ekonom principi reprodukcije

21

Click here to load reader

Upload: amina-ahmetspahic

Post on 17-Sep-2015

40 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

FF

TRANSCRIPT

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIKSAOBRAAJNI FAKULTET

EKONOMSKI PRINCIPI REPRODUKCIJESeminarski rad

Student: Sinia Gordi, S-06/14-IPredmet:Ekonomika preduzeaProfesor: Prof.dr Ibrahim Jusufrani Vii asistent: Vinko JakiAkademska godina: 2014/2015

Travnik, maj 2015.

Sadraj

Uvod ...................................................................................................................................3

Ekonomski principi reprodukcije ........................................................................................41. Parcijalni principi reprodukcije ...........................................................................42. Produktivnost ......................................................................................................53. Faktori produktivnosti .........................................................................................54. Ekonominost .....................................................................................................95. Faktori ekonominosti ........................................................................................96. Rentabilnost ......................................................................................................117. Faktori rentabilnosti ..........................................................................................11

Zakljuak ...........................................................................................................................13

Literatura ...........................................................................................................................14

Uvod

Na poetku izlaganja emo prvo da pojmovno definiemo produktivnost, ekonominost i rentabilnost, kao parcijalne ekonomske principe poslovanja preduzea. Objasnit u svaki od ova tri principa,faktore koje ih odreuju i nain njihovog izraavanja i mjerenja.

Produktivnost, ekonominost i rentabilnost su parcijalni ekonomski principi poslovanja preduzea koji slue za izraavanje efikasnosti poslovanja preduzea. U osnovi ekonomske efikasnosti preduzea je njegova tenja da svojom djelatnou ostvari maksimalni rezultat uz minimalna ulaganja potrebnih faktora.

Parcijalni ekonomski principi poslovanja su odreene norme ili pravila koja se primenjuju u radu i poslovanju, kako preduzea, tako i drugih ekonomskih subjekata, a u cilju racionalnog ostvarivanja njihovih ekonomskih ciljeva. Ove norme koje se postavljaju pred organizaciono poslovne sisteme zasnovane su na ekonomskoj zakonitosti procesa reprodukcije, koja se ispoljava u stvaralakoj sposobnosti radne snage da proizvede vie vrijednosti nego to je potrebno za njeno reprodukovanje, pored prenoenja vrijednosti sredstava za proizvodnju u obimu koji je u njima sadran.

Pravila ponaanja u organizovanju ekonomskih subjekata zasnivaju se na zakonitostima reprodukcije, koje se ispoljavaju u mogunosti stvaranja vee proizvedene od utroene vrijednosti. To znai da u reprodukciji rezultati treba da budu vei od ulaganja. Ovakva mogunost reprodukcije proistie iz pomenute sposobnosti radne snage da stvara veu vrijednost od potrebne vrednosti za njeno reprodukovanje. Otuda se kao osnovni ekonomski princip reprodukcije i postavlja tenja da se ostvari maksimalni rezultat uz minimalna ulaganja.

Ekonomski principi reprodukcije

1. Parcijalni principi reprodukcije

Bilo koji ekonomski princip poslovanja preduzea kao pravilo poslovanja vrijedi onoliko koliko to njegova primjena pokae. To vai i za navedeni osnovni ekonomski princip reprodukcije. Njegovim sprovoenjem treba obezbijediti vii kvalitet ekonomije konkretnog preduzea. A da bi se ovo postiglo, neophodno je metodoloki postii kontrolu primjene i sprovoenja toga principa u praksi. Shvaen kao odnos izmeu proizvoda, na jednoj strani, i ulaganja drutvenog rada, na drugoj strani, ovaj osnovni princip predstavlja suvie kompleksnu kategoriju da bi mogao efikasno da se kontrolie u primjeni. Kontrolu principa u cjelini mogue je sprovesti jedino kontrolom parcijalnih odnosa izmeu rezultata proizvodnje, posmatranih kroz pojavne oblike proizvoda, i ulaganja u reprodukciju, posmatranih kroz razne pojavne oblike drutvenog rada koji se unosi u reprodukciju.

Pojavni oblici proizvoda su: [footnoteRef:2] [2: ivkovi, dr Momilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006, str. 62. ]

1. fizika masa proizvoda (Q)1. vrednost proizvoda (V) 1. dobitak (Ds)

Pojavni oblici drutvenog rada unijetog u reprodukciju su:

1. utroci radne snage (L)1. trokovi (T)1. angaovana sredstva (S)

Na odnosima izmeu ova tri osnovna pojavna oblika proizvoda (Q, V, Ds), na jednoj strani, i triju osnovnih pojavnih oblika drutvenog rada unijetog u reprodukciju (L, T, S), na drugoj strani, konstituiu se tri parcijalna ekonomska principa poslovanja preduzea koji, u stvari, predstavljaju samo ue preciziranje kvantitativno izraenog osnovnog ekonomskog principa reprodukcije. Ti parcijalni principi su:

1. princip produktivnosti1. princip ekonominosti 1. princip rentabilnosti

2. Produktivnost

Princip produktivnosti je naelo, odnosno zahtjev, prema kome treba ostvariti odreenu proizvodnju s minimalnim utrocima radne snage za tu proizvodnju.[footnoteRef:3] Iz uloge radne snage u drutvenoj proizvodnji jasno proizlazi znaaj konzekventnog sprovoenja ovog principa. Naime, razmjere podmirenja drutvenih potreba - pojedinanih i zajednikih drutvenih - i potreba proirene reprodukcije, zavise od razmjera proizvodnje, a svaka proizvodnja je uslovljena odreenom, veom ili manjom, potronjom ljudske radne snage. [3: ivkovi, dr Momilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006, str. 89.]

Iz ovoga izlazi da se proirenje podmirenja potreba - a to znai poveanje potronje, odnosno poveanje ivotnog standarda drutva - moe postii jedino: [footnoteRef:4] [4: ivkovi, dr Momilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006, str. 90.]

1. poveanjem ukupne mase proizvoda1. poveanjem radnog uinka, a to znai poveanjem koliine proizvoda po jedinici utroene radne snage

Poveanje ukupne mase proizvoda u apsolutnom iznosu omoguava poveanje drutvene potronje. Meutim, takvo poveanje bez poveanog radnog uinka po jedinici rada moe da se ostvari jedino ukljuivanjem vie radnih ljudi u proizvodnju. Do izvjesnih granica ovo je mogue postii pomjeranjem proporcije izmeu proizvodnog i neproizvodnog dela stanovnitva u korist proizvodnog. Meutim, kad je ova rezerva iskoritena, tada se poveanje proizvodnje poveanjem broja zaposlenih moe da realizuje jedino u granicama nataliteta, a ovo znai da se s poveanjem proizvodnje poveava i broj potroaa, uslijed ega relativna potronja ne mora da raste i ako doe do porasta apsolutne potronje.

Druga mogunost poveanja drutvene potronje jeste relativno poveanje proizvodnje, tj. poveanje radnog uinka po jedinici rada. Ovo znai poveanje produktivnosti. Pri ovakvom poveanju produktivnosti - poveava se koliina proizvoda koju moe da proizvede odreeni, fiksirani obim radne snage.

3. Faktori produktivnosti

U faktore produktivnosti spadaju sve one injenice koje na bilo koji nain mogu da utiu na radni uinak, tj. na odnos izmeu ostvarenog rezultata proizvodnje i utroka radne snage u proizvodnji. Proizvodnju obavlja ovek odreenim sredstvima za proizvodnju, koja su tehnika kategorija. Pri tome, ovek je drutvena jedinka, a sam proces proizvodnje obavlja se u odreenoj drutvenoj sredini. Iz ovoga proizlazi da se faktori koji uslovljavaju produktivnost mogu grupisati u dve osnovne kategorije i to:[footnoteRef:5] [5: Stojiljkovi, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Ni, 1991, str. 77.]

1. objektivne faktore1. subjektivne faktore

U objektivne faktore produktivnosti spadaju:

1. tehniki faktori 1. drutveni faktori

Tehnike faktore ine sva ona materijalna i tehnika sredstva koja slue konkretnoj proizvodnji. Za tu, tekuu proizvodnju, ova sredstva predstavljaju objektivnu kategoriju, jer je proizvoa prinuen da potuje njihove karakteristike u organizovanju tekue proizvodnje. Na drugoj strani, tehnike faktore u perspektivi ine sva nauna i tehnika dostignua koja jo nisu primjenjena u konkretnom preduzeu, a postoji ekonomska mogunost njihove primjene. Proizvoa moe da utie na odabiranje ovih perspektivnih tehnikih mogunosti. Meutim, kad su nova nauna i tehnika dostignua jednom aktivirana u konkretnom preduzeu, ona tada postaju novi objektivni faktor u tome preduzeu.

Najznaajniji tehniki faktori produktivnosti su: [footnoteRef:6] [6: ivkovi, dr Momilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006, str. 105.]

1. karakteristike proizvoda, 2. karakteristike tehnolokog procesa, 3. karakteristike sredstava za rad,4. karakteristike materijala, 5. radna sredina, 6. obim proizvodnje, 7. vid organizacije rada i 8. nivo organizacije.

1. Tehnike karakteristike proizvoda uslovljavaju kako utroka sredstava za proizvodnju tako i utroka radne snage: tkanina od 80 ica po jednom cm2 zahteva manje rada od tkanine od 120 ica; izrada lokomotive, zbog njenih konstrukcionih karakteristika, zahteva vie rada od izrade jednog vagona i sl.

Ove tehnike karakteristike proizvoda predstavljaju polazne elemente na osnovu kojih se utvruju minimalno potrebni utroci radne snage da bi proizvod mogao da se izradi. Ovo naroito vai za utvrivanje potrebnih utroaka radne snage izrade. Na osnovu tih tehnikih karakteristika odreuju se normativi rada izrade, koji predstavljaju objektivno potrebne utroke radne snage po jedinici proizvoda.

Za razliku od ovih utroaka - utroaka radne snage izrade - utroci reijske radne snage (na poslovima upravljanja, rukovoenja, pripreme i kontrole) u manjoj mjeri su uslovljeni tehnikim karakteristikama proizvoda, a u veoj organizacionom strukturom preduzea. Otuda se i normativi utroaka ove radne snage odreuju empirijski (iskustveno), polazei od te organizacione strukture, i to u globalnom obimu za cijelo preduzee.

2. Isti proizvod moe da zahtijeva razliite utroke radne snage ako se proizvodi primjenom razliitih tehnolokih postupaka: tavljenje koe u procesu za hromnu tavu zahtijeva jedan utroak radne snage, a tavljenje u procesu za biljnu tavu, drugi utroak; izrada izvjesnih proizvoda livenjem zahtijeva jedan utroak, dok izrada istih takvih proizvoda presovanjem ili zavarivanjem zahtijeva drugi utroak radne snage; izrada elinih cijevi valjanjem zahtijeva jedan, a izrada istih takvih cijevi vuenjem drugi utroak radne snage po jedinici proizvoda.

3. Utroak radne snage je, moe se rei, u obrnutoj srazmjeri s efikasnou, odnosno djelotvornou maina i postrojenja na kojima se izvodi operacija. Ukoliko proizvoa radi primitivnim oruima, utoliko e due da traje njegov rad, i obrnuto. U izradi nekog proizvoda proizvoa moe da upotrijebi alternativno cijeli niz sredstava za rad ija je djelotvornost razliita, pri emu e imati razliite utroke radne snage. Metalostrugar moe da izvodi i grubu i finu obradu nekog dijela na jednom strugu, pri emu e njegov ukupni rad trajati jedno odreeno vreme. On, meutim, za istu operaciju moe da upotrijebi jedan snani strug za grubu obradu, ime e znatno da skrati vrijeme te obrade, a finu doradu da izvede na preciznom strugu. Ovim je on znatno smanjio ukupan utroak radne snage, odnosno znatno poveao produktivnost.

4. Od tehnikih karakteristika materijala zavisi takoe produktivnost proizvoaa: ako materijal koji se obrauje ima jedan kvalitet, proizvoa e u odreenom vremenu na odreenom proizvodu da postigne jednu produktivnost; ako materijal ima drugi kvalitet i druge tehnike karakteristike, on e postii drugu produktivnost na istom proizvodu i u istom vremenu. Drugim rijeima, tehniki uslovljeni utroci radne snage po jedinici varirae s promjenama maehnikih karakteristika materijala. Ako je pri tkanju predivo loeg kvaliteta, ono e esto da puca, to e uslovljavati drugi utroak radne snage nego to bi bio potreban u sluaju kad bi predivo bilo drugog kvaliteta. Ako rudarska naslaga sadri vei procenat jalovine, u istom radnom vremenu e se dobiti manja koliina uglja, odnosno iste rude. Ako je u gvozdenoj rudi manji procenat metala, iz jednog uloka u visoku pe dobie se manja koliina sirovog gvoa.

Meutim, i broj proizvoaa u rudniku i broj lanova posade visokih pei ostae neizmjenjen, to znai da se pri loem kvalitetu materijala postie nia produktivnost.

5. Radna sredina moe biti prirodno uslovljena ili vjetaki stvorena. I u jednom i u drugom sluaju ona e da utie na potrebne utroke radne snage, a to znai na visinu produktivnosti. Ako se ekstrakcija rude vri u povrinskom kopu, utroak radne snage po jedinici proizvoda bie znatno manji nego ako se vri ekstrakcija iz okna. Pri ekstrakciji iz suhog okna, utroci radne snage bie manji nego u sluaju ako se ekstrakcija vri iz plavljenog okna. Povoljniji atmosferski uslovi omoguavaju znatno vei proizvodni efekat u poljoprivredi, a to znai znatno veu produktivnost, od nepovoljnih atmosferskih uslova. Vjetaki stvorena radna sredina odnosi se na sve one mjere koje se preduzimaju radi stvaranja to povoljnijih psihofizikih uslova za rad. Provjetrena radna sredina imat e za posljedicu jednu produktivnost, neprovjetrena drugu. Isti sluaj je i s normalno zagrijanom, prezagrijanom i nedovoljno zagrijanom radnom prostorijom. Dobro osvjetljenje poveava radni uinak, a loe ga smanjuje.

6. Obim proizvodnje na specifian nain utie na produktivnost zbog razlika u karakteristikama troenja pojedinih vrsta radne snage pri promjenama utroaka radne snage - a to znai promjena produktivnosti konstatovat e se sljedee:

1. na radnim mjestima izrade, tj. tehnolokim radnim mjestima, utroci radne snage mijenjaju se proporcionalno s promjenom obima proizvodnje u najveem broju sluajeva;

1. utroci radne snage predradnika, radnika na tehnikim poslovima administracije i sl. mijenjaju se takoe skoro proporcionalno promjenama obima proizvodnje;

1. utroci radne snage organa za operativno planiranje, radnika na pomonim radnim mjestima u radionici, organa tehnike kontrole, kao i najveeg broja radnika na administrativnim izvrnim radnim mjestima, imaju karakter relativno fiksnih utroaka u odnosu na promjenu obima proizvodnje;

1. utroci radne snage upravljakog organa, viih rukovodilaca izvan proizvodnje, zatim organa tehnike pripreme proizvodnje i sl. imaju karakter fiksnih utroaka.

Pri promjenama obima proizvodnje, produktivnost se nee mijenjati sa stanovita utroaka radne snage na radnim mjestima izrade zbog toga to e ti utroci da se mijenjaju proporcionalno obimu proizvodnje. Meutim, pri promjenama obima proizvodnje, relativno fiksni utroci se mijenjaju dosta nezavisno od obima, a fiksni utroci radne snage se uopte ne mijenjaju.

7. Kod viih vidova organizacije proizvodnje tehnika opremljenost je via nego kod niih. Zahvaljujui toj vioj tehnikoj opremljenosti, produktivnost je kod viih vidova obino na viem nivou nego kod niih vidova organizacije. To znai da koliina potrebnog rada po jedinici proizvoda opada s prelaskom s niih vidova (recimo, pojedinana proizvodnja) na vie vidove (recimo, serijska proizvodnja).

8. I pri sprovoenju jednog odreenog vida organizacije proizvodnje (recimo pojedinane, ili serijske, ili masovne) tehnika opremljenost preduzea moe biti via ili nia. Isto tako, preduzee moe biti na niem ili viem organizacionom nivou koji je, dobrim dijelom, uslovljen samim stepenom tehnike opremljenosti. Ovi faktori e, nezavisno od svih ostalih, da utiu na vei ili manji uinak, a to znai veu ili manju produktivnost. Ako se, umjesto transporta materijala obinim kolima, uvede transport motornim kolima, smanjie se rad ekipe za unutranji transport, a vjerovatno e se zbog eliminisanja povremenih ekanja smanjiti i gubici radnog vremena radnika na tehnolokim radnim mjestima. Ako se, umjesto motornih kola, zavedu konvejeri, gubici radnog vremena smanjie se jo vie, odnosno proizvodnja e se u odreenom periodu poveati. To znai da je produktivnost po jedinici rada povean.

4. Ekonominost

Smisao ekonominosti je iskazivanje racionalnosti troenja elemenata procesa ekonomskog stvaranja, odnosno nivoa korisnosti uinaka troenja ili izdanosti troenja uloenih elemenata.[footnoteRef:7] Znai, ekonominost treba da iskae racionalnost troenja, to upuuje na internu ekonomiju, na proces proizvodnje, reprodukcije. Ekonominost je kao izraz kvaliteta ekonomije, komponovana tako da odraava princip ekonominosti poslovanja: ostvariti odreene vrednosti uz minimalna troenja vrednosti u reprodukciji za proizvodnju te vrednosti. Ovako definisana ekonominost ire zahvata i izraava kvalitet ekonomije poslovanja od produktivnosti rada. Ekonominost je kompleksniji pokazatelj od produktivnosti rada, jer obuhvata racionalnije korienje ne samo ivog rada ve i minulog rada koji ulazi u proces reprodukcije u obliku sredstava za rad i [7: Stojiljkovi, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Ni, 1991, str. 95.]

predmeta rada.

Meutim, princip ekonominosti je parcijalni ekonomski princip, jer po svom ekonomskom znaenju doprinosi ostvarenju osnovnog ekonomskog principa reprodukcije - ostvarenje maksimalnih rezultata reprodukcije sa minimalnim ulaganjima. Prema tome, ekonominost je jedan od irih instrumenata kontrole ekonomske uspenosti poslovanja preduzea, jer ona odraava odnos proizvodnje prema ukupnim trokovima. Smisao kontrole ekonominosti jeste identifikovanje mesta u procesu reprodukcije na kojima dolazi do nepotpunog sprovoenja principa ekonominosti, zatim uzroka nesprovoenja principa ekonominosti, kao i kvantiteta kretanja ekonominosti zbog nepotpunog sprovoenja principa.

Princip ekonominosti je zahtjev ili tenja da se odreena proizvodnja ostvari sa to manjim troenjem elemenata proizvodnje. Ta troenja mogu da se posmatraju:[footnoteRef:8] [8: Stojiljkovi, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Ni, 1991, str. 96.]

1. naturalno, u vidu fizikih utroaka materijala, sredstava za rad i radne snage1. finansijski, u vidu trokova materijala, sredstava za rad i radne snage

Prema tome, i princip ekonominosti moe da se posmatra:

1. kao naturalno izraena ekonominost 1. kao finansijski izraena ekonominost, tj. ekonominost predstavljena trokovima

5. Faktori ekonominosti

Na sve elemente ekonominosti deluju brojni faktori, ponekad sa razliitim i suprotnim dejstvom. To su faktori koji deluju na rezultat (proizvodnju), sredstva za rad, predmete rada i radnu snagu. Faktori koji deluju na produktivnosti su istovremeno i faktori ekonominosti. Faktori koji deluju na ekonominost su i brojniji, jer je ekonominost iri princip od produktivnostii, obuhvata sve elemente troenja, a ne samo radnu snagu.

Sa stanovita uslovljenosti i dinamike ekonominosti, osnovni uticajni faktori su:[footnoteRef:9] [9: Stojiljkovi, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Ni, 1991, str. 103.]

1. Prirodni;1. Drutveni;1. Tehniko - tehnoloki;1. Organizacioni.

Prirodni faktori

U mnogim preduzeima prirodni uslovi deluju na veliinu utroka i trokova. Rije je o preduzeima koja posluju u granama, ija je delatnost u velikoj mjeri uslovljena djelovanjem prirodnih uslova. Primjeri za to su preduzea iz oblasti rudarstva, poljoprivrede, umarstva, prehrambene industrije itd ... Cijene materijala za reprodukciju, takoe trpe uticaj ovih faktora. One se u krajnjoj liniji, formiraju na tritu, pa se mogu tretirati kao komponente ekonominosti koja se formira pod dejstvom drutvenih faktora.

Drutveni faktori

Ovi faktori djeluju preko mjera i instrumenata ekonomske politike, politike cijena, monetarne politike, carina i slino koje se javljaju kao eksterni i objektivni faktor sa stanovita trokova prteduzea. Drava svojim zakonskim i drugim propisima, formira ukupni pravni i ekonomski ambijent i uslove privreivanja u preduzeima. Mjere koje se donose u obliku propisa djeluju kao objektivno uslovljeni faktor sa stanovita ekonomije i trokova preduzea. Direktni uticaj ovih mjera drave na cijenu kotanja preduzea ogleda se preko poreza, akciza, taksi, carina i dr.

Tehniko tehnoloki faktori

Ovi faktori deluju kao objektivni faktori na trokove, a time i na ekonominost. Oni se nalaze u samom preduzeu, predstavljaju uslove proizvodnje i djeluju u procesima proizvodnje.

Tehniko tehnoloki faktori deluju na sva tri elementa proizvodnje koji se ugrauju u proizvodnju. Tako kvalitet materijala utie na veliinu utroka materijala. Oni deluju na troenje sredstava za rad: preko kvaliteta tih sredstava, njihovih radnih svojstava, vijeka trajanja materijala koji se obrauje pomou sredstava za rad. Ekonomijom predmeta rada, uz pomo tehniko tehnolokih faktora, ostvaruju se utede u materijalu prilikom projektovanja i konstrusanja, kao i utede u neposrednoj proizvodnji. Utede u proizvodnji se ostvaruju smanjivanjem kvarova, otpadaka i karta, smanjivanjem utroka pomonih materijala i sl.

Organizacioni faktori

Cjelokupna organizacija preduzea u datom vremenu i uslovima uslovljava funkcionisanje preduzea i djeluje na ekonominost preko svih faktora preduzea: materijala, sredstava za rad i radne snage.

Organizacione mjere koje preduzee preduzima odnose se na utede u troenju svih faktora, veu motivaciju za rad, potpunije koritenje naunih dostignua, kao i organizacione mjere adaptacije na promjene u prirodnom i ekonomskom okruenju.

6. Rentabilnost

Ekonomski smisao principa rentabilnosti jeste ostvariti to vei dobitak - profit sa to manjim angaovanjem sredstava. U ekonomskoj teoriji i praksi daje se veliki znaaj rentabilnosti kao mjerilu kvaliteta ekonomije to proizlazi iz znaaja dobitka kao rezultata reprodukcije i angaovanih sredstava za proces reprodukcije. Isto tako, rentabilnost mjerena odnosom izmeu dobitka i angaovanih sredstava predstavlja pokazatelj reproduktivne sposobnosti u konkretnoj organizaciji, tj. kakva je mogunost reprodukovanja uloenog ukupnog ekonomskog rada na nivou ukupnog procesa reprodukcije.[footnoteRef:10] [10: Babi, dr imun, Uvod u ekonomiku preduzea, kolska knjiga, Zagreb, 1978, str. 81.]

7. Faktori rentabilnosti

Rentabilnost obuhvata odnos izmeu rezultata i ulaganja, odnosno dobiti i angaovanih sredstava. I na jednu i na drugu kategoriju djeluju isti faktori, ali i specifini. Dobit je rezultat djelovanja faktora ukupnog prihoda i ukupnog rashoda, odnosno trinih uticaja, a angaovana sredstva su rezultanta brojnih trinih, unutranjih i organizacionih faktora.[footnoteRef:11] [11: Babi, dr imun, Uvod u ekonomiku preduzea, kolska knjiga, Zagreb, 1978, str. 86.]

Isto tako, svi faktori koji djeluju na produktivnost i ekonominost su i faktori rentabilnosti. Oni utiu na vrednost ostvarene proizvodnje, iji je izraz dobit, kao jedan od mjerila rentabilnosti.

Na visinu dobiti utiu: ostvareni obim proizvodnje, asortiman proizvoda, cijena i utroci sredstava za proizvodnju i radne snage, stepen iskoritenosti kapaciteta, kao i niz organizacionih mjera kojima se poveava kvalitet rada i poslovanja preduzea. Trini faktori djeluju preko prodajnih cijena proizvoda ili usluga, ali i ulaznih elemenata, odnosno cijena sredstava za rad i predmeta rada.

Prodajne cijene utiu na visinu dobiti, a time i na nivo rentabilnosti poslovanja. Prodajne cijene su rezultat mnogobrojnih eksternih faktora, na koje preduzee ne moe uticati. Preko kvaliteta proizvoda, njegovog dizajna, svojstva itd, moe se indirektno uticati na cijene, iji porast pozitivno utie na dobit i rentabilnost. Obim proizvodnje takoe deluje direktno na rentabilnost. Vei obim proizvodnje, pri ostalim nepromjenenim uslovima poveava rentabilnost i obrnuto. Visina trokova sredstava, materijala i radne snage utie na rentabilnost preko angaovanih sredstava. Ovde je potrebno pratiti veliinu utroaka, odstupanja od prosjenih i standardnih veliina, i preduzimati organizacione mjere kontrole tih utroaka.

Angaovanje sredstava zavisi od veliine sredstava i vremena angaovanja. Veliina angaovanih sredstava utie dvojako na rentabilnost: ukoliko su angaovana sredstva iznad objekitvno potrebnih za rad preduzea, njihov uticaj na rentabilnost je negativan. Obrnuto, ukoliko se sa manjom veliinom angaovanih sredstava ostvari planirana dobit, angaovana sredstva imaju pozitivan uticaj na kvalitet i nivo rentabilnosti. Vrijeme angaovanja sredstava je objektivno uslovljeno karakteristikama konkretne djelatnosti preduzea. Ono se moe produiti zbog nefunkcionalne organizacije, nekvalitetnog rada i motivisanosti za rad i sl. Produavanjem vremena angaovanja sredstava u ciklusu preduzea, smanjuje njegovu rentabilnost i obrnuto. Organizacionim mjerama se utie na trajanje vremena i i ciklus angaovanja sredstava.

Za rentabilnost je vaan i koeficijent obrta, kao broj koji pokazuje koliko puta se sredstvaobrnu u ciklusu reprodukcije. Ako je ovaj koeficijent vei, onda je potrebna manja suma angaovanih sredstava za ciklus rada u preduzeu i obrnuto.[footnoteRef:12] [12: Babi, dr imun, Uvod u ekonomiku preduzea, kolska knjiga, Zagreb, 1978, str. 90.]

Zakljuak

Ekonomski ciljevi preduzea ostvaruju se ostvarivanjem ukupnog zadatka preduzea. Da bi se ovaj ostvario, radni kolektiv u cjelini i svaki njegov lan po na osob izvravaju niz pojedinanih zadataka, do kojih se dolazi primjenom principa tehnike podjele rada u kolektivnom radu. Svaki lan kolektiva pri izvravanju svog pojedinanog zadatka moe i treba da se pridrava niza pravila - dakle, niza principa ijom primjenom e se na optimalan nain izvriti njegov konkretni zadatak i uklopiti u ukupni zadatak preduzea.

Ekonomski principi reprodukcije su odreene norme, odnosno pravila koja treba primjenjivati u organizovanju poslovanja preduzea.

Produktivnost, ekonominost i rentabilnost poslovanja od kljune su vanosti za ocjenu uspjenosti poslovanja.

Na osnovu pokazatelja produktivnosti, ekonominosti i rentabilnosti, dobijamo saznanja o uzrocima ne/uspjenog poslovanja, te na osnovu njih, odgovarajue funkcije u preduzeu preduzimaju konkretne korake i mjere poslovne i razvojne politike. Ako su pokazatelji loi, to znai da je preduzee ,,bolesno" a katkad i ,,kliniki" mrtvo. Isto tako, ti pokazatelji katkad mogu biti i vrlo dobri, moda i ne zbog uspenog trinog poslovanja ili dobrog upravljanja, nego sticajem povoljnih spoljanjih okolnosti, najee makroekonomskih ili politikih, na koje unutranji faktori ne mogu uticati, to opet ne znai da takvo preduzee nije zapravo,,bolesno". No neosporan je veliki znaaj ovih principa za sve segmente privreivanja i moemo rei da produktivnost, ekonominost i rentabilnost ine neizostavni deo ekonomije poslovanja.

Literatura

1. Babi, dr imun, Uvod u ekonomiku preduzea, kolska knjiga, Zagreb, 1978.2. Bogdanovi, dr Mile, Poslovna ekonomija, Visoka poslovna kola strukovnih studija, Leskovac, 2006. 3. ivkovi, dr Momilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006.4. Nikoli, dr Radmilo, Ekonomika preduzea, Grafomag, Beograd, 1999.5. Stojiljkovi, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Ni, 1991.

2