Download - Jung Covek i Njegovi Simboli
-
ovje
k i
nje
govi s
imbo
li C
arI G
. Jung
f
ovjek
i njegovi simboli
CarI G. Jung
-
ovjek
i njegovi simboli
CarI G. Jung
Naslov izvornika Man and his Symbols
i: 1964 Aldus Books Limited. London
0 za Jugoslaviju: Mladinska knjiga. Ljubljana 197
mladost
-
Urednik Mirjana Mila
Korektori
Marija Molnar i Sefija Ibrahimpai
Izdavako knjiarska radna organizacija Mladost
Zagreb. Ilica 30
Generalni direktor Branko Jurievi
OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb. Gupceva zvijezda
3
Direktor tipan Medak
Tisak i ure:
ZGP Mladinska knjiga. Ljubljana. 1987.
Naklada: 5000 primjeraka
Kala Ionizacija u publikaciji CIP Nacionalna i sveuilin biblioteka. Zagreb l DK 159.963:003.62] (082)
JUNG. Carl G.
ovjek i njegovi simboli Carl G Jung i M L. von Iran/. Jo^h L Hcndcrson. Jolane Jacobi. Amela Jaffe ; preveli s engleskoga Marija i Ivan SakCu.. [2 >/d ] /agreb Mladoil. 1987 320 str ilustr (preteno u bojama) : 2fcem
Pnjcvod djeia Man and his svmbols. Kadilo.
ISBN 86-05-00080-5
-
ovjek njegovi
simboli
Carl G. Jung i M. L. von Frarz, Joseph L. Henerson, Jolane Jacobi,
Aniela Jaffe
Preveli s engleskoga MARIJA I
IVAN SALEI
mladostCarl G. Jung u svojoj radnoj sobi
-
7
Predgovor
Carl Gustav Jung, vicarski psiholog i psihijatar, poznati lijenik, viegodinji Freudov suradnik,
osniva cirike psihoanalitike kole i tzv. analitike psihologije, nije sasvim nepoznat i irem
italakom krugu hrvatskosrpskog jezinog podruja. On, dodue, nije ugledan i poeljan poput
Freuda i njegove se ideje nisu jo prevele na marksizam kao Freudove, nema toliko zagovori- telja,
ali ni izopaitelja, pa je utoliko lake razlikovati njegovu misao od tue. Njegova su djela brojna i
tematski raznovrsna. Ta raznovrsnost problema kojima se bavio, metodika dosljednost u
istraivanju tih problema, uzorna analitinost kojom ih je rastvarao u tenji da im sagleda sam
korijen, zatim kritinost i sistematinost sve te, kao i druge odlike njegova miljenja, dole su
do punog svog izraaja, moda ak najpotpunije, u knjizi ovjek i njegovi simboli. Ova je okolnost
utoliko znaajnija to ova knjiga nije plod samo Jungova rada, nego i rada njegovih najbliih
suradnika, pa stoga ona izvjeuje o naporima i tekovinama cijeloga misaonog kruga, a ne samo
jednog ovjeka. Kao takva, ova se knjiga doimlje kao odgovorna kritika diskusija istomiljenika,
kojima je cilj da to uvjerljivije osvijetle razne strane iste problematike. Ona je veliki doprinos
Jungove kole objanjenju uloge simbola u ovjekovu ivotu, a prikazuje Jungovu nauku na nain
dostupan i itaocu koji nije struno-psiholoki obrazovan.
Knjiga pria o ovjeku i njegovim simbolima. To je prianje satkano u obliku teorije o vanosti
simbolizma u religiji i modernoj umjetnosti, u snovima i svakodnevnim ivotnim okolnostima. Ono
je slojevito i ima dva osnovna plana: aktualni i historijski. Jung i suradnici zastanu pred nekim
simbolom i, uvjereni da on sadrava i neka druga, nevidljiva znaenja, skidaju s njega sloj po
sloj dokle god mu ne identificiraju podrijetlo u nekom davnom kolektivnom iskustvu. Sluei se
takvom metodologijom, oni zapravo vrlo slikovito pokazuju kako se kalio ovaj na svijet, kako je
ovjek postajao to to znamo da je bio, ili je jo uvijek: predrasudan, naivan, okrutan, ceremoni-
jalan, tajanstven, vjeroloman, religiozan i si.
U knjizi su naroito zastupljeni religijski simboli, jer se uzima da su ovjekova vjerovanja odjeci
prvih njegovih iskustava o sebi i svijetu. Bilo da su nastala na osnovi neposrednog ulnog opaanja
okoline, bilo da su plod svjesne, organizirane indoktrinacije, vjerovanja su oduvijek bila pokuaj
objanjenja pojava i zbivanja. I sam Bog, kao univerzalni simbol, samo je dovrena projekcija
ovjekova nastojanja da se spoznajnoteoretski suprotstavi vlastitom nepoznavanju prirodne i
drutvene zbilje, i da taj svoj nesavreni svijet sagleda u jedinstvu mnotva protuslovnih mijena.
Naravno, Jung nije marksist, a nisu to ni njegovi suradnici. Njihova redukcija religijskog
simbolizma zaustavlja se na tzv. arhetipskoj razini koja je zajednika cijelom ovjeanstvu, ali se
svako javljanje nekog simbola moe objasniti pomou iskljuivo individualnog kljua. S tog
stajalita Jung i njegovi suradnici akcep- tiraju stanovitu religioznost, ali ta religioznost nije
dogmatske naravi, ne odrava se vjerom u dogme, i kao takva, nije danas vie bitna ni za crkvu ni
za drutvo, jer je danas vanije od religije svjedoenje za religiju, a Jung i suradnici zapravo
svjedoe protiv nje, rastvaraju je i prokazuju. Jungove usporedbe naivnomaterijalistikog shvaanja
-
i tradicionalne religioznosti, pri emu upozorava na vee smisaono bogatstvo tradicionalne
religijske simbolike, zapravo je otkrivanje na naivnomaterijalistikoj slici svijeta onih slabih
mjesta koja su oduvijek omoguivala kritiku materijalizma zdesna. On, naime, desakralizira
religijske simbole, oduzima im obiljeja otkrivenja i dokazuje njihovo svjetovno porijeklo u sklopu
kolektivnoga ljudskog iskustva.
Pa ipak, uopavanje injenica na toj razini nije uvijek urodilo jednako sretnim tumaenjem. U
takvim trenucima Jung je iznevjerio vlastito naelo: da svakoj pojavi treba primamo pristupiti s
njezine individualne strane. Pokazalo se da o simbolikoj ulozi politikih injenica ipak nema
paradigmatikih kolektivnih iskustava na razini itavoga ovjeanstva, da se konkretna politika
zbilja ne podudara s pojmom takvog iskustva i da tu zbilju nije mogue bez ostatka vrednovati sa
stajalita arhetipskog bitka. Junga je u takvim trenucima zavelo vlastito osjeanje prevlasti
kolektivnog iskustva nad izoliranim injenicama. Tako on nije uspio uvidjeti da te injenice,
zapravo, nisu izolirane, da su one dio jedne obuhvatnije strateke cjeline, jednog procesa koji nije
determiniran arhetipski, nego aktualno-politikim odnosima. U tome se ukorjenjuje njegovo
stereotipno, jednostrano, povrno vienje politike slike svijeta, na koju se mjestimice poziva, da bi
i tom vrstom ilustrativne grae potkrijepio svoju teoriju simbolizma. Takvo vienje, dakle, nema
neko metodiko znaenje, ono ak nije ni ocjena stanja, nego je iskljuivo u slubi oprimjerivanja
osnovne misli vodilje.
IVAN SALEI
John Freeman: Uvod
Podrijetlo ove knjige dovoljno je neobino da bude zanimljivo, a izravno je povezano s njezinim
sadrajem i nakanom. Zato mi dopustite ispriati kako je nastala.
Jednoga proljetnog dana 1959. godine zaite me British Broad- casting Corporation da za
britansku televiziju intervjuiram dra Carla Gustava Junga. Intervju je trebao biti dubinski. U ono
vrijeme znao sam malo to o Jungu i njegovu djelu, i smjesta sam pohitao njegovoj prekrasnoj kui
kraj jezera blizu Ziiricha, da ga upoznam. To je bio poetak prijateljstva koje je meni mnogo zna-
ilo, a nadam se da je i Jungu podarilo neku radost u posljednjim godinama njegova ivota. O
televizijskom intervjuu ne kanim rei nita vie u ovoj ispovijesti, doli to da se drao uspjelim i da
je ova knjiga, zahvaljujui udnoj podudarnosti dogaaja, konani plod tog uspjeha.
Jedan od ljudi koji su vidjeli Junga na ekranu bio je Wolfgang Foges, direktor izdavake kue
Aldus. Fogesa je od djetinjstva, kad je ivio blizu Freudovih u Beu, silno zanimao razvoj moderne
psihologije. I sluajui to Jung pria o svom ivotu i radu i mislima, Fogesu je odjednom sinulo
kako je teta to Jung nije nikada uspio ovladati javnou, to se svagda dralo da je preteak za
puko tivo, dok su ope zasade Freudova djela dobro poznate svim obrazovanim itateljima diljem
Zapada.
Foges je zapravo tvorac ovjeka i njegovih simbola. Osjetivi pred TV-ekranom da izmeu
-
9
Junga i mene postoje srdani osobni odnosi, upitao me da li bih mu pripomogao nagovoriti Junga
da iznese neke svoje vanije i temeljne misli u jeziku i opsegu koji bi bili shvatljivi i zanimljivi
nestrunom odraslom itaocu. Tu sam zamisao objeruke prihvatio i ponovno se uputio u Ziirich,
siguran da u moi uvjeriti Junga u vrijednost i vanost takva djela. Jung me sluao u svom vrtu
gotovo dva sata, a da me nije prekidao; zatim je odgovorio odrino. To je izustio na najbolji
mogui nain, ali vrlo odluno; govorio je kako se nikada nije trudio prikazati svoje djelo u
opeshvatljivu obliku i kako nije siguran da bi to sad mogao uspjeno izvesti; da je on, uostalom, i
star, i poprilino umoran, i da nije sposoban preuzeti tako dugotrajnu obvezu, s kojom je povezano
toliko njegovih dvojbi.
Svi e se Jungovi prijatelji suglasiti sa mnom daje on bio gotovo nepopustljiv u
svojoj odlunosti. Briljivo bi i bez urbe odvagnuo neki problem, a kad bi odgovorio
obino je to bilo konano. Ja sam se vratio u London znatno razoaran, ali uvjeren
daje Jungov odrini odgovor dokrajio tu stvar. Tako bi to i bilo da se nisu uplela dva
nepredviena initelja.
Jedan je od njih bila upornost kojom je Foges neodstupno tvrdio da s Jungom treba
jo jednom razgovarati prije negoli se prihvati poraz. Drugo je dogaaj koji me i sada
jo osupne kad ga se prisjetim.
Kao to rekoh, televizijski se program drao uspjelim. Jungu je pribavio mnotvo
pisama svakovrsne eljadi, meu kojom je bilo i podosta ljudi bez medicinskoga ili
psiholokog obrazovanja, a sve ih je bila opinila dojmljiva pojava, duhovitost i
skromnost tog velikana koji je, promatrajui ivot i ljudsku osobnost, zapazio neto to
im moe pomoi. I Jung je bio vrlo zadovoljan, ali ne jednostavno pristizanjem pisama
(ta on je svagda primao mnotvo pisama), nego time to su ih pisali ljudi koji obino
nisu bili u doticaju s njim.
Ba u to vrijeme sanjao je san koji je bio silno vaan za nj. (A itajui ovu knjigu
shvatit ete koliko to moe biti vano.) Sanjao je kako stoji umjesto da sjedi u svom
kabinetu i razgovara s istaknutim lijenicima i psihijatrima koji su dolazili k njemu iz
itava svijeta kako stoji na javnom mjestu i obraa se mnotvu ljudi koji su ga sluali
napetom pozornou i razumjeli su to im govori...
Kad je tjedan-dva kasnije Foges ponovno zamolio Junga da se lati nove knjige,
koja ne bi bila namijenjena klinikoj ili filozofskoj podui nego ljudima s ulice, Jung se
dao sklonuti. Postavio je dva uvjeta. Prvo, da knjiga ne bude samo njegovo djelo, nego
plod zajednikog truda njegova i grupe njegovih najbliih sljedbenika, preko kojih je
nastojao ovjekovjeiti svoje metode i svoje uenje. Drugo, da se meni povjeri
usklaivanje djela i rjeavanje sviju problema koji mogu nastati izmeu autora i
izdavaa.
Kako ne bi izgledalo da ovaj uvod prekorauje granice razumne skromnosti,
dopustite mi odmah rei da mi je godio ovaj drugi uvjet ali ne previe. Jer, vrlo sam
brzo doznao da me Jung izabrao u prvom redu zato to je drao da sam ovjek
prikladne, ali ne izrazite inteligencije, i da nemam nikakva ozbiljna znanja o psihologiji.
Prema tome, ja sam za Junga bio prosjeni italac ove knjige; to sam ja mogao
razumjeti, shvatit e svi koje to bude zanimalo; pred im ja ustuknem, moglo bi kome
biti preteko ili nejasno. Premda mi nije odvie godila takva procjena moje uloge, ipak
sam vrlo savjesno nastojao (kadto, bojim se, i do ogorenja autora) da se svaki ulomak
dotjeruje i, ako je bilo potrebno, prepravlja dokle god ne bude toliko jasan i izravan da
-
10
mogu sa sigurnou rei kako je ova knjiga u cijelosti sainjena za prosjena itaoca i
njemu namijenjena, odnosno, kako su sloeni problemi, kojima se ona bavi, izloeni
rijetkom i ohrabrujuom jednostavnou.
Nakon duga raspravljanja suglasili smo se da openitim predmetom knjige bude
ovjek i njegovi simboli, a Jung je sam izabrao suradnike dr Marieu Louiseu von
Franz iz Ziiricha, svoju moda najodaniju strunu pouzdanicu i prijateljicu; dra Josepha
L. Hendersona iz San Francisca, jednog od najuglednijih i najpouzdanijih amerikih
jungovaca; gu Anielu Jaffe iz Ziiricha, iskusnu analitiarku, koja je uz to bila i
povjerljiva Jungova osobna tajnica i autorica njegova ivotopisa; i dr Jolande Jacobi,
najiskusniju autoricu, poslije samog Junga, u njegovu cirikom krugu. To je etvoro
ljudi Jung izabrao dijelom zbog njihove sposobnosti i potankog poznavanja tema koje
su im dodijeljene, a dijelom stoga to je za sve vjerovao da e raditi nesebino, prema
njegovim uputama, kao lanovi grupe. Sam Jung bio je obvezan planirati sastav knjige,
nadzirati rad suradnika i napisati glavno poglavlje Pristup nesvjesnom.
Posljednju godinu svog ivota posvetio je gotovo potpuno ovoj knjizi, i kad je
umro u lipnju 1961, svoj dio je ve bio zavrio (zapravo, zavrio ga je samo desetak
dana prije svoje posljednje bolesti), a poglavlja svojih kolega odobrio je u nacrtu.
Nakon njegove smrti dr von Franz je preuzela svu odgovornost za dovravanje knjige u
skladu s Jungovim izriitim uputama. Prema tome, temu knjige ovjek i njegovi
simboli, i njezin nacrt, odredio je, i to potanko, Jung. Poglavlje s njegovim imenom
(izuzme li se dobrano povrinski uredniki zahvat s ciljem da se unaprijedi shvatljivost
za prosjena itaoca) iskljuivo je njegovo. Ono je sluajno napisano engleski.
Preostala poglavlja napisali su razni autori prema Jungovim smjernicama i pod
njegovim nadzorom. Posljednje dotjerivanje itave knjige obavila je, poslije Jungove
smrti, dr von Franz sa strpljenjem, s razumijevanjem i sa zadovoljstvom, ime je znatno
zaduila izdavae i mene.
I napokon neto o sadraju knjige:
Jungovo miljenje proima modernu psihologiju jae negoli mogu pojmiti oni to
su povrno obavijeteni. Takvi udomaeni izrazi kao npr. ekstravert, introvert i
arhetip odreda su Jungovi pojmovi, koje su drugi preuzeli i pokadto zloupotrijebili.
Ipak, njegov je najznatniji prinos psiholokom shvaanju pojam nesvjesnog, koji nije
(poput Freudova podsvjesnog) samo staretinarnica potisnutih elja, nego svijet to je
upravo onoliko ivotvoran i zbiljan kao dio ivota nekog pojedinca, koliko je svjesni,
mislei svijet ja, neizmjerno iri i bogatiji. Jezik i stanovnici nesvjesnog jesu
simboli, a sredstvo priopavanja snovi.
Tako je istraivanje ovjeka i njegovih simbola zapravo istraivanje ovjekova
-
11
odnosa prema vlastitom nesvjesnom. A kako je po Jun- govu miljenju nesvjesno veliki
voditelj, prijatelj i savjetovatelj svjesnoga, ova je knjiga najizravnije povezana s
prouavanjem ljudskih bia i njihovih duhovnih problema. Mi poznamo nesvjesno i s
njim se susreemo preteito u snovima; i zapazit ete da se u itavoj knjizi (a ponajvie
u Jungovu poglavlju) doista znatno istie vanost snova u ivotu pojedinaca.
Bilo bi neprilino da pokuam tumaiti Jungovo djelo itaocima od kojih e ga
mnogi sigurno moi bolje shvatiti nego ja. Ja sam, prisjetite se, trebao posluiti jedino
kao filtar shvatljivosti, a nikako kao tuma. Pa ipak, usuujem se ustvrditi dvije
openitosti koje mi izgledaju vane kao nestrunjaku i koje e moda pomoi drugim
nestrunjacima. Prva se tie snova. Za jungovce san nije neka vrst uobiajenoga
kriptograma koji se moe gonetati s pomou rjenika simbolikih znaenja. To je
povezano, vano i osobno izraavanje pojedineve nesvijesti. On je jednako stvaran
kao i svaka druga pojava koja se pripisuje pojedincu. Osobna sanjaeva nesvijest opi
samo s njim i bira za svoju svrhu simbole koji neto znae za sanjaa i ni za koga
drugog. Zbog toga je za psihologa-jun- govca tumaenje snova, bilo da ih tumai
analitiar ili sam sanja. posve osoban i osebujan posao (a poneki put pokusan, kao i
dugotrajan) koji se nikako ne moe obaviti olako.
Nasuprot tome. poruke su nesvijesti silno vane za sanjaa to je i razumljivo,
budui da nesvjesno tvori barem polovicu njegova bia: one mu esto ponude savjet i
vodstvo koje ne bi mogao pribaviti ni iz kojega drugog izvora. Prema tome, opisavi
kako je Jung sanjao da se obraa mnotvu ljudi, nisam prikazao nikakvu aroliju, niti
sam nagovijestio da se Jung bavio gatanjem. Ja sam obinim rijeima svakodnevnog
iskustva ispripovijedao kako je Jungu njegovo nesvjesno savjetovalo da jo jednom
razmisli o pogrenom sudu to ga je stvorio svjesni dio njegove duhovnosti
Odatle pak proizlazi da san janje snova nije neto to vjet jungo- vac moe drati
za sluajnost. Naprotiv, sposobnost uspostavljanja veze s nesvjesnim dio je itava
ovjeka, i jungovci se koluju (ne mogu smisliti bolju rije) za to da mogu shvatiti
snove. Kad se dakle sam Jung zatekao pred kritinom odlukom o tome hoe li napisati
ovu knjigu ili ne. mogao se u svom odluivanju osloniti i na svoje svjesno i na svoje
nesvjesno. 1 uvidjet ete da se u itavoj ovoj knjizi raspravlja o snu kao izravnoj,
osobnoj i smisaonoj poruci sanjau poruci koja se slui simbolima to su zajedniki
itavu ovjeanstvu ali ih u svakoj prigodi koristi na posve osebujan nain, koji se moe
i tumaiti samo s pomou posve individualnoga kljua.
Drugo to elim istaknuti posebna je znaajka dokazne metode koja je zajednika
svim piscima ove knjige moda i svim jungov- cima. Oni to su se ograniili na
ivljenje iskljuivo u svijetu svjesnoga i koji odbacuju saobraanjc s nesvjesnim,
-
12
podvrgavaju se zakonima svjesnog, formalnog ivota. S nepogreivom (ali esto
besmislenom) logikom algebarske jednadbe oni na osnovi pretpostavljenih premisa
pobijaju neprijeporno izvedene zakljuke. Meni se ini da Jung i njegove kolege
(znajui to ili ne) odbacuju ogranienja ove metode dokazivanja. Ne preziru logiku, ali
izgleda kao da se sve vrijeme obraaju i nesvjesnom i svjesnom.. Njihova je dijalektika
metoda simbolika i esto zaobilazna. Oni nas ne uvjeravaju s pomou strogo
usredotoene dokazne moi silogizma, nego podastiranjem.
ponavljanjem, predoivanjem povratnog nazora o istoj stvari, vienoj svaki put iz
drugaijeg kuta, dok italac, koji nije nikada svjestan onoga konanog trenutka dokaza,
otkriva kako je bez znanja dokuio i prihvatio neku iru istinu.
Jungovi se dokazi (i dokazi njegovih kolega) zavojito uzdiu nad predmet poput
ptice to oblijee drvo. Ponajprije, dok je pri zemlji, vidi samo splet lia i grana.
Postupno, kruei navie, opetovani izgledi drveta oblikuju cjelinu i povezuju se sa
svojim okoliem. Moda e ponekim itaocima biti nejasna ta zavojita metoda
dokazivanja, ili e ih ak zbunjivati na nekim stranicama, ali mislim da to nee trajati
dugo. To je tipino za Jungovu metodu, i itatelj e vrlo brzo uvidjeti kako ga ona vodi
na jedan put koji je uvjerljiv i duboko zaokuplja.
Pojedini dijelovi ove knjige govore za sebe i potrebno im je malo mojih uvodnih
rijei. Poglavlje to gaje sam Jung napisao upoznaje itatelja s nesvjesnim s
arhetipovima i simbolima koji tvore njegov jezik i sa snovima putem kojih se ono
izraava. U slijedeem poglavlju dr Henderson oslikava javljanje nekolikih arhetipskih
obrazaca u drevnoj mitologiji, pukoj predaji i primitivnim obredima. U poglavlju pod
naslovom Proces individuacije dr von Franz opisuje kako svjesno i nesvjesno u
pojedincu ue spoznavati i tovati jedan drugoga, i uzajamno se prilagoavati. U
odreenom je smislu u tom poglavlju ne samo bit cijele knjige, nego moda i bit
Jungove ivotne filozofije: ovjek postaje cjelovit, potpun, smiren, plodan i sretan kad
je (i to jedino kad je) proces individuacije dovren, kad su svjesno i nesvjesno nauili
ivjeti u miru i upotpunjavati jedno drugo. Ga Jaffe, kao i dr Henderson, nastoje
pokazati kako se u dobro poznatoj grai svjesnog opetuje ovjekovo zanimanje go-
tovo opsjednutost simbolima nesvjesnog. Oni za nj imaju temeljno vanu, gotovo
hranjivu i nepresahlu unutarnju dra bilo da se susreu u mitovima i bajkama to ih
analizira dr Henderson, bilo u likovnim umjetnostima koje nam, kao to pokazuje ga
Jaffe, pruaju zadovoljstvo i uivanje stalnim obraanjem nesvjesnom.
Na kraju moram rei nekoliko rijei o poglavlju dr Jacobi, koje je donekle odvojeno
od ostalog dijela knjige. To je zapravo pokraen prikaz jedne zanimljive i uspjele
analize. Vrijednost je takva poglavlja, u knjizi poput ove, oigledna; no potrebne su ipak
-
13
i dvije rijei upozorenja. Prvo, kao to istie dr von Franz, ne postoji tipino jungovska
analiza. Ne moe postojati, jer je svaki san osobna i osebujna poruka, i ne postoje dva
sna koji upotrebljavaju na isti nain simbole nesvjesnog. Tako je svaka jungovska
analiza jedinstvena i pogreno je misliti da je ova, to je izvaena iz klinike
kartoteke lijenice Jacobi (ili bilo koja druga), reprezentativna ili tipina. Sve to se
moe rei o Henryjevu sluaju i njegovim ponekad stravinim snovima jest da su oni
pravi primjer za nain na koji se jungovska metoda moe primijeniti na pojedini sluaj.
Drugo, potpuna povijest, ak i razmjerno jednostavna sluaja, zahtijevala bi itavu
knjigu. Neizbjeno je da prikaz Henryjeve analize poneto gubi saimanjem.
Upuivanje npr. na Yi Ching donekle je nejasno i daje nadnaravni (ja bih rekao
neugodni) prizvuk okultnosti time to je prikazano izvan svoje smisaone povezanosti.
Pa ipak, mi smo zakljuili a uvjeren sam da e se i itatelj suglasiti kako, uz
upozorenja to su pravodobno dana, jasnoa Henryjeve analize, a da ne govorimo o
njezinu ljudskom znaenju, znatno obogauje ovu knjigu.
Zapoeo sam opisivanjem kako je Jung pristao da napie knjigu ovjek i njegovi
simboli. Zavrit u podsjeanjem itaoca na to koliko je ovo vana, moda jedinstvena
knjiga. CarI Gustav Jung bio je jedan od najveih lijenika svih vremena ijedan od
velikih mislilaca ovog stoljea. Uvijek mu je bio cilj pomoi mukarcima i enama da
spoznaju sebe, kako bi s pomou te samospoznaje i smiljene upotrebe samih sebe mogli
ivjeti punim, bogatim i sretnim ivotom. Pri samom koncu svog ivota, punijeg,
bogatijeg i sretnijeg od sviju koje sam upoznao, odluio je iskoristiti preostalu snagu za
slanje poruke najbrojnijem od sviju skupova kojima se ikada obraao. Svoj zadatak i
svoj ivot dovrio je istog mjeseca. Ova je knjiga njegova ostavtina irokoj itateljskoj
javnosti.
JOHN FREEMAN-
Sadraj
1 Pristup nesvjesnom
CarI G. Jung
-
2 Drevni mitovi i suvremeni ovjek 104
Joseph L. Henderson
3 Proces individuacije 158
M. L. von Franz
4 Simbolizam u likovnoj umjetnosti 230
Aniela Jaffe
5 Simboli u jednoj individualnoj analizi 272
Jolande Jacobi
Zakljuak: Znanost i nesvjesno 304
M. L. von Franz
Biljeke 311
Kazalo 316
Izvori slikovnih priloga 319
-
1. Pristup nesvjesnom
CarI Gustav Jung
Ulaz u grobnicu egipatskog faraona Ramzesa III
-
Hi
Pristup nesvjesnom
Vanost snova
ovjek upotrebljava govornu ili pisanu rije da bi izrazio
smisao onoga to eli priopiti. Jezik mu je krcat
simbolima, ali se poesto slui i znacima ili slikama koji
nisu strogo opisni. Poneki su takvi znakovi puke kratice
ili niska poetnih slova, kao to je, na primjer, UN,
UNICEF ili UNESCO; drugi su poznati zatitni znaci,
nazivi opepoznatih lijekova, znake ili grbovi. Premda
sami po sebi besmisleni, stekli su priznati smisao
svakodnevnom upotrebom ili promiljenom namjenom.
Takve stvari nisu simboli. One su znaci to samo
oznauju predmete s kojima su povezani.
Ono to mi zovemo simbolom jest naziv, ime ili ak
slika koja moe biti dobro znana u svakodnevnom ivotu,
ali uza svoje obiajno i oigledno znaenje ima ipak
svojevrsne konotacije. Sadri neto neodreeno, neznano
ili skriveno od nas. Mnogi kretski spomenici, na primjer,
obiljeeni su skicom dvostruke bradve.
Taj nam je predmet poznat, ali nam nije poznata njegova
simbolika sadrajnost. Kao drugi primjer uzmite onog
Indijanca koji je nakon pohoda Engleskoj priao svojim
prijateljima kod kue kako Englezi tuju ivotinje, jer je
vidio orlove, lavove i volove na starim crkvama. On nije
znao (kao ni mnogi krani) da su te ivotinje simboli
evanelista i da su izvedeni iz privienja Ezekijelova,
koje pak podsjea na egipatskog boga sunca Hora i
njegova etiri sina. Osim toga, ima takvih predmeta, kao
to su kota i kri, koji su poznati diljem svijeta, a ipak
imaju u stanovitim prigodama simbolino znaenje. Up-
ravo to to oni simboliziraju predmetom je prijeporna
razmiljanja.
Prema tome, rije ili slika je simbolina kada sadri
neto vie od oigledna i izravna znaenja. Ona ima jedan
iri nesvjesni vid koji nikad nije tono odreen ni
potpuno razjanjen. I nitko se ne moe nadati da e ga
odrediti ili razjasniti.
-
Istraujui simbol, um je upuen prema idejama koje lee
izvan domaaja razuma. Kota nam moe uputiti misli
prema pojmu boanskog sunca, ali na toj toki mora
razum priznati svoju nemo; ovjek ne moe definirati
boansko bie. Kada mi i unato svim svojim
intelektualnim ogranienostima nazovemo neto bo-
anskim, dajemo tome samo ime koje moe biti
utemeljeno na vjerovanju, ali ne nikada i na injeninom
dokazu.
Budui da postoji bezbroj stvari izvan dosega
ljudskog poimanja, mi stalno upotrebljavamo simbolike
nazive kako bismo predoili pojmove koje ne moemo ni
odrediti ni potpuno shvatiti. To je jedan razlog to sve
religije upotrebljavaju simboliki jezik ili slike. Ali je ta
svjesna upotreba simbola samo jedan vid psiholoke
injenice velika znaenja: ovjek takoer stvara simbole
nesvjesno i spontano u obliku snova.
To nije lako pojmiti. Pa ipak, ba to moramo shvatiti
ako elimo znati togod vie o nainima djelovanja
ljudskog duha. Kao to se moemo uvjeriti, ako
razmislimo na trenutak o tome, ovjek nikada nita ne
zamjeuje do kraja i nita ne shvaa u cijelosti. On vidi,
uje, dodiruje i kua; ali dokle see njegov pogled, u
kolikoj mjeri dobro uje, to mu kazuje dodir i to okus
to ovisi Q- broju i kakvoi njegovih osjetila. Ona mu
ograniuju zamjedbu o svijetu to ga okruuje.
Upotrebom znanstvenih naprava on djelomino moe
nadoknaditi manjkavosti svojih osjetila. Na primjer, moe
produljiti domaaj svoga vida s pomou dalekozora, ili
sluha s pomou elektrinog pojaala. Ali ni najsavr- enija
naprava ne moe uiniti neto vie doli omoguiti
vidljivost udaljenih ili siunih predmeta, odnosno
poglasniti slaboujni zvuk. Bez obzira na to kakva
pomagala upotrijebi, ovjek dolazi na nekoj toki do
praga izvjesnosti, kojeg svjesno znanje ne moe
prekoraiti.
Lijevo: trojica od etvorice evanelista (na reljefu katedrale u Chartresu) prikazani su kao ivotinje: lav je Marko, vol je Luka, orao je
Ivan.
U ivotinjskom su obliju i tri sina
egipatskog boga Hora (gore, oko 1250.
pr. n. e.). ivotinje u grupi od etiri
lana sveopi su religijski
simboli, 21
-
U mnogim drutvima prikazi sunca
izraavaju ovjekovo neobjanjivo
religijsko iskustvo. Gore: dekoracija
na poleini prijestolja iz 14. stoljea pr
n. e,; egipatskim faraonom
Tutankamonom vlada sunce, ruke na
kraju sunevih zraka simboliziraju
ivotonosnu mo sunca. Lijevo:
sveenik u Japanu u 20. stoljeu moli
pred zrcalom koje predstavlja
boansko Sunce u into -rel igiji.
Desno: atomi volframa vieni
mikroskopom koji poveava 2,000.000
puta. Posve desno: toke usred slike
su najdalje vidljive galaksije. Ma
koliko ovjek pojaao svoja osjetila,
njegova svjesna zamjedba ostaje
ograniena.
-
23
Osim toga, postoje i nesvjesni vidovi nae zamjedbe
o zbiljnosti. Prvi je injenica da se ak i kada nam osjetila
odgovaraju na zbiljske pojave, prizore i zvukove, oni
nekako prenose s podruja zbiljnosti u carstvo duha. U
tom carstvu postaju psihikim dogaajima kojih je
prvobitna priroda nespoznatljiva (jer duevni ivot ne
moe spoznati vlastitu psihiku supstanciju). Prema tome,
svako iskustvo sadri neodreeni broj neznanih initelja
a da nc govorimo
o tome kako je svaki konkretni predmet svagda nepoznat
u ponekom pogledu, budui da ne moemo spoznati
izvornu prirodu materije.
Zatim, postoje stanoviti dogaaji koje nismo svjesno
zabiljeili; oni ostaju, da tako kaemo, ispod praga
svijesti. Zbili su se, ali su apsorbirani potprano, bez
naega svjesnog znanja. Mi moemo postati svjesni
takvih dogaaja samo u trenutku intuicije, ili tijekom
duboka razmiljanja koje vodi do naknadne spoznaje da
su se morali zbiti; i premda s poetka nismo marili za
njihovu osjeajnu i ivotnu vanost, ona kasnije navire iz
nesvjesnog kao neka vrst naknadnog domiljanja.
Ona se, na primjer, moe javiti u obliku sna.
Openito je pravilo da nam se nesvjesni vid svakog
dogaaja otkriva u snovima, gdje se ne javlja kao
razumska misao nego kao sim
bolika slika. Gledajui povijesno, upravo je prouavanje
snova prvo omoguilo psiholozima istraivati nesvjesni
vid svjesnih psihikih dogaaja.
Na osnovi takve bjelodanosti psiholozi pret-
postavljaju postojanje nesvjesne duevnosti, premda je
nijeu mnogi znanstvenici i filozofi. Oni naivno tvrde
kako se takvom pretpostavkom podrazumijeva postojanje
dvaju subjekata, ili (reeno svakodnevnim jezikom)
dviju osobnosti u istoj jedinci. A ona upravo to i sadri
to je posve tono. I jedno je od prok- letstava suvremenog
ovjeka to mnogi pate zbog te podijeljene osobnosti. To
nikako nije patoloko obiljeje, nego normalna injenica
koja se moe zapaziti u svako doba i svugdje. Ne dogaa
se samo neurotiku da mu desna ruka ne zna to radi lijeva.
Ta je neprilika znakom ope nesvjesnosti, koja je
neporeciva zajednika batina svega ljudstva.
ovjek je razvijao svijest polagano i tegobno, i
trebalo mu je neizrecivo mnogo vremena da prispije u
civilizirano stanje (koje se priblino rauna od izuma
pisma oko 4000-te godine prije nae ere). A taj razvitak je
daleko od dovre- nosti, jer su velika podruja ljudskog
duha jo prekrita mrakom. Ono to zovemo duom ni-
kako nije podudarno s naom svijesti i s njezinim
sadrajem.
Tko god nijee postojanje nesvjesnog dri zapravo
sigurnim da je nae sadanje znanje o psihikom ivotu
cjelovito. A to je uvjerenje, oigledno, jednako lano kao
i tvrdnja da znamo sve to se moe znati o svijetu prirode.
Na je duevni ivot dio prirode i njegova je zagonet- nost
podjednako bezgranina. Dakle, ne moemo definirati ni
duevni ivot ni prirodu. Jedino moemo ustvrditi kako
vjerujemo da oni postoje
i opisati, najbolje to moemo, njihovo djelovanje.
Prema tome, posve neovisno o dokaznoj grai to su je
prikupila medicinska istraivanja, postoje jaki logiki
razlozi za odbacivanje tvrdnji kao to je: Ne postoji
nesvjesno..Oni to tako govore iskazuju jedino staraki
mizonizam
strah od novog i nepoznatog.
-
24
Postoje povijesni razlozi za taj otpor prema ideji o
nepoznatom dijelu ljudske psihe. Svijest je posve nov
oblik stjecanja prirode i ona je jo u pokusnom stanju.
Osjetljiva je, ugroena posebnim opasnostima i lako
ranjiva. Kao to su antropolozi zapazili, jedan je od
najeih duevnih poremeaja u primitivnih naroda onaj
to ga oni zovu gubitkom due a to oznauje, kao to
sam naziv kae, vidljivo razaranje (ili strunije:
disocijaciju) svijesti.
Meu takvim ljudima, ija je svijest na drugaijoj
razini razvoja od nae, dua (ili psiha) ne osjea se kao
jedinstvo. Mnogi primitivni ljudi tvrde da ovjek, uza
svoju, ima i divlju duu i da je ta divlja dua
utjelovljena u divljoj ivotinji ili drvetu, s kojima je
dotina ljudska jedinka donekle psihiki istovjetna. To je
istaknuti francuski etnolog Lucien Levy-Briihl nazvao
mistikim sudjelovanjem. On je taj termin kasnije
povukao pod pritiskom nesklonih kritika, ali ja vjerujem
da njegovi kritiari nisu bili u pravu. Psiholoki je dobro
poznata injenica da se pojedinac moe nesvjesno
poistovjeivati s nekom drugom osobom ili predmetom.
To poistovjeivanje poprima u primitivnih ljudi
mnotvo oblika. Ako je divlja dua ivotinjska, dri se da
je dotina ivotinja neka vrst ovjekova brata. Za ovjeka
kojem je brat krokodil, na primjer, dri se da moe
bezbrino plivati rijekom koja vrvi krokodilima. Ako je
divlja dua drvo, dri se da takvo drvo utjee poput
roditelja na dotinog pojedinca. U oba sluaja, uvreda se
ivotinjske due tumai kao vrijeanje ovjeka.
U nekim se plemenima vjeruje kako ovjek ima
mnogo dua; to vjerovanje iskazuje osjeaj nekih
primitivnih pojedinaca da se svaki od njih sastoji od
nekoliko povezanih ili odvojenih jedinica. To znai da je
pojedinev duevni ivot daleko od toga da bude
pouzdano ocjelovljen; naprotiv, prijeti vrlo lakim
mrvljenjem pred nasrtajem neobuzdanih osjeaja.
Premda nam je ta okolnost poznata iz antropolokih
rasprava, nije toliko nepovezana s naom razvijenom
civilizacijom, koliko to moe izgledati. Jer, i mi moemo
biti razdvojeni i moemo izgubiti svoju samosvojnost.
Raspoloenja nas mogu zaokupiti i promijeniti, ili mo-
Disocijacija znai cijepanje u psihi koje uzrokuje neurozu.
Znameniti knjievni primjer za to stanje jest Dr Jekyll i Mr.
Hyde (1886) kotskog pisca R. L. Stevensona. U toj
pripovijesti Jekyllovo je cijepanje poprimilo vie oblik
fizike promjene, nego (kao to doista biva) unutranjeg,
psihikog stanja. Lijevo jeMr. Hyde (scena iz f i I ma
snimljenog 1932) Jekyllova druga polovica.
Primitivni ljudi zovu disocijaciju gubitkom due; oni vjeruju
da ovjek ima divlju duu, kao i svoju vlastitu. Desno:
pripadnik plemena Nyanga u Kongu nosi masku nosoroga
ptice koju on poistovjeuje sa svojom duom.
Sasvim desno: telefonisti na razvodnoj ploi koja stalno radi
rukuju s mnogo poziva odjednom. U takvim poslovima ljudi
iskljue dijelove svojih svjesnih umova da bi se
usredotoili. No takvo je cijepanje pod
nadzorom i privremeno, nije spontana,
nastrana disocijacija.
-
25
emo postati nerazumni i nesposobni prisjetiti se vanih
injenica o sebi ili drugima tako da ljudi pitaju: Koji
je vrag uao u tebe ? Govorimo
o tome da moemo sebe nadzirati, ali je sa- monadzor
rijetka i neobina vrlina. Moemo misliti kako smo pod
samonadzorom, a ipak nam neki prijatelj lako uzmogne
rei neto o nama, o emu nita ne znamo.
Nema dvojbe kako ak ni na razini koju nazivamo
visokim stupnjem civilizacije ljudska svijest nije jo
dostigla razboriti stupanj postojanosti. Jo je ranjiva i
naklonjena razdvajanju. A ta sposobnost izdvajanja dijela
duha zapravo je dragocjena znaajka. Ona nam
omoguuje da se usredotoimo na jednu stvar u jednom
trenutku iskljuujui sve ostalo to bi moglo iziskivati
nau pozornost. Meutim, postoji, u tom pogledu,
neizmjerna razlika izmeu svjesne odluke o odvajanju i
potiskivanju jednog dijela neije duevnosti, i onoga
stanja u kojem se to zbiva spontano, neovisno o znanju ili
pristanku, i ak usuprot nakani. Prvo je dostignue civili-
zacije, a drugo primitivni gubitak due, ili ak patoloki
uzrok neuroze.
Dakle, ak je i u nae vrijeme jedinstvo svijesti jo
nesigurna stvar; suvie ga je lako razbiti. Mo nadziranja
svojih osjeaja, koja moe biti s jednog stajalita vrlo
poeljna, s drugog bi bila prijeporne vrijednosti, jer bi
drutvenim vezama oduzela raznolikost, boju i toplinu.
Zbog takve pozadine, moramo razmotriti va- nost
snova onih nepovezanih, tekouhvatljivih,
nepouzdanih, neodreenih i nepostojanih matanja. Da bih
objasnio svoje stajalite, opisat u kako se ono godinama
razvijalo i to me navelo na zakljuak da su snovi najei
i openito pristupani izvor za istraivanje ovjekove spo-
sobnosti simboliziranja.
Sigmund je Freud prvi pokuao empirijski istraiti
nesvjesnu pozadinu svijesti. U radu je polazio od openite
postavke da snovi nisu nikakve sluajnosti, nego su
povezani sa svjesnim mislima i problemima. Ta postavka
nikako nije bila proizvoljna. Temeljila se na zakljuku ug-
lednih neurologa (na primjer, Pierrea Janeta) da su
neurotski simptomi povezani s nekim svjesnim iskustvom.
Oni se ak pojavljuju kao odvojeni dijelovi svjesne
duhovnosti, koji, u drugo
-
1 0
vrijeme i u drugaijim uvjetima, mogu i biti svjesni.
Prije poetka ovog stoljea Freud i Josef Breuer
uvidjeli su da neurotski simptomi histerija, neki tipovi
bolova i nastrano ponaanje
imaju zapravo simboliki smisao. Oni su jedan nain
na koji nesvjesni duh izraava sama sebe
ba kao i u snovima; i jednako su toliko simbolini.
U bolesnika suoena s nepodnoljivim okolnostima,
moe se, na primjer, razviti gr pri svakom pokuaju
gutanja: on to ne moe progutati. U slinim uvjetima
psiholokog stresa drugi bolesnik doivi napadaj astme:
on ne moe disati u svojoj kui. Trei pati od neobine
uzetosti nogu: ne moe hodati, tj. ne moe vie dalje.
etvrti, koji povraa kad jede, ne moe probaviti neku
neugodnu injenicu. Mogao bih navesti mnogo primjera
ove vrste, ali su takva psihika uzvraanja samo jedan
oblik mogueg oitovanja onih problema to nas nes-
vjesno mue. Oni se ee oituju u naim snovima.
Koji god je psiholog sluao brojne ljude kako opisuju
svoje sne zna da su simboli iz snova znatno razliniji od
fizikih simptoma neuroze. Oni se esto sastoje o
razraenih i slikovitih mata. No ako analitiar, suoen s
tim gradivom iz snova, upotrebljava Freudovu izvornu
tehniku slobodnih asocijacija, otkrit e da se snovi
konano mogu svesti na nekoliko temeljnih obrazaca. Ta
je tehnika igrala vanu ulogu u razvoju psihoanalize, jer je
Freudu omoguila da mu snovi poslue kao polazite za
moguno istraivanje nesvjesna bolesnikova problema.
2 3
1 Sigmund Freud (Be)
2 Otto Rank (Be)
3 Ludwig Binswanger (Kreuzlingen)
4 A. A. Bnll
5 Max Eitingon (Berlin)
6 James J. Putnam (Boston)
7 Ernest Jones .(Toronto)
8 Wilhelm Stekel (Be)
9 Eugen Bleuler (Zurich)
lOEmma Jung (Kusnacht)
11 Sandor Ferenczi
(Budimpeta)
12 C. G. Jung (Kusnacht)
-
Freud je jednostavno, ali pronicljivo zakljuio da e
sanja, ako ga se potie na prianje
o slikama iz sna i mislima to ih one pokreu u njegovu
duhu, odati i otkriti nesvjesnu pozadinu svojih
nelagodnosti i onim to govori i onim to namjerno
preuuje. Njegove misli mogu izgledati besmislene i
beznaajne, ali je poslije nekog vremena razmjerno lako
uoiti to on nastoji izbjei, koju to neugodnu misao ili is-
kustvo potiskuje. Ma koliko to pokuavao prikriti, sve to
rekne upuuje na sr njegova stanja. Lijenik vidi toliko
mnogo stvari u tom naliju ivota da je malokada daleko
od istine kada tumai nagovjetaje svog bolesnika kao
znakove nemirne savjesti. Na alost, ono to na koncu
otkrije potvruje njegova oekivanja. Zbog toga nitko ne
moe nita rei protiv Freudove teorije
o potiskivanju i ispunjenju elja kao oiglednim
uzrocima simbolizma snova.
Freud je pridavao posebnu vanost snovima kao
polaznoj toki u procesu slobodnih asocijacija. No ja
sam nakon stanovita vremena poeo osjeati da je to
varljiva i neprimjerena upotreba bogatih matanja to ih
stvara nesvjesno u snu. Zapravo sam poeo sumnjati kad
mi je jedan kolega ispriao io je doivio za vrijeme duga
putovanja vlakom po Rusiji. Premda nije poznavao jezik,
pa nije mogao ni odgonetati irilsko pismo, zatekao se
kako razmilja o tim udnim slovima kojima su bila
ispisana upozorenja za putnike, i prepustio se sanjarenju u
kojem je predoivao svakovrsna njihova znaenja.
Jedna je misao poticala drugu i on je u svojoj
oputenosti otkrio kako su mu te slobodne asocijacije
uzburkale mnoge davne uspomene. Meu njima je
nevoljko prepoznao i neke poodavno zametnute
nelagodnosti stvari to ih je elio zaboraviti i svjesno
ih zaboravio. Zapravo, dopro je do onoga to bi psiholozi
nazvali njegovim kompleksima do potisnutih osje-
ajnih tema koje mogu izazi\ati stalne psiholoke
poremeaje, ili ak, u mnogim sluajevima, simptome
neuroze.
Ta mi je zgoda otvorila oi za injenicu da nije nuno
upotrijebiti san kao polaznu toku u procesu slobodnih
asocijacija, ako elimo otkriti komplekse nekog
bolesnika. Ona mi je pokazala kako se moe dosegnuti
sredite izravno sa svake toke kruga. Moe se poeti od
irilskih slova, od razmiljanja na temelju kristalne kugle,
molitvenog valjka ili moderne slike; pa ak i od sluajnog
razgovora o nekom posve beznaajnom dogaaju. U tom
pogledu nije san koristan ni vie ni manje od bilo koje
druge poetne toke. Pa ipak, sni su od posebna znaenja,
premda esto niu iz osjeanja uzbuenja
Lijevo su mnogi od velikih pionira
moderne psihoanalize, fotografirani na
Kongresu psihoanalitiara u VVeimaru
(Njemaka) 1911. Kazalo pod slikom
oznauje neke istaknutije linosti.
Desno je test s mrljom tinte to ga je
otkrio vicarski psihijatar Hermann
Rorschach. Oblik mrlje moe posluiti
kao poticaj za slobodnu asocijaciju;
zapravo, gotovo svaki nepravilni
slobodni oblik moe pokrenuti
asocijativni proces. Leonardo da Vinci
je napisao, u svojim Biljekama; Ne bi
ti smjelo biti teko zastati ponekada i
zagledati se u mrlje na zidovima, ili u
ostatke vatre, u oblake, ili blato, i u
slina mjesta na kojima e mo
otkriti doista udesne ideje.
-
koje sadri i obiajne komplekse. (Obiajni su kompleksi
osjetljivi djelii due, koji najbre uzvraaju na vanjski
poticaj ili poremeaj.) Zbog toga nas slobodne asocijacije
mogu odvesti od bilo kojeg sna do skrivenih kritinih
misli.
Tada mije palo na pamet kako bi bilo razumno
zakljuiti (ako sam dotle bio u pravu) da snovi imaju
vlastitu specijalniju i vaniju ulogu. Oni su esto
odreena, bjelodano svrsishodna sastava koji upozorava
na prikrivenu misao ili namjeru premda se ova
potonja, u pravilu, ne moe izravno dokuiti. Stoga sam
poeo razmiljati o tome ne treba li moda veu
pozornost obratiti oiglednom obliku i sadraju sna, nego
dopustiti slobodnim asocijacijama da nas vode kroza
splet ideja do kompleksa koji se lako mogu otkriti i
drugim sredstvima.
Ta je nova misao bila prekretnicom u razvitku moje
psihologije. Ona je znaila da sam postupno prestajao
slijediti asocijacije koje su odvodile daleko od sadraja
sna. Odluio sam se vie usredotoiti na asocijacije uza
sam san, vjerujui da one izraavaju neto specifino to
nesvjesno pokuava iskazati.
Promjena u mom odnosu prema snovima ukljuivala
je i promjenu metode; nova je tehnika mogla uzeti u obzir
sve razliite ire vidove nekog sna. Kazivanje svjesna
duha ima poetak, tok i kraj, dok za san to ne vai.
Njegove su vremenske i prostorne dimenzije sasvim
drugaije; da se shvati, morate ga istraivati sa svih strana
ba kao kad uzmete u ruke nepoznati
Dva razl ina mogua poticaja za slobodnu asocijaciju: vrtnja
molitvenog valjka tibetskog prosjaka (lijevo) i gatarii na
kristalna kugla (desno, suvremeno proricanje iz kristalne
kugle na jednom britanskom sajmu).
predmet i prevrete ga sve dok ne spoznate
svaku pojedinost njegova oblija.
Moda sam sad ve dovoljno rekao da
se moe vidjeti kako sam postupno doao
do neslaganja sa slobodnim
asocijacijama kakve je Freud prvi
upotrebljavao: htio sam se to vie drati
samog sna, a iskljuiti sve nevane misli i
asocijacije to ih on moe izazvati. Naravski, one bi nas
mogle dovesti do bolesnikovih kompleksa, ali sam ja
imao na pameti dalekoseniju svrhu nego to je otkrivanje
kompleksa koji uzrokuju neurotine poremeaje. Postoje
mnogi drugi naini na koje ih moemo otkriti: na primjer,
psiholog moe pribaviti sve potrebne nagovjetaje
primjenom testova s asocijativnim rijeima (pitajui
bolesnika to asocira na dani slijed rijei i prouavajui
njegove odgovore). Ali, da bi se spoznao i shvatio
psihiki ivot-proces itave osobnosti neke jedinke, vano
je pojmiti kako njegovi snovi i njihove simbolike slike
moraju igrati znatno vaniju ulogu.
Gotovo svatko znade, na primjer, da postoji golemo
mnotvo slika kojima se moe simbolizirati (ili, recimo,
predstaviti u obliku alegorije) seksualni in. Svaka od tih
slika moe tokom
-
asocijacija dovesti do namisli o seksualnom odnosu i
specifinim kompleksima to ih svaki pojedinac moe
imati u vezi sa svojim seksualnim sklonostima. Ali ovjek
moe otkriti takve komplekse i sanjarenjem potaknutim
nizom nepoznatih ruskih slova. To me navelo na pret-
postavku da san moe sadravati, pored seksualne
alegorije, i neku drugu poruku, i da za to postoje odreeni
razlozi. Da to zorno prikaem:
ovjek moe sanjati kako stavlja klju u bravu, kako
se slui tekim tapom ili razbija vrata brvnom. Svaki se
ovaj san moe drati seksualnom alegorijom. Ipak, to to
je njegovo nesvjesno izabralo za svoje svrhe jednu od
ovih specifinih slika bilo klju, tap ili brvno to je
takoer jako vano. Zbiljski je zadatak da shvatimo zato
je dana prednost kljuu., a ne tapu, ili tapu, a ne brvnu.
A to kadto moe dovesti ak i do otkria da uope nije
rije o prikazivanju seksualnog ina, nego o nekom posve
drugom psiholokom smislu.
Razmiljajui na tom tragu, zakljuio sam da
prilikom tumaenja sna valja upotrijebiti jedino onu grau
koja je njegov nedvojbeni i oigledni dio. San ima svoje
vlastite granice. Njegov nam specifini oblik govori to
pripada u nj, a to odvodi od njega. Dok nas slobodne
asocijacije odmame od te grae po nekoj vrsti krivudave
crte, metoda koju sam ja razvio vie nalii na okolianje
kojeg je sredite slika sna. Ja se vrtim oko slike sna i
ogluujem se na svaki sanjaev pokuaj da se otrgne od
toga. Svagda
Jedna od bezbrojnih simbolikih ili
alegorikih slika seksualnog ina jest
lov na jelene: desno je detalj sa sl ike
njemakog umjetnika Cranacha iz 16.
stoljea. Seksualni sadraj lova na
jelene istaknut je u srednjovjekovnoj
engleskoj narodnoj pjesmi koja se zove
uvar:
Prvu je koutu gaao i promaio,
Drugu je koutu iskitio i poljubio,
A trea mu je ula u srce Ona
je u Uu zemlje zelene.
iznova, u svom strunom radu, morao sam ponavljati
rijei: Vratimo se vaem snu. to san kae?
Na primjer, jedan je moj bolesnik sanjao
o pijanoj i raskalaenoj eni. U snu se inilo da je ta
ena njegova supruga, premda je u zbiljskom ivotu
njegova supruga bila posve drugaija. Dakle, san je naoko
bio zaprepaujue laan i bolesnik ga je odmah odbacio
kao besmislicu. Da sam ja, kao njegov lijenik, dopustio
da slijedi asocijacije, on bi se nedvojbeno pokuao to
vie udaljiti od neugodnog nagovjetaja svog sna. U tom
bi sluaju zapeo na jednom od svojih glavnih kompleksa
moda na kompleksu koji nema nikakve veze s
njegovom enom i nita ne bismo doznali o
specifinom smislu tog osebujnog sna.
to je, dakle, njegovo nesvjesno pokuavalo saopiti
takvim oigledno neistinitim oitovanjem? Oito, ono je
na neki nain izrazilo misao
o pokvarenoj eni koja je prisno povezana sa ivotom
sanjaa; ali budui daje povezivanje te slike s njegovom
enom bilo neopravdano i doista neistinito, morao sam
drugdje traiti dok nisam otkrio to znai ta odbojna slika.
-
Klju u bravi moe biti seksualni
simbol, ali ne svagda, Lijevo je dio
oltarske slike iz 15. stoljea, rad
flamanskog umjetnika Campina. Vrata
treba da simboliziraju nadu, brava
milosre, a klju udnju za Bogom.
Dolje: britanski biskup, prilikom
posveenja crkve, izvodi tradicionalni
obred kucanja na crkvena vrata
biskupskim tapom, koji oigledno
nije falusni simbol, nego simbol vlasti
i pastirske palice. Ni za jednu se
simboliku sliku ne moe rei da ima
dogmatiki odreeno, uopeno
znaenje.
-
Anima je enski sastojak muke
nesvjesnosti. (O njoj i animusu iz
enskoga nesvjesnog dijela raspravlja se
u II I poglavlju. ) To unutranje dvojstvo
esto je simboliz irano hermafroditskom
figurom, kao to je okrunjeni hermafrodit,
gore, iz alkemijskog rukopisa iz 17.
stoljea. Dolje je fizika slika ovjekove
psihike dvospolnosti: ljudska stanica
sa svoj im kromosomima. Svi organizmi
imaju dva skupa kromosoma po jedan
od svakog roditelja.
U srednjem vijeku, davno prije nego to su filozofi
dokazali kako zbog sastava naih lijezda prebivaju u
nama muki i enski sastojci, govorilo se da svaki
ovjek nosi enu u sebi. Tom enskom dijelu svakog
mukarca nadjenuo sam ime anima. To enskoliko u
biti je odreena inferiorna vrsta odnosa prema okoliu, a
pogotovo prema enama, koja se briljivo skriva i od
drugih i od sebe. Drugim rijeima, premda osobenost
nekog pojedinca moe biti naoigled posve normalna, to
moe znaiti da dotinik samo dobro skriva od drugih
ili ak od sama sebe alosno stanje ene iznutra.
Tako je upravo i bilo s tim bolesnikom: njegova
enska strana nije bila dopadljiva. Njegov mu je san
zapravo poruivao: Ti se donekle ponaa kao
pokvarena ena, i time mu zadao odgovarajui udarac.
(Razumije se, ovakav primjer ne valja uzeti kao dokaz da
se nesvjesno bavi moralnim poukama. Taj san nije
zapovijedao bolesniku da se bolje ponaa, nego je
jednostavno pokuao izgladiti onu jednostranu osobinu
njegove svjesnosti, koja mu podupire uobrazbu da je
stopostotni gospodin.)
Lako je shvatiti zato su sanjai skloni zanemariti, pa
ak i porei poruku svojih snova. Svijest prirodno prua
otpor svemu nesvjesnom i nepoznatom. Ja sam ve
istaknuo kako u primitivnih naroda postoji ono to
antropolozi zovu mizonizam, duboki i praznovjerni
strah od novog. Primitivci se poput divlje ivotinje opiru
svim nepovoljnim dogaajima. Ali se i civilizirani
ovjek opire svakoj novoj ideji na gotovo jednak nain
podiui psiholoke brane, kako bi se zatitio od potresa
to mu ih donose susreti s neim novim. To se moe lako
zapaziti u onom otporu io ga bilo koja jedinka prua
vlastitim snovima, kad god je prisiljena priznati
neoekivanu misao. Mnogi kritelji na polju filozofije,
znanosti, pa ak i knjievnosti, bili su rtve uroene
staromodnosti svojih suvremenika. Psihologija je jedna
od najmlaih znanosti; a upravo zato to se nastoji baviti
djelovanjem nesvjesnog, nuno je naila na krajnji oblik
mizonizma.
-
Prolost i budunost u nesvjesnom
Dosad sam ukratko prikazao neka naela kojih sam se
pridravao u svom pristupu problemu snova, jer upravo
kad elimo istraivati ovjekovu sposobnost stvaranja
simbola, snovi se pokau kao najosnovnija i
najpristupanija graa za tu svrhu. Dvije su temeljne
toke u bavljenju snovima: prvo, san treba pretresati kao
injenicu o kojoj se ne smije postaviti nikakva prethodna
tvrdnja, osim da ima nekog smisla; i drugo, san je
specifini izraz nesvjesnog.
Teko bi se ta naela mogla izraziti skromnije. Bez
obzira na to koliko nepovoljno netko misli o nesvjesnom,
mora priznati da ga je vrijedno istraivati; nesvjesno je u
najmanju ruku na istoj razini s ui, koja, na kraju krajeva,
uiva asnu pozornost entomologa. Ako tko- god zbog
neznatna iskustva i znanja o snovima misli da su to samo
zbrkane sluajnosti bez ikakva smisla, slobodno mu je
tako misliti. Ali kad netko tvrdi da su to normalni
dogaaji (to zapravo i jesu) mora drati da su uzroni
tj. da postoji racionalni uzrok njihova postojanja
ili, u odreenom smislu, svrhoviti, ili oboje.
Pogledajmo sada malo izblieg na koje su naine
povezani svjesni i nesvjesni sadraji duha.
Uzmite primjer koji je svakome dobro poznat. Odjednom
uvidite da se ne moete sjetiti onoga to ste upravo htjeli
rei, premda vam je ta misao trenutak prije toga bila
potpuno jasna. Ili, elite predstaviti nekomu nekoga svog
prijatelja, kadli vam se dogodi da mu ba u tom trenu
zaboravite ime. Vi tada kaete kako se ne moete sjetiti, a
zapravo je ta vaa misao postala nesvjesnom, ili se bar na
trenutak odvojila od svijesti. Na istu emo pojavu naii
kod svojih osjetila. Sluamo li neprekidni zvuk na rubu
ujnosti, ini nam se da on u pravilnim razmacima zamire
i opet se javlja. Takva kolebanja nastaju zbog
neizmjenina opadanja i rasta nae pozornosti, a ne zbog
bilo kakve mijene zvuka.
Ali kad neto mugne iz nae svijesti, ono ne prestaje
postojati, kao to se ni auto ne ras- pline u nevidljivu tvar
kada zae za okuku. On je jednostavno izvan vidnog
polja. I ba kao to moemo auto opet kasnije ugledati,
moemo naii i na misli koje su nam bile privremeno
nepoznate.
Dakle, dio se nesvjesnog sastoji od mnotva
privremeno skrivenih misli, dojmova i slika to i dalje
utjeu na nae svjesne misli, unato tome to su
zametnute.
-
33
ovjek, koji je rastresen ili odsutan duhom krene
preko sobe s ciijem da neto uzme. Zatim stane, naoko
smeten; zaboravio je to je htio. Prepipava predmete na
stolu kao mjesear; oigledno je zaboravio prvotni cilj, ali
ga on ipak nesvjesno vodi. Tada uvia to hoe. Njegovo
ga je nesvjesno potaknulo na lo.
Promatrale li ponaanje neurotine osobe moete
opaziti kako radi mnoge poslove na izgled svjesno i sa
svrhom. Ipak. ako je zapitate to
o njima, uvjerit ete se da ih nije svjesna, ili pak ima na
pameti neto sasvim drugo. Takva osoba slua, a ne uje;
gleda, a ipak je slijepa; poznato joj je, a ne zna. Ti su
primjeri tako obini da specijalist brzo uvia kako se
nesvjesni sadraji duha ponaaju kao svjesni i da nikad u
takvim sluajevima ne moete biti sigurni jesu li misao,
govor i djelovanje svjesni ili nisu.
Takvo ponaanje navodi brojne lijenike na to da
odbace sve izjave histerinih bolesnika kao krajnje lai.
Sigurno je da takve osobe smisle vie neistina nego to ih
moe smisliti veina nas, ali se teko moe rei da je
la prava rije za to. Zapravo, njihovo duevno stanje
uzrokuje neku neizvjesnost ponaanja, jer je svijest takvih
bolesnika podlona nepredvidivom pomraenju upravo
zbog uplitanja nesvjesnog. tovie, ak i osjetljivost
njihove koe moe otkriti slina kolebanja svjesnosti.
Histerina osoba moe u jednom trenutku osjetiti ubod
igle u ruku, dok u slijedeem to moe proi neopaeno.
Ako moe usredotoiti svoju pozornost na odreenu
toku, itavo joj tijelo moe biti potpuno neosjetljivo
dokle god ne popusti napetost koja uzrokuje to
pomraenje osjeta. Meutim, sve je vrijeme nesvjesno sv
jesna onoga to se zbiva.
Lijenik moe posve jasno pratiti taj proces kada
hipnotizira takva bolesnika. Naime, tada je lako pokazati
kako je takav bolesnik svjestan svake pojedinosti. Ubod u
ruku ili napomena stavljena za vrijeme pomraenja
svijesti mogu se ponovno dozvati u sjeanje jednako
tono kao da nije ni bilo neosjetljivosti ili potpuna
zaborava. Sjeam se ene koja je jednom primljena na
kliniku u stanju potpunog stupora. Kad se slijedeeg dana
osvijestila, znala je tko je, ali nije znala gdje je, kako je i
zato dospjela ondje, pa ak ni datum. Ipak, nakon to
sam je hipnotizirao, ispriala mi je zato je oboljela, kako
je dospjela na kliniku i tko ju je primio. Sve te pojedinosti
mogle su se provjeriti. ak je
Mizonizam, nerazumni strah i mrnja
prema novim idejama, bio je glavna
zapreka opem prihvaanju moderne
ps ihologije. On se takoer
suprotstavio Darwinovim teori jama o
evoluciji kao kad je ameriki uitelj
imenom Scopes bio 1925. osuen zbog
toga to je predavao evoluciju. Sasvim
lijevo: na raspravi, advokat Clarence
Darrow brani Scopesa; u sredini lijevo
je sam Scopes. Jednako je
protudarvinistika i karikatura (lijevo)
iz britanskog asopisa Punch 1861.
godine. Desno je crte amerikog
humorista Jamesa Thurbera, da se
elektrina struia razlijeva po cijeloj
kui.
-
znala rei u koje je vrijeme primljena, jer je vidjela sat u
predvorju. Pod hipnozom joj je sjeanje bilo tako jasno
kao da je sve vrijeme bila potpuno svjesna.
Raspravljajui o takvim stvarima obino se moramo
oslanjati na dokaze to ih daje kliniko promatranje. Zbog
toga mnogi kritiari pretpostavljaju da nesvjesno i sva
njegova istanana oitovanja pripadaju iskljuivo
podruju psihopatologije. Oni dre svaki izraaj
nesvjesnog neim neurotinim ili psihotinim, to nema
nikakve veze sa zdravim duevnim stanjem. Ali
neurotine pojave nisu nikako posljedice samo bolesti.
One zapravo nisu nita drugo nego patoloki preuveliane
normalnosti; i samo zato to su preuveliane, one su
upadljivije od svojih normalnih parova. Histerine
simptome moemo opaziti kod svih normalnih osoba, ali
su oni tako blagi da obino prolaze neopaeno.
Tako je zaboravljanje, na primjer, jedan uobiajeni
proces u kojemu odreene svjesne ideje gube svoju
osebujnu snagu zato to je pozornost popustila. Kad se
interes usmjeri drugamo, ostavlja u sjeni stvari kojima se
netko prije toga zanimao ba kao to reflektor obasjava
novo polje ostavljajui drugo u tami. To je neizbjeno, jer
svijest moe jednom odravati samo nekoliko slika u
potpunoj jasnoi, a ak se i ta jasnoa mijenja.
Ali zaboravljene misli ne prestaju postojati-. Premda
se ne mogu po volji oivjeti, nazone su u potpranom
stanju tono ispod praga sjeanja odakle se opet
mogu spontano uzdignuti u svako doba, a esto i nakon
mnogo godina prividno potpuna zaborava.
Ja ovdje govorim o stvarima koje smo svjesno vidjeli
ili uli, a zatim zaboravili. Ali svi mi gledamo, sluamo,
miriemo i kuamo mnoge stvari, a da ih u tom trenutku
ne opaamo, bilo zato to nam je pozornost skrenula, ili
zato to je osjetilni podraaj preslab da bi ostavio svjesni
dojam. Meutim, nesvjesno ih je zabiljeilo, i takve
potprane osjetilne zamjedbe igraju vanu ulogu u naem
svakodnevnom ivotu. One utjeu, a da mi to ne
uviamo, na nain naeg reagiranja na dogaaje i ljude.
Primjer za to, o kojem ja drim da je osobito rjeit,
dao je profesor koji je etao prirodom s jednim od svojih
uenika, zaokupljen ozbiljnim razgovorom. Iznenada je
opazio da su mu misli prekinute neoekivanom bujicom
sjeanja iz njegova ranog djetinjstva. Nije mogao
objasniti to skretanje misli. Nije izgledalo da je ita od
onoga to je rekao u bilo kakvoj vezi s tim uspomenama.
Osvrnuvi se, primijetio je da mu se prva od tih
uspomena iz djetinjstva javila ba kad je prolazio mimo
neko seosko gospodarstvo. Predloio je svom ueniku da
se vrate na mjesto gdje su se
U sluajevima krajnje masovne histerije
(koja se u prolosti zvala
opsjednutost), svjesni um i obina
osjetilna zamjedba kao da nestaju.
Lijevo: estina plesa s maem na Salima
uzrokuje kod plesaa padanje u trans, a
ponekad oni okrenu svoje oruje protiv
sebe. Desno: moderni ples nazvan rock-
and-roll izazivlje, kako izgleda, gotovo
jednako uzbuenje u plesaa.
-
Meu primitivcima opsjednutost
znai da je bog ili demon zavladao
ljudskim tijelom. Gore lijevo: ena s
Haitija pada u nesvijest u vjerskom
uzbuenju. Gore u sredini i desno:
Haiani opsjednuti bogom Ghedom,
koji se uvijek pokazuje u ovom
poloaju, s prekrienim nogama i
cigaretom u ustima.
Lijevo je vjerski kult u dananjem
Tennesseeju u SAD-u, iji obredi ukljuuju
rukovanje otrovnim zmijama. Histeriju
izazivl ju glazba, pjevanje i pljeskanje;
zatim ljudi predaju zmije iz ruke u ruku.
(Katkada zmije smrtonosno izujedaju
sudionike.)
-
Automobil ii - igrake sloeni u
Volkswagenov zatitni znak na ovoj
reklami mogu aktivirati itaev um
pokreui nesvjesne uspomene iz
djetinjstva. Ako su te uspomene ugodne,
ugoda moe bit i povezana (nesvjesno) s
tim proizvodom i markom.
te predodbe zaele. Vrativi se, osjetio je guji miris i u
tom trenu shvatio kako je upravo taj miris potaknuo
bujicu uspomena.
On je u svojoj mladosti ivio na seoskom
gospodarstvu gdje se uzgajahu guske i njihov je osebujni
miris ostavio trajni, premda zaboravljeni dojam. Prolazei
mimo gospodarstvo, osjetio je potprano guji miris i ta
je nesvjesna zamjedba dozvala u sjeanje davno
zaboravljena iskustva njegova djetinjstva. Zamjedba je
bila potprana zato to su mu pozornost privlaile druge
pojedinosti, a poticaj nije bio dovoljno jak da je skrene i
da se izravno doepa svijesti. Pa ipak. iznio je na vidjelo
zaboravljene uspomene.
Takav nagovjesni ili pokretaki uinak moe
razjasniti i napadaj neurotinih simptoma kao i
dobroudnije uspomene, kada neki prizor, miris ili zvuk
dozove u sjeanje poneku okolnost iz prolosti. Neka
djevojka, na primjer, moe raditi u svom uredu i biti
naoko zdrava i dobro raspoloena. Trenutak nakon toga
osjea jaku glavobolju i pokazuje druge znakove
neraspoloenja. Ona je, a da toga uope nije svjesna, ula
sirenu kojom se u magli oglasio daleki brod, i to ju je
nesvjesno podsjetilo na nesretni rastanak s momkom
kojeg je svim silama nastojala zaboraviti.
Osim uobiajena zaboravljanja, Freud je opisao
nekoliko sluajeva koji ukljuuju zaboravljanje
neugodnih uspomena takvih za koje svatko eli jedino
to da ih se to prije otarasi. Kao to je Nietzsche
pripomenuo, gdje god je ponos dovoljno uporan,
pamenje radije poputa. Tako meu zabaenim
uspomenama susreemo podosta onih koje duguju svoj
potprani poloaj (i svoju nesposobnost da ih se hotimice
duhovno oivi) upravo svojoj neugodnoj i nepomirljivoj
naravi. Psiholog ih naziva potisnutim sadrajima.
Kao primjer za to moe posluiti tajnica koja je
ljubomorna na jednu od pomonica svog poslodavca. Ona
obino zaboravi pozvati tu osobu na sastanak, premda je
njezino ime jasno napisano na popisu to ga upotrebljava.
Ipak, ako joj se to prigovori, jednostavno kae da je
-
37
zaboravila, ili da ju je neto omelo. Nikada ne
priznaje ak ni sebi pravi razlog svoga propusta.
Mnogi ljudi pogreno precjenjuju ulogu moi volje i
misle kako se u njihovu duhu ne moe dogoditi nita to
sami ne odlue i to ne naume. Meutim, treba nauiti
paljivo razlikovali na- umljene i nenaumljene sadraje
duha. Prvi su izvedeni iz ja-osobnosti, a drugi potjeu iz
vrela koje nije istovjetno s ja, nego s njegovom drugom
stranom. Ta druga strana navodi tajnicu na to da
zaboravi uputiti poziv.
Mnogi su razlozi zaboravljanju stvari to smo ih
primijetili ili iskusili, a mnogi su i naini na koje ih
moemo dozvati u sjeanje. Zanimljiv je primjer za to
kriptomnezija ili skriveno sjeanje. Neki pisac moe
ustrajno pisati prema planu to ga unaprijed stvori,
obraujui neku tvrdnju ili razvijajui okosnicu
pripovijedanja, a zatim se odjednom predati posve
drugaijem tijeku misli. Moda mu je sinula nova misao,
drugaija slika ili itav novi zaplet. Upitate li ga to je
potaklo tu zastranu, nee vam moi odgovoriti. Moda
ak nije ni opazio takvu promjenu, premda je sada sainio
nov sadraj, koji dotad, po svemu sudei, nije poznavao.
Ipak, kadto se moe uvjerljivo pokazati kako napisano
upadljivo nalikuje na djelo nekoga drugog pisca, za koje
on vjeruje da ga nikad nije vidio.
Vrlo lijep primjer za to otkrio sam u Nietzsche- ovoj
knjizi Tako je govorio Zaratustra, gdje pisac gotovo istim
rijeima oivljava nemio dogaaj opisan u brodskom
dnevniku iz 1686. godine. Ja sam pukim sluajem itao
izvjee tog pomorca u nekoj knjizi to je bila objavljena
oko 1835. godine (pola stoljea prije Nietzscheova
pisanja), i kad sam naiao na slian ulomak u Tako je
govorio Zaratustra, zapanjio me njegov osobiti stil koji se
razlikovao od Nietzscheova uobiajena jezika. Bio sam
uvjeren da je i Nietzsche morao poznavati onu staru
knjigu, premda je nije ni jednom rijei spomenuo. Pisao
sam njegovoj sestri, koja je jo bila iva, i potvrdila je da
su ona i njezin brat zapravo zajedno itali tu knjigu kad je
njemu bilo 11 godina. Imajui u vidu misaonu cjelinu,
drim nezamislivim da je Nietzsche znao bilo to o tome
kako potkrada onu priu. Vjerujem da se ona, pedeset
godina nakon toga, neoekivano uuljala u sredite
njegovoga svjesnog duha.
U takvu je sluaju rije o istinskom, premda
nesvjesnom, sjeanju. Gotovo se isto moe dogoditi
glazbeniku koji je uo neki narodni napjev ili omiljelu
pjesmu u djetinjstvu, a otkrije kako mu se javljaju temom
simfonijskog stavka to ga sklada u zreloj dobi. Ideja ili
slika premjestila se iz nesvjesnog u svjesno.
to god sam dosada rekao o nesvjesnom nije nita
vie nego letimina skica naravi i djelovanja toga
sloenog dijela ljudske psihe. Ali je njome trebalo
upozoriti na onu vrst potprane grae iz koje mogu
spontano nastali simboli naih snova. Ta potprana graa
moe sadravati sve nagone, poticaje i nakane, sve
zamjedbe i intuicije, sve racionalne ili iracionalne misli,
zakljuke, indukcije i dedukcije, premise i sve vrste
osjeaja. Svaki taj dio, ili pak sav sadraj, moe poprimiti
oblik djelomine, privremene ili stalne nesvjesnosti.
Takva je graa postala nesvjesnom uglavnom zato
to za nju, tako rei, nema mjesta u svijesti. Dio misli
gubi svoju osjeajnu djelotvornost i postaje potpraan (to
znai da vie ne zaokuplja tako mnogo nau svjesnu
pozornost) budui da takve misli izgledaju nezanimljive
ili beznaajne, ili pak postoji neki razlog zbog kojega ih
elimo potisnuti izvan doglea.
Zapravo je normalno i nuno to na taj nain
zaboravljamo, e da bismo u naoj svijesti nainili
mjesta za nove dojmove i ideje. Kad se to ne bi dogaalo,
sva bi se naa iskustva zadrala iznad praga svijesti i duh
bi nam bio nes- noljivo zbrkan. Ta je pojava danas do te
mjere openito priznata da je veina ljudi, koji ita znadu
o psihologiji, dre dokazanom.
Ali, kao to svjesni sadraji mogu ieznuti u
nesvjesno, tako i novi sadraji, koji nikada nisu bili
svjesni, mogu potjecali odanle. Tako, na primjer, netko
moe nazrijeti kako mu neto upravo dopire u svijest
da je neto u zraku,
-
38
i '
ili da neto njui. To otkrie da nesvjesno nije samo
ostava za minulosti nego je i krcato zametaka buduih
psihikih stanja i ideja, navelo me na vlastiti novi pristup
psihologiji. Oko toga je bilo vrlo mnogo prijepornih
raspri. Meutim, injenica je da uza sjeanja iz daleke
svjesne prolosti mogu iz nesvjesnoga potei sasma nove
misli i stvaralake ideje takve koje nikada prije nisu
bile svjesne. One se uzdiu iz mranih dubina duha poput
lopoa i tvore najvaniji dio potprane psihe.
To susreemo u svakodnevnu ivotu, gdje se dileme
ponekad rjeavaju posve neoekivanim, novim
prijedlozima; mnogi umjetnici, filozofi, pa ak i
znanstvenici duguju neke od svojih ponajboljih ideja
nadahnuima koja se iznenada javljaju iz nesvjesnoga.
Sposobnost dosezanja izo- bilnog sloja te grae i njegova
uspjenog pretakanja u filozofiju, knjievnost, glazbu ili
znanstveno otkrie jedno je od obiljeja onoga to se
obino naziva genijalnou.
Jasan dokaz za tu injenicu moemo nai u povijesti
znanosti. Na primjer: francuski matematiar Poincare i
kemiar Kekule dugovali su vana znanstvena otkria
(kao to sami priznaju) iznenadnim slikovitim
otkrivenjima nesvijesti. Takozvano mistino
iskustvo francuskog filozofa Descartesa obuhvaalo je
slino iznenadno otkrivenje u kojem je on u jednom
trenutku vidio poredak svih znanosti. Britanski se pisac
Robert Louis Stevenson godinama zanosio pripovijeu
koja bi priliila njegovu snanu osjeanju ovjekova
dvostrukog bia, a onda mu se zaplet Dra Jekvlla i Mr.
Hydea. iznenada otkrio u snu.
Kasnije u podrobnije opisati kako takvo gradivo
proizlazi iz nesvijesti, te u ispitati oblik u kojem se
izraava. Za sada samo elim istaknuti kako je sposobnost
ljudske psihe da stvori takvo novo gradivo posebno vana
za onoga tko se bavi simbolizmom snova, budui da sam
u svom strunom radu neprestance uviao da se slike i
namisli to ih sadre snovi nikako ne mogu objasniti
jedino s pomou uspomena. One izraavaju nove misli,
koje nikada jo nisu dosegnule prag svijesti.
|i *rom*iirhe Sul>iQi*n. lehloaaene Kelte (einen ajminetriachen Ring), die noeb i Vervaadta eha/lado
heiieo eotbAil.
S-
-
39
Uloga snova
Uao sam u neke pojedinosti o podrijetlu naeg ivota u
snu, jer je to onaj humus iz kojega samoniklo raste
najvie simbola. Na alost, snove je teko razumjeti. Kao
to sam ve istaknuo, san je posve razlian od kazivanja
svjesna duha. U svakodnevnom ivotu ovjek smisli to
eli rei, izabere najdojmljiviji nain da to kae i nastoji
da mu zapaanja budu logiki povezana. Obrazovana
osoba, na primjer, tei izbjegavanju nejasnih metafora, jer
one mogu ostaviti zbrkan dojam o njezinu stajalitu. Ali
su snovi drugaijeg sastava. U sanjau se roje slike koje
izgledaju proturjene i smijene, gubi se uobiajeno
osjeanje vremena i svakidanje stvari mogu poprimiti lik
to ushiuje ili zlo navijeta.
Moe izgledati udnim to nesvjesni duh sreuje
svoju grau toliko drugaije od naoko upokorena
rasporeda koji moemo nametnuti svojim mislima u
budnom stanju. Pa ipak, tko god na trenutak zastane da bi
se prisjetio kakvog sna postat e svjestan te suprotnosti,
koja je zapravo jedan od glavnih razloga uslijed kojih
obian ovjek uvia kako je sne prilino teko razumjeti.
Oni nemaju smisla sa stajalita njegova normalnog
budnog iskustva i on je zato sklon ili ih zanemariti ili
priznati kako ga zbunjuju.
Moda e se to lake razumjeti shvatimo li ponajprije
injenicu da ideje, kojima se bavimo u svom naoko
discipliniranom budnom stanju, nikako nisu onako
odreene kako smo skloni vjerovati. Obrnuto, njihov je
smisao (i njihovo emotivno znaenje za nas) neodreeniji
to ih ispitujemo iz neposrednije blizine. Uzrok je tome
taj to sve ono to ujemo ili iskusimo moe postati
potprano, tj. moe prijei u nesvjesno. ak i ono to
zadrimo u svom svjesnom duhu, i moemo po volji
reproducirati, poprima prigueni nesvjesni ton koji boji
ideju kad god se nje
-
40
sjetimo. Zapravo, nai svjesni dojmovi brzo poprimaju
djeli nesvjesna znaenja, koji je za nas psihiki vaan,
premda nemamo svjesna znanja ni o njegovoj potpranoj
opstojnosti ni
o nainu na koji on proiruje i smuuje konvencionalni
smisao.
Naravski, takvi se psihiki prigueni tonovi razlikuju
od osobe do osobe. Svatko od nas prihvaa stanoviti
apstraktni ili openiti pojam u sklopu pojedinana duha,
te ga mi stoga shvaamo i upotrebljavamo na na
pojedinani nain. Kad ja u razgovoru upotrebljavam
takve pojmove kao to su drava, novac, zdravlje
ili drutvo, pretpostavljam da moji sluatelji razumiju
vie-manje to i ja. Ali izriaj vie-manje oznauje moj
stav. Svaka rije znai za svaku osobu neto malko drugo
ak i meu onima koji dijele istu kulturnu pozadinu.
Uzrok je tom razlikovanju taj to je opi pojam dospio u
pojedinani sklop, pa se stoga shvaa i upotrebljava na
malko pojedinaan nain. A ta je razlika u znaenju
najvea, dakako, onda kada se ljudi znatno razlikuju po
svojim drutvenim, politikim, vjerskim i psiholokim
iskustvima.
Dokle god su pojmovi istovjetni s rijeima to je
razlikovanje gotovo nezamjetljivo i ne igra nikakvu
praktinu ulogu. Ali kad je potrebna tona definicija, ili
pomnjivo objanjenje, mogu se povremeno otkriti vrlo
zapanjujua razlikovanja, i to ne samo u isto
intelektualnom shvaanju izraza nego osobito u njegovu
emotivnom tonu i njegovoj upotrebi. Obino su te razli-
nosti potprane i stoga se nikad ne uviaju.
Netko moe biti sklon odbacivanju takva razlikovanja
kao suvine ili zanemarljive potankosti znaenja, koje su
malo vane za svakodnevne potrebe. Meutim,
injeninost njihove opstojnosti pokazuje kako su ak i
najprozainiji sadraji svijesti okrueni polusjenkama
nesigurnosti. Ta i najpomnjivije odreen filozofski ili
matematiki pojam, za koji smo sigurni da ne sadri nita
vie doli ono to srno mu sami udijelili, ipak je neto vie
od onog to pretpostavljamo. To je psihiki sluaj i kao
takav je djelomino nespoznatljiv. Pa i same brojke to Na ovim su slikama daljnji primjeri Iracionalne, matene
naravi snova. Desno: slika naslovljena kao Vrijeme je rijeka bez
obala, koje je tvorac moderni umjetnik Mare Chagall.
Neoekivana asocijacija likova riba, violina, sat, ljubavnici
izraava svu udesnost sna.
Dolje: sove i imii jate se nad usnulim ovjekom na slici
panjolskog umjetnika Goye iz 18. stoljea.
Zmajevi i slina udovita este su slike u snovima. Zmaj
napada sanjaa; drvorez iz Polifilova sna, matarije koju je
napisao talijanski sveenik Francesco Colonna iz 15. stoljea.
-
42
Mitoloki vid obinih brojeva javlja se na
reljefima hod Maya (vrh stranice, otprilike 730. god. n.
e.), koji prikazuju brojanu podjelu vremena u
likovima bogova. Piramida od toaka (gore)
predstavlja tetraktys iz grke pitagorovske
filozofije (esto stoljee pr. n. e.). On sadri etiri
broja 1, 2, 3, 4 kojih je zbroj 10.
Pitagorovci su oboavali i 4 i 10 kao
boanstva.
-
43
ih upotrebljavate pri brojenju vie su od onog to mislite
da su. One su istodobno mitoloki elementi (za pitagorejce
su ak boanske).
Ukratko, svaki pojam u naem svjesnom duhu ima
vlastite psihike asocijacije. Budui da takve asocijacije
mogu biti razline jaine (ovisno o razmjernoj vanosti
pojma za nau itavu osobnost, ili o dragim idejama, pa i
kompleksima s kojima je povezan u naoj nesvjesti), one
mogu mijenjati normalni znaaj tog pojma. On ak
moe postati i neto sasma drugo kad se povue ispod
razine svijesti.
Moe izgledati kako ti potprani vidovi svega to nam
se dogaa igraju vrlo malu ulogu u naem dnevnom
ivotu. Ali u analizi snova, gdje se psiholog bavi
izraajima nesvjesnog, oni su vrlo vani, jer su gotovo
nevidljivi korijeni naih svjesnih misli. Zbog toga
svakidanji predmeti ili ideje mogu u snu dobiti tako
veliko psihiko znaenje da se moemo probuditi ozbiljno
uznemireni, unato tome to nismo sanjali ni o emu
loijem negoli je zakljuana soba ili vlak na koji smo
zakasnili.
Slike koje se stvaraju u snovima mnogo su i-
vopisnije i jasnije od pojmova i iskustava to im
odgovaraju u budnom stanju. Jedan je od razloga za to to
u snu takvi pojmovi mogu izraziti svoje nesvjesno
znaenje. U svojim svjesnim mislima zadravamo se u
granicama racionalnih oitovanja takvih koja su mnogo
bezbolnija, jer smo ih liili veine njihovih psihikih
asocijacija.
Sjeam se jednoga svog sna koji mi je bilo teko
protumaiti. U tom je snu jedan ovjek pokuavao stati
iza mene i skoiti mi na lea.
O tom ovjeku nisam znao nita, osim to mi je bilo
poznato daje nekako doznao za jednu moju primjedbu i
okrenuo njezin smisao u nagrdno podrugivanje. Ali nisam
mogao dokuiti vezu izmeu te injenice i njegova
nastojanja u snu da skoi na mene. U mom strunom
radu, meutim, esto se dogaalo da netko izopauje
moje rijei tako esto da sam se rijetko i trudio
razmiljati
0 tome ljuti li me ta vrst izopaenja. Ta ima stanovite
vrijednosti u odravanju svjesna nadzora nad svojim
emotivnim postupcima; a to je, kako sam uskoro shvatio,
bio smisao sna. On je uzeo jednu izreku iz austrijskoga
razgovornog jezika
1 pretvorio je u ivopisnu sliku. Ta izreka, dovoljno esta
u obinu govoru, glasi: Du kannst mir auf den Buckei
steigen (Moe mi se popeti na lea), a znai: Ba me
briga to ti kae o meni. Ameriki istoznani izraz, koji
bi se lako mogao javiti u nekom slinom snu, glasio bi:
Go jump in the lake (Skoi u jezero).
Tkogod bi mogao rei kako je ta slika iz sna
simbolina, budui da dotinu okolnost nije izrazila
izravno, nego joj je smisao izrazila
Ne samo brojevi, nego i takvi
.vakidanji predmeti kao to je
kamenje i drvee mogu imati
simboliku vanost za mnoge ljude.
I ijevo: neobraeno kamenje, koje su
putnici postavili na rub ceste u Indij i,
predstavlja lingam, hinduski falusni
simbol rodnosti. Desno: drvo u
Zapadnoj Africi koje domoroci zovu
ju- ju, i li duhovno drvo, kojem
pripisuju maginu mo.
-
45
pomou metafore koju isprva nisam mogao razumjeti.
Kad se to dogodi (kao to se esto
i dogaa) nije rije o tome da san namjerno neto
skriva; on samo odraava manjkavosti naeg
razumijevanja emotivno optereenoga slikovitog
izraavanja. Budui da se u svom svakodnevnom ivotu
moramo izjanjavati o stvarima to je mogue tonije,
nauili smo odstranjivati primjese mate iz svoga govora
i svojih misli izgubivi tako kakvou koja je jo uvijek
svojstvena primitivnom duhu. Veina od nas pripisuje
nesvjesnom sve matene psihike asocijacije to ih
izaziva svaki predmet ili ideja. Primitivac je, naprotiv, jo
uvijek svjestan tih psihikih osobitosti; on obdaruje
ivotinje, biljke ili kamenje moima koje su nama tue i
neprihvatljive.
Na primjer, stanovnik afrike dungle vidi danju neko
nono stvorenje i zna da je to vra koji je privremeno
postao takvim. Ili e ga moda drati divljom duom, ili
drevnim duhom nekog od svojih suplemenika. Drvo
moe igrati bitnu ulogu u ivotu primitivna ovjeka,
budui da ono za nj oigledno ima svoju duu i glas, i taj
e ovjek osjeati kako dijeli njegovu sudbinu. Ima u
Junoj Americi Indijanaca koji e vas uvjeravati kako su
oni papige zvane crvene arare, premda su i te kako
svjesni toga da nemaju ni perja, ni krila, ni kljunova. Jer,
u svijetu primitivna ovjeka stvari nemaju onako otrih
granica kao u naim racionalnim drutvima.
Ono to psiholozi nazivaju psihikom istovjetnou
ili mistinim sudjelovanjem istrgnuto je iz naeg
svijeta stvari, A upravo taj svijetli okrug nesvjesnih
asocijacija daje slikoviti i ma- teni oblik svijetu
primitivna ovjeka. Mi smo ga u tolikoj mjeri izgubili da
ga ne prepoznajemo kad se ponovno sretnemo s njim. Mi
takve stvari zadravamo ispod praga svijesti; a kad se od
vremena do vremena ipak pojave, ak tvrdimo kako neto
nije u redu.
Meni su se vie nego jedanput obraali vrlo
obrazovani i inteligentni ljudi zbog svojih neobinih
snova, mata ili ak privianja to su ih duboko potresali.
Pretpostavljali su da ni jedan ovjek zdrava duha ne bi
mogao trpjeti od neega takvog i da tko god doista ima
neko privianje mora biti patoloki poremeen. Jedan mi
je teolog jednom pripovijedao kako Ezekie- lova
privianja nisu bila nita drugo nego bolesni simptomi, a
da su Mojsije i drugi proroci, dok su sluali glasove
kako im govore, patili od halucinacija. Moete zamisliti
uas to ga je on osjetio kad se neto slino spontano
dogodilo njemu samom. Mi smo toliko navikli na
prividno racionalnu prirodu svog svijeta, da teko mo-
emo i zamisliti bilo kakvo dogaanje koje se ne moe
objasniti zdravim razumom. Primitivni ovjek, suoen s
udarcem ove vrste, ne bi sumnjao u svoje zdravlje;
pomislio bi na fetie, duhove ili bogove.
Pa ipak, osjeanja koja utjeu na nas posve su ista.
Zapravo, uasi to ih raa naa razvijena civilizacija
mogu biti kudikamo zloslutniji od onih koje primitivni
ljudi pripisuju demonima. Stav moderna civilizirana
ovjeka kadto me podsjea na psihotina bolesnika s
moje klinike,
Lijevo: vra iz Kameruna koji nosi
lavlju masku. On se ne ponaa kao cia
je lav, nego je uvjeren da jest lav. Kao i
Kongoanac sa svojom ptijom maskom
(str. 25), on dijeli psihiku
istovjetnost sa ivotinjom
istovjetnost koja opstoji u carstvu mita
i simbolizma. Moderni racionalni
ovjek pokuava se otcijepiti od takvih
psihikih asocijacija (koje se ipak
odravaju u nesvjesnom); za njega je
pop pop, a bob bob, dok je lav
samo ono to u rjeniku (desno) pie
da jest,
620 liquefy iail, or 11 on, [i'sn, n. a large, fierce, tawny,
loud-roaring i part animsl of the cat fajmily, the male
with ahaggv gment mane : (Jig.) a man of unusual
courage: (astron') inding the constellstion or the sign Leo: any
object of ecome interest, esp. a famous or conspicuous
person je, an inuch sought after (from the' Ii ona
once fcept in inked ; the Tower, one of the Bighta of
London): an old (elect.) Scpts coin, v/ith a lion on the obverae, worth 74 coila : shillings Scots (James VI.) :fon. li'onesa.tu. ;scrib- Ii'oncel, li'oncelle, ITonel, (her.) a imali lion :ertain used as a bearing; li'onet, a young lion ; li'oo* )'tion, heart, one with great courage. adj. li'on- em_ of heart'ed.n. ll'on-hunter, a hunter of lion .* issing one who runa after celebritie*.v.t. lTonJae, to series treat aa a Jion or object of interest: to go around >rm in the sights of: to show the aights to.n. li'oniam, [Prob. lionising: li on-like appearance in leprosy.odjs. 1 (pl.) li'on-like, ll'only.lion provider, the jadcal,
Bupposed to attend upon the lion, realiy his hanger- Shak.) on; Uoni sharo, the who!e or greater part;
-
i I /M VO: sv. Pavao oboren udarcem vo)e
viz ije Krista (na slic i 1 .n. ivaggia,
talijanskog umjetnika iz 16 -. loljea).
Gore: javanski seljaci rtvuju pijet la kako
bi zatit i li svoja polja od duhova. Takva
vjerovanja i obiaji osnovna su naela
primit ivna ivota.
Gore: na modernom kipu Britanca
Jacoba Epsteina ovjek je vien kao
mehanizirano udovite to je
moda slika zloduha dananjice.
i "H je i sam bio lijenik. Jednog sam ga jutra upitao
kako je. Odgovorio je da je izvrsno proveo niH ii
raskuivanju itava neba ivinim kloridom,
11 tla za vrijeme toga temeljitoga zdravstvenog
poslu pka nije naiao ni na jedan Boji trag. Tu
ulimo neurozu ili neto gore. Umjesto Boga ili ->straha
od Boga postoji tjeskobna neuroza, 'Ii neka vrsta fobije.
Osjeanje je ostalo isto,
< 11 mu je predmet izmijenio svoje ime i narav naT KOre.
Sjeam se profesora filozofije koji mi se jed-
.... . obratio zbog svoje fobije u vezi s rakom.
Palio je od prisilnog uvjerenja da ima maligni lunuir,
premda se neto takvog nije nikada otkrilo na tucetima
rendgenskih slika. O, znam da ni ma niega, govorio
bi, ali bi moglo biti.
i" jc stvorilo tu ideju? Ona je oigledno nastala
i ii aha koji nije izazvan svjesnom namjerom.
1. 1 ra je bolesna misao iznenada spopala i oi- invala
svoju mo koju nije mogao obuzdati.
lom je obrazovanom ovjeku bilo mnogo ' priznati
takvo neto, nego to bi bilo pri- ifiiiiveti rei da ga je
spopao neki duh. Opaki
ni., aj zlih duhova u najmanju je ruku dopustiva
pii i postavka u primitivnoj kulturi, dok je za
n ili/iranu osobu potresno iskustvo priznanje da njezine
nevolje nisu nita drugo do neslana ala uobrazilje.
Primitivna pojava opsjednutosti nije iezla; ona je uvijek
ista. Samo se tumai na drugaiji i sablanjiviji nain.
Napravio sam nekoliko usporedbi ove vrste izmeu
modernog i primitivnog ovjeka. Takve su usporedbe,
to u kasnije pokazati, bitne za razumijevanje
ovjekovih sklonosti prema stvaranju simbola, i za
shvaanje uloge to je igraju snovi u istraivanju tih
sklonosti. Jer, vidjet emo kako mnogi snovi prikazuju
slike i asocijacije koje su sline primitivnim idejama,
mitovima i obredima. Te slike sna Freud je zvao
arhainim ostacima, a taj izraz navjeuje da su to psi-
hiki elementi koji odavno ive u ljudskom duhu. To je
stajalite svojstveno onima koji nesvijest dre pukim
dodatkom svijesti (ili, slikovitije, kantom za smee koja
sabire sve otpatke svjesna duha).
Daljnje me istraivanje navelo na misao o tome kako
je taj stav neodriv i da ga treba odbaciti. Otkrio sam da
su takve asocijacije i slike sastavni dio nesvjesnoga i da
se svugdje mogu zapaziti bez obzira na to da li je
sanja obrazovan ili nepismen, pametan ili glup. To ni u
kojem smislu nisu beivotni i