Download - Kristalna gora i druge bajke
v
vv
v
KRISTALNA GORA
i druge bajkeREADER’S DIGEST
Carević Ivan i tajnoviti vuk l O čudesnim jabukama i živoj vodi l Sedam Simeona – sedam radnika l Čudo čudesno, čudo
najčudesnije l Ukleta princeza l Trči tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam što l O hrabrom Bulatu l Kuzma Brzobogati
l Svinja Zlatodlaka l O Finistu, svijetlom sokolu l Drveni orao l Baba Jaga l Kristalna gora l Leteći brod l O mjedenom, srebrnom i zlatnom carstvu l Carevna žabica l Marija Morevna l Dva Ivana
l O vjernoj vrani l Marko Bogataš i Vasil Siromašak l O prekrasnoj Vasilisi l O srebrnom tanjuriću i sočnoj jabučici l Bijela patkica l Dvije sestre l Kuligrašak l Morski car i Jelena Premudra l Čovjek s mjedenim čelom l O Medvjediću, Brkonji,
Gorjanu i Hrastanu l Lijepa Marija Zlatokosa i Vanjica l Do koljena zlatne nožice, do lakata srebrne ručice, na
svakoj vlasi svjetlucav biserčić
KR
IST
ALN
A G
OR
Ai
dru
ge b
ajk
e
www.mozaik-knjiga.hrISBN 978-953-14-0610-9
COVER-KRISTALNA-GORA-CRO.indd 1 7.9.2009 12:48:59
Kristalna gorai druge bajke
001-005_CRO.qxp 30/7/09 03:28 Page 1
001-005_CRO.qxp 30/7/09 03:28 Page 2
Kristalna gorai druge bajke
001-005_CRO.qxp 30/7/09 03:28 Page 3
001-005_CRO.qxp 30/7/09 03:28 Page 4
ilustrirali
Jurij NikolajevJevgenij Antonjenkov
Stanislav BabjukPeter Uchnár
001-005_CRO.qxp 30/7/09 03:28 Page 5
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 6
CareviÊ Ivan i tajnoviti vuk . . . . . . . . . . . . . . . 9
O Ëudesnim jabukama i æivoj vodi . . . . 19
Sedam Simeona — sedam radnika . . . . . . 45
»udo Ëudesno, Ëudo najËudesnije . . . . . . . 55
Ukleta princeza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
TrËi tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam πto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Ilustrirao
Jurij Nikolajev
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 7
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 8
9
ednom davno æivio straπni car Vasilij. Imao je tri sina. Dvojica starijihsinova, Fjodor i Petar, bila su umiπljena, ohola i hvalisava, a najmlai,careviÊ Ivan, bio je skroman, veseo i dobroduπan mladiÊ.
Oko carskoga dvora prostirao se velik vrt. U tom je vrtu raslojabukovo stablo na kojemu bi svake godine rodile po tri zlatne jabuke. Car jebriæno Ëuvao jabuke, svako ih jutro promatrao i prebrojavao.
Kad je jednom tako doπao u vrt, opazi da tri jabuke nedostaju. Netko seneopaæen uπuljao u vrt i ukrao ih.
Car Vasilij straπno se razljutio i zapovjedio sinovima da noÊu redom straæarepokraj jabuka i uhvate kradljivca.
Prve je veËeri straæariti otiπao careviÊ Fjodor. Legao je u meko sijeno, pokriose plaπtem i Ëvrsto zaspao. Kradljivca nije vidio niti Ëuo, no ujutro sunedostajale joπ tri jabuke.
Druge je veËeri straæariti otiπao careviÊ Petar. Legao je na perinu, pokrio sesamurovinom i zaspao Ëvrsto kao top. Niπta nije Ëuo, nikoga nije vidio, a opetsu ujutro nedostajale joπ tri zlatne jabuke.
TreÊe je veËeri red doπao na careviÊa Ivana. On je sjeo sa strane na panj. Glavunije spuπtao, a zbog velike hladnoÊe nije oka mogao sklopiti. Tako je sjedio sat,
CareviÊ Ivan i tajnoviti vuk
J
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 9
10
dva, tri... Iznenada, cijeli vrt kao da se zaæario i svaka se travËica vidjela.Doletjela Ognjena ptica zlatna perja, ognjena kljuna i kristalnih oËiju... i poËela kljucati jabuke.
CareviÊ joj se prikrade i uhvati je za rep. Ptica se otimala, kljucala careviÊaognjenim kljunom, a zatim mu se istrgnula i odletjela. CareviÊu je u ruci ostalosamo jedno pero.
Kad je car vidio pero Ognjene ptice, straπno se razljutio i zagrmio:»Zaπto nisi uhvatio Ognjenu pticu!? Zaπto nisi kaznio kradljivicu!? Sada idi
u bijeli svijet i donesi mi zlatnu pticu, da mi u carskoj spavaonici pjeva iosvjetljava je za mraËnih noÊi. Ne naeπ li je, uzet Êu maË i odrubiti ti glavu.«
CareviÊ Ivan zaplaka, ali ne preostane mu niπta drugo nego zajahati konja i krenuti na put.
Putovao je, putovao – u priËi samo trenutak, a u stvarnom æivotu dugovremena – sve dok nije stigao do mjesta gdje se put granao na tri strane. Na raskriæju je bio kamen na kojemu je pisalo:
TKO PO–E RAVNO, IZGUBIT ΔE SE I ON I KONJ.
TKO PO–E ULIJEVO, IZGUBIT ΔE SE, A KONJ ΔE SE SPASITI.
TKO PO–E UDESNO, SPASIT ΔE SE, A KONJA IZGUBITI.
CareviÊ se zamislio i okrenuo konja udesno.Odjednom se odnekud stvori vuk. CareviÊa i ne pogleda, nego skoËi na
konja i usmrti ga, pa pobjegne u πumu.I tako je careviÊ sâm samcat plaËuÊi hodao kroz duboku πumu. Stigao je do
velike moËvare. PrijeÊi je nije mogao, a za povratak nije bilo puta.»Oh, vuËe tajnoviti, uniπtio si me!« zavapi careviÊ.Odjednom pred njega skoËi tajnoviti vuk.»Ne ljuti se na mene, careviÊu Ivane. Pogubio sam tvojega konja, ali Êu ti to
nadoknaditi. Sjedni na mene i Ëvrsto se dræi.«CareviÊ Ivan sjedne na vuka, a on pojuri bræe od konja. Jurio je preko
moËvara, πuma i planina...Jurio je, jurio sve dok careviÊa nije doveo do kamena zida.»Sada, careviÊu Ivane, skoËi s mojih lea pa se popni preko ovog zida. Iza
njega je vrt, a u njemu na jeli u zlatnoj krletki sjedi Ognjena ptica. Uzmi je, alinemoj dodirivati krletku jer Êe ti po zlu poÊi.«
CareviÊ se popeo preko zida i ugledao Ognjenu pticu u pozlaÊenoj krletki.Izvadi je iz krletke pa pomisli: »Kako Êu je odvesti kuÊi bez krletke? Istrgnut Êemi se iz ruku i ostat Êu za glavu kraÊi. Uzet Êu i krletku.«
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 10
Ali Ëim je dotaknuo krletku, u vrtu nasta meteæ. Gusle zasviraju, zvonazazvone i zatrube trube.
DotrËi straæa, zgrabi careviÊa Ivana za ramena i odvuËe ga pred cara te zemlje.Razgnjevi se car Semjon pa reËe careviÊu Ivanu:
»Oprosti se sa æivotom, jer neÊeπ doËekati bijeli dan. Ali ako odeπ u devetocarstvo, na posjed pod suncem, i od cara Agapa dovedeπ mi konja Zlatogrivog,oprostit Êu ti πto si skrivio i dati Ognjenu pticu.«
©to mu je preostalo? Uzjaha tajnovitog vuka, a on poleti kao strijela.Jurio je i jurio sve dok nije stigao na imanje cara Agapa.Zaustavio se ispred kamena ulaza i rekao careviÊu:»Idi u konjuπnicu od bijelog kamena i izvedi konja Zlatogrivog. Ali pazi – na
zidu vise zlatne uzde. Ne smijeπ ih dotaknuti, jer Êe ti po zlu poÊi.«»Dobro«, rekao je careviÊ Ivan.Uπao je u konjuπnicu i u njoj ugledao konja bijela kao mlijeko, samo mu se
na vratu vijorila zlatna griva.CareviÊ htjede izvesti konja iz konjuπnice, ali konj se nikako nije dao. Tada na
zidu ugleda zlatne uzde i skine ih, zaboravivπi πto mu je vuk rekao. Uto nastameteæ. Puπke zapucaπe, trube zatrube, bubnjevi zazveËe...
11
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 11
12
DotrËi straæa, zgrabi careviÊa za ramena i odvuËe ga pred cara Agapa.Car Agap koraËa odajom i vitla oπtrim maËem. Zagrmi:»NeÊeπ viπe vidjeti bijeli svijet, careviÊu Ivane! Ali ako kreneπ u deveto carstvo,
na posjed pod suncem i dovedeπ mi kraljevnu Jelenu Prekrasnu, oprostit Êu tiπto si skrivio i dati konja Zlatogrivog.«
©to mu je preostalo? Uzjaha tajnovitoga vuka, a on pojuridubokim πumama i visokim planinama.
Jurio je i jurio sve dok nije stigao do zlatne mreæe.»SkoËi s mojih lea, careviÊu Ivane, otii u πiroko polje
i Ëekaj me pod zelenim hrastom.«CareviÊ Ivan uËini kako mu je vuk naredio. Tajnoviti
se vuk pritajio pokraj mreæe i Ëekao. Uskoro je Jelena Prekrasna poπla u πetnju vrtom sa
svojim dadiljama i dvorskim damama, slugama ipodanicima. Tada iskoËi vuk, zgrabi Jelenu Prekrasnu,prebaci je preko lea i pobjegne. Dojuri u πiroko
polje pod zeleni hrast gdje ga je Ëekao careviÊ Ivan.»CareviÊu, brzo skoËi na mene, progonitelji su nam za petama.«
CareviÊ skoËi na tajnovitog vuka, a onpoleti brzo kao strijela, tako da ih nitko
nije mogao dostiÊi.Doπli su na Agapovo imanje, zaustavili
se na livadi i zamislili se. CareviÊu je biloæao dati Jelenu Prekrasnu caru Agapu.Zavolio ju je viπe od zjenice oka svoga.No dao je svoju rijeË i morao ju jeodræati.
Uto proletje sjenica i zacvrkuÊe:»Car Agap Êe si Jelenu Prekrasnu uzeti
za æenu, a careviÊa Ivana Êe pogubiti.«»E, pa, kad je tako«, reËe vuk, »kako vi
nama, tako mi vama. Sakrij se u zelenogrmlje, Jeleno Prekrasna, a careviÊ i jaidemo k caru Agapu.«
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 12
13
Vuk poskoËi i pretvori se u Jelenu Prekrasnu. CareviÊ Ivan uhvati je za ruku i odvede caru Agapu.
»Dobro«, reËe car, »daj mi krasoticu i uzmi konja Zlatogrivog.«A pritom je straæarima davao znak da uhvate careviÊa.SkoËi careviÊ na Zlatogrivog i odjuri po Jelenu Prekrasnu.Nakon toga se djevojka svali na zemlju, opet se
pretvori u divljeg vuka, prestraπi cara, izgrizestraæare, pa pobjegne u πumu i dostignecareviÊa Ivana.
»Sjedni na mene, careviÊu, a JelenaPrekrasna jahat Êe na konju Zlatogrivom. PoÊi Êemo u Semjonovo carstvo i zamijenitikonja za Ognjenu pticu.«
Putovali su i putovali sve dok nisu stigli uSemjonovo carstvo. Zaustavili su se na livadi i zamislili. Uto proletje sjenica i zacvrkuÊe:
»»uvaj se, careviÊu Ivane! Car Semjon hoÊe konja uzeti, a tebe pogubiti.«
CareviÊ se zabrinuo, Jelena Prekrasna serastuæila, a tajnoviti vuk reËe:
»Jeleno Prekrasna, otii na konju Zlatogrivom u duboku πumu, a ti Êeπ, careviÊu Ivane, meneodvesti k caru.«
Tada poskoËi i pretvori se u Ëudesna konja.Ivan je s njim doπao k caru. Carevi su se
straæari pripremili napasti ga oπtrimmaËevima.
»Pa, careviÊu Ivane«, rekao je car Semjon, »daj mi konja i uzmi Ognjenu pticu.«
Jednom rukom mu je dodao krletku, a drugom davao znak straæarima da gapogube.
CareviÊ zgrabi krletku, a straæari se maπe oπtrih maËeva.
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 13
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:30 Page 14
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:31 Page 15
Tad se konj svali na zemlju i pretvori u divljeg vuka. Navali na straæare, a onise razbjeæe. CareviÊ skoËi na vuka i zaËas nestanu bez traga.
I veÊ lijepo putuju kuÊi. CareviÊ Ivan na tajnovitom vuku, Jelena Prekrasna na konju Zlatogrivom s Ognjenom pticom privezanom za sedlo.
Vuk dovede careviÊa sve do raskriæja na kojemu je bio kamen.»Evo, careviÊu Ivane, sutra Êeπ biti kod kuÊe«, reËe. »Podigni πator
da se Jelena Prekrasna odmori. Odmori se i ti, a ja Êu poÊi u lov.«CareviÊ podigne bijeli πator i – zaspe. Zadrijema i Jelena Prekrasna.
Konj Zlatogrivi πeÊe oko πatora, a Ognjena ptica tiho pjesmu pjeva.Uto do bijelog πatora dou Ivanova braÊa, careviÊi Fjodor i Petar. Ugledaju
konja Zlatogrivog, zaËuju Ognjenu pticu, zapanje se vidjevπi Jelenu Prekrasnu.Zavidjeli su najmlaemu bratu, pa odluËe:»Ubit Êemo Ivana i sve si uzeti.«CareviÊ Fjodor izvuËe maË i probode Ivana, koji je joπ uvijek spavao.Uhvate Jelenu Prekrasnu, uzmu Ognjenu pticu i konja Zlatogrivog te krenu
kuÊi. Nitko niπta nije vidio, nitko niπta nije Ëuo.Vrati se tajnoviti vuk i pokraj bijelog πatora ugleda mrtva careviÊa Ivana,
pa zaplaËe od æalosti.Nebom proleti crni gavran sa svojim gavraniÊima. Ugledavπi careviÊa Ivana,
poËne kruæiti oko njega. Tada skoËi divlji vuk i zgrabi gavraniÊe.Crni ga gavran stade moliti:»Pusti moju djecu, vuËe, i ispunit Êu ti πto god poæeliπ!«»Dobro, Gavrane GavranoviÊu«, reËe vuk, »poπtedjet Êu tvoje mlade ako
uËiniπ πto od tebe zatraæim. Odleti preko sinjeg mora i visokih gora i donesi miæivu i mrtvu vodu.«
Gavran odleti preko sinjeg mora i visokih gora.Tri je dana letio crni gavran. Tri je dana nepomiËno sjedio mraËni vuk i u
kandæama dræao gavraniÊe. »etvrtog je dana gavran doletio i dao mu æivu imrtvu vodu.
Vuk poπkropi careviÊa mrtvom vodom, a rana mu odmah zacijeli. Zatim gapoπkropi æivom vodom, a careviÊ Ivan skoËi i protegne se.
»Baπ sam se dobro naspavao«, reËe.»E, careviÊu Ivane, da nije mene, viπe se ti nikad ne bi probudio«, reËe mu
vuk. »Dok si ti spavao, oteli su Jelenu Prekrasnu, odveli konja Zlatogrivog iOgnjenu pticu.«
CareviÊ Ivan zaplaËe, ali πto je, tu je.
16
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:31 Page 16
17
»Sjedni na mene«, reËe mu vuk. »Ispunit Êu posljednju zadaÊu i noÊas teodvesti kuÊi.«
CareviÊ sjedne na vuka, a on poleti kao strijela. U cik zore stignu kuÊi.»Tako, careviÊu Ivane, sluæio sam ti i sad moja sluæba zavrπava«, reËe
tajnoviti vuk. »Sada ostaj zbogom. SreÊu si dalje moraπ izboriti sâm.«Tajnoviti je vuk otiπao, a careviÊ Ivan ue u dvorac.U dvorcu zvone sva zvona, trube sve trube. Jelenu Prekrasnu udaju za
careviÊa Fjodora. No svadba je nevesela: Jelena Prekrasna gorke suze roni, s Ognjene ptice u krletki zlatno perje otpada, u konjuπnici konj Zlatogrivi jedva stoji na nogama.
CareviÊ Ivan ue u dvoranu.Jelena Prekrasna odmah skoËi od stola.»Nije moj mladoæenja ovaj koji uza me sjedi, veÊ onaj koji me s vrata gleda.«Tada sve caru ispriËa. Car se razljuti na starije sinove i progna ih iz carstva,
a careviÊa Ivana oæeni Jelenom Prekrasnom.
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:31 Page 17
Zvone zvona, trûbe trube, Jelena Prekrasna blista kao sjajno sunce, Ognjena ptica pjesme pjeva, konj Zlatogrivi kopitom topÊe. U dvorcu se vesela svadba slavi.
I ja sam ondje bio, medovinu pio, niz bradu mi je tekla, u usta mi nije dotekla.
18
006-099_CRO.qxp 30/7/09 03:31 Page 18
v
vv
v
KRISTALNA GORA
i druge bajkeREADER’S DIGEST
Carević Ivan i tajnoviti vuk l O čudesnim jabukama i živoj vodi l Sedam Simeona – sedam radnika l Čudo čudesno, čudo
najčudesnije l Ukleta princeza l Trči tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam što l O hrabrom Bulatu l Kuzma Brzobogati
l Svinja Zlatodlaka l O Finistu, svijetlom sokolu l Drveni orao l Baba Jaga l Kristalna gora l Leteći brod l O mjedenom, srebrnom i zlatnom carstvu l Carevna žabica l Marija Morevna l Dva Ivana
l O vjernoj vrani l Marko Bogataš i Vasil Siromašak l O prekrasnoj Vasilisi l O srebrnom tanjuriću i sočnoj jabučici l Bijela patkica l Dvije sestre l Kuligrašak l Morski car i Jelena Premudra l Čovjek s mjedenim čelom l O Medvjediću, Brkonji,
Gorjanu i Hrastanu l Lijepa Marija Zlatokosa i Vanjica l Do koljena zlatne nožice, do lakata srebrne ručice, na
svakoj vlasi svjetlucav biserčić
KR
IST
ALN
A G
OR
Ai
dru
ge b
ajk
ewww.mozaik-knjiga.hrISBN 978-953-14-0610-9
COVER-KRISTALNA-GORA-CRO.indd 1 7.9.2009 12:48:59