XIII. 1643.g. francuskim kraljem postaje njegov maloljetni sin Luj XIV.

Međutim prvi čovjek u Francuskoj tada je bio kardinal Mazarin. Tada dolazi do ponovnog

sukoba sa Španjolskom koji je okončan 1659.g. potpisivanjem ''Pirinejskog mira''.

Mazarinovom smrću 1661.g. kraljem, u punom smislu te riječi, postaje Luj XIV. On je

kraljem bio proglašen još kao petogodišnjak 1643.g., međutim tek sada, kao zreli

dvadesetjednogodišnjak, postaje prvim čovjekom u Francuskoj. Luj XIV. tada ograničava

moć premijera te prenosi na sebe direktno upravljanje državom. Ubrzo se Luj XIV. upušta u

sukobe sa Španjolskom i Nizozemskom te izvojeva pobjede. Time Francuska postaje vodeća 8

europska sila. On premješta svoju rezidenciju iz Pariza u Versailles gdje gradi raskošnu

palaču, te ustrojava stalnu vojsku od 300.000 ljudi. Francuska u njegovo vrijeme ima oko 20

miljuna stanovnika. U vrijeme Luja XIV. u Francuskoj dolazi do bogaćenja povlaštenog

sloja i do osiromašivanja seljaštva. Također dolazi do ponovnih progona hugenota. Krajem

17.st. dolazi do sukoba sa Engleskom i njezinim saveznicima. U tom sukobu Francuska

doživljava poraz. Od 1700.g. Francuska sudjeluje u ''Ratu za Španjolsku baštinu'', koji je

okončan mirom u Utrechtu 1713.g. na kojem je unuk Luja XIV., Filip V., priznat za

španjolskog kralja. Učestali ratovi koje je vodio Luj XIV., i koji su najviše pogodili najniže

slojeve društva, su razlog njegove omraženosti pred kraj njegove vladavine. Luj XIV. umire

1715.g. nakon pune 72 godine vladavine. Za vrijeme svog života je podržavao razvoj

znanosti i umjetnosti. Poznat je po svojoj izjavi ''država, to sam ja''. Zbog raskoši njegova

dvora bio je nazivan ''kraljem sunca''. Nakon Luja XIV. na vlast dolazi Luj XV. To je bilo

razdoblje dvadesetpetogodišnjeg mira i oporavka u Francuskoj. To razdoblje završava

1740.g. ulaskom Francuske u ''Rat za Austrijsko nasljedstvo''. Taj rat Francuskoj na donosi

ništa dobrog te ona gubi Belgiju. Sredinom 18.st. dolazi do ''Sedmogodišnjeg rata'' između

Francuske i njenih saveznika te Engleske i njenih saveznika. Na koncu toga rata Francuska

gubi svoje kolonije u Kanadi. Godine 1768. Francuska kupuje Korziku od bankrotirane

Genove. Luj XV. umire 1774.g. omraženiji čak i od svog prethodnika Luja XIV. Luja XV.

na prijestolju nasljeđuje njegov unuk Luj XVI. On je bio oženjen austrijskom

nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom. Prva odluka novog kralja je bila vraćanje prava

parlamentu. Izbijanje ''Američkog rata za nezavisnost'' 1775.g. Luju XVI. daje razlog da uđe

u nepotreban sukob sa Engleskom. Taj rat se završava ''Pariškim mirom'' iz 1783.g. kojim

američke kolonije dobivaju samostalnost dok Francuska dobiva samo dugove. Katastrofalno

financijsko stanje u državi, koje nisu uspjeli srediti ni strani financijski stručnjaci, te slabi

urod u poljoprivredi dovodi do zasjedanje nacionalne skupštine 1789.g. Tu ubrzo dolazi do

svađe među zastupnicima iz različitih slojeva društva. Narod se buni i te iste godine ruši

omraženi zatvor Bastilu. To označava početak ''Francuske Revolucije''. Godine 1792.

uspostavljena je Francuska Republika, a kralj Luj XVI. je, kao i njegova žena Marija

Antoaneta, smaknut 1793.g.

RUSIJA9

U drugoj polovici 15.st. moskovski knez Ivan III. je porazio grad Novgorod te je

udvostručio svoju kneževinu. Nakon toga on se uspjeva osloboditi Tatarske vlasti. Uspio je

stvoriti odano plemstvo po službi, tzv. BOJARE (krupno plemstvo). Ivan III. umire 1505.g.

Godine 1533. velikim knezom Moskve postaje Ivan IV., koji kasnije dobiva nadimak

''grozni''. Godine 1547. Ivan IV. je okrunjen za ruskog cara te se ženi Anastazijom

Romanovom. On stvara ruski parlament koji ima ograničene vlasti, te formira stajaću vojsku

(STRELCE). Godine 1565. Uređuje OPRIČNINU, tj. teritorij izravno pod vlašću cara. On

tjera Tatare iz Rusije te širi državu i kolonizira Sibir. Ivan IV. umire 1584.g., a treba ga

nasljediti Dimitrije Ivanovič. Međutim on umire 1591.g. a vlast u Rusiji preuzima tadašnji

regent Boris Godunov koji se 1598.g. kruni za ruskog cara. On ostaje na vlasti do 1605.g.

Razdoblje njegova vladanja je, između ostalog, obilježila i pojava ''lažnog Dimitrija''.

Početkom 17.st. dolazi do slabljenja Ruskog Carstva te do gubitka teritorija od strane

Poljaka i Šveđana. Godine 1613. za ruskog cara je izabran Mihajlo Romanov. On je bio prvi

ruski car iz dinastije Romanova. On vlada do 1645.g. Godine 1682. Ruskim carem postaje

Petar I., koji kasnije dobiva nadimak ''veliki''. Kao malodoban vladar Petar I. je dijelio vlast

sa svojim polubratom Ivanom V., dok je za regenticu proglašena Petrova majka Natalija

Nariškina. To je izazvalo pobunu strelaca na čelu s Ivanovom sestrom Sofijom

Aleksejevnom. U toj pobuni ubijeni su mnogu bojari, uključujući i dva Petrova ujaka. Petar i

njegova majka su bili prisiljeni povući se, a regenstvo je preuzela Sofija. Kada je Petar

napunio 17 godina Sofija je shvatila da joj prijeti opasnost. Međutim, Petar ju je preduhitrio

u njezinim namjerama te ju je maknuo sa mjesta regentice zatvorivši je u ženski samostan.

Ipak, stvarna vlast je bila u rukama Petrove majke, Natalije. Ona umire 1694.g., a nakon

smrti Ivana V. 1696.g. Petar postaje samostalan vladar. Petar I. 1696.g. zauzima Azov, čime

Rusija dobija izlaz na Crno More. No, da bi zadržao Azov Petar je shvatio da će morati

modernizirati vojsku i izgraditi mornaricu. Naime Rusija je u tom periodu, kako vojno tako i

ekonomski, bila veoma zaostala u odnosu na europski zapad. Tada Petar šalje stotine svojih

bojara na zapad kako bi se izučili brodogradnji i pomorskim vještinama. On sam se odlučuje

poći na taj isti put 1697.g. Njegov posjet zapadu prekinula je pobuna strelaca 1698.g.

Pobuna je bila lako ugušena, a nakon nje Petar se posvećuje primjenjivanju znanja koje je

stekao na zapadu. Izvršio je velike promjene u vojsci. Plemstvu je nametnu obaveznu službu

u vojsci, a vojnu hijerarhiju je uredio tako da su se unaprjeđenje dobivala na osnovu zasluga,

a ne porijekla te je stvorio stalnu vojsku od 300.000 ljudi. Također je stvorio ekonomski

sustav u kome je sve bilo podređeno vladaru. Između ostalog zabranio je nošenje brada te je

ukinuo ugovorene brakove. Patrijarh ruske crkve je bio zamjenjen sinodom koja je bila pod

direktnom carevom kontrolom. Godine 1699. Uveo je korištenje Julijanskog kalendara. 10

Petar I. je ratovao većinu svog vladanja. Između ostalog ratovao je i protiv Osmanskog

Carstva. Ipak najveći ratni sukob u koji se upustio bio je ''Veliki sjeverni rat''. To je sukob

između Rusije i Švedske koji je trajao od 1700. do 1721.g. Povod tom ratu je bila Petrova

namjera da Rusiji osigura izlaz na Baltičko more. Nakon početnih poraza reorganizirao je

vojsku i izgradio mornaricu te je ubrzo počeo pobjeđivati švedsku vojsku. Na

novoosvojenom teritoriju 1703.g. je osnovao grad Sankt Peterburg. Petar I. Veliki umire

1725.g. Godine 1762., nakon smrti svoga muža Petra III., za rusku caricu je izabrana

Katarina II. Velika, koja je podrijetlom bila njemica. Za vrijeme njezine vladavine dolazi do

konačne podjele Poljske 1795.g. Katarina II. je u Rusko-Turskim ratovima uspjela Turcima

preoteti Krim. Osnovala je slobodno ekonomsko društvo, te je podržavala kolonizaciju

Aljaske. Katarina II. Velika umire 1796.g.

Osmansko Carstvo je svoj vrhunac doživjelo za vrijeme vladavine sultana Sulejmana

Veličanstvenog. On vlada od 1520. do 1566.g. U tom razdoblju Turci su više puta

bezuspješno pokušali zauzeti Beč. Godine 1683. Turci ponovno pokušavaju zauzesti Beč, no

bili su strašno potučeni od strane kršćanske koalicije predvođene poljskim kraljem Janom

Sobjeskim. Nakon toga Osmansko Carstvo gubi Ugarsku, Slavoniju i Dalmaciju te od tada

više ne predstavlja prijetnju za središnju Europu. U drugoj polovici 18.st. Osmansko Carstvo

vodi ratove protiv Ruskog Carstva. Završetkom tih ratova Osmansko Carstvo gubi položaj

svijetske velesile.

Poljsko-Litvanska Unija je država koja traje od 1386. do 1795.g. Prostirala se na području

današnje Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Bjelorusije i većeg dijela Ukrajine. Svojevremeno

je bila jedna od površinski najvećih država Europe. Središta su joj bili poljski gradovi

Varšava i Krakov. Naziv za plemstvo u Poljskoj je bio ŠIJAHTA, dok je naziv za stalešku

skupinu i parlament bio SEJN. Krajem 18.st. moć Poljsko-Litvanske Unije slabi, što koriste

njezine susjedne zemlje te između sebe 3 puta dijele tu državu. Godine 1795. dolazi do

konačne podjele između Austrije, Njemačke i Rusije koja je okupirala najveći dio.

Švedska država jača u 17.st. te dolazi do njenog širenja na područje Finske i Baltika.

Posebno je snažna bila za vrijeme vladanja Gustava II. Adolfa koji se 1630.g. upleo u

''Tridesetogodišnji rat'' u kojem je i poginuo 1632.g. Švedska je ušla u taj rat s ciljem širenje 11

njezine vlasti u Njemačkoj i sprečavanju Habsburškog prodora prema sjeveru. Od 1700. do

1721.g. traje ''Veliki sjeverni rat'' između Švedske i Rusije. Nakon početnih pobjeda Šveđani

naposljetku doživljevaju poraz te gube Baltička područja.

Zahvaljujući PRAGMATIČKOJ SANKCIJI i stupanjem Marije Terezija na Austrijsko

prijestolje 1740.g. dolazi do ''Austrijskog nasljednog rat''. Uzrok ratu je bio taj što

Francuska i njemačke pokrajine, prije svih Pruska, Saska i Bavarska, nisu priznavale Mariju

Tereziju za vladara Austrije. Austriju su u tom ratu pomagale Engleska i Nizozemska. Rat je

okončan 1748.g. a Marija Terezija je priznata za vladara, međutim morala se odreći Šleske u

korist Pruske.

KRONOLOGIJA

1517.g.- Martin Luter objavljuje svojih 95 teza.

1521.g.- Wormski edikt.

1534.g.- Akt o supermaciji (Henrik VIII).

1555.g.- Augsburški mir.

1598.g.- Nanski edikt (Henrik IV).

1602.g.- Nizozemska utemeljuje Istočnoindijsku kompaniju.

1618.-1648.g.- Tridesetogodišnji rat.

1700.-1713.g.- Rat za španjolsku baštinu.

1700.-1721.g.- Veliki sjeverni rat.

1701.g.- Katolicima se zabranjuje stupanje na englesko prijestolje.

1707.g.- Škotski parlament donosi zakon o ujedinjenju sa Engleskom.

1740.-1748.g.- Austrijski nasljedni rat.

1775.-1783.g.- Američki rat za nezavisnost.

1789.g.- Francuska revolucija.

1795.g.- Konačna podjela Poljske.

12