dr ivo komšić - ko je, kada i gdje dijelio bih

8/8/2019 Dr Ivo Komi - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

1/52

Feljton: Preivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

Pie: Dr Ivo Komi

Izetbegovi Srbima priznao pravo na referendum

Juer smo doli u Zagreb. Avion je sletio u Maribor jer strane kompanije ne slijeu na zagrebaki aerodrom radi

srpskih napada u okolici Zagreba. Kratko smo se zadrali u Mariboru, a onda kolima krenuli dalje. Usput kia.Jesen je i ovdje dola. Mokrina i vlaga. A ja nisam vidio ni behar, ni listanje. - Da li u primijetiti opadanje lia iogolijevanje drvea? U svijesti su mi jo slike mokrih stabala niz koja se cijede kini mlazevi. Sve obliveno, svenagrieno vlagom. Studena jeza probija do kosti.

Danas smo imali prvi sastanak sa radnim skupinama s "hrvatske strane". One e biti kombinirane s ljudima iz"Herceg Bosne" i Hrvatske. "Hercegovci" su doli, sastanak je odran kod Grania, na ministarskom nivou. Sve jeimalo finu formu, potreban publicitet. Grani je pokazao da je Hrvatskoj stalo do provedbe potpisane Deklaracije.

Neki praktini potezi bi morali biti odmah povueni kao znak dobre volje (kretanje konvoja i pustanje zatvorenika,posebno vjerskih slubenika, s obje strane).

Na sastanku je odreena metodologija rada radnih skupina i dinamika. Sve bi ve trebalo funkcionirati u srijedu. Dotada se ne bi gubilo vrijeme, ve bi se radilo ono to je mogue i to ne trpi odgaanje.

Izetbegovi je ostao u enevi nakon Silajdievog i mog odlaska u Zagreb. Tek danas u toku razgovora dobio samokantnu vijest, koju je Silajdi potvrdio - Izetbegovi se nakon naeg odlaska susreo s Krajinikom i potpisaoDeklaraciju kojom se Srbima daje mogunost da putem referenduma odlue o izdvajanju iz BiH i pripajanju Srbiji.

Sada mi je tek jasno zato su Izetbegovi i Tuman ili na ruak s Owenom i Stoltenbergom. Oni su s njima radilinama iza lea. Izetbegovi je radio na dvije deklaracije - s Tumanom i s Krajinikom. Bojim se da je sve prevara isamo novi put za podjelu BiH.

Zanimljiv susret sam imao poslije ovog sastanka. Ante Kovaevi i ja smo se nali s Vladom Pogariem, Pericom

Jukiem i nekim predstavnicima "Herceg Bosne" u ovim radnim skupinama. Oni daju znakove da uviajupogrenost politike koja je voena i u Posavini, i u srednjoj Bosni, ali jo nemaju odgovora na stanje u kome smo senali. Juki je cijelo vrijeme ponavljao isto ono to sam sluao od Bobana: kako e sve biti u redu, kako e i Srbi iMuslimani u ovom ratu na kraju izgubiti, i sl. Niti jednog argumenta nije imao za svoje tvrdnje. Meni je priznao daih je Tuman upozorio dva puta (to znai da je s njima imao ve dva sastanka) da prema meni moraju imatikorektan odnos i da ne smiju sektaiti. - Ova injenica mi je vana radi toga to bi mi to moglo olakati cijeliangaman na provoenju Deklaracije i stvaranju pretpostavki za drugu fazu djelovanja. Pogari je Kovaeviuiznio miljenje kako Tuman priprema smjenu uka i Bobana, te kako je Boban toga svjestan. Rekao je da jeBoban razoaran i da je na sve reagirao tako to je poelio da odmah ode, a ne da ga Tuman uklanja u etapama.uak se svemu opire, ali je pristao da slua. - Ono to Tumana navodno zabrinjava jeste sporazum Muslimana iSrba, koji su potpisali Izetbegovi i Krajinik samo dan nakon naeg odlaska iz eneve.

Uoio sam jo jednu pojedinost: Tuman im je rekao da se ide ka autonomiji "Herceg Bosne", ali nita vie od toga.- To je valjda u funkciji tajnog sporazuma, koji je potpisao s Izetbegoviem. Ukoliko se takve izjave nastave znaida e on raditi na ujedinjenju "muslimanske" i "hrvatske republike" i njihovoj konfederalizaciji s Hrvatskom. Takoe se Srbima stvoriti prostor za pripajanje Srbiji. - to li Izetbegovi o svemu misli? Da li se broj mojih politikihneprijatelja uveava.


2/52

Sporazum o podjeli BiH

etvrtak, 7. maja 1992. Sino je objavljena vijest da su Franjo Boras i Radovan Karadi u Gracu potpisali sporazumo razgranienju teritorija njihovih paradravnih tvorevina. Time su se i zvanino meusobno priznale "Srpska BiH" i"Herceg-Bosna" kao "dva konstitutivna dijela BiH".

Meutim, to nije sve: time je Boras, odnosno HDZ, amnestirao SDS od svih zlodjela i sveg terorizma koji je poinjens njihove strane u BiH, time je, logino, i hrvatski narod izjednaen s njima. HDZ je kao "jedini" i "pravi" predstavnikHrvata u BiH postao suuesnik ne samo u zloinima koji su izvreni nad Muslimanima ve i nad Hrvatima.

Razumijem da je Boras ovjek bez osjeaja osobne i povijesne odgovornosti, ali ne razumijem da su na to pristalinjegovi naredbodavci iz Zagreba. Ne mogu vjerovati da su oni toliko kratkovidni i da pristaju biti krvnici vlastitomnarodu. Da apsurd bude vei, cijelo vrijeme se zaklanjaju iza interesa tog naroda.

Poslije te vijesti postaje jasan slijed dogaaja od prolog petka do danas. Naime, u proli petak su trebali putovati uLisabon na pregovore o BiH Alija Izetbegovi i Nenad Kecmanovi ispred Predsjednitva drave, te Milenko Brkiispred HDZ-a BiH i Zlatko Lagumdija ispred opozicije, jer su ostali pregovarai ve bili tamo. Oni su trebalinaknadno otputovati radi potekoa nastalih srpskom okupacijom sarajevskog aerodroma. Meutim, proli petak,umjesto u Lisabon, Brki, Boras i Krstievi (ministar u Vladi RBiH) su zajedno sa svojim obiteljima, kolimaevropskih promatraa, stigli u Kiseljak, te odatle produili u Hercegovinu. U Lisabon su otputovali samo IzetbegoviLagumdija. injenica da na put nisu otili ni Kecmanovi, ni Brki, osvjetljava cijelu situaciju: svi koji nisu otilioito su imali informaciju to e se desiti pri povratku iz Lisabona. - Znai li to da su oni u direktnom kontaktu sKaradiem i "JNA"?? Izetbegovi i Lagumdija nisu imali informaciju i zato su postali zatoenici "JNA" nasarajevskom aerodromu. Brki, Boras i Krstievi se nisu vie vraali u Sarajevo, niti je bilo vijesti o tome gdje senalaze. Tek sino se saznalo da je Boras u Gracu, gdje s Karadiem dijeli BiH. Svi su se oni, dakle, na vrijeme

prebacili na "svoju" teritoriju.

Danas sam dobio punu potvrdu svega toga: kod mene, u Kiseljak, stigao je Luka ijakovi, direktor socijalnogosiguranja, sa svojim vozaem i Martin Raguz, predsjednik Vrhovnog suda BiH, i to uz posredovanje T.., uglednog

bogatog Srbina iz Lepenice. T.. je nametnuo i vodio zanimljiv razgovor. Prvo, rekao je da su mjere prolaza odSarajeva do Kobiljae (prema Kiseljaku) pojaane i da smo trebali do sada izvui iz Sarajeva svu svoju rodbinu i

prijatelje. Takoer je tvrdio da je MUP "srpske optine Ilida" izdao uputstvo da se svim Hrvatima dozvoli izlazak izSrajeva i da je to do danas trebalo uraditi. Na moj upit to je s Muslimanima, rekao je da "ni muslimanska ptica ne

smije izai iz Sarajeva", da e oni zajedno s gradom biti sravnjeni sa zemljom, a oni Hrvati i Srbi koji su ostali u gradtrebaju doivjeti sudbinu Muslimana. (U tom trenutku prvo mi je na um pao Ivan Lovrenovi i njegova obitelj.Stanovali su na Grbavici). Govorio je to sladostrasno kao da svaku rije mezi uz rashlaeno pivo koje smo pili nazasjenjenoj terasi moje kue.

Drugo, poeo je obrazlagati tezu kako Srbi ne doivljavaju Hrvate kao svoje neprijatelje i kako ovaj rat nije usmjerenna njih ve na Muslimane. Tvrdio je kako su Muslimani problem koji Srbi i Hrvati moraju zajedniki rijeiti i okoega se trebaju ujediniti. Dok je to govorio, mi ostali smo se nijemo zgledali.

Munu situaciju je prekinula moja supruga Marija. Prispjela je na taj dio razgovora s tacnom u rukama i ispeenomkavom. Lagano je spustila tacnu pred nas na stol, malo se izmakla da cijeli prizor moe obuhvatiti jednim pogledom, onda energino i ljutito poela: protiv koga Srbi ratuju u Vukovaru i Dubrovniku i da li i tamo rjeavaju problem

Muslimana, koliko je to Muslimana bilo u hrvatskim selima od Dvora na Uni do Kostajnice, a zna se da je tamosedam sela sravnjeno sa zemljom a stanovnici masakrirani. Dok je to govorila, poskakivala je od zemlje i imao samdojam da e ga dohvatiti za vrat. Na kraju mu je rekla da takve prie i teorije moe priati negdje drugo, ali ne prednama i u naoj kui.

Dijaloga nije bilo. T.. je zbunjen srknuo svoju kavu i u urbi otiao. Tako su sve moje strepnje, koje traju godinudana, potvrene: Srbi e uz pomo Hrvata, kako onih iz Zagreba, tako ovih iz "Herceg-Bosne", izvriti povijesnizloin nad Muslimanima i Bosnom. Ovo i jeste, u stvari, zavjera i rat protiv Muslimana, namjera da se ovaj narodnatjera na opredjeljenje da ivi u Srbiji ili u Hrvatskoj. U tome i jeste smisao posljednjeg dogovora u Gracu, gdje seutvrdilo razgranienje izmeu Srba i Hrvata u BiH.

- Kakvo razgranienje? Srbi i Hrvati u priblinom omjeru dijele samo Kupres (koji je ve razruen i u kome nema vi


3/52

ni Srba ni Hrvata), te njihovo "razgranienje" moe biti samo podjela onih teritorija gdje ive Muslimani. Moda je imogue po veinskom principu razdvojiti Srbe i Hrvate u BiH, ali nije mogue izdvojiti Muslimane koji su potpunoizmijeani i sa Srbima i sa Hrvatima. Zato je i smiljen taj monstruozni plan o dvojnom razgranienju koji eMuslimane primorati na opredjeljenje za jednu ili drugu stranu. Zato je ratna igra itavo vrijeme igrana u BosanskomBrodu, oko Neuma i na Kupresu, da bi se isprovocirani sukob proirio, stvorio alibi za prolaz vojnih snaga iz Srbijekroz muslimanske krajeve u istonoj Bosni s jedne strane, te izvrila militarizacija u dolini Neretve i u srednjoj Bosnis druge strane. Stvaranjem ratne psihoze, ratnim pripremama i incidentima, Muslimani su primorani da stanu na onustranu koja je vojniki organiziranija i koja ih moe naoruati. Tako su prihvatili stati pod vojnu komandu HVO-a udolini Neretve, srednjoj Bosni i Posavini, uz latentnu prisilu i prijetnju ratom i uz opravdanje da imaju zajednikogneprijatelja (uglavnom "JNA"). Na drugoj strani, desilo se da su ih Srbi u istonoj Bosni na brutalan nain pokorili,

ubijajui i palei, te formirajui svoju vlast u svim muslimanskim krajevima.

Radikalizacija u srednjoj Bosni

Ponedjeljak, 11. maja 1992. Nemam vie bojazni za Ivana: on se nakako uspio izvui zajedno sa sinom iz zone kojusu okupirali srpski teroristi i smjestiti se kod svog roaka Dubravka. Njegova supruga i majka su ostale u stanu naGrbavici, ali za njih nema tako velike opasnosti. Za Ivana sam strahovao jer bi Todor Dutina sigurno volio vidjeti gana Palama. Ivan je bez sumnje jedan od najveih naih intelektualaca i mogu samo zamisliti kako bi se njegovojsudbini naslaivali etnici i to bi mu sve uradili. Dodue, nisam siguran da bi bolje proao i sa "naima", jer je on zanjih izdajica i otpadnik. - U ovakvim prilikama najtee je ljudima koji se pridravaju svojih principa i kojima je istinai pravda iznad pojedinane i kolektivne sudbine.

Juer sam bio obradovan Kljuievim vijestima da pregovori s vojskom i pored tekoa napreduju te da je dogovorenovraanje oruja i opreme. Takoer obeali su osloboditi putne pravce od Sarajeva prema Zenici i Mostaru. Navodno,Aksentijevi ih je uvjeravao da oni nemaju namjeru ratovati za Karadia. Istina, oni su ve toliko za njega ratovali dvie i nije potrebno, ali bi i sada bilo vano osloboditi se avionskih i artiljerijskih napada.

Meutim, javili su se odmah problemi s Kordiem u Busovai: neposredno po predaji nekog magacina na Kaoniku one sa svojom vojskom na silu uao u njega i okupirao ga. Dolo je odmah do sukoba s TO Zenice i Busovae oko tog

magacina, bilo je meusobne pucnjave i ranjenih. Bojim se da e se takve arke i dalje deavati jer Kordi nastoji

potpuno preuzeti vlast od Kreeva do Travnika. On ve uvodi neke svoje zakone o prometu robe i ljudi na ovompodruju i izaziva veliko nezadovoljstvo kod svih stanovnika. Pri tome se oslanja na vojnu silu i strah koji izaziva,titei svoje zakone iskljuivo orujem. Naalost, Kordi je uvukao u svoju mreu Kreevo, Kiseljak i Fojnicu te se

bojim razrjeenja cijele situacije kada Muslimani i Hrvati koji ele da se zajedniki bore dobiju oruje TO u Travnikui Zenici. Moglo bi se desiti da se ove opine nau u okruenju te da se vojnim sukobom razrijei odnos TO i HVO.Bojim se, takoer, da ova mjesta zbog nekoliko ekstrema, nakon svega, ponovno ponesu hipoteku koju su nosili inakon 1945. godine. To bi bila velika nepravda jer veoma mali broj ljudi iskreno podrava ovu ekstremnu struju. Sviostali to promatraju s velikim strahom i pod prijetnjom naoruanih luaka. Ljudi poput Marka Frankovia, VinkaAntunovia, Joze Bore i jo nekoliko njihovih pristaa, teko da mogu bez sile opstati u Kiseljaku, bez vlasti koja biim bila potpuno podreena i koja bi se zatiivala orujem. Normalizacijom stanja, oni ne bi mogli nikome pogledati oi. Oni su sigurno toga svjesni i borit e se za svoj opstanak svim sredstvima. Zato su opasni i oni i njihovisljedbenici. Bez politike sile oni ne mogu opstati. Odgovorni su za kriminal, za pljakanje konvoja, maltretiranja

ljudi i trgovinu orujem. Zato e svim silama nastojati izbjei svako svoenje rauna, pravni poredak i odgovornost.

Juer sam saznao jo jednu zanimljivu injenicu: zorom me zvao Pako iz Kreeva i traio da posredujem kod"muslimanske strane" kako bi se hitno odrao zajedniki sastanak u Zagrebu. Poziv je iz Zagreba bio s "najviegmjesta", a posredovan je preko Brkia. S obzirom da je on "negdje na moru" (sklonio se prije bombardiranjaSarajeva), zvao je Paku da mu nekako ostvari kontakt sa Sarajevom i da eventualno "muslimansku delegaciju"

prebaci negdje u Hercegovinu. Pako je uspio dobiti R. Mahmutehajia i saopiti mu to, a kako mu se ovaj vie nijeavio molio me za posredovanje. Stupio sam nekako u vezu s Rusmirom, meutim, on je bio veoma jasan: nikakvi

pregovori s Tumanom nisu mogui jer on s Miloeviem i Karadiem, preko svojih trabanata, i u ovoj tekojsituaciji, dijelili BiH, pregovara sa zlikovcima i ratnim zloincima. Po Rusmirovom miljenju, nikakav razgovor nije

potreban, Tuman moe rijeti sve probleme jednostavno, da stvarno prizna BiH, a ne samo verbalno, te neka narediBobanu i njegovoj vojsci da se stave pod komandu TO BiH i ostalih republikih organa. Prenio sam to Paki i dao mu


4/52

broj telefona na koji gospoda iz Zagreba mogu dobiti Rusmira. - Jedan detalj je u cijeloj ovoj prii zanimljiv: Tumaneli pregovore s Muslimanima u strogoj diskreciji, da to ne zna ni Boban, ali ni Kljui, ni Jerko Doko kao ministarobrane. Jasno mi je zato izbjegava ovu dvojicu; "hrvatska strana" je za njega samo ona koju on odredi (odavno jeuzeo monopol na hrvatstvo). Ali, zato izbjegava Bobana? Da li je i on svoje "odradio" pa je postao smetnja, ili jeTuman u veoma dobroj komunikaciji sa "srpskom stranom" koja sigurno raspolae tanim informacijama o toku

pregovora Sarajeva sa "JNA". Ukoliko ima te inforamcije, sigurno se pobojao muslimanske snage koja e dobijanjemoruja postati vjerojatno najmonija u BiH. Time pada njegova strategija: jugoslavenska vojska mu nee vieutjerivati svojim avionima i artiljerijom Muslimane u krilo, te e Boban i Kordi postati beznaajni. Da li e zaistavojska ispraviti greku koju je Alija Izetbegovi sam napravio, i to u posljednjem trenutku za Muslimane. - Gdje li ese u toj situaciji skrasiti Boban, Kordi, Boras i ostali?

Kiseljaka blokada Sarajeva

Petak, 15. maja 1992. Nakon dva teka i naporna dana, neko tromo primirje. Juer je u Sarajevu bio pakao.

To je dan koji e crnim slovima biti upisan u historiju ovog grada, dan kada su bombardirani svi znaajniji objekti,kada su izgorjele cijele zgrade, kada su razrueni domovi ljudi, kada se ginulo juriajui na tenkove, teke mitraljeze topove.

Jo nou, sa srijede na etvrtak, poelo je bjesomuno razaranje grada, da bi se proteglo na cijeli jueranji dan.

Snage TO Sarajeva su poslijepodne prele u kontraofanzivu, oslobodile veliki dio grada, veliki dio Ilide. Detalje tihborbi mogli smo gledati i u direktnom prenosu na TV. Slike strane, potresne, nevjerojatne.

Poslijepodne vren je veliki pritisak iz Sarajeva da se Kiseljak, Visoko, Kreevo i ostala mjesta iz okolice Sarajevaukljue u borbu. Imao sam razgovor s naelnikom opine i predsjednikom HVO Jozom Borom na tu temu. On jezastupao stav da se ne smije dozvoliti uvlaenje Kiseljaka u rat i da za tim nema nikakve potrebe.

Po njegovom miljenju to je samo strategija Muslimana koji na svaki nain ele Kiseljak uvui u sukob. On uope nijsvjestan (ili je veoma svjestan) koju strateku ulogu ima Kiseljak za sukobe u Sarajevu i njegovo oslobaanje.

Upozorio sam ga na odgovornost koju on i Krizni tab preuzimaju kada blokiraju prolaz kroz Kiseljak onim snagamakoje ele pomoi Sarajevu.

On je uvjeren da svojom politikom uva mir u Kiseljaku, a radi se u stvari o tome da srpskoj strani rat ovdje jo nijepotreban. Kada se za to ukae potreba, agresor e rat nametnuti odmah i to je samo pitanje redoslijeda. Ukoliko

ugovojska i etnici zauzmu Sarajevo, njihova sljedea stanica je sigurno Kiseljak.

Ne znam kako e tada, u jednoj promijenjenoj situaciji, lokalni vlastodrci uvati svoj podli mir. Ipak, mislim, radi seo dogovoru Karadia i Bobana nedavno u Grazu i o njegovom striktnom potivanju. Granice kiseljake opine bitrebale biti i granice dviju drava, a kiseljaka vlast ima vjerojatno zadatak ouvati mir na toj granici; Muslimani e ssilom primorati da prihvate jednu od te dvije drave.

Zato su juer snagama TO iz Travnika, Zenice, Fojnice, Visokog i Kiseljaka postavljene neprelazne barikade na putuka Sarajevu, i to usred arije. Na te jedinice snage HVO Kiseljaka potegle su svo raspoloivo oruje i zaustavile ih.Spor je trajao cijelo poslijepodne, dok je iz Sarajeva vren stalni pritisak da se ovi propuste. Mene su neprestano zvaliKljui i Doko da uinim to mogu. Sreom, zavrilo se bez sukoba.

Nedavno sam bio u Grudama. S fra Boom Boriem iao sam po pomo za "Caritas" koja je stigla iz inozemstva.Dovezli smo osam velikih kamiona razliite robe i namirnica.

Naalost, zbog blokade putova nismo u mogunosti to razvesti do onih kome je potrebno. U Grudama sam se, nakontekog i zamornog pretovara robe sa lepera na nae kamione, sreo s Milanom Lovriem, bivim predsjednikomopine itluk.


5/52

U odnosu na na posljednji susret primjetno je da je promijenio stav. Sad je ve kritian prema postupcima koje je isam inio, a koje i dalje ine u zapadnoj Hercegovini. Oni jednostavno nisu nauili da ive s drugima i da za drugeimaju razumijevanje. Uz to, nita ne znaju o Muslimanima.

Tu sam, takoer, na veliko iznenaenje moje, ali i njihovo, sreo Tomu Krstievia i Paku. Shvatio sam da su dole iostali koji su napustili Sarajevo, ukljuujui i Brkia (koga nisam sreo).

Lovri je imao veliku elju da se sretnem s Bobanom, to se na moju veliku radost nije desilo. Ovaj je insistirao natome, a ja nikako nisam znao to bih mu rekao i kako bih izdrao da mu ne kaem to mislim. Takoer, u pozadinimisli prieljkivao sam da on uope ne sazna da sam tu.

Oito je da su dole svi u nekoj veliko strci i guvi. Na osnovu razgovora i dojmova ini se da oni neto spremaju.Razmiljajui putem o svemu zakljuio sam da ne moe biti nita drugo do proglaenja HZ "Herceg Bosne" u

paradravnu tvorevinu.

Jer zato bi dole bilo cijelo rukovodstvo HDZ, lan Predsjednitva i svi ostali ljudi iz vlasti. Vjerojatno e podogovoru s Karadiem odgovoriti na njegovu "Srpsku BiH" i u svoju dravicu ukljuiti "muslimanske krajeve". -Moda zbog toga i nisu dali prolaz snagama TO kroz Kiseljak; moda se to proglaenje desi sutra ili prekosutra. Tadave postaje izvjestan oruani sukob s Muslimanima.

Takoer, postaje jasno zato je Brki proveo dva-tri dana u srednjoj Bosni, putujui od Kreeva do Busovae. Moraoe obavljati neki vaan zadatak jer poznajui ga, on ne bi lako napustio svoj mir i komfor. - Pako mi nita o tome nije

rekao, a siguran sam da sve zna. No, neka im je sretno, ali bez mene.

Poetak rata u srednjoj Bosni

Sedmi augusta 1992. Dan koji sam proveo bezbrino, mogao bih rei i radosno, kao rijetko koji u posljednje vrijeme,zavrio se tuno, krvavo i tragino.

Desilo se ono to odavno visi u zraku: sukobile su se snage HVO i TO, padale su granate, koristilo se pjeadijsko

oruje i prema neprovjerenim vijestima ima lake i tee ranjenih.

Ve dva-tri dana rasla je tenzija, to se primjeivalo po velikom broju naoruanih ljudi na ulicama, po postavljenimmitraljezima u gradu gdje do sada nisu bili, po novim barikadama. Prave razloge za to ne znam, ujem samonagaanja, ali nije smio postojati nikakav razlog za to.

Sve do sada sam imao nade i vjerovao u mogunost BiH. Od danas ja sam poraen ovjek. BiH ostaje definitivnomoja "zatvorena zemlja", i to mnogo vie u prenesenom nego u doslovnom smislu. Od danas je ona mogua samo kaomoje sjeanje ili enja, ona ostaje zatvorena u moje srce i moje misli kao neostvarena ljubav.

Mogu o njoj matati, mogu tugovati, mogu lijegati i ustajati s milju na nju, ali sa punom svijeu da je vie nema. Stim treba ivjeti i to je moja sudbina. O tome moram utjeti i trpiti.

Dvadeset deveti septembra 1992. Juer sam se vratio iz Novog ehera. Fra Ivanov brat je ubijen u selu elea kodepa. Vozio sam fra Ivana i njegovu majku. Putovanje s bolom i opasnou. Kod elee smo skrenuli s glavnog puti ili makadamom, nou, bez svjetla. Na nas je pucao snajper, ali nas nije pogodio.

Velika alost u obitelji, u Novom eheru i epu, gdje je Miroslav Pervan bio zapovjednik policije. Poginuo je ratnikborac iz Vukovara, Novske, Broda, Okuana, Pakraca, Kupresa. Hrabri momak koji je imao samo 25 godina.

Dubinu rata ne moemo izmjeriti bez smrti najbliih. Bol pokojnikove majke i njegove brae, fra Ivana i arka, jemjera ovoga rata. U trenucima punog razbora fra Ivan mi je neprestano ponavljao: Ivo, mi smo u ratu, u pravom ratu.A brat mu je poginuo zbog svoje lakovjernosti koja je i bila temelj njegove neustraivosti.


6/52

Nakon bezazlenog i nepotrebnog sukoba Muslimana i Hrvata u epu oko toga da li e i HDZ-ovska zastava biti naarbolu na punktu kod elee (koja je srpsko selo), etnici su u subotu na nedjelju digli u zrak most na Bosni.

Sutradan, nakon mise i nakon to je enu i nevjestu odvezao kui, Miroslav se uputio u eleu da utvrdi razloge tediverzije. Kau da je u to selo uvijek dolazio slobodno, da su ga Srbi primali sa povjerenjem kao potena i korektnaovjeka.

Istina, u subotu, on je bio taj koji je smirio strasti u incidentu oko zastave jer je uivao potovanje kod Muslimana, aHrvati su ga inae sluali. im je doao u selo, iz najblie kue ubijen je snajperom u glavu i s njim njegov pratilac.Ubio ga je ovjek iz elee, njegov komija, takorei.

Sve to se dalje dogaalo teko je i prepriati i svjedoiti. Prvo, ta duboka bol, ta tuga koja je kao magla, gusta,esenska, pritisla Novi eher.

Jecaji i naricanje nad mrtvim mladiem izmijeani sa pucnjavom iz pjeadijskog oruja sa okolnih brda i podmuklimdetonacijama tekih topova koje su dolazile od Maglaja. U povratku, istim putem, gori selo elea. Bio sam svjedokkada su borci HVO u ponedjeljak ujutro tamo odlazili.

uo sam njihove razgovore i rijei koje su razmjenjivali sa svojim zapovjednicima. Rijei osvetnike, teke i poraznepodjednako i za one na koje su se odnosile i za one koji su ih izgovarali.

Ovo je vrijeme zla, vrijeme pakla u kome su svi. Pakao je svuda oko nas i u svim ljudima, u ljudskim duama. Oviljudi e u tom paklu, na muci vlastite savjesti, izgoriti, oni ga nee moi prevladati.

Jutros vijest na Radio Sarajevu: snage TO osvojile selo eleu.

Mediji i dalje zadravaju mo da proizvode "stvarnost".

Tumanova obmana

29. oktobra 1992. godine. Veeras je TV objavila odgovor predsjednika Tumana Aliji Izetbegoviu. Niti je pismo

Izetbegovia, niti je odgovor Tumana imao osobni karakter.

Radi se o meudravnim odnosima i odnosima dva naroda. Tuman je u svom odgovoru naglasio da se Hrvatskazajednica "Herceg-Bosna" organizirala kao konstitutivna jedinica Bosne i Hercegovine, nezavisne i meunarodno

priznate drave (koju je priznala i Hrvatska i imenovala ak i svog ambasadora u njoj), da je Hrvatsko vijee obraneorganiziralo Hrvate na tlu BiH za obranu od srpske agresije, te da muslimanske snage ne mogu koristiti oruje protivHVO i optuivati Hrvatsku za te sukobe sve dok je u Hrvatskoj oko pola milijuna Muslimana - izbjeglica i dokdobivaju pomo preko Hrvatske. Teite odgovora je bilo na tome da je HVO zatitilo i teritoriju "Herceg-Bosne" iHrvate na toj teritoriji od etnika te da etnika noga tu nije kroila.

Na kraju TV dnevnika voditelj je vidno uzbuen i potresen saopio vijest radio-amatera iz Jajca: "Jajce je palo. Ovajgrad vie ne postoji."

Poslije Kupresa, Dervente, Bosanskog Broda i cijele Posavine pao je jo jedan grad koji su branile snage HVO. Paloe Jajce, najhrvatskiji grad u Bosni i Hercegovini, grad hrvatske povijesti i kulture, sjedite bosanskih kraljeva.

30. oktobra 1992. Tri velike lai neprestano se lansiraju u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske, i u tome su naroitouporna neka hrvatska sredstva informiranja. Te lai je sino na TV izgovorio i predsjednik Tuman, i to takohladnokrvno, tako uvjerljivo, da na njegovom licu nije bilo ni trunke grinje savjesti. Preko njegovih tankih usana,izrazito stisnutih i pobjeglih udesno, na votanom licu sakrivenom naoalima, la je klizila leerno, pomalotrijumfalno, kao da se radi o najveoj istini.

Prvo, la je da je Hrvatsko vijee obrane zatitilo hrvatski narod i da je ta vojna (paravojna) formacija sprijeilaetnike da kroe u zonu njegove odgovornosti. to god su etnici napali sa ciljem da to osvoje (a oni su napadali i bez


7/52

tog cilja, samo da bi unitili, zaplaili ili potjerali stanovnitvo), oni su i osvojili. Tako je HVO izgubio Kupres,Derventu, Bos. Brod, cijelu Posavinu, Stup kod Sarajeva, Jajce. Obranjena je samo dolina Neretve i Stolac, ali to nijeobranio HVO, ve Hrvatska vojska kojom je komandirao general Bobetko.

Drugo, la je da je "Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna" oblik samoorganiziranja hrvatskog naroda na podrujuzapadne Hercegovine i srednje Bosne. Ona nije ni politika, ni drutvena, ni vojna zajednica ve teritorijalna, i njenegranice seu samo dotle dokle je interes Republike Hrvatske, a ne Hrvata u BiH. HVO kao vojna organizacija tezajednice niti je naoruala Hrvate, niti ih je organizirala za obranu. To je uinila Hrvatska drava i ljudi iz Hrvatskekoji su poslani u BiH. Oni su iskljuivo naoruavali teritoriju za koju su zainteresirani i dokle misle da se moeubudue protezati drava Hrvatska. Oni nisu naoruavali Hrvate kao narod za iju su sudbinu zainteresirani. Tako

Hrvati u Sarajevu nisu dobili oruje, Hrvati u Jajcu, Novom eheru, Kaknju, ivinicama, itd. Svi ti Hrvati su u ovomratu i u ovakvoj politici rtvovani. ak kad su ih etnici napadali, nitko se nije previe uzbuivao, niti su dobivalineku znatniju pomo. Hercegovci su u sukob s Muslimanima u Prozoru poslali oklopne snage, a na Stupu nisu ni

pokuali. Na obranu Jajca iz opina Srednje Bosne slalo se po pedeset do stotinu vojnika s pjeadijskim naoruanjem

I trea velika la je da "Herceg-Bosna" priznaje dravu Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv, ova "Zajednica" od svogformiranja, mnogo prije rata, radi na razgradnji BiH, i to po nacionalnom principu. Ona samo nominalno priznaje BiHkao dravu, zbog svijeta, a stvarno radi sve da bi ta drava propala i da bi se podijelila. Funkcioneri "Herceg-Bosne"ne priznaju legalne institucije drave BiH, vre otvorenu propagandu protiv nje i predstavnika vlasti koji su na legalai demokratski nain izabrani. HVO je ve davno izvrio vojni pu u toj zajednici i svugdje je uspostavljena vojnavlast. Svi civilni organi vlasti su potpuno uklonjeni.

28. januara 1993. Danas se sukob izmeu Hrvata i Muslimana u Busovai iri, postaje ei i traginiji. Ukljuuje sesve vei broj vojnika, sve razornija tehnika, napetosti se pojaavaju, nepovjerenje raste. Veeras pristiu vijesti omrtvima iz Kiseljaka. Danas je civilna policija u Kiseljaku razoruala svoje kolege policajce Muslimane. - Potpupno

pogrean potez. To poveava nepovjerenje, stvara nove neprijatelje umjesto da inimo sve da od tih ljudi stvorimoprijatelje. Uostalom, danas nitko nikog ne moe razoruati: svatko moe nabaviti oruje iza prvog oka. I poredopeg moralnog rasapa i pored zla koje vlada ljudima, moramo nastojati da ih pridobijemo povjerenjem i dobrotom.Ovaj sukob je tragina sudbina i jednih i drugih: mi Hrvati smo u Srednjoj Bosni okrueni Muslimanima i na bojnom

polju ne moemo izboriti svoj status; Muslimani u sukobu sa Hrvatima Bosne potpuno gube jer samo uz njihovpristanak mogu imati i svoju dravu - BiH je mogua samo kao zajednika drava. Sve i da pobijede u ratu, davojniki osvoje svu ovu teritoriju, drava koju bi stvorili bez pristanka Hrvata nema nikakvu perspektivu. Ta mala,

plemenska drava bila bi okruena neprijateljima koji bi je kad-tad progutali. Izgleda da oni koji vuku konce ovog

sukoba s muslimanske strane o tome ne vode rauna. Ovo je zaista rat fanatika, avanturista, trgovaca i fatalista. To suljudi bez pameti, koji nisu sposobni ni za kakvu procjenu ne samo budunosti nego i onoga to im se zbiva predoima. Oni nisu sposobni za analize, za logine i racionalne zakljuke. Zato nam svo dogaanje i izgleda besmisleno,

bez prave svrhe, kao avantura. Oni koji bi bili sposobni za to, oni su onemogueni.

to mogu uiniti ja, koji Muslimane nikad nisam doivljavao kao neprijatelje, imao sam razumijevanje za njihovostradanje u oba rata i znam da nam oni nisu bili neprijatelji. - Vijesti govore da Muslimani napreduju sa svojimsnagama preko Busovae ka Kiseljaku. to ovjek da uradi: dunost nam je da se branimo, a nemam nikakve volje zato, osjeam krivicu nizato, znam da je svaki metak koji se ispali ubijanje i onoga tko puca. Boe, uvueni smo u ratkoji ne elimo, u njemu moemo ubijati ili biti ubijeni. - Ne znam to je tee. Neka nam je bog na pomoi!

Formiranje HSS BiH

18. aprila 1993. Nedjelja je. Mali Uskrs. Prole godine sam na dananji dan doao kui u Kiseljak, iz Sarajeva, i tamoostao. Nisam se vie mogao vratiti u Sarajevo jer je grad bio blokiran. Danas sam ponovno u Sarajevu. Doao sam nasamo nekoliko dana, a evo, moj povratak je potpuno neizvjestan. Tko zna kad u odavde moi otii, i da li u uopeotii. Jutros rano, pred zoru, probudio me telefon. Marija me zvala i obavijestila da moraju ii u sklonite. Nita mivie nije rekla. Poslije toga su telefonske veze sa Kiseljakom prekinute.

Zvao sam Paku u Kreevu (on ima instaliran satelitski telefon). Razgovarali smo ve dva puta. Rekao mi je dagranate sa poloaja Armije BiH padaju i po Kreevu. Takoer, detonacije se uju i iz Kiseljaka. Sada je cijela srednja


8/52

Bosna zahvaena sukobom, od Kreeva i Kiseljaka do Zenice, te od Zenice do Jablanice. I vie nije vano tko je krivbitno je da u ovim sukobima propada svaka ideja o Bosni, svi planovi o mirovnom rjeenju. To je konano stradanjeMuslimana i Hrvata, sada uvjetovano meusobnim sukobom.

Znao sam za to, slutio sam da e se to desiti. Zato sam prihvatio poziv ljudi iz Sarajeva, te provincijala fra Petra isveenikih krugova bliskih nadbiskupu Puljiu da uem u opkoljeni grad i da stvaranjem nove stranke pokuamo tosprijeiti.

Osnivaka skuptina je odrana uspjeno. Ljudi su ve bili pripremljeni za to. U Sarajevu sam zatekao dobroorganiziranu grupu koja se okupljala na Marijin dvoru kod don Luke i na bogosloviji u prostorijama "Napretka". Nek

od njih sam poznavao ranije, ali povrno i usputno, neke sam sreo prvi put. Bili su nevjerovatno solidarni, povezanibrigom jednih za druge, ali noeni nekim neprimjerenim entuzijazmom za ove prilike i nadom da e se sve prevladatiVjerovatno su to raspoloenje i energija proizlazili iz njihove povezanosti nesreom kroz koju je Sarajevo prolazilo ioni s njim. Oni su svoju sudbinu htjeli institucionalizirati, uinili je snagom i vlastitom energijom. Okosnica su bili"Napredak", Provincijalat i Biskupija. Ja kao pridolica i neupuen u sarajevske prilike zadivljen sam jednodunouovih institucija i ljudi koji se oko njih sakupljaju. Svaka od ovih institucija ima ljude koji im daju osobenost i snagu.

Prvo smo morali rijeiti kakvu stranku elimo. Bilo je vie opcija. Jedni su zagovarali neku liberalnu partiju po uzoruna hrvatske liberale, drugi neku graansku sa socijalno-demokratskim programom, trei su predlagali stranku sahrvatskim predznakom bez obzira na program. To pitanje smo brzo rijeili. Zagovarao sam hrvatsku stranku i pravdato potrebom stvaranja alternative HDZ-u BiH; ukoliko se elimo suprotstaviti hadezeovskoj politici podjele Bosne iHercegovine, ukoliko elimo oduzeti HDZ-u politiki monopol nad hrvatskim narodom u BiH, ukoliko elimo bitineki politiki faktor i skrenutu na sebe panju domae i svjetske javnosti, onda trebamo biti hrvatska stranka. Kad sm

prihvatili taj princip lako smo se sloili oko mog prijedloga da to bude HSS - stranka velike tradicije, velikog brojapristaa u BiH u vrijeme kad je djelovala, stranka asne prolosti i antifaistikog opredjeljenja.

Radili smo brzo i neprestano. Ituk, Sliko i Jozo su preuzeli obavezu izraditi Statut, eljko, Ilija i ja smo preuzeliProgram. Ostali su obavljali organizaciono-tehnike pripreme - dvorana, pozivnice, mediji, izborni listii i ostalo.

Dani su prolijetali neuhvatljivom brzinom. U opem meteu, apatiji i bezizlazu mi smo bili oaza optimizma, sranosti nade. Svi smo bezrezervno vjerovali u to to radimo i vjerovali u uspjeh. Stvorena je takva atmosfera meu nama, a oko nas, kao da e samo formiranje stranke automatski izmijeniti situaciju u kojoj se nalazimo i otvoriti siguran put kmiru.

Osnivaku skuptinu smo planirali drugi dan Uskrsa, 12. aprila. Iako je to bio dan koji se svetkuje, procjenjivali smoda nema vie vremena za ekanje, da se naredna nedjelja ne moe ekati jer hrvatsko-muslimanski sukob samo tonije planuo. - Za tu situaciju morali smo imati stranku i mogunost za organizirano politiko djelovanje.

Osnivaka skuptina je bila ne samo sveanost nego i svetkovina. Dvorana Kamernog teatra prepuna ljudi, sveanoobuenih, ozarenih lica, rairenih pogleda. Mnogi nisu mogli sjesti pa se natiskali u prolazu i u holu ispred dvorane.

Na sredini pozornice radni stol, osvijetljen nekom nejakom svjetlou, na zidu u pozadini znak stranke - crveno-bijelapolja stilizirana u kri, u sredini zlatni ljiljan, simbol kranstva i zatitni znak Kotromania. Tu su i neke TV kameremnogo trepuih fotoaparata. Meni nelagodno, svi usmjereni na mene, nisam na to navikao, vrpoljim se u tjeskobi, neznam kako da se namjestim.

Nakon mog uvodnog izlaganja govori, oni sadrajni i oni pozdravni. Najvie oduljio prof. Miloevi ispred"Napretka", govor nesadrajan, izvan konteksta i dosadan. (Franjo Topi nije doao, iako je u svemu sudjelovao).Drugi su sadrajni, politini i jasni. Don Luka se zaario u licu i govori o znaaju ovog ina, pun entuzijazma i nade.Fra Ljubo izaao nasred dvorane, izduljio se u svom habitu i malo nageo naprijed kao da hoe poletjeti. Objanjavazato je ovdje i zato podrava ovaj in. Ispovijeda svoju muku koje se eli osloboditi. - Ako itko odavde ode u pakaoonda u to ja. Ja sam osnivao HDZ i propagirao ih. Moram svoj grijeh iskupiti ako je to uope mogue. Ovo je prilikaza to - govorio je pokajniki, ali dostojanstveno i hrabro.

Na kraju iznenaenje. U bifeu ispred dvorane asne sestre priredile malu zakusku. Nitko to nije oekivao. Radile susamozatojno, donijele to su imale i to je ostalo od Uskrsa. - Suzne radosne oi kod svih.

Osnivanje stranke meu Hrvatima u Sarajevu, a kako ujemo i u dijelovima srednje Bosne, doekano je s


9/52

oduevljenjem i olakanjem. Jedino iz Kiseljaka dospijevaju negativne reakcije i nepovjerenje. (Marija konano nemoe vie kriti gdje se nalazim). Nije ni udo, oni su potpuno instrumentalizirani politikom iz Gruda, iji zavrni intraje jutros u Kiseljaku. Njihova politika je bila politika prisile ili u krajnjem sluaju preseljenje naroda. Narod e seosvijestiti i shvatiti o emu se radi kad strada. Nosioci te politike se grevito bore za svoj opstanak i uinit e sve dadokau kako su nevini, kako se prisila morala upotrebljavati kao sredstvo politike, i naalost, granate sa poloajaArmije BiH daju im argumente.

Nesretan sam i oajan. Hrvati e strano stradati u srednjoj Bosni i platiti svojim glavama pogrenu politiku svogvostva. S druge strane, muslimansko rukovodstvo se upinjalo iz sve snage da kod Muslimana razvije mrnju premaHrvatima. Zato su koritena sredstva informiranja iz Sarajeva, te neki ekstremni krugovi SDA (npr. u Zenici i

Visokom).

to se tie dogaaja u Zenici sino je Armija napala civile Hrvate, ak su upotrijebljeni tenkovi. Noas je, kau (?), uzrak dignut Hrvatski dom u Zenici. Sukobi se nastavljaju danas. Rui se sve to je hrvatsko.

Karadi odbija mirovni plan

26. aprila 1993. Juer je objavljen sporazum potpisan u Zagrebu izmeu Izetbegovia, Bobana, Tumana i Owena.Bez obzira na njegov sadraj, samo postojanje sporazuma za neko vrijeme smanjuje napetosti. Bilo bi veoma vano don zaustavi sukobe Armije BiH i HVO. Sporazum, ma kakav bio, sprovodie se dugo i moe samo na taj nain bitidjelotvoran. Nikakav sporazum ne moe djelovati ovdje trenutno; radi se o odnosima koji su potpuno poremeeni injihova normalizacija je dugotrajan posao. Bojim se da se ta injenica ne uzima ozbiljno i da se zbog toga vre

pogrene procjene, te povlae nedjelotvorni potezi.

Jutros je radio javio da su Radovan Karadi i njegova "Skuptina" odbili mirovni plan. To nije bilo neoekivano.Otili su tako daleko u zloinima da nema povratka. Zato sada nastoje u sukob uvui cijeli svijet. Vjerovatno misle da

bi se nekako spasili u sluaju ope kataklizme. Nadam se da su se ovaj put prevarili.

Ili je ponovno na sceni neki njihov trik. Moda ekaju vojnu intervenciju, prva raketiranja iz zraka i onda e pristati nsve. Ali tada imaju "opravdanje" za politiki poraz: "pa ceo svet je protiv nas". Takoer, njima bi sada dobro doao

vojni poraz od svjetskih snaga jer bi im to bila osnova za novi mit na kome bi se odgajale budue generacije. Jadan jetaj narod kome njegovi prvaci vjeito podvaljuju lai i svaku generaciju na temelju lanih mitova alju u smrt.

1. maja 1993. Naporna sedmica je prola. Mnogo aktivnosti, mnogo zamora. Jo nije mogue institucionalno djelovatni na drutvo, ni na dravu. Zato sam krenuo sa osobnom inicijativom prema ljudima koji su od utjecaja. Procijeniosam da je kljuno pitanje informiranje javnosti te da se raspravom o ulozi medija u sukobima Armije BiH i HVOmoe dospjeti do rasprave o dravi i do odgovora na pitanje kakvu BiH eli SDA. U tom smislu sam obavio razgovors Fikretom Muslimoviem, Rusmirom Mahmutehajiem, Ivanom Brigiem (pomonik komandanta Armije zamoral), te Alijom Izetbegoviem. Iznio sam im tezu da mediji BiH podgrijavaju rat, da siju mrnju i elju za osvetomi kod Hrvata, i kod Muslimana, te da su njihove informacije direktno u slubi armijske propagande. Ne znam da li suse sloili sa mojim ocjenama, ali su prihvatili primjedbe o znaaju medija u zaustavljanju sukoba.

Poslije tih razgovora susreo sam se s Mufidom Memijom kome sam otvoreno rekao sve moje primjedbe. Da jereakcija bila pozitivna svjedoi i to da sam imao osiguran nastup na TV, te sa eljkom Ivankoviem na Radiju. Obaistupa su dobro primljena, naroito onaj na Radiju.

Hrvati u Sarajevu su moj istup na TV primili s oduevljenjem, ak i neki Srbi. to se tie Muslimana, postoje razliitereakcije. Veina je prihvatila moje primjedbe Armiji, vlasti i politici zasnovanoj na poticanju sukoba. Meutim,krugovi bliski SDA su ili utljivi, ili primaju sa rezervom moje kritike. U svakom sluaju su svi iznenaeni: uSarajevu je konano netko rekao otvoreno ono o emu se nije smjelo govoriti. SDA vodi pogrenu politiku premadrugima, te im je neobino da netko ispada iz toga kliea. Oni su prijemivi samo za one koji ih podravaju

bezrezervno. U suprotnom, vole da si im otvoreni protivnik. To je politika slina svim totalitarnim partijama: ili si snama, ili protiv nas. Ako im ve nee sluiti, bolje je da si im neprijatelj - to je njihov stav.


10/52

Meutim, ja sam nastupio sa pozicije koja je objektivna i koja mi omoguuje da budem pravedan. Govorio sam ocjelokupnom dogaanju, od poetka rata do danas, analitiki i uz potivanje injenica. "Herceg-Bosnu" nisam napadaapstraktno, negirajui je potpuno, ve analizirajui njene funkcije u ovom ratu. Time sam joj dao objektivno mjestokoje joj pripada u BiH, kritikujui je sa pozicije hrvatskih interesa, kritikujui njenu politiku i vlast kao porazne zaHrvate. Ta kritika mi je omoguila otvaranje prostora za ozbiljne primjedbe B-H vlasti. Pokazao sam, zapravo, da suse politika iz Gruda i iz Sarajeva meusobno odravale i podgrijavale, a da su narodi patili i stradali. Tako sam dobio

priliku da otvoreno prigovorim vlastima na ponaanju Armije BiH i njenom stvarnom poloaju, te njenoj propagandi medijima koje je stavila u slubu. Takoer, pokuao sam jasno obraniti Kiseljak od jednogodinje antipropagande,imajui na umu da je Kiseljak u tome samo simbol hrvatstva.

Boe, kako li e sve to biti primljeno u unutranjosti, i da li su to uope gledali?

Brinem za svoje. Nemam nikakvih vijesti. Telefoni jo ne rade. Danas je 1. maj. Nae cvijee i na vonjak danascvatu. Da li je radost oko njih?

Oko moje zgrade padaju granate i lete rasprskavajui meci. Sjedim u hodniku jer sam procijenio da je najsigurniji.

Rat se iri

10. maja 1993. Od danas ve moemo koristiti prostorije Stranke u Radievoj ulici br. 4. Imamo ivu telefonskuliniju, treba samo prikljuiti aparat i to je ve neki poetak. U ovako razruenom gradu ovo su dobri uvjeti za rad.

Namjetaj emo dobiti od donatora. Ljudi e imati, konano, gdje navratiti, imat e mjesto za okupljanje i razgovor. Akako se razvija vojno-politika situacija to e nam biti veoma potrebno. Juer su se u Mostaru i dijelu Hercegovine

produbili sukobi Armije BiH i HVO. Informacije su nepotpune i jednostrane tako da je teko znati istinu. Uglavnom,meusobna optuivanja su runa i deprimirajua. Ljudi ginu na obje strane, narod ponovno strada. Najgore je u svemutome to postoji odlunost na obje strane da se ide do kraja i da se orujem razrijee politiki konflikti. To, naravno,najvie odgovara agresorima na BiH jer se njihovi zloini time relativiziraju pred svijetom. Vojna intervencija koja je

bila na pragu zaustavljena je ponovno. Nastavak ovih sukoba dovodi u pitanje provedbu Wens-Owenovog plana.

Politika M. Bobana je jasna ve odavno: on ne odustaje od "Herceg-Bosne" jer je to najblie Tumanovoj fiks ideji o

obnovi Primorske banovine iz 1929. godine. Meutim, politika koju vode Muslimani jo je nejasna. Oni su potpisalipreksino prekid vatre sa Srbima, da bi se odmah ujutro obnovili sukobi na svim dodirnim takama u "Herceg-Bosni"Po informacijama sarajevskog radija HVO je napao; po informacijama hrvatskog radija Armija je napala. Meutim, t

pitanje sada i nije vano. Treba se pitati to je uzrok i cilj tih sukoba i zato ih nema u dolini Usore i tuzlanskoj regiji?

Armija je razoruala HVO u Zenici, tamo su neki ljudi ubijeni u toj operaciji, oko 500 ljudi je zatvoreno. Tu se Armijodluila da stavi pod svoju komandu HVO. U Mostaru je HVO htio isto uraditi s Armijom. To je izazvalo sukob, sadse samo o njemu govori, Zenicu nitko ne pominje. Wens-Owenov plan se, dakle, provodi bez jedinstvenog kriterija, i

provodi ga svatko kako mu odgovara i u skladu sa snagom kojom raspolae. Zato je bitno da ovaj plan provedu onikoji su ga i donijeli, te da se provodi pod njihovom kontrolom. U protivnom, sukobi e se iriti i praktikionemoguiti provedbu tog plana. U tome e svatko pokuati stvoriti neku svoju etniku zajednicu.

to nam je initi kad sve to znamo? Prvo, trebalo bi zaustaviti sukobe da narod vie ne strada, a time stvoriti bar nekumogunost za politiko rjeenje sporova. Svjesni smo da e to ii teko, bojim se da je ve razoreno ono na emu semogao graditi zajedniki ivot. Meutim, to vie i nije vano: treba zaustaviti stradanje naroda. Nama su naraspolaganju politika sredstva, svi drugi imaju oruje.

Ruao sam, juer, poslije mise, sa msgr. Puljiem. (Drao je misu na M. dvoru). Bio je zabrinut kao i ja, bio jeogoren na postupke Bobana i Tumana koji sve nas ovdje rtvuju, bio je deprimiran. Rekao je, dodue, da poredsvega to znamo i osjeamo moramo istrajati u upornosti da zatitimo Hrvate u Sarajevu, i svim drugim dijelovimaizvan Hercegovine. Dogovorili smo se da svi javno istupimo u tom cilju i da se odredimo prema ovim sukobima: onkao sveenik, ja kao ef politike stranke Hrvata, Zeli kao zapovjednik HVO u Sarajevu. Tako smo i uradili i spasilisvoju savjest.


11/52

Meutim, ve je postalo uoljivo da nitko od Muslimana ne istupa od kad su ovi sukobi krenuli, da se nitko neograuje od onoga to ini Armija. To je dokaz da su oni svi jedinstveni u stavu prema tim sukobima, da su homogeni da imaju beskrajno povjerenje u postupke svojih vodeih ljudi i Armije BiH. To je opasno i za njih, i za nas. Prvom

prilikom treba im to javno rei. Oni se ponaaju kao da ih se ti sukobi ne tiu, oni ne pokazuju zabrinutost. Ili supotpuno sigurni u konani ishod tih sukoba u njihovu korist. A kako je to mogue, kako je mogu jednostrani interes uBiH. To je ludost i kraj ove drave. Moda kraj i njenih naroda.

11. maja 1993. Sukobi u Mostaru se ne smiruju. Razmijenjene su poruke Izetbegovia i Tumana, izdata naredba dase prekine borba (Izetbegovi i Boban), Vijee sigurnosti UN zasjedalo radi toga i optuilo hrvatske snage kao krivcemeutim, ljudi i dalje ginu, patnje naroda se produljuju.

Drugi dan primirja u Sarajevu. Jutarnje sunce izmamilo ptiiji pjev u parku pored zgrade Predsjednitva; do sada se uovom gradu ule samo pucnjava i eksplozije granata. Na ulicama mnogo ljudi. Svi uurbani, ali i oputeni, bezuobiajenog gra u hodu. U Titovoj ulici veliki red - kau da se ekaju cigarete. Da li je ovaj grad poeo da ivi? Da le ovi ljudi, koji su u njemu ostali, moi i znati ivjeti normalno?

Sreo sam Kasima Begia i pitao ga to je sa formiranjem nove muslimanske stranke. Rekao mi je da svi oklijevajuiako svi o tome priaju i to prieljkuju. Navodno, nitko nee da se prihvati rukovodstva. Rekao sam mu da je iz tognacionalnog korpusa neophodna barem jo jedna stranka i da HSS BiH ne moe u SDA imati prave partnere. Njihova

politika je nejasna i neiskrena.

Dogovor u Karaorevu

23. maja 1993. (Sisak) ... U petak je u Zagrebu poeo meunarodni simpozij (politiko savjetovanje) na temu:"Solidarnost ugroenih nesrpskih naroda, preduvjet europske i svjetske solidarnosti".

Organizator je HKDU u suradnji sa katolikim sveuilitem u Giessenu. Impozantan skup sa mnogo poznatih imena predstavnicima velikog broja politikih stranaka. (Jedino nikog iz HDZ-a i zvaninih vlasti).

Ja sam govorio na poslijepodnevnoj sesiji. Govorio sam drugaije od ostalih, bez iluzija i sa golom istinom o stanju u

BiH. Tema mi je bila: Demokratizacija BiH - pretpostavka muslimansko-hrvatske suradnje...

Poslije mog istupa prof. Bilandi je razgovarao sa mnom u pauzi, a Gorak nije mogao saekati ni pauzu pa mi jeodmah priao i zamolio da izaemo u hol. elio je da mu jasnije i opirnije izloim svoje teze, ak ih je kopirao izmog bloka i u tako sirovom obliku odnio. Bilandi me uvjeravao da je Tuman odluan u podjeli BiH i da e tekoodustati od te namjere.

Sutradan, u subotu, skup je nastavio s radom. Otiao sam ponovo tamo, sreo se sa fra Petrom, te smo zajedno obaviliznaajan razgovor s Tomcem i Bilandiem. Oni su nam prezentirali stanje u vladajuoj stranci (HDZ) u kojoj je

postojao tihi razdor. Neslaganje je uglavnom na liniji odnosa spram BiH: na jednoj strani je tvrda linija s Tumanom,ukom, Vukojeviem i hercegovakim lobijem, na drugoj strani su Manoli, Mesic i Gregori sa svojim krugom kojse bore za nepodijeljenu BiH. Oporba je na strani ovih drugih, ali je njen problem odgovornost spram "hrvatskog

edinstva" koje je sada neophodno zbog meunarodnog poloaja Hrvatske. Meutim, i Tomac i Bilandi su vepoljuljani u uvjerenju da Tumana treba podravati bez rezerve i pitali su se nije li krajnje vrijeme da se otvorirasprava u Saboru o BiH, makar to dovelo do njegovog rascjepa. Ve su ustraeni da bi daljnja podrka Tumanumogla Hrvatsku strmoglaviti.

U tom razgovoru Bilandi nam je objelodanio svoje sudjelovanje u Karaorevu na susretu Tumana i Miloevia.On je bio lan ekspertne grupe koja je imala zadatak napraviti etniku podjelu BiH izmeu Hrvata i Srba. U toj grupi hrvatske strane bio je i Josip entija, koji je nakon tog susreta odmah podnio ostavku jer se s tim prije svega nije

politiki slagao, a s druge strane nije postojala mogunost "strunog" obrazloenja podjele BiH. Bilandi nas jeuvjeravao da je takoer istupio iz te komisije, ali da je ona nastavila raditi i bez njega.

Ovo svjedoenje Bilandia bio je prvi dokaz da se vojni sukobi u BiH, posebno rat Hrvata i Muslimana, odvijaju po


12/52

scenariju koji je davno napravljen i koji mi je prezentirao Mate Boban jo prije godinu dana.

Bilo je to ono jutro kada je Skuptina RBiH izglasala raspisivanje referenduma o samostalnosti Bosne i Hercegovine.To je najdramatinija no u mome ivotu.

Nakon toga, potpuno iscrpljen, jedva sam doekao da idem kui u Kiseljak. Moj prijatelj Pako iz Kreeva, zastupnikHDZ-a, s kojim sam inae dolazio zajedno na sjednice, rekao mi je da e biti u autu pored mog fakulteta te da trebam

pouriti. Kada sam izaao na plato Skuptine doekao me otar i prohladan jutarnji zrak. Jo se nije bilo razvidnilo. Uzgradu Filozofskog fakulteta stajao je upaljen dip mog prijatelja. Kada sam uao, na stranjem sjeditu vidio samMatu Bobana. Pako me pourio upozoriti da Mate eli sa mnom razgovarati. Bobana sam poznavao samo iz vienja

kao lana Skuptine i kluba HDZ-a. On je inae bio zastupnik koji se nije eksponirao na sjednicama i mislim danikada nije izaao za govornicu da neto kae. Uz to, nije imao nikakvu znaajnu funkciju u HDZ-u.

Boban nije pravio nikakav uvod. Odmah je preao na stvar. Rekao je kako je veoma vano da razumijem ovu situaciji kako moja uloga u njoj moe biti znaajna. Tvrdio je da sam "predsjednik" insistira na tome, mislei na Tumana.

Prema njegovim rijeima, slijede povijesni dogaaji u kojima bi "njima" bilo veoma vano da budem uz "njih" i dapreuzmem neku vanu funkciju. Insistirao sam da mi objasni o kojim se dogaajima radi. - Mi pravimo svoju dravu,rekao je. - Koju dravu, pitao sam. - Hrvatsku dravu, odgovorio je nervozno i opsovao Isusa (psovka koju ne mogu nizgovoriti, a koja je njemu izgleda bila potapalica). Zastao sam i okrenuo se prema njemu na sjeditu, iako je to bilaneudobna poza. elio sam ga gledati dok govori. Njegovo votano lice se jedva razabiralo na priguenom unutarnjemsvjetlu automobila. Nastavio je mirno. - Pravimo svoju dravu u Bosni i Hercegovini koja e biti u granicama biveBanovine. Drugu polovicu e uzeti Srbi. To je velik i vaan projekat. Treba nam jer ti zna kako se to radi. Ti si

pametan ovjek. Predsjednik te cijeni. Mi emo to napraviti i bez tebe, ali je vano da bude s nama. Da ne budeprotiv nas.

- ekaj, Mate, prekinuo sam ga. Da li vi raunate s tim da e u toj vaoj dravi biti pola Muslimana. ta e oni rei otome. (U glavi su mi bili svjei podaci iz etnike karte BiH koju smo u naoj stranci bili napravili).

- Kojih Muslimana, pitao je kao da prvi put uje za njih.

- Ovih koji su se prole godine tako izjasnili na popisu, odgovorio sam. Od Kotor Varoa do Neuma njih je u strukturistanovnitva preko 40%.

- To ne postoji, opet je reagirao nervozno.

- Kako ne postoji.

- Lijepo, i opet je dodao teku psovku. Oni e se morati izjasniti ili kao Hrvati ili kao Srbi.

- A ta ako se ne izjasne, upitao sam ve sa strepnjom i zebnjom.

- Onda emo ih pobiti.

- Stani, Mate, prekinuo sam ga. Vi ete pobiti pola stanovnitva ove zemlje. Zna li ti, Mate, da je to nemogue, da je

to zloinaki projekt, i ti mene zove da u tome sudjelujem. Govorio sam ubrzano, ne vie kao odgovor, ve kaooptubu.

- Mi emo to zavriti za petnaest dana, prekinuo me je i nastavio. - Oni nemaju nita, nisu se organizirali, a mi imamovojsku, imamo naoruanje, imamo sve.

- Ali to je zloin, nastavio sam otimajui se ve s njim za rijei. Ti mene zove da sudjelujem u zloinu. Neete utome uspjeti, Muslimani e se organizirati kad u to krenete i pobijedit e. Napravit ete zloin, izgubit ete rat i bitete krivi, govorio sam ve bijesno i bez reda. Ponavljao sam: ti mene zove da sudjelujem u zloinu; ja sam ozbiljanovjek; ja mogu sudjelovati samo u onome to je ostvarivo


13/52

- Ti si profesore lud, ti nita ne razumije. Ovo je povijesna situacija, ponovo me prekinuo.

- Ja dobro razumijem, ali vi ne razumijete. Bosna se ne moe podijeliti bez zloina. Neete uspjeti i odgovarat eteednog dana za to.

- Znao sam da si lud, ali nisam znao da si toliko lud, rekao je to ne vie kao konstataciju, ve kao zakljuak razgovora- Vozi, ja u u "Holiday" na spavanje.

- Mate, ima jo neto to ti elim rei. Ne samo da neu sa vama, ve kad krenete u taj projekt, ako Muslimani budubranili Bosnu i Hercegovinu, ja u biti s njihove strane, rekao sam mirno i sa suzama u oima koje se sreom nisu

vidjele.

Do hotela smo doli utke. On je tu izaao, a mi smo nastavili za Kiseljak. Nita nismo govorili. Zanijemili smoobojica. Razmijenili smo ukoene poglede pred mojom kuom, gdje sam izaao. Pako je produio u Kreevo.

Nova faza dogovora o podjeli BiH

6. juni 1993. (Sisak)

Juer i prekjuer sam bio u Zagrebu. Tamo se odravao sastanak urednika i novinara BiH i hrvatskih medija. Ideja jebila da se postigne dogovor o prekidu medijskog rata i tako pomogne zaustavljanju sukoba Muslimana i Hrvata u BiH

Naravno, sastanak ne moe imati nikakav uinak izuzev to je pruio priliku svima da jedni drugima kau to misle,ak da iskale bijes. Novinari su samo sredstvo u funkciji politika koje se vode i koje se sukobljavaju. Bez politikogsporazuma niti e prestati oruani, niti verbalni sukobi.

Zanimljivo je da su iz Gruda na sastanak doli: Vegar, kao predstojnik HVO za informiranje, Slobodan Lovrenovikao savjetnik M. Bobana za informiranje i nezaobilazni S. agolj. Iz Sarajeva su bili: . Ivankovi, kao direktor B-HPRESS-a i V. Bili kao ef deska TV. M. Memija, kao generalni direktor RTV BiH, navodno nije mogao izai radi

prekida zranog mosta sa Sarajevom, a A. Zuli, koji je uspio sa ostalima izai dan ranije nije ni uestvovao u

razgovoru.

Sam po sebi razgovor je bio interesantan jer su dopisnici iznosili ne samo primjedbe jedni drugima, ve i svojaiskustva koja su veoma bogata.

Odsustvo ljudi iz politike i dravne vlasti, a oni nisu ni pozvani, otkriva da organizator i nije imao ozbiljnih namjera.(Za ovu ideju sam uo od P. Juria jo neki dan, a suorganizator je bila i B-H ambasada u Zagrebu).

Naime, sve je ovo liilo na klasine komunistike skupove koji su ostavljali privid dobre volje da se stanje mijenja iprivid da se neto zbiva. U sutini, ili se eli na tim skupovima uti neije miljenje koje jo nije do kraja poznato, ilise radi o najobinijoj paradi koja je sama sebi svrha.

Mnogi od uesnika su to osjeali i pokuavali iskazati, uviali su i sami da su u zamci, da ne mogu pomiriti svojprofesionalizam sa svojim "gazdama" u glasilima, niti moral sa istinom. Zapravo, oni osjeaju, a to ne mogu dasublimiraju, da je poredak vrijednosti za novinara u suprotnosti sa poretkom vrijednosti politike. (A novinarstvo jeuvijek u slubi neke politike). Za novinara je najvia vrijednost istina, zatim dolaze sloboda i jedinstvo. To bi trebao

biti njegov poredak vrijednosti. U politici je to obratno: najvia vrijednost je jedinstvo, bilo stranako, staleko,narodno ili dravno, zatim dolazi sloboda, pa tek istina. Istina ak moe izostati, ona se u politici moe i preutiti iliodgoditi. U politici istina ak moe biti i tetna, i to je tako od propasti antikog ideala demokracije. Gospoda izGruda ponaali su se kao zasebna delegacija i tako su nastupali. Interesantno je bilo da su na kraju pristali (ak trailida im trokove boravka u Zagrebu snosi B-H vlada, odnosno Ambasada, te su rado otili na veeru koju je ovanovinarima i uesnicima skupa iz BiH organizirala. Nisam otiao tamo, nisam imao volje ponovno biti sa tim ljudima

bez morala i asti.


14/52

Vano mi je da sam se sreo sa . Ivankoviem. Upoznao sam ga sa mojim aktivnostima ovdje i daljim namjerama. Onjega sam dobio informacije o aktivnostima HSS BiH u Sarajevu. Oni su ve formirali gradsku organizaciju i sadaire aktivnosti na opine. Sreo sam se i sa M. Pejiem, koji je lan naeg Glavnog odbora, a koji je privremeno uZagrebu sa obitelji. Dao sam mu materijale i upute o tome to bi sve trebalo raditi za stranku ovdje u Zagrebu. Rado jto prihvatio. Razgovarali smo dugo o povratku naih ljudi u BiH, posebno u Sarajevo. Sloio se sa mnom da nam je t

prvi posao, da se moramo dobro organizirati, osigurati sve ivotne uvjete za povratak. Prvo treba vraati intelektualceer e za njima doi i obini na ovjek. Treba kod ljudi stvoriti osjeaj sigurnosti, posvjedoiti im mogunost ivota u

Sarajevu.

17. juni 1993. (apljina)

tampa, radio i TV su danas i veeras opirno izvijestili o jueranjim razgovorima u enevi. Tuman je nakonferenciji za tisak u Zagrebu pokuao objasniti svoje ponaanje na tim sastancima, upinjui se da prikrije nervozu isvoj zavjereniki odnos prema Muslimanima. Prozirno je pokuavao prikazati se kao pravednik, verbalno titei pravaMuslimana u BiH. A svako prozirno nastojanje postaje odvratno. Ne udim se uope to Muslimani i dalje napadajuHrvate u srednjoj Bosni (tamo gdje su jai), to nas pale i progone, ukoliko su nas doivljavali kroz Tumanoveistupe.

Rezultat enevskih pregovora je naputanje Wens-Owenovog plana i dogovor Tumana i Miloevia (po tko zna kojiput) o podjeli BiH na tri etnike dravice, koja bi se podjela prikrila navodnom konfederacijom meu njima ipovlasticama koje bi Srbi i Hrvati dali Muslimanima. Agonija Muslimana se, dakle, nastavlja, rat se produuje, a uzMuslimane stradat e veliki broj Hrvata koji su sudbinski za njih vezani. Tuman konano otkriva pravo lice: za neki200 tisua Hrvata Hercegovine, rtvovao je pola milijuna Hrvata u Bosni i Posavini, i jo nebrojeno mnogoMuslimana. On pokazuje da vjeruje Miloeviu i sporazumu koji je s njim postigao.

Meutim, jo uvijek su sve karte na stolu. Jo nisu iskuani svi mogui savezi u ovom ratu. Tuman ni u primislinema mogunost muslimansko-srpskog saveza koji bi potpuno dokrajio Hrvate u BiH i koji bi Hrvatsku bacio nakoljena. On zaboravlja da je borba za BiH borba za politiko saveznitvo sa Muslimanima. Siguran sam da Miloevito zna. Uostalom, koliko je savez sa Miloeviem mogu pokazat e sutranji referendum Srba u tzv. SRK. Ukolikoga ovaj zaustavi, znai da se dogovor potuje, ukoliko ne, Tuman e biti jo jednom namagaren, a Srbi e stvoriti"Zapadnu Srbiju". Uz pomo Muslimana mogu ostvariti teritorijalni kontinuitet sa Srbijom, a Srbi Muslimanimamogu pomoi u zauzimanju doline Neretve i izlasku u luku Ploe. Sve politike opcije jo su u igri. Ono to je sigurnoispalo iz igre to je BiH. Te drave vie nema niti ima izgleda da e je biti. Svijet je odigrao svoju sramnu ulogu:

unitio je jednu dravu i dva naroda. Lavovski dio posla u tome uradila je slubena Hrvatska. Hrvatska i Hrvatipostae dio sramne povijesti Europe, a njihov cinizam i vjerolomstvo moglo bi se sruiti i na njih. Poznato je dasvatko trpi po nunosti svoje slobode. Tuman je odabrao taj put za sebe, za Hrvatsku i Hrvate i teko svima namakad se ova povijest bude ispisivala. Jedina svijetla taka hrvatstva u ovim trenucima jeste Katolika crkva u Bosni inekolicina intelektualaca. Crkva je sauvala i svoju moralnu vertikalu i svoj politiki princip. Nadbiskup Puljispaava ast Hrvata, danas je obiao krajeve u kojima su sukobi HVO i Armije BiH i on e imati pravu informaciju osvemu. Njegov sud e biti jedini mjerodavan. Izvjetaji tiska i ostalih medija u Hrvatskoj, zasnovani na svjedoenjuagolja, iji nemoral nije vie karakterna crta ve zanimanje, ne samo da su nevjerodostojni i nepouzdani ve najehukaki. Iz svega toga proizilazi samo patnja naroda, egzodus i zloini. Nadam se da e se jednoga dana istina znati da e svi koji su ovo stanje proizveli biti imenovani. Odgovarati sigurno nee jer su se zloinci uspjeli dogovoriti da bsvoje zloine relativizirali. Jedino to mi nije jasno jeste ponaanje Hrvata iz Vukovara i ostalih dijelova Hrvatskegdje su im Miloevievi etnici napravili nezapamene zloine: nemaju nikakvog odnosa prema ovom dogovoru

Tumana i Miloevia. Dijelei BiH, rtva i krvnik su se izjednaili i postali obojica krvnici na rtvovanju treeg.Hoe li biti dovoljno pravde i dovoljno istinoljubivih ljudi koji e o tome pronijeti glas po svijetu.

Sarajevska konfuzija

20. srpanj 1993. Konfuzno i nedefinirano politiko stanje se nastavlja. Izetbegovi jo ne zna, i pored pozitivne odlukPredsjednitva od neki dan, da li e dravna delegacija ii na pregovore u enevu.

Tek sino je data naredba o prekidu sukoba Armije BiH i HVO na kojoj smo inzistirali (prvo nadbiskup i provincijal,


15/52

zatim ja na sastanku s Predsjednitvom BiH prije tri dana, zatim nas trojica na sastanku s Izetbegoviem i Deliem).

U meuvremenu se ostvaruje ono to sam predvidio: na terenu se vojnom silom nastoji stvoriti pozicija za pregovore.Fojnica je zauzeta i ve su emitirana svjedoanstva UNPROFOR-a o tome ta su tamo zatekli kada su juer uspjeli uu taj gradi, koji je donedavno ivio potpuno mirno, gotovo idilino. Izvjetaje zvaninika UNPROFOR-a, Armija,Radio i TV Sarajevo su potpuno izokrenuli u svom propagandistikom stilu. Za sve se optuuje HVO Fojnice.Pouzdano znam da je Fojnica napadnuta od strane Armije i to poslije potpisivanja sa HVO dokumenata o neutralnosttog gradia. Stanovnitvo je bjealo pred provalom armijskih snaga koje su divljaki upale u grad i okolna sela.

Kreevo i Kiseljak se takoer i dalje napadaju. Ukoliko bi probili obranu, Armija bi tamo napravila masakr.

Sistematski je razvijana mrnja protiv Kiseljaka punu godinu dana. Imam osjeaj, a mnogi su mi to neposrednopotvrdili, da nema Muslimana koji ne bi elio da se Kiseljak sravni sa zemljom. Marija mi je uspjela javiti preko Siskda je juer pala jedna granata pored kue (u vonjak), ali na svu sreu nitko nije stradao, iako su djeca bila vani. PetarJan je i dalje na prvoj liniji obrane prema armijskim snagama koje napadaju iz pravca Visokog. Uzaludno pokuavam

pronai nain da ih evakuiram iz tog pakla.

Sarajevo i dalje ivi svoju agoniju. Ljudi su na izmaku snaga, duhovno slomljeni, bez nade i ohrabrenja. Svi tragoviveselosti iezli su sa njihovih lica. Brige i psiholoka iscrpljenost uinila ih je starijima nego to jesu. Tune koloneovih dana se kreu po ulicama, vukui na kolicima bidone i burad za vodu. Hodaju za vodom kao za izgubljenomsreom. Mnogi se povijaju pod grozdovima kanistera koji na njima vise. Gradom je zavladala utnja. Ljudi se

pozdravljaju pogledom. Bijelim i dugim pogledom. Svatko u oima drugog nastoji otkriti nadu. A onda ganutoprolaze jedni pored drugih, poprave konopac na ramenu na kome visi desetak kanistera s vodom, obore glavu, stegnulice i srce. Nitko da ih ohrabri, da ih utjei. Politika se zatvorila u zgradu Predsjednitva i oni koji se njom bave tekoda primjeuju to se okolo zbiva. U toj zgradi se prave kadrovske kombinacije, ljudi se bore da zadre svoje funkcije

prave se spletke i politike igre. Vre se stalno smjene na odgovornim funkcijama.

Predsjednitvo RBiH je pred odlukom: prihvatiti nastavak rata ili prijedlog o konfederalizaciji. I jedno i drugo jekapitulacija, samo to izmeu to dvoje postoji vremenski pomak i razliit broj rtava. Zapravo, bez pomoi svijetaagresor se ne moe vojniki poraziti. Svijet, meutim, ne eli vojno uplitanje u sukob. Tako prisustvujemosvojevrsnom apsurdu: agresor je moralno-politiki poraen i osuen, ali mu se vojna osvajanja priznaju. To je tajsvijet u kome ivimo. Predsjednitvo nema tree mogunosti koja bi ukljuivala i satisfakciju za pretrpljenu agresiju.Bosna i Hercegovina je pred unitenjem i Muslimani su pred unitenjem. U agoniji u koju su dovedeni izabrali su

pogrean izlaz: uli su u sukob s Hrvatima u srednjoj Bosni traei sebi ivotni prostor. Tako e i taj dio Hrvata

povui za sobom u ponor. To, naravno, ne amnestira hrvatske faiste od zloina koje su napravili. Oni danas likuju jesu, navodno, natjerali Muslimane da "otkriju" svoje prave namjere u Bosni i Hercegovini. A Muslimani su jadni iuniteni, od agresora fiziki, od vlastite pogrene politike - politiki, jer nije znala dobiti prave suradnike u ovom ratuSada e stradati u uzajamnom sukobu sa Hrvatima i to e biti kraj i jednih i drugih u najveem dijelu BiH. Muslimanee ostavio svijet, Hrvate je prodao Tuman preko Bobana. Kada bi barem to shvatili i zaustavili meusobne sukobe.

To se, meutim, ini nemoguim u ovoj fazi. Naredba Predsjednitva o obustavi borbi je bez stvarnog uinka. Ona jeizdata da bi umirila njihovu savjest i izala u susret naim zahtjevima.

Nemoan sam. Ne znam to initi. Trae da idem u enevu u sklopu dravne delegacije. Kako otii dok se napadasrednja Bosna, dok granate padaju oko moje kue. ime opravdati taj odlazak dok i sam strahujem za ivot mojihnajmilijih.

Gdje je u svemu tome moja Bosna, ona od Save do Neuma, ona s kojom lijeem i ustajem. Kako je obraniti odzlikovaca koji po njoj haraju i od evropskih licemjera koji joj spremaju neki novi kroj. Kada bih je mogao staviti nadlan hodio bih po svijetu kao prosjak i molio za nju. Kako je sauvati tako krhku i nejaku kada je uz nju samo ljubav,a protiv nje oruje i mo. I to mogu uiniti ja sa mojim snom u ovoj surovoj stvarnosti. to mogu moje ideje

povezane kao pauina naspram divljih svinja koje prolaze kroz njih i kidaju ih.

Ipak, nema predaje. U ovom bezizlazu mora biti spas. Nikada se do kraja ne ostvaruje ono to ljudi zamisle. Morapostojati neko zrnce izvan njihovog utjecaja, treba zavaljati to zrnce kao grudvicu snijega i strpljivo ga gurati ispredsebe.


16/52

enevski lavirint

Dan 27. srpnja 1993. (Gnve). Juer smo stigli u enevu, odsjeli smo u hotelu "President". U Zagrebu, naaerodromu, sarajevskoj delegaciji pridruili su se Boras i Akmadi.

Sino me Lasi pozvao u svoju sobu na razgovor. Tamo sam zatekao Borasa i Akmadia. Bez uvoda, direktno,Akmadi je konstatirao, kao da se radi o gotovoj stvari, da moramo djelovati jedinstveno.

Rekao sam mirno, ostavljajui mogunost za razgovor, da to elim i da to moraju biti konkretna pitanja, a ne nikako

neko neodreeno i apstraktno jedinstvo. elio sam ih uvjeriti da mi moramo uiniti sve da se sauvaju dva kljunainteresa u dogovoru koji slijedi: prvo, to je interes Hrvata u BiH, drugo, to je Hrvatska kao drava.

Upozorio sam da tu postoje velika razilaenja oko rjeenja koja mogu sauvati ta dva interesa. Akmadi i Boras supokuali uvjeriti me da se to ostvaruje tzv. srpsko-hrvatskim sporazumom, to sam osporavao ne samo ja ve i Lasi.(Lasievo istrajavanje u tome me prijatno iznenadilo, to dokazuje da se on dri dogovora koji smo postigli u Sarajevkod nadbiskupa Puljia).

Uvjeravao sam ih da konfederalizacijom BiH najvie gube Hrvati. Takvim sporazumom Srbi dobivaju svoju dravukoju e ujediniti sa Kninskom Krajinom i sa Srbijom; Muslimani dobivaju takoer svoju dravu. I iz jedne i iz druge,Hrvati e morati odlaziti ukoliko se ne osiguraju njihova ljudska i graanska prava institucionalno, na nivou draveBiH.

U obrani svojih stavova Boras i Akmadi su otkrili da pristaju i dalje na politiku etnikog ienja, samo to onotreba biti u formi mirnog i "dobrovoljnog" preseljavanja. Njima treba sporazum samo zbog toga, njima treba mir da bse dovrili u drugaijoj atmosferi i bez nasilja procesi koje su otvorili. Otro sam reagirao na to i tvrdio da se narod neeli preseljavati i da nitko nema pravo stvarati uvjete za to i sporazume koji bi to omoguavali. (Argumente crkvenisam jo htio iznositi jer bih ih uzalud potroio).

Lasi ih je pokuavao uvjeriti da 10 provincija Vens-Owenovog plana nisu vie realna osnova teritorijalne konstitucijdrave i da Muslimani na to nee pristati. Vojske su na terenu zauzele silom ono to politika nije mogla, a injenice

pokazuju da HVO svugdje gubi bitke i da hrvatski narod uzalud strada. Lasi je to dokazivao vrlo uljivo.

Njihovi odgovori su bili veoma glupi i politiki katastrofalni, u stilu: ukoliko ne pristanu mi emo pustiti etnike dazauzmu i Bugojno i dolinu Usore. Ostalo mi je samo da rezignirano konstatiram da to nee biti "uzimanje" gradova iteritorije samo od Muslimana, ve i od Hrvata, na to nisu imali odgovor. Poslije toga diskusija je krenula na drugustranu, o samom prijedlogu Predsjednitva RBiH.

Ja sam im iznio stav HSS-a iza koga u stajati. Tada su ve bili kooperativniji, sa dosta slaganja sa mojim idejama.Tvrdio sam da je za Hrvate najbolja varijanta da se ostane kod "savezne drave", a da se savezne jedinice formirajutako to e se njihove provincije povezati institucionalno, a ne teritorijalno-federalna forma. Ukoliko se nastavi sateritorijalnim povezivanjem, rat e se nastaviti i Hrvati u BiH e ga izgubiti. Sa mojim ocjenama i prijedlozima su sedeklarativno sloili. (Vjerojatno dok to ne provjere kod Bobana). Uvjeti da se moj prijedlog realizira su:

1. vraanje okupiranih teritorija;

2. vraanje prognanih i izbjeglih na svoja ognjita.

Sloili su se i s tim.

U 10 sati, jutros, imali smo sastanak sa Predsjednitvom RBiH. Ve je stigao i Fikret Abdi i prikljuio se sastanku.Odmah na poetku izbile su varnice oko procedura koje su ovdje sutinske: ko e s kim pregovarati, koja je ulogaPredsjednitva, a koja stranaka. Nakon ui i naputanja sastanka (M. Filipovi), dogovoreno je da se Predsjednitvo

bez predstavnika stranaka sastane danas i raspravi svoje unutranje probleme i pokua doi do suglasnosti okoprijedloga koji je osnova za razgovor, a koji je napravljen u Sarajevu bez Borasa, Akmadia i Abdia. (Dodue, onisu osnovu tog prijedloga utvrdili u Zagrebu, 11. ovog mjeseca). to se tie pregovora sa drugim dravama (Hrvatska Srbija), u njima treba sudjelovati cijelo Predsjednitvo. Sa supredsjedateljima treba razgovarati u proirenom sastavu


17/52

(i predstavnici stranaka), a sa predstavnicima HDZ-a i SDS-a treba razgovarati kompletno Predsjednitvo kaokolektivni ef drave i u te razgovore trebaju biti ukljueni i predstavnici oporbe. Kada se dolo do kakvog-takvogsporazuma oko toga (nakon sat i pol rasprave) dola je vijest da supredsjedatelji (lord Owen i Stoltenberg) elerazgovarati u 15 sati sa Predsjednitvom, a u 16.30 sa predstavnicima oporbenih stranaka. Tako je barem jedna dilemrazrijeena. Tada je Bartolomeo (predstavnik amerike administracije na pregovorima) traio susret s Izetbegoviem,sastanak je zbog toga prekinut, a poslije toga, poto je ostalo vremena do 15 sati, Predsjednitvo je nastavilo sjednicu

bez nas i to oko prijedloga platforme koju eli ponuditi za postizanje sporazuma. Mi, predstavnici oporbe, zaeljelismo im da usuglase stavove, da taj papir iz Sarajeva, odnosno Zagreba, jedinstveno ponude kao temelj pregovora.Tada smo izali.

Owen-Stoltenbergov plan podjele BiH

28. srpnja 1993. Juer, poslijepodne, razgovarali smo sa Owenom i Stoltenbergom. Poslije njihovog razgovora sPredsjednitvom BiH htjeli su uti miljenje oporbe. Razgovarao je Filipovi, Durakovi i ja.

Svak je imao svoj stav o buduem ustrojstvu BiH. Ali, bili smo jedinstveni u miljenju da BiH ne treba etniki dijelitier e to znaiti nastavak rata. Ja sam govorio o tome da se moraju potivati principi koji e omoguiti povratak

prognanih i koji e skloniti vojske sa teritorija koje su silom prisvojene. Pokuao sam supresjedatelje uvjeriti daiznosim miljenje veine Hrvata iz BiH, te stav Katolike crkve koja e se suprotstaviti svakom obliku preseljenjanaroda.

Supresjedatelji su nas uljudno sasluali. Stoltenberg je biljeio poneto u svoj blok, dok se Lord Owen potpunodosaivao: zijevao, brisao naoale, vrtio ih u ruci i inae odavao dojam nezainteresiranog promatraa. Izsvega to suoni nama rekli proizilazi da su doli na ovu konferenciju sa konceptom podjele drave na tri dijela. Stalno su se

pozivali na realno stanje, na ono to su uinile vojske na terenu. Owen je o tome govorio kao o gotovoj stvari, "ostaloe samo da se Muslimani ubijede u to". U tom smislu je govorio da e "muslimanska republika" biti dovoljno velika

da moe primiti sve Muslimane, da e dobiti izlaz na more i na Savu, da e imati najveu podrku u svijetu, dobitinajveu materijalnu pomo, imati najjau valutu i sl.

Ja sam mu na kraju postavio pitanje da li e te republike koje zagovara imati homogenu teritoriju. Odgovorio je da je

to najtee pitanje, te da je oito da Cazinska Krajina i Posavina ostaju odvojene od svojih "matica". Bilo je sasvimoito iz toga odgovora da oni imaju jasan koncept o podjeli BiH na tri dravice.

Jutros su razgovori nastavljeni. Prvo je Predsjednitvo razgovaralo s Tumanom i Bobanom, oko podne sMiloeviem, Karadiem i Bulatoviem.

Ujutro me probudio Lasi. Traio je da doe kod mene u sobu. Prenio mi je miljenje Tumana i Bobana s kojima jerazgovarao sino. Rekao mi je da su njihovi stavovi katastrofalni: oni ele svoju dravu u BiH, samo sa to veimgranicama. Htjeli bi tri provincije po Vens-Owenovom planu provesti u dravu. Pri tome je Boban bio mnogo tvri odTumana, a ak je tvrdio da sa Muslimanima nita ne eli dijeliti. Lasi je bio zbunjen i isprepadan. Traio je da otome upoznam nadbiskupa Puljia u Sarajevu. urno i kradomice oduljao se iz moje sobe. Odmah sam zvao Sarajevi dobio preko satelita nadbiskupa. Upoznao sam ga sa onim to mi je rekao Lasi. On je traio da se drimo dogovora

koji smo kod njega postigli pred odlazak u enevu. Takoer, inzistirao je na sljedeim stavovima:

- Rjeenje do koga se doe mora iskljuiti daljnje sukobe i etnika ienja.

- Crkva nee pristati ni na kakvo preseljenje naroda.

- Na nivou drave BiH mora postojati institucija za zatitu ljudskih i graanskih prava.

- Sarajevo treba biti exteritorijalan i otvoren grad.

Ovo sam ispisao na jedan papiri i dostavio Lasiu u pauzi izmeu sastanka sa "hrvatskom" i "muslimanskom


18/52

delegacijom". (Nadbiskup Pulji je obeao da e poslati poseban telegram).

"Hrvatska delegacija" je u razgovorima uglavnom ponovila ono to mi je Lasi jutros rekao.

"Srbijanska delegacija" je otila jo dalje: oni ele svoju dravu u BiH koja bi obuhvatila 50% teritorije. Hrvatimaostavljaju 24%, a Muslimanima 26% od ukupne teritorije BiH. Na njihove prijedloge reagirao je Lasi tek onda kadasu rekli da su sa Bobanom dogovorili da prava Srba u Mostaru predaju Hrvatima, a Boban za uzvrat predaje pravaHrvata Srbima u Sarajevu. Tako su definitivno priznali da imaju s Bobanom zavrenu trgovinu u kojoj smo mi, Hrvatsrednje Bosne, prodani.

Poslijepodne Izetbegovi nastavlja razgovore utroje, s Tumanom i Miloeviem.

Cijela situacija je muna. Po ponaanju supresjedatelja svijet je odluio podijeliti BiH. Nikoga vie nije briga to ebiti sa onima koji e biti manjine. Nama ostaje oajanje i strepnja za ivote naih najmilijih.

Logika podjele se slijedi

30. srpnja 1993. Pregovori se i dalje odvijaju logikom koju su Owen i Stoltenberg postavili u poetku. Stanjeuspostavljeno silom je pretpostavka za sve to se ovdje zbiva, pravno stanje BiH je naputeno i potuje se jedinoomjer snaga na terenu.

Primjetno je da je predsjednik Izetbegovi psiholoki napustio tlo BiH, da li pod pritiskom logike pregovora, ili je ovostanje prieljkivao i ve odavno se nalazi u njemu. To ne moemo znati.

Neprestano se poziva na nemo da se u vojnom smislu neto uini, govori o realnom stanju u kome se nalazimo,uvjerava nas da se moraju prihvatiti uvjeti koji se nude ili nastaviti rat - a to moe zavriti potpunim porazom.

Bosna i Hercegovina nema prijatelja, iza nje nitko ne stoji, naa diplomatija nije uinila nita.

Danas smo ponovo imali sastanak sa supredsjedateljima (proireno Predsjednitvo) na kome smo trebali odluiti.

Izetbegovi je prije toga postavio dilemu: ili prihvatiti prijedlog koji nam je ponuen, ili napustiti pregovore. Tudilemu nismo prihvatili.

Predloili smo da se ponude na razmatranje nae primjedbe na sporazum koji nam je dat, te ukoliko ih ne uvae da setrai zasjedanje Upravnog odbora londonske konferencije.

Kada smo poslijepodne sjeli s Owenom i Stoltenbergom, oni su nam obrazloili kako su nae primjedbe uvaene:Bosna i Hercegovina je po njihovom prijedlogu drava, ima meunarodni subjektivitet, nee biti etniki podijeljena,ljudska prava i slobode su garantirani.

Rekao sam im, ukoliko je sve tako, da onda vie nita nema sporno. Problem je samo u tome to nas njihov prijedlogne uvjerava da je sve tako kao to kau i zamolio sam ih da nas u to uvjere. Owen je dugo govorio i nastojao biti

uvjerljiv listajui papir koji je bio pred njim.

Usprkos svemu, mene nije uspio uvjeriti da je u papiru eksplicitno ono u to nas je uvjeravao. Sa tim neodreenimuvjerenjem sastanak je naglo zavren jer se trebao nastaviti tripartitno. S nae strane, ostali su Izetbegovi i Abdi. Toe trajalo dugo. Iza est sati smo se vratili u hotel. Izetbegovi i Abdi su doli tek oko 19.30 sati. Nita nismo znali.

Kada je naiao Bakir (predsjednikov sin) upitao sam ga to su odluili. Rekao je da nita ne zna, da je pitao nekolikoputa to je rezultat razgovora, ali nije dobio odgovor. Po njegovim rijeima, predsjednik sjedi u sobi, nepomino,glavu dri u akama i gleda u pod bez rijei. Traio je jedino da mu poalju Nadu All Isu, izvjestiteljicu za radio i TVSarajevo. Tamo se dakle neto desilo.

Izjava je bila jasna: postignut je naelan sporazum o Bosni i Hercegovini, o tome da e ona biti unija sa tri republike.


19/52

S tom odlukom treba jo usklaivati karte, nacrtati granice tri republike, i to je predmet nastavka pregovora.

Kada bi ta odluka zaustavila rat, pogibelj i etnika ienja, bez obzira na njenu teinu i ruenje svih iluzija o BiH,mogla bi se i prihvatiti. Ali kako to provesti na terenu? Bojim se da e vojske nastaviti otimati jedna drugoj teritoriju.Posebno sam zabrinut za srednju Bosnu.

Tu je stanje u vojnikom smislu nedefinirano. U najteem poloaju e se nai moj zaviaj, Kiseljak, Kreevo, Fojnicaujem da su ih Tuman i Boban u prvoj pogodbi rtvovali i lake ruke ostavili izvan tzv. hrvatske republike. Pokuauintervenirati kada to bude na dnevnom redu.

Ti ljudi, tamo, su instrumentalizirani do kraja, potpuno su slijedili Bobanovu politiku, pri tome su uinili i zloine, asada ih predaje onima koje im je on uinio neprijateljima. Bojim se odmazde, jo veeg zla nego to ga je bilo. Uz to,u Kreevu i Fojnici su nai samostani, to su centri katolianstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini.

Sve je to sada ostavljeno, sve je preputeno neizvjesnosti i samovolji pojedinaca.

Nazvao sam u Kiseljak prijatelja i rekao mu sve to se sprema. Upozorio sam ga da sada moraju biti oprezniji negoikada jer su rtvovani, te da e se vjerojatno vojnikim putem rjeavati ovo to je dogovoreno.

Ako budu preputeni Armiji moglo bi doi do osvete. Obeao sam mu da u se zauzeti za poseban status naeg kraja da se rjeenje, ma kakvo bude, provede na miran nain.

Suoenje s iluzijama

2. kolovoz 1993. Razgovori o kartama su trajali pet sati (od 15 do 20 sati). Ne znamo pojedinosti. Sino sam etaoezerom s Fikretom Abdiem i njegovom ekipom, pa sam poneto saznao o tome jer je on sudjelovao u tim

razgovorima. Predmet su bili detalji: Sarajevo i Brko.

Owen je osporio Karadiu teritorije koje je osvojio u istonoj Bosni (Srebrenica, Gorade, epa...) i kojima je eliotrgovati. Oko samog Sarajeva, po Abdievoj tvrdnji, Owen je dao prihvatljiv prijedlog koji taj grad otvara i oko

kojega se osiguravaju prometnice, naroito ona prema Visokom. Boban je traio Jajce, Travnik i Bugojno (sve mjestakoja je vojno izgubio), a velikoduno je prepustio Kreevo, Kiseljak, Fojnicu - to je HVO jo dralo pod kontrolom.

Jutros je opozicija ponovo imala razgovor sa supredsjedateljima. Izloili smo im svoje vienje Nacrta ustavnogsporazuma i ponovo naglasili da u njemu nije eksplicitno reeno da je BiH drava i da ima sadanji meunarodni

poloaj i subjektivitet. Taj dio sam ja obrazlagao.

Pokuao sam ih uvjeriti da mi elimo pozitivno okonanje ovih pregovora i kraj rata i da smo zbog toga i doli nakonferenciju. Upozorio sam da je raiavanje oko dravnog statusa BiH znaajno za dalji tok pregovora jer

pozitivno rjeenje tih problema stvara povoljnu psiholoku i politiku klimu.

Skrenuo sam im panju da bi se pregovori mogli prekinuti jer se na predsjednika Izetbegovia vri veliki pritisak

upravo na tim takama sporazuma. Njihova jasnoa osigurava ne samo dalji tok pregovora ve i stvara uvjete zakompromise oko nekih drugih problema koji su manje vani. Traio sam da supredsjedatelji u sporazumu ojaajudravu BiH jer e se ona nalaziti izmeu Srbije i Hrvatske pod stalnom prijetnjom, te da treba vie razgovarati ospoljnjim nego o unutarnjim granicama.

I Owen i Stoltenberg su ponavljali ono to smo ve uli: da nitko ne moe dovesti u pitanje dravnost BiH, njenmeunarodno-pravni subjektivitet i lanstvo u UN, da nam ne trebaju nikakvi pravni savjetnici i konsultanti da bi seshvatilo da je u sporazumu sve to sadrano.

Ponovno su ponovili da e centralna bosanska republika imati najbolji poloaj, dobiti najveu pomo, bitinajrazvijenija i najpoeljnija za ivot. Takoe su rekli da BiH kao dravu nitko ne moe dovesti u pitanje jer ona ima


20/52

brojne prijatelje u svijetu i u Vijeu sigurnosti UN, koji to nee dozvoliti.

Poslije toga smo razgovarali o situaciji koju je Owen predstavio na karti. Pokuao nam je objasniti rasporedvojnihsnaga i globalni tok pregovora oko teritorija.

Svi smo negodovali na njegovo izlaganje i komentirali ga u stilu: to mi ovdje radimo, sve je gotovo, idemo kui. Uednom trenutku Owen se obratio prof. Filipoviu, koji je glasno protestirao i rekao da to to pokazuje predstavlja

omjer snaga, da su to neka rjeenja na temelju tog omjera, te ako mi imamo neki prijedlog koji sve to moe postavitidrugaije - da izvolimo.

Naravo, nitko od nas nije elio prihvatiti realnost. Svi smo protiv toga da se polazi s pozicija osvojenih teritorija i odpoetka pregovora odbacujemo taj princip. Stoltenberg nas je jo za stolom upozorio da po tom principu radi i ArmijaBiH, da i ona osvaja teritorije i ima ofanzivu na nekim mjestima u srednjoj Bosni dok mi razgovaramo.

Zapravo, nitko od nas nee da prihvati stanje uspostavljeno silom. Kada smo zavrili razgovore i sjeli u nau salu, tosam rekao. Mi smo prvi put ozbiljno suoeni s istinom: vojno smo poraeni.

Ovo su sve konzekvence vojnog poraza. Naravno, dodao sam i to da je taj poraz posljedica loe politike i odsustvasvake ratne i politike strategije. Kazao sam glasno pred svima da nas je vlast BiH obmanjivala s iluzijom o pomoikoja e doi, da e svijet intervenirati vojno ili skinuti embargo na oruje. Sve su to iluzije koje su nas skupo kotale ikoje su stvarale lou klimu za obranu i borbu protiv agresora.

Umjesto da smo se maksimalno angairali na obrani i traili stvarne saveznike u tome, mi smo se uzdali u to da enetko umjesto nas povlaiti vojne poteze i osloboditi nam teritoriju, koja je esto predavana bez borbe. Tvrdio sam dase moramo suoiti s tim i s injenicom da smo zemlja vojno poraena u ratu i kojoj nitko ne eli vie pomoi.

A kako i bi kada sama sebi nije znala pomoi i nai saveznike u nepravednom ratu. To sam govorio u ljutnji i nemoi,glasno da uju svi koji su bili za susjednim stolom, a koji moda snose i najveu krivicu za ove iluzije. Svi su utalikao zaliveni na moje rijei.

Jedino je Fikret Abdi odobravao sve to sam izgovarao. Poslije razgovora s nama trebalo se razgovarati sIzetbegoviem. On je poslao da umjesto njega pregovara Silajdi, to su supredsjedatelji odbili.

Silajdi kao ministar nema nikakav legitimitet za pregovore, a taj potez predsjednika supredsjedatelji su ocijenili kaopokuaj razvodnjavanja pregovora.

Razdor u Predsjednitvu

4. kolovoz 1993. Jueranji dan je bio naporan i pun iznenaenja. Odmah za dorukom poela je rasprava oprivremenom obustavljanju aktivnosti u Predsjednitvu Lasia, Borasa i Akmadia, o emu su nas obavijestilipismeno. Razlog je ofanziva Armije BiH na Bugojno, G. Vakuf i selo Doljane (Jablanica) u kome je masakrirano,prema vijestima, oko 30 civila.

Odmah poslije doruka inicirao sam priopenje opozicije o problemu ofanzive Armije prema HVO i Hrvatima usrednjoj Bosni i Jablanici. Da nisu pristali na to zakazao bih sam konferenciju za tisak, rekao to mislim i napustioenevu. Kako su oni pristali, priopenje je ve oko podne predano novinarima (i u engleskoj i u hrvatskoj verziji).

U 15 sati zakazana je sjednica Predsjednitva. Haris Silajdi je pokuao do tada stvoriti klimu o neophodnostipromjene pregovarakog tima, umotavajui to u potrebu stvaranja nove organizacije pregovarakog nastupa, koja bibila uinkovita i na novi nain iskoristila sve raspoloive ljude. Bojim se da je sutina stvari u tome da se lanoviPredsjednitva povuku i da se formira jedna potpuno nova grupa za pregovore koja bi se u svako doba (a i sve to bidogovorila) mogla dezavuirati jer nema ni legalitet, ni legitimitet. Na proirenom sastanku Predsjednitva, Silajdi jekrenuo odmah s tom idejom. Poto sam to oekivao dobro sam se spremio za sastanak. On je ak priopenje oporbe onapadima Armije na HVO pokuao iskoristiti za svoju tezu: naveo ga je kao primjer nejedinstva nae delegacije koje


21/52

nam u ovom trenutku veoma teti. Zato je inzistirao na promjeni pregovarakog tima, da to vie ne budu lanoviPredsjednitva ve neka jedinstvena ekipa koja e se srano i bezrezervno boriti za svoje ideje - nae ideje. - Jedino jeostalo nejasno tko e ideje oblikovati i ije e interese iskazivati.

Ja sam ekao raspravu o formiranju novog pregovarakog tima i utvrivanje nove platforme za pregovore, kako je totraio Silajdi. (Kao da ta platforma nije postojala i kao da smo tek poeli pregovore, a ne potroili ve osam dana).Time to sam rekao htio sam dati do znanja da nitko nee moi manipulirati ni naom pregovarakom delegacijom, nPredsjednitvom, ni pregovorima, ni informacijama koje su ovdje odluujue. Rekao sam da nitko svojim dvostrukimkriterijem ne moe na dignitet dovoditi u pitanje, ne moe nas sramotiti i blamirati. Ne moe jedan kriterij postojatiza "srpsku armiju", a drugi za nau. Ako inzistiramo na principu, ako prekidamo pregovore (a to je dan ranije

uraeno) radi Mladieve ofanzive na Bjelanicu, onda ni Armija BiH, kojom komanduje Predsjednitvo, ne moeimati napadna djelovanja prema HVO i hrvatskom narodu. Rekao sam da se od nas kriju informacije i da mi radi toga

pred supredsjedateljima ispadamo smijeni. Dok se mi borimo da sauvamo ovu dravu, Armija te drave napada uBugojnu, G. Vakufu, Jablanici i drugim mjestima, progoni Hrvate, vri masakre nad civilima.

Obrazloio sam tezu da bez Hrvata u srednjoj Bosni nee moi opstati nikakva "Bosanska republika". Traio sam dase s tim prekine, da se prekine s laima o tome to se deava izmeu Armije i HVO. Kao primjer obmana i lai naveosam izvjetaje o situaciji u Fojnici, Kreevu i Kiseljaku. Rekao sam da tono znam kako su ti sukobi poeli, da jeArmija napala i Fojnicu i Kreevo bez ikakvog razloga i da su sve informacije o tome koje su nam servirali bile laneAko mi ne vjeruju, ponudio sam im dokument o napadu i pripremi artiljerije za to jo iz treeg mjeseca, kad sukoba usrednjoj Bosni uope nije bilo.

Nitko nije ni traio dokumentaciju, nitko nije imao nikakve primjedbe na ono to sam govorio. Bio je tajac. Prisutni sse gledali, Silajdi uglavnom gledao ispred sebe, Izetbegovi takoer. U jednom trenutku, Silajdi je izaao i ubrzose vratio na sjednicu. Poslije njega, nakon desetak minuta uao je Bakir Izetbegovi, neto apnuo M. emanu, a ondsu obojica izali. Ubrzo se eman vraa sa vijeu da na Teanj traje velika artiljerijsko-pjeadijska ofanziva, da se

bacaju "lune", te da su kod nekih ubijenih etnika pronaene iskaznice 110. HVO brigade. (Poslije sastanka nekilanovi Predsjednitva su mi rekli da je to est nain dobivanja informacija dok traju sjednice Predsjednitva).Takoer sam se usprotivio formiranju bilo kakvog pregovarakog tima i potvrdio stav nae stranke iz Sarajeva, koji jeu pismenoj formi Predsjednitvo dobilo. Naprotiv, inzistirao sam da se otklone razlozi radi kojih su tri lanaPredsjednitva obustavili svoj rad u tom tijelu, da se oni vrate i rad nastavi. Tu sam imao podrku i Abdia i Lazoviai Pejan

dr ivo komšić - ko je, kada i gdje dijelio bih

Documents