dva različita pristupa u rearistotelizaciji suvremene etike

PrethodnopriopćenjeUDK17.0:179.9Primljeno3.7.2013.

Stjepan RadićSveučilišteJ.J.StrossmayerauOsijeku,KatoličkibogoslovnifakultetuĐakovu,

PetraPreradovića17,HR–31400Đ[email protected]

Dva različita pristupa u rearistotelizaciji suvremene etike

Neoaristotelizam Alasdaira MacIntyrea i Marthe Nussbaum

SažetakNa primjeru dvoje suvremenih autora prilog pokušava osvijetliti metodu i bitne aspekte modernog aristotelovskog pristupa etici. Rad je podijeljen na dva temeljna dijela: u prvom se obrađuje partikularistički pristup etici s naglaskom na njegov komunitaristički karakter, dok drugi baca svjetlo na univerzalističku metodu. Kao zastupnika prvog pristupa autor odabire Alasdaira MacIntryea, dok za primjer druge metode uzima Marthu Nussbaum. Iako se u mnogim aspektima razlikuju, oba autora karakterizira osebujno iščitavanje Aristotela odnosno njegove praktične filozofije, njihova vlastita teleologija te odmak od kantovske principijelne etike. Unatoč plauzibilnim elementima koji se mogu naći u nacrtu i jednog i drugog, autor članka zaključuje da oba pristupa sadrže kritičke momente preko kojih se ne može olako prelaziti.

Ključne riječineoaristotelizam,AlasdairMacIntyre,partikularizam,zajednica,MarthaNussbaum,univer-zalizam,temeljnaljudskaiskustva,sposobnosti

Uvod

PoslijeratnafilozofijaočitujesnažanzaokretpremaAristotelovojmislitepo-sebnonjenompraktičnomedjelu.Ovajsezamahintenziviraouposljednjih30-akgodinaitoprvotnouanglosaksonskojmoralnojipolitičkojfilozofiji,tepotomiukontinentalnoj.AristotelovadjelaNikomahova etika,Eudemova etikatePolitikapostalasukanonskipristupiuokviruonogaštodanasnazi-vanoneoaristotelizam.Zanimljivostiizazovnosttognovogzamahauočljivisuponajprijeupokušajurješavanjasuvremenihetičkihipolitičkihproblemaprimjenjujući temeljne postavke aristotelovske etike odnosno njegova are-taičkognacrta.Međutim,neoaristotelizamuetici,odnosnonjenarearistote-lizacija,kakojupojediniautorioznačavaju,1očitujeujednoijedanvrlokom-pleksan,štovišedifuzanpristup.Radise,naime,otomedasuvremenietičariaristotelovskeprovenijencijenastupaju svrlo različitih, čestomeđusobno i

1

Kaonpr.suvremeninjemačkifilozofOtfriedHöffe.Usp.OtfriedHöffe,»Aristoteles’uni-versalistische Tugendethik«, u: Klaus PeterRippe, Peter Schaber,Tugendethik, Reclam,Stuttgart1998.Usp.Također:OtfriedHöffe,

»Aristoteles in der Politischen Philosophieder Neuzeit. Bausteine zu einer Wirkungs-geschichte«, u: Internationale Zeitschrift für Philosophie,(2/2002),str.205–226.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA132God.33(2013)Sv.4(643–657)

S.Radić,Dvarazličitapristupaurearistote-lizacijisuvremeneetike644

sukobljenihpozicija,kakouvlastitomtumačenjuStagiraninatakoipoglavi-tounuđenjurješenjaupogleduetičkihdvojbi.ZanimljivostjetimvećaštosuvremenineoaristotelizamAristotelainjegovuetikustavljaudirektansu-kobsKantovomprincipijelnometikomodnosnodeontologizmom,štomnogidrugikontinentalni (njemački) filozofidržekrajnjeupitnim inepotrebnim.Nezaustavljajućise,pak,samonatumačenjuirehabilitiranjuAristotela,ovase rearistotelizacija očituje u svojemu najpoznatijemu tematskome bloku,suvremenojeticivrlina i svešto jesnjomvezanopoputeudajmonološkogaspekta u etici te uloge osjećaja i čovjekovih prirodnih danosti s obziromna njegovumoralnost. Osim područja etike vrlina, rehabilitiranje aristote-lovskeetikesobomjedoslovnopokrenulovalmnogihdrugihtematskihcje-lina injihovopretresanje,poput starog-novogproblemaodnosačinjenica ivrijednosti,nadaljespoznajno-istinosneproblematikeodnosnokognitivizmainekognitivizmauetici,problematikumoralno-etičkogpojmovljainjegoveontološkeutemeljenostiitd.Stimuvezi,neoaristoteličaremožemoslobodnooznačitiikaofilozofskeizazivače,sobziromdaodvažnonačimajumnoštvotemaiproblemakojipakiziskujudaljnjusustavnuobradu.Utomesmislu,većisamotootvaranje(tj.načimanje)temadržimovrijednim,sobziromdaseutomeplodonosnomeikonstruktivnomepolemiziranjuredovitootvarajusasvimnovapodručjatesedolazidonovihspoznajairješenja.PosebnoAlas-dairMacIntyreinjegovaZa vrlinom(After Virtue)2ovdjemoguposlužitikaoprimjerjednogtakvogizazivanja.Tako,radiraznorodnostitemaiproblema,sampristuprearistotelizacijietikezahtijevaizvjesnoograničavanje,tj.omeđivanjekakosobziromnatemetakosobziromnaautore.Prilogkojidonosimounastavkuimanakanu–nateme-ljudvojerelevantnihautora,AlasdairaMacIntyrea iMartheNussbaum–uograničenom smislu izdvojiti neke kritičnemomente ove rearistotelizacije.Upravo se na primjeru njih dvoje dade najjasnije iščitati sva problematikarearistotelizacije:odmeđusobnosuprotstavljenihpolazištautumačenjuSta-girićaninainjegoveetike,prekotakođerrazličitihstavovaupogleduuteme-ljenjamoralnog, do olako (optimistično) ponuđenih rješenja s obzirom naklasičneetičkeprobleme.Pristupobomausebijetimotežavajućiizbogtogaštojednoidrugoobilujubogatimfilozofskimopusom.Mismosestogaovdjeograničili samonaona imkanonskadjelakojaubitnomeodređujunjihovfilozofskikarakteristicum,atajjedasupredaniaristotelovci.Itoje,činise,njihovjedinizajedničkiaspekt.Štosepaktičemetodeurazmatranjunjihovanacrta,prvopredstavljamoučenje,dabismopotomusklopu togaponudilikritičkiosvrtnasvakogpojedinogautora.

Alasdair MacIntyre i pokušaj etičkog zaokreta3

Status quaestionis

Svojim znamenitim djelomZa vrlinom, ali i ostalima, američki je filozofškotskogpodrijetlaAlasdairMacIntyrepostao jednimodnajpoznatijihko-munitaristaikritičaraModerne.Onseupočetcimaoveknjigeupuštau(du-binsku) analizu suvremenogmorala jednimznakovitimnaslovom»Prirodasuvremenogmoralnogneslaganjaitvrdnjeemotivizma«.DijagnozakojuovajprofesorsasveučilištaNotreDameuspostavljasobziromnasuvremenusitu-acijumoralanijenimaloohrabrujuća.Akoseosvrnemonagorućesuvremenemoralnerasprave,kakonaopćedruštvenoj(TVdebate,medijiisl.)takoinaznanstvenojrazini(filozofijaidrugedruštveno-humanističkeznanosti),ondasejasnouočavadaonenemajunikakavrezultatnitikraj,odnosnokarakteri-



ziraihjednanedovršenostitopoglavitozbognjihovih»inkompatibilnih«i»nesumjerljivih«moralnihpremisakojimapakuosnovinedostajebilokakvautemeljenaargumentacija.Nalazimoseuslijepojulicimoralagdjejemoralizjednogstanjareda(aristotelovsko-aretaičkatradicija)prešaoustanjenereda(prosvjetiteljskiprojektmorala),takonašautor(usp.MacIntyre2002:43).GlavnogkrivcaovogsuvremenogstanjamoralapremaMacIntyreuvaljatra-žitiuprosvjetiteljskomprojektumoralainjegovimmodernističkiminačica-makojegonpredstavljakrozprizme(moralnih)filozofaI.Kanta,D.Humea,D.Diderota,A.Smitha,S.Kierkegaarda.Iakosekrećuodrazličitihimeđu-sobnosuprotstavljenihpostavkisobziromnačovjekovumoralnostkaotakvu(Kantjuzasnivanaumu,Humeustrasti,Diderotmoralnostpoistovjećujesunutarnjimnaravnimželjama,Smithunjoj vidi zrcaljenje interesa, dok juKierkergaardutemeljujeufundamentalnomizboru),ipaksekaopredstavniciizačetnicimodernogashvaćanjamoralaslažuujednojtemeljnojpostavci:

»Svioniodbacujubilokakvoteleološkostajališteoljudskojprirodi,bilokakvoshvaćanječo-vjekakojiposjedujeesencijukojaodređujenjegovistinitcilj.«(MacIntyre2002:59–60)

Odustajanjeodteleološkogkonceptamoralazaposljedicuimatodajemo-ralizgubiosvojuizvornufunkcijuiznalaženjaodgovorānapitanjeodobrom(ispravnom)ljudskomkarakterute,stimbitnovezano,traganjaučemusesa-stojidobar,sretantj.blaženizadovoljstvomispunjenljudskiživot.Upravojezbogtogaodustajanja,takoovajfilozof,prosvjetiteljskiprojektmorala–pričemuovdjevaljaposebnoistaknutiKantainjegovdeontologizam–doživiosvojupropast,takodasunamsadaostalesamonjegovenepovezanemoder-nističke»krhotine«:uantropološkomsmislujastvobivaotrgnutoiznjegovadruštveno-povijesnogkonteksta i tumačenokrajnje emotivistički, pri čemuse njegovakrajnja posljedica ogledau filozofijimorala jednogNietzscheaodnosnonjegovu(moralnom)nihilizmutestimvezanostavudasumoralnenormeinjihovaobjektivnostpukailuzija;usociološkomsmislu,pojedinacseusvojimdruštvenimkarakteristikamasvodinaestetu,menadžera(birokrata)iterapeuta,odnosnoradisejednompotpunofunkcionalnom–nasuprotesen-cijalnom–pogledunaljudskuosobu(usp.MacIntyre2002:25–84).Ovakvamoralnost,odnosnopristupmoralnostinijestogaustanjuriješitivišeniti jedanetičkiproblem te je svedennapukipokušajpomirenja različito-sti, držiMacIntyre.Akogdjegdje i postoji ozbiljnamoralna rasprava, tadaonavišesličipokušajuprivoletj.uvjeravanjadrugestraneuvlastitupoziciju(kakouostalomitvrdeemotivistizamoral),negolinekomobjektivnomute-meljenjumoralnihsudova.Štoviše,ovo jezadnjezanjegauovakvojkon-

2

AlasdairMacIntyre,Za vrlinom, KruZak,Za-greb2002.MacIntyrejenedugonakonobjav-ljivanjaovogadjela(1981.)izazvaoepohalnerazmjerediskusijaipolemika,kojesunadišlepodručjearistotelizmaietikevrlinatesepro-širilenapolitičkufilozofijuisocijalnuetiku,atrajuidanas.

3

O MacIntyreovu radikalnom zahtjevu zaobnovometikevrlinavidiu:StjepanRadić,Die Rehabilitierung der Tugendethik in der zeitgenössischen Philosophie. Eine notwendige Ergänzung gegenwärtiger Theorie in der Ethik, Lit Verlag, Münster 2010., str.68–82. U naznačenom dijelu knjige bavi-

mo se specifičnoMacIntyreovom razradomaristotelovskihvrlina, te posebnovrlinepri-jateljstva, kaoconditio sine qua non jednogdobrog, zadovoljnog i blaženog ljudskogživota.Ovajpakprilog,zarazlikuodonogauspomenutojknjizi,imazaciljdodatnopropi-tatiopravdanostMacIntyreovasustavnogpo-zivanjanaAristotela,otvarajućipritome(tri)noveteme,atojeodnosčinjenicaivrijedno-sti,odnosnopitanjeiproblemobjektivnostiuetici teMacIntyreovo rješenje s obziromnato,nadaljesocijalnateleologijakojuonnudi,inakrajunjegovozapostavljanjepraktičnogumazbogkrajnjekontekstualnogutemeljenjamorala.



stelacijimoralavišeinemoguće.Utoj»katastrofičnosti«kojupremanjemumalotkoiprimjećuje,jedinonasjošmožespasitioživljavanjetradicionalne(aristotelovske)aretaičkeetike.Timsepokušajemonbaviusvomemoral-no-etičkomenacrtu,oslanjajućisepritomeubitnomenaAristotelaodnosnonjegovuetikutesvrstavajućiistovremenosebeukrugtzv.etosetičara.

MacIntyreova kontekstualizacija morala i njen problemski aspekt

OsnovnakarakteristikaMacIntyreovapristupamoralujest,dakle,ubitnomearistotelovska.Međutim,kadanašautorpledirazaobnovuaretaičketradicije(odnosnoaristotelovskeetikevrlina),tadaonpodtimnepretpostavljajedno-stavnopreslikavanjeoveetikeumodernitet.Tolikoradikalanpaknitionsamnije,iakogapratiglasdarazvijajednu»melankolično-refleksivnufilozofiju«ida jezbog toga»politički romantičar«,sobziromdao tipičnopolitičkimtemamapromišljananepolitičkinačin.4Sobziromnaetikuonrazvijasvojvlastitipristupkoji jeponjemuzadanašnjevrijeme tj.problemeplauzibi-lan,interpretirajućiistovremenoAristotelanaosebujanijedinstvennačin.Točiniuzpomoć trijuoriginalnihpojmova: ‘ljudskapraksa’, ‘narativnacjeli-na’ (osobnog ljudskog života) i ‘tradicija’. Istina, škotsko-američki filozofpriznajedasenekih(bitnihelemenata)Aristoteloveetikemoraoodreći,atosunjegovametafizičkabiologija,kojuMacIntyrezamjenjujesocijalnom,teAristotelovproblematičnividpoimanjajednakosti(žene,robovi).Međutim,AristotelovebitnepostavkeomoraluMacIntyreuzimazanosivete,štoviše,zadanašnjusituacijujedinovažećeitosobziromnaAristotelovusocijalnuteleologiju,vrline tenakraju ipresudnokontekstualnoutemeljenjemoralauopće.NeulazećiuširuelaboracijuMacIntyreovaaretaičkogkoncepta,5te-meljnapitanjakojasenamaovdjenamećejesu:ukojojjemjeriMacIntyreovpozivzaobnovuaretaičke tradicijeuistinuvjeranAristotelu,aukojojkodnjega traži potvrdu svojih unaprijed stečenih (komunitarističkih) stavova,kakonašautor rješavadihotomijučinjenica–vrijednost tekakosenakrajunosisprigovorima?Kakojenetomipokazano,MacIntyreseurazvijanjusvojegaretaičkogkon-ceptažestokoobrušavanaprosvjetiteljski,deontološkimoralimodernuuopće,pozivajućisepritomesvesrdnonaAristotelakaoglavnogoponentaupravotojvrstimorala.DasuAristoteluunjegovuetičkomnacrtunaprvommjestuvrline,testimuveziiljudskikarakterkaonjihovnositelj,nijeništanovo.Međutim,ovačinjenicasejošnikakonemožeuzetikaoargumentuprilogtezidaseAristotelovaetikausvojojfaktičnostimožepostavitikaokrajnjasu-protnosttj.oponentKantovomdeontologizmu.Istina,MacIntyreovutvrdnjudajeprosvjetiteljstvoisnjimmoderna(namjerno)raskinulosAristotelovometikom–većjusamKantdiskreditirazbognjezinaeudajmonološkogkara-ktera,6možemouzetizaprihvatljivu.Točno je takođerdaprosvjetiteljstvo,teposebnomoderna,odbacujestavouzajamnostietike ipolitike,kakavjeprisutanuanticiisrednjovjekovlju.Prosvjetiteljstvoje,naime,Aristotelovui kršćansko-srednjovjekovnuetikupromatralokao jedan teleološko-esenci-jalni i teološkikonceptetikete ih jeu tomesmisludržalaneuporabljivimas obziromnamoderni koncept osobe i s timu vezi građanina, kakav je unastavku razvijan.Međutim, činjenicadaprosvjetiteljstvo raskida s aristo-telovskimkonceptomnikakoneznačidaAristotelnemaništazajedničkogsprosvjetiteljstvomodnosnoprosvjetiteljskometikomidagaseutomeslučajumožeuzimatikaoprimjeročitesuprotnostiovojetici.Čakiuzčinjenicuštoseu svojoj aretaičnoj eticipostavljakaoparadigma jednepovijesno-etičke



tradicijeuzostaledvije:deontološkuiutilitarističku.Upravosuprotno.Nje-govaetikasadržiprosvjetiteljskipotencijalkojiMacIntyresustavnopreviđa.Jer,kakotouovomslučajuispravnotvrdiO.Höffe,ineznajućizaprosvje-titeljstvosamAristotelvećkoristinjegoveznačajeelementeu svojojetici.Ponajprije,onseodričejednogteološkog,vrhunaravnogutemeljenjamorala,kasnijesvojstvenogsrednjovjekovlju, tesezadržavanaelementimakojisubitnoantropološki:ljudskikaraktervođenlogosom imasvojukarakterističnu,imanentnusvrhu,testimuveziinjegovatežnjazaispunjenim,zadovoljnim,konačnosretnimživotomeudaimonia,kojajetakođerbitnoimanentnog(ovo-zemno-antropološkog)karaktera(usp.NEI5iNEI6),čineosnovumoralapremaAristotelu.7OvimeipaknetvrdimodajeAristotelsvojevrsnipretečaprosvjetiteljstva,apogotovonemoderne,već samo toda jeMacIntyerovopozivanjenaAristotelovuetikukaooponentprosvjetiteljskojilegitimno.KadaMacIntyrepledirazaobnovuaristotelovsko-aretaičketradicijeusuvre-menosti,tadaistovremenozagovaraijedanrealizamueticiodnosnosuprot-stavlja se svim nekognitivističkim pristupima. Nekognitivistički pristupi umoralu,kakojeipoznato,očitujuseustavovimaemotivizma,preskriptiviz-maidecizionizma,kojisunastaliuokviruanalitičkefilozofije,tepoMacIn-tyreusamopotvrđujuslijepuulicuukojojsemodernimoralnašao.Štoviše,ovipravcisamojošvišeprodubljujusudbonosnorastavljanjevrijednostiodčinjenica.Stogasekaoalternativaovomnekognitivističkompristupuueticinamećeupravojednaobjektivno-realnaetika,kojunašautorvidiuaristote-lovsko-aretaičkojtradiciji.Navodeći,izmeđuostalog,učemujenjegovpri-stuptipičnoaristotelovski,onsobziromnaovuproblematikukaže:

»…moj je prikaz aristotelovski po tome što na karakteristično aristotelovski način povezu-je vrednovanje i objašnjenje. S aristotelovskog stajališta ustanovitimanifestiraju li stanovitipostupcinekuvrlinuodnosnovrlineiline,nikadaneznačisamovrednovati;totakođerznačiučinitiprvikorakpremaobjašnjenju[opisivanju,op.a.]zaštojeučinjenotoštojeučinjeno,aneneštodrugo.Stogajezaaristotelovca,posveistokaoizaplatonista,sudbinunekoggradailipojedinacamogućeobjasnitipozivajućisenanepravednosttiraninailihrabrostnjegovihbrani-telja.Dapače,bezupućivanjanamjestoštogapravdainepravdailihrabrostikukavičlukimajuuljudskomeživotuvrlomalotogaćesemoćiistinskiobjasniti.Iztogaslijedikakosumnogieksplanativniprojektimodernihdruštvenihznanostimetodološkikanonkojihjeodvajanje‘či-njenica’odsvakogvrednovanja,osuđeninaneuspjeh.«(MacIntyre2001:215)

ŠtozapravoMacIntyreželiovimreći,osimistaknutisvojaristotelovskipri-stup?Rastavljanjevrednovanjaodobjašnjenjakojesedogodiloumodernojimalo je svoje sudbonosne posljedice, prema njemu upravo za etiku, arti-kulirano u poznatom humeovskom zahtjevu da »biti ne implicira trebati«.Jerkadaseiuetici,pouzorunaprirodneznanosti,postavirazlikaizmeđuopisivanja ivrednovanja, tadavišenismoumogućnostiutemeljitimoralne

4

Kako ga primjerice naziva Walter Reese-Schäfer.Usp.WalterReese-Schäfer,Was ist Kommunitarismus?, Campus Verlag, Frank-furta.M.–NewYork1994.,str.11.

5

OtomedetaljnijeuS.Radić,Die Rehabilitierung der Tugendethik in der zeitgenössischen Philosophie,str.68–82.

6

Kako to ispravno ističe O. Höffe. Usp. Ot-friedHöffe,Aristoteles, VerlagC.H. Beck,München1996.,str.193.

7

Usp.O.Höffe,»AristotelesinderPolitischenPhilosophiederNeuzeit«,str.220.Höffečakproširuje ovu tezuAristotelove povezanostis prosvjetiteljstvom držeći da je »Aristotelpretečajednogmodernogpolitičkogliberaliz-ma«(»VorläufereinesmodernenpolitischenLiberalismus«).OvuHöffeovutezuuzimamoipaksodređenomrezervom.



postavkepozivajućisenačinjenice,kakotoispravnotvrdiD.Borchersusvo-jemtumačenjuMacIntyrea.8Moral,dakle,gubećisvojuobjektivnost,gubiuistovrijemei,zanjegapresudnu,normativnost.MacIntyreovput(ponovnog)povezivanjačinjenicaivrijednostisobziromnaaristotelovsko-aretaičkutra-dicijujestsljedeći:premaAristotelusvabićanalazesvrhusvojegpostojanjauispunjenjuciljakojijenjimakaovrstivlastit.ToAristotelutemeljujetzv.ergon argumentom.Takojeisčovjekom.Vrlopojednostavljeno:ergon jezačovjekateleološkiokvirljudskedjelatnostikojisesastojiunjegovomhodupremajednomkreposnom,vrlomkarakteru,odnosnočovjekovojdjelatnostiuskladusvrlinama.9Njihsepakstječeiučiisključivokontekstualno,tj.ujednomsklopumeđuovisnostiindividualneživotnesituacijenekogpojedincaitradicijeodnosnolokalnezajedniceukojojseonnalazi.10

Objektivnikarakteretikezakojusenašautorzalažepostignutje,dakle,holi-stičko-esencijalnimpristupomljudskojosobinakojisepaknužnonadovezu-jekontekstualno-tradicijski.Vrlinesukaokarakterno-kontekstualnedispozi-ciječovjekovomkarakteruneštovrloprisno,teseiztečinjenicepromatrajukaoobjektivno-činjeničnadanostpremačemubiontrebaotežitiuispunjenjusvojegergonatj.vlastitesvrhete,štojetakođervažno,uistovrijemebivajuuvjet ispunjena sretna i zadovoljna života uopće.11Ovaj holističko-esenci-jalniisnjimkontekstualnikarakterMacIntyreoveetikeuočljivjeupravounjegovunetomistaknutompojašnjenju»dabezupućivanjanamjestokakvuuloguvrlinahrabrostiimauljudskomživotuvrlomaloćesetogamoćiistin-skiobjasniti«.Aristotel je,dakle,premanašemautoru,aktivnoparticipiraonaovomeznačenju,tj.namentalitetu,teonomeštoopćenitonazivamo‘općestanjeduha’,sbitnimnaglaskomupravonanjenkomunitarnikarakter.Našautortoizričitonavodisljedećimriječima:

»Jednoodobilježjapojmavrline[…]jestdanjegovaprimjenauvijekiziskujeprihvaćanjene-kogprethodnogprikazaodređenihobilježjadruštvenogimoralnogživotausmislukojegasemoradefiniratiiobjasniti.Takojeuhomerskomprikazupojamvrlinepodređenpojmudruštvene uloge,uAristotelovomjeprikazupodređenpojmudobrog života za čovjekazamišljenkaotelos ljudskogdjelovanja…«(MacIntyre2002:201)

ImajućiuvidudaAristotel,osimčovjekakaotakovog,predsobomimaivlasti-tutradicijutesobziromnatoidealnufigurugrčkogpolitesa, jasnoseuočava(ibeznjegovakrajnjedvojbenastavapremaženamairobovima)daMacIntyreuoslanjanjunaStagiranina,osimželjezapostizanjemobjektivnostiumoralu,nudi iposeban(komunitaristički)vid tumačenjaosobe12 te, što jeunašemslučajupresudno,jednokontekstualnoutemeljenjemorala,ostajućipritomedosljedanusvojojkritici iodbacivanju jednogkantovsko-deontološko-uni-verzalističkogmoralakaopolazišnogelementauodređivanjukriterijadobra.Našautorto,vrlopažljivo,ističesljedećimriječima,kojesepakmoguproma-tratikaoparadigmanjegovafilozofsko-moralnogučenjauopće:

»Takođeruočimokakočinjenicadajastvomorapronaćisvojmoralniidentitetkrozsvojupri-padnost zajednicama kao što su zajednice obitelji, susjedstva, grada i plemena, ne znači dajastvomoraprihvatitimoralnaograničenja posebnosti tihoblikazajednice.Beztihmoralnihposebnostiodkojihsezapočinjenikadasenebiimaloodaklezapočeti;aliupravoseuodmi-canjuodtakvihposebnostisastojipotragazadobrom,zauniverzalnim.Paipak,posebnostisenikadanemožejednostavnoostavitizasobomiliizbrisati.Idejabijegaodposebnostiucarstvoisključivouniverzalnihmaksimakojepripadajučovjekukaotakvome,bilousvomkantovskomoblikuosamnaestogstoljećabilouprikazunekihmodernihanalitičkihfilozofijamorala, jestiluzija,itoiluzijasbolnimposljedicama.Kadamuškarciiženeodvećlakoiodvećtemeljitopoistovjećujuonoštosuzapravonjihoveparcijalneiposebnesvrhesnekimuniverzalnimnače-lom,tadaseobičnoponašajugorenegoštobiseinačeponašali.«(MacIntyre2002:239)



Jednomoramopriznatisobziromnanetomdonesenicitat:našjeautorprilič-nooprezanisusljedanusvojojargumentacijiijednostavnonedopušta(ba-remneuovomslučaju)damuseolakopripisujeradikalizamirelativizam.Štoviše,ovajizričajmožeizgledati(sobziromnanjegoveprethodneizričajeoKantovomuniverzalizmuiprosvjetiteljskomprojektumorala)pomaloipo-mirljivo.Naime,onoštoizovihriječiproizlazi(kolikogodmoždaizgledalepomalosuprotneonimaspočetkaZa vrlinom) jest todazahtjevzauniver-zalnošćuumoralunemorabitiaprioriodbačen,negotodasedonjenužnodolazikontekstualno,odnosno»beztihmoralnihposebnostiodkojihseza-počinjenikadasenebiimaloodaklezapočeti«.Bitanuvjetipolazišniele-ment(tepotragezauniverzalnim)jest,dakle,kontekstualnost,sobziromdase»teposebnostinikadanemožejednostavnoostavitizasobom«.Drugačijerečeno:našimoralnistavovi,kolikogodihdržaliracionalnimaiuniverzalni-ma,premaMacIntyreunikadanemoguapstrahiratiodsvojekontekstualnosti(osobno-društvene)jersuonede facto formiraneupravoubitnojovisnostiotojkontekstualnostiodnosnotradiciji,društvenomokviru,naposljetkukon-kretnojzajedniciukojojseživi.Univerzalnost,dakle,nemožebitipolazišnielementumoralu,većkontekstualnost,premaA.MacIntyreu.ŠtojenakrajusrelativizmomkojegseMacIntyreupredbacuje?Netomdo-neseni citatukazujedaMacIntyrenaslućuje relativističkiprigovor.Njegovjeodgovor,kaoštosmovidjeli,tajdakontekstualnoitradicijskineodređenpojedinac,lišensvakepovijesnosti,nemožepostojati.Takavseidealanpo-jedinacnemožedefiniratiodnosnoodreditiniukojemvidu,panitiumoral-nom.Utomesmisluupravopremanjemuupadajuurelativizam–ikulturniimoralni–onikojizastupajunekilocus racionalnostikojibibionezavisanodsvihtradicija,kakotodobroističeN.Miščević.13KoristećiseMacIntyreovim

8

Usp. Dagmar Borchers, Die neue Tugendethik. Schritt Zurück im Zorn, Mentis,Pader-born2001.,str.106.

9

Aristotelovdjenavodi:»Jerkaoštojefrula-ču,kiparu isvakomumjetniku–a isvugdjegdjepostojinekazadaćaidjelatnost–dobroi vrsnoća, čini se, u dotičnoj zadaći, takobibiloičovjeku,akopostojikakvanjegovaza-daća.Zartesarikožarimajunekakvezadaćeidjelatnosti,ačovjekihnemanegojerođenbezdjelatnosti?[…]Dakle,akoječovjekovazadaća djelatnost duše prema razumu ili nebez razuma, i kažemo li kako je zadaća ne-kogpojedincaivrsnogpojedincaistaurodu,kaoucitaračaivrsnogcitarača,itakouopćeusvimslučajevima,dodavšinjegovojzadaćiiz-vrsnostpremavještini[…]teakojetomutako[…]ondajeljudskodobrodjelatnostdušepre-makreposti,aako jevišekreposti,uskladusnajboljominajsavršenijomodnjih. Ivaljajošdodati:upotpunuživotu.«Aristotel,NEI1097a25–27;1098a5–12;1098a17–19.

10

Važno je napomenuti da ovaj aristotelovskipojam ‘kontekstualno’ kod MacIntyrea jošuvijek ne znači i tradicijski. Ovaj potonji–kaosvojevrsnanadopunanjegovekomuni-tarističke pozicije aristotelizma – dolazi tekkasnije.

11

O vrlinama kao prirodnim danostima ljud-ske osobnosti govori najistaknutije PhilippaFoot.Usp.PhilippaFoot,Natural Goodness, OxfordUniversityPress,Oxford2001.

12

Odlikatogatumačenjaje,spomenimotoukrat-ko, postavljanje nasuprot tzv. atomističkomjastvu,kojekomunitarističkimisliteljipripisu-juliberalnojkoncepciji,akojajastvopredstav-ljakaokontekstualnoitradicijskineodređenuosobnost. U tome se, uz MacIntyrea (čijije stav u tumačenju osobe u odnosu na oveopetspecifičan),posebnoističukomunitaristipoputM.SandelaiCh.Taylora.Usp.MichaelSandel,»KritikdesungebundenenSelbst«,i CharlesTaylor,»KritikdesatomistischenIn-dividuums«, u: W.Rees-Schäfer,Was ist Kommunitarismus?, str.13–29i29–46.

13

Usp.NenadMiščević,»Pogovor: Vrlina,za-jednica i tradicija«, u:A.MacIntyre,Za vrlinom, str. 314.Miščević se ovdje, osim naAfter Virtue,pozivainaMacIntyareovodjeloWhose Justice?. Miščevićev prilog držimojednimodnajrelevantnijihosvrtanaMacIn-tyreovuetičkukoncepcijunapisanihnahrvat-skomjeziku.



vlastitimizričajem,daje»čovjekbezkulturemit«,možemoustvrditidaiden-titet nekogpojedinacau bitnomeodređujemo shodnokontekstualnosti kaotakovojodnosnouprožetostiosobneidruštvenepovijesnostiteutomesmisluovunjegovu tezumožemouzeti plauzibilnom.Govoreći pojednostavljeno:uodgovorunapitanjetko je on/ona?, odnečegaipakmoramokrenuti,i‘zaneštoseuhvatiti’.Utomesklopu(društveneiosobnepovijesnosti)zasigurno,kaoobjektivnakategorija,sličnokaoiidentitet,svojemjestozauzimaičo-vjekovamoralnost.Međutim,MacIntyreovo(potpuno)radikaliziranjeovogaodnosa(kontekstualnost–moralnost)držimoupitnim.Jer,povrhčinjeničnos-ti individuum–povijesnost, zamoral jednostavnomorajupostojati kulturnoi povijesno nadilazećamjerila kojima će dotična »partikularna«moralnostbitipodvrgnutainačemućese–štojepresudno–moratimjeritimoralnostdotičnezajedniceidruštvauopće,štokodMacIntyreaukonačniciizostaje,odnosnoonpromatranemogućimidealomtezbogtoga,činise,nemožeadek-vatnoodgovoriti relativističkomprigovoru.Ovakulturno ipovijesnonadi-lazećamjerila,utemeljenanapraktičnomumu,moraju takođerbitikriterijivrednovanjaiosobnihmoralnihuvjerenjaodnosnopraksi.14Nasuprottomu,kodMacIntyreajenadjelu,kakotopojediniautorispravomukazuju,»snažnokontekstualiziranjenašihracionalnihstandardakojenedopuštajednokonteks-tualnonadilazećeitranskulturalnoracionalnorazumijevanje«,15čimesepakupotpunostiodustajeod»mogućnostiprivatneupotrebepraktičnoguma«.16Upravosetajput/metodakodovogfilozofasasveučilištaNotreDamesustav-nozapostavljaištovišeodbacuje,štoponašemuvjerenjunarušavaimnogeprihvatljivemomentenjegovaaristotelovskogpristupamoralu.Sobziromnarečeno, na kraju se nameće jednostavno pitanje: zašto uopće sukob premakantovsko-normativnommoralu,ikomeonnakrajupomaže?

Temeljna obilježja etičkog nacrta Marthe Nussbaum

Nussbaumin aristotelovski univerzalizam i etika sposobnosti

Jedandrugačijipristupurearistotelizacijisuvremeneetikeprisutanjeumo-ralnojteorijisuvremeneameričkefilozofkinjeMartheNussbaum.Kaoštojetoslučajikodostalihneoaristotelovaca,injenjepristupprožetsnažnomkriti-komnaspramdominirajućihmoralnihteorijadeontologizmaiutilitarizma,aliiizvjesnomkompleksnošćusobziromnatodaseoddrugihneoaristotelovacaupojedinimaspektimairazlikuje.17Onoštosemožeustanovitikaočinjeni-cajestdaNussbaumusvomenacrtu–uoslanjanjunaAristotelainjegovuetikuvrlina– zastupa izvjesnuetiku sposobnosti (tzv.Human Capabilities Approach)tevezanouztoikaoplodtogprojekta,jednuetikudobrogtj.zado-voljnogisretnogživljenja,kojupaksamaoznačavakao»thick, vague theory of the good.«18Tajnacrtonarazvijaističući,nasuprotkomunitarističkompri-stupu,univerzalističkeelementeuAristotelovojetici,protiveći sepri tomekoncepciji tradicijsko-socijalnogutemeljenjamoralaodnosnonjegovenuž-neovisnostionekojzajednici,kontekstu,društvenojskupini…Sdrugepakstrane,tepromatranopreciznijespozicijefilozofijepolitike,ovaaktivisticaisavjetnicaUN-ovihsocijalnihprogramazastupasvojevrsnikozmopolitizamuetičkomepogledu,kritizirajućiusvojemosobitomuniverzalističko-aristo-telovskompristupujednukantovskuetikuzasnovanunamoralnimprincipi-ma i normama.Upravo ovaj zadnji aspekt držimo jednako tako važnim utumačenjunjenogcjelokupnognacrta,sobziromdaseovuteoretičarkukaoanalitičkufilozofkinjumoralatakođersvrstavauredtzv.partikularista(do-



dušeumjerenih),odnosnoonihfilozofakojinasuprot(gotovimidovršenim)deduktivnimmoralnimprincipimasmatrajudajezamoralnuprosudbunekogdjelapresudnakonkretnost,tj.trenutnasituacijamoralnogaktera.Protivećisetakojednomprincipijelno-normativnommoralu,spomenutiautori(partikula-risti,alineukomunitarističkomsmislu)snažnoističuvrlinuepikeiakaosvo-jevrsnomoralnopravosubjektauprocjenikada,ukojojmjeriihoćeliuopćeizvršavati/provoditinekumoralnunormu.19Ovimejeujednonaznačenaspo-menutakompleksnostnjenogčitavogpristupa,sobziromdaonasebeipro-matrakaofilozofkinjukojojjeciljpovezatiuniverzalizamipartikularizamjer»jenjenastrukturaodpočetkatakopostavljena,sjednestraneargumentiratiuniverzalističkipričemusepropitujeotemeljnimuvjetimajednogDobrogŽivotazasveljude,teseistovremenopojedincuprepuštaspecificiranještojetoprimjerenozanjegoveposebneuvjeteživota.«20

TemeljnirazlogzbogkojegseNussbaumvrlokritičkiosvrćenakomunitari-stičkočitanjeAristotelateuopćenanjihovautemeljenjamoralaležiučinjeni-cištotajput–postavljanjemoralauovisnostnaspramnekelokalnezajednice–premanjojnužnovodiurelativizam.Takonašaautorica:

»MeđutimuovojsredišnjojtočkipostojijednauočljivarazlikaizmeđuAristotelaisuvremeneteorijevrlina.Zamnogedanašnjezagovornikejednogetičkogpristupazasnovanognateorijivr-lina,povratakvrlinamajepovezansjednimzaokretompremarelativizmu–tj.premashvaćanjudasuodgovarajućikriterijizaetičkodobrojedinoonilokalni,svojstvenitradicijamaipraksamasvakoglokalnogdruštvailigrupekojisebipostavljapitanjeodobru.[…]Odbacivanjesveopćihalgoritamaiapstraktnihpravilaza jedno,naspecifičnuformukreposnogdjelovanjaorijenti-ranogshvaćanjadobrogživota,prihvaćenojeinačeodautorakaoštosuAlasdairMacIntyre,BernardWilliamsiPhilippaFoottejepovezanos[njihovim,op.a.]napuštanjemprojektaracio-

14

Eberhard Schockenhoff, »Brauchen wir einneues Weltethos«, u: Theologie und Philosophie,(2/1995),str.231.

15

JosephSchuster,Moralisches Können,EchterVerlag, Würzburg1999.,str.70.

16

Christof Rapp, »War Aristoteles ein Kom-munitarist?«, u:Internationale Zeitschrift für Philosophie,(1/1997),str.61.

17

OsimMacIntyrea ičitaveplejadekomunita-rista, ovdje pridodajemo analitičke filozofemorala, poput primjericeBernardaWilliam-sa,PhilippeFoot,TerenceaIrwinaidr.

18

MarthaNussbaum,»Social JusticeandUni-versalism: In Defence of an AristotelianAccount of Humman Functioning«, u:Modern Philology, Vol. 90, Supplement (May1993), str. 46–73,ovdje str. 55.Ovajbismoizričajmogliprevestikao»gusta,nedovršenateorija dobra«. Gusta (čvrsta, jasna), dakle,s obzirom na cilj koji se želi postići i to ječovjekovodobro.Nedovršena,sobziromnasva moguća određenja i šaroliku primjenuonoga što svaki pojedinac određuje za sebekaodobro.

19

OsimM.Nussbaum,kojusepo tompitanjupredstavljakaoumjerenu,međutimfilozofi-manajistaknutijisuJohnMacDoweliNancySherman. U apostrofiranju partikularizmakao posebnoga smjera unutar analitičke fi-lozofije morala, upućujemo na autoricu M.Hoffman, koja spomenute teoretičare i obi-lježava kao najprominentnije partikulariste.Usp.MagdalenaHoffman,Der Standard des Guten bei Aristoteles: Regularität im Unbestimmten. Aristoteles´ Nikomachische Ethik als Gegenstand der PatikularismusGeneralismusDebatte,Verlag KarlAlber, FreiburgimBreisgau 2010.Ovaj ne-komunitarističkipartikularizamtakođerjejedansmjeruokvirusuvremenogneoaristotelizmakoji radi svoješirineikompleksnostiiziskujeposebanosvrt.Njimeseovdjenećemobaviti,negogasamouzgredspominjemoukazujućinavećnazna-čenukompleksnostNussbauminanacrta.

20

D.Borchers,Die neue Tugendethik,str.193.Zanimljivost njenog pristupa sadržana jetakođer i u činjenici daNussbaumne gledablagonaklonokadajuseoznačavakaoparti-kularistkinju.Razlogtogastava,činise,ležiu činjenici što ovaj partikularizam u okviruanalitičke filozofijemoralapomaloskrećeuetikusituacijeiakosesnjomenikakonemožepoistovjetiti.Usp.M.Hoffman,Der Standard des Guten bei Aristoteles,str.24.



nalnogutemeljenjapojedinačnenormesretnogživotazaipremasvimljudimaoslanjajućiseumjestotogananormekojesusobziromnanjihovoizvorišteinaprimjenulokalne.«21

Specifičnostnussbaumovskog22univerzalizmauočljivajeutomeštoNuss-baumusvomečitanjuAristotela(sličnokaoiOtfriedHöffe)23polazioduni-verzalnihaspektaljudskenaravi,štoznačineovisno,tj.isključujućilokalneosobitosti,utemeljujućitakosposobnostiupravonaprincipučovjekovihba-zičnihiskustava.Jer,premanašojautorici,isamAristotelusvojimetičkimrazmatranjimauvijekpočinjeodkonkretnogljudskogiskustva:

»Štoon[Aristotelop.a.]činiusvakompojedinomslučaju,jesttodaizolirasfereljudskogis-kustvakojemanjeilivišeoslikavajusvakiljudskiživotteukojimavišeilimanjesvakoljudskobićemoranaovajilionajnačinodlučiti,tenaovajilionajnačindjelovati.«(Nussbaum2013:632)

Natemeljutogaristotelovskogpristupaiskustvimais timuvezivrlinama,našaautoricadonosipopisnekihtemeljnihiskustava,kojipak,premanjoj,nijedovršennegootvoren.Taiskustvasusljedeća:1.)smrtnost(mortality), 2.)ljudskotijelo(human body),3.)spoznajnasposobnost:zamjećivanje,pre-dočavanje,mišljenje(cognitive capability: perceiving, imagining, thinking),4.)raničovjekovrazvoj(early infant development),5.)praktičnirazum(practical reason),6.)prisnostsostalimljudskimbićima(affiliation with other huuman beings),7.)povezanostsdrugimvrstamaisprirodnom(relatedness to other species and to nature),8.)humoriigra(humor and play),9.)zasebnost(separateness),10.)strogaodvojenost(strong separateness).24Popisse,dak-le,možejošproširiti,štoNussbauminačeičini,nemijenjajućimutemeljnuformu.Sobzirompaknanetomprikazanipopis,onasvimovimiskustvimapostavljadvatemeljna:praktičnaracionalnost(svakoljudskobićetražirazlo-geisvrhesvojegdjelovanja)isocijalnapovezanost(čovjekjeusvojojosnovibićeodnosa).Ističućitemeljnaiskustvakaobitnesastavniceljudskogživljenjauopće,onaističedajesvakičovjeknanjihnužnoupućenneovisnokojemkulturalno-tra-dicijskomkrugupripadatedasepremanjima,htio-nehtio,morapostavljati.Jeročito jedačovjek, svedok ježivobiće,nemožeuzmaknutipitanjimasmrti,tjelesnosti,zadovoljstva,smislaitd.Utomesmisluisobziromnaovabazalnaiskustva,čovjekjeumogućnostirazvitisposobnosti(capabilities),25odnosnovrline,pričemujeuvijekstavljenpredodlukubitikrepostan–uko-likorazvijetesposobnosti,ilipakporočan–ukolikotonijeslučaj.Vrlinesetako,premanjoj(iAristotelu),stječuupravousuočavanjusovimtemeljnimiskustvimaodnosnoodgovorunanjih.SvojaristotelovskiputnašaautoricaopravdavatimedaStagiraninurazvijanjuodnosnoutemeljenjusvojemoral-neteorijenepočinjeodjednoghistorijski-društvenouvjetovanoggrađanina(politesa),negoodčovjekakaotakvog(anthroposa),odnosnonjegovihdo-življajaiiskustava.Upravozbogtoga

»…ontvrdiuPoliticidasamoljudskabića,anitibilokojaživotinjailibog,posjedujutemeljneetičketermineikoncepte(takvekaoštosupravedaninepravedan,plemenitiprost,dobariloš)jer su zvijeri nesposobne oblikovati koncepte, a bogovimanedostaju iskustva ograničenog ikonačnogkojipojmovimakaopravednostdajusmisao.«(Nussbaum2013:633)

Univerzalnostkojunašaautoricaželipostićitičese,dakle,temeljnihljudskihdoživljaja i iskustava,nakojimasvi ljudi,sobziromdapripadajuvrstičo-vjeka,participiraju.Važnojeuočititakođeritodajeovdjenadjelumetodakojomona,osimuniverzalnosti,želipostićiiminimalnikonsenzusokojedneglobalneetike.26



Nussbaumino isticanje temeljnih čovjekovih iskustava i doživljaja te s timuvezinjegovihsposobnosti(vrlina),osimuniverzalističkog,predstavlja,pouzorunaAristotela,izahtjevzapostizanjemjedneetičkeobjektivnosti.Me-đutim,našojautoricinikakonijeuciljudasenjenmoralnipokušajoznačikaonaturalistički,sobziromdabitimeupalautzv.naturalističku pogrešku,27štoonasvakakoželiizbjeći.Ipak,zaprimijetitijedaseona,kaoinjenkolegaA.MacIntyre,našlausličnojpoteškoći,naime,problemuodnosaizmeđuopisaivrednovanjaupodručjuetike.Ovajearistotelovkatogaproblemasvjesnatesehvatasnjimeukoštacvećupočetnomstadijurazradesvojeetikesposobnosti,ističućipritometrimogućaprigovorakojabijojsemoglauputitisobziromnanjenoshvaćanjetogaodnosa,tj.stavaoetičkojobjektivnosti.Zanimljivostjedaodmahističekakodrugiprigovorpredstavlja inajozbiljnijuprijetnju.Tajseprigovorubitnometičeproblematikezajedničkog tj.univerzalnog(itimeobjektivnog)shvaćanjaljudskogiskustva.Naime,sobziromnatemeljnaiskustvaokojimagovori, naša autorica ističedaona, istina, jesuunačeluneštozajedničko,aliočitujuuistovrijemei izvjesnonormativnoobilježje,tj.jedanvidkontekstualno-socijalneinterpretacije.Drugačijerečeno,našod-nos prema zadovoljstvu (seksualnost, hrana), ophođenju prema osjećajima(strah,radost)paistanjimaboli,višejenaučenodnosnovođenkulturalnimobrascimainormama,negoštojejedinstveniuniverzalan.Štoviše,ipremaprincipusine ira et studio onakaoprimjerdonosiantropološkaistraživanjakojaukazujunatodajenpr.iskustvostrahanaučenoikulturalnovarijabilno(usp.Nussbaum2013:636).Nussbaum,dakle,ovdjedobronaslućujedabijojse–uzasnivanjuetičkeobjektivnostiutemeljenenaosnovnimljudskimiskustvima–mogaouputitiprigovordaisamaupadauproblemnaturalističke pogreške jerbijednojfaktičnojdanosti(ugoda)davalavrijednosnikarakter(vrlina,sposobnost).Inesamoto.Opasnostrelativizma–protivkojegistupa

21

Martha Nussbaum, »Non-Relative Virutes:AnAristotelianApproach«, u: Russ ShaferLandau,Ethical Theory. An Anthology,Wi-ley-Blackwell, Malden–Oxford 2013., str.630–631.

22

Pojam ‘nussbamumovski’ (za razliku Nuss-bauminog) ovdje upotrebljavamo u smislusvojevrsne paradigme, tj. koncepta čitanja itumačenjaAristotela,kojijepostaonadalekopoznatiimasvojepobornike.

23

Usp.O.Höffe,»Aristoteles’universalistischeEthik«, str. 42–68. Usp. također: O. Höffe,»Aristoteles in der Politischen PhilosophiederNeuzeit«,str. 220–222.

24

Usp.M.Nussbaum,»SocialJusticeandUni-versalism«, str. 55–57. Zanimljivo je da u»Non-Relative Virtues« Nussbaum donosiosam temeljnih doživljaja-iskustava koji ubitnome konvergiraju s ovima. Zbog toga iona samanavodida se tajpopismožedaljeupotpunjivatiodnosnoproširivati.

25

Ove temeljne sposobnosti koje se, dakle,razvijaju s obzirom na čovjekova temeljna

iskustva i doživljaje jesu: 1.) (moći), biti umogućnostiproživjetičitavljudskiživot;2.)bitiumogućnostiimatizdravživotiskrb;3.)biti u mogućnosti izbjegavati nepotrebnu ibeskorisnubol;4.)bitiumogućnostiupotreb-ljavati pet osjeta; 5.) biti umogućnosti pri-svojiti (pripojiti)misli i osobekoji su izvannas;6.)bitiumogućnostioblikovatipojmovedobrateukritičkojrefleksijiplanirativlastitiživot; 7.) biti umogućnosti živjeti za i pre-ma drugima; 8.) biti umogućnosti živjeti ubriziiodnosupremaživotinjama,biljkamatesvijetomprirode;9.)bitiumogućnostismija-tise,igratiiuživatiurekreacijama;10.)bitiumogućnosti živjeti vlastiti život u jednomposebnom (osobitom) okružju i kontekstu.M. Nussbaum, »Social Justice and Univer-salism«,str.58–59.

26

Usp.D.Borchers,Die neue Tugendethik,str.191.

27

U najosnovnijem značenju naturalistička pogreška odnosi se na neopravdani logičkiskok iz svijetačinjenicau svijetvrijednosti,odnosno nepriznavanje razlike između poj-mova činjenica (biti) i pojmova vrijednosti(trebati).



–ovdjejeivišenegouočljiva.Jerkadagovorimookulturalnojuvjetovanostiistimuvezivrednovanjunašihbazalnihkarakteristika,htjeliilineupadamounapastnjihovakontekstualnog,atoznačiraznolikogiširokogtumačenja,sobziromda»normativno[vrijednosniop.a.]pojmovisadržeelementkulturneinterpretacije koji nije prisutanu temeljnim iskustvima« (Nussbaum2013:636).Ostajepitanjekakonašaautoricarješavaovepoteškoće?Pozivajućisenesamonaetikunegoinaznanostkaotakvu,Nussbaumpriz-naje i upozoravada senikadanemožepostići jedan totalnoneutralanpo-glednastvarnosttedautomesmislunemožepostajatineko»innocent eye«(Nussbaum 2013: 636), koje bi bilo u potpunosti neutralno i slobodno odsvih interpretirajućih formi.U tome smislunaša autoricaukazujena todabibilonaivnotvrditidasuiskustvastrahailismrti,odnosnotjelesnežudnje,apsolutnakonstantausmislunjihoveuniverzalneijedinstveneinterpretacijetj.odnosapremanjima,kakonaindividualnojtakoiposebnonadruštvenojrazini.Međutim,priznanjetečinjenice,premanjoj,nevodiodmahuprizna-njedihotomiječinjenica–vrijednost,apogotovoneurelativizam.Tako,pozi-vajućisenaAristotela,onaovdjeukazujeda»trebapriznatidajeljudskiumaktivni i interpretativni instrument te da su njegove interpretacije funkcijenjegovepovijestiipojmova,kaoinjegoveunutarnjestrukture«(Nussbaum2013:639).Zanimljivost je timveća štoNussbaumovdjevrlo indikativnozaključujedabijedanaristotelovacmoraopriznatidaje»naravčovjekovihinterpretacijasvijetaholističkatedakritikasobziromnateinterpretacijeta-kođermorabitiholistička«(usp.Nussbaum2013:639).28Želećiovim(po-niznim)priznanjemuzetiozbiljnouobzirsveelementeprigovora(paionekrajnje),MarthaNussbaum prihvaća činjenicu uvjetovanosti ljudske inter-pretacije,izmeđuostalogiupogledutumačenjatemeljnihljudskihiskustava.Temeljnimse ljudskimiskustvimanikada,dakle,nemožepristupitipotpu-noizolirano,većtajpostupakuvijekzahtijevajednudozuholizmaodnosnocjelovitogpristupa,štoznačisagledavanjefenomenaunjegovimtemeljnimodnosimateopćenitosobziromnakontekstukojemusenalazi.Međutim,ipovrhčinjenicekompleksnostiinterpretacija(kojesudakleholističkeikon-tekstualne),pokazujenamse–itojeključniargumentkojinašateoretičarkaiznosiuprilogobjektivnostiiuniverzalnostisvojeteorije–dasu»experiences of people in other cultures similar to our own«(Nussbaum2013:640).Mise,dakle,uproživljavanjuodnosnounutarnjojrazradiovihiskustavaponašamovrloslično,neovisnootomekojemkulturalno-tradicijsko-socijalnomobrascupripadamo.NussbaumdonosiprimjernaslovnejunakinjeizSofoklovedrameAntigona.Iakojenašemodernopoimanjesmrtiiženstvenostiodnosnožen-skogpitanjadrugačijenegoliovostarogrčko,ipakmimožemobiti(pozitiv-no)motiviranisobziromnapoantuovedrame,štoznačizabriguokoljudi,zanjihovestavoveusukobu,zapromišljanjeovrlini,koji(uzevšiuobzirsveelemente)ujednodirektnogovoreionašemuvlastitomeiskustvu.JerdržanjeodnosnovrlinekojepokazujeAntigonasobziromnakonkretnedogađajeko-jimajeizložena,predstavljajuusvojojnajdubljojosnoviuniverzalniobrazacčovjekovadržanja/stavovauopće.Utomesmislu,iakovremenskidalekoodovedrameodnosnonjenogglavnog lika,na temeljunetomnavedenogpri-mjeramismonjojzapravovrloblizui,štoviše,kaoljudskabićasnjomsmoutompogledu»familijarno«povezani(usp.Nussbaum2013:640).Istotakomožemo,premanussbaumovskomobrascu,uzetiiprimjerstraha:strahkaotemeljno iskustvo i hrabrost kao vrijednosni normativ, tj. vrlina potpadajupodjedinstvenukategoriju,bezobziranakontekstualnostikulturalnuvari-jabilnostkojipritometakođerdolazeodizražaja.Promatranotakonaposvespoznajno-fenomenološkojrazini,svimi,ljudskabića,nussbaumovskigovo-



reći,dijelimotemeljnaiskustvastraha,potreba,tegoba…tejeutomesmisluvjerojatnijedaćemonatemeljuparticipiranjautimiskustvimakaoljudskarasa lakše razumjeti i (su)osjećatidoživljaje i iskustva jednidrugih.Stoga,budućidasuiskustvauniverzalna,univerzalnasuitemeljnadobrakojasenatemeljunjihstječu,poputosjećajazaštiteipripadnosti,odmakaodpatnjeiboliitd.,štopakdosljednotomeukazujedasuuniverzalneivrlineproizašleiznašegpostavljanjapremanjima.29

Kritički momenti nussbaumovskog aristotelovsko-univerzalističkog pristupa

Aristotelovskipristupnašeautorice(čemuvaljaubitnomepridodatiihele-nističko-stoički),premanjoj,dakle,najjasnijeočitujeobjektivnostiuniver-zalnost,sobziromdaljudskaprirodatommetodomnemora(inemože)bitivrednovanaizvana,tj.sobziromnalokalnetradicijeizajednice,većiznutra,tj.izsamesebe.Tajputjezanjuujednoinajsigurnijiuobraniprotivmoral-nogrelativizma.Međutim,sobziromnatoipakostajepitanje:jelinussba-umovskaargumentacijadovoljnosnažnazakritikekojejevećsamapretpo-stavila?30Ponajprije,valjaustvrditidanjenpristupimasvojuplauzibilnost,poglavitokadaseradiotemeljnimljudskimiskustvimaidoživljajima.IstotakočinisedajeM.NussbaumumjerenijauargumentacijinegoštojetoA.MacIntyre.Onausvojemuniverzalističkomkonceptuprihvaćarelevantnostkontekstualnog,nosbitnimnaglaskomnatodaonnemožebitipresudan,tj.nijekriterijmoralnosti,kakoopćenitotakoisobziromnateorijuvrlina.Ipakvalja ustvrditi i sljedeće: želeći izbjeći klasičnometafizičko, to značiesencijalno-teleološko,čemuvaljabitnopridodatikontekstualno-tradicijskote na kraju i teološko utemeljenjemorala, naša je autorica zapala u drugupoteškoću,ataje(zamoralnoutemeljenje)jednakodeterminiranoshvaćanjeljudskeprirode,budućidajuodređujesobziromnaiskustvaipotrebe(pabileoneiuzvišene),tevezanouztosposobnostiivrlinekojeseiztogarađaju.Utomesmislunjeninternalistički esencijalizam, kakogasamanazivaisuprot-stavljaklasičnommetafizičkom(usp.Nussbam1993:51),moždabiimogaoponuditibazuzajednuuniverzalističkuetiku,alimusepolazištenerazlikujeod ovog klasičnogmetafizičkog. Jer, ne nameću li nam se i jedan i drugi(nussbaumovskiiklasični)jednakimargumentima,kadaobapretpostavljajuvrednovanjeljudskeosobepodjednimspecifičnimvidom?Štoviše,prigovorkoji jenašaautoricaveć i samapretpostavilakada jegovorilaoproblemuinterpretacije(nemogućnost jednog innocent eye),ovdjemožemouzetikaoozbiljan, postavljajući pri tomepitanje: je li njen internalistički esencijali

28

»…thatthenatureofhumanworld-interpre-tations is holistic and the criticism of themmust,equallywell,beholistic.«

29

Usp.D.Borchers,Die neue Tugendethik,str.191.

30

U»Non-RelativeVirtues«Nussbaumsebavitrimamogućimprigovorima:prviseprigovortičeodnosaosobitosti(jedinstvenosti)nekogproblemanasuprotosobitostirješenjakojesezatajproblemnudi;drugogsmoseprigovora(od nje apostrofiranog kao i najozbiljnijeg)dotaknuli u tekstu, dok se treći nadovezuje

nadrugiiističe(Nussbauminimriječima)pro-blemdajednaaristotelovkapretpostavljauni-verzalnimibitnimsvojstvimaljudskogaživo-tanekoiskustvokojeje(ipak)kontingentnosobziromnanenužnehistorijsko-kontekstualneuvjete. Usp. Nussbaum, »Non-Relative Vir-tues«,str.635–637.U»SocialJusticeandUni-versalism« onauokviruetikesposobnosti, apreciznijesobziromnanjenosobitine-metafi-zičkiesencijalizam,donositakođertrimogućaprigovorakojabijojsemoglauputiti:1.)za-nemarivanjehistorijskihikulturološkirazlika,2.)zanemarivanjeautonomijete3.)pristrana(štetna)privrženost.Usp.M.Nussbaum,»So-cialJusticeandUniversalism«,str.51.



zam upotpunostiinternalistički, odnosnonesadržili(upravozbogčinjeniceinterpretacije)ijedaneksternalističkivid,onaj,dakle,kojegonaželiusva-komslučajuizbjeći?Konačno,osnovaiprvom(internalističkom)idrugom(eksternalističkom)jestesencijalizam,kojijeutumačenjuljudskeosobetesnjomuvezinjenemoralnostijednostavnoneizbježan.Akose,stoga,jednomeksternalističkom (etičkom) esencijalizmu često predbacuje metafizičnost,ondasejednomnussbaumovskominternalističkomesencijalizmuopravdanomožepredbacitiizvjesniredukcionizam.Istotako,kaoozbiljanvaljauzetiiprigovorkonfliktnostiunutarlistetemelj-nihiskustava/doživljaja,kojisepredbacujenašojautorici.Radise,naime,omeđusobnomisključenjudoživljaja.Primjerkojiautoriovdjeističujestiskus-tvo tjelesnosti i s timuvezi zadovoljenjapotrebe zahranomna jednoj, tepovezanosti odnosno brige prema biljnom i životinjskim svijetu na drugojstrani,prilikomčegaprvoiskustvonanekinačinisključujedrugoodnosnopretpostavlja,radivlastitogopstanaka,izvjesninasrtajnabiljniiživotinjskisvijet.31Naovajsepakproblemnadovezuje,ponama,ijedandrugi,idotičesestrukturetemeljnihodnosaunutarnussbaumovskeliste:radiseoodnosuljudskeosobepremadrugimbićimavlastitevrste(potrebekojesušarolikeiraznorodne),sjedne,tenjenomodnosupremaprirodiiživotinjama,sdrugestrane:naime,bezneke,ponamajasnouspostavljeneiodijeljenehijerarhij-skestruktureovihodnosa,zapadamouproblemodređivanjaprioritetatemelj-nihpotrebatetakođeriuproblemsvojevrsnogbiocentrizma,štopakgeneriradaljnjeetičkepoteškoće.Konačno,pitanjepredkojimstojiipadasvakaetičkateorijatičeseupravokriterija.ZaNussbaumon senalaziu čovjekovim temeljnimdoživljajima/iskustvimateshodnotomesposobnostima,tj.vrlinama.Tako,iakoonapojampraktičneracionalnostiuzimaozbiljno,namaseovajputuniverzalizacijeeti-kenatemeljuljudskihsposobnostičiniipakne-do-krajaizvedenim,sobziromda(kantovskigovoreći)zapostavljakategorijuuma.Štoviše,uželjidabudekonkurirajućauniverzalnamoralnateorijauodnosunaKanta–koji,istina,ovimtemeljnimelementimaljudskeprirodepoputosjećajaitežnjineprida-jedovoljnopažnje–našaautorica, sdrugestrane,previđaprevažnuulogu(čovjekova)umauformiranjuetičkihnačela,kaoonudanostkoja,upogleduetičkog,moraimatizadnjuriječ,zarazlikuodtemeljnihiskustavaipotreba.Potonjese,dakle,možeuzetibitnouobzir,alineikaomjerilo.Stimuvezi,ozbiljniprigovorikojiseteorijamazasnovanimanaaristotelovskompristupupoputnjenogpredbacujujesutakvenaravidaoni(zarazlikuodkantovsko-normativnog)nepomažupunousuvremenimgorućimetičkimpitanjimapo-putonihkojiserađajuuokvirubioetike,pravaipolitike…Normativnikarak-terNussbaumineteorijeupravoovdjeočitujesvojeslabosti.Nakrajunjenosustavnozapostavljanjekantovski(tj.naprinicpimainormama)utemeljenogmorala,našuautoricuidovodidotogadanjennacrt,istina,zračisvojevrsnim»optimizmompremaživotu«,aliumjestopotrebitogetičkognormativa,višeseoslanjanaapel,poziv,savjet…promičući timevišedeskriptivninegolinormativnikarakteretike,štoeticiuopćeukonačnicioduzimanužnosvojstvokojejojponaravipripada.



Stjepan Radić

Two Different Approaches to the Re-Aristotelisation of Contemporary Ethics

Neo-Aristotelianism of Alasdair Macintyre and Martha Nussbaum

AbstractFollowing the example of two contemporary authors, this contribution seeks to enlighten the method and important aspects of the modern Aristotelian approach to ethics. In relation to this, the article is divided into two parts: the first one treats the particularistic approach to ethics with its intrinsic communitarian character, whilst the second one throws light on the universalistic method. Alasdair MacIntrye was chosen as a representative of the first approach, whilst the works of Martha Nussbaum were selected as an example of the second method. Although their views differ on critical issues, both scholars present a specific understanding of Aristotle, and subsequently of teleology, and lastly of a departure from Principalism. Despite plausible elements which can be found in work of MacIntyre and Nussbaum, the author of this article concludes that both approaches contain questionable points which one should not easily dismiss.

Key wordsNeo-Aristotelianism,AlasdairMacIntyre,particularism,community,MarthaNussbaum,universalism,fundamentalhumanexperience,capabilities

31

Kako to ispravno ističe njemačka filozofki-njaDagmarBorchers.Usp.D.Borchers,Die neue Tugendethik,str.204.

dva različita pristupa u rearistotelizaciji suvremene etike

Documents