URINARNI SISTEM ČOVEKA
Doc. dr Snežana MarkovićInstitut za biologiju i ekologijuPrirodno-matematički fakultet
Univerzitet u Kragujevcu
URINARNI SISTEM. BUBREŽNA FILTRACIJA� Uloga – filtracija, prečišćavanje krvi, izlučivanje štetnih materija i viška vode putem
urina� Urinarni trakt: dva bubrega, mokra ćna bešika, dva urinovoda (ureter), urinska cev
(uretra)� Uloga bubrega je stvaranje urina; promenom koncentracije i sastava urina održavaju se
konstantni uslovi unutrašnje sredine, ravnoteža telesnih tečnosti – homeostaza; endokrina i metabolička uloga
� Bubreg – kora (nefroni), srž (sabirne cevčice) i karlica (velike i male bubrežne časice)� Nefron - Malpigijevo telašce (glomerul i Boumanova čaura) i tubul (proksimalni,
Henleova petlja i distalni), sabirna cevčica� Stvaranje i tok urina: filtracija arterijske krvi u glomerulu (arterijski kapilari),
reapsorpcija i sekrecija materija u tubulima → sabirne cevčice → male časice → velike čašice → ureter → bešika� Primarna i sekundarna mokraća� Kontrola mokra ćne bešike – puna mokraćna bešika → impulsi u kičmenu moždinu → mozak → impulsi → opuštanje poda karlične duplje, mišića baze trbuha i sfinktera mokraćne bešike → izbacivanje urina kroz uretru
� Bubrežna cirkulacija – 20-25% MVS� Bubrežna arterija i vena, dve kapilarne mreže (glomerularna i peritubularna)� Glomerularna filtracija – ukupni volument filtrirane tečnosti u glomerulima u
jedinici vremena – 180 L/dan� 99% glomerularnog filtrata se vraća u ekstraćelijski prostor tubularnom
reapsorpcijom� Filtracija rastvorenih materija plazme – prolaze molekuli manji od 10 000 Da� Reapsorpcija, sekrecija i ekskrecija� Reapsorpcija glukoze potpuna, kotransport sa Na+, 95% u proksimalnim
tubulima; glikozurija� Reapsorpcija aminokiselina – kotransport sa Na+; oligopeptide razgrađuje
luminalna peptidaza → AK; dipeptidi se transportuju u ćelije tubula; proteini (albumin) se reapsorbuju receptor posredovanom endocitozom i vare se u lizozomima; proteinurija
� Reapsorpcija Na (aktivno/pasivno) i Cl (pasivno) – 65% u proksimalnim tubulima, 25% u H. petlji, oko 10% u distalnom tubulu pod uticajem aldosterona
� Reapsorpcija vode – plazma i glomerularni filtrat=290 mOsm/kg H2O, sekundarana mokraća = 50-1200 mOsm/kg H2O� 65% u proksimalnom tubulu� Silazni deo HP je propusan, a uzlazni deo nepropusan za vodu � Distalni tubul i sabirne cevčice su propusne za vodu pod delovanjem
vazopresina� Recirkulacija uree – 50% filtrirane uree difuzijom i zlazi iz proksimalnog
tubula → ostali delovi nepropusni za ureu → nosači UT1 izbacuju ureu iz sabirnih kanalića u intersticijum → UT2 nosač ubacuje ureu u nishodni krak HP
� Bubreg (i jetra) ima sposobnost izmene endogenih otpadnih produkata i ksenobiotika → vezuju se sa glukuronskom kiselinom, sulfatom, acetatom i glutationom u vidu konjugata → sekrecija u proksimalne tubule
� U proksimalnim tubulima se putem nosača vrši sekrecija organskih katjona i anjona
Homeostaza telesne tečnosti
• Telesna voda – intraćelijska, ekstraćelijska
• Ravnoteža vode – unos (2.5 L/dan), gubitak (mokrenje, disanje, znojenje, defekacija)
• Ubrazano kruženje vode• Žeđ – centar u hipotalamusu• Sadržaj telesne vode/telesna težina =
0.46-0.75• Odeljci tečnosti – 3/5 intraćelijska,
2/5 ekstraćelijska
• Regulacija zapremine telesne tečnosti i osmoregulacija:
1. Osmosenzori u hipotalamusu -mehnizmi žeđi i gladi2. Hormoni – ADH, renin-angiotenzin sistem, aldosteron, ANP (luče ga ćelije pretkomore srca u odgovor na povećanu zapreminu ekstraćelijske tečnosti, ubrzava izbacivanje vode i soli bubregom)3. Bubrežna regulacija acidobazne ravnoteže
• Pritisak diureza – posledica povišenog arterijskog pritiska –dugoročna regulacija krvnog pritiska
� KRVNI PRITISAK� Arterijski pritisak: donji dijastolni i gornji
sistolni� Normalan KP između 80-120 mmHg� Nizak KP ne obezbeđuje dovoljnu
prokrvljenost svih organa� Visok KP može da ošteti krvne sudove i
organe� Nagle promene KP pokreću odgovor
nervnog sistema� Spore, hronične promene KP pokreću
odgovor i regulisane su hormonima� Hormoni: natriureti čki faktor (pretkomore)
– snižava KP; renin, angiotenzin, aldosteron, vazopresin – povećavaju KP
� Hipertenzija
Jukstaglomerularni aparat- jukstaglomerularne ćelije aferentne
arteriole (ćelije koje luče renin i ćelije inervisanesimpatikusom) i eferentne arteriole,
- ćelije makula denze debelog ushodnogkraka Henleove petlje
- jukstaglomerulske mezangijalnećelije
Pad srednjeg arterijskog pritiska (ispod 90 mmHg) → renin pretvara angiotenzinogen→ angiotenzin I → angiotenzinogen II (pod uticajem angiotenzinkonvertuju ćeg enzima) → vazokonstrikcija, centriu hipotalamusu, lučenje ADH, lučenje aldosteronaiz nadbubrega