Konvencija o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida
Usvojena Rezolucijom 260 (III) A na Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija 09.12.1948.godine Stupanje na snagu 12.01.1951. godine
Strane ugovornice,
S obzirom da je Generalna skupština Organizacije Ujedinjenih nacija svojom rezolucijom 96 (I) od 11.12.1946. godine, proglasila genocid za zločin međunarodnog prava, u suprotnosti sa duhom i ciljevima Ujedinjenih nacija i koji civilizovani svijet osuđuje;
Priznajući da je u svim periodima historije, genocid veliki gubitak čovječanstvu;
Uvjerene da je međunarodna saradnja potrebna da bi se čovječanstvo oslobodilo jednog takvog strašnog zla;
Sporazumjele su se o sljedećem:
Član I:
Strane ugovornice potvrđuju da je genocid, bilo da je izvršen u vrijeme mira ili rata, zločin međunarodnog prava i obavezuju se da će ga spriječiti i kazniti.
Član II:
U ovoj konvenciji pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od niže navedenih djela, počinjenih u namjeri da se potpuno ili djelimično uništi kao takva neka nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa:
(a) ubistvo članova grupe (naroda); (b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe (pripadnika određenog naroda); (c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja; (d) mjere usmerene ka sprečavanju rađanja u okviru grupe (naroda); (e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.
Član III:
Biće kažnjena sljedeća djela:
(a) genocid; (b) sporazum o izvršenju genocid; (c) neposredno i javno podsticanje na izvršenje genocida; (d) pokušaj genocida; (e) saučesništvo u genocidu.
Član IV:
Lica koja su izvršila genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u članu III bit će kažnjena, bilo da su državni rukovodioci, službenici ili pojedinci.
Član V:
Strane ugovornice se obavezuju da će preduzeti potrebne zakonske mjere, shodno svojim ustavima, kako bi obezbijedile primjenu odredaba ove Konvencije i naročito da će predvidjeti efikasne krivične kazne za lica kriva za genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u članu III.
Član VI:
Lica optužena za genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u članu III bit će izvedena pred nadležne sudove one države, na čijoj je teritoriji djelo izvršeno ili pred Međunarodni krivični sud koji će biti nadležan, za one strane ugovornice, koje po tome budu priznale njegovu sudsku nadležnost.
Član VII:
Genocid i druga djela pobrojana u članu III neće biti smatrani kao politički zločin, u odnosu na pitanja ekstradicije. Strane ugovornice se obavezuju da u takvim slučajevima odobre ekstradiciju shodno svome zakonodavstvu i ugovorima koji su na snazi.
Član VIII:
Svaka strana ugovornica može se braniti nadležnim organima Organizacije Ujedinjenih nacija kako bi ovi, prema Povelji Ujedinjenih nacija, preduzeli mjere koje smatraju odgovarajućim za sprečavanje i kažnjavanje djela genocida ili bilo kojeg drugog djela pobrojanog u članu III.
Član IX:
Sporovi između strana ugovornica, odnosno tumačenja, primjene i izvršenja ove Konvencije, podrazumijevajući, tu i sporovi koji se odnose na odgovornost neke države po predmetu genocida ili kojeg drugog djela pobrojanog u članu III, bit će izneseni pred Međunarodni sud pravde, na traženje jedne od strane u sporu.
Član X:
Ova Konvencija, čiji će tekstovi na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom, biti će podjednako vjerodostojni, noseći datum 09.12.1948.godine.
Član XI:
Ova će Konvencija biti otvorena za potpis do 31.12.1949. godine svakoj članici Organizacije Ujedinjenih nacija i svakoj državi nečlanici, kojoj Generalna skupština bude uputila poziv u tu svrhu. Ova će Konvencija biti ratifikovana, i ratifikacioni instrumenti biće deponovani kod Generalnog sekretara Organizacije Ujedinjenih nacija.
Počev od 01.01.1951. godine ovoj će Konvenciji moći da pristupi svaka članica Organizacije ujedinjenih nacija i svaka država nečlanica koja bude primila naprijed navedeni poziv. Instrumenti o pristupanju biće deponovani kod Generalnog sekretara Organizacije Ujedinjenih nacija.
Član XII:
Svaka strana ugovornica moći će u svako doba, putem notifikacije, upućene Generalnom sekretaru Organizacije Ujedinjenih nacija, da proširi primjenu ove Konvencije na sve teritorije ili bilo na koju teritoriju, čijim vanjskim poslovima ona rukovodi.
Član XIII:
(1) Na dan kad dvadeset prvih ratifikacionih instrumenata ili instrumenata o pristupanju budu deponovani, Generalni sekretar će o tome sastaviti zapisnik. On će dostaviti kopiju toga zapisnika svim državama članicama Organizacije Ujedinjenih nacija, kao i nečlanicama o kojima je riječ u članu III.
Ova će Konvencija stupiti na snagu devedesetog dana poslije datuma deponovanja devedesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju. Svaka ratifikacija ili pristupanje izvršena poslednjeg datuma važiće od devedesetog dana poslije deponovanja instrumenata o ratifikaciji ili pristupanju.
Član XIV:
Ova Konvencija će trajati deset godina počev od dana njenog stupanja na snagu. Ona će poslije toga ostati na snazi za novi period od pet godina, i tako redom, prema onim stranama ugovornicama koje je ne budu otkazale šest mjeseci najmanje prije isteka roka. Otkaz će se vršiti pismenom notifikacijom upućenom Generalnom sekretaru Organizacije Ujedinjenih nacija.
Član XV:
Ako usljed otkaza, broja država potpisnica ove Konvencije bude sveden na manje od šesnaest, Konvencija će prestati da važi, počev od dana kad je posljednji od otkaza postao pravosnažan.
Član XVI:
Zahtjev za reviziju ove Konvencije moći će podnijeti svaka strana ugovornica u svako doba putem pismene notifikacije upućene Generalnom sekretaru. Generalna skupština će donositi odluku o mjerama koje treba preduzeti u takvom slučaju po predmetu tog traženja.
Član XVII:
Generalni sekretar Organizacije Ujedinjenih nacija obavijestit će sve države članice Organizacije i države nečlanice o kojima je riječ u članu XI o sljedećem:
(a) potpisima, ratifikacijama i pristupanjima primljenim na osnovu člana XI,(b) notifikacijama primljenim na osnovu člana XII,(c) datumu stupanja na snagu ove Konvencije, na osnovu člana XIII.(d) otkazima primljenim na osnovu člana XIV. (e) prestanku važenja Konvencije, na osnovu članu XV.. (f) notifikacijama primljenim na osnovu člana XVI.
Član XVIII:
Original ove Konvencije deponovat će se u arhivi Organizacije Ujedinjenih nacija. Ovjeren prepis bit će upućen svim državama članicama Organizacije Ujedinjenih nacija i državama nečlanicama o kojima je riječ u članu XI. Generalni sekretar Organizacije Ujedinjenih nacija registrovat će ovu Konvenciju na dan njenog stupanja na snagu.
Član XIX:
Generalni sekretar Organizacije ujedinjenih registrovat će ovu Konvenciju na dan kada Konvencija stupi na snagu.
Član XVIII.
Original ove Konvencije položit ce se u arhiv Ujedinjenih naroda. Ovjereni prijepis ove Konvencije dostavit će se svim članicama Ujedinjenih naroda i državama nečlanicama o kojima je riječ u članu XI.
Pravna definicija genocida (uključujući diskusiju i značenja)
Međunarodna pravna definicija zločina genocida data je u članu II i III Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine
Član II opisuje dva elementa zločina genocida:
1) mentalni element, znači "namjera da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva, i
2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e.
Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao "genocid".
Član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.
Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida
"Član II:
U ovoj Konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:
(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje;(d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.
Član III:
(a) Genocid;(b) Plan za izvršenje genocida;(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida(d) Pokušaj genocida;(e) Saučesništvo u genocidu."
Diskusija:
Zločin je planirati ili podsticati na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomagati izvršenje genocida. Djela zločina uključuju planiranje, direktno i javno podsticanje, pokušaj izvršenja genocida i saučesništvo u genocidu.
Kažnjiva djela
Sljedeće su genocidna djela ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda):
- Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubistva i djela koja izazivaju smrt.- Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivanje traume pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinuđivanje na konzumiranje droge i sakaćenje.
- Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe, kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači, može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje. - Sprječavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajna odvojenost muškaraca i žena s namjerom spriječavanja rađanja.- Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili zbog straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Konvencija o pravima djeteta definiše djecom osobe ispod 18 godina.
Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, sprječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.
Zaštićene grupe
Zakon štiti četiri grupe - nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.1. Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom državnošću.
2. Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili naslijeđem.
3. Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan fizičkim karakteristikama.
4. Pod religioznom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, praktikovanjem ili ritualima.
Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet - obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su.
Grupni identitet je često isforsiran od strane počinilaca. Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim, ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu, bez obzira kakav je lični izbor tog pojedinca.
Značajni termini
Zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..
Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, TO JE GENOCID.
Fraza "potpuno ili djelimično" je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu. I uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe - masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.
Član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.
