Dualizam krivnje Josefa K.

Esej iz Alegorije

Tema krivnje središnji je motiv u romanima i kratkim pričama Franza Kafke, ali i dio njegove

životne priče. Kafka koristi koncept krivnje u dnevnicima i pismima u kojima se bavi svojim

osjećajima krivnje te u kojima iskazuje vlastitu svijest o nepokolebljivoj krivici. Pitanje

krivnje u Procesu može se, barem djelomično, dovesti u vezu s autorovim životopisom, do te

mjere da su paralele između Kafkina stvarnog života i svijeta kojeg je stvorio u svom

fiktivnom romanu, vidljive. Promatrajući Proces s biografske podloge pisca, može se uočiti

kako postoje dva glavna događaja koji se mogu promatrati kao prilika za uporabu tematike

krivnje: Kafkin sukob s ocem (Hermann Kafka) i prekid prvih zaruka s Felice Bauer.

„Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo

zlo.“1 Tim riječima započinje roman Proces Franza Kafke. Čitatelju je već na početku vidljivo

kako se u djelu odnosi s pitanjem krivnje: krivnja je postavljena od samog početka bez

preispitivanja o njenom dokazu ili još oštrije, Josefovoj nevinosti. Iz perspektive subjekta

dešava se uhićenje bez prethodno počinjenog kaznenog djela, pri čemu krivnja u cijelom

romanu ostaje upitna, jer razlog za uhićenje Josef K. do kraja ipak ne nalazi. Ingeborg C.

Henel ističe kako Kafka subjekt uključuje u svoj misaoni proces kao ishodište vlastitog

mišljenja. Josef K. splet okolnosti i slijed događaja vidi iz određene, vlastite, perspektive, dok

bi objektivna spoznaja vodila ka skepsi, čak i kod samog Kafke. Krivnja koju sud upućuje

Josefu K. nije pobliže opravdana, ona postoji samo u tvrdnjama i optužbama. Zakon po

kojemu optužba uopće nije definirana Josefu nije poznat. Čak ni dužnosnici koji se s njim

suočavaju ne mogu odrediti zakon koji opravdava njegovo uhićenje, već daju neprecizne

naznake o tome u čemu leži priroda njegove krivnje. Krivnja Josefa K. pretvara se u konačnu

krivnju, odnosno u činjenicu po kojoj sud uopće ne mora biti uvjeren u nevinost. K., koji ne

poznaje zakon po kojemu je osuđen, ipak se pokušava obraniti izjavljujući da je nevin.

Njegova je osuda od samog početka programirana, jer kako uvjeriti sud u svoju nevinost, ako

krivnju i nevinost ne možemo odvojiti jednu od druge?

Poput krivnje, čitavo je područje tematike o zakonu, sudu i pravu razriješeno uobičajenim

razumijevanjem ovih uvjeta. U razgovoru s K. gospođica Bürstner taj dojam odaje riječima:

1 Kafka, Franz, Proces – Preobražaj, Lektira d.o.o., Kostrena, 2010., str. 19

1

„Eh, nedužan…“ opet će gospođica. „Ne bih htjela odmah dati neko možda sudbonosno

mišljenje, a i ne poznajem Vas dobro, ali kad nekom odmah natovare na vrat istražnu

komisiju, mora da je posrijedi težak zločin. Međutim, budući da ste, eto, na slobodi, a bar po

vašoj mirnoći sudim da niste pobjegli iz zatvora, neće biti da ste počinili takav zločin.“2

O paradoksima u Kafkinim djelima progovorila je Ingeborg C. Henel osvrćući se na Kafkine

aforizme. Ističe kako je Kafka postavljao dvije međusobno oprečne izjave te tvrdio da je ta

opreka istovremena. Kako u aforizmima, tako i u Procesu, vidljiv je dualizam iz kojeg izvlači

moralne konzekvence. Iz prethodnog je citata vidljiv paradoksalni dualizam: K. biva uhićen,

ali ostaje na slobodi; optužen je, no ipak ga ne vode visokim dužnosnicima suda; navodno je

kriv, ali mu krivnja nije izrečena. Ukratko, nije samo pojam krivnje ono što Josefu K. ostaje

strano, nego čitava sfera suda. Unatoč otuđenosti i na prvi pogled nepravednom odnosu prema

protagonisti, bilo bi pogrešno smatrati ga nevinim od samoga početka. Za samog Franz Kafku

Josef K. bio je kriv, inače ovaj roman ne bi pisao načinom i stilom kojim ga je zasnovao.

Štoviše, dokaze o krivnji Josefa K. moguće je naći širom romana.

Kriv po svojoj prirodi, osuđen na moralni dvoboj, paradoks koji obitava u dualizmu krivnje i

slobode, Josef K. predstavlja intrigantnu žrtvu svakome tko se usudi prošetati stranicama

njegove zamršene sudbine.

Josip Vincetić

Literatura2 Kafka, Franz, Proces – Preobražaj, Lektira d.o.o., Kostrena, 2010., str. 40

2

1. Kafka, Franz, Proces – Preobražaj, Lektira d.o.o., Kostrea, 2010.

2. Skenirani članci (Arendt, Hannah, Franz Kafka; Benjamin, Walter, Iz prepiske s

Gershomom Sholemom; Henel, Ingeborg C., Kafka kao mislilac)

3