SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ ARHEOLOGIJE
Saša Buljević
MATERIJALNA KULTURA JUŽNIH SLAVENA U VIDU PREDMETA SA
MITOLOŠKIM MOTIVIMA
Prvostupnički rad
Mentor: prof. dr. sc. Ante Uglešić
Mostar, 2010.
SADRŽAJ
UVOD............................................................................................................................3
IZVORI ZA REKONSTRUIRANJE SLAVENSKE MITOLOGIJE.............................4
a) Materijalni izvori.................................................................................................4
b) Povijesni izvori.....................................................................................................5
c) Folklorna predaja.................................................................................................6
OPIS PREDMETA SA MITOLOŠKIM PRIKAZIMA...................................................7
IDENTIFIKACIA I INTERPRETACIJA MITOLOŠKIH PRIKAZA...........................15
NEBESKI VRHOVNI BOG...........................................................................................15
SOLARNO BOŽANSTVO.............................................................................................17
BOG MUNJE...................................................................................................................20
HTONSKI BOG...............................................................................................................21
BOGINJA – RODILJA.....................................................................................................23
PITANJE SVETOVIDOVE PRIPADNOSTI JUŽNOSLAVENSKOM
PANTEONU.....................................................................................................................24
ZAKLJUČAK....................................................................................................................25
LITERATURA...................................................................................................................26
TABLE...............................................................................................................................28
2
Uvod
Ovaj rad predstavlja skromnu refleksiju dosadašnjih istraživanja Slavenske mitologije i
tumačenja materijalnih ostataka koji se sa većom ili manjom sigurnošću pripisuju
južnoslavenskim populacijama. Zbog kompleksnosti teme problematiku nije moguće
sagledati i objasniti samo iz arheološke perspektive pa je nužan interdisciplinarni pristup.
U prvom dijelu rada biće predstavljeni nalazi za koje se smatra da sadrže određenu mitološku
ikonografiju. U tom dijelu će biti određena njihova tipološka pripadnost i kontekst nalaza,
ako je poznat.
U drugom dijelu rada ćemo iznijeti i argumentirati identifikaciju i interpretaciju
predstavljenih nalaza. Treba još naglasiti da će materijalni nalazi predstavljati osnovnu
polaznu točku na kojoj će se nadograđivati svi ostali elementi.
3
Izvori za rekonstruiranje slavenske mitologije
Religijska i mitološka vjerovanja i cikluse možemo rekonstruirati uz pomoć više izvora:
a) Materijalni izvori
b) Povijesni izvori
c) Folklorna predaja
a) Materijalni izvori
Materijalni ostatci, odnosno artefakti predstavljaju direktan produkt čovjeka i oni su sami po
sebi izravna veza između stvaraoca i onog koji interpretira taj nalaz. Moramo naravno biti
oprezni u pripisivanju materijalnih ostataka nekoj etničkoj zajednici, jer oni mogu biti
predmet razmjene ili utjecaja.1 Što se tiče kritike na slavensku pripadnost materijalnih ostatka
koji će u ovom radu biti obrađeni, prednjači F. Curta koji fibule tipa Werner – Rybakov
(slavenske fibule) smatra produktom stapanja raznih kulturnih komponenti, kako domaćih
( kršćansko Romansko stanovništvo ) tako i stranih ( barbari odnosno u ovom slučaju Avari i
Slaveni).2 Iako ova kritika dijelom ima smisla, ona ne predstavlja problem u tumačenju ovih
predmeta u okviru slavenske mitologije jer se duhovna kultura navedenih naroda ( Avara i
Slavena ) nije previše razlikovala.3 Prema H. Lovmjanjskom arheološki izvori, odnosno
materijalni ostatci predstavljaju „nijeme“ izvore tj. nisu u stanju vjerodostojno rekonstruirati
religijski život čovjeka.4 Međutim pojedine sfere kulta je moguće rekonstruirati na osnovu
univerzalnih simbola.
1 Grupa autora, Praistorija Jugoslavenskih zemalja V, ANU BIH Centar za balkalnološka ispitivanja, Sarajevo, 1987. str. 7462 http://muse.jhu.edu, Florin Curta, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, 20. 11. 2010. str. 1233 Nikos Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, Misla, Skopje, 1994. str. 114 Henrik Lovmjanjski, Religija Slovena, Biblioteka XX vek, Beograd, 1996. str. 53
4
b) Povijesni izvori
O povijesnim izvorima nema potrebe podrobnije raspravljati jer je to učinjeno u mnogim
djelima koja su se bavila problematikom Slavenske religije, zato ćemo nabrojati samo one
izvore za koje se smatra da su autentični.
Povijesne izvore možemo podijeliti na slavenske i strane. U slavenske spadaju:
- Nestorove kronike, Novgorodska kronika, Ipatski rukopis, epska pijesma „Slovo o
polku Igorevu“, Kozmine kronike, Povijest vremini let.5
One govore ponešto o slavenskim bogovima, spominju njihova imena u zakletvama i daju
nam uopćene podatke o funkcijama određenih bogova.6 Pored navedenih postoje i oni izvori
koji predstavljaju plagijate kasnijih razdoblja, kao što L. Leger to konkretno smatra za ep
„Slovo o polku Igorevu“.7
Strani izvori pretežno potiču od kršćanskih svećenika i misionara i iz arapskih izvještaja: 8
- Adam Bremenski Gesta Hammaburgensis eclesiae pontificum,
- Helmod Chronicom Slavorum
- Titmar
- Saks Gramatik Gesta Danorum
- Tri biografije vlatike Otona Bamberškog od kojih je jednu napisao Ebo, drugu
Herbrod, a treća je anonimna
- Prokopije 9
- Malaline kronike10
- Arapski pisci (ibn Rosteh, al-Gardezi, Masudi11, ibn Fadlan)12
Kao što se može očekivati kršćanski izvori skoro uvijek pišu negativno o slavenskim
bogovima, i opisuju obrede koji su za njih predstavljali bogohuljenje.13 Samim tim
5 Louis Leger, Slovenska mitologija, Beograd, 1901., str. 9-10, H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 846 Ibid. str. 7-97 Ibid. str. 7-98 Ibid. str. 9-149 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 6410 Ibid. str. 7111 Ibid. str. 6812 James E. Montgomery, Ibn Fadlan and the Rusiyyah, u: Juranal of Arabic and Islamic Studies 3, Cambrige, 2000., str. 113 L. Leger, Slovenska mitologija
5
vjerodostojnost ovih izvora predstavlja problematiku, jer su njihove riječi nerijetko bile
politička propaganda u službi kršćanstva i kršćanskih država koje su prijetile nezavisnosti
slavenskih plemena.
c) Folklorna predaja
Etnografska metoda može biti korisna u rekonstrukciji određenih mitoloških motiva koji su
sačuvani u narodu i koji su izrazito pretkršćanski. Tako pomoću priča koje su se sačuvale u
folkloru i određenih toponima možemo rekonstruirati pojedine mitove, međutim oni ipak
nemaju potvrdu pisanih izvora.14 U folkloru su zabilježene interesantne legende u kojima
demoni nose imena staroslavenskih bogova i samim tim stječemo podatak o božanstvima
koja su južni Slaveni štovali. 15
S etnologijom zaokružujemo osnovne pristupe koji se moraju koristiti pri rekonstrukciji
slavenske mitologije, tu još možemo dodati etimologiju o kojoj nije potrebno posebno pisati.
Opis predmeta sa mitološkim prikazima
14 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 52 - 5315 Veselin Ćajkanovič. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji., Srpska knjiiževna zadruga, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Prosveta, Partenon M.A.M., Beograd 1994., str.
6
Kao što je navedeno u uvodu ovaj rad će se bazirati na materijalnim ostatcima od kojih se
većina može sa relativnom sigurnošću pripisati Slavenima, dok za pojedine nalaze to nije
moguće zbog nesigurnog konteksta.
Depo metalnih pločica iz Veselinova otkriven je u prvoj polovici 20 st. i datiran u 7 st. a
povezuje se sa plemenom Velegizita.16 Pronađeno je ukupno dvadeset i jedna pločica od kojih
deset prikazuju ljudsku figuru ili njene elemente.17 U drugu grupu spadaju zoomorfni prikazi
koji imaju nadrealnu komponentu i koji samim tim imaju mitsko – religiozni kontekst, dok
treća grupa predstavlja također zoomorfne prikaze ali sa realističnom komponentom pa
njihov mitsko – religiozni karakter nije siguran.18
Brončana ruka iz Rumunije(T.III:2) sa nepoznatog nalazišta, jednostrana izlivena od
bronce. S obzirom na ikonografiju koja je predstavljena na ruci i njenu komparaciju sa
balkanskim i slavenskim nalazima može se pretpostaviti ranoslavensko porijeklo.19 Daljom
analizom ovog predmeta mogu se izdvojiti sljedeći prikazi: dvoglavi htonski bog, borba
između raznih životinja (borba grifona, konja i zmije), vodeno biće koje hvata ribu, životinja
sa suncem ispod tijela, životinja s pticom na leđima, dva simetrična psa sa rozetom na sredini,
shematizirana antropomorfna figura s rozetom umjesto glave.20
Metalne pločice iz Biskupije kod Knina koje se javljaju u tri primjerka, na jednoj je
prikazan konj u galopu sa nogama podignutim u zrak, na drugoj imamo motiv rozete sa
ljudskim licem dok treća predstavlja izvijeni duguljasti simetrični motiv sa dva ptičja
protoma.21
16 Nikos Čausidis, Poganska religija Slavena u svjetlu ranosrednjovijkovnih materijalnih nalaza s područija Balkana, u: Histria Antiqua, Pula, 13/2005., str. 43717 Ibid. str. 43718 N. Čausidis, Poganska religija... str. 43719 Ibid. str. 437 - 43820 Ibid. str. 438 - 43921 Ibid. str. 439
7
Metalna pločica iz južne Dobrudže(T.IV:8) koja predstavlja antropomorfnu figuru u
položaju oranta, izlivena je u bronci i možemo je okarakterizirati kao reljefnu pločicu. Sam
predmet je datiran u 7 – 8 st. i vezuje se za populacije koje su bile uključene u seobu naroda.22
Privjesci u obliku konja pronađeni u Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji. Izrađeni su u
tehnici lijevanja, plastično obrađeni sa prednje strane, otkriveni pojedinačno a vjerojatno su
korišteni kao amuleti.23 Datiraju se u 8 – 9 st. pretežno se vezuju za nomadske populacije ali
zbog morfološke sličnosti sa nalazima iz Biskupije možemo pretpostaviti njihovu slavensku
pripadnost.24
Fibule Slavenskog tipa ili fibule tipa Werner – Rybakov
Primjerci ovih fibula su nađeni na širokom prostoru Istočne, Centralne, Jugoistočne Evrope i
Male Azije.25 Produkcija ovih fibula je rađena pomoću kalupa napravljenih od gline tako da
nije riječ o serijskoj proizvodnji ovog artefakta jer je nakon hlađenja metala kalup bio
razbijan.26
Werner je zapravo napravio klasifikaciju fibula i okarakterizirao ih kao slavenske, on ih je
podijelio u dvije grupe: I i II na osnovu oblika noge koji se javlja u dvije varijante: u obliku
ljudskog lica (maske) ili životinjske glave.27 Pored osnovne podjele Werner je izdvojio
mnoštvo podfaza na osnovu motiva koji su prikazani na nozi i glavi fibule.28
Ove vrste fibula se javljaju i na području centralnog i južnog Balkana, na području Bosne i
Hercegovine za sada nalazi fibula ovog tipa nisu poznati, dok je na području Hrvatske poznat
jedan primjerak sa lokliteta Zagreb – Stenjevec Donji.29
22 Ibid. str. 43923 Ibid. str. 43924 N. Čausidis, Poganska religija... str. 43925 http://muse.jhu.edu, Florin Curta, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, 20. 11. 2010. str. 12426 Ibid. str. 12427 Ibid. str. 10428 Ibid. str. 10429 Zdenko Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki nalazi u Zagrebu i u njegovoj okolici, u: Zbornik „Iz starog i novog Zagreba“ II, Zagreb, 1960, str. 50
8
Fibula iz Prilepeca(T.I:1,2) dobro je sačuvana, izrađena od bronce, tehnikom lijevanja iz
jednog dijela, sastoji se od dvije ploče, jedne polukružne sa pet izdanaka a druga se završava
sa maskom na nozi.30 Ova fibula sa obzirom na ukras se može povezati sa fibulom tipa I-A
(Nea Anhialos – Orlea) po Warneru ali ipak za sada predstavlja unikat.31
Fibula iz Bitola(T.I:5) nepoznato nalazište. Pronađen je fragment dvopločaste fibule od
bronce. Sačuvana je polukružna ploča sa lučnom sponom, pripada tipu Werner I-H i prvom
podtipu t.j. ornamentalnom prema I. Gavrituhinu.32
Fibula iz Vinčana(T.I:7) također fragment dvopločaste fibule, izliven od bronce. Prema
Werneru spada u tip I-C.33 Karakteristika fibula ove vrste fibule je način oblikovanja noge,
naime vrh noge ima nepravilan kružni i zaobljen oblik sa shematiziranim elementima lica.34
Dio koji spaja vrh noge sa donjom pločicom ima dva polukružna segmenta a na sredini
pločice su jedan ili dva para ptičjih protoma koje su simetrično postavljene.35 U daljoj podjeli
I. Gavrituhina ova fibula spada podtipu: fibula sa linijskim ornamentom.36 Dva primjerka
ovog tipa fibule su pronađeni na nekropoli kod Kruja u Albaniji.37
Fibula iz Sv. Erazma, Ohrid.(T.II:1,2) Fragment dvopločaste fibule izliven od bronce.
Sačuvana je polukružna ploča i dio lučne spone koji je probijen u centralnom dijelu jer je
korišten sekundarno vjerojatno kao privjesak.38 S obzirom da donji dio fibule nije sačuvan,
nije moguće precizno odrediti kojem tipu pripada, okvirno se može odrediti kao II tip po
Werneru i to na osnovu ornamenta kruga sa točkom.39
30 Nikos Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec i drugite analogni ranosrednovekovni primeroci od centralniot i južniot Balkan, u: Macedoniae acta archaeologica, Skoplje 17/2006., str. 30531 Ibid. str. 31332 Ibid. str. 30933 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec..str. 31034 Ibid. str. 31035 Ibid. str. 31136 Ibid. str. 31137 Ibid. str. 31438 Ibid. str. 31239 Ibid. str. 312
9
Fibula iz nacionalnog muzeja iz Sofije. Fibula je u cijelosti sačuvana. I pripada tipu I-K,
karakteristike ove fibule su između ostalog šest izdanaka na pločici noge. Analogije sa ovom
fibulom imaju primjerci iz Rumunije i okolnih oblasti.40
Fibula iz Nea Anhilaosa,Volos.(T.II:4) Kontekst ove fibule je veoma zanimljiv naime ona je
pronađena u grobu pored starokršćanske bazilike.41 Ona po Wernerovoj tipologiji spada u
fibule tipa I-A koje inače predstavljaju tipičan oblik fibula na balkanskom području.42 Fibule
ovog tipa imaju pločicu noge u obliku trapeza, a na kutovima pločice su ptičji protomi.43 Sa
ovom fibulom su analogni nalazi fibule iz Sparte i Velesinca kraj Kladova u Srbiji.44
Fibula iz Demetiasa, Tesalija. Predstavlja unikatan primjer fibule i ne može se uklopiti u
postojeću tipologiju.45 Ona kao i fibule tipa I-C ima polukružne segmente između vrha noge i
pločice, ali ptičje protome izostaju. Također ima određene stilske sličnosti sa tipom fibule I-A
tako da može predstavljati protip ili derivat te fibule a možda čak i hibrid navedena dva tipa.46
Fibula iz Sparte i Diona(T.II:7,8) spadaju u tip II- B po Werneru, ali zbog međusobnih
razlika N. Čausidis je predložio podjelu na tri podtipa gdje bi prvi podtip imao dvije
varijante: varijantu „a“ (kojoj bi pripadala fibula iz Diona) i varijantu „b“(kojoj bi pripadala
fibula iz Sparte).47
Fibule iz Lješa,(T.II:8,10) predstavljaju tip II-B po Warneru, one na pločici noge imaju dva
para kružnih aplikacija i sve su pronađene na Balkanu sa jednim izuzetkom u Maloj Aziji pa
se još nazivaju i balkanskim tipom fibula.48
Fibula sa lokaliteta Zagreb – Stenjevac Donji(T.III:1) je izrađena od bronce, lijevana,
nađena na položaju antičke nekropole i pripada ženskom grobu koji je naknadno ukopan pred
40 Ibid. str. 31341 Nikos Čausidis, Pagansko – sovenski kultni predmeti od Tesalija (II), u: Godišen Zbornik, Skoplje, 20/1993., str. 15942 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31343 N. Čausidis, Pagansko – sovenski kultni... str. 159 - 16044 Ibid. str. 16045 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31346 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31347 Ibid. str. 31448 Ibid. str. 314
10
kraj seobe Južnih Slavena.49 Ova fibula ima antropomorfni vrh nožice, dosta degeneriran, na
pločici noge ima šest, dok na polukružnoj pločici ima pet „prstastih“ izduženijih izdanaka.
Ukras je izveden pravolinijski i to horizontalno na nožnoj pločici, a vertikalno na polukružnoj
pločici. S obzirom na antropomorfizam vrha noge i šest izdanaka na nožnoj pločici ova fibula
bi se mogla svrstati u tip I-K po Werneru.50 Navedena fibula se datira u rano 7. st.51
„Recipijenti za sol“ ili avarski rezbari kako ih je još nazvao N. Jakšić.52 Na području
Hrvatske nađeno je ukupno šest primjeraka artefakta ove vrste.53 Dva su pronađena na
nekropoli Nin – Ždrijac, jedan u konjaničkom a drugi u dvojnom grobu, za tri recipijenta
nam nalazište nije poznato a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu, J. Belošević smatra
da bi mogli biti iz Burnuma (Ivoševci), dok je posljednji pronađen na nekropoli Privlaka kod
Vinkovaca.54 Ovi nalazi su najčešći na području Panonije.55 Predmeti su izrađeni od jelenjeg
paroška, imaju tri kraka jer su napravljeni od dijela gdje se rog grana.56 Na primjerku iz
konjaničkog groba u centralnom dijelu kompozicije prikazan je stup u obliku koplja koji
izrasta iz motiva u obliku „malteškog križa“, koji na kutovima ima kružne ili „kapljičaste“
motive sa točkama u sredini(T.III:4). Sa obje strane centralne kompozicije prikazane su
simetrično dvije životinjske figure sa maskama bika, na osnovu prikaza tijela možemo
zaključiti da se radi o konjima.57 Pored figuralnih prikaza također je ukrašen bogatim
geometrijskim ukrasom. Ovaj predmet je nađen za pojasom konjanika.58
Veliku sličnost u likovnom ukrasu sa navedenim artefaktom ima „recipijent za sol“ iz Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i predstavlja njegovu najbližu analogiju(T.III:5).59
Razlika između ova dva artefakta je u izvedbi ukrasa centralne kompozicije, naime na
drugom primjerku je predstavljen stup koji izrasta iz četverolatičnog vegetabilnog motiva a
49 Z. Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki... str. 5050 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31351 Z. Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki... str. 5052 Nikola Jakšić, Prvih pet stoljeća Hrvatske umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2006., str. 13653 Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7 – 9 stoljeća, SLN, Zagreb, 1980., str. 12554 Ibid. str. 12555 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13456 Ibid. str. 13457 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 12658 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13659 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 126
11
završava se motivom „malteškog križa“.60 Iznad lijeve životinje je prikazan također motiv
„malteškog“ križa, koji je vjerojatno stajao i iznad životinje na desnoj strani.61
Drugi primjerak koji je pronađen u Ninu skromnije je izrade za razliku od onog iz
konjaničkog groba(T.III:7).62 Na njemu je prikazana scena lova, gdje lovac kopljem ubada
jelena u bijegu, dok je s druga strana ukrašena motivima šahovskog polja.63
Preostala dva primjerka koja se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških Spomenika imaju
geometrijski ukras. Jedan je ukrašen mrežasto šrafiranim trokutima i rozetom(T.III:3).64 Oko
rozete su radijalno poredane točkice u dva reda, dok su ispod nje prikazani povezani viseći
trokuti koji u sredini i na vrhu imaju po jednu točku. Sama rozeta je tehnički hibridno
izvedena, odnosno jedan dio je prikazan linijama dok drugi dio rozete formiraju točkasti
ubodi.
Druga posuda je ukrašena motivom koncentričnih kružića koji su međusobno povezani
linijama(T.III:6).65
Križ sa lokaliteta Nin – Ždrijac(T.V:5) predstavlja dio inventara iz dječjeg groba, pored
ovog artefakta u grobu su nađena dva prstena, zrna od staklene paste, par brončanih karičica,
dva željezna noža, i keramički prsten.66 Križ je izrađen je u tehnici lijevanja sa pozlatom.67
Krakovi križa su jednaki, na svakom kraku su prikazani ljudski maskeroni orijentirani
bradom prema središtu, dok su na središtu prikazan četiri slična maskerona raspoređena oko
rozete.68 S obzirom na ušice koje su bile raspoređene na krakovima križa i sjecištu krakova,
artefakt je zasigurno imao funkciju aplike.69 Ovaj križ N. Jakšić povezuje sa
predvelikomoravskim kulturnim krugom na osnovu nalaza iz Mikulčica, dok ga J. Belošević
tretira kao franački import.70 Ovaj nalaz se datira u prijelazu VIII. u IX. stoljeće.71
60 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13661 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 12662 Ibid. str. 12763 Ibid. str. 12764 Ibid. str. 12865 Ibid. str. 12966 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14267 Ibid. str. 14268 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14269 Ibid. 14270 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 98, N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14271 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 98
12
Kameni idol iz Vačana kod Bribira(T.IV:1,2,3)
Ovaj idol se čuva u Muzeju hrvatskih spomenika u Splitu. Čine ga tri glave od kojih je jedna
potpuno uništena dok su ostale dvije djelomice oštećene.72
Jedno od djelomice oštećenih lica je ponovo oblikovano, oči su izvađene tako da su ostale
samo dvije rupe, dok trokutasta usta predstavljaju originalni dio.(T.IV:1)73 Gornji dio glave je
oštećen ali se na prijelazu očituju linije koje bi mogle predstavljati kosu, dok je donji dio
glave izdužen i predstavlja bradu.74
Najbolje sačuvana glava je ovalna, sa okruglim očima u vidu malih izbočina, nos je prikazan
kao trokut. (T.IV:2)75 Usta su oblikovana polumjesečasto. Na rubu glave moguće je razaznati
tragove kose.76
S obzirom na nepoznat konteksti nalaza pored slavenske pripadnosti ovaj idol bi se mogao
interpretirati i kao keltsko ili rimsko provincijalno djelo.77
Kameni idol iz Gunice kod Larise(T.IV:5)
Ovaj idol je nađen prilikom rekognosciranja terena i okarakteriziran je kao prapovijesni. 78 Na
osnovu čelne fotografije N. Čausidis je iznio dvije ikonografske komponente ovog idola: „
При описот на идолот се наметнува заклучокот дека во неговиот изглед паралелно се
вградени две иконографски предлошки. Според едната, тоа е стилизираната претстава
на маж, најверојатно во војничка опрема, а според другата, претстава на
атропоморфизиран фалус. Имено горниот дел на идолот е оформен во вид на висок
заоблен конус кој ја претставуа главата на фигурата или glans penis, ако судиме поред
втората предолошка.“79 Lice idola je prikazano u vidu tri točke koje predstavljaju oči i nos i
jedne brazde koja predstavlja usta, vrat spaja torzo i glavu bez naglašenih ramena a ispod
vrata nekoliko polukružnih brazda i kružni medaljon čine pektoral.80 Ruke su prikazane u
plitkom reljefu i nalaze se na stomaku sa ispruženim prstima, ispod njih je pojas kojeg čine
72 Vladimir P. Goss, The Three-Header from Vaćani, u: Starohrvatska prosvjeta , Split, 36/2009., str. 3673 Ibid. str. 3774 Ibid. str. 3775 V.P. Goss, The Three-Header from Vaćani, str. 3776 Ibid. str. 3777 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, str. 468, V.P. Goss, The Three-Header from Vaćani, str. 3878 N. Čausidis, Pagansko – sovenski kultni... str. 16179 Ibid. str. 16180 Ibid. str. 161
13
dvije horizontalne linije i red točkica.81 Na desnoj strani iznad pojasa je prikazana ručka koja
se može protumačiti kao ručka noža ili mača.82 Ovaj idol ima analogije sa onima iz Poljske,
Istočne Evrope i Njemačke.83
„Amulet“ iz Preslava (T.IV:4)
Napravljen od kosti i datira se u X stoljeće.84 Na njemu su prikazane četiri stilizirane ljudske
glave simetrično postavljene, samo se na jednoj od glava jasno ocrtavaju oči i usta.85 Između
glava se nalazi otvor koji je služio za njegovo prikačivanje, na donjem dijelu idola su ucrtana
dva tipa geometrijskih simbola: kružići sa točkama i motiv riblje kosti.86
Indentifikacija i interpretacija mitoloških prikaza
Nebeski vrhovni bog
81 Ibid. str. 161-162 82 Ibid. str. 16283 Ibid. str. 16284 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, str. 46485 Ibid. str. 46486 IBId. str. 464
14
U depou pronađenom u Tesaliji ističe se jedna pločica na kojoj je prikazan bradati muškarac,
sa shematiziranim torzom u obliku polukruga i četiri zrakaste rozete na rubovima.(T.V:3)87 N.
Ćausidis tumači ovaj prikaz kao personifikaciju nebeskog božanstva na čijem tijelu su
naznačene faze dnevnog solarnog ciklusa.88 Listasti motiv tumači kao vulvu što čini ovo
božanstvo androgenim, što je karakteristika vrhovnog nebeskog božanstva.89
Ovaj lik bi se mogao poistovjetiti sa slavenskim nebeskim bogom Svarogom a sama scena po
Čausidisu bi mogla predstavljati čin rađana njegovog sina Svarožića.90 Analogije sa ovim
prikazom bi mogle predstavljati fibule tipa II- B.91 Na ovim fibulama je izražena navedena
kompozicija doduše još više shematizirana. (T.II:8,9,10)92 Dodatak navedenoj kompoziciji je
motiv htonskog boga na suprotnoj pločici koja ujedno predstavlja donje zone kozmosa, i
prikaz shematizirane ptice koja izlazi iz grudi nebeskog boga.93 Ovaj prikaz upućuje na
kozmogonijski mit u kojem prabog stvara iz svoje sjene svog oponenta, a ptica iz praoceana
vadi zrno pijeska iz kojeg bog stvara zemlju.94
Pored navedenog prikaza također se vrhovni nebeski bog javlja u vidu stupa svijeta, gdje on
simbolički predstavlja centar svemira i osu oko koje univerzum funkcionira.95 Ovu mitsku
sliku sačinjavaju dva simbolička elementa: vertikalni stup i nekoliko čovječjih glava na
njemu, često postavljenih simetrično.96 Najbolju materijalnu potvrdu za ovu tezu predstavlja
Zbručanski idol iz XI st. na kojem su pored četiri glave prikazane i četiri posebne figure. 97
Četiri glave i stup (koji ima oblik falusa) predstavljaju vrhovnog boga, a četiri figure su
vjerojatno bogovi koji su proizašli iz vrhovnog boga.98
Analogiju na području Balkana imamo u navedenom Preslavskom „amuletu“, idolu iz Gunice
i idolu iz Bribira (sa pretpostavkom da posljednja dva predstavljaju slavensku ostavštinu jer
87 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44088 Ibid. str. 44089 Ibid. str. 44090 Ibid. str. 44091 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec.,str. 31492 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44093 Ibid. str. 44094 Ibid. str. 44095 Ibid. str. 44196 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 45497 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44298 Ibid. str. 443
15
kao što je navedeno datiranje ovih predmeta nije određena a samim tim ni kulturna
pripadnost).99
Motivi slični stupu svijeta javljaju se na fibuli iz Prilepca i „recipijentima za sol“.
Na pločicama fibule iz Prilepca je prikazana vertikalna osa koja izlazi iz rombične pločice i
završava se sa spiralnim motivima. N. Čausidis tumači rombični dio kao zemaljsku ploču sa
raščlanjenim dijelovima svijeta od kojih je centralni najsvetiji, vertikalna osa sa spiralnim
završetcima bi predstavljala drvo života a polukružna ploča nebeski svod sa fazama solarnog
ciklusa.100 Slični prikazi spiralnih vitica se javljanu na fibulama tipa I-A a gotovo identični na
pricrnomorskim fibulama koje još imaju dodatke ptičjih protoma. (T.II:11)101
Ne možemo da ne primijetimo sličnost motiva na fibulama sa germanskim mitom o Idgrasilu,
velikom drvetu koje prožima zemlju i kozmos, i psihomahiskoj borbi između orla i zmije
Nidhog koja izjeda korijen drveta.102 Zbog toga se uvodi sumnja u slavensku pripadnost
pricrnomorskih fibula, pa se one smatraju germanskim produktom.103
Međutim ako uzmemo u obzir da Germani i Slaveni spadaju u sjevernu indoevropsku
skupinu,104 onda nije sasvim nemoguće da su Slaveni imali mit sličan germanskom o stablu
života, odnosno stupu svijeta.
Ako prihvatimo izlaganja o stupu svijeta kao dijelu slavenske mitologije onda bi ikonografija
opisanih „recipijenata za sol“ mogla imati i slavensku komponentu. Naime opisani stup
odnosno stablo koje je postavljeno između dva konja veže se sa simbolom sunca, u vidu
„malteškog križa“. Tako je na primjerku iz Splita simbol sunca postavljen na vrhu stupa i
iznad leđa desnog konja, dok na primjerku iz Ždrijaca stup „izrasta“ iz navedenog simbola.
Postojanje više simbola sunca na primjerku iz Splita može ukazivati na prikaz sunčevog
kretanja (kao na slavenskim fibulama). Također treba skrenuti pažnju na to da „amulet“ iz
Preslava na donjem dijelu ima kružiće sa točkama u sredini, koje se javljaju na „recipijentima
za sol“ što naravno može biti samo slučajnost.105
99 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 464 - 470, N. Čausidis, Poganska religija... str. 443100 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 306 - 308101 Ibid. str. 307102 http :// onlinebiblioteka . tk Tibor Živković, Skandinavska mitologija, 21.11.2010., str. IX103 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 307104 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 31105 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 464 - 465
16
J. Belošević ukazuje na avarsko porijeklo ovih predmeta, i daje objašnjenje prikaza na njima
ali ne daje sasvim jasno objašnjenje njihove pojave u starohrvatskim grobovima.106 Moguće
je da su Slaveni u njima prepoznali svoje mitološke motive i prihvatili ih kao kultne, statusne
ili ukrasne predmete. N. Jakšić ove predmete navodi kao statusne simbole preuzete od Avara
nakon poraza istih od strane Franaka.107 Ali da li bi neki sasvim stran predmet bio uključen u
jedan konzervativan obred kao što je sahranjivanje, koji se veoma sporo mijenja? Ipak treba
imati u vidu da su Avari i Slaveni relativno dugo dijelili isti prostor i da je moglo doći do
izvjesnog sinkretizma u mitološkom i religijskom smislu.
Solarno božanstvo
Nalazi koji se mogu identificirati kao predstave solarnog božanstva javljaju se u dva tipa
prikaza:108
- Žena u pozi adoracije
- Solarni konjanik
Žena u pozi adoracije prikazana je na jednoj od pločica iz Velestina. (T.IV:8)109
Figura je prikazana u suknji s obnaženim grudima i rukama podignutim u pozi adoranta ispod
kojih se nalaze krila, odlikuje je groteksno lice, oko kojeg se nazire zrakasta aureola.110
Po ikonografskom konceptu ovoj pločici su bliske figurine iz Martinovke,(T.V:4) i figurina iz
Dobruđe gdje su u sličnom stavu prikazani muški likovi koji personificiraju boga sunca .111 N.
Čausidis naglašava deformiranost dlanova na pločici iz Velestina koju tumači kao
metamorfozu u baklju koja je sasvim jasno izražena na figurici iz Dobruđe.112
106 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 126 - 127107 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 134108 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443109 Ibid. str. 443110 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443111 Ibid. str. 443112 Ibid. str. 443
17
Solarni konjanik je prikazan na jednoj pločici iz Tesaliskog depoa(T.IV:9). On nosi štit i
mač koji predstavljaju solarne simbole (štit - sunčev disk, mač - aktivnu moć sunca).113 Slične
prikaze imamo na stećcima gdje je glava konjanika zamijenjena sa solarnim diskom.114
Za navedene prikaze nije moguće dati sigurnu identifikaciju jer u slavenskoj mitologiji
postoji više bogova koji presonificiraju sunce, koje ćemo navesti u daljem tekstu.
Dažbog
Ili kako je još poznat po imenima Dabog, Dajbog ili hromi Daba.115 On se spominje kao
Svarogov sin u Malinim kronikama.116 Što se tiče imena ovog boga N. Čausidis iznosi da se
ono sastoji od dva semantička segmenta.117 Prvi daj po njegovom mišljenju znači dan, što bi
odražavalo Dajboga kao boga svjetlosti, dana, sunca.118 U narodnim pjesmama on se
prikazuje kao pokrovitelj svadbi, kao davalac i kao neko ko ima moć zaustaviti zimu i
pokrenuti ljeto.119 Spominje se također i druga priroda Dažboga o čemu će biti kasnije riječi.
Dažbogov hram je navodno bio na vrhu brežuljka gdje su se prinosile žrtve i vršili obredi.120
Svarožić – Božić – Radgost
113 Ibid. str. 444114 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 289 - 291115 V. Ćajkanovič. O vrhovnom bogu..., str. 120 - 121 116 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 71117 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 328 - 329118 IBId. str. 328119 „Dažbog“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 145120 Ibid. str. 145
18
Titmar pri opisu Radgostovog hrama spominje boga Zuarasici - Svarožić za kojeg navodi da
ga neznabožci obožavaju više nego ostale.121 Svarožić se također spominje kao bog vatre ili
ognjišta.122 U hramu ili na brdu pored hrama Radgosta, slavljeni su prvi dani poslije ljetne
solsticije.123 S obzirom na ove dvije činjenice sasvim je moguće da Svarožić i Radgost
predstavljaju istog boga.
U narodnim pjesama Svarožić se poistovjećuje sa Božićem.124 Dok u jednoj narodnoj pjesmi
Božić ima karakteristike živog bića i simbole sunca, kao što je žuta kabanica i kretanje preko
vode.125
Sasvim je jasno da su Svarožić i Božić deminutivi od riječi Svarog i Bog, prema tome ovaj
bog bi također proizlazio iz Svaroga i mogao bi predstavljati novorođeno sunce nakon
zimskog solisticija.
Hors
U dijelu Slovo o polku Igorevu Hors je poistovjećen sa suncem.126 Jedan spomenik spominje
Peruna, Mokošu i Apolina ( Apolona ).127 Ako je Apolon stavljen na mjestu Horsa sasvim je
sigurno da on predstavlja sunce.128 S ovim bogom se povezuje i narodni junak Helja ( krilati
konjanik koji jaše krilatog konja ),129 a izvori spominju da se u dvanaestom stoljeću lokalni
feudalac Dobromir Hrs odmetnuo od Bizantske vlasti i da je zarobljenike bacao sa visoke
stijene u Vardar.130 Ovaj način ubijanja zarobljenika sugeriše na obredno žrtvovanje.131
121 L. Leger, Slovenska mitologija, str. 36122 „Svarog“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik, Zepter book world, Beograd, 2001., str 484123 Spasoje Vasiljev , Slovenska mitologija, Srbobran, Beograd, 1928, str. 34124 N. Čausidis, Mitskite sliki na Južnite Sloveni, str. 330125 Emilian Lilek, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Zemaljska štamparija u Sarajevu, Sarajevo, 1894., str. 338126 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 89 - 90127 L. Leger, Slovenska mitologija.,str. 34128 Ibid. 34129 N. Čausidis, Mitskite sliki na Južnite Sloveni.,str. 329130 Ibid. str. 329131 Ibid. str. 330
19
L. Leger smatra da bi ovo ime moglo biti grčki naziv za nekog idola, dat od strane misionara
ili svećenika.132 Sasvim je jasno da riječ Hors nije slavenskog porijekla pa se dovodi u vezu sa
perzijskom riječi Khores i židovskom Cheres koje znače Sunce.133 Hors se takođe spominje
uz Perunovo i to u sljedećim oblicima: Horz, Hrs, Hurs, Hers.134
Bog munje
Od navedenih predmeta samo se jedna pločica na osnovu ikonografskih motiva može
povezati sa bogom munje odnosno sa bogom gromovnikom(T.IV:6).135 Ta pločica pripada
Tesaliskom depou i na njoj je prikazan bradati muškarac s kružnim štitom u jednoj i sjekirom
u drugoj ruci. 136 Na osnovu simboličkog značenja sjekire kao groma, N. Čausidis ovaj lik
povezuje sa Perunom.137
Iako samo ime Perun nije sačuvano u južnoslavenskom folkloru podatci o postojanju kulta
gromovnika kod Slavena na području Balkana javljaju se kod Prokopija.138 Pored povijesnih
izvora snažna tradicija boga gromovnika prenesena je na starozavjetnog svetca Iliju koji je u
folkloru dobio epitet gromovnik.139 Ilija u folkloru predstavlja veoma moćnog svetca, on
svojim gromom protjeruje zle duhove i gađa nepravedne, na Ilindan njemu se prinose žrtve.140
On u basnama pomaže pri pronalasku blaga, štiti od vještica, razbojnika i nečistih duhova. 141
Pored folklora na Balkanu je sačuvano nekoliko toponima koji svjedoče o postojanju
Perunovog kulta.142
Htonski bog
132 L. Leger, Slovenska mitologija.,str. 34133 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 15134Ibid. str. 16135 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443136 Ibid. str. 443137 Ibid. str. 443138 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 64 - 67139 „Ilija Gromovnik“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 222140 „Ilija Gromovnik“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 223141 IBID. str. 223142 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 16
20
Prikazi koji bi se mogli povezati sa htonskim bogom javljaju se u tri varijante: bog s tijelom
zvjeri i glavom muškarca, bog iz čije glave raste bilje i višeglavi bog.143
Prva varijanta je prikazana na pločici iz Velestina, ovaj prikaz N. Čausidis veže sa tzv.
„avarskim pojasnim jezičcima“ i tumači njihov sadržaj kao borbu između nebeskog i
htonskog boga.144 Figura prikazana na ovoj pločici se može povezati sa Velesom – Volosom
koji se navodi kao „skotji bog“(T.V:1).145 Što N. Čausidis tumači kao životinjski bog u smislu
da predstavlja boga u obliku životinje.146 Dažbog se u folkloru također predstavlja kao biće
koje je u stanju da poprimi životinjski oblik.147 Dvoglavi bog je prikazan na brončanoj ruci iz
Rumunjske gdje njegov htonski karakter može naslutiti na osnovu njegovog položaja na dnu
kompozicije.148
Druga varijanta prikaza htonskog boga se javlja: na navedenoj pločici iz Velestina, na
polukružnim pločicama slavenskih fibula i srednjovjekovnim amuletima iz Makedonije i
Bugarske.149 N. Čausidis ih objašnjava kao zamjenom ikonološkog koncepta htonske boginje
koja rađa bilje sa muškim htonskim bogom koji oslobađa bilje nakon pretrpljenog poraza od
nebeskog boga.150
Moguće je još jedno objašnjenje u kojem bi bog bilja nakon nasilne smrti odlazio u
podzemlje i postajao bog mrtvih. Ovaj mitološki ciklus je široko rasprostranjen i javlja se u
društvima čija je privreda zasnovana uglavnom na poljodjelstvu.151 Sasvim je očigledno da
ovaj mitološki ciklus personificira rađanje i umiranje bilja tokom godišnjih doba.
Višeglavog htonskog boga nalazimo na Zbručskom idolu u vidu troglavog lika koji pridržava
zemljanu ploču.152 Htonskog boga bi mogao predstavljati Bribirski idol ako pretpostavimo
njegovu slavensku pripadnost.
143 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447144 Ibid. str. 447145 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 26146 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447147 V. Ćajkanovič. O vrhovnom bogu..., str. 118 - 122148 N. Čausidis, Poganska religija... str. 448149 Ibid. 448150 Ibid. 448151 J. G. Frazer, Zlatna grana, Ivanišević, Beograd, 2003., str. 320 - 382152 N. Čausidis, Poganska religija... str. 448
21
Višeglavi htonski bog bi se mogao identificirati sa Triglavom ili Trojanom (naziv koji je
prisutan kod Južnih Slavena u folkloru).153 Triglav kao i Veles predstavlja i boga vegetacije,
to nam pokazuje pokušaj jednog žreca da vrati narod na staru religiju u kojem on sebe
predstavlja kao Triglava, boga koji oblači polja travom, šume lišćem i da su plodovi zemlje,
drveća i stada u njegovoj vlasti.154
Trojan se spominje u staroslavensko – ruskom prevodu Otkriće Svete Marije božje o paklu, tu
se kao idoli pominju Perun, Horz, Veles i Trojan.155 S. Vasiljev i L. Leger smatraju da su
južni Slaveni preko Rumuna i starosjedilaca primili predanja o caru Trajanu i uzdigli ga na
status boga i taj kult dalje prenjeli na istok, što ne zvuči baš uvjerljivo.156 V. Petruhin kao
troglavog lika u južnoslavenskoj tradiciji navodi Trojana.157 U folkloru on ima tri glave sa
kojima proždire ribe, ljude i stoku,158 a u jednoj priči ima kozje uši.159 Također se spominje
kao zli car koji ophodi žene noći i prevarom svetca ili muža biva spržen od sunca.160
Najvjerojatnije je da Trojan predstavlja južnoslavensku verziju Triglava.
Boginja – rodilja
Ovaj motiv se javlja u dvije varijante: prva je kurotrofna boginja sa muzičkim instrumentom,
a druga u vidu boginje sa nogama u obliku zoomorfnih protoma.161
153 Ibid. str. 448154 S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str. 30155 L. Leger, Slovenska mitologija., str.38156 L. Leger, Slovenska mitologija., str.38, S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str.34157 „Triglav“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str.539158 „Trojan“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str.540159 L. Leger, Slovenska mitologija., str.39160 S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str.34-35161 N. Čausidis, Poganska religija... str. 444 - 447
22
Prva varijanta se javlja na jednoj od pločica iz Velestina (T.IV:7). Dijete koje poseže za
majčinom dojkom može se interpretirati dvosmisleno: kao novorođeni bog (ciklično rađanje),
i kao personifikacija plodnosti.162
N. Čausidis upućuje na još jedan mitski prikaz na pločici iz Tesalije gdje je prikazan konj sa
kandžama(umjesto kopita) koji grabi preplašeni mali ljudski lik(T.V:2).163 Otvorena zubata
čeljust također naglašava njegovu predatorsku ulogu u ovom prikazu. Sličan prikaz imamo na
aplikacijama iz Martinovke(T.V:4).164 Prikaze na navedenim pločicama iz Tesalije N.
Čausidis tumači kao glavne točke solarnog ciklusa u kojem se periodično solarni bog rađa i
nasilno strada od strane konja.165 Potvrdu ovog tumačenja nalazimo u grčkoj mitologiji u vidu
mita o Glaukovim kobilama.166
Druga varijanta je prikazana na pločici iz Veselinova u reduciranoj formi koja je svedena na
zomorfne protome i glavu boga koji se rađa, naravno ovaj zaključak je N. Čausidis izveo na
osnovu brojnih komparacija između ostalog sa pojedinim tipovima slavenskih fibula.167 Na
fibulama je prikazana cjelovita figura mitske rodilje, koja umjesto noga ima zoomorfne
protome.168 Ovu rodilju on identificira sa suprugom mitskog heroja, rodonačelnikom etnosa i
prvih careva.169 Ovaj mitološki motiv može predstavljati utjecaj iranojezičnih populacija.170
Pitanje Svetovidove pripadnosti južnoslavenskom panteonu
162 Ibid. str. 444163 Ibid. str. 444 - 445164 Ibid. str. 446165 Ibid. str. 446 - 447166 Robert Graves, Grčki mitovi, Familet, Beograd, 2002., str. 186 - 187167 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447168 Ibid. str. 447169 Ibid. str. 447170 Ibid. str. 447
23
Poznavatelj slavenske mitologije može se zapitati zašto Svetovid nije uključen u sklopu
interpretacije Preslavskog idola?
N. Jakšić kaže: „A da su na mjestima njegova štovanja (misleći na Svetovida) u srednjem
vijeku nicale crkvice sv. Vida u znanosti je odavno dokazano.“171 Međutim da to nije baš tako
u svojoj analizi crkava koje nose ime sv. Vida ukazuje T. Burić.172 On u svom radu zaključuje
da nema čvrstih dokaza koji upućuju na izgradnju crkvi sa imenom sv. Vida prije XII st. 173
H. Lovmjanski spomnije Svetovida samo u kontekstu politeizma polabskih Slavena dok R.
Zaroff iznosi mišljenje da bi Svetovid u suštini mogao biti polabska varijanta Jarovita
odnosno Jarila.174 V. Belaj također iznosi mišljenje da Svetovid nije bio poznat na jugu, te da
su srednjovjekovne crkve sv. Vida bile supstitut za kultna mjesta drugih bogova.175
Uzimajući navedeno u obzir možemo zaključiti da je N. Jakšićeva interpretacija lica na
Ninskom križiću kao prikaza Svetovida sasvim pogrešna.176
Zaključak
171 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 136172 Tonči Burić, Odnos Sveti vid – Svantovid na istočnoj obali Jadrana, Histia Antiqua, 13/2005., str. 461 - 466173 Ibid. str. 462 - 466174 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 123 – 147, Roman Zaroff, The Origins of Sventovid of Rugen, u: STUDIA MYTHOLOGICA SLAVICA V/2002., str. 9 - 17175 Vitomir Belaj, Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti, u: Studia ethnologia Croatia, 21/2009., str. 191 - 192 176 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 142
24
Kao što smo vidjeli na osnovu materijalnih ostataka i uz pomoć drugih izvora u mogućnosti
smo, ne samo da prepoznamo određeno božanstvo na nekom prikazu, već i da „iščitamo“ iz
njega određene mitološke sadržaje. Tako se postavljaju novi zaključci o slavenskoj mitologiji
koji nadopunjavaju povijesne izvore. Pa smo u mogućnosti djelomično rekonstruirati
određene mitove.
Također se postavlja pitanje o utjecaju različitih populacija na Slavene u okviru mitološkog
koncepta.
U ovom radu je ukazano na potrebu opreza prilikom tumačenja ikonografskih prikaza
( primjerice Jakšićevog tumačenja prikaza sa Ninskog križića ), gdje smo, konzultiranjem
druge literature i vlastitim kritičkim prosuđivanjem, došli do zaključka da se često donose
posve krivi zaključci, koji se ne mogu pravovaljano argumentirati. Da bi se izbjegla pogrešna
identifikacija moramo uzeti u obzir sve komponente koje sudjeluju u stvaranju određenog
motiva.
Literatura:
BELOŠEVIĆ, Janko, Materijalna kultura Hrvata od 7 – 9 stoljeća, SLN, Zagreb, 1980.
BELAJ Vitomir, Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti, u: Studia ethnologia Croatia,
21/2009, 169 -197.
25
BURIĆ Tonči, Odnos Sveti Vid – Svantovid na istočnoj obali Jadrana, Histia Antiqua,
13/2005. 461 – 467.
CURTA Florin, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, Hesperija 74/2005., 101 -
104.
ČAUSIDIS, Nikos Mitske sliki na Južnite Sloveni, Misla, Skopje, 1994.
ČAUSIDIS, Nikos, Poganska religija Slavena u svjetlu ranosrednjovijkovnih materijalnih
nalaza s područija Balkana, u: Histria Antiqua, Pula, 13/2005., 437 – 456.
ČAUSIDIS, Nikos „Prstestata“ fibula od Prilepec i drugite analogni ranosrednovekovni
primeroci od centralniot i južniot Balkan, u: Macedoniae acta archaeologica, Skoplje
17/2006., 303 – 327.
ČAUSIDIS, Nikos, Pagansko – sovenski kultni predmeti od Tesalija (II), u: Godišen
Zbornik, Skoplje, 20/1993, 159 – 174.
ČAJKANOVIĆ, Veselin. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji., Srpska knjiiževna
zadruga, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Prosveta, Partenon M.A.M., Beograd 1994
FRAZER James G., Zlatna grana, Ivanišević, Beograd, 2003
GRAVES Robert, Grčki mitovi, Familet, Beograd, 2002
GOSS, Vladimir P., The Three-Header from Vaćani, u: Starohrvatska prosvjeta , Split,
36/2009. 36 – 53.
JAKŠIĆ, Nikola Prvih pet stoljeća Hrvatske umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb,
2006., 134 - 145
LEGER, Louis Slovenska mitologija, Beograd, 1901.
LOVMJANJSKI Henrik, Religija Slovena, Biblioteka XX vek, Beograd, 1996.
LILEK, Emilian, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja,
Zemaljska štamparija u Sarajevu, Sarajevo, 1894., 365 – 388.
MONTGOMERY, James E., Ibn Fadlan and the Rusiyyah, u: Juranal of Arabic and Islamic
Studies 3, Cambrige, 2000., 1 – 25.
26
VINSKI, Zdenko, Ranosrednjovjekovni arhološki nalazi u Zagrebu i u njegovoj okolici, u:
Zbornik „Iz starog i novog Zagreba“ II, Zagreb, 1960., 47 – 63.
ZAROFF Roman, The Origins of Sventovid of Rugen, u: STUDIA MYTHOLOGICA
SLAVICA V/2002., 9 -18.
ŽIVKOVIĆ, Tibor, Skandinavska mitologija, 21.11.2010. http://onlinebiblioteka.tk
T. I
1 2 3 4
27
5
7 8 9 10
T. II
1 2 3 4
28
6 7 8 9
10 11
29
T. III
1 2 3
30
4 5
31
,
6 7
T. IV
1 2 3
32
4 5 6
33
7 8 9
1 2
34
4
5
35