Živorad Mihajlovi ć Slavinski

SIMBOLI HERMETIZMA

2

UVODNE NAPOMENE

Ova knjiga je praktičan priručnik hermetičke tradicije Zapada. Kako je to uvijek slučaj sa veoma složenim stvarima koje imaju dugu prošlost, pristup predmetu je neizbježno jednostran; takav je i moj pristup. Ali, istovremeno u tome je i vrijednost ove knjige, jer u hermetizmu mišljenja najvećih autoriteta nemaju nikakvu vrijednost dok nisu, bar djelomično, potvrđena ličnim iskustvom.

Hermetička literatura predstavljena je ogromnim brojem radova na svim svjetskim jezicima. Neki obrađuju oblast nižih hermetičkih fenomena - nabrajaju tzv. parapsihičke pojave, kao što su telepatija, telekineza, hipnoza, dijagnoza i liječenje bolesti sredstvima koje medicina ne poznaje, vidovitost i različite metode za njeno postizanje, otkrivanje podzemnih voda vilinskim rašljama itd.

Izvjesni radovi usredsređeni su na određenu usku oblast, naglašavajući njenu važnost u hermetičkoj tradiciji, kao što su neki vidovi Kabale, Astralne svjetlosti, metode meditacije i sl. Svaka od ovih oblasti grana se dalje, tako da postoje radovi o Zen-budističkoj meditaciji, o meditaciji Džnana-joge, Radža-joge, Subuda, Sufizma, Antro-pozofije, Teozofije, raznih kabalističkih škola, škola psihomagije itd.

Hermetizam je bezmalo neograničena oblast. Postoje hermetička znanja koja su zajednička čitavoj ljudskoj rasi; znanja koja su nastala unutar jedne od dviju glavnih hermetičkih tradicija (Istoka i Zapada); znanja lokalnog obilježja; najzad, individualna hermetička znanja. Preobuhvatan naslov ovog tečaja - “Simboli hermetizma” - svesti ću na prave okvire kratkim obrazloženjem.

Nekih desetak godina bavio sam se isključivo tradicijom Istoka, uglavnom jogom. Postepeno i neosjetno prešao sam na proučavanje njene sestre - hermetičke tradicije Zapada i to onih škola koje obučavanje svojih Sljedbenika i sistem spiritualnog treninga zasnivaju na ritualima hermetičkog reda Zlatna Zora. Ipak, mnoge stvari koje priznati autoriteti hermetizma navode kao opća pravila nisam našao. S druge strane, u svojim traganjima došao sam do izvjesnih otkrića koja nitko ne spominje. Vjerujem da je to slučaj sa svim Sljedbenicima koji su naglasak stavili na praksu. Kod takvih su razlike u iskustvima veoma velike. Kod teoretičara ima malo neslaganja. Evo zašto. Ako stotinu ljudi pročita istu knjigu, znanje izloženo u njoj doći će do svih čitalaca. Na primjer, činjenica da Drvo Života ima 10 plodova ili Sefirota i jedanaesti koji je u procesu formiranja lako će naučiti svaki čitalac i tu, osim u rijetkim izuzecima, neće biti nikakvog spora. Ako oni svoje teoretski stečeno znanje stave na provjeru i svoja iskustva izlože, pojaviti će se razlike, iako u osnovi pojedinačnih iskustava leži zajednički imenitelj. Spomenuti ću, primjera radi, literaturu koja obrađuje hermetičku operaciju Astralne projekcije, čija je suština u izdvajanju svijesti od tijela. U uvodnom dijelu svih takvih knjiga, gdje se govori o svojstvima Astrala, zakonima koji vladaju Astralnim svijetom itd., postoji velika podudarnost autora. Kad prijeđu na praktični dio, koji odražava lično iskustvo, dolazi do uočljivih nepoklapanja. Neki tvrde da je potrebno 10-15 godina napornog duhovnog treninga da se postigne Astralna projekcija. Njima je, jasno, toliko bilo potrebno. Na sreću, za većinu to ne važi.

Silvan Maldun (“The Projection of the Astral Body”) tvrdi, koliko znam jedini, da je Astralno tijelo povezano sa fizičkim u predjelu potiljka. Svi ostali navode, kao stvar koja se razumije sama po sebi, da veza postoji u oblasti pleksusa solarisa (to je splet nerava u gornjem dijelu stomaka, ispod grudne kosti). Neki kažu da projekciju ne treba da pokušavaju ljudi slaboga srca - drugi to ne spominju. Ima ih koji kažu da su samo neke od metoda za izdvajanje svijesti iz tijela i njen prijenos u Astralne svjetove opasne (tu se misli na metodu projekcije pomoću simbola koja je opisana u ovom tečaju), jer Sljedbenik može da se dezorijentira u sferama Astralne svjetlosti i da ne bude u stanju da se vrati. Po mom mišljenju, jedini problem je kako da se tamo dospije. Da biste to postigli i da biste se tamo

3

zadržali neko vrijeme potreban je napor. Čim prestanete da se naprežete, automatski se vraćate u stanje budne svijesti. Cijeli proces nalik je na penjanje uz konopac. Da biste se popeli uz uže i zadržali iznad čvrste podloge, morate uložiti veliku energiju, stežući ga čvrsto. Ako popustite, sletjeti ćete dolje bez napora i bez teškoća.

Praksa pokazuje da se potpuna podudarnost opisa sreće samo u slučajevima gdje jedna strana u stvari nema nikakvog iskustva, izuzev iskustva prepisivanja tuđih knjiga. Ako budete došli do stadija praktične primjene, vidjeti ćete da će vaše iskustvo da se razlikuje od svega što ste pročitali i čuli.

Ukratko, ovaj priručnik obrađuje dio hermetičke tradicije Zapada, koji je zasnovan na praktičnom sistemu Kabale i filozofskoj mašini zvanoj Tarot. Lično iskustvo prožima sadržaj ove knjige. Neću da kažem da sam svaku pojavu ovdje iznijetu lično proživio u svim njenim vidovima, jer tada bih bio star hiljadu godina, već da je praktičan dio neposredno provjeren. Knjiga ove vrste ima vrijednost samo kad je direktno iskustvo autora pretočeno u njene pisane stranice, jer proživljavanje je jedina aktivnost koja može zadovoljiti čovjeka u potpunosti. Posljednji stupanj proživljavanja je pisanje knjige i za samog pisca je vrlo značajan. Kao što njegova knjiga izaziva promjene u svijesti čitalaca, tako se on pišući je i sam mijenja. Pokušavajući da napišem ovu knjigu, priznajem bez ikakvog ustezanja da sam naučio mnogo. Možda čudno zvuči kad kažem da su stvari meni samom postale stabilnije i jasnije. Ipak, to je pojava dobro poznata svakome tko se bavi pisanjem. Kristalizacija misli u pisani oblik dovodi do njihove veće jasnoće u glavi.

Ova knjiga, zamišljena kao praktičan tečaj, možda je manje privlačna od “Psihičkog treninga” i “Ključeva”, ali je za proučavanje hermetizma ništa manje korisna. Ovdje su, usporedo sa tehnikama visoke vrijednosti dana osnovna hermetička znanja, koja treba da posluže kao vodič do samorazvoja i boljeg uvida u život. Razlika između ovakve knjige i većine drugih koje ste do sada čitali lako je uočljiva. Mnoge knjige ne traže nikakav napor od čitalaca, izuzev napora pamćenja. Neke čak ni to. Njihova sadržina izložena je kao gotovo jelo, i takvo čitanje predstavlja vrstu duhovnog kljukanja u kome ste pasivan učesnik. Ovdje to nije slučaj. Mada se ovaj priručnik može čitati i samo iz radoznalosti, da biste od njega imali istinske koristi, potrebna je vaša nepodijeljena suradnja. Istinska avantura doživljava se od trenutka kada teoriju počinjete da primjenjujete u praksi, u životu koji živite i iz koga ne možete.

Glavno ograničenje odnosi se na vaše predznanje. Ovo je moja treća knjiga, koja je tijesno povezana sa dvije prethodne. Naročito je naglašena veza sa drugom (“Ključevi psihičke magije”). Mnoge stvari koje sam u njoj detaljno obradio ne mogu ovdje ponavljati. Mogu samo da ukažem na vezu, a vaše je da to znanje steknete, ukoliko već niste. Ovo nikako ne znači da treba da kupite knjige, ovo nije komercijalni trik da povećam njihovu prodaju. Jednostavno u njima su dana izvjesna znanja sa kojima se u hermetizmu često operira i to ne mogu ponavljati. Do istih znanja možete doći proučavanjem hermetičke literature na stranim jezicima ili na neki treći način. Bilo kako bilo, ta znanja su vam potrebna da biste sa manje teškoća pratili dalje izlaganje.

4

STRUKTURA UNIVERZUMA - KOZMI ČKI ELEMENTI

Učenje o kozmičkim elementima čini osnovu hermetizma. Bez shvaćanja te osnove

teško se može postići pravilno razumijevanje mehanizma mnogih rituala i tehničkih postupaka, kao i način ispoljavanja kozmičkih snaga u čovječjem duhu i univerzumu. Od samog početka moram naglasiti važnost poznavanja prirode ovih elemenata za vaš hermetički razvoj. Nemojte pasti u uobičajenu početničku grešku da poistovjetite kozmičke elemente sa smjesama i jedinjenjima, koji na fizičkom planu realnosti nose ista imena. Kozmički elementi: Zrak, Vatra, Voda i Zemlja nisu fizički zrak, vatra, voda i zemlja. Vi znate da fizička zemlja, dakle tlo po kome gazite i koje se svodi na humus, pijesak, kamenje i dr. nije nikakav element. Ona je smjesa različitih kemijskih elemenata i jedinjenja i samo neupućen može hermetički pojam kozmičkog elementa zemlje poistovjetiti sa fizičkom zemljom. Isti je slučaj sa fizičkim zrakom, koji je smjesa plinova, dima, vodene pare, čestica prašine i još koje čega. Ne mislimo na to kad u hermetizmu govorimo o kozmičkom elementu Zraka. Mislimo na vid ispoljavanja univerzalne kozmičke energije. Kako se ona ispoljava vidjeti ćemo kasnije. Znači, pod kozmičkim elementima podrazumijevamo načine na koji se ispoljava opća kozmička energija u univerzumu i čovjeku.

Sve hermetičko znanje bilo je u davnim vremenima klasificirano i simbolički prikazano u takozvanoj Knjizi Tota ili Hermesovoj Knjizi mudrosti. Njene stranice su Tarot-karte, njih 78 na broju. Sastoje se od 22 Velike Arkane ili 22 Velika Ključa i 56 Malih Arkana ili 56 Malih Ključeva. Prva Tarot karta ili Prva Arkana zvana Mag, prikazuje muškarca koji u visoko uzdignutoj desnoj ruci drži kratak štap sa dva istovjetna zadebljanja na krajevima, a lijevom pokazuje na tlo na kome stoji (vidi naslovnu stranu knjige “Ključevi psihičke magije”). Pred magom na četvrtastom stolu leže četiri predmeta, koji simbolično prikazuju kozmičke elemente:

MAČ - simbol elementa Zrak ŠTAP - simbol elementa Vatre PEHAR - simbol elementa Vode NOVČIĆ - simbol elementa Zemlje. Poruka koju prenosi mag jezikom simbola jasna je samo čitaocu sa nešto iskustva:

čovjek koji je stekao hermetička znanja treba kozmičke snage, koje teku kroz njega, da preobrazi u opipljive oblike, da ih prizemlji, materijalizira, ostvari. To znači, na prvom mjestu, da treba svoje ideje, želje i misli da ovaploti, da ih kristalizira u opipljivu formu. To će postići kroz kontrolu četiri kozmička elementa u sebi. Primjećujete da na slici pred magom, osim četiri simbola, nema ničeg više. To je shvatljivo, jer sve što postoji, što se javlja, djeluje, kreće, sve - od elektrona do najvećih galaksija - predstavlja izraz kozmičkih elemenata. Ovo ne treba da nas čudi, ako prihvatimo kao istinitu misao da su energija i materija isto, da materija predstavlja energiju zgusnutu do nivoa vidljivosti, opipljivosti.

Simboli kozmičkih elemenata nisu samo četiri spomenuta instrumenta magije (mač, štap, pehar i novčić), već se, kroz hermetički razvoj, ta ista ideja vraća uvijek iznova u novom simboličnom ruhu. O sve novim hermetičkim simbolima, koji izražavaju osnovnu ideju elemenata, biti će govora kroz cijeli ovaj tečaj, tako da će ona biti osvjetljavana uvijek na nov način, sa drugačijeg stanovišta.

Četiri kozmička elementa nisu kozmičke snage, već način ispoljavanja tih snaga u beskonačnom univerzumu s jedne strane i u svijesti čovječjoj sa druge. Oni su, dakle, vid pod kojim se kozmičke snage javljaju i mijenjaju, prelazeći iz jednog stanja u drugo. Kako

5

hermetička tradicija govori o tim kozmičkim djelovanjima kao elementima, nastaviti ću da upotrebljavam taj način, ali ću neprekidno isticati njihovu pravu prirodu, pošto je vjerojatnoća da se ona zanemari uvijek prisutna. U hermetizmu je bukvalno shvaćanje najkraći put do zablude.

Za čitaoce koji poznaju Joga-sistem praktične filozofije ističem da je učenje o kozmičkim elementima veoma naglašeno u istočnjačkoj hermetičkoj tradiciji. Suština oba učenja je ista, razlikuje se samo terminologija. Elementi se u Joga-učenju nazivaju:

Zrak - VAJU Vatra - TEDŽAS Voda - APAS Zemlja - PRITIVI Postoji i peti kozmički element, od koga potiču svi ostali: praelement A K A Š A, ali

ćemo njegovo razmatranje odložiti za kasnije. Za čitaoca je najvažnije slijedeće: cijeli naš svijet - fizički, društveni i psihološki -

predstavlja rezultat djelovanja elemenata. Taj svijet misli i osjećanja odnosi sa prijateljima, rođacima, suradnicima, neprijateljima, slučajnim poznanicima, sva iskustva i doživljaji - jeste odraz djelovanja elemenata. To također važi za naš svijet materijalnih objekata i pojava.

Druga, ne manje važna stvar: poznavanje hermetičkih metoda daje čovjeku mogućnost rukovanja tim snagama i, na taj način, mogućnost izmjene svijeta u kome živi. To znanje mora biti radno, djelatno, primjenljivo, a ne teoretsko. Izmjena svijeta u kome živimo zvuči vrlo primamljivo. Promjene ne mogu biti nagle i drastične, ali to nije ni potrebno, jer ono što čini naš svijet ovakvim ili onakvim jesu, uglavnom, male razlike. Sva razlika između bljutave i ukusne hrane često je nekoliko truni soli. Kao i većina psihologa, imao sam u životu izvjesnih “čudnih iskustava”, koja se nisu mogla objasniti logikom strogog naučnog tumačenja. No, za razliku od većine, nisam ih zanemario, već sam na njih stavio težište svoga interesiranja. Ova, na prvi pogled nevelika, razlika dovela je, pored ostalog, do nastanka ove knjige.

Radi lakše orijentacije u radu sa elementima izdvojiti ćemo za svakog od njih glavnu karakteristiku, iz koje proizlaze sva ostala svojstva. Te karakteristike treba da znate napamet da biste olakšali sebi dalji rad. Ove karakteristike izložiti ću redoslijedom kojim se one ispoljavaju, odnosno redoslijedom kojim se elementi pretvaraju jedan u drugog. To je važno zato što sve što postoji, sve što je stvorenu na bilo koji način, neminovno podliježe određenom redoslijedu kozmičke formule stvaranja - formule Tetragramatona. Kako je to objašnjeno u prethodnoj knjizi, neću iste stvari, ponavljati. U ovom priručniku usredsrediti ću se na praktičnu primjenu kabalističke formule stvaranja (Tetragramaton) i navođenja primjera. Shodno tome, znanje iznijeto u prethodnoj knjizi (“Ključevi”) treba da bude na aktivnom nivou, spremno da posluži kao polazna osnova za nove uvide.

Vratimo se glavnim svojstvima svakog elementa. Prvi se uvijek ispoljava element Zraka. Njegova glavna karakteristika je POKRETLJIVOST ili KRETANJE. U psihomagiji njegov simbol je mač, oružje kojim se kreće. Mač ne djeluje u stanju mirovanja. I za smjesu fizičkih plinova i ostalih sastojaka koju nazivamo zrakom (fizički zrak koji udišemo) važi isto. Zrak je POKRETLJIV! U formuli Tetragramatona (J H V H) element Zraka predstavljen je prvim slovom - “J” (ili hebrejskim “JOD”).

Elemenat Zraka kroz svoju glavnu odliku - POKRETLJIVOST - biva preobražen u slijedeći elemenat, Vatru. Pokretljivost, kretanje, izaziva trenje, a ovo dovodi do javljanja toplote. Nov element Vatra - predstavlja novu fazu u procesu stvaranja, bilo kozmičkog (makrokozmos), bilo na nivou mikrokozmosa, što znači u čovječjim aktivnostima. Glavna karakteristika elementa Vatre je EKSPANZIJA ili ŠIRENJE. U formuli Tetragramatona to je prvo od dva slova “H” (prvo slovo “HE”). Magijski simbol Vatre je štap. Posle stupnja mak-

6

simalne ekspanzije, kad se Vatra raširi do krajnjih mogućnosti u svim pravcima, dolazi neminovno skupljanje, kontrakcija. Na taj način je karakteristična odlika elementa Vode SKUPLJANJE ili KONTRAKCIJA.

U odnosu na prethodna dva elementa (Zrak i Vatru), Voda je jedan stupanj bliže krajnjem ostvarenju procesa stvaranja, koji je započet fazom suptilnog, neopipljivog Zraka. U formuli Tetragramatona (J H V H) Vatra je predstavljena slovom “V” (ili hebrejskim “VAU”). Magijski instrument koji ga simbolizira je pehar ili čaša. Voda nema stalan oblik, već uzima oblik posude u kome se nalazi. Ipak, ona je korak bliže čvrstoj, opipljivoj formi u odnosu na nestalne elemente Vatre, odnosno Zraka.

Konačno, daljim procesom zgušnjavanja element Vode prelazi u posljednju fazu, u kozmički element Zemlju. Glavna karakteristika elementa Zemlje je OPIPLJIVOST ili ČVRSTINA.

Sve što postoji, bito u univerzumu ili duši čovječjoj, postoji u jednoj od faza, koje nazivamo kozmičkim elementima. Sve što je nastalo, što nastaje i što će nastati prolazi kroz ta četiri stupnja ispoljavanja kozmičkih energija. Kako je čovjek vjerna kopija univerzuma u malom, isti procesi odvijaju se sve vrijeme u njemu. Na nivou ljudskog duha ta zbivanja imaju oblik psiholoških procesa. To sam više puta naglasio u knjizi “Ključevi psihičke magije”, međutim kako je to od najvećeg značaja za dalji hermetički rad, ponoviti ću i ovdje: četiri kozmička elementa ispoljavaju se u čovjeku kao četiri psihološka procesa:

1. Zrak - rađanje ideje ili misli u svijesti. 2. Vatra - javljanje emocija; to je ulaganje emocionalne energije; širenje originalne

ideje u svim pravcima. 3. Voda - skupljanje, sažimanje raspaljenih želja u jednom konkretnom pravcu. Voda

djeluje kao psihološki lijevak. 4. Zemlja - ostvarenje prvobitne ideje, njeno pretvaranje u stvarnost. To je realizacija

ili materijalizacija. Kako navođenje praktičnih primjera najbolje objašnjava hermetičke metode, nastaviti

ću izlaganje u tom pravcu, a zatim ćemo zajedno obraditi neke oblasti ljudske djelatnosti u kojima se jasno vidi djelovanje Tetragramatona. Naglašavam da se sve što postoji i nastaje odvija po istom zakonu (J H V H), ali neupućenom čovjeku nije lako da to vidi. U složenim slučajevima i iskusan hermetista imati će teškoća u identificiranju i jasnom razgraničenju kozmičkih elemenata u nekom procesu. Naš uspjeh ili neuspjeh u uviđanju prisutnosti Tetragramatona ne utječe, pak, ni najmanje na njegovu sveprisutnost i neumitno djelovanje. Zvijezde sijaju na nebu i danju, iako ih mi ne vidimo.

7

PRAKTIČNA PRIMJENA DJELOVANJA

ZAKONA TETRAGRAMATONA

Ovo poglavlje predstavlja prikaz praktične primjene hermetičkog znanja o kozmičkim

elementima i formuli Tetragramatona. Od pravilnog razumijevanja takve primjene zavisi, u velikoj mjeri, vaša efikasnost i pravilan razvoj na Stazi spiritualne evolucije. Tetragramaton, ponoviti ću, vlada procesom materijalizacije. To u hermetizmu ne znači samo proces realiziranja takozvanih materijalnih želja, na primjer sticanje nekog materijalnog dobra, već ima daleko širi značaj i predstavlja u suštini OSTVARENJE u najširem smislu riječi. Na taj način moguće je materijalizirati spiritualne ideje, umjetničke težnje i tome slično. Tako, primjera radi, ako nekim postupkom želimo da izazovemo u sebi osjećanje spokojstva i uspijemo u tome, mi smo svoju ideju “materijalizirali”, iako u osjećanju spokojstva ima malo čega “materijalnog”. Možda smiren ritam disanja, opuštenost mišića i slična ispoljavanja koja prate takvo duhovno stanje. Uslijed toga pravi smisao hermetičkog termina materijalizacija je - OSTVARENJE NA BILO KOME NIVOU KOZMIČKE EGZISTENCIJE.

Da prijeđem na stvar. Prije nekoliko godina došla mi je do ruku knjiga “Psihobilježnik” (“Psychorecording”) od Edvardsa (Edwards), u kojoj je detaljno opisan poseban način za efikasno rješavanje problema u praktičnom životu. Taj metod se uči u S A D na tečajevima za menadžere - rukovodioce poduzeća. Autor knjige je statistički utvrdio da mnogo uspješnije od ostalih rješavaju probleme ljudi koji dosljedno primjenjuju metod psihobilježnika. On je veoma jednostavan. Sastoji se iz četiri faze. U prvoj je potrebno sasvim jasno identificirati problem. Zato se na vrhu lista čiste papira prvo napiše: “Što ja problem?” Ispod toga se problem kratko odredi (pismeno).

Ispod problema napišite: “Ideje”. To je druga faza. Tu ispisujete sve ideje, odnosno misli koje vam padnu na um u vezi sa problemom, počevši od onih koje izgledaju logične, pa do najluđih. Bez ikakvog ustezanja, sve što vam padne na pamet.

Treća faza je faza eliminiranja ili filtriranja, u kojoj kritički pregledajte sve prethodno nabacane ideje i iz njih izdvojite dvije-tri koje vam izgledaju najprihvatljivije.

U četvrtoj fazi odlučite se za put kojim ćete problem riješiti. Cijeli proces psihobilježnika, sa sve četiri faze, obično ne uzima više od tri dana, a

nekad se pravo rješenje odabere u toku samog ispisivanja ideja, skoro odmah. O tome metodu Edvards je napisao čitavu knjigu sa bezbroj praktičnih primjera. Nas

interesira nešto drugo. Usprkos tome što je objavljen kao nov postupak rješavanja problema, psihobilježnik je samo jedna od primjena formule Tetragramatona, koja u čovječjoj svijesti uzima oblik psiholoških procesa. Njegova prva faza je element Zraka (J ili JOD), javljanje problema u svijesti, jer je pojava bilo kog problema u svijesti nerazdvojna od ideje da se problem riješi.

Druga faza je element Vatre (prvo slovo H ili prvo slovo HE u formuli), krajnja ekspanzija, širenje kroz nabacivanje svih mogućih ideja za rješenje problema. Što je želja da se problem riješi jača i što nas duže drži, veći broj mogućnosti pasti će nam na pamet. Jezikom fizike rečeno - što je veća temperatura, veće je širenje.

Treća faza psihobilježnika, u kojoj odabiremo nekoliko najprihvatljivijih mogućnosti, očigledno je element Vode (slovo V ili VAU u formuli), odnosno svođenje velikog broja prethodnih ideja na mali broj prihvatljivih - znači sažimanje ideja poslije njihove ekspanzije. To je na neki način hlađenje, kontrakcija u obliku psihološkog lijevka, prethodno raspaljenih ideja.

I najzad, kao plod cijelog procesa rješavanja problema, dolazi naša odluka. Ona je jasna, konkretno određena, u duhovnom smislu “opipljiva' i predstavlja KRISTALIZACIJU

8

SVE TRI PRETHODNE ETAPE. Vjerujem da Edvards, pisac spomenute knjige, nije nikad čuo za Tetragramaton. Ako

biste mu rekli da je njegov metod prikaz djelovanja kozmičkih elemenata u ljudskoj svijesti, vjerojatno bi vam odgovorio da ste nešto pobrkali. Ipak, činjenice govore za sebe.

Idemo dalje. Ne tako davno, u američkoj psihologiji, javila se metoda zvana moždana bura (brainstorming), koja je našla široku primjenu u svim oblastima ljudske djelatnosti. U čemu se sastoji? Na sastancima svih članova poduzeća postavi se problem, na primjer, kako povećati proizvodnju, kako smanjiti troškove transporta, kako reklamirati novi proizvod, kako privući veći broj kupaca itd. Svi članovi kolektiva, od direktora do kurira i čistačice, treba sasvim slobodno da daju prijedloge za rješenje problema, bez obzira na logiku i bilo kakvu cenzuru. Najvažnija je što veća spontanost, tj. ideje treba iznositi onako kako učesnicima padaju na pamet, bez obzira što na prvi pogled mogu da izgledaju neplodne, besmislene ili sasvim lude. Kada se, takvim postupkom, filtri svjesne cenzure otklone, podsvijest proizvodi mnoštvo ideja (nalik na Frojdovu metodu slobodnih asocijacija). Zatim slijedi treća faza. Tim stručnjaka dobro upoznatih sa problemom razmatra, u toku dužeg perioda, sve nabacane ideje. To je kontrakcija, sužavanje mogućih rješenja, njihovo filtriranje i sabijanje u lijevak praktične logike realnih mogućnosti kojima grupa raspolaže u tome trenutku. Najzad, rješenje problema! To je usvajanje najprihvatljivijeg načina kojim treba da se redi i njegovo rješenje. Vjerujem da je nepotrebno ukazivati vam na uklapanje opisanih faza cijelog postupka u formulu Tetragramatona. To uviđate i sami.

Ovaj metod koristi se u najrazličitijim grupama, ne samo u privredi. Kao student, imao sam prilike da slušam predavanja prof. Bore Stevanovića. Za ilustraciju ove metode, naveo je slijedeći primjer (vjerojatno iz literature). Jednom prilikom u neku američku luku dolutala je velika plivajuća mina, zaostala iz II svjetskog rata. Uslijed opasnosti od eksplozije blokirana je cijela luka. Bilo je nemoguće uništiti je eksplozivom, jer bi razorila dokove. Posada minolovca, kojoj je bio povjeren zadatak uklanjanja mine, pribjegla je metodi moždane bure. Problem je bio: kako minu odvesti na pučinu da bi tamo bila uništena? Svi članovi posade, od kapetana do kuhara, iznosili su ideje po principima ove metode. Bilo je naravno, na stotine svakojakih prijedloga. Među njima bila je ideja, na prvi pogled zaista nelogična da se cijela posada sakupi na pramcu broda, da svi istovremeno pušu ustima i tako zračnim mlazom potisnu minu na pučinu. Prilikom kritičkog razmatranja ova ideja (faza elementa Vode) je iskorištena kao polazna točka rješenja problema. Jakim mlazovima vode iz uređaja za gašenje požara polako su potisnuli minu na pučinu, a zatim je uništili.

Najopćiji primjer praktične primjene formule kozmičkih elemenata nalazimo u stvaralačkom mišljenju, koje je prilično detaljno ispitivano u psihologiji. Stvaralačko mišljenje je jedinstven proces, ali se pažljivim ispitivanjem on može rasčlaniti na ključne momente ili faze, koji predstavljaju skokovita napredovanja u odnosu na prethodne. Kod svih stvaralaca (umjetnika i naučnika) mogu se, grubo, izdvojiti četiri faze u procesu rješavanja problema ili u procesu umjetničke kreacije:

1. Identificiranje problema (što je problem?). Za nas, hermetiste, to je element Zraka ili JOD ili “J” u Tetragramatonu.

2. Faza preparacije ili pripreme. U njoj se gomilaju znanja, nabacuju sve moguće pretpostavke, skuplja činjenična građa, povezuje problem sa ranije riješenim problemima, traže sličnosti i razlike itd. To je, očigledno, element Vatre, ekspanzija, prvo HE.

3. Faza inkubacije, u kojoj rješenje problema sazrijeva u podsvijesti. Sasvim neprimjetno za nas, nesvjesni duh grozničavo traga za rješenjem, odabirajući ono što vodi cilju, odbacujući nepotrebno, i gurajući rješenje problema ka zoni budne svijesti. Opet možemo ovu fazu poistovjetiti sa psihološkim lijevkom, koji sužava bezbrojne mogućnosti u smjeru one prave. To je, uviđate, faza elementa Vode, kontrakcije, sažimanja. U formuli

9

Tetragramatona to je “V” (VAU). 4. Krajnja faza je iluminacija, prosvjetljenje ili rješenje problema. To je za nas,

prizemljenje originalne ideje u opipljivu formu, realizacija ili materijalizacija. Skrećem vam pažnju da se u psihologiji faze koje sam naveo pod 1 i 2 tretiraju kao

jedna faza, a posle iluminacije opisuje se četvrta faza - verifikacija ili provjeravanje rješenja. Mi tu fazu ne uzimamo u obzir, mada je u nauci od ogromnog značaja. Razlog je sasvim jednostavan - provjeravanje nije stvaralački akt. Stvaralaštvo se završava iluminacijom. Provjeravanje može da izvrši i netko drugi, a iluminaciju ne može. Iluminacija je ključni momenat stvaralaštva.

Ne smijete pomisliti da samo poznavanje formule Tetragramatona rješava probleme. Formula se može pogrešno primijeniti, jer postoje točna i netočna rješenja problema. Osim toga, postoji nemoralna, iako efikasna primjena formule. Na primjer, razbojnička banda, koja isplanira obijanje banke i uspije u tome, primijenila je formulu veoma efikasno, iako je zbog toga svi osuđujemo.

To ne znači da upoznavanje sa djelovanjem Tetragramatonske formule i razmišljanje o opisanom nema nikakvih korisnih posljedica. Ima, i te kako! To znanje dovodi do lakšeg i efikasnijeg odvijanja opisanih procesa u nama, a to mnogo znači.

Osim navedenog, Ritual Pentagrama, opisan u “Ključevima psihičke magije”, ako se savjesno prakticira, veoma efikasno poučava našu podsvijest kako treba da djeluje da bi ostvarila želje, koje iz nje vuku korijen. Ritual usmjerava našu podsvijest i pretvara je, kroz alkemijski proces osvještavanja, u djelotvornu psihološku mašinu za rješavanje problema, odnosno za uklanjanje prepreka na Stazi evolucije.

Da bih spriječio javljanje pogrešnog uvjerenja koje bi moglo nastati iz prethodno navedenih primjera, da se formula elemenata sreće samo u nauci ili oblastima koje se sa njom graniče, pokušati ću da osvijetlim taj proces primjerima iz života. Rizikujući da vam sasvim dosadim, ponoviti ću još jednom: sve što želite, sve o čemu mislite, jeste u jednoj od elementarnih kozmičkih faza ostvarenja, realizacije. Evo odmah primjera. U ovom trenutku kroz glavu mi je proletjela misao da bi bilo lijepo imati električnu pisaću mašinu. Kažem “proletjela”, zato što je to bila samo jedna u lancu misli koje se bez prekida provlače kroz svijest. Vjerojatno mi je ta misao došla jer se mašina, kojom sada pišem, često kvari i veoma je tvrda, tako da ubrzo umori prste. Da razmotrimo ukratko sudbinu ove ideje, držeći sve vrijeme na umu ono što sam na početku rekao, da sve što želite POSTOJI u jednoj od kozmičkih faza ostvarenja.

“Hoće li on da kaže da već ima električnu pisaću mašinu, samo zato što je za trenutak na nju pomislio?”, pitate se vi sumnjičavo. DA, BAŠ TO HOĆU DA KAŽEM! U trenutku kad sam pomislio na električnu pisaću mašinu ja sam je već imao, ali nažalost ne u opipljivoj materijalnoj formi, VEĆ U MISAONOJ FORMI! Znači imam je, ali na nivou elementa Zraka, a ne na nivou elementa Zemlje. Na tom nivou je i ostala, u svijetu misli, u mojoj mašti. Od faze elementa Zraka nije išla dalje ka konačnoj realizaciji, ka fazi elementa Zemlje.

Međutim, električna mašina ne mora ostati na tom nivou, na nivou nematerijalne ideje. Pretpostavimo da sam uložio napor u dalji razvoj želje da steknem tu mašinu; da me je želja držala danima i nedjeljama. Što bi se desilo? Kad nešto jako želite, na pamet vam padaju stotine i hiljade misli kako da to ostvarite. Većina su čista fantazija. Neke su realnije, a to znači da imaju veze sa slijedećom fazom u hermetičkoj formuli stvaranja. Opsjednutost svijesti mislima o sticanju električne mašine, o njenoj upotrebi, pogodnostima itd., znači da je prvobitna ideja (ili ako hoćete polazna ideja) prešla u fazu bližu konačnom ostvarenju, da je sada NA NIVOU ELEMENTA VATRE, jer Vatra je želja u svijesti. Njena glavna odlika je širenje, ekspanzija - a to su upravo sve one silne ideje i maštarije o tome kako da dobijete željenu stvar. Kako da zaradite novac za kupovinu mašine: da prodate neku svoju manje potrebnu stvar i za taj novac kupite mašinu; da

10

nađete prekovremeni posao u slobodno vrijeme i tako sebi omogućite ono što vam redovni prihodi ne dozvoljavaju; da kupite jeftino pokvarenu mašinu i popravite je. Tu spadaju, također, djetinjaste želje da dobijete električnu mašinu na lutriji, da vam je neko pokloni, da nađete pun novčanik na ulici itd., itd. Kratko rečeno, svako širenje osnovne, polazne ideje o električnoj mašini predstavlja izraz elementa Vatre.

Ako biste ostali na tom stupnju, ako biste zastali u fazi Vatre, opet ne biste ostvarili polaznu ideju, ne biste je materijalizirali, tj. prenijeli u opipljivu formu.

Ako, tome nasuprot, nastavite da ulažete psihičku energiju, doći će do sužavanja cijele mase ideja kroz lijevak realnosti u pravcu dvije-tri ostvarive ideje. Na primjer, da nekoliko mjeseci radite prekovremeno i tako sakupite potreban novac, ili da je kupite na otplatu i otplaćujete godinu-dvije dana i slično. Što znači ovakvo sužavanje, koje nameće lijevak neumitne realnosti fizičkog svijeta? Znači da smo prešli na fazu elementa Vode, skupljanje, sažimanje, a to je JOŠ JEDAN KORAK DALJE KA OSTVARENJU PRVOBITNE IDEJE. Nekad ćemo i na toj fazi odustati. Prekovremeni rad se može tegobno odužiti i izgledati suviše naporan ili se može roditi nova ideja, koja će prekinuti proces Tetragramatona, na primjer, ideja da novac, koji smo do tog trenutka uštedjeli, potrošimo na ljetovanje ili da kupimo nešto drugo.

Najzad, onaj koji izdrži i kroz treću fazu doći će do konačnog stadija, do faze elementa Zemlje čija je karakteristika, kao što znate, opipljivost, čvrstina, materijalna stvarnost. Sad možete vidjeti sasvim jasno da su - za razliku od mene koji električnu mašinu imam samo u glavi, u svijetu svojih misli - svi ljudi koji posjeduju taj predmet u stvarnosti prošli kroz sve četiri faze ili sva četiri elementa formule stvaranja i sad IMAJU ELEKTRIČNU PISAĆU MAŠINU, ALI NE U MISLIMA, VEĆ U RUKAMA!!!

Sljedeći primjer na duhovit način pokazuje već razglašenu jugoslavensku domišljatost. Ovo mi je ispričao prijatelj koji se nedavno vratio iz Njemačke. Većina radnika radi tamo teške i prljave poslove, rezervirane za strance. Otud je kod njih, prirodno, prisutna težnja da se novac zaradi na lakši način. Da li će netko riješiti taj problem ili ne zavisi uglavnom od njega. To smo već raščistili. Prilike se neprestano nude, treba ih samo, kroz istinski napor, sagledati i iskoristiti u rješavanju problema. Da ne duljim, Njemačka, kao ni ostale razvijene zemlje, nije riješila problem gamadi i pacova u velikim gradovima. I pored deratizacije, visoke higijene i redovnog uklanjanja smeća, pacovi su se održali, zahvaljujući svojoj velikoj vitalnosti i brzom razmnožavanju. Da bi smanjile zlo, njemačke vlasti su, pored ostalog, željele da podstaknu stanovništvo na uništavanje pacova, pa su za svaku mrtvu životinju raspisali novčanu nagradu. Neki Jugoslaveni su, vjerojatno, pokušali - ubijajući pacove uobičajenim postupkom - da zarade novac na “lakši” način, ali je taj posao ispao teži nego što su očekivali. Pred njih se, dakle, postavio problem: kako zaraditi novce ubijanjem pacova, ali na lakši način. Ne znam koliko je trajalo sazrijevanje problema; ali je nađeno zaista originalno rješenje, na koje, sasvim sigurno, nije računao onaj koji je raspisao nagrada za mrtvog pacova. Naši zemljaci su lijepo u velikom betonskom bunkeru, iz koga životinje nisu mogle umaći, počeli da uzgajaju pacove! Pacovska farma, istina ilegalna, ali veoma produktivna. Obilno su ih hranili otpacima, koje su besplatno dobijali iz restorana gdje su radili, tako da su se pacovi razmnožavali velikom brzinom. Za ubijene pacove dobijali su novac i posao je cvjetao sve dok se stvar nije rasčula.

Neophodno je podsjetiti se češće da se procesi rješavanja problema, kao i stvaralački procesi, mogu uspješno sprovesti po formuli Tetragramatona samo kroz neprestano ulaganje psihičke energije (slučajeve u kojima se proces odvija bez napora možemo zanemariti). Ukoliko prestanemo sa ulaganjem energije na određenom nivou, doći će, na tom nivou, do blokiranja stvaralačkog procesa. Često se naša aktivnost ukršta sa magijskim procesom drugih ljudi. Tada o ishodu odlučuje uložena energija i nivo svijesti nosilaca procesa. To je, na primjer, slučaj u sportskoj borbi, u kojoj obje strane teže

11

pobjedi, pri čemu pobjeda jedne strane nužno znači poraz druge. U sportskoj borbi, kao i u svemu ostalom, pobjeđuje ona strana koja bolje i energičnije prelazi iz jedne u drugu elementarnu fazu. Ponekad se u sportskim izvještajima koristi izraz “sagorjeti od prevelike želje za pobjedom”. Za nas, on znači samo jedno: proces realizacije prekinut je na nivou elementa Vatre, odnosno “stvaraoc” nije uspio da proces ekspanzije (širenja) prevede u fazu kontrakcije. Takvo “sagorijevanje” postoji u svim oblastima.

Jedan moj poznanik, stidljiv mladić, bio je beznadežno zaljubljen u djevojku koju je svakodnevno sretao na ulici u kojoj je stanovao. Pazite sad! Element Zraka (ili JOD u formuli) je neodređena ideja da djevojka bude njegova. Idući ka mjestu gdje su se sretali obično u isto vrijeme, faza elementa Vatre odvijala se u njemu ne može bolje biti. Ekspanzija polazne neodređene ideje razvijala se do neslućenih granica - njegove ideje smjenjivale su se i umnožavale velikom brzinom: kad je bude sreo osmjehnuti će se samouvjereno, prići će joj i predstaviti se, reći joj da lijepo izgleda, da joj haljina lijepo stoji, da ima lijepu kosu (to žene vole!), nemarno će je pozvati na sastanak itd. Ukratko, faza elementa Vatre, u koju je uložena ogromna energija, besprijekorno je savladana. Na žalost, priča se tu završava. Od sažimanja (element Vode) nema ni traga ni glasa. Naš ljubavnik, u trenutku kad sretne djevojku, prijeđe na drugu stranu ulice, kao da je nije vidio. Lanac psiholoških procesa je prekinut na taj način i nije doveo do ostvarenja polazne ideje.

Što sve ovo praktično znači, jer, rekli smo na početku, ovo je praktičan priručnik? Ako je sve postojeće došlo u fizičku egzistenciju po kozmičkoj formuli stvaranja, bilo da smo toga svjesni ili ne, zašto se naprezati da učimo o tome? Odgovor je vrlo jednostavan. Svijest o opisanim procesima čini ih daleko efikasnijim i rješavanje problema bržim.

Osnovni hermetički proces, kojim se postiže izmjena u nama i svijetu oko nas, jeste VIZUALIZACIJA. Vizualizirati znači vidjeti svojim duhovnim okom ono što želimo postići. To je, po svojoj prirodi, proces istovjetan sa sanjarenjem, maštanjem. Suštinska razlika je u intenzitetu. Dok je fantaziranje ugodna zabava i odmor, vizualizacija je rad i napor, jer se ništa ne postiže bez uživljavanja, unošenja psihičke energije. Hermetička vizualizacija se odvija upravo po shemi Tetragramatona, sa potpunom sviješću o preobražaju jednog elementa u drugi.

Iz dosadašnjeg izlaganja o elementima može se steći utisak da su to u potpunosti “čiste” faze, odnosno oštro odijeljene jedna od drugih. Taj utisak ne bi odgovarao istini. Elemente sam prikazao pojedinačno radi jasnoće i lakšeg shvaćanja, ali je svako takvo izlaganje donekle vještačko. Elementi nisu nikad sasvim čisti, ni u univerzumu ni u čovjeku, već predstavljaju mješavinu osnovnog elementa koji u tom trenutku vlada situacijom (zavisno od toga u koju je fazu proces dospio) i manjih primjesa ostalih elemenata. Na primjer, osnovno svojstvo elementa Vode je težnja ka najvećem mogućem skupljanju, sabijanju. On, međutim, nikad nije čist. U njemu su primjese ostalih elemenata - Zraka, Vatre, Zemlje, čak i osnovnog praelementa Akaša, koji ćemo razmotriti kasnije. Rekli smo da element Vode nema svojstvo oblika već, kao i fizička tekućina, uzima oblik “suda” u kome se nalazi. On u sebi ipak ima nešto od oblika i to “nešto” potiče od elementa Zemlje prisutnog u njemu, a čija je glavna karakteristika oblik, opipljivost, čvrstina, postojanost. Isto važi za ostale elemente. To će vam, vjerojatno, biti jasnije prilikom razmatranja djelovanja elemenata u čovjeku, gdje se ispoljavaju u vidu psiholoških procesa. Ti se procesi nikad ne javljaju u čistom obliku. Tako su osjećanja, koja su vid ispoljavanja elementa Vatre, prisutna do samog ostvarenja osnovne ideje. Kada, na primjer, držimo u ruci knjigu koju smo dugo željeli i konačno stekli (kroz formulu Tetragramatona, jer na drugi način nije moguće), mi smo prožeti emocijama zadovoljstva, ushićenja itd. Samo postojanje emocija u tom trenutku znači da je element Vatre i dalje prisutan, da se nije sasvim preobrazio u element Vode i Zemlje.

Već smo na kraju ovog poglavlja. Zato usmjerite pažnju na slijedeće izlaganje, koje je srž do sada iznijetog hermetičkog znanja: sve što želite postoji u ovom trenutku! Sve što

12

ste ikada željeli i na što ste ikada pomislili postoji baš sada u jednom od četiri elementarna kozmička stanja! Problem je u tome što svi želimo da vidimo svoje ideje i želje u krajnjem “zemaljskom”, opipljivom, materijalnom stanju. Ogromna većina ideja i želja ostaje za uvijek u stadiju Zraka. Nešto manji broj prelazi u stadij elementa Vatre. Još manji broj, kroz nova ulaganja psihičke energije, prelazi u treći stadij - element Vode. Konačno, daleko najmanji broj ideja dospijeva do posljednjeg stupnja, kroz dalje ulaganje psihičke energije biva kristaliziran u stadij kozmičkog elementa Zemlje. Ideje koje dosegnu do četvrtog elementa u Tetragramatonskoj formuli jesu ostvarene, materijalizirane.

Pošto ovaj rezime ima za hermetiste veliku upotrjebnu vrijednost, ponoviti ću ga i drugim riječima, ukazujući na ograničenja koja nameću objektivne okolnosti. Dakle, neusporedivo najveći broj ideja ostaje u fazi elementa Zraka. Da li će se ideja dalje razvijati, kroz slijedeće tri kozmičke faze do stupnja materijalizacije zavisi, s jedne strane, od vas, sa druge strane, od općih uvjeta u kojima živite. Na primjer, nalaženje lijeka protiv raka je problem koji može da zavisi od vašeg ulaganja energije u traganje za rješenjem i od stanja nauke u tom trenutku. Lijek protiv raka je u ovom momentu za većinu ljudi, u stadiju Zraka. Za neke je u fazi Vatre, a za mali broj naučnika-istraživača u fazi elementa Vode. Oni su, posle dugogodišnjih istraživanja i naučnih provjeravanja, odbacili sve neprihvatljive pretpostavke o prirodi raka, prikupili mnogo znanja o bolesti, njenim uzro-cima itd. i stigli do samog praga posljednje faze - otkrića lijeka. Jasno je da ta plemenita ideja nije još uvijek dospjela do elementa Zemlje. Dok ovakvi osnovni problemi, zajednički za cijelu ljudsku rasu, zavise u mnogome od stanja nauke i općih društvenih uvjeta, vaši lični problemi zavise od vas samih. Da li će se rješenje jednog vašeg problema ili ostvarenje jedne vaše ideje razviti do stadija materijalizacije, zavisi najviše od vas. Ako su vaše ideje kule u zraku, to je normalno, jer ideje uvijek pripadaju tome elementu. One su točno tamo gdje treba, na pravom mjestu, pod jednim jedinim uvjetom da ispod njih izgradite čvrste temelje.

13

PRAELEMENT AKAŠA

Akašu sam izdvojio od ostalih elemenata, jer se od njih u mnogome razlikuje. O

Akaši srećemo malo podataka u literaturi, jer je teško pisati o neopisivom. Akaša je početni, uzročni element, međutim, o njemu se može govoriti samo simbolično, jer ga hermetička tradicija opisno definira kao NE-STVAR, NESHVATLJIVO, NEOPISIVO. Po Kabali to je Ain Sof Aur ili VELIKO NEISPOLJENO. U samoj definiciji Akaše pada u oči kontradikcija. Akaša je, kažu kabalisti, Veliko Nepostojeće. Kako može da postoji, pitati ćete, ako je nepostojeće? Odgovor je u činjenici da to “nešto” ima sasvim drugačije dimenzije u odnosu na naše svjetove misli, osjećanja i materijalne stvarnosti.

Akaša je bezprostorna i bezvremena. Ona je nestvorena, neispoljena i izmiče svakom preciznom određenju. Budući da je to sfera prauzroka, sve što postoji - postoji kroz djelovanje Akaše. Kako se Akaša razlikuje od svega čime mi operiramo, misaono ili na druge načine, jedina mogućnost da se o njoj nešto zaključi jesu analogije putem simbola. AKAŠA JE VELIKO NEISPOLJENO, ALI SE ISPOLJAVA KROZ NEPREKIDNE PREOBRAŽAJE OSTALIH ELEMENATA. U nekim religijama Akaša se identificira sa Bogom. Pobliže razmatranje ukazuje da se Akaši zaista pridaju božanska svojstva. Da li ćete prihvatiti takvo poistovjećenje ili ne, vaša je stvar, no ja ću, u toku daljeg izlaganja, zadržati naziv Akaša.

14

ASTRALNI PLAN ILI

PLAN ASTRALNE SVJETLOSTI

O Astralnom svijetu i njegovim svojstvima pisao sam ukratko u “Ključevima”, u

poglavlju o četiri svijeta Kabale, tako da bi bilo poželjno da to ovlaš pogledate, prije nego što nastavite da pratite novo izlaganje. Astralni svijet je takozvani formativni svijet Kabale. Naziva se, također, Olam Jecirah. Današnjoj nauci je učenje o postojanju svjetova van našeg materijalnog svijeta sasvim strano i do skroz heretično. U najnovije vrijeme počinje da se nazire, naročito u radovima fizičara, mnogo tolerantnije stanovište, a radovi eksperimentalnih parapsihologa pružaju nepobitne dokaze istinitosti hermetičkih učenja starih hiljade godina. O tome malo kasnije.

Astralni svijet je slijedeći, viši nivo egzistencije u odnosu na svijet fizičke realnosti. Viši svjetovi nisu, međutim, katovi iznad materijalnog svijeta, već su to stanja koja se prožimaju, imajući različite vrste vibracija. U istom prostoru mogu jednovremeno biti prisutni fizički objekti, zvuci, svjetlosna, toplotna, i kozmička zračenja. Od stanja naših organa, koji služe kao prijemnici draži, zavisi koje ćemo od tih svjetova zapaziti.

Jedno od najvažnijih svojstava Astralne svjetlosti je da je sama bezoblična, ali odmah prihvaća svaki oblik koji se u nju utisne, kao što voda prihvaća oblik suda kojim je zahvaćena. Otud sve što se odigrava na planu materijalnog svijeta (u kome sve ima oblik) odražava se, kao u kozmičkom ogledalu, u svijetu Astralne svjetlosti.

Suštinske razlike u strukturi četiri svijeta Kabale nema, prema tome ni između Astralnog i fizičkog svijeta. Dok je fizički svijet prvenstveno svijet oblika, ASTRALNI SVIJET JE SVIJET ČISTE ENERGIJE. Prema tome, Astralna supstanca se ispoljava u vidu čiste energije i uzima oblik koji joj se nametne. Tako Astralnu svjetlost možemo nazvati kozmičkim ogledalom koje odražava sve što se događa u fizičkom svijetu ili u spiritualnim sferama iznad njega. Poznati adept magije, Elifas Levi, u “Historiji magije” piše: “Složena forma sfinge predstavlja 4 svojstva univerzalnog posrednika tj. Astralne svjetlosti - razrjeđivanje, zgušnjavanje, zagrijavanje i hlađenje. Ova 4 svojstva, usmjerena čovječjom voljom, u skladu sa danim impulsom, mogu izmijeniti sve vidove prirode, izazivajući život ili smrt, zdravlje ili bolest, ljubav ili mržnju, bogatstvo ili bijedu.”

U svojoj drugoj, ne manje poznatoj knjizi “Transcendentalna magija” Levi piše, opet vrlo slikovito o Astralnoj svjetlosti: “Postoji posrednik koji je prirodan i božanstven, materijalan i spiritualan, univerzalni plastični medijator, zajednički prijemnik vibracija, kretanja i slika materijalnih oblika, istovremeno i fluid i energija, koji se na neki način može nazvati imaginacijom prirode... poznavanje ove snage je Velika Arkana (tajna) praktične magije.”

Pored definicije Elifasa Levija postoje stotine opisnih određenja ovog nivoa postojanja. Čini mi se da je za početnika - hermetistu najprihvatljivije definirati Astralnu svjetlost kao SVEPRISUTNU I SVEPROŽIMAJUĆU ETERIČNU SUPSTANCU, KOJA JE ZASTUPLJENA U SVAKOM VIDLJIVOM OBJEKTU I BIĆU I NA SVAKOM MJESTU NAŠEG FIZIČKOG UNIVERZUMA, ALI SE PROTEŽE I VAN NJEGA.

Astralna supstanca ima mnogo viši nivo vibracija u odnosu na fizičku materiju, tako da podsjeća na beskonačni ocean energije, neku vrstu neograničenog elektromagnetskog polja, krajnje osjetljivog na sva djelovanja viših i nižih energija (na djelovanja energija nižeg, fizičkog plana i viših planova - mentalnog i spiritualnog). Sve ideje i snage sa viših planova - Arhetipskog i Kreativnog - moraju da se preobraze preko Astralne svjetlosti da bi se ispoljile na fizičkom planu egzistencije. Tako, Astral predstavlja polje energije u koje su utisnute “sheme” po kojima se odigravaju zbivanja i formiraju materijalne tvorevine. Razumljiva je žudnja hermetista da prodru u svijet Astrala i tu, pod izvjesnim uvjetima, sagledaju “klišeja” prošlih i budućih događaja. Budući da viši planovi dominiraju nižim,

15

očito je da put do izmjene stanja i okolnosti na zemaljskom planu vodi preko plastične supstance Astralne svjetlosti. Glavni instrument za izazivanje tih promjena je kreativna imaginacija, odnosno istrenirana sposobnost stvaranja psihičkih slika.

Sljedeći primjer nedvosmisleno pokazuje da svijet Astralne svjetlosti nije mjesto, nego stanje, STANJE SVIJESTI. Čim u imaginaciji stvorimo neku sliku i čim se u nama javi neko osjećanje (i jedno i drugo događa se bezmalo neprestano), stupili smo u kontakt sa astro-mentalnim svjetovima, iako istovremeno boravimo u svome fizičkom tijelu.

Smetnja punoj svjesnosti o kontaktu sa astromentalnim vibracijama u takvim slučajevima jeste upravo fizičko tijelo, koje je tu, čvrsto i nametljivo prisutno. Ipak, postoji način da se utjecaj fizičkog tijela eliminira i da se našoj svijesti omogući da funkcionira nezavisno od njega u Astralnim sferama. Operacija u kojoj svijest napušta fizičko tijelo u tzv. Astralnom tijelu naziva se astralnom projekcijom. Bitan element takve operacije je zadržavanje pune svijesti o svemu što se dešava i sposobnost da se iskustva, stečena u Astralnim sferama, prenesu na fizički plan budne svijesti, pošto je astralna projekcija završena.

Astralna svjetlost, pak, nije homogena, već je višeslojna. Postoje viši i niži nivoi Astrala. Niži Astral je veoma blizak fizičkoj materiji u plinovitom stanju i prelazi u takozvani ETERIČNI SLOJ ili ETERIČNI SVIJET. Čovjek ima, pored astralnog i eterično tijelo, čije je uloga održavanje molekula fizičkog tijela u funkcionalnom stanju. Niži Astral odražava zbivanja fizičkog plana. U njega je utisnut “film” svih događaja, zajedno sa psihičkim slikama koje ljudska bića neprestano stvaraju.

Viši Astral odražava zbivanja viših svjetova - Kreativnog i Arhetipskog - i provodnik je viših energija, preobražavajući ih u njihovom toku ka nižem Astralu i fizičkom univerzumu. Na taj način, vančulna percepcija, koju u običnom govoru nazivamo vidovitošću, nije ništa drugo do sposobnost nekih ljudi da stupe u kontakt sa astralnim energetskim strujama, astralnim klišejima i shemama koji su na putu da se ostvare i zgusnu u svijet naših čula, u ovozemaljska zbivanja, događaje i objekte. Obratite pažnju na slijedeće. Ne dolaze samo vidovnjaci u kontakt sa astralnim strujama i klišejima, već svi ljudi. Prema tome, problem nije u mogućnosti kontaktiranja sa Astralnim svijetom, već u prenošenju naših zapažanja sa viših svjetova na plan budne svijesti. Istinski problem je, dakle, kako prenijeti iskustva, znanja i snage koje imamo u višim svjetovima - na ovaj svijet u kome se naše fizičko tijelo koprca. Zašto je to teško? Zato što ljudska svijest u Astralnom svijetu i u fizičkom svijetu ima različite vibracije, kao što su i ta dva svijeta sačinjeni od različitih vibracija. Pri prijelazu sa jednog nivoa vibracija na drugi, kontinuitet svijesti je znatno poremećen, prekinut i prenošenje znanja i stečenih iskustava onemogućeno. U snu, KOJI JE NEVOLJNA ASTRALNA PROJEKCIJA, neka naša znanja bivaju sasvim neutralizirana. Vjerojatno ste u snovima sretali ljude za koje u budnom stanju znate da su odavno mrtvi. Razgovarali ste s njima, smijali se u čudu što ih vidite itd. To znači da svoje znanje o njihovoj smrti u svijetu materijalne realnosti, u koje u budnom stanju ni malo ne sumnjate, ne uspijevate da prenesete u Astralne sfere i gle! tamo ne sumnjate da imate posla sa živom osobom. Naša iskustva u Astralnim svjetovima su pod utjecajem zakona koji tamo vladaju. Ti se zakoni znatno razlikuju od “zemaljskih” zakona koji su uvjetovani prostorom, vremenom i rela-tivnom stalnošću oblika. U Astralu postoje plime i oseke, erupcije energija, sudari, neutralizacije suprotnih snaga i njihovo prividno gubljenje, odnosno prelaženje u druge oblike energije.

Energetske struje Astralne svjetlosti utiču na sve stanovnike naše planete, od biljaka do čovjeka, izazivajući različite promjene koje se na psihološkom planu ispoljavaju kao emocionalne napetosti i pražnjenja. Odnos između Astrala i ljudskih bića nije jednostran, tako da ljudsko emocije povratno pojačavaju Astralne tokove energije koji su ih prvobitno izazvali. Iz takvih energetskih odnosa nastaje sve veća napetost na Astralnom nivou, dok se najzad ne dogodi pražnjenje, u vidu prelaska energije u nov kvalitet - pretvaranje u

16

zemaljska stanja i okolnosti. Iz sfera nižeg Astrala potiču impulsi koji izazivaju masovne histerije među

pripadnicima ljudske rase, epidemije pomodnih igara i aktivnosti, modne ludosti, nagle izljeve mržnje i razaranja. Sa nivoa višeg Astrala potiču spiritualni impulsi, koji teže harmoničnim odnosima među ljudima i njihovoj duhovnoj evoluciji.

Ako prihvatimo kao istinitu pretpostavku od koje smo pošli, da su u svjetovima Astralne svjetlosti sačuvane sve uspomene ljudske rase (i ne samo to), kao na kozmičkom filmu, prihvatiti ćemo i slijedeću tvrdnju hermetizma: u Astralu sve nalazi svoje mjesto prema vrsti energetskih vibracija; niži Astral je tako sfera utisaka i energetskih djelovanja za koje se može reći sve prije nego da su prijatna. Izljevi mržnje, straha, očajanja i agresivnosti kruže tu u vječitim vrtlozima, privlačeći i usisavajući astralna tijela ljudi kod kojih ta osjećanja u izvjesnim periodima ili uvijek preovlađuju. Tu nalaze svoje mjesto demoni i bogovi razaranja, rata i smrti naših poganskih predaka. Odatle potiču i grozomorna bića alkoholičarskih halucinacija i opsesija duševnih bolesnika.

Nemojte pasti u zabludu, koja je česta kod nekompetentnih hermetista, i povjerovati da ta bića i bogovi imaju stvarnu egzistenciju. Astralna svjetlost je neutralna i oslikava sve što se u nju utisne. Kako su proizvodi ljudskog vjerovanja, ljubavi, mržnje, straha, suje-vjerja i sl. različite slike, sve će one naći svoje mjesto u plastičnoj supstanci Astrala. Ukoliko je veći broj aktivnih bića (ljudi) učestvovalo u uobličavanju psihičke slike nekog božanstva, utoliko je njihov otisak u Astralu oštriji i jasniji. Tako ćemo u nižem Astralu naći odraz mračne strane ljudskog bića, a u sferama suptilnih vibracija još uvijek veliki učitelji čovječanstva - Mojsije, Buda, Krist, Muhamed, Šri Ramakrišna i njima slični - blagoslivljaju svoje učenike i zlatnom spiritualnom svjetlošću obasjavaju Stazu novih generacija Sljedbenika. Naravno, njih ćemo prvenstveno naći u višim svjetovima - Arhetipskom i Kreativnom - pod uvjetom da smo duhovno spremni da prodremo u sferu razrijeđenog “spiritualnog Zraka”. Ovo zato što spiritualni impulsi imaju svoj izvor na Arhetipskom nivou, odakle i dolaze, postepeno se mijenjajući, u svijet naše stvarnosti. U višem Astralu još uvijek herojska bića svih naroda oslobađaju svoje suplemenike od nemilosrdnih čudovišta, Herkules obavlja svojih 12 gigantskih radova, a nesretni titan Prometej pati okovan zato što je darovao ljudima vatru, ukradenu bogovima.

Upamtite dobro polaznu aksiomu: oblici nisu prirodna odlika Astralne svjetlosti, već ih ljudski duh u nju utiskuje. Kada čovječja svijest, u svojoj grozničavoj aktivnosti, stvori misaonu formu (sliku) astralna energija je odmah zaposjeda, ispunjava, prožima i u njoj se koncentrira, zgušnjava. Što su obrisi neke psihičke slike oštriji i što je njeno energetsko punjenje veće, to je veća mogućnost materijalizacije te slike na planu fizičke realnosti. Otud važnost poznavanja hermetičkih simbola, koje su mnoge generacije uobličavale svojom plastičnom imaginacijom i oživljavale ih emocijama.

Koje su praktične pouke poznavanja svojstava Astralne svjetlosti? Ima ih mnogo. Većina je sasvim lične prirode, jer će svaki pojedinac izvući iz izloženog ono što za njega samog ima poseban značaj, a to je obično osjenčano prethodnim iskustvom. Usporedo sa tim postoje neki momenti koji su zajednički imenitelj većine uvida.

Na prvom mjestu nameće se važnost kontrole misli i osjećanja, jer neobuzdana reagiranja na negativne utjecaje okoline imaju, očito, loše posljedice za nas same. “Vi ste budala i neznalica” - kaže vam netko u prisustvu vaših poznanika - “vi pričate gluposti!” Gotovo automatski, u vama se rađa sasvim predvidljiva reakcija koja za tren ovlada cijelim bićem. Gnjev, mržnja, želja da ga naučite pameti, sve se to izljeva ka osobi koja vas je uvrijedila. Grozničavo tragate za najbržim načinom da joj vratite istom mjerom. Voljeli vi to ili ne, takva osjećanja i misli su energetske pojave, a energija je neuništiva. Na fizičkom planu one su nevidljive, ali stvarne (vidi eksperiment sovjetskih naučnika o elektromagnetskoj prirodi psihičke slike, opisan detaljno u “Psihičkom treningu”). Ako su ti izljevi dovoljno snažni, a vjerojatno jesu kad vas neko na takav način uvrijedi, oni će se

17

zgusnuti u energetski koncentrat koji će od tada imati donekle nezavisnu egzistenciju u odnosu na vas. Što duže i jače reagirate na taj način, koncentrat je sve jači. Njegove vibracije imaju povratno djelovanje i utjecati će na sva bića u okolini (pri tome “okolina” nije ograničena samo na fizičku okolinu). Utjecati će najjače na bića koja su u sličnom stanju vibracija, na prvom mjestu na svoga tvorca, čijom aktivnošću je i nastao. Sva je sreća da je čovjek kolebljivo biće, nesposobno za stalnost djelovanja, ni u mržnji ni u ostalim emo-cijama, tako da se poslije kraćeg ili dužeg vremena javljaju novi sadržaji svijesti, istiskujući prethodne. Opisani koncentrat misaone i emocionalne energije zove se u hermetici LARVA. Ukoliko larva ima veliko energetsko punjenje, javlja joj se neka vrsta sopstvene svijesti. To “biće” imati će astralno i mentalno tijelo, odnosno energetsku supstancu, bez fizičkog tijela. Larva će biti prehranjivana, uvijek iznova, kad god se sjetimo svog bolnog iskustva koje je izazvalo reakciju mržnje i osvete. Osim toga, čovjek kod koga dominiraju određena stanja privlači sebi, po zakonu psihičke atrakcije, iste vibracije. U ovom slučaju, pošto zračimo mržnjom, mržnju ćemo i primiti.

Larva, budući malo ali koncentrirano polje energije, neprestano zrači svoj utjecaj i daje impulse čovjeku od koga je potekla, svome “tvorcu”, da ne zaboravi nanijetu uvredu, već da s vremena na vrijeme o tome misli i da postupa u skladu sa sadržajem svog mišljenja. Larva podsjeća na astralnu pijavicu, koja se priljepljuje za ivicu aure svoga tvorca ili neke druge osobe koja je u stanju sličnih duhovnih vibracija. Ukoliko su osjećanja mržnje ili gnjeva izrazito uperena prema jednoj osobi (jer ima čovjekomrzaca koji gaje negativna osjećanja prema ljudima uopće) i ukoliko iz aure te osobe zrače slične vibracije, najvjerojatnije je da će se larva kao pijavica prilijepiti uz auru žrtve. Ako je posrijedi osoba koja je lišena osjećanja mržnje, zavisti i sličnih negativnih emocija, larva će se automatski odbiti i biti će privučena nekom drugom centru energetske aktivnosti koji je magnetski pri-vlači, pošto je taj u skladu sa njenim vibracijama. Tako, ako ste istinski “svetac”, koji za druge zrači samo ljubav, nesebičnost i razumijevanje, nemate čega da se plašite. Vrata vašeg duha automatski se zatvaraju pred nepoželjnim gostima. Da li ste takvi? Ako jeste, ova knjiga nije za vas. Ona je pisana za ljude sa problemima, što znači za ljude koji još nisu savladali svoje slabosti, niti postigli kontrolu misli i emocija; za ljude koji žele, po cijenu istinskih napora, da ubrzaju svoju duhovnu evoluciju.

Nudi li hermetizam sredstva za borbu protiv energetskog djelovanja zla u vidu larvi? Naravno! Postoji veći broj postupaka kojima se larve mogu uništiti ili neutralizirati. Ne može se reći koji je najefikasniji metod. Iskusni hermetisti biraju postupak prema svom temperamentu i ličnim sklonostima. Dobro je da i vi slično postupite, iako je sasvim razumljivo da većinu ljudi u početku privlači primjena magijskog mača i rituala. Hermetička sredstva i metode za uništavanje larvi izložiti ću uobičajenim redom - od jednostavnijih ka složenijim.

1. NEUTRALIZACIJA

Kad se osjećanje mržnje, zavisti, pakosti ili, uopćeno govoreći, negativno osjećanje prema nekoj osobi rodi u vama, morate ga odmah identificirati. Nije dovoljna maglovita svijest o prirodi tog osjećanja, već morate sebi reći sasvim određeno, naravno u sebi: “To je negativna misao!” Odmah zatim uz koncentriran napor volje, uputite istoj osobi struju pozitivnih misli: “Budi, sretan, budi spokojan budi zadovoljan!” Možete uputiti uopćenu struju pozitivne energije svakom živom stvoru: “Neka sva bića budu sretna!” itd. Možete odabrati formulu koja vam se najviše sviđa. Od presudne važnosti je da se iza misli koju izražavate nalaze osjećanja isto onako intenzivna, kao zlo koje ste prethodno pustili u svijet. Morate praštati isto tako snažno kao što ste mrzili. Na čudan, ali shvatljiv način ovakve struje misli (ako su prožete emocionalnom energijom) neutralizirati će prethodne negativne tendencije i do formiranja larve neće doći. Ukoliko larva već postoji, ona će ovakvim postupkom biti lišena neophodne hrane i postepeno će iskopnjeti.

18

2. AUTOSUGESTIJA

Autosugestije jesu sugestije koje dajemo sebi. O metodu autosugestije i mehanizmu

njegovog djelovanja vidi detaljno u “Psihičkom treningu”. Sadržaj autosugestije ne mora biti suprotan negativnim osjećanjima. Autosugestija treba da vam posluži u cilju borbe protiv larvi, da ispuni polje svijesti pozitivnim sadržajem tako da za djelovanje negativnih snaga ne ostane prostora. U tu svrhu mogu se koristiti samo autosugestije koje ste prethodno dugo ponavljali, tako da ih vaša svijest bez napora prihvata. Na primjer, duže vrijeme davali ste sebi sugestiju: “Ja sam istrajan! Što god započnem, ja završim do kraja!” Ovakva, dugo ponavljana sugestija može se efikasno primijeniti za neutralizaciju negativnih misli. Pribjeći ćete joj kad osjetite da se zlo pomalja u vama i da će vas uzeti pod svoje. Da biste spriječili javljanje takvih negativnih misli, čim osjetite da se rađaju okrenite se svojoj autosugestiji - “Ja sam istrajan. Što god započne ja završim do kraja!” Budući da svijest ne može biti istovremeno usmjerena na dva sadržaja, negativne misli - kao da se guše - odumiru same od sebe prije nego što su se razvile, jer ste ih lišili emocionalnog kisika. Religiozni ljudi mogu u istom cilju pribjeći molitvi, koja je vid snažne koncentracije, naročito kod onih koji se redovno mole.

3. MAGIJSKI MAČ ILI PARACELZUSOV TROZUBAC To nije metod, već hermetičko sredstvo, hermetički instrument za uništavanje larvi

koji, u najvećoj mjeri, privlači pažnju praktičara. Razlog je jednostavan: veoma sigurna obrana postiže se na način oslobođen velikih napora. Osim toga, trozubac daje osjećanje sigurnosti i moći. Nedostatak ovog instrumenta je nemogućnost neutralizacije negativnih misli i osjećanja koje uobičajeno emitiramo, već je pogodan samo za uništavanje larvi koje su se, kao astralni paraziti, prilijepile za ivicu našeg psihoelektričnog polja, naše aure. Logično je da se zapitamo, kako ćemo znati da li se u našoj auri učahurila otrovna larva? Većina Sljedbenika, čak i sa iskustvom od nekoliko desetina godina, nije u stanju da vidi svoju auru. Mnogo je lakše sagledati aure drugih ljudi. Koji su nagovještaji da nam se tuđa larva prikačila ili da se formirala kao posljedica našeg nerazumnog ponašanja? Ima ih više. Stalna opsjednutost neprijatnim mislima i osjećanjima - strah da će nas neka osoba napasti, osjećanje nesrazmjerne opasnosti, jaka osjećanja mržnje koja za malo oslabe, pa se pojačana vraćaju itd. Siguran simptom prisustva larve jeste opsjednutost erotičnim mislima i maštanjima. Za uklanjanje opsesija Paracelzusov mač je veoma efikasan. Kod ljudi, naročito mlađih, koji pate od kompulzivne masturbacije (onanije), obrana mačem može znatno olakšati stanje. Na slici 1. imate model mača ili trozupca, po kome treba da napravite svoj i to sami. Hermetički instrumenti su od male vrijednost: ako nisu naše čedo.

19

Olovkom u boji iscrtajte linije modela na površini tankog čeličnog ili gvozdenog lima. Zatim ga isijecite škarama za lim, kakve se mogu naći u limarskim radionicama. Na jednoj strani trozupca treba da urežete sve znake koje vidite na slici. Nije potrebno pravo gravi-ranje - dovoljno je da vrhom šiljatog ili oštrog dlijeta snažno trljate površinu lima, tako da ostanu vidljivi tragovi u vidu željenih slova i znakova. Dimenzije metalnog dijela trozupca su slijedeće: širina je, od ivice gornjeg zupca do ivice donjeg zupca, 15 cm; dužina, od vrha srednjeg šiljka do kraja metalne drške, 30 cm. Za metalnu dršku treba da pričvrstite drvenu ili plastičnu dršku, koja će služiti kao izolator. Dok držite trozubac, uništavajući njime larve, ne smijete dodirivati rukom metalni dio. Drvenu ili plastičnu dršku najbolje ćete pričvrstiti za metalni dio ako probušite rupe burgijom i kroz njih protjerate čavle koji se račvaju.

Prema drevnoj tradiciji, potrebno je ceremonijalno posvetiti mač da bi bio efikasno sredstvo. Nađite prostoriju u kojoj nećete biti uznemirivani. Ceremoniju izvršite oko ponoći. Potrebno je da imate drveni stol zastrt novim bijelim stolnjakom. Stavite na njega dvije svijeće i između njih mač. Zatim zapalite svijeće i, ako imate, malo tamjana. To će vas smiriti. Kad, poslije nekog vremena, osjetite da ste se emocionalno primirili, koncentrirajte se maksimalno na evokaciju koju ćete tri puta izgovoriti: “Svemogući Bože, blagoslovi ovaj mač i Tvoga slugu (recite svoje ime), tako da oboje služe Tebi, uništavajući zlo i štiteći dobro!”

Uzmite desnom rukom mač i iznad svoje glave načinite njime znak križa. To je sve. Mač treba da čuvate na mjestu gdje neće doći lako do ruku drugih. Ne treba ga pokazivati, osim intimnim prijateljima koji imaju ista interesiranja.

Kako se uništavaju larve trozupcem? One se, kao što već znate prikačuju za ivicu aure, koja se proteže oko jedan metar od površine našeg fizičkog tijela. Otprilike na toj razdaljini treba sav prostor okolo tijela isprobadati kratkim i brzim udarcima trozupca. Takvih udaraca treba da bude što više i treba da budu što brže izvedeni. Larve su najčešće veličine ljudske šake. Pošto ih vi ne vidite, da vam ne bi neka umakla treba sav prostor da isprobadate udarcima (vidovnjaci koji su u stanju da vide astralna bića prilično su rijetki). U trenutku kad pogodite larvu, ona, budući da je astro-mentalni koncentrat, nestaje, biva uništena, jer se njena energija u kontaktu sa šiljcima trozupca prazni kao preko gromobrana. Postupak uništavanja je isti bilo da probadate okolinu svoje aure ili aure neke druge osobe.

Sasvim sam svjestan da opisani procesi pravljenja i primjene trozupca izgledaju kao posljedica velikog sujevjerja. Na vama je da cijelu stvar provjerite, ako za tim budete imali potrebe.

Najnovija ispitivanja eksperimentalne parapsihologije u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama, kojima je utvrđeno da se oboljenja razvijaju prvo u auri, a zatim u fizičkom organizmu, bacaju više svjetlosti na djelovanje ovog drevnog instrumenta. Moguće je da ćemo uskoro doživjeti njegovu potpunu rehabilitaciju.

Na kraju da spomenem da se minijaturni Paracelzusov trozubac primjenjuje kao veoma efikasno sredstvo za liječenje muške impotencije.

4. RITUALNA MAGIJA

Posljednji metod, rezerviran za hermetiste sa nešto iskustva, jeste ritualna magija

evokacije ili prizivanja. Oni nesvjesni sadržaji duha koje psihologija naziva kompleksima i koji su čest uzrok naših iracionalnih reagiranja na draži što potiču iz okoline, mogu - u izu-zetnim okolnostima magijskog rituala - da dobiju vid objektivnog ispoljavanja. Tako prepoznati, bivaju pripojeni budnoj svijesti i njihova negativna djelovanja kopne. Ritualna magija evokacije spada u vrlo visoku magiju, ali, što je naročito važno za početnika,

20

jednostavan ritual Pentagrama (opisan u “Ključevima”), koji je pristupačan svakom, veoma djelotvorno čisti psihičku atmosferu od larvi i drugih astralnih parazita. Zato se ovaj vid individualne ritualne magije savjetuje svakome.

Larve nisu koncentrati naše ili tuđe psihičke energije od kojih se isključivo treba braniti. Nekad ih namjerno stvaramo, ulažući napor u njihovo formiranje i oživljavanje. U hermetičkoj literaturi nerijetko možete naći misao da sve što postoji može biti, od strane čovjeka, upotrebljeno za zlo kao i za dobro. Hermetička znanja mogu se upotrijebiti za postizanje različitih, često sasvim suprotnih ciljeva, Tako je, na primjer, u prošlom vijeku doživio eksplozivno širenje pokret Kršćanske Nauke, koji je začela Mjeri Beker Edi. Njeni sljedbenici, kao i ona sama, postizali su izvanredne rezultate u liječenju oboljenja, od kojih su mnoga bila na organskoj osnovi, a ne samo psihogena. Terapija se sastojala u poricanju zla, pri čemu se, uz aktivnu koncentraciju operatora, djelovalo na bolesnika - ili u neposrednom kontaktu ili sa daljine. O tome metodu napisano je mnoštvo knjiga i dana su mnogobrojna tumačenja. Za naše izlaganje značajna je činjenica da se sa širenjem ovog, očito humanog metoda, usporedo razvijala njegova zloupotreba. Nastale su mnoge organizacije okultnog treninga, tečajevi za trgovačke putnike i akvizitere koji su isti metod koristili u egoistične svrhe - radi zarađivanja novca kroz psihičko djelovanje na čovjeka. Dan-danas, trgovački putnici i menadžeri na Zapadu uče na praktičnim tečajevima kako se efikasno djeluje na čovjeka. Utjecaj kojem se tu pribjegava je neposredan, prema tome zao. Sa hermetičkog stajališta dozvoljeno je isključivo mijenjati sebe (ovdje mislim na bijeli, evolutivni okultizam, a ne na crnu magiju, čije su pristalice upravo na suprotnoj strani barikade). Neposredan utjecaj nije dozvoljen čak kad smo sigurni da preko njega mijenjamo ljude nabolje. O drugim ljudima ne treba brinuti, ne treba im otvarati oči za Istinu kojoj sami služimo, niti smijemo djelovati na njihove nedostatke, pod izgovorom da ćemo ih tako popraviti. Gledajmo sebe! Ako počistimo ispred svoje kuće, cijeli grad u kojem živimo biti će čistiji. Kad izmijenimo sebe, okolina u kojoj živimo automatski će se izmijeniti.

Ovo skretanje sa teme nije slučajno. Treba da posluži kao uvod u slijedeće izlaganje. Kako sve što postoji u ljudskom društvu može biti dvojako upotrebljeno, logično je da potražimo mogućnost upotrebe onih pojava u životu koje su nam do sada nanosile samo zlo. I naći ćemo to što tražimo. Nije teško shvatiti da larve ne moraju biti koncentrati negativne misaone i emocionalne energije. MOGU BITI POZITIVNE! Tehnički postupak je isti, samo je naš stav, naša usmjerenost suprotna. Treba probuditi u sebi pozitivne emocije i uputiti ih u pravcu odgovarajuće psihičke slike. Na takvu pozitivnu astralnu tvorevinu treba se u mislima često vraćati (kao što se vraćamo na uvrede koje nas peku), svaki put ih iznova prožimati emocionalnom energijom i tako ih energetski njegovati i hraniti. Takav pozitivan koncentrat energije zove se ELEMENTAL. Možete ga nazvati i larvom, iako je to naziv za negativna astro-mentalna “bića”. Pri tome su sva sredstva za formiranje i oživljavanje ovakvih tvorevina dozvoljena. Osnovne postupke koji se u tom cilju primjenjuju obraditi ću u slijedećim poglavljima, a mnoge hermetičke metode i tehnike koje se smatraju “tajnim” možete i sami otkriti kroz meditaciju. Izvori iz kojih ćemo crpiti znanja dobro su vam poznati od ranije, zar ne? Bajke i vilinske priče iz narodnih predanja pune su, za upućenog, nagovještaja o hermetičkim postupcima. Primjera radi, u bajkama se često spominju magijski instrumenti, kao što su čarobna lampa i čarobni prsten, KOJI SE PROTRLJAJU i tada iz njih izađe dobri “duh” (biće bez fizičkog tijela), da pomogne ispunjenju želja sretnog vlasnika magijskog instrumenta. Za onoga koji ima znanja praktične magije ili je savladao tehniku meditacije, nagovještaji su više nego jasni. U psihičkom razvoju svaki Sljedbenik treba, na osnovu proučavanja istih ili sličnih izvora, da dođe do sopstvenog uvida, jer ni duhovna hrana koju drugi svare nije dobra za čovjeka. Pošto je, ipak neophodno imati primjer od kojeg ćete analogijom poći dalje, opisati ću vam način na koji se, približno, kreću misli većine praktičara. Prirodno, ovdje vam je u nekoliko rečenica dana suština, veoma sažet izvod procesa koji mogu trajati danima i mjesecima.

21

Nadam se da ćete ovo shvatiti samo kao primjer i iz njega izvući osnovnu ideju o tome kako treba postupati u praktičnom radu.

Kako ćemo meditirati o hermetičkim instrumentima koji prizivaju dobre “duhove” iz bajki (elementale) ili pozitivne larve? Uvijek ćemo, bez ikakve sumnje, poći od njihovog naziva, izgleda, njihove prirode, načina upotrebe itd. Dakle, što je lampa? Nije ni malo originalno, ali je točno, da je to predmet koji daje svjetlost. Pomoću nje postaje nam vidljivo nešto što je do tada postojalo, ali izvan našeg polja svjesnosti, ma da nam je, možda, bilo nadohvat ruke. Znači, lampa će na to baciti svjetlost. Svjetlost je najuniverzalniji simbol znanja, mudrosti i otkrovenja kod svih naroda. Drugi činilac je TRLJANJE. To je sasvim očigledno upućivanje na NAPOR, RAD, jer je to jedini način da se koncentrat energije, koji nazivamo elementalom, formira. I zaista, biti će vam potreban veliki napor vizualizacije i uživljavanja da bi želja krenula ka ostvarenju. Fantasti i sanjalice ne ulažu nikakav napor u svoje “kule u oblacima”. Kod njih nema “trljanja” i zato nikad ne ostvare svoje želje.

Sličan lanac misli može da se javi pri meditiranju o čarobnom prstenu. Ovdje je nagovještaj nekih hermetičkih metoda realizacije još očigledniji. Što je prsten? Sa rijetkim izuzecima, kod većine naroda to je simbol seksualnog statusa, simbol koji sasvim jasno i lako uočljivo govori da je osoba koja ga nosi seksualno vezana za određenog partnera i nepristupačna ostalim kandidatima. Pri tome su prsten i prst na koji se on stavlja nametljivo jasni simboli genitalnih organa muškarca i žene. U bajkama, među čarobnim predmetima, prstenu se obično pripisuje najveća moć. Među istinskim znalcima, neoptere-ćenim osjećanjem krivice koja je u seksualnoj oblasti česta i među hermetistima, zna se da je seksualna magija najmoćniji oblik magije uopće. To ćemo prihvatiti bez otpora ako se sjetimo da je emocionalna energija neophodna za prizemljenje ideja tj. za prenošenje u materijalnu realnost; i dalje, da emocije ljudskog bića dostižu vrhunac napona i snage u stanju orgazma. Ako se sada vratimo na okultni simbolizam čarobnog prstena, drugi momenat - TRLJANJE - vjerojatno će vam biti jasan, kako u bukvalnom tako i u prenosnom značenju.

Ovaj dio diskusije ne znači poziv na orgije, u ime “traženja istine” niti pokušaj da se na lak način postigne ono za što je drugima potrebno mnogo znoja. Daleko od toga! Sadržaj ovog priručnika je usredsređen na kontrolu kozmičkih elemenata, a ta se kontrola proteže, pored ostalog, na kontrolu seksualne energije. U spiritualnoj evoluciji neophodno je postići kontrolu svih elemenata, pa i kontrolu emocionalnih procesa. Ma što o tome mislili ljudi koji vjeruju da o seksu sve znaju, emocionalnu energiju u vidu seksualne energije najteže je staviti pod kontrolu. Letimičan pregled sredstava javnog informiranja, naročito časopisa koji imaju veliki tiraža, pisma čitalaca, ispovijesti nesretnih ljudi, podaci psiholoških savjetovališta itd., pokazuju da je broj ljudi sa emocionalnim problemima uopće, a posebno sa seksualnim problemima - jako veliki. To znači samo jedno - kontrola te energije nije postignuta. Izuzetaka je malo. Upravo tu vrstu kontrole imati su u vidu veliki majstori hermetizma kad su u alkemijskim tekstovima pisali o pretvaranju grubih metala u plemenite - u suho, žeženo zlato.

Na sam postupak formiranja elementala ili pozitivnih larvi, ili, ako vam se više sviđa, dobrih duhova iz bajki, zadržati ću se u jednom od slijedećih poglavlja. Dobiti ćete, također, dovoljno nagovještaja za upotrebu seksualne magije u te svrhe.

E G R E G O R

Pojedinačni koncentrati energije (elementali) i psihičke slike, struje i erupcije

kozmičkih energija, javljaju se u Astralu u svim mogućim kombinacijama. Za Sljedbenike hermetizma jedna od najvažnijih je složen skup astromentalnih elemenata, koji može imati i fizičku osnovu, zvani EGREGOR. Egregor nastaje od svakog skupa svjesnih bića, koja

22

su ujedinjena osjećanjem zajedničke pripadnosti nekoj ideji ili cilju. Već samo dvije osobe, udružene u bilo kom cilju, čine egregor. Što je broj pripadnika grupe veći i što je duhovni ili spiritualni nivo pojedinaca koji je čine viši, egregor je jači.

Nosilac egregora na fizičkom planu su fizička tijela članova grupe, a njihov skupni ili kolektivni duh čine njihova astro-mentalna tijela. Na višim planovima egzistencije, u višim svjetovima (astralnom i mentalnom) egregori imaju uglavnom simboličan izgled, koji skoro uvijek odgovara simbolu koji predstavlja grupu na fizičkom planu. Ponekad imaju oblik zgusnutih maglina neodređenog oblika.

U knjigama nekompetentnih autora može se naići na shvaćanje da je egregor isključivo grupa hermetista, što je sasvim netočno. Svaka grupa ima svoje kolektivno fizičko tijelo i svoj kolektivni duh, pa prema tome čini egregor.

Što biva sa astralnom i mentalnom komponentom egregora kad njihov fizički nosilac na zemaljskom planu prestane da postoji, na primjer kad bude fizički uništen? Ukoliko su astromentalne komponente bile jače, utoliko će, na višim planovima, biti dugovječnije, iako su lišene svog fizičkog tijela. Prije ili poslije prijeći će u druge oblike energije, ostavivši u “univerzalnom filmu” Astrala jasne, ali beživotne slike. Ako je, pak, energetski naboj astromentalnog tijela bio izuzetno jak, napon koji postoji na nivou Astralne svjetlosti djelovati će na ljude na fizičkom planu i dovesti će do formiranja nove grupe, tako da će sada egregor dobiti novo fizičko tijelo. Kako to da objasnimo? Kako astromentalni koncentrat može da utječe na ljude od krvi i mesa da se organiziraju i organizirano djeluju? Mogućnosti za takav utjecaj su mnogobrojne. Na fizičkom planu mogu ostati, poslije uništenja ili odumiranja njenih članova, tragovi u vidu rukopisa, knjiga i sličnih izvora obavještenja. Iz svijeta Astralne svjetlosti (koja nije ništa drugo nego Kolektivno nesvjesno čovječanstva) dolaziti će impulsi i probijati će se kroz lično nesvjesno pojedinih ljudi u vidu njihovih “spontanih” ideja, tako da će uskoro doći do okupljanja nove grupe ljudi na fizičkom planu, te će formirati novu organizaciju.

Takvim slijedom događaja hermetička grupa zaista može biti znatno starija nego što je moguće to dokazati. Ovo stoga što fizički kontinuitet egregora nije jedini. Postoje astralni i mentalni kontinuiteti koji su nekad važniji. “Naše bratstvo”, rekla mi je prije nekih 6-7 godina srednjovječna Šveđanka, “staro je 400 godina.” Bila je arheolog široke kulture, što se prilično rijetko sreće među okultistima, veoma pribrana i uravnotežena osoba, tako da biste od nje očekivali sve prije nego da iznosi nevjerojatnosti i izmišlja senzacije. Na ovu njenu izjavu pogledao sam je sa neskrivenom sumnjom, a ona je, znajući ono što ja tada nisam znao, odmah odustala od očito uzaludnog ubjeđivanja. Nedugo zatim, postalo mi je jasno kako je vijek hermetičkih grupa i redova relativan. Prirodno, ta je okolnost, kao i slične u hermetizmu, izuzetno pogodna za sve moguće zloupotrebe. Mnoge nazovi okultne organizacije, koje nemaju nikakav stvarni kontakt sa snagama koncentriranim u Astralnom svijetu, naglašavaju svoju dugovječnost na način koji jasno pokazuje da imamo posla sa velikim šaljivčinama. Članovi jedne tobože rozenkrojcerske organizacije, čije je sjedište u Kaliforniji, a ogranci rasuti po mnogim zemljama svijeta, tvrde da ona vuče koren iz starog Egipta. Kad to ne bi bila izmišljotina, njen osnivač bi mogao štošta da objasni Metuzalemu.

23

JUNGOVA TEORIJA SINHRONICITETA

Malo je hermetista čulo za Jungovu teoriju sinhroniciteta. Još manje ih je koji je dobro

poznaju. Ima hermetista, efikasnih u praktičnom djelovanju, koji i ne slute da mnoge njihove operacije ulaze u okvir teorije čudnog naziva. Iako u hermetizmu efikasno djelovanje nije uvjetovano teorijskim znanjem, mora se istaći da se i u ovoj, kao u većini oblasti ljudske djelatnosti, znanje teorije prepliću sa praksom i dovodi do pravilnog shvaćanja mnogih, inače nerazumljivih pojava. Teorija sinhroniciteta obznanjena je prilično kasno, pedesetih godina, iako je nastala skoro tri decenije ranije, kao Jungov pokušaj da objasni okultne pojave iz svoje bogate analitičke prakse. Budući da slabo poznavanje Junga nije uobičajeno samo kod hermetista, već njegove radove zaobilaze i psiholozi, smirujući svoju savjest povikom na Jungov “misticizam”, zadržati ću se ukratko na ovoj teoriji.

U osnovi svih učenja, koje u našoj civilizaciji imaju pretenzije na naučnost, leži princip kauzaliteta ili uzročnosti. Nama se čim logičnim da sve ima svoj uzrok i stoga smatramo da je princip uzroka i posljedice dominantan ne samo u nauci, već i u mišljenju takozvanog normalnog čovjeka. Početkom ovog vijeka Frojd je princip kauzaliteta proširio na oblast iracionalnih pojava svakodnevnog života, gdje je prije njega bilo teško otkriti uzročne veze. Pokazao je, dosta ubjedljivo, prisutnost tog principa u naizgled nerazumljivim zbivanjima, kao što su omaške, snovi, zaborav, strah od zatvorenog prostora, gmizavaca i tome slično.

Shvatljivo je da ljudi koji se smatraju normalnim i duševno uravnoteženim, na osnovu prihvaćanja ovog principa, teško mogu da se pomire sa učenjem i objašnjenjima koja izlaze iz granica kauzalnosti. Ovim principom u mišljenju postavljene su stabilne granice pojava i odnosa u svijetu u kojem živimo. Svako izlaženje van tih granica predstavlja opasan poremećaj ravnoteže u strukturi ustaljenih odnosa i načina mišljenja. Tako je automatski eliminirano beskonačno polje okultnih pojava iz razmatranja svakog “logičnog” čovjeka, posebno naučnika, pošto se za mnoge od tih pojava nisu mogli otkriti uzroci koji bi zadovoljili kriterij naučnosti.

Jung je do teorije sinhroniciteta došao praktičnim terapeutskim radom. Jedan od njegovih pacijenata požalio mu se na bol u grlu. Jung je posumnjao na srčano oboljenje i savjetovao mu da se pregleda kod kardiologa. Idući na taj pregled pacijent je doživio srčani napad i umro. Otprilike u isto vrijeme Jungu se javlja telefonom žena nesretnog pacijenta, da bi ga, preplašena, zapitala što se rđavo dogodilo njenom suprugu. Iz njenih riječi Jung je zaključio da se plaši za muževljev život. U tom trenutku on nije znao da je pacijent umro. Kao psihijatar koji je imao iskustva sa svim mogućim oblicima neosnovanog straha (fobijama), on je pokušao da je smiri, ubjeđujući je da je pacijent kod njega zbog psihičkih poremećaja, od čega se rijetko umire. Pored toga, zapitao je ženu što ju je navelo da pomisli na tragičan kraj svog supruga. Njen odgovor morao je iznenaditi i iskusnog psihijatra. Rekla je da je na prozor sobe njenog muža doletjelo jato ptica!? Taj odgovor bi devedeset devet od sto psihijatara odbaciti kao sujevjerje preplašene žene. Jung očito nije spadao u tih devedeset devet procenata. Kad je saznao za tragičan kraj svog pacijenta nastavio je da čeprka dalje i saznao da je jato ptica doletjelo na prozor sobe njenog djede kad je umirao. Isto se ponovilo kad je umro njen otac. Tako je njen strah, kad su ptice doletjele na prozor muževljeve sobe, nosio u sebi neku čudnu iako teško objašnjivu logiku.

Jung je iz cijele situacije izdvojio dvije činjenice. Na prvom mjestu, ljudska smrt nije uzrok privlačenja ptica, inače bi se ptice okupljale uvijek kad čovjek umire; drugo, jato ptica koje dolijeću na prozor nekog čovjeka ne mogu biti uzrok njegove smrti. Sve govori protiv takve veze, jer bi Venecija, i ostali gradovi sa mnoštvom ptica, za kratko vrijeme ostali bez ljudi.

24

Iz ove dvije činjenice bilo je jasno da ne postoji kauzalni odnos, odnos uzroka i posljedice. Bilo je, također, sasvim jasno da POSTOJI NEKAKAV ODNOS, koji je doveo do toga da zaplašena žena telefonira Jungu u trenutku dok je njen suprug umirao. Poznati psihijatar je zaključio da je otkrio sasvim drugačiju vrstu odnosa, koja se u potpunosti razlikuje od odnosa uzroka i posljedice i nazvao je SINHRONICITETOM. Definirao je sinhronicitet kao VREMENSKU PODUDARNOST IZMEĐU DVA ILI VIŠE AKUZALNO (NEUZROČNO) JEDAN ZA DRUGIM ODIGRANIH DOGAĐAJA, SA ISTIM ILI SLIČNIM SADRŽAJNIM SMISLOM!

Jung nije osporio vrijednost kauzalnog odnosa, već je smatrao da je otkrio jedan sasvim nov odnos, koji je neka nadgradnja kauzaliteta, jer važi samo za oblasti i pojave koje se ne mogu objasniti odnosom uzrok i posljedica. Veza između dva činioca ili zbivanja koji su akuzalno (sinhronicistički) povezani je upravo ljudski duh, odnosno jedna njegova funkcija - posredovanje koje daje ZNAČENJE, SMISAO. Da žena nije uočila nikakav smisao u dolasku jata ptica, očigledno da u opisanom slučaju ne bi bilo nikakve veze. Vezu, odnos, čini upravo smisao (a to je funkcija njene svijesti) koji je ona pridala tome događaju.

Jung je sinhronicitet kratko definirao kao “smisaonu podudarnost”. Priča ovako ispričana ostavlja utisak da je Jung došao na vrlo lak način do značajne teorije. Istina je znatno drugačija. On je godinama vršio ozbiljna ispitivanja u oblasti astrologije, koju su njegove kolege tretirali kao očit izraz sujevjerja. Tražio je procent bračnih parova koji se vezuju, rastaju, slažu, sukobljavaju itd. na osnovu astroloških premisa. Ispitavši nekoliko hiljada horoskopa (a to je zaista ogroman posao), podvrgao je nalaze statističkoj obradi i došao do rezultata koji daleko prevazilaze ono što bi se moglo očekivati na osnovu prostog slučaja. Pristalice astrologije pozdravile su oduševljeno njegove rezultate, tvrdeći da je Jung dokazao istinitost astrologije. Ali nije! Da bi se dokazala istinitost astrologije potrebno je naći uzročni odnos između konstelacije nebeskih tijela i ljudske sudbine, pri čemu bi određena konstelacija izazivala uvijek određene posljedice. A takvog odnosa zaista nema. Sa druge strane, Jung je dokazao ono što je i htio da dokaže - da postoji izvjesna veza između kozmičkih djelovanja i nekih zbivanja u životu ljudi, DA POSTOJI IZVJESNA SMISAONA PODUDARNOST. Kratko rečeno, dokazao je teoriju sinhroniciteta.

Jung je ovu teoriju, tako dragu njegovom srcu, godinama obrađivao prije nego što ju je objavio u djelu “Tumačenje prirode i psihe”. Značajnu potvrdu našao je u izvanrednom sistemu kineske praktične filozofije, poznatom pod neobičnim nazivom JI DŽING ili KNJIGA PREOBRAŽAJA. Sa ovim sistemom, koji se često koristi za prognozu budućih događaja, Jung je istrajno eksperimentirao i došao do mnogih značajnih zaključaka. Čuven je njegov predgovor knjizi (Willhelm) “I Ching”, gdje je popularno i ukratko objasnio svoju teoriju.

U svom praktičnom, prognostičkom vidu metod Ji Džinga sastoji se u nasumičnom bacanju određenog broja štapića ili metalnih novčića. Način na koji oni padnu predstavlja polaznu točku za meditaciju, kojom se skida neprozirni veo sa nailazećih događaja. Ti događaji, očito ne mogu biti uzrok dobivene konstelacije štapića, kao što ni način na koji padnu štapići ne može utjecati na budućnost. Međutim, smisaona podudarnost između ova dva paralelna zbivanja zaista postoji, pri čemu ona nalikuju na dva usporedo postavljena ogledala, od kojih svako odražava zbivanja u drugom, a njihov spoj je funkcija ljudske svijesti koju nazivamo smislom.

Da se vratimo za kratko na događaj od kojeg je pošao Jung u svojim razmišljanjima. Pretpostavimo da žena nije znala da su ptice doletjele na prozor sobe u kojoj je njen djeda ležao na samrtnoj postelji; pretpostavimo, dalje, da je zaboravila što se desilo kad joj je otac umirao; dakle, pretpostavimo da nije bilo takvih uspomena u njenoj svijesti. U tom slučaju između ptica i smrti Jungovog pacijenta ne bi bilo nikakve veze. Vezu čini, ponoviti ću, smisao koji je postojao u njenoj svijesti.

25

Uobičajena greška pri prvom susretu sa teorijom sinhroniciteta je na izgled logičan pokušaj da se traga za novim, zajedničkim uzrokom oba paralelna zbivanja. To znači svoditi sinhronicistički odnos ne kauzalni, a to su, po svojoj suštinskoj prirodi sasvim različiti odnosi. Kauzalni odnos ostati će glavno oružje egzaktne nauke dokgod ona ne prizna vrijednost novih principa. Na drugoj strani, za objašnjenje mnogih psiholoških fenomena, na prvom mjestu onih koji su najtešnje povezani sa čovjekovom prirodom, sinhronicistički odnos predstavlja dragocjeno otkriće.

J. N. Brenan, poznati pisac hermetičke literature, u svojoj “Eksperimentalnoj magiji” kaže: “Otkriće akauzalnog (sinhronicističkog) principa u prirodi na svoj način je isto tako dalekosežno kao otkriće Ajnštajnove formule E=m c2. Ali, kako je njegova praktična primjena manje primjetna od djelovanja atomske bombe, sinhronicitet je u velikoj mjeri zapostavljen.”

Ovo poređenje poznatog okultiste ukazuje na opasnost od prevelikog optimizma u pogledu širine primjenljivosti sinhroniciteta. Kako je to uobičajeno sa novootkrivenim principima tumačenja pojava i ovdje se javilo pretjerivanje o njegovoj sveprisutnosti. Neki, među njima i navedeni Brenan, veoma snažno se naslanjaju na ovaj princip u pokušaju objašnjavanja okultnih fenomena. U svom sedamnaestosgodišnjem rvanju sa parapsihologijom nisam postao pristalica takvog gledišta. Princip sinhroniciteta najpotpunije objašnjava NEKE OKULTNE POJAVE; za druge kauzalni princip je sasvim dobar, štoviše, sinhronicističkom nema mjesta. Princip sinhroniciteta objašnjava u pot-punosti sve pojave tzv. vančulne ili ekstrasenzorne percepcije, čiji je vrhunski vid intuicija. Tu spadaju sve pojave koje obuhvaća vidovitost - jasnoviđenje, jasnoslušanje, jasnoosjećanje, slutnja, predosjećanje itd. U oblasti praktičnog hermetizma, gdje svojim djelovanjem oponašamo kozmičke procese stvaranja, kauzalni princip nema premca, Tu se upravo trudimo da stvorimo uzroke. U magiji na prvom mjestu težimo izazivanju promjena u svojoj svijesti i svijetu oko nas. Taj proces ide po formuli Tetragramatona, a to znači da IZAZIVAMO UZROKE GORE, NA VIŠIM PLANOVIMA KOZMOSA, DA BISMO IZAZVALI POSLJEDICE NA FIZIČKOM PLANU. Mi se naprežemo tokom takvih procesa. Mi se uživljavamo. Mi vizualiziramo, trpimo neuspjehe i ponovo se naprežemo. Nismo pasivni posmatrači koji registriraju svojom sviješću odvijanje dva usporedna procesa. Naprotiv, mi namjerno i svjesno započinjemo jedan proces da bismo izazvali njegovo odražavanje u sličnom zbivanju. Ukratko, mi sijemo da bismo želi.

Usprkos navedenom ograničenju, princip sinhroniciteta je ogroman doprinos Junga modernom hermetizmu. S druge strane, bilo bi jako zgodno ovladati sinhronicističkim fenomenima, zar ne? Nevolja je u tome što se oni javljaju najčešće kad ih ne zovemo, uglavnom u situacijama koje su bremenite emocijama. To su doživljaji koji duboko potresaju ljudsko biće: smrt bliske osobe, teška bolest, početak duševnog oboljenja, iznenadna smrtna opasnost i slično. Kada snažna osjećanja preplave svijest, nesvjesni sadržaji dobijaju prevagu i “ja” se pretvara u sićušnog posmatrača, koji postrance prati dramu arhetipskog zbivanja. Tada čovjek, stupajući u kontakt sa sadržajima Kolektivnog nesvjesnog, stupa u dodir sa dijelovima svoje zaboravljene prirode i čita nepogrešivo iz velike knjige života. Budući da nesvjesno ne podleže zakonima prostora i vremena, shvatljivo je da će čovjek, tim putem, doći u kontakt sa sadržajima koji su na fizičkom planu egzistencije sasvim nepristupačni.

Istini za volju, javljanje sinhronicističkih fenomena nije ograničeno samo na emocionalna stanja. Neki ih doživljavaju u pasivnom stanju sanjivosti, prije padanja u san ili u trenutku buđenja. Neki ih dožive u okolnostima svakidašnjeg života, na primjer, dok hodaju ulicom ili usred razgovora. Neki okultisti namjerno dovode sebe, tradicionalnim postupcima, u stanje polutransa i transa kada je kritičnost svjesnog duha otklonjena i vrata nesvjesnog odškrinuta. U tom cilju fiksira se plamen svijeće, kristal, površina vode u čaši, vrh nosa, pupak i slično. Istovremeno se pribjegava ritmičkom disanju, sa značajnim

26

zadržavanjem daha, relaksaciji i ostalim tehnikama koje vode željenom stanju. Svi ovi postupci zahtijevaju duži trening da bi doveli do vrijednih rezultata.

Dr Vladeta Jerotić, jedan od rijetkih poznavalaca Jungovog učenja kod nas, piše lijepo i ubjedljivo (“Jung između prošlosti i sadašnjosti”): “Parapsihološka istraživanja K. G. Junga i princip sinhroniciteta koji je on predložio za njihovo objašnjenje, postali su dragocjeni za nauku i one naučnike koji su radoznalog duha, željni novog i spremni da sigurnost eksperimentalnog dokaza zamijene koji put i za avanturu drugačijeg načina istraživanja i objašnjavanja. Točno je da je nauka djelo intelekta. Ali Jung je imao pravo kada je tvrdio da je intelekt samo jedna od mnogih fundamentalnih psiholoških funkcija i kao takav nije dovoljan da nam stvori opću sliku o svijetu . . . Jer što intelekt zna da nam kaže o ekstrasenzornim opažanjima u kojima se čovjek obdaren telepatskim i prekognitivnim sposobnostima, nalazi, bar jednim dijelom u jednom vanprostornom i vanvremenskom kontinuumu? Zaista vrlo malo. Najviše što može, a i to je u sadašnjem trenutku dovoljno, jeste prihvaćanje egzistencije i onih pojava i fenomena koji izmiču njegovom kauzalnom načinu posmatranja i zaključivanja.”

Vidite, vi i ja nismo jedini, kao što isprva izgleda, koji piju iz šalice mudrog tatice Junga. Svakim danom sve nas je više, jer Istina ne trpi tijesne okvire koje joj je egzaktna nauka tako uporno navlačila u posljednje vrijeme. Teški oklopnici “prave nauke”, zagriženi borci protiv odbačenog i podcijenjenog hermetizma, ili ako hoćete parapsihologije, imaju sve više teškoća u pomlađivanju svojih argumenata.

Ali, ostavimo njih. Svi mi, svi ljudi bez razlike, imali smo poneko čudno iskustvo, koje izmiče svakom pokušaju tumačenja strogim naučnim principima. Možemo ih se prisjetiti, opisati ih i komentirati ih jezikom nauke, osjećajući pri tome kako nam pomanjkava moć da dokučimo količinu života koji treperi u njima. Ma koliko se naprezali da ih protumačimo ustaljenom logikom, uvijek ćemo, u ponornim dubinama svoga bića, osjećati pulsiranje jedne druge realnosti iz koje takvi doživljaji proističu, a koja nam ne dozvoljava da pomirljivo prihvatimo tumačenje za nas neubjedljivim argumentima. Ona, na probuđeno ljudsko biće, djeluje kao neodoljiv zov Istine; prepreke kojima će društvo, racionalni duh i sopstvene slabosti zasijati našu Stazu samo su potvrda njene beskonačne dubine i snage.

27

HERMETIČKE OPERACIJE ELEMENTALA

U hermetičkim tekstovima nerijetko se može naići na tvrdnju da se sve pod kapom

nebeskom može primijeniti za dobro, kao i za zlo. U pogledu naglašavanja te proste istine ni moje knjige nisu izuzetak. Bojim se da sam čitaocima “Ključeva” dosadio ponavljajući da je kozmička energija neutralna; da je dobra ili loša njena primjena. Tako se u mnogim knjigama izlaganje prekida na za čitaoca najinteresantnijem mjestu - kada se dođe do primjene i praktične provjere sa obrazloženjem da bi bilo opasno opisati metode i tehničke postupke, jer se mogu zloupotrijebiti.

Da pogledamo i drugu stranu medalje. Logično je zapitati hermetiste kako možemo ono što nas muči, ili što nam zagorčava život upotrijebiti za svoju dobrobit? Takvo preusmjeravanje je, u svakodnevnom životu, često i svakome poznato. Primjera radi, zmijski otrov je dragocjena sirovina za spravljanje lijekova i protuotrova; mnogi pronalasci iz ratnog perioda, čiji je cilj prvenstveno bilo uništavanje, našli su praktičnu primjenu u mirnodopskom životu itd. Nas u najvećoj mjeri interesira kako da u oblasti psiholoških fenomena postignemo takav preobražaj. Kako da štetu i patnju pretvorimo u korist i zadovoljstvo?

Ne moramo daleko tragati. Danas svi govore o psihičkim kompleksima. Članci u štampi, često popularnoj, prepuni su podataka o toj vrsti poremećaja. Mnogi o njima govore bez osnovnog poznavanja prave prirode tih pojava. Za ljude koji pokazuju poremećaje u prilagođavanju kaže se da su iskompleksirani, Pri tome čak i laici nejasno shvaćaju da čovjek “s kompleksom” ne može pomoći samom sebi, da mu je potrebna stručna pomoć. Kompleks se ne može ukloniti svjesnim naporom. Osoba koja crveni u društvu ne može to spriječiti, ma koliku energiju ulagala u takav pokušaj. Kratko rečeno, kompleks je autonoman, nezavisan. On vremenom stiče nezavisnu egzistenciju i postaje moćan parazit, koji se veoma žilavo odupire svakom pokušaju njegovog uklanjanja. Psihologija ga tako nekako i definira. Kompleks je, kažu psiholozi, skupina afektivno nabijenih potisnutih ideja koje utiču na ponašanje individue.

Do formiranja kompleksa rijetko dolazi na osnovu jednog jedinog neprijatnog doživljaja. Kompleks se obično postupno uobličava, kroz ponavljanje traumatskih iskustava. Svako od njih izaziva vezivanje izvjesne količine psihičke energije, tako da kompleks vremenom stiče sve veću snagu i utjecaj na ponašanje svog zlosretnog do-maćina. Uzmimo sasvim jednostavan primjer. Dijete se ne usteže da vrši nuždu pred drugima. U procesu podizanja djeteta roditelji ili vaspitači usađuju u njegovu svijest osjećanje stida i krivice. Takvo osjećanje umjerenog stupnja nije zlo samo po sebi, jer je potiskivanje i kontrola elementarne prirode cijena koju čovječanstvo plaća za svoj kulturni razvitak. Na nesreću, kompleks (često) dobiva sve veću snagu, tako da se ne može savladati, kao zli duh pušten iz boce. Mnogi odrasli ljudi nisu u stanju da nesmetano obave fiziološke potrebe van svoje kuće, na primjer u javnom klozetu. Mnogi prilikom svakog putovanja reagiraju poremećajem u tim funkcijama - jakim i dugotrajnim zatvorom ili učestalim proljevima. Očito da vaspitanje u takvim slučajevima nije postiglo svoj cilj, jer su se javile neželjene posljedice. Kompleksi, iako nesvjesni, stekli su moć nezavisnog djelovanja i kao nevidljiv polip truju čovjekov život, podsjećajući ga s vremena na vrijeme tko je pravi gospodar.

Da pogledamo svjetliju stranu. Ako želimo izvjesne pozitivne promjene u sebi, moramo isti postupak, koji je doveo do velikih nevolja, primijeniti u suprotnom smjeru u cilju postizanja korisnog efekta. Potrebno je, kroz ulaganje energije, voljno i namjerno stvoriti pozitivan vještački kompleks, koji će iz podsvijesti djelovati snažno i neumitno kao vjeran pas čuvar.

Proces stvaranja vještačkog kompleksa ili pozitivnog elementala dovršen je u

28

trenutku javljanja njegovog nezavisnog, autonomnog funkcioniranja. Postepeno, u srazmjeri sa količinom uložene energije, zli duhovi - kako se u bajkama naših predaka nazivaju kompleksi biti će malo-pomalo zamijenjeni pozitivnim kompleksima ili dobrim duhovima. To je smisao mnogih bajki iz “1001. noći”. Prirodno, kao junaci iz bajki, da bismo stekli čarobnu lampu ili prsten moramo se dobro namučiti, prijeći sedam mora i sedam planina itd. Čarobni prsten moramo snažno trljati da bi se vjerni duh pojavio da nas štiti. Upravo takvim “trljanjem” prsten i postaje čaroban!

Ponoviti ću ukratko. Umjesto štetnog kompleksa, koji našu ličnost obogaljuje, želimo da formiramo pozitivan ili koristan kompleks, koji će, kao i štetni kompleks, djelovati spontano, automatski, bez naše svijesti. Proces njegovog nastanka istovjetan je sa genezom njegove zle braće. Polazimo od određene ideje i postepeno ulažemo u nju psihičku energiju, sve do trenutka kada se ta energetski zasićena ideja sasvim ne osamostali i stekne sposobnost nezavisnog funkcioniranja.

Da pređemo na tehnički postupak. Osnovne metode koje ovdje koristimo istovremeno su osnovne metode psihičke magije i praktičnog hermetizma - vizualizacija i ulaganje psihičke energije.

Produžena autosugestija je prvi i najlakši metod. Kada se autosugestija primjenjuje duže vrijeme i veoma učestalo za razviće neke crte ličnosti, oko polazne ideje grupirati će se čitav grozd povezanih ideja, ispunjenih energijom, koje poslije dužeg vremena počinju da ispoljavaju nezavisno djelovanje. Ovakav elemental djeluje prvenstveno na nas; na spoljašnji svijet djeluje indirektno, kao crta naše ličnosti. Neki hermetisti ne smatraju mogućnim stvaranje elementala na ovaj način. Međutim, po mom mišljenju, da li se radi o elementalu ili ne, odlučuje nezavisno postojanje i djelovanje jednog grozda ideja. Ako se on na izvjestan način osamostalio, nesumnjivo se radi o elementalu. Kako sam autosugestiju detaljno opisao na drugom mjestu, neću se na samom postupku zadržavati, već ćemo pogledati primjer iz praktičnog života. Jedan moj poznanik davao je sebi duže vrijeme (nekoliko godina) ovakvu autosugestiju: “Ja sam ustrajan. Sve što započnem, ja završim do kraja, zahvaljujući svojoj velikoj ustrajnosti.” Ustrajnost je bila crta ličnosti, čiji je nedostatak veoma bolno osjećao. Počinjao je mnoge stvari, a malo ih je priveo kraju. Kroz autosugestiju upornost je veoma, veoma polako hvatala korijena u njemu, ali je prva od težih stvari, koje je doveo do kraja, bila ova hermetička operacija. Nije prestajao svih tih godina da djeluje na sebe. Najzad je pozitivna reakcija počela da se javlja i postao je konačno uporan kao mazga. Ispoljite su se i neke posljedice na koje nije računao, koje su jasno pokazivale da se radi o nezavisnom funkcioniranju usađene ideje. Na primjer, knjigu koju bi počeo da čita ne bi mogao ostaviti, ma koliko bila dosadna. Tako se i ponašao - nije mogao da napusti ono što bi počeo. Na taj način bio je lišen neophodne elastičnosti u ponašanju, ali je mnogo dobio svojom upornošću. Postao je pravi duhovni buldog.

Sljedeći postupak stvaranja elementala spada u oblast više magije. Na prvi pogled ne izgleda sasvim logičan, jer se, pored emocionalne energije koristi i mišićna energija za oživljavanje psihičke slike. U ovoj operaciji posrijedi je formiranje istinskog elementala, dakle koncentrata mentalne i astralne (emocionalne) energije, koji će djelovati na druge ljude, pored djelovanja koje će vršiti na nas. Zato prethodno morate vrlo pažljivo ispitati svoje motive i moralnu opravdanost cijele operacije. Ne smijete, ni po koju cijenu, uticati na Ljudsko biće protiv njegove volje, mada ponekad to izgleda opravdano, jer ste ubijeđeni da takvo djelovanje ide njemu u prilog. Ipak, nema nikakvog opravdanja za takvo djelovanje! Pogledajmo to na praktičnom primjeru. Pretpostavimo da neki vaš mladi rođak muku muči sa školom. Prvo ćete, koliko možete, razmotriti objektivne okolnosti. Ako imate nesreću da je u pitanju mentalno zaostala ili vrlo neinteligentna osoba, operaciju nećete ni počinjati, jer je jasno da je takva želja izvan zone dostupnosti i da se ne može realizirati.

Uzmimo da je riječ o osobi prosječnih sposobnosti kakvih nas je, uostalom, najviše. MORALNI ISPIT operacija polaže ukoliko vaš rođak želi promjenu. Žali se da mu učenje

29

ne ide od ruke, da bi htio da uči ali ne može, da nema dovoljno volje, da je dekoncentriran itd. U takvom slučaju možete prijeći na djelo. Inače ne. Ma koliko čudno izgledalo, ima osoba koje, gledano našim očima, vode paklen život, ali se na njega ne žale, već se s njim poistovjećuju. Ako, dakle, vaš rođak uporno tvrdi da mu neuspjeh u školi ne smeta - ako pokazuje da mu je svejedno da li će završiti školu ili ne itd.. onda budite mudri i dignite ruke od cijele stvari. Tu nema lijeka. U takvim slučajevima sama osoba ne traži promjenu, već njena okolina. Tada, po pravilu, roditelji idu od jednog do drugog stručnjaka tražeći da im promjene dijete, da pomognu . . . Ma koliko vam teško padala takva situacija, ne poduzimajte ništa! Dokgod se želja za promjenom ne rodi u samom čovjeku, nema te magije koja će mu pomoći. To ćemo jasno vidjeti ako se vratimo formuli Tetragramatona J H V H.

Primjenjujući ovu univerzalnu formulu, po kojoj se sve promjene odvijaju, zapitajte se gdje vi intervenirate, na kome nivou? Oni koji su često meditirali o primjeni formule neće imati teškoća da točno odgovore; naravno, ni iskusni hermetisti. Evo gdje vi stupate u djelovanje - na trećem nivou, u fazi kozmičkog elementa Voda. To je slovo Vau ili V u formuli. Znači osoba mora imati polaznu ideju o promjeni svoga stanja. U ovom slučaju to je ideja da najzad počne da uči efikasno (to je Zrak, Jod ili J). Dalje, mora imati jaku želju da tu ideju ostvari. Ona se, najčešće, ispoljava u vidu dugotrajnih razmišljanja o izmijeni stanja, u vidu sanjarenja u kojima je promjena već postignuta, na primjer mladić u mašti vidi kako je školu već završio, kako uživa plodove svoga uspjeha itd., znate već kako to u mašti lako ide. To je sve znak da je formula Tetragramatona primijenjena i na svom drugom nivou (Vatra, Prvo He ili H).

Kako je osoba nesposobna da koncentrirano uči, znači da je formula prekinuta u procesu ostvarenja na trećem nivou, u fazi elementa Vode (Vau ili V). Potrebna je velika energija da se sa stadija razbuktale mašte i želja prijeđe na realnu aktivnost, da se izvrši sabijanje, koncentracija. Znači vi morate astralno djelovati u smjeru materijalizacije njegove želje, jer je lanac ostvarenja baš tu prekinut. Tako ćete i djelovati, jer je elemental, koga ćete formirati, najvećim dijelom astralno biće. Sada vam je jasno zašto ne vrijedi pokušavati da se pomogne čovjeku koji sam ne želi promjenu. Kod takvog čovjeka ne postoji ni Jod ni He u formuli stvaranja. A bez viših elemenata formule sav rad na nižim planovima, ma kako energičan, sasvim je besmislen.

Vratimo se na našu aktivnost. Dakle, osoba bi htjela da se izmijeni, misli i mašta o tome, ali je nešto sprečava. Naš astralni koncentrat, kojeg ćemo stvoriti magijskom operacijom, biti će baš ono što je potrebno - astralni medij ili posrednik, koji će ideju prenijeti do zadnje faze - realnog postojanja. To je faza elementa Zemlje ili drugog He. Kako da stvorite elemental?

Pazite na slijedeće. Vi namjeravate da stvorite elemental. To znači da se u operaciji stvaranja elementala morate pridržavati svoje formule - J H V H. Ona će ovako izgledati:

Jod (J ili Zrak) je ideja da mu pomognete da počne sa učenjem. Prvo He (H ili Vatra) je ekspanzija u svim pravcima, pored ostalog, da mu pomognete da premosti astralnu fazu preko mosta koji ćete vi izgraditi. Taj most će biti elemental ili koncentrat astralne energije.

Vau (V ili element Vode) ili faza astralnog zgušnjavanja biti će ulaganje vaše psihičke energije u proces. Bez toga ništa!

Drugo He (Zemlja) biti će dosegnuto u trenutku kad ta osoba osjeti u sebi promjenu, u prvo vrijeme neodređenu, a zatim sve jasniju, kad počne da sprovodi odluke u djelo itd. Kratko rečeno, kad počne da uči sa uspjehom; kad, umjesto u mislima, imate ostvarenje “na djelu”, na fizičkom planu egzistencije.

Biti ću do kraja jasan. Svakodnevno ćete, najbolje ujutro u postelji, raditi slijedeće: stvoriti ćete psihičku sliku koja jasno predstavlja vašu ideju, na primjer, sliku vašeg rođaka kako uči zadubljen nad knjigom, sa zadovoljnim izrazom lica. Tu sliku postepeno izoštravajte, unosite još neke detalje, ali neka u osnovi ostane jednostavna. Izoštravanje

30

se postiže čestim prizivanjem iste slike. Usporedo sa stvaranjem slike raspalite u sebi osjećanja koja ga prate. Osjećanje zadovoljstva što je on najzad uspio, osjećanje velike sreće itd. Važno je da slika, sve vrijeme dok osjećanja plamte u vama, stoji u centru polja imaginacije. Najzad, STVORITE ELEMENTAL! Ovako. Ulijte u psihičku sliku, već prožetu emocijama, dodatnu energiju. Postepeno napregnite sve mišiće svoga tijela. To je najlakše u ležećem položaju, mada ni ostali nisu isključeni. Napregnite ih do krajnjih granica, tako da vam tijelo bude sasvim ukrućeno. Zatim lagano i postepeno popuštajte napetost, isto-vremeno zamišljajući kako ste povezani sa slikom preko trake svjetlosti ili svjetlosnog mlaza koji iz vas ističe i ulijeva se u sliku. Najbolje je da zamišljate kako vam svjetlosni mlaz ističe iz usta. Ako istovremeno sa popuštanjem mišićne napetosti lagano izdišete na usta, biti će vam znatno olakšana vizualizacija opisanog procesa. Možete, ako vam to makar i malo pomaže, ponavljati u sebi, dok opuštate mišiće i zamišljate istjecanje svjetlosnog mlaza: “On uči! On uči!” Kad su vam se mišići sasvim opustili, prestanite sa vizualizacijom svjetlosnog mlaza, koji se ulijeva u sliku. Ukoliko ste veću količinu energije unijeli u naprezanje mišića, utoliko je veće energetsko punjenje slike. Možete ponoviti cijeli proces nekoliko puta uzastopno svake večeri.

Neki hermetisti, da bi ojačali energiju elementala još u većoj mjeri, pribjegavaju i slijedećem. Pored postelje u kojoj leže dok stvaraju ovo astralno biće stave čašu dobro provrelog mlijeka ili meda. Smatra se da je vitalna snaga (prana) ovih materija veoma velika. Astralni koncentrat stvorene slike spontano usisava njihovu energiju. Možete probati i to, ako vas interesira.

Vizualizacija svjetlosnog mlaza u toku opuštanja mišića važan je doprinos djelotvornosti operacije, ali se i bez nje može. Glavno je da se emocije, psihička slika i opuštanje mišića vremenski poklope. Ustvari, sva energetska pražnjenja, do kojih dolazi dok držite neku psihičku sliku u svijesti, automatski će je prožeti i ispuniti. To objašnjava zašto većina ljudi tako uspješno stvaraju negativne elementale ili larve. Kad čovjek plamti od mržnje, na primjer, rijetko se događa da mu je svijest slobodna od psihičkih slika. Tada se spontano nameću slike o uništenju osobe koju mrzimo, o njenim mukama itd. U takvom nerazumnom aktu, želje za njenom propašću su bogato ilustrirane i prožete energijom, Najveću štetu, pak, nanosimo sebi. Emocije mržnje nepogrešivo se vraćaju svome tvorcu.

Najefikasniji, ali i najteži metod je seksualna magija, tako da ćemo njoj posvetiti posebno poglavlje.

31

SEKSUALNA MAGIJA ILI DUHOVNA ALKEMIJA

Stav prema seksualnoj magiji dobar je primjer različitog tumačenja iste stvari od

strane neupućenih ljudi punih predrasuda i posvećenih Sljedbenika. Mnogi alkemijski tekstovi govore na prikriven ili dvosmislen način o procesima seksualne magije, tako da naivni čitaoci iz takvih tekstova moraju izvući pogrešne zaključke, ako do nekih zaključaka uopće mogu doći. Čovjeku koji nije u stanju da čita između redova alkemijski priručnici nerijetko izgledaju sasvim besmisleni.

Seksualna magija ima, kako se ponekad kaže, kratku historiju i dugu prošlost. Sam naziv - seksualna magija - javlja se relativno kasno, prije nekoliko desetina godina, iako je taj vid hermetičke aktivnosti veoma intenzivno prakticiran u srednjem vijeku. Na Zapad je dospjela preko Sljedbenika poznatog hermetičkog reda vitezova Hramovnika ili Templara (1118-1312. god.). Ta organizacija živjela je na fizičkom planu dvije stotine godina, ali je ostavila neizbrisiv pečat na hermetičku tradiciju Zapada.

Red Hramovnika ponikao je u vrijeme krstaških ratova, sa veoma humanim ciljevima, kao što su brisanje razlika među narodima (jer su na svaki nacionalizam gledali kao na egoizam u nacionalnim razmjerima), dizanje moralnog i kulturnog nivoa u širokim slojevima i sl. Njihov rad se sastojao od posvećivanja hermetičkim metodama i ritualima onih osoba koje su smatrali zrelim za takav tretman.

U periodima primirja između krstaša i Saracena dolazilo je do veoma intenzivnih i obostrano korisnih odnosa. U to vrijeme u Palestini je cvjetala magijska tradicija sufizma (koja dan-danas ima Sljedbenike na Bliskom istoku), čiji su Adepti prenijeli vođama Templarskog bratstva znanje o metodama i ciljevima seksualne magije.

Početkom 14. vijeka, moć Templarskog reda porasla je do neslućenih razmjera, jer su u njihove ruke došla ogromna imanja, tako da su oni postali glavni bankari evropskih država. Jedan od najvećih dužnika bio je francuski kralj Filip Lijepi, koji je pribjegao oprobanom sredstvu tirana za brzu otplatu dugova - fizičkom uništenju zajmodavca. Podnio je tužbu papi Klimentu V. protiv Templarskog reda, stavljajući mu na teret bogohulne grijehe - seksualne orgije, crnu magiju i homoseksualizam, što je povlačilo hitnu intervenciju inkvizicije. Za kratko vrijeme svi poznati Templari završili su na mukama ili na lomači. Veliki majstor reda Zak de Molej nije napustio ovaj svijet kao pokorno janje. Na lomači, kao posljednji akt svoje fizičke egzistencije, pozvao je kralja Filipa i papu Klimenta “pred Božji sud”, što je veoma moćna evokacija kad potiče od pravog Adepta. Odgovor na majstorov priziv sa lomače došao je vrlo brzo na drastičan način. Mjesec ili dva po njegovom spaljivanju papa Kliment je umro u živim ranama (tuberkuloza kože), a nekoliko mjeseci kasnije kralj Filip je nesretno poginuo u lovu.

Malobrojni preživjeli templari povukli su se u tajnost, ali je moćna egregora njihovog bratstva nastavila da djeluje sa Astralnog plana. Hermetičke grupe, koje su osnovali preživjeli templari prakticirale su, pored ostalog, seksualnu magiju. Iz tog vremena ne postoje o njoj podaci, već se o seksualnoj magiji govorilo teško shvatljivim jezikom alkemije. Neke podatke možemo naći u radovima Paracelzusa (Teofrastus Bomkrastus fon Hohenhajm) i Eduarda Kelija, a kasnije u djelima Papusa i Elifasa Levija. Pretvaranje grubih metala u zlato, o čemu često govore alkemičari, u stvari znači (na simboličan način rečeno) pretvaranje sirove seksualne energije u spiritualnu.

Najzad, početkom ovog vijeka pojavio se čovjek koji je u najvećoj mjeri doprinio renesansi drevnih Sufi-rituala seksualne magije. Istovremeno on je najodgovorniji za njenu rđavu reputaciju. Tog čovjeka ne možemo zaobići kad govorimo o bilo kojoj vrsti hermetizma, jer je njegova višeslojna ličnost gasila žeđ sa mnogih izvora. To je Alister Krauli ili Velika Životinja, ili Frater Perdurabo, ili “666” ili . . . siguran sam da ne mogu nabrojati sva imena pod kojima je pisao i djelovao. Osnovao je bratstvo Orijentalnih

32

Templara (jedno od nekoliko bratstva koje je osnovao), poznato u literaturi po inicijalima O.T.O., u kome je intenzivno prakticirana ritualna magija po tradiciji Zlatne Zore, seksualna i talismanska magija. On je kao neponovljiv spoj sna i jave, Krista i Satane, uz odgovarajuću sposobnost pronicanja i strahovitu moć volje, mogao usmjeriti svoje nedokučive težnje ka bilo kojoj meti; pogodio bi uvijek u centar. I uvijek bi neko pisao o njemu umačući pero u otrov. Jedna od neprikrivenih crta ličnosti Alistera Kraulija bila je težnja za šokiranjem učmalog društva u kome je živio i toj težnji dao je punog maha. Sredina koja je odbacila psihoanalizu kao bogohulno učenje, dočekala je Kraulijevu seksualnu magiju kao kugu. Nije bilo jakog izraza koji nije upotrebljavan preko štampe u žigosanju njegovih aktivnosti. Seksualna magija! Orgije! Perverzije! ... Najžučniji napadi došli su upravo od ljudi koji su najmanje poznavali ono što su napadali. Začudo Kraulijeva poezija je (on je bio i priznati pjesnik) zadržala neokrnjenu reputaciju, iako su sve njegove pjesme, za one koji umiju da čitaju između redova, bogato natopljene aromom seksualne magije.

Slagali se mi sa njegovim učenjem ili ne, istina je da ga je on doslovno primijenio u životu, a to se rijetko događa sa bito kojom teorijom. Takva osoba izaziva agresivnost kod posmatrača, jer ovi na neprijatan način postaju svjesni koliko svoje ideale zamjenjuju kompromisima. Većina nikad ne kusa kašu onako vrelu kao što je bila dok su je kuhali. Krauli je bio rijedak izuzetak i treba njegovati uspomenu na njegov život. Nije ga interesiralo što će ljudi reći, već kako da u konkretnim okolnostima izrazi svoju istinsku, kozmičku volju. Jedna od osnovnih aksioma nove magije potekla je od njega: “Ti nemaš drugog prava osim da radiš po svojoj volji!” Istinski mag i pjesnik rijetke kulture, ustremio se kao prorok novog doba da uzida sebe u sopstveni mit, čije se konture u ovom trenutku samo naziru.

Dvadesetih godina ovoga vijeka osnovao je u Čefalu na Siciliji hermetičku grupu za prakticiranje ritualne i seksualne magije. Glasine koje su pratile njegovo djelovanje u tom periodu prevazišle su sve što je do tada bila kadra da učini žuta štampa. Kad je hajka dospjela do bijelog usijanja, Kraulijev okultni klan je protjeran, kažu, na zahtjev samog Musolinija. Frenk Rasel, jedan od članova njegove grupe iz tih dana, osnovao je, nakon nekoliko godina, u Americi magijsko bratstvo G. B. G., koje je imalo kratak vijek, ali dalekosežan utjecaj na hermetičke škole Zapada.

Nisu rijetki hermetisti koji tvrde da sva okultna znanja potiču sa Istoka. To tvrđenje je donekle sumnjivo, jer pretpostavlja postojanje kultura mnogo starijih od staroegipatske, u kojoj je magija bila glavna aktivnost svećeničke kaste. Bilo kako bilo, i Indija ima svoju sek-sualnu magiju, iako to saznanje nije prijatno osobama koje Jogu tretiraju kao isključivo spiritualnu disciplinu, tražeći u njoj lažnu otmjenost duše. Sve grane Joge oplemenjuju seks. Joga koja to čini u najvećoj mjeri je Tantra-joga. Cilj Tantra-joge je ekspanzija svijesti kroz spajanje individualnog duha, atmana, sa univerzalnim Kozmičkim duhom - Bramom. U hermetičkoj tradiciji Zapada govori se o spajanju sa Svetim Anđelom Čuvarom, ili - kako kažu moderni hermetisti ugledajući se na Junga - Daemonom. Jedina razlika je termi-nološka. Sredstvo da se to postigne, u obje tradicije je oplemenjivanje seksualne energije.

Da razmotrimo mehanizam djelovanja seksualne magije sa psihoenergetskog stanovišta. Već smo se ranije složili da efikasnost nekog djelovanja zavisi od ulaganja psihičke energije. Osnovni problem magije jeste kako mobilizirati što veću količinu energije za ostvarenje naših težnji, na prvom mjestu spiritualnih. U tom cilju stvorena je ritualna magija, koja, kao psihološka proteza, uzdiže našu svijest do nivoa većeg napona i na njemu je izvjesno vrijeme održava.

Na istom principu djeluje duhovna alkemija koju nazivamo seksualnom magijom. Potrebna nam je velika količina emocionalne energije; jače emocionalno uzbuđenje od orgazma ne postoji. To stanje je, u izvjesnom smislu, prag Nadsvijesti i jak nagovještaj spiritualnog statusa koji će čovjek dostići u budućnosti. Pražnjenje energije u orgazmu i je

33

kratkotrajno i strahovito. To pražnjenje, kao i emocionalno uzbuđenje koje mu prethodi, koristi se kao pogonska snaga svjesne duhovne evolucije.

Krajnji cilj hermetizma Zapada je dostizanje Kozmičke svijesti, ili spajanje sa istinskim Ja, sa Jastvom. Na neki način to je pretapanje naše individualne svijesti u univerzalnu svijest. Kako čovjek osjeća jaku potrebu za personifikacijom snaga sa kojima dolazi u dodir, srednjovjekovni alkemičari nazvati su Nadsvijest Svetim Anđelom Čuvarom tako da je najviši cilj bijele magije spajanje sa Njim. Svako uzdizanje svijesti, svaka njena ekspanzija i uvid jeste korak bliže Njemu. Budući da ne živimo u srednjem vijeku, mi ćemo, u daljem izlaganju, umjesto izraza Sveti Anđeo Čuvar, usvojiti Jungov termin Daemon (čitaoci sa nešto znanja latinskog jezika imati će, vjerojatno, pogrešnu tendenciju da tu riječ izgovore kao “demon”, međutim, treba je izgovarati kao što je napisana: D A E M O N) Da ponovim. Spajanje našeg individualnog duha sa Daemonom ili Kozmičkom sviješću krajnji je cilj bijele magije.

Pogledajmo kako se, u tome cilju koristi seksualna magija. Neophodno je ispuniti mnoge tehničke preduvjete. Stvar je komplicirana time što je u ovoj vrsti magije glavni instrument tijelo Sljedbenika i njegovog partnera ili partnerke. Dobar izbor partnera je je-dan od najvažnijih preduvjeta, jer moramo držati na umu da je seksualna magija ritualna magija udvoje. Masturbaciji ovdje nema mjesta, ma da je neki crnomagijski kultovi naširoko koriste u sasvim druge svrhe, ali ćemo crnomagijske aktivnosti ostaviti psihopatima. Logično je da najbolji izbor čini bračni ili ljubavni partner na koga je sljedbenik navikao. Seksualna magija zahtijeva, pored ostalog, dugo odlaganje orgazma. To je većinom nemoguće postići sa novim partnerom. Sa uhodanim partnerom napetost je daleko manja i mnogi činioci, koji se javljaju u novom odnosu, otpadaju.

Ima slučajeva gdje bračni partner nije pogodan. Na primjer, kad partner osjeća jaku odbojnost prema seksu, doživljava ga kao prljavu dužnost, prinudu, skrnavljenje ljudske čistoće itd. Misaone vibracije takvog partnera i njegov emocionalni stav potpuno će poništiti napore Sljedbenika i svaku djelotvornu koncentraciju učiniti nemogućom. U ritualnoj magiji potrebno je zajedničko usredsređivanje ili bar neutralan stav pasivnog učesnika.

Osoba koja nije u stanju da doživi orgazam, ukoliko nema odbojan stav prema seksualnim odnosima može biti sasvim dobar partner. Sa druge strane, osobe koje ga bez teškoća doživljavaju, ali teže njemu na agresivan način, odnosno teže orgazmu kao isključivom cilju seksualnog akta, također su nepogodne za ovu vrstu magije. Uslijed prevelike želje za pražnjenjem kroz klimaks nisu u stanju da se usredsrede na cilj operacije - uzdizanje i ekspanziju svijesti kroz kratkotrajno spajanje sa višim Ja. Ne samo to! Svojim agresivnim ponašanjem poremetiti će koncentraciju Sljedbenika i sasvim neutralizirati njegove napore.

Idealni uvjeti postoje kad partneri prilaze sa istim ciljem seksualnom aktu, kontroliraju se u dužem periodu i zajednički doživljavaju orgazam, sa istovremenom koncentracijom na spajanje sa Daemonom. Ovakve uvjete moguće je ostvariti samo kroz istrajno usavršavanje seksualnog rituala.

Kako se koncentrirati na Daemona, koji je izvor sveg višeg znanja u nama, naše intuicije? Prije nego pristupi ritualu, Sljedbenik treba da se, uz maksimalni napor imaginacije, usredsredi na ideju da je njegov bračni odnosno ljubavni partner otjelotvorenje njegovog Nad-ja, njegovog Daemona. Mora zaboraviti lik partnera, njegove nedostatke i slično i koncentrirati se na njega kao na vidljivu i opipljivu formu koju je na sebe uzeo Nad-ja. Za ovakav zadatak je nužno veliko naprezanje mašte, jer moramo zaboraviti sve ono što za nas znači ljudsko biće uz koga provodimo svakodnevni život, sukobljavamo se, svađamo i ponekad izmjenjujemo niske udarce.

U toku seksualnog odnosa treba po svaku cijenu održavati, uz neprekinut napor imaginacije, ovakvo ubjeđenje, uživljavati se u njega i svom snagom sebe ubjeđivati. Neki

34

Sljedbenici ponavljaju u sebi bez najmanje pauze: “Ti si moj Nad-ja! Ti si moj Nad-ja!” Sva čula treba da učestvuju u izgradnji astro-mentalne forme: dodir, miris, osjećanje

toplote i ostalo. Oči mogu biti zatvorene, ali se u duhovnom oku mora održavati slika partnera kao inkarnacije sopstvene više svijesti. Osjećanje zadovoljstva, koje znači aktiviranje emocionalne energije, mora se koristiti da se njime prožme psihički koncentrat koji se u mašti oformio. To nije ni malo teško, jer se razbuđena emocionalna energija automatski usmjerava u astralni kalup, koji smo stvorili u mislima. Uslijed toga, dok emocije prožimaju svijest, treba čvrsto držati odabranu sliku u duhovnom oku. Pri tome treba što duže odlagati orgazam.

Neposredno pred nastupanje orgazma treba se, na izvjestan način, ponovo pribrati. Većina ljudi ima tada neodoljivu želju da se “zaborave”, da se prepuste, a taj kratki period je najvažniji. Moramo se, uz najveći mogući napor imaginacije, koncentrirati na ideju da je partner inkarnacija naše više svijesti. To treba postići na svaki način. Sve je dozvoljeno. Na primjer, držanjem u svijesti opće ideje kojom smo počeli ritual (ideje o spajanju sa Daemonom) i usredsređivanjem na njegov priziv - “Uzmi me sebi! Uzmi me sebi! Uzmi me sebi!” Naravno to izgovarate u mislima. Ili “To si Ti! To si Ti! To si Ti!” Ukoliko vam ovaj izraz ne izgleda sasvim stran i nepodesan, možete u sebi energično i kratko prizivati - “Daemone! Daemone! Daemone!” itd.

Neki savjetuju da se u periodu trajanja orgazma vizualizira blještava svjetlost, koja obuhvata oba partnera, kao blic fotoaparata, ali sa dužim trajanjem. Neki preporučuju zamišljanje slike beskonačnog univerzuma, nalik na sasvim vedro noćno nebo. Svakom je ostavljena potpuna sloboda. Ako tokom eksperimentiranja otkrijete neki poseban postupak koji vam koristi, slobodno mu pribjegavajte. Čovjek sam najbolje zna što mu odgovara. Želja za maltretiranjem partnera u bilo kojem vidu siguran je znak da ovaj oblik ritualne magije nije za vas. Ovo zbog toga što je partner tokom cijelog seksualnog rituala otjelotvorenje našeg Daemona, Kozmičke svijesti koja je u nama. Tijelo partnera je samo maska koju je Daemon navukao, forma koju on koristi da bi sa nama stupio u kontakt. Moramo se osjećati sićušnim prema njemu, što i jesmo. Moramo sebe doživljavati kao jednakog svemu što je dobro, višim od svega što je zlo i slabijeg samo u odnosu na njega. Ovdje će mi kolege-psiholozi, koji su se nagutali Froma ali ga nisu dobro svarili, prebaciti da je seksualna magija vid otuđenja, jer svoju snagu i vrijednost doživljavamo izvan sebe. Istina je znatno drugačija. Daemon, naš Nad-ja, nije izvan nas. On je u stvari naše istinsko Ja, naše Jastvo, a naša ograničena svijest koja čita Froma, koja sada čita ove redove i koja ih je i napisala, samo je prijelazna faza u spiritualnoj evoluciji. Kad se svijest trajno pretopi sa Nadsvješću (u dalekoj budućnosti), onda se ovaj period umovanja, navođenja razloga i protuargumenata, doživljava kao niz nestvarnih snova kroz koje smo lagano sazrijevali, ali iz kojih smo se najzad probudili.

Ljudi sa umjetničkim sklonostima biti će najpogodniji učesnici ovakvog rituala. To ne znači samo priznati umjetnici, već baš tako ljudi sa umjetničkim sklonostima. Pjesme Alistera Kraulija su bezmalo udžbenik seksualne magije, međutim mnogi pjesnici koji nikad nisu čuli za seksualnu magiju nisu bili daleko od nje, što vam otkriva dublje unošenje u njihovu poeziju (Rakić, Dučić, npr. - “Da u tebi volim sebe sama.”). Mnoge pjesme su natopljene seksualnomagijskim simbolizmom. Jer nema veće magije od ljubavi, a umjetnost je jedan njen vid. Sve lijepo što umjetnik izvuče iz sebe jeste sićušna iskra njegove Kozmičke svijesti, jedan vid sagledavanja njegovog Daemona, koji se spokojno smješka u ponornim dubinama ljudskog bića. Magija i ljubav su dvije strane istog zlatnika od suhog, žeženog zlata.

Nemojte pomisliti da ćete se, kad obavite opisani ritual kako treba, spojiti sa svojim Nad-ja konačno i nepovratno i da ćete tako riješiti sve svoje probleme. Svaki od rituala ove vrste predstavlja kratko zakoračenje u Nadsvjesno stanje, koje ima trajne posljedice na cijelo ljudsko biće, ali je krajnji cilj spiritualne evolucije - potpuno i nepovratno spajanje

35

svijesti i Nadsvijesti - daleko, vrlo daleko kako od pisca, tako i od čitalaca ove knjige. Koncentracija na spajanje sa ličnom nadsvješću je prevashodni, ali ne jedini cilj

rituala seksualne magije. Cilj može biti potenciranje nekih univerzalnih vrijednosti u nama kao što su ljubav, ljepota, osjećanje spokojstva, sreće. Rekli smo da je ovaj vid magije najmoćniji metod stvaranja elementala, odnosno najdjelotvorniji način za impregnaciju psihičkih slika energijom. Kako to u praksi izgleda? Pretpostavimo da hermetista osjeća da je u njegovim emocionalnim odnosima sa partnerom došlo do hlađenja i udaljavanja. Odabrao je ljubav kao cilj seksualno-magijskog rituala. Postupiti će na isti način kao pri usredsređivanju na spajanje sa Daemonom. Prije samog akta koncentrirati će se svom snagom na cilj rituala tj. na ljubav. Partner treba da se tretira kao otjelotvorenje ljubavi, kao njen simbol u tjelesnom obliku. Treba u sebi ponoviti veći broj puta: “Ti si ljubav!” ili “Ti si otjelotvorenje ljubavi!” Za vrijeme akta svijest treba da je ispunjena u što je moguće većoj mjeri idejom ljubavi. Kako je apstraktnu ideju ljubavi teško održati u svijesti, treba postupiti na najprirodniji način - dozvoliti da sve ideje koje potiču od osnovnog izvora ispune svijest. To su naša sjećanja na trenutke kad smo doživljavali ljubav, misli velikih ljudi o ljubavi koje možemo prizvati, ljubavni prizori iz umjetničkih djela koji se uklapaju u našu ideju i tako dalje.

Kada misli skrenu tokom seksualnog rituala treba ih mirno vratiti na osnovni lanac ideja. Naročito je opasna tendencija spontanog usredsređivanja na zadovoljstvo kao takvo. Emocije moraju biti probuđene, žive, ali one moraju činiti energetsku pozadinu ideje ljubavi. Ona se na njih oslanja i lagano diže kako uzbuđenje raste. Neposredno prije orgazma, i za vrijeme njega, Sljedbenik mora da se maksimalno usredsredi na cilj rituala, najbolje na formulu koju ponavlja u sebi - “Ljubav! Ljubav! Ljubav! Ljubav!” itd.

Ljudi koji su dugo prakticirali metod autosugestije, tako da im svijest bez velikog napora prihvaća ponavljanje izabrane formule, mogu to ovdje iskoristiti, usredsređujući se na ponavljanje, kako tokom akta tako i u orgazmu, na primjer: “Nema veće magije od ljubavi'. Nema veće magije od ljubavi!” itd. Ili: “Ljubav je vječita!” itd. Ili: “Ljubav je zakon, ljubav pod kontrolom volje! Ljubav je zakon, ljubav pod kontrolom volje!' 'itd. Nedostatak dugačkih formula je mogućnost da ih nepozvane ideje presijeku i teško ih je održati u svijesti tokom orgazma.

Sljedbenik ne smije zaboraviti da je stanje orgazma prag Nadsvijesti i da koncentracija na odabranu ideju tokom orgazma ne može biti bez posljedica. Ne treba očekivati čudo i iluminaciju tokom rituala, ali su duboki uvidi, neko vrijeme po obavljenom ritualu, veoma česti. Oni se tiču samog Sljedbenika. Iznenada može postati svjestan nekog svog nedostatka koji je trovao odnose sa partnerom; svoje nezasitne želje da bude voljen; svoje netolerancije; svoje potrebe da kinji osobe koje ga vole. Govoreći uopćeno, svojih nedostataka i nesposobnosti da voli.

Psihičku sliku nije lako držati neprekidno u svijesti. Na tu teškoću često nailaze početnici u ritualu seksualne magije. Lijek za nesposobnost tako jake koncentracije je produženi odnos u trajanju od pola sata naviše. Kod iskusnih praktičara odnos sa poznatim uvježbanim partnerom može trajati dva puna sata i tada daje često izvanredne rezultate. Razlog je u slijedećem. Pri produženom odnosu po pravilu se zapada u tzv. “granično stanje svijesti”, koje predstavlja prijelaz između sna i budnog stanja. To stanje poznato je u psihologiji kao hipnagoško. Kad zapadnemo u takvo stanje, jednom nogom smo zakoračili kroz vrata nesvjesnog, a drugom još uvijek stojimo na svjetlu svijesti. Kako su vrata nesvjesnog odškrinuta njeni sadržaji prodiru u budnu svijest. Slike su često veoma žive, sa mnogo detalja i za njihovo držanje u svijesti gotovo da nije potreban napor. Ali, ako uložimo sasvim mali napor u održanje odabrane psihičke slike, dok smo u takvom stanju, ona će trajati u svijesti relativno dugo, budući pri tome živa i jasna. Zato je važno, ako je ikako moguće, produžiti seksualni ritual sve do stadija javljanja graničnog ili hipnagoškog stanja, jer tada možemo dugo ostati usredsređeni na željenu ideju, odnosno

36

sliku koja je predstavlja, bez velikog napora. Posljedice serije dobro obavljenih rituala su primjetne, naročito za samog praktičara i

gotovo uvijek imaju znatno šire djelovanje od polazne ideje. Vrlo često, frigidne žene, ili žene sa djelomičnim smetnjama u seksualnom životu, poslije nekoliko desetina ritualnih seansi, čiji je cilj bilo spajanje sa Daemonom, doživljavaju potpuni preobražaj u čisto seksualnoj sferi. Znači, cilj je bio spiritualan - kratkotrajno dosezanje Nadsvjesnog stanja - a posljedice mnogostruke, pored ostalog nestajanje ili ublažavanje seksualnog poremećaja. Frigidnost ustupa mjesto izrazitoj osjetljivosti. Osjećanje krivice - koje često prati seksualni život - nestaje, a ljubavni kapacitet je nesumnjivo povećan. Veoma često se javlja blagonaklonost prema pojavama ili osobama koje su dotad u nama izazivale izrazitu netrpeljivost. Javlja se težnja da se shvate tuđi motivi, da se razumije i da se oprosti. Javlja se dublje samorazumijevanje. Psihijatar bi rekao da dolazi do boljeg prilagođavanja okolini, a hermetista da je do kratkotrajnog spajanja sa Daemonom zaista došlo i da naša viša svijest počinje da se ispoljava u svjesnom duhu, koristeći njega i tijelo kao instrument svoje kozmičke misije.

Posljedice ovakvog, iako kratkovječnog, spajanja su dalekosežne i nepredvidljive, ali uvijek pozitivne. Tako je Krauli na bračnom putovanju, dok je boravio u Egiptu, izvršio seriju magijskih evokacija, želeći da pokaže svojoj supruzi kako je on moćan mag. Prizvao je Daemona kroz ritual seksualne magije, bez ikakvih posebnih ciljeva. Očito je sa svojom suprugom Rouz prakticirao veoma djelotvornu magiju, jer je došlo do dalekosežnih promjena u njegovoj svijesti uvid za uvidom slijedio je u toku slijedeća dva-tri dana i kao posljedica nastalo je njegovo, možda najpoznatije djelo “Knjiga zakona” (“The Book of the Law”).

Pošto vi niste Krauli, jer se tek učite (prosta istina da čitate ovakvu knjigu govori za sebe), promjene u vašoj svijesti biti će sigurno manje dramatične i ne tako spektakularne. Ipak, izlet u naručje Daemona, kroz alkemijsku vatru orgazma, ubrzati će vaše spiritualno vrenje. Njegov blagi dah dodirnuti će vas ovlaš, ali će duboko odzvoniti u slojevitim naslagama vašeg bića i u svakodnevnom bitisanju njegov srebrni odjek dugo će se prelamati.

37

MITOVI - IZVORI HERMETIČKE MUDROSTI

U ovom poglavlju neću se mnogo osvrtati na mnogobrojne definicije i tumačenja

mitova koje možete naći u radovima antropologa, sociologa i psihoanalitičara. Njihove definicije su lijepo izrečene, a njihovo naučno znanje u tim oblastima daleko prevazilazi moje. Ovdje ćete, pak, dobiti ono što ne možete naći u drugim pisanim izvorima - kako da crpite energiju iz tih vječitih izvora mudrosti koji zato i postoje.

U kasnijem praktičnom radu sa mitovima uvijek držite na umu slijedeću definiciju mita, koja je možda malo rogobatna i neumivena, ali je sasvim dobra za ostvarenje ciljeva koje smo postavili sebi u uvodu ove knjige. MIT JE SLOŽENI SIMBOL U AKCIJI.

Značaj mitova za Sljedbenika je neprocjenjiv. Njegova spiritualna evolucija određena je u mnogome snagama koje mitovi kriju u sebi. Najveća vrijednost mita je njegova univerzalna prihvatljivost. Ona se u praktičnom radu svodi na slojevitost i mnogostranost. To znači da njegova unutrašnja suština nije apsolutno određena, već se SMISAO MITA MIJENJA ZAVISNO OD SPOSOBNOSTI SHVAĆANJA SAME INDIVIDUE. Isti mit u različitim epohama je različito tumačen, a i istovremenici ga različito doživljavaju. Razlog leži u jednostavnoj istini - mit nam vraća točno koliko je u njega uloženo.

Za nas je važno svojstvo mita o kojem se u naučnoj literaturi još uvijek ne govori - njegova moć da izazove u nama dublje shvaćanje sopstvene sudbine i načina kako da je iživimo u skladu sa kozmičkim zakonima, a ne protiv njih.

Mit rada u nama seriju slika koje djeluju na dublje, iracionalne slojeve bića, na naše nesvjesno i izaziva u njemu lagano previranje, koje pretvara slatki nezreli sok znanja u opojno vino životne mudrosti. Teško je reći kako se odvijaju procesi spiritualnog vrenja, jer ti procesi izmiču pažnji, ali nam način njihovog djelovanja postaje jasan ako se sjetimo Jungove definicije simbola (a mitovi su složeni simboli): “Simbol je psihološka mašina koja preobražava energiju.”

Jungovo određenje simbola je u savršenom skladu sa hermetičkim učenjima Istoka i Zapada: smisao nastanka univerzuma i čovjeka leži izvan oblasti svjesnog racionalnog duha. Leži u oblastima o kojima ne možemo da rasuđujemo, jer se duh u svojim aktivnostima služi konačnim kategorijama, a krajnje uzroke možemo samo naslutiti u razrijeđenim sferama najveće apstraktnosti, koje mistici nazivaju Neizrecivo, Neopisivo, Veliko Neispoljeno, Apsolutno, Brama, Nirvana (Ništavilo) . . . Neposredan dodir ljudskog duha sa tim sferama je nemoguć i zato, da bi do njega makar posredno došlo, moramo pribjeći preobražaju apstraktne energije u sasvim konkretnu. Simbol je psihološka mašina koja taj preobražaj postiže najdjelotvornije i zato ga srećemo kod svih naroda. Mit je pristupačno, shvatljivo ruho apstraktne misli. Izvor mitova je Kolektivno nesvjesno čovječanstva. Njeni sadržaji se probijaju u ljudsku svijest kroz individualne snove i univerzalne snove ili mitove. Ono što je san za pojedinca, to su mitovi i bajke za ljudsku zajednicu. Javljanje mitova u narodu je san njegove Kolektivne nesvijesti.

U negdašnja vremena su žreci i svećenici bili prenosioci mitova. Oni su ih održavali, čuvali u usmenom i pismenom predanju i koristili, kako papa Jung mudro napominje, “kao psihološku mašinu.” Najčešći način korištenja bila je dramatizacija mitova u vidu pred-stava, koje su imale zadatak da na upečatljiv način vrate mit nesvjesnom svake individue, da ga pokrene i omogući da prepozna arhetipove, što je uvijek praćeno nekom vrstom katarze - čišćenja, pražnjenja.

Na ustaljenim svečanostima, praćenim ovakvim dramatskim prikazima, među posmatračima, koji bi pokazali da su sazreli za viši stupanj upućivanja, regrutirani su kandidati za hermetički trening. Znak takve zrelosti moglo je biti duboko doživljavanje same predstave ili inteligentno pitanje u vezi sa prikazom, koje je nedvosmisleno ukazivalo na pomaljanje uvida unutrašnje suštine mita.

38

Govoreći tehnički, na višim planovima egzistencije vibracije se u potpunosti razlikuju od vibracija normalne ljudske svijesti. Taj ambis se mora nekako premostiti, ako želimo da shvatimo nešto od onoga što se odigrava u “drugim svjetovima”. Mit je postigao svoj cilj kada izazove emocionalnu reakciju subjekta. Tada je postignut spoj između dva svijeta različitih vibracija i omogućeno je shvaćanje nečeg što je u izvornom vidu neshvatljivo.

Mitovi potiču iz jednog izvora, ali primaju mnoge pritoke. Bilo bi naivno vjerovati da mitove treba da proučavaju samo okultisti. Ništa manje naivno bilo bi vjerovanje da njima treba da se bave isključivo antropolozi i psihoanalitičari. Mitovi izviru iz osnovne ideje smisla ljudske egzistencije na Arhetipskom planu, a zatim se prelamaju kroz niže planove sve do fizičkog, koji im daje konačno ruho. Na taj način, u mitu, kao složenoj simboličkoj tvorevini dolaze do izražaja kako društvene snage - jer su mitovi sa jedne strane odraz svog vremena i društvenih odnosa - i arhetipske sile, koje su u stvari kozmičke snage, relativno nezavisne od vremena u kojem se ispoljavaju. Tako mitovi nose poruku i ljudskom razumu (naučnici mogu iz njih saznati mnogo o društvenim odnosima koji su vladali u određenoj zajednici iz koje je mit potekao) i čovječjem nesvjesnom, u kome treba da izazove spiritualno vrenje. Hermetisti će u njima tražiti dublji smisao, naglašavajući njihovu UPOTREBNU VRIJEDNOST. Tražiti će u njima psihološku mašinu koja će ih brže ponijeti stazama evolucije. Mi ćemo, u skladu sa tim, tragati za skrivenim, okultnim smislom mita i bajke, a druga značenja i poruke prepustiti ćemo onima koji su od nas kompetentniji, na prvom mjestu antropolozima.

Shvatljivo je da ovdje neću uzimati u razmatranje bilo koje mitove, već samo one koji su u neposrednoj vezi sa sadržajem ove knjige. Na prvom mjestu usredsrediti ćemo se na mitsko učenje o kozmičkim elementima i njihovoj kontroli. Pri tome moram da naglasim ograničenost svog iskustva. Meditacija o unutrašnjoj biti nekih od bezbrojnih simbola dovela me je do izvjesnih uvida. Mnogi ljudi došli su do istih rezultata koristeći drugačije, pa i sasvim različite simbole. To je u skladu sa drevnom istinom da se sa različitih strana može dospjeti do istog mjesta.

Vidjeti ćemo sada dinamički princip djelovanja simbola, odnosno mita. Kontrola kozmičkih snaga, koje nazivamo kozmičkim elementima, zauzeti će u ovom razmatranju središnje mjesto. Taj momenat dovodi nas do sfinge, složenog simbola tradicije starog Egipta, koji je zatim prešao u grčku i druge mitologije. Kaže se da sfinga ne govori. To je djelomično točno, ona ne govori laicima; svatko sam mora riješiti njenu zagonetku. Kako je korak po korak rješava, tako mu sfinga postupno progovara, dok konačno ne propjeva. Sfinga je, da odmah kažem, sasvim jasan simbol kozmičkih elemenata. Ima glavu čovjeka (element Zraka), šape lava (element Vatre), krila orla (element Vode) i trup i rep bika (element Zemlje). Na taj način sfinga je složeni simbol univerzuma i kad riješimo njenu tajnu do kraja dostigli smo cilj kozmičke evolucije. Ona je simbol formule Tetragramatona ili Jehove starih kabalista. Sfinga je simbol psihološke formule po kojoj djeluje ljudska svijest.

Da se podsjetimo što znamo o formuli Tetragramatona i elementima. Formula stvaranja univerzuma i psihološkog djelovanja ima četiri elementa, kojima odgovaraju četiri svijeta Kabale:

Jod - He - Vau - He ili

Arhetipski - Mentalni - Astralni - Fizički svijet svijet svijet svijet

ili Zrak - Vatra - Voda - Zemlja

ili Mač - Štap - Pehar - Novčić

39

ili Čovjek - Lav - Orao - Bik

ili Pokretljivost - Širenje - Skupljanje - Opipljivost

Svatko može sam na osnovu ličnog iskustva ili meditacije izvlačiti nove veze i simbole za osnovni odnos koji postoji u Tetragramatonu. Tako neki nalaze veze sa četiri osnovne psihološke funkcije Jungove psihologije ili sa četiri elementa Ajnštajnove teorije - prostor - vrijeme - energija - materija i tako dalje.

Sfinga je, možete lako vidjeti, složen simbol koji u sebi sadrži istinsko znanje o čovjeku i svijetu. Osnovna stvar za Sljedbenika je da ove veze ne prima na slijepu vjeru, već da do njih dođe istinskim psihološkim uvidom, iznenadnim sagledavanjem unutrašnje biti neke stvari ili odnosa. Prirodno, meditacije prethodnika koji su došli do izvjesnih uvida mogu da posluže kao dragocjen putokaz za potonje generacije Sljedbenika. Na primjer, zašto je novčić simbol elementa Zemlje? Novac je nešto čvrsto, opipljivo, do krajnosti MATERIJALNO. Kad strancu, čiji jezik ne razumijete, želite da dočarate novac, vi ne mašete rukama, ne širite ih, niti ih skupljate, ne sliježete ramenima, već trljate palac o ostale prste. To je univerzalni gest za novac, koji je zaista simbol opipljivosti, realnosti.

Kad u hermetičkoj literaturi, bajkama, predanjima, mitovima i sličnim izvorima naiđete na sfingu (ili sličan složen simbol), sjetite se da ona nije izmišljena iz nečije dokolice, već da vam je dana kao putokaz za djelovanje. A sresti ćete je mnogo puta. Uzmimo za primjer veoma eksploatiran mit o Edipu. Iako ne sumnjam da ga većina zna, podsjetiti ćemo se ukratko njegovog sadržaja. Pokraj jednog grada u staroj Grčkoj živjelo je čudovište sfinga, koje je sačekivalo putnike i svakom postavljalo zagonetku. Ako putnik ne bi uspio da je riješi, ona bi ga proždirala. Heroj Edip, koji nije znao tko su mu roditelji, idući za svojom neumitnom sudbinom, bio je stavljen pred istu vječitu zagonetku: Što je to što ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije, a uvečer na tri? Edip je odgovorio - Čovjek! (U djetinjstvu puzi, u zrelo doba hoda i u starosti se pomaže štapom pri hodu). Suočena sa rješenjem zagonetke, sfinga je uništila samu sebe.

Ovaj često navođeni mit je dobar primjer različitog tumačenja iste stvari. Edipov odgovor je na nivou laičkog uvida i kao takav može se naći u mnogim zabavnicima i dječjim knjigama. Hermetički odgovor je manje spektakularan, ali dalekosežniji - rješenje zagonetke je u postizanju kontrole nad elementima. Kad postignemo kontrolu elemenata na svim planovima egzistencije, zaista smo riješili sfinginu tajnu i ona nam više neće prijetiti.

Na kom je nivou Edip riješio zagonetku? Odgovorivši - “Čovjek”! - Edip je riješio problem, ali samo na nivou fizičkog plana, najnižeg plana postojanja! Upravo to postiže većina ljudi i zato je laiku takvo rješenje zagonetke prihvatljivo i logično. Jer, fizičkim planom vlada razum, zdrav razum je zakon fizičkog plana. Ali, na Astralnom planu Edip nije našao rješenje, odnosno nije uništio sfingu na Astralnom planu, već je ona njega “prožderala”. Pokušajte da shvatite što to znači!

Možda ćete se sjetiti Frojda. On je iz ovog mita izvukao poruku za sebe i svojim uvidom o postojanju Edipovog kompleksa obogatio iskustvo čovječanstva.

Međutim, najjednostavnije hermetičko rješenje tajne ne poklapa se sa psihoanalitičkim, mada su bliski rođaci. Evo vam najpovršnijeg odgovora, a vi tragajte dalje za dubljim uvidima, koji će imati značenje samo za vas! Naučili ste da je Astralni plan (ili elemenat Vode) svijet emocionalnih energija. Na tom planu, na planu emocija, Edip nije riješio sfinginu tajnu i vi znate nastavak mita. Na Astralnom planu (a to je, ponavljam, svijet osjećanja) doživio je grozna iskustva. U neznanju je ubio svog oca i stupio u rodoskrvni odnos sa majkom.

Nešto dublja poruka ovog mita za vas - jer, vjerujte mi, vi ste kralj Edip - jeste: riješite

40

sfinginu zagonetku na svim nivoima, na svim planovima postojanja i monstruozna sfinga straha, mržnje, pretnje, pa i Edipovog kompleksa nestati će sama od sebe. Istinski problem je u nama, ne u spoljašnjem svijetu, jer su sva četiri elementa i sva četiri plana zastupljena u našem slojevitom biću. Kad problem riješimo u sebi, on u spoljašnjem svijetu nestaje sam od sebe. Otvorite oči i svjetlost će sama ući u njih. Počnite da milite ka istini i ona će pohrliti ka vama.

Prije nego što predem na mit o Herkulu i Anteju, koji nam govori o procesu realizacije (materijalizacije), odnosno o procesu ostvarenja ideje, moram ukratko da se osvrnem na sam proces realizacije. Neki ljudi shvaćaju realizaciju sasvim pogrešno, povezujući je sa nečim nedostojnim čovjeka. Nisu rijetki ni pisci hermetičke literature koji, bar na riječima, zastupaju sličan stav. Sve je u redu dok se diskutira ili teoretski razmatra postizanje viših stupnjeva svijesti, oslobođenje od kotača sudbine i ponovnog rađanja (karme), o širenju spiritualnih ideja po svijetu itd. Ali, čim spomenete ostvarenje ideja koje se odnose na fizički plan egzistencije, lice im dobije izraz kao da im je u usta stavljeno jaje sumnjivog ukusa - koji odaje negodovanje i blago gađenje. Često će izraziti ubjeđenje da je ostvarenje ideje nešto nemoralno, zaboravljajući da je cijeli razvitak ljudskog društva u stvari niz takvih realizacija.

Takav izvitoperen stav predstavlja poremećaj i bezmalo huljenje kozmičkih zakona. Formula Tetragramatona mora da se razvije od prvog do posljednjeg stadija. Moramo biti realni, moramo svesti svaku ideju, ukoliko je to u našoj moći, na plan fizičke stvarnosti. Ako nemate nikakvih želja - vrlo lijepo, zaista niste daleko od stadija Bude koji, sa spokojnim smiješkom, vječito počiva u blaženstvu Nirvane. Ako ih imate, ne smijete ih ostaviti (blokirane) na stadiju elementa Zraka, već ste dužni da ih prizemljite u opipljivu formu. Za to je, logično, potrebno uložiti napor. Upravo izbjegavanje takvog napora često srećemo kod slatkorječivih moralizatora, koji vole da diskutiraju o hermetizmu, ali se prepadaju od pomisli da zasuču rukave.

Sasvim je netočno tvrđenje da se realizacija svodi na ostvarenje materijalnih želja. Daleko od toga! Takve želje su sastavni dio slike, ali sa perifernim značenjem. Život nije samo u jelu i piću. Realizacija se odnosi na sve moguće ideje, počevši od spiritualnih, pa preko mentalnih i emocionalnih do fizičkih. Kako je svako od nas četverostruko biće (točnije rečeno - petostruko, jer je u čovjeku i peti elemenat Akaša), treba da se trudimo da budemo jednako djelotvorni na svim kozmičkim planovima, od spiritualnog do ovozemaljskog. Hermetizam je privlačan upravo stoga što nudi odgovore na najdublja pitanja čovjekove egzistencije i, ne zaboravite, nudi PRAKTIČNE ODGOVORE. To znači nudi metode i uputstva za rješenje problema, kako spiritualnih, tako i ovozemaljskih. Drugujmo uvijek sa definicijom psihomagije: “To je sposobnost za izazivanje promjena u svijesti po sopstvenoj volji.” A davno smo naučili da promjene u svijesti (i nesvjesnom) neumitno dovode do promjena u spoljašnjem svijetu, u našoj fizičkoj i socijalnoj sredini. Jedno bez drugog ne ide.

U hermetizmu je sve nerazdruživo povezano. Često ponavljamo da preko njega želimo postići ekspanziju svijesti, uzdizanje na više stupnjeve vibracija bliže našoj istinskoj prirodi, našem Daemonu. To je istina. Moramo, međutim, biti realni, moramo biti praktični! Ne smijemo zaboraviti da je u sadašnjoj fazi kozmičke evolucije čovječanstvo duboko uglobljeno u fizički plan egzistencije i zato svaka naša realizacija mora dostići taj plan. Ovakvo izlaganje neudubljenom posmatraču može izgledati odbojno i proturječno. Prvo kažemo da su nam cilj spiritualne visine, a zatim kažemo da ih moramo spustiti na nivo opipljivosti, da ih moramo prizemljiti. U stvari, nema proturječnosti. Evo zašto. Hermetičkim metodama postižemo egzaltaciju i uzdizanje svijesti na viši nivo; sa njega naša svijest stiče dublji uvid u aktivnosti koje treba obaviti da bismo nastavili da se krećemo Stazom evolucije u skladu sa kozmičkim zakonima. Vraćajući se sa viših nivoa svijesti na nivo svakodnevnog bitisanja, mi sasvim jasno znamo što nas čeka, što treba uraditi i zatim

41

URADIMO TOČNO TO ŠTO TREBA! Pazite na slijedeće! Najvažnije je da ova posljednja faza bude ostvarena, inače je sve što je njoj prethodilo sasvim bezvrijedno. Operacija u kojoj nema fizičke realizacije je duhovna onanija. Zato moramo biti realni, REALNI! Inače se bogohulno protivimo Kozmičkoj svijesti, procesu evolucije, pored toga što sebe obmanjujemo.

Vrijeme je da predemo na mit o borbi Herkula i Anteja, koji uči našu podsvijest procesu realizacije tiho, nečujno i nepogrešivo. Svi mitski junaci predstavljaju dio nas, predstavljaju Arhetipove Kolektivne nesvijesti, kojih treba da postanemo svjesni kroz meditaciju o suštini mita. Herkul, pandan babilonskom junaku Gilgamešu, bio je polubog. Pazite, POLUBOG! To znači da je predstavljao spoj čovjeka i Boga. To ste i vi. Vi ste spoj vašeg Ego, vaše svijesti, i vašeg istinskog JA, Kozmičke svijesti koja je u vama, vašeg Daemona. Herkulov otac je bio bog Zeus, a mater mu je bila smrtna žena. Zastanite za trenutak i razmotrite njegovo začeće. Kako je do njega došlo? Zeus je sišao sa Olimpa i oplodio smrtnu ženu. To znači samo jedno - aktivno djelovanje Nadsvijesti na svjesno Ja, na Ego. Da li vam pada u oči isti korijen riječi “mater'- (majka) i “materija”. Tu imate zaista mnogo hrane za razmišljanje.

Ljudska komponenta Herkulovog bića bila je polazna točka njegovog herojskog života, Da bi stekao pravo da dospije na Olimp među bogove (da bi ostvario cilj kozmičke evolucije - stanje Kozmičke svijesti) morao je da prođe kroz mukotrpne napore. Morao je da izvrši 12 velikih radova. Ako ste samo načuli za Astrologiju, mora da vam je, bar za trenutak, proletjela kroz glavu misao o poklapanju 12 Herkulovih radova sa 12 znakova Zodijaka. Oni nisu ništa drugo do Arhetipovi koje moramo sebi pripojiti kroz niz inkarnacija. Vi zaista jeste Herkul i radovi koji vas čekaju u životu zahtijevaju herojske napore i to ne samo na spiritualnom nivou - čišćenje štala, dragi moji, a ne branje lotosovih cvjetova. Realan čovjek shvaća, bez mnogo naprezanja, da čišćenje Augijevih štala, na što mu ličnim primjerom ukazuje Herkul, nije ništa manji heroizam od ubijanja čudovišta.

Pazite sada. Vi ste djelomično Hekul, ali ste djelomično i svaki od ostalih heroja sa kojima se on sreće, bori i koje pobjeđuje. O tome govori i sukob Herkula sa Antejem, a zbog njega sam i počeo cijelu priču. Herkul se sukobio sa nepobjedivim Antejem, čija je majka bila boginja zemlje Gea. Sad otvorite četiri oka! Antejeva nepobjedivost poticala je od njegovog KONTAKTA SA ZEMLJOM! Kad god bi mu u borbi zaprijetila opasnost, kad bi počeo da gubi snagu, on bi dodirnuo zemlju, dobio bi od nje novu snagu i pobijedio. Dokle god je bio u kontaktu sa majkom Zemljom bio je nepobjediv.

Shvativši tajnu Antejeve nepobjedivosti, HERKUL GA JE LIŠIO KONTAKTA SA ZEMLJOM I POBIJEDIO GA. Podigao ga je u ZRAK i zadavio ga.

Što nam govori, čemu nas uči ovaj mit? Kao i uvijek, neupućene ničemu, a ljude zrele za uvid mnogo čemu. Sada lako možete odrediti kategoriju u koju spadate. Naša formula realizacije, ostvarenja, koja se začinje nekom idejom, MORA DA SE OKONČA MATERIJALIZACIJOM! Morate biti u kontaktu sa elementom Zemljom. Ako svoje ideje niste u stanju da prizemljite, ako izgubite kontakt sa elementom Zemljom, izgubili ste moć realizacije. Antejeva sudbina - njegova nepobjedivost do susreta sa Herkulom i smrt u tom sukobu - je simbol uspjeha i neuspjeha u formuli ostvarenja (J H V H). Dokle god vam je proces ostvarenja prekinut ili blokiran na nekoj od viših faza, ideje su sasvim bezvrijedne. Tada su zaista kute u zraku, prazna sanjarenja, snovi, nemoćni Antej koga Herkulove ruke dave. Tako ćete, bez ikakve sumnje, proći kao Antej u sukobu sa Herkulom. Zato, ne dajte se! Držite se majčice Zemlje i vaši snovi postati će opipljiva stvarnost.

Prije nego što predemo na predanje o Kristu i Judi, moramo se, za kratko, vratiti na kozmičke elemente. Već smo raščistili da su oni simboli za mnoštvo stvari i procesa. Pored ostalog, predstavljaju simbole tzv. hermetičkih vrlina. Te vrline jesu: Znati (Zrak), Smjeti (Vatra), Htjeti (Voda) i Šutjeti (Zemlja), U hermetizmu se insistira, možda u najvećoj mjeri, na šutnji. Na šutnju prevashodno o svome radu; što ste postigli, dokle ste došli itd.

42

Na prvi pogled ovakav zahtjev izgleda nelogičan. Zašto ne bismo rekli što smo doživjeli u ovoj oblasti, kao u bilo kojoj drugoj? Ipak, ljudi koji se bave hermetizmom duže vrijeme znaju iz iskustva da je naglašavanje važnosti šutnje sasvim opravdano. Svi početnici osjećaju jaku potrebu da podijele svoja iskustva sa drugim, da opišu svoja preživljavanja. Unutrašnji pritisak da se saopći okultno iskustvo gotovo je nepodnošljiv. Zato na početku svi bez izuzetka “pričaju”. Tu ih čeka prvo veliko razočaranje. Ljudi kojima početnik oduševljeno opisuje svoje iskustvo obično mu odmah kažu da je to glupost, ili, ako su pristojniji, pričekaju da naš ushićeni osnovac okrene leđa i tada se kuckaju prstom po čelu. To je gest koji ima svuda isto značenje - “ovaj je malo skrenuo”.

Druga vrsta razočaranja, koja je mnogo ozbiljnija, ne odnosi se na spoljašnji svijet, nego na nas same. Neposredno pošto smo se lijepo pohvalili svojim čudnim iskustvima, u našem radu javlja se neumitna reakcija ili tzv, suhi period, u kojem nam ništa više ne polazi za rukom. Prethodna iskustva blijede, a novih više nema. Vježbe nam izgledaju suhoparne i beskrajno dosadne i ne daju rezultat. Rađa se jaka želja da se cijela stvar prekine i napusti. Okolina ispoljava neprijateljstvo prema našim naporima, kritizira nas i potkopava nam samopouzdanje ismijavanjem. Sve kreće nizbrdo.

Ovakvi psihološki suhi periodi neminovni su i inače, ali ih nepridržavanje vrline šutnje automatski izaziva. Kako nevolja imate dovoljno, prisjetite se sfinge. Ona šuti. U skladu sa znanjem stečenim iz ovog priručnika, moći ćete, vjerojatno bez velikih teškoća, da za-ključite da šutnja spada pod element Zemlje, jer zemlja je nepokretnost, inercija. Na taj način, ako ne šutimo o svome hermetičkom radu i iskustvima, lišavamo sebe, u procesu realizacije ideja, posljednje i najvažnije faze - ostvarenja, materijalizacije. Naša aktivnost u takvom slučaju nema moć realizacije. Mi smo tada Antej, kojega je Herkul odigao u zrak i lišio spoja sa majkom Zemljom.

Druga vrsta šutnje odnosi se na grupni rad. Uslijed neprijateljskog stava srednjovjekovnog društva, na prvom mjestu inkvizicije, hermetička tradicija Zapada se do skora zasnivala na tajnim društvima, redovima i grupama. Rad u grupi stvara posebnu psihičku atmosferu, grupni duh, koji je više nego prost zbir kapaciteta prisutnih članova. Grupni duh, koji je neophodan uvjet za djelotvornost složenih rituala, prestaje da djeluje kada se o aktivnostima grupe priča van kruga njenih članova. Zato je tajnost zahtjevana od svih i novi članovi polagali su bez izuzetka veoma stroge zakletve tajnosti. Početkom ovog vijeka, pojavom šire općedruštvene demokracije u Evropi i Americi, napuštena je praksa polaganja zakletve u hermetičkim bratstvima, ali se smatra kao pravilo dobrog vaspitanja da se ne priča van grupe o stvarima o kojima ne treba pričati. Danas se organizacije koje traže polaganje zakletve šutnje mogu izbrajati na prste jedne ruke (naravno, ozbiljne organizacije, jer ima mnogo organizacija koje postavljaju takve zahtjeve, a čija je unutrašnja struktura tipa “kako mali Đokica zamišlja hermetizam”).

U periodu praskozorja civilizacije stroga tajnost je imala izvjesnog smisla, jer je ljudska rasa bila u cjelini mnogo senzitivnija na psihološko djelovanje, na primjer sugestiju (to pokazuju i suvremena ispitivanja pripadnika primitivnih plemena. Njihova čula bivaju sti-mulirana veoma slabim nadražajima, koja svijest njihove civilizirane subraće uopće ne registrira). Senzibilnost pruža mogućnost za lakši utjecaj, a odatle do svakojakih zloupotreba nije dalek put. Na taj način. otkrivanje hermetičkih znanja moralno nezrelim ljudima predstavljalo je težak prekršaj. Kao što sam spomenuo u knjizi “Ključevi psihičke magije”, kršenje zakletve tajnosti motivirano je istim razlozima zbog kojih se rade sve rđave stvari, pri čemu novcu pripada počasno mjesto.

Kažnjavanje za kršenje zakletve šutnje je jako komplicirano i za neupućenog posmatrača neuhvatljivo. U psihičku sferu Sljedbenika usadi se mehanizam koji, pri kršenju zakletve, automatski stupa u djelovanje. U dinamičkoj psihologiji je dobro poznato da osjećanje krivice, da bi bilo ublaženo, nagoni čovjeka na samoruiniranje u bezbrojnim vidovima, kao što je pijančenje do besvijesti, nekontrolirano kockanje sa nesvjesnom

43

željom da se izgubi, drogiranje i slično. Osjećanje krivice i griža savjesti često navode grešnika da nesvjesno izazove nesreću i takvim kažnjavanjem otupi nepodnošljiva osjećanja koja ga progone. Kratko rečeno, prekršilac opsjednut jakim osjećanjem krivice, naći će načina kako da sebe kazni.

Vrijeme je da prijeđemo na priču o Kristovom raspeću. Neki historičari tvrde da Krist nije postojao i da su mit o njemu stvorile potlačene mase Palestine da bi ublažile svoj težak položaj. Takvo mišljenje je prilično neubjedljivo, jer su sve velike religije i učenja imali stvarne osnivače. Sasvim druga stvar je koliko su potonje generacije kršćana dodale da bi ukrasile prvobitnu sliku. Iskustvo pokazuje da se dodaje zaista mnogo. Kako vrijeme prolazi gubi se mnogo toga što smeta neposrednim učesnicima u procesu rađanja jedne religije. U tome je smisao izreke, koja se pripisuje samom Kristu, da nitko nije prorok u svome selu. Bilo da je Krist zaista postojao ili ne (moram da naglasim da Tacit, čiji se “Anali” smatraju pouzdanim historijskim izvorom, spominje Isusa Nazarećanina, gledajući na kršćanski pokret sa neskrivenim negodovanjem), za nas je važno da postoji mit o Kristu. To nas jedino interesira.

Učenje o Kristu, kao i svako drugo predanje, izazvalo je svakojaka tumačenja, zavisno od ličnih uvida ljudi koji su ta tumačenja dali. Osnovni simbol kršćanstva - križ - stariji je od Krista najmanje dvije hiljade godina. Prvobitno je to bio zlatan križ jednakih krakova, sa ružom u sredini. Služio je kao veoma moćan simbol psihičke magije u starom Egiptu. Vjerojatno nazirete da se ponovo vraćamo na osnove hermetizma Zapada, na učenje o četiri kozmička elementa.

Razni teolozi daju veoma različita tumačenja raspeća Kristovog i događaja koji su mu prethodili. Historičari daju svoja tumačenja, povezujući događaje sa društvenim uvjetima toga vremena. Pri tome se među samim historičarima javljaju ogromne razlike u tumačenjima, zavisno od toga, da li je polazna osnova historičara bila idealistička ili materijalistička. Ima i neuobičajenih interpretacija. Jedan psihijatar smatra da za nastanak kršćanstva treba da zahvalimo činjenici da je Isus bio epileptičar. Najzad, postoje i različita okultna tumačenja. Bilo bi krajnje netolerantno, čak znak slijepog fanatizma, tvrditi da smo samo mi u pravu, jer svaki uvid je - uvid i različita tumačenja samo su posebne staze koje vode istom cilju. Ono što nas u ovom priručniku interesira jeste osnovno hermetičko tumačenje, jer ono daje smjernice za praktičnu djelatnost, kao i većina ostalih hermetičkih informacija.

Dakle, da se vratimo Kristu. Njegov život, kako ga predanje opisuje, ima značaja za sve nas, jer nam primjerom pokazuje što nas čeka na Stazi. Predanje o njegovom životu nije preživjelo do danas da bismo se osjećali bezvrijedni i bijedni prema njemu, kao nedostižnom idealu, već da bi osvijetlilo sudbinu svakog od nas. On je, kao i svi ljudi, bio polubog. U svakom čovjeku tinja vječita spiritualna iskra Nadsvijesti, prekrivena debljim ili tanjim slojevima neznanja. Za razliku od ostalih ljudi, on je bio svjestan svoje istinske, božanske prirode, a taj stupanj svjesnosti (Nadsvijest, Nirvana, Samadhi, konačno spajanje sa Daemonom i dr.) čeka sve nas u budućnosti. Život svakog Sljedbenika biti će nalik na Kristov. Prepun patnji, ismijavanja okoline, odbacivanja, duhovnih muka. U trenucima kad nam zaprijeti istinska opasnost, odreći će nas se naši najbliži (“Prije nego što pijetli tri puta zapjevaju”). Sve vrijeme dok se krećemo Stazom treba da imamo pred očima krajnji cilj evolucije - križ kozmičkih elemenata, u čije središte moramo sebe dovesti, makar to svijetu izgledalo kao razapinjanje. Od samog početka mi naslućujemo kako će se završiti naša duhovna avantura, naše tragalaštvo. Znamo za čašu koju moramo ispiti do dna. Ipak, za razliku od ljudi nezrelih za Stazu mi znamo da razapinjanje nije kraj. Poslije njega slijedi uskrsavanje, uzdizanje duha u do tada nepristupačne sfere Nadsvijesti i ostvarenje cilja našeg zemaljskog bitisanja. U trenutku najvećih muka, kad izgleda da svjetlosti niotkuda nema, zakukati će i najhrabriji među nama (“Oče, Oče, zar me i Ti ostavi?!), jer najmračnije je upravo prije svitanja.

44

Ostali elementi predanja o Kristu također bacaju dosta svijetla na našu Stazu. Kad nas budu razapinjali (a to nam se neće desiti samo jedanput) izjednačiti će nas sa lopovima. Svako tko duže vrijeme korača Stazom zna iz iskustva da je nerijetko proglašavan za varalicu, mračnjaka, lopova.

Krist je imao dvanaest apostola. Ne navodi li taj podatak vašu misao na sličnost, makar neodređenu, sa dvanaest Herkulovih herojskih podviga i dvanaest znakova Zodijaka?

Najzad, ono u što polažemo najviše nade - Juda – izdati će nas. Juda je u nama, a ne van nas. Svako svog Judu nosi u sebi. To su naše egoistične tendencije, to su naše slabosti, to je naš neposlušni svjesni duh koji nas izdaje kad nam je najpotrebniji.

Juda je, sa druge strane, arhetipski prikaz izdaje okultnog znanja duhovno nezrelim osobama, odnosno kršenje zakletve tajnosti. Sjetite se što smo rekli za kršenje zakletve. Juda je izdao Krista za novac. On je izdao nezrelom svijetu okultnu tajnu kontrole kozmič-kih elemenata, posebno kontrole 4 procesa svijesti koji dovode do ostvarenja ideja. Juda je, dakle, izdao Krista za šaku zlatnika. A kazna? Tko ga kažnjava? Svijet ga ne kažnjava. On se kažnjava sam. Griža savjesti, kao grozna sjena od koje se ne može pobjeći, nagnala ga je da se objesi. Kao razdjevičena sfinga uništio je samog sebe.

45

TAROT - FILOZOFSKA MAŠINA

“Jedna slika vrijedi 10.000 riječi”, rekao je prije mnogo vjekova nepoznati kineski

mudrac. Nije pretjerao u svojoj tvrdnji, bar što se tiče duhovnog sistema dosezanja istine kao što je hermetizam, u kome je ljudski duh istovremeno predmet i instrument istraživanja. Pošto ova knjiga obrađuje hermetičke simbole kao ključeve do psiholoških uvida i samopronicanja, nemoguće je prenebjegnuti Tarot, seriju čudnih simbola dubokog značenja i neograničenih mogućnosti.

Vrijeme nastanka Tarota gubi se u tami prošlosti, te ga je nemoguće točno odrediti. Očito je, sudeći po izvjesnim elementima slika, da je do nas došao iz starog Egipta. Neki tragovi nagovještavaju postojanje Tarota u civilizacijama koje su prethodile staroegipatskoj Sreće se, u najmanju ruku čudna, brojčana podudarnost. Mislim na megalitsku kulturu na tlu Britanije, čiji se glavni spomenik Stoun Hedž sastoji od 56 neobičnih kamenova, starih najmanje 7000 godina i čiji raspored odgovara konstelaciji nebeskih tijela iznad tog mjesta. Ništa manje čudna nije zaostavština bezimene civilizacije, koja je davno cvjetala u Srednjoj Americi prije civilizacije Maja, koja se sastoji od do sada nedešifriranog alfabeta od 56 znakova. Upadljiva je podudarnost sa brojem Malih Arkana Tarota - 56.

Što je Tarot? Elifas Levi, mag koji je uticao na generacije hermetista, u svojoj “Transcendentalnoj magiji”, nastaloj drugom polovinom prošlog vijeka - kaže: “Tarot je istinska filozofska mašina koja sprečava lutanje duha, ostavljajući mu istovremeno inicijativu i slobodu; to je matematika primijenjena na apsolutno, spoj pozitivnog i idealnog koji izaziva javljanje misli egzaktnih kao brojevi, možda najjednostavnija i najgrandioznija zamisao ljudskog genija.”

Trebalo mi je desetak godina da shvatim smisao ovog citata. Takve tvrdnje o vrijednosti Tarota izgledaju nesumnjivo pretjerane, dok se postupno ne javi uvid da je Tarot simboličkim slikama predstavljeno svekoliko znanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti dostupno ljudskoj rasi u njenoj duhovnoj evoluciji. To nikako ne znači da ćete steći to znanje kad kupite špil Tarot-karata i pročitate neki od mnogobrojnih priručnika u kojima je dato tumačenje Tarotovih simbola. To, također, ne znači da je do krajnje mudrosti došao pisac takve knjige. To, međutim, znači da u sticanju znanja o sebi i svijetu kroz Tarot nećete imati nikakvih ograničenja i da vam taj izvanredni sistem praktične filozofije vraća, kao magično ogledalo, točno onoliko koliko u njega uložite.

Postoje mnoga tumačenja nastanka Tarota. Najinteresantnije, uz to široko prihvaćeno, nalazimo kod poznatog okultiste Papusa (“Tarot of the Bohemians”). Neposredno prije propasti starog Egipta, njegovi vođi, posvećeni adepti hermetizma, sagledali su proročanskim metodama tužan kraj svoje zemlje. Glavna briga bila im je kako da sačuvaju nagomilanu okultnu mudrost za potonje generacije. Na jednom skupu vrsnih Sljedbenika javila su se dva prijedloga. Jedan je bio da se vjekovna mudrost povjeri ljudskoj vrlini. Drugi posvećenici se nisu složili. Ljudska vrlina je, rekli su, suviše nepostojana. Bolje je vječite tvorevine ljudskog duha vezati za ključeve kojima će operirati ljudski poroci, jer zlo je uvijek prisutno u čovjeku i nestati će tek završetkom ljudske evolucije. Ovaj prijedlog je prihvaćen. Sva okultna mudrost predstavljena je simbolima, za laike potpuno besmislenim, koji su naslikani na metalnim ili kožnim folijama. Izmišljena je kockarska igra i puštena u narod. Barbarske horde srušile su egipatsku kulturu u prah, ali su prihvatile kockanje kartama. Tokom slijedećih milenija Tarot-karte raširile su se po svijetu trpeći sve moguće izmjene, ali su u biti zadržale svoje izvorno značenje.

Mnogi hermetisti su davali svoje verzije Tarot-karata, dodajući detalje do kojih su došli kroz meditacije, tako da danas postoji više verzija. Među najpoznatije spadaju: karte koje su korištene u Zlatnoj Zori; verzija koja je pravljena pod nadzorom Artura Eduarda Uajta, jednog od prvih članova Zlatne Zore; Tarot-karte Alistera Kraulija, koje je pod

46

njegovim nadzorom crtala Frida Haris; Tarot-karte bratstva Graditelji Adituma; zatim Marseljski Tarot, koji je izgubio mnogo od staroegipatskog simbolizma i Njemački Tarot.

Tarotov špil sadrži 78 karata. 56 su takozvane Mate Arkane, podijeljene u četiri jednake grupe Mačevi (pik), Štapovi (tref), Pehari (herc) i Novčići (karo).

Svaka od ove četiri grupe sadrži seriju karata od jedinice (keca, asa) do 10, zatim se redaju pub, kraljica i kralj. Jedina razlika između Malih Arkana i običnih karata za igranje je u tome što prvih ima četiri više, 56 umjesto 52. Kod Malih Arkana između 10 i puba postoji karta zvana princeza ili paž, koja se vremenom izgubila.

U špilu Tarot-karata pored 56 Malih Arkana postoje 22 Velike Arkane, sve međusobno različite. Njihov simbolizam ne govori laiku ništa, početniku malo, a iskusnom Sljedbeniku veoma mnogo. Moderni alkemičar Jung, pred kraj svog plodnim tragalaštvom ispunjenog života, nabasao je na Velike Arkane i, nedugo potom, zadovoljno zaključio da je našao ono što je godinama tražio. Velike Arkane su stilizirani prikazi Arhetipova Kolektivnog nesvjesnog čovječanstva. To su vječite ideje koje ljudska rasa nasljeđem prenosi sa generacije na generaciju. Duhovna evolucija sastoji se, velikim dijelom, u naporu pripajanja tih arhetipskih modela našem svjesnom Ja. Na taj način se približava cilju evolucije - pretapanju i spajanju sa Nadsvjesnim duhom, Daemonom ili Kozmičkom sviješću.

Sve Velike Arkane imaju ime, broj i simboličnu predstavu. Redaju se od 0. do 21. slijedećim redom:

0. BUDALA

Mlad čovjek nosi u lijevoj ruci bijelu ružu (odsustvo želja), a u desnoj, na dugačkom štapu zaturenom na ramenu, malu torbu u kojoj je sav njegov imetak. On korača očiju upravljenih ka nebu, tako da ne vidi da se približava dubokoj provaliji. Iza njegovih leđa pas pokušava da ga ujede za nogu. Na zelenoj odjeći budale nazire se deset krugova.

1. ČAROBNJAK ILI MAG

Prikazan je muškarac u stojećem stavu, ispred četvrtastog stola na kojem se nalaze instrumenti mentalne magije - mač, štap, pehar i novčić. U desnoj ruci, uvis upravljenoj, drži kratak štap sa dva istovjetna zadebljanja na krajevima, prenoseći simboličkim putem poruku Hermesovog zakona “Kako je gore, tako je dole” (vidi “Ključeve psihičke magije”). Iznad glave maga je znak beskonačnosti, - broj 8 u vodoravnom položaju.

2. VELIKA SVEĆENICA

To je djevica koja sjedi između dva stuba mudrosti. Jedan je crni označava inerciju, otpor, negaciju, pasivnost. Drugi je bijeli i označava inicijativu, aktivnost i dr. Na glavi ima krunu sa dva polumjeseca i punim mjesecom među njima. Ona sjedi na kamenoj KOCKI. Na njenim grudima visi srebrni križ jednakih krakova, a ispod drugog ogrtača nazire se do pola razvijen svitak, na kome se vide slova TORA. Ona, očito, sjedi na ulazu u hram. Iza njenih leđa, između stupova, razapeta je zavjesa na kojoj su naslikani narovi i palme. Narovi su raspoređeni po shemi Drveta Života, pri čemu sama svećenica zauzima središnji položaj, položaj Sefirota broj 6 - Tifareta.

3. CARICA

Trudna žena, sa krunom od 12 zvijezda, sjedi u žitnom polju. Kraj njenih nogu teče voda. U ruci drži skiptar. Na njenom prestolju ugraviran je znak Venere. Oko nje su plodna polja.

47

4. IMPERATOR

Bradati Imperator sjedi na kockastom kamenom prestolju. U oklopu je. U lijevoj ruci drži sferu (simbolično prikazanu zemaljsku kuglu sa križem), a u drugoj skiptar, što su znaci carskog položaja i vlasti. Na prestolju je predstavljena ovnova glava. Iza Imperatora naziru se kamenite planinske litice.

5. HIJEROFANT ILI PRAVOSVE ĆENIK

Između dva stupa na ulazu u hram sjedi čovjek sa trostrukom krunom na glavi (koja je simbol tri donja, tzv. niža svijeta Kabale - mentalnog, astralnog i fizičkog). U lijevoj ruci drži skiptar sa trostrukim križem. Desna ruka - sa opruženim kažiprstom i velikim prstom, a ostalim zgrčenim prstima - podignuta mu je u gestu blagoslivanja. Pred njim kleče dva svećenika. Stupovi hrama su sive boje, a to je boja Sefirota Čokmah, Sefirota mudrosti.

6. LJUBAVNICI

Na slici su nagi muškarac i žena. Iza žene je tzv. Drvo Dobra i Zla. Iza muškarca je drvo sa 12 vatrenih plodova. Iznad Ljubavnika je arhanđel Rafael, koji je simbol elementa Zraka. On ovdje predstavlja Nadsvijest ili Kozmičku svijest. Muškarac predstavlja svjesni duh, Ja ili Ego, a žena podsvijest. Sljedbenik treba da obrati pažnju na slijedeće: muškarac gleda ka ženi, a ne ka Rafaelu. To znači da Nadsvijest možemo dosegnuti samo preko harmoničnog spoja i suradnje (ljubavi) sa podsvjesnim duhom.

7. KOČIJA

Oklopljen vitez vozi se u četvrtastim kočijama koje vuku dvije sfinge, bijela i crna. U desnoj ruci drži skiptar. Kočije su prekrivene plavim baldahinom, na kojem su naslikane Zvijezde (Astralni plan).

8. SNAGA

Mlada žena sa vijencem bršljana na glavi zatvara lavu razjapljene čeljusti. Ženu i lava spaja veliki vijenac ruža. Iznad ženine glave je znak beskonačnosti, istovjetan sa onim iznad glave čarobnjaka. U daljini se vidi ogoljeli planinski vrh.

9. PUSTINJAK

Starac sa dugom kosom i dugom bradom oslanja se lijevom rukom na dugačak štap. U podignutoj desnoj ruci drži fenjer u kojem svijetli heksagram (Solomonova šestokraka zvijezda). On stoji na planinskom visu prekrivenom snijegom.

10. KOTAČ SREĆE

Ova Arkana je veoma bogata simbolima, U sredini karte nalazi se kotač sa 8 paoka. Na njemu je ispisano (s desna na lijevo, kao u hebrejskom) TORA i J H V H. Na vrhu kotača je sfinga sa mačem preko lijevog ramena. Sa desne strane uz kotač se uspinje čovjek sa glavom šakala. Sa lijeve strane niz kotač se spušta zmija. U uglovima karte, na oblacima, nalaze se četiri svete životinje, koje su simboli elemenata: čovjek, orao, bik i lav.

48

11. PRAVDA

Žena sa krunom na glavi sjedi na tronu između dva stupa. U lijevoj ruci drži zlatnu vagu, a u desnoj podignut mač. Iza nje, među stupovima, razapet je ljubičast veo. Ona je očito personifikacija pravde. Jedino nema poveza preko očiju.

12. OBJEŠEN ČOVJEK

O horizontalnu gredu visi čovjek, konopcem vezan za desnu nogu, glavom okrenut ka zemlji. Lijeva noga mu je tako savijena u koljenu da sa desnom formira križ. Ruke su mu vezane na leđima, tako da laktovi i glava čine ravnostrani trokut.

13. SMRT

To je dobro poznata predstava smrti u vidu kostura sa kosom u rukama. Svuda oko nje leže glave i odsječeni dijelovi tijela. Na horizontu se rađa sunce.

14. UMJERENOST

Krilati arhanđeo Mikael (Mihailo), koji je simbol elementa Vatre, presipa vodu iz jednog pehara u drugi. Na njegovoj odori ispisana je riječ J H V H. Na grudima mu visi sedmokraka zvijezda, a to je simbol velike vještine. On lijevom nogom stoji na čvrstom tlu. Desnom je zagazio u vodu.

15. SATANA

Na karti je poznata figura, personifikacija crne magije. To je složeno biće, sa glavom koja podsjeća na jarca, između čijih se rogova nalazi izvrnut pentagram. On sjedi na polovini kocke, za koju su lancima privezani nagi čovjek i žena. Satana umjesto stopala ima papke ili kopita, a na leđima ima krila slijepog miša. Desnu ruku, otvorene šake, podigao je uvis. U lijevoj, spuštenoj, drži buktinju. Na desnoj ruci piše na latinskom “Solve”, na lijevoj “Coagula”. To znači “Razrijedi” i “Zgusni”.

16. KULA

Visoka kula, sa tri prozora, pogođena je gromom. Vrh kule je u obliku krune, koja pada poslije udarca groma. Također dvije ljudske prilike padaju naglavce sa vrha kule.

17. ZVIJEZDA

Lijepa mlada žena, duge kose, zagazila je jednom nogom u vodu. Drugom nogom kleči na čvrstom tlu. U rukama drži posude iz kojih sipa vodu - iz jedne na tlo, iz druge u vodu u koju je zagazila. Na drvetu kraj nje stoji ptica Ibis.

18. MJESEC

Pun mjesec sa ljudskim likom sija na nebu. Na zemlji, ispod njega, nalaze se dvije kule. Između njih vijuga staza sve do planinskih vrhova u daljini. Iz vode, od koje polazi staza, pomalja se rak. Pored staze stoje pas i vuk glave uzdignutih ka mjesecu.

19. SUNCE

Blještavo sunce obasjava dijete koje nago jaši na konju držeći u ruci zastavu. U pozadini je zid, iza njega se pomaljaju glave suncokreta.

49

20. SUD

Anđeo Gabriel (Gavrilo) puše u trubu iz oblaka. Na trubi visi zastavica sa križem jednakih krakova. Ispod njega, iz kovčega koji plivaju po vodi, dižu se mrtvi: čovjek, žena i dijete. Žena drži ruke u položaju slova “L”, dijete u položaju slova “U”, čovjek u položaju slova “X°, što čini latinsku riječ “LUX” - svjetlost.

21. SVIJET

Unutar velikog lovorovog vijenca, elipsoidnog oblika, predstavljena je naga figura kako igra (mlada žena ili hermafrodit). Kako je djelomično prekrivena velom, spol joj se ne može odrediti. U svakoj ruci drži kratku spiralu. Lijeva noga joj je savijena iza desne, tako da čine križ, kao kod Arkane broj 12, “Obješen čovjek”. U četiri ugla karte, izvan lovorovog vijenca, nalaze se čovjek, orao, lav i bik.

Čitalac može lako uviditi da sav simbolizam Tarot karata nije staroegipatskog porijekla. Mnoge generacije okultista dodavale su po nešto, nešto oduzimale, tako da su do nas dospjele verzije karata koje su plod dugotrajnog tragalaštva. Sa druge strane, ne treba zaboraviti da takvi doprinosi ne krnje glavnu karakteristiku Tarotovih simbola - moć da pokrenu univerzalne ideje, da izazovu njihovo pomaljanje kroz našu ličnu nesvijest i tako nam omoguće da prepoznamo vječite Arhetipove ljudske rase.

Tarotovi simboli imaju sveopću vrijednost, iako tradicija Istoka ima svoju, znatno drugačiju verziju filozofske mašine. To je JI DŽING ili knjiga preobražaja, koja djeluje na čovječje nesvjesno konstelacijama nasumce bačenih štapića ili metalnih novčića.

Svi ovakvi simbolički metodi hermetizma djeluju slično projektivnim metodama dinamičke psihologije. Projektivni testovi stavljaju ispitanika pred neuobličen, ili nedovoljno uobličen materijal, sa zadatkom da ga protumači. Ispitanik takvu nejasnu situaciju tumači na osnovu svojih nesvjesnih sadržaja, ubacuje dio sebe u neuobličenu situaciju, projektira se, kako kažu psiholozi. Dobivene podatke interpretira stručnjak propuštajući ih kroz filtar svog iskustva.

Sličnost je jasna, ali su razlike još upadljivije. Kod projektivnih psiholoških metoda vi ste pasivni. Drugi zaključuju o vašoj situaciji i, ako vam je pomoć potrebna, ona treba da dođe spolja. Tarot je, kao i Ji Džing, neusporedivo superiorniji. On je instrument dijagnoze vašeg trenutnog stanja, sredstvo prognoze vaše budućnosti i istovremeno izvor istinske mudrosti. Prava filozofska mašina.

Za ovladavanje projektivnim psihološkim metodama potrebno je, u prosjeku, nekoliko godina. Nemojte se prepasti kad čujete da Tarot možete proučavati čitavog života, bez izgleda da dođete do kraja, jer je to nemoguće. Kraj jednostavno ne postoji. Ipak, ma koliko proučavanje izgledalo naporno, besplodno i ma koliko vam se činilo da stojite u mjestu, ono nije nikad bez rezultata. Pozitivne promjene u Sljedbeniku koji se poduhvatio praktičnog rada teško su uočljive sa strane, jer se one svode na uvid koji je subjektivno stanje sagledavanja postojećih odnosa u čovjeku i svijetu na nov način, a ne vatromet koji svi mogu gledati za jeftine pare.

Za praktičan rad sa Tarotom potrebno je voditi bilješke u posebnoj bilježnici. Morate imati sasvim nov špil karata i čuvati ga na posebnom mjestu. Ne valja ga nikome pokazivati, niti ga davati u tuđe ruke. To su vaši magijski instrumenti i tako treba da se prema njima odnosite. Karte možete kupiti od izdavača hermetičke literature u ino-stranstvu. Jeftinih špilova nema, ali ima veoma skupih. Neki koštaju 20-30 dolara, iako vrijednost špila nikako ne zavisi od cijene. Daleko najbolje je da, po ugledu na kupovni špil, sami napravite karte. Na njihovu vrijednost također nema nikakvog utjecaja ako loše crtate i bojite. Najjednostavnije je da kupite u prodavaonici fotografskog materijala, karton

50

za fotografije. Isijecite 22 pravokutnika. Zatim, po ugledu na velike Arkane nacrtajte tušem sve što postoji na originalnim kartama i obojite ih vodenim bojama, temperom ili flomasterom.

Ovaj pripremni proces crtanja i bojenja, od kojeg najveći broj ljudi stidljivo uzmiče, ima veliki značaj za dalji rad, jer su to sada instrumenti zaista intimno povezani sa vama i daleko prevazilaze najskuplje kupovne karte.

Sad nešto o upotrebi. Vrsni znalci primjenjuju Tarot-karte za prevođenje hebrejskih riječi u hermetičke formule. Primijetili ste da ima 22 Velike Arkane, točno koliko slova hebrejskog alfabeta i koliko ima staza na Drvetu Života. Prirodno, bilo bi besmisleno tvrditi da sve hebrejske riječi, kada se predstave serijom Tarotovih ključeva, daju tajnovit i skriven smisao. Istina je, međutim, da takav smisao imaju mnoge riječi, odnosno formule, date u hermetičkim priručnicima i poznatim drevnim tekstovima, kao što su “Stari zavjet”, “Sefer Jecirah” i drugi. Preobražajem hebrejskih riječi u formule preko Tarotovih ključeva bave se uglavnom teoretičari Kabale.

Glavna aktivnost Sljedbenika treba da bude meditiranje o značenju simbola. Na taj način doći će do buđenja pasivnih sadržaja prikrivenih u dubljim slojevima naše psihe. Svaki od Tarotovih ključeva odgovara izvjesnim sastavnicama naše psihičke organizacije. Koncentracija na pojedine karte razvija sposobnosti koje su sa njima povezane. Uzmimo za primjer kartu broj 1, Mag ili Čarobnjak. Usredsređeno meditiranje (razmišljanje) o ovoj karti razvija sposobnost koncentracije misli. Rad sa kartom broj 3, čije je ime Carica, razvija kreativnu imaginaciju.

Sam rad je veoma jednostavan: desetak minuta dnevno posvetite jednoj karti, uzimajući redom svakog dana drugu. Treba da ste sami u sobi. Stavite kartu ispred sebe na stol, ili, ako nemate stola, držite je u ruci kao da gledate fotografiju. Ako nekog dana preskočite vježbu, nemojte se previše uzrujavati, mada i ovdje važi princip ulaganja energije - što se više trudite, to su rezultati bolji. Treba da razmišljate o sadržaju slike - kako o cjelini, tako i o pojedinostima. Na što vas podsjeća, što predstavlja, ima li kakve veze sa ostalim kartama itd. Po isteku desetak minuta usredsređenog gledanja i raz-mišljanja o karti odmah zapišite sve što vam je palo na pamet tokom koncentracije i neposredno po završetku vježbe. Također treba da zapišete ideje koje vam padnu na pamet u okolnostima svakodnevnog života, dakle van vremena određenog za vježbu. To, u oba slučaja mogu biti ideje povezane na najčudniji način sa simbolikom karte i na taj način, ovlaš gledano, bez ikakvog značenja.

Mnogo puta činiti će vam se da osim naivnih crteža i čudnih znakova tu ničeg nema i - taj će utisak nesumnjivo biti površan. Riječ je o tome da kroz Tarot dolazite u kontakt sa dilemama koje ste oduvijek rješavali, ali ne i riješili na odgovarajući način. Arhetipskim problemima smisla ljudske egzistencije mora se prići uvijek iznova sa stvaralačkim elanom, pokušavajući da ono što je iracionalno kao proizvod nesvjesnog, jer je lišeno logike prostora, vremena i ustaljenih oblika, rastumačimo sami sebi pjesničkim i simboličkim jezikom, koji pulsira u tamnim damarima našeg srca, a ne u kratkovječnoj iskri razuma.

Da bi došli do vrijednih uvida morate posvetiti mnogo, mnogo vremena Tarotu, tako da Arkane postanu dio vašeg bića, da žive i djeluju unutar vas. Treba da budete u stanju da bez mnogo odlaganja izazovete u imaginaciji sliku svake karte prostim naporom volje. Poslije dužeg vremena ispunjenog praktičnim radom Arkane počinju da djeluju kao spiritualne snage na vaš život. Nerijetko se Arhetipski likovi sa karata javljaju u snovima, tako da će taj dio vašeg života njihovom simbolikom biti znatno bolje protumačen.

Viša aktivnost uključuje kombiniran rad sa Tarotovim kartama i Drvetom Života. U mislima se polazi od određenog Sefirota (ili sfere) na Drvetu Života, koji ima određenu boju, pa se kreće ka susjednom Sefirotu. Pri tome se kao staza koristi prizor sa određene Tarot-karte. Na taj način prolazimo u mislima kroz vizualiziranu i uvećanu sliku određene

51

karte. No to je viši rad koji ne spada ovdje. Zadržati ćemo se, ukratko, na nivou koji će vam neko vrijeme ispunjavati praktičan

dio aktivnosti. Iz iskustva mi je poznato da čak i najdetaljniji teorijski opis ne daje dovoljno podstreka čitaocu za praktičan rad. Javljaju se mnoga pitanja i dileme čije rješenje pred-stavlja nužan uvjet da bi se krenulo od pasivnog gomilanja znanja ka praktičnoj primjeni. Zato vam je ovdje u skraćenom obliku izloženo kako bi, otprilike, moglo da izgleda meditiranje o sadržaju jedne karte.

U “Ključevima” naveo sam niz uvida o značenju prve karte; zvane Mag, o značenju simbola kozmičkih elemenata: to su psihološki procesi u svijesti, koje Sljedbenik mora pravilno da shvati i razvije, od prvog - rađanje ideje ili problema u svijesti, pa preko njene ekspanzije u svim pravcima i kontrakcije do materijalizacije, odnosno rješenja problema.

Sada ćemo uzeti novu kartu. Neka to bude karta broj 15, SATANA. U hermetičkoj literaturi, za simboličnu figuru prikazanu na karti sreće se također ime BAFOMET.

Nemoguće je, čak i za sasvim poznat i jasno uobličen materijal, da se misli različitih ljudi kreću istim slijedom. Svako će ići svojim putem, jer čovjek tumači nove utiske u skladu sa prethodnim ličnim iskustvom, a ona su beskrajno promjenljiva. Zato vam je ovdje dato, na jako skraćen način, ono što bi se moglo javiti u mislima.

Pogledajte sliku br. 2. Što, zaboga, sve to na slici znači? Je li to đavo kojeg treba da

se klonimo i plašimo? Što znače ove riječi na njegovim rukama “Solve” i “Coagula”? Poslije početne nedoumice, koja može potrajati i nekoliko dana, vjerojatno će početi da se uobličava shvaćanje da se na slici nalazi vještačko biće, spoj raznorodnih elemenata. Ono je neka mješavina jarca i čovjeka... čovjek i žena vezani su lancem za polukocku . . . Može vam pasti u oči da se na ostalim Arkanama uglavnom sreće kocka kao tron, za razliku od ove gdje Bafomet sjedi na polukocki . . . Lanac oko vrata muškarca žene je veoma širok, tako da bi ga lako mogli zbaciti kad bi htjeli . . . Ne znači li to da od njih samih zavisi da li će ostati u vlasti zla ili će se osloboditi . . .? Da Bafomet u velikoj mjeri simbolizira zlo govori sasvim jasno izvrnut pentagram, jer pentagram U UOBIČAJENOM POLOŽAJU JESTE SIMBOL DOBRA, SIMBOL DUHOVNE EVOLUCIJE.

Poslije nekog vremena pada vam na pamet da stvorenje pred vama ima krila slijepog

52

miša, koji se često sreće u vradžbinama i crnoj magiji . . . možda ćemo se sjetiti da su istucana krila slijepog miša skoro obavezan sastojak ljubavnih napitaka i amajlija... Još kasnije može nam pasti na pamet da je u pitanju hermafroditsko biće, jer ima muški izraz lica, ali grudi žene . . . Zatim, da mu je desna, visoko uzdignuta ruka, snažna ruka muškarca, a lijeva, kojom drži ka zemlji usmjerenu buktinju, ruka žene.

Što je sa buktinjom? Zašto je Bafomet drži na tako neinteligentan način, okrenutu ka tlu, kad svako dijete zna kako se buktinja drži? Netko se može dosjetiti da Bafomet ne drži buktinju kako bi trebalo, da bi osvjetljavao, već na beskoristan i opasan način, to jest, ako budemo radili kako nas Bafomet uči možemo se OPEĆI.

U nekim okultnim priručnicima, pisanim od kompetentnih autora, naići ćete na tvrdnje da, pored toga što simbolično pokazuje kako da izbjegnemo zlo u svome djelovanju, Arkana broj 15 daje uputstva, pod velom hermetičkog simbolizma, za formiranje magijske turbine, za proces realizacije ili materijalizacije. Kako da formiramo magijski vrtlog u praktičnom životu? O tome nam govori položaj ruku Bafometa i na njima tetovirane riječi; “Solve” (RAZREDI) i “Coagula” (ZGUSNI). Kad provedete duže vrijeme u meditiranju o simbolima hermetike, lagano će, iz potmulih dubina nesvjesnog, početi da se pomalja sposobnost shvaćanja ovakvih poruka. Teško je povjerovati da ćete sada uvidjeti dalekosežnost okultnog otkrića koje slijedi (iskustvo pokazuje da se individualni uvid javlja kad je spiritualno zrenje dospjelo do točno određenog stadija), već ćete to postići u daljoj ili bližoj budućnosti. Pazite dobro! Ova karta je dobar primjer bacanja prašine u oči nezrelim osobama, nesposobnim da probiju veo simbolike kojima je Arkana obavijena.

Dakle, kako da svoje ideje materijaliziramo? Lijeva ruka Bafometa osvjetljava buktinjom zemlju, ZEMALJSKI PLAN, FIZIČKO-MATERIJALNI PLAN EGZISTENCIJE! Na toj ruci piše “zgusni”. Ali, fizički plan je “zgusnut” do maksimuma! Što ćemo sa tom kontra-dikcijom? Strpite se još malo . . . !

Desna ruka pokazuje naviše, ka nebu. Na njoj piše “razrijedi”. To je jasna indikacija za djelovanje na Astralnom planu, jer on je prvi slijedeći plan iznad plana materijalne realnosti, To je plan koji se u Kabali naziva Formativnim Svijetom, svijetom u kojem se vrši proces formiranja, uobličavanja stvari, okolnosti i zbivanja, prije nego što konačno očvrsnu i uobliče se na zemaljskom planu.

Ako prihvatimo kao točno dosadašnje izlaganje, okultna šifra za većinu magijskih operacija bila bi ova: koncentriraj (zgusni) energiju na fizičkom planu, a razrijedi je na Astralnom! Ovakav zaključak nećemo prihvatiti, jer je besmislen i dat naivnima kao šarena laž. Vrlo dobro znamo da je na fizičkom planu energija maksimalno zgusnuta do oblika materije, a na Astralnom planu je veoma razrijeđena. Što sad?

Obratite pažnju na pojedinost koja vam je u prvom trenutku vjerojatno izmakla pažnji (iskreno govoreći, meni je izmicala godinama): noge Bafometa su ukrštene; desna pokazuje na lijevu stranu, a lijeva na desnu! Znači, prethodnu poruku saopćenu putem simbola OKRENITE NAOPAČKE! Morate u najvećoj mogućoj mjeri usredsrediti energiju na Astralnom planu (to znači uložiti što više energije “gore”, u psihičku sliku). Na fizičkom planu morate izvršiti razrjeđivanje, a to znači ne pružati otpor djelovanju koje dolazi sa Astrala. Princip je isti kao kod mehaničkih turbina. Ako djelujete sa jedne strane turbine određenom silom, turbina će se pokrenuti - ako djelujete sa obje strane u istom smjeru, doći će do poništavanja sila i turbina će ostati nepokretna. Pravi “majstor” djelovati će na obje strane turbine jednakom silom, ali suprotnog smjera. Tada turbina dobiva punu snagu.

Ovo objašnjenje postati će vam mnogo jasnije kad iz hermetičkih priručnika, u kojima se govori o Astralnoj svjetlosti, saznate da se zbivanja u Astralu odigravaju, u odnosu na zemaljski plan, kao u ogledalu. Što je u Astralu lijevo, na zemaljskom planu je desno, i obratno. Mnogi vidovnjaci dobijaju upravo takve astralne impresije i slike, koje tumače na način suprotan opaženom. O tome govori, pored ostalog, narodna tradicija tumačenja

53

snova: ako sanjate da ste plakali, treba da očekujete, kažu ljudi iz naroda, radost; smeće i izmet znače novac; sanjati nekog u bijelom znači bolest ili smrt.

Teško je vjerovati da će ovi podaci predstavljati istinsko otkrovenje, kao što predstavljaju za osobu koja sama do njih dođe. Vaše otkrovenje biti će samo vaše, iako uvidi svih ljudi imaju zajednički imenitelj, jer otkrivaju dio Istine. Ono što im daje boju jeste individualni doživljaj pojedinca, jer je Istina svaki put sagledana pod različitim uglom.

Upravo smo dospjeli do ključne tačke ove diskusije, u kojoj se pisac raspričao dovoljno za obje strane, a vaše učešće u diskusiji svodilo se na povremeno mrštenje i negodovanje, jer se svaki čas javlja nov, vrlo važan činilac. Došli smo do istinske tajne operativnog okultizma, do ZAKONA SUPROTNOSTI. Već vidim kako se iznova mrštite. Opet nova tajna od velike važnosti?! Da, i to ovog puta tajna za koju se u hermetičkim grupama polaže zakletva stroge šutnje. Pored ostalog, malo je organizacija koje vas u tu tajnu mogu uputiti, ma kakve zakletve polagali.

ZAKON SUPROTNOSTI se odnosi na činjenicu da sve što postoji ima dvije strane. Dvostranost stvari, pojava i okolnosti naziva se u svakodnevnom govoru suprotnostima, a u hermetizmu BINARIJEM ili DVOJSTVIMA. Najpoznatiji parovi suprotnosti (dvojstva ili binari) su veliko - malo, dobro - zlo, bijelo - crno, toplo - hladno itd. Ovakvi primjeri suprotnosti ili dvojstva su općepoznati, ali znanje koje se može izvući polazeći od njih ima nesagledive posljedice za hermetičku djelatnost. Evo da vidimo.

Razmislite zašto je nemoguće ostvariti neke ideje ili želje, koje su inače sasvim dostupne ljudskom biću? Što je najčešći uzrok neuspjeha? Da li nam Arkana broj 15, Satana ili Bafomet govori o tome? Ta karta govori zaista mnogo za onoga tko umije da gleda kroz zamućenu opnu simbola. Pazite! Svaka stvar, svaka okolnost ima dvije strane. Kad god o nečemu mislite vi (po pravilu nesvjesni te činjenice) mislite samo o jednoj strani te stvari ili okolnosti. Kad ležite u postelji sa pokrivačem preko svog tijela, teško da vam pada na pamet da u tom trenutku upotrebljavate samo jednu stranu pokrivača. Drugu ne koristite, bar ne istovremeno. Listovi knjige koju čitate prekriveni su slovima sa obje strane, ali vi sada čitate slova samo sa jedne. Nema slike bez poleđine, ali vi gledate samo prednju stranu. Nož kojim siječete ima sječivo i dršku. Kad pucate puškom, unazad djeluje sila jednaka sili kojom tane izlijeće iz cijevi. Raketa se kreće naprijed istom snagom kojom mlaz ističe u suprotnom smjeru.

Izgledati će veoma čudno, možda besmisleno, ali dvostrana priroda svega postojećeg glavni je razlog nesposobnosti većine ljudi da ostvare svoje ideje. Kad kažemo da želimo jednu stvar, mi u stvari NISMO SVJESNI DA ŽELIMO SAMO JEDNU NJENU STRANU. Međutim, kad je se domognemo, najčešće smo se domogli obiju njenih strana, jer strana o kojoj nismo razmišljali automatski, kao sjenka, slijedi stranu koju želimo.

Dvije strane svega postojećeg, najčešće ispoljene kao snage, ne mogu djelovati duže vrijeme jedna bez druge. Jedna automatski slijedi drugu. Zamislite ženu koja plete pulover, Ona je usredsređena na njegovu spoljašnju stranu. Koliko god napreduje sa spoljašnjom stranom, isto toliko, bez ikakve namjere, napreduje sa unutrašnjom. Nemoguće je isplesti pulover bez unutrašnje strane!

Vjerojatno dobivate utisak da se u ovom poglavlju rađaju proturječne izjave, jer čas govorimo o realnosti ideja, a čas da je tako nešto nemoguće postići, jer nepoželjna strana nužno poništava poželjnu. Ali, nije tako. Pogledajmo običnu stolicu. Koristimo samo jednu njenu stranu - gornju stranu sjedišta - ne razmišljajući mnogo o drugoj, donjoj strani. Dok koristimo gornju stranu sjedišta, donja je istovremeno pričvršćena za noge stolice. Na taj način druga, zanemarena strana je uvijek VEZANA ili BLOKIRANA!

U okvirima ovog priručnika ne interesiraju nas stolice i slične stvari. Interesiraju nas mogućnost magijskog djelovanja u ostvarenju ideja i vezivanje ili blokiranje one strane, odnosno one snage, koja teži da poništi naše djelovanje. Ponovo moram da naglasim da je osnovni magijski proces vizualizacija ili stvaranje psihičkih slika i prožimanje tih slika

54

emocionalnom energijom. Gdje je, zapitati ćete sasvim logično, suprotan proces? Tu, ispred vas, teče usporedo sa prethodnim procesom. Pretpostavimo da želite neku knjigu do koje je jako teško doći. Primjena psihičke magije u tom slučaju svodi se na vizualiziranje te knjige kao vaše svojine. Istovremeno morate raspaliti svoja osjećanja, morate “osjećati" kako tu knjigu već imate. Mnogi hermetički priručnici daju veoma optimistička obećanja, pod uvjetom da se pridržavate njihovih uputstava. “Zamislite kuću kakvu želite”, piše u takvim knjigama, “čvrsto je zamislite i angažirajte svoje emocije. Poslije nekog vremena dobiti ćete točno to što ste zamislili.” Mnogi su poslušali takva uputstva i pretrpjevši neuspjeh, zaključili neveselo da se radi o glupostima.

Pravo objašnjenje uklapa se u sadržaj ovog poglavlja. Vidite, osoba koja zamišlja, ili bolje reći vizualizira željenu stvar ili okolnost zaista je privlači sebi i sebe njoj. Ako bi to činila često i BEZ SUPROTNIH AKTIVNOSTI, svi su izgledi da bi svoju želju ostvarila. Ali, da li ona to čini? Većina se poslije obavljene vizualizacije vraća uobičajenom pesimizmu - ispoljava nevjericu prema sopstvenoj aktivnosti, sumnja i osjeća da od cijele stvari neće biti ništa i tome slično. Hermetički gledano, ono što je prethodno izgrađeno tada se razgrađuje.

Na drugoj strani, primjeri veoma uspješnih ljudi u svim oblastima života pokazuju da oni postižu uspjeh bezmalo u svemu čega se poduhvate. Da li to znači da zakon suprotnosti na njihovu aktivnost ne djeluje? Ne, ne znači to! To znači da oni, najčešće nesvjesno, primjenjuju VEZIVANJE ili BLOKIRANJE suprotne snage, tako da ona nema mogućnosti da poništi njihov rad. Isto kao što vi, da biste vezali suprotnu stranu sjedišta koju ne želite, pričvršćujete tu stranu za noge stolice.

Što treba činiti u praksi, u svakodnevnom životu, da biste vezali (blokirali) onu stranu stvari i okolnosti koju ne želite? Pogledajte što čine ljudi za koje nepoželjna snaga na izgled ne postoji. Kako je oni blokiraju? Oni ne dozvoljavaju da im u svijest dođe ni najmanja pomisao o drugoj strani, o neuspjehu. Oni svoju pažnju, svoje misli i svoju energiju usmjeravaju samo na jednu stranu i time postižu strahovit pritisak na mentalnom i emocionalnom planu. Oni misle samo o pozitivnoj, željenoj strani stvari i okolnosti, a ne o suprotnoj, negativnoj. Na taj način nepoželjna strana ili nepoželjna snaga je VEZANA I PRAKTIČNO U DUŽEM ILI KRAĆEM PERIODU NE POSTOJI, NE DJELUJE!!

Znači, koncentracija samo na ono što želimo, samo na jednu ideju, uz potpunu eliminaciju njene suprotnosti, čini suštinu tehnike okultnog vezivanja nepoželjne snage. U tome je, pored ostalog, smisao zapovjedi Bafometa: zgusni i razrijedi. ZGUSNITE ENERGIJU MAKSIMALNO NA POZITIVNOJ STRANI - RAZRIJEDITE JE ŠTO VIŠE NA SUPROTNOJ! ŠTO VIŠE ENERGIJE NA POŽELJNOJ STRANI: ŠTO MANJE ENERGIJE NA NEGATIVNOJ!!

Da li smo sposobni da se držimo samo jedne strane stvari i okolnosti? Da li smo u stanju da mislimo samo na uspjeh? Pošteno govoreći - nismo. Teško je sresti takvu osobu u ovom našem svijetu. Pa što onda? Moramo se “pozitivno” ponašati bar u stvarima koje su za nas važne, koje su od životnog značaja. Također, a to se ne smije zanemariti, dok ste angažirani na ostvarenju neke svoje ideje, izbjegavajte da se izlažete sumnjama i negativnom djelovanju sredine. Ne upuštajte se u diskusije o mogućnostima i vjerojatnoći realizacije, jer tako oslobađate suprotnu snagu da počne da djeluje i poništavate svoj prethodni rad.

Kad čujete za studenta koji priprema ispit, plašeći se da ga neće položiti; kad vidite majku, čije je dijete bolesno, da strahuje od najgoreg; kad naiđete na takve slučajeve, sjetite se petnaeste Tarotove karte - oni koncentriraju, zgušnjavaju snagu na pogrešnoj strani. Nije čudo da ih turbina zla zahvati i povuče tamo gdje je energija usmjerena.

Ostvarenje, materijalizacija uvijek se razlikuje od polazne ideje, ali, ako je energija uložena kako valja, doći će do prizemljenja ideje. To, međutim, važi za ostvarenje kako dobra, tako i zla.

55

Prije nekog vremena cijeli svijet je bio šokiran ubistvom američke glumice Šaron Tejt i njenih prijatelja. Besmislenost ubistva, nepostojanje motiva i nevjerojatno krvoločan način na koji je izvedeno, posebno su padali u oči. Široj javnosti, međutim, nije bilo poznato da su se Šaron Tejt i njen suprug Roman Polanski aktivno bavili okultizmom i to crnom magijom. Prisustvovali su u više navrata tzv. crnoj misi, u kojoj se sredstvima crne magije priziva Satana, odnosno snage mraka, zla. Kad čovjek lišen svakog hermetičkog iskustva čita o tome, pomisliti će da je po srijedi ubijanje dokolice bogatih ljudi, otupjelih za uobičajena zadovoljstva, bezopasna igra u kojoj se govore strašne stvari, ali se ništa strašno ne događa.

Kratko vrijeme pošto je Polanski završio svoj film “Rozmarina beba” (u kojem znalac bez teškoća prepoznaje crnomagijski ritual prizivanja Satane kroz seksualnu magiju), njegovu suprugu, koja je očekivala dijete, zajedno sa grupom prijatelja masakrirala je grupa drogiranih psihopata, naizgled bez razloga, “iz čista mira”. I kakva slučajnost, poslao ih je čovjek čiji je nadimak bio Satana. Ako budete imali prilike da pogledate taj film, učinite to svakako. Poučan je.

Možda u ovom trenutku razmišljate: “Sve postojeće stvari su dvostrane, one postoje kao jedinstvo suprotnosti. Shvatljivo je da mi želimo jednu stranu. Naučili smo kako da poželjnu stranu privučemo uz istovremeno blokiranje ili vezivanje nepoželjne strane. Ali, što se zbiva kasnije, kad blokada prestane i kad počne da se ispoljava djelovanje negativne strane?”

Druga strana mora stupiti u djelovanje prije ili poslije, ALI U IZMIJENJENOM OBLIKU. U čovječjim aktivnostima, prethodno blokirana snaga najčešće uzima oblik negativne emocionalne reakcije. Reakcija se javlja u obliku razočaranja, osjećanja nezadovoljstva, osjećanja duhovne praznine. Sjetite se školskih dana ili, ako ste studirali, studentskih. Kad se školska godina završi većina ljudi nas zapitkuje: “Kako se osjećaš? Jesi li sretan?” Ako ne želite da lažete, obično priznajete da se osjećate čudno, da ste “prazni”, da niste sretni kao što ste očekivali. Na vjenčanju, o kojem djevojke sanjaju godinama, svi se lijepo provedu osim mladenaca. To sve znači da poslije “zgušnjavanja” nužno slijedi razrjeđivanje. To moramo znati i to moramo očekivati. Ovaj fenomen rijetko je obrađivan u hermetizmu. Pisci o tome ne govore, a trebalo bi, jer nije sve sreća, nije sve med i mlijeko i sve ima svoju cijenu, koja mora da se plati ovako ili onako.

Da potražimo u predanjima neki nagovještaj hermetičkih tehnika koje obrađujemo u ovom poglavlju. Ne treba daleko ići. Sjetimo se predanja o Odiseju, koje je umjetnički uobličio Homer. Jedna epizoda “Odiseje” na simboličan način prikazuje proces vezivanja, odnosno blokiranja nepoželjne snage. Da se ukratko podsjetimo. Odisej je u toku desetogodišnjeg lutanja prošao brodom pored otoka sirena. Sirene su, po mitu, bile polužene i poluribe, čiji su glasovi neodoljivo privlačili ljudska bića (Mala digresija. Negativne misli lako privuku ljude. Od prvih dana života okolina, pored ostalog, usađuje u dječju psihu otrovni polip straha - od rđavih ljudi, izmišljenih bića, neuspjeha i sl. Ma koliko to čudno izgledalo ljudi se lako prepuštaju negativnim mislima, jer je takvo prepuštanje linija manjeg otpora). Za ljude je zov sirena bio tako neodoljiv da bi po svaku cijenu pohrlili k njima i bili ubijeni. Sirenama je bilo suđeno da umru kad prvi čovjek preživi njihovu pjesmu. Kad je Odisej to postigao, one su se pretvorile u stijene, okamenile su se.

Ovdje ćete pod velom simbolike vidjeti princip uspješnog rješavanja polarnosti, dvojstva ili binarija. Dvojstvo ili binari, kao što smo rekli, jeste ono što u svakodnevnom životu nazivamo suprotnostima. Dvojstvo, kao takvo, je pasivno, ono nema snage sve dok ga čovjek ne neutralizira. Na primjer, najpoznatije dvojstvo je dobro - zlo i na njemu insistiraju sve religije. Ako ga pobliže osmotrimo u praktičnom životu, vidjeti ćemo da je ono sasvim neefikasno. Ljudsko biće mora da izvrši neutralizaciju tog dvojstva, da bi moglo da djeluje i da se kreće ka cilju svoje evolucije. Religija insistira u teoriji samo na dobru, ali u praksi odstupa od proklamiranog principa i neutralizira ga. Neutralizacija se

56

sastoji, kratko rečeno, u razumnoj ravnoteži dobra i zla ili, drugim riječima, u shvaćanju dobra i zla na sasvim nov način. Po okultnom učenju dobro se sastoji u ravnoteži suprotnosti, a zlo u poremećaju te ravnoteže. Pogledajte Drvo Života (vidi “Ključeve psihičke magije”). Dva stupa Drveta Života predstavljaju suprotnosti ili dvojstva ili binarije, a Srednji Stup njihovu neutralizaciju. Uzmimo za primjer poznati par suprotnosti Milosrđe i Oštrinu, koje predstavljaju Sefiroti broj 4 i 5. Staza mudrosti i efikasnog razvoja ide linijom njihove ravnoteže. Moramo naći neku razumnu sredinu između milosrđa i oštrine. Što će se desiti ako nema ravnoteže između suprotnosti? Prevelika oštrina nije dobro, već zlo, jer prelazi u okrutnost. Preveliko milosrđe nije ništa manje zlo - to je slabost. Očito, dobro je ravnoteža između ekstrema, a zlo poremećaj te ravnoteže.

Da se vratimo mitu o Odiseju. Tu imamo dobar primjer dvojstva ili polariteta i mig za okultnu metodu njegovog rješavanja. Binari ili dvojstvo svodi se na slijedeće. Pjesmu sirena ne može preživjeti nitko tko ju je čuo. U nemirnom duhu Odisejevom (a vi ste Odisej!) javio se problem: kako čuti pjesmu sirena i preživjeti? Kako steći dragocjeno iskustvo, namijenjeno samo malom broju smrtnih, i izbjeći njegove opasnosti. Ili, u skladu sa temom ovog poglavlja, KAKO PRIVUĆI SEBI SAMO JEDNU STRANU STVARI? SAMO JEDNU SNAGU BEZ NJENE MRAČNE SJENKE?

Evo kako. Mit dalje kaže da je Odisej zapovjedio prijateljima da zapuše svoje uši voskom, a da njega vežu za jarbol. Kad su se približili sirenama, jedino je vezani Odisej mogao da ih čuje. Privučen otrovnom magijom njihove pjesme bezuspješno je pokušavao da se otrgne iz veza i preklinjao je prijatelje da ga odvežu. Oni ga nisu odvezali, jer na njih pjesma sirena nije djelovala. Kad su se udaljili od opasnosti, Odisej se smirio i tada su ga mornari oslobodili. Tako je lukavi Odisej ostao jedini smrtnik koji je čuo pjesmu sirena i preživio je.

U ovom mitu je, kroz simboliku, dato uputstvo za aktivno djelanje. Odisej je simbol nemirnog duha u nama. Arhetip vječitog tragalaštva, neugasive težnje za novim iskustvima. Međutim, svako novo iskustvo krije u sebi opasnost, tako sticanje iskustva može imati tragičan kraj. Bez obzira na to, evolucija ljudskog bića je prolaženje kroz veoma dug lanac iskustava, često neprijatnih, bolnih i zastrašujućih. Mnogi pojedinci usporavaju svoj razvoj zadržavajući se ne izvjesnom nivou. Takvo ukopavanje daje prividno osjećanje sigurnosti. Istovremeno znači stagnaciju, zavlačenje u ustajalu ljušturu nekretanja. Svjesni da sve ima svoju cijenu, na nama je da biramo: da li ćemo u jednom trenutku ustuknuti i ostati da plutamo u mlakoj vodi spokojstva ili ćemo se drznuti dalje, u nepoznate ponore iz kojih dopire zavodljiva i otrovna pjesma sirena. Postupak lukavog Danajca za nas je jasan putokaz na Stazi kojom se uspinjemo hiljadama godina poslije njega. U stvari, to je uzor uspješnog ponašanja u svim oblastima života koje kriju neku opasnost, a svako iskustvo ima svoju tamnu stranu. Obratite pažnju na uspješan ishod u bilo kojoj oblasti: osoba koje je uspjeh ostvarila - VEZALA JE NEGATIVNU KOMPONENTU SNAGE KOJU JE PRIZVALA I IZLOŽILA JE SEBE SAMO POZITIVNOJ SNAZI ILI POZITIVNOJ STRANI NEKE STVARI. Kako je nemoguće održati sve vrijeme pritisak u jednom smjeru, jer vremenom reakcija postaje sve jača, USPIJEŠNA OSOBA OSLOBAĐA NEGATIVNU SNAGU TEK POŠTO JE CILJ OSTVAREN I KOZMIČKA ENERGIJA BLOKIRANA U ODREĐENOJ FORMI, TEK POŠTO JE IDEJA MATERIJALIZIRANA!!!

Od ljudi koji su prošli kroz teška iskušenja često se može čuti: “Dok je sve to trajalo, nisam mislio ni ne što. Nisam imao kad da se uplašim. Strah sam osjetio tek kasnije, kad je sve bilo završeno.” Mnogi studenti koji polažu ispite sa odličnim ocjenama ne osjećaju nikakav strah dok odgovaraju. Poslije položenog ispita pokazuju, po pravilu, znake opuštanja i klonulosti (to je “razrjeđivanje”). Tada prepuštanje negativnim emocijama ne nanosi štetu. Kozmička energija tada je blokirana u željenu formu i emocionalna reakcija koja nužno slijedi ne smeta previše. Ispit je položen, diploma stečena, čovjek je preživio.

57

Atletski šampioni, dok na počasnom postolju primaju medalje poslije završene trke, često plaču ili sasvim otupjelo prate događaje oko sebe. Vidite, oni ne plaču prije trke niti za vrijeme nje. Oni koji to čine odustaju ili stižu zadnji. Kad je pobjeda izvojevana, prepuštanje emocionalnoj reakciji ne utječe na ishod trke, štaviše predstavlja ljudsku kompenzaciju za izvanredne napore u procesu “zgušnjavanja”.

Budite mudri Odisej! Stičite iskustva, ali ne srljajte nepotrebno u opasnost! Polako stvar razmotrite sa svih strana, predupredite opasnost vezujući nepoželjnu snagu koja bi vam poništila napore i držite je blokiranu dokgod opasnost traje. Tada je bez straha oslobodite, jer više ne može poništiti postignuto. To znači vizualizirajte samo uspjeh! Kad je stvar okončana, možete razrijediti energiju, možete se opustiti.

Dugotrajna meditacija o Odiseju i njegovom dragocjenom iskustvu može vam donijeti neslućene uvide, koje nitko prije vas nije dosegao. U svakom slučaju, to je poučna priča, zar ne?

Da se vratimo Tarotu, jer vrijeme je da završimo. Izložio sam vam mali dio praktičnog rada sa Tarotovim kartama. Možda ste mogli da naslutite kako one postupno otkrivaju svoj smisao i usmjeravaju naš razvoj. Rad na njima je naporan, ali se doista isplati. Vaša is-kustva razlikovati će se u mnogo čemu od iskustva drugih ljudi, samo to ne treba da vas brine. Naprotiv, to je dobro i lijepo, jer su u hermetizmu tuđa iskustva od male vrijednosti i ne mogu nikad biti sasvim istovjetna sa vašim.

Već osjećam kako gorite od želje da nabavite Tarot-karte i priručnik koji ih tumači, pa da započnete niz nesagledivih avantura duha. Ohladite se malo. Put do vrijednih uvida je dug i vijugav. Mnogo puta ćete odustati poslije jalovih napora, ali ćete se uvijek iznova vra-ćati misterioznim kartama koje su ključevi do svekolike mudrosti ovoga svijeta. Neki će napredovati do stadija o kojem nisu ni sanjali kada su prvi put uzeli karte u ruke; neki će proučavati samo Male Arkane; neki će uz pomoć Tarota pokušati da odškrinu vrata buduć-nosti i bace pogled na ono što ih čeka u životu. Da, razni ljudi činiti će mnogo što sa Tarotom. Meni, pak, ostaje da privedem kraju ovo poglavlje citatom iz knjige čovjeka koji o tome zna neusporedivo više (Sadu Mouni, “Putevi do Samorealizacije”): “Svi Adepti Tarota govore o njemu sa najvećim oduševljenjem, Pripisuju mu mnoga svojstva, kao što su moć rješavanja bilo kakvog duhovnog problema, uravnoteživanje sopstvene karme kroz konsultaciju Tarotovih karata i djelovanjem u skladu sa otkrivenim podacima. Ako se proučavanju Tarota pridoda sposobnost koncentracije, čovjek može postati veliki mag ili okultni majstor, dok ljudi željni moći i bogatstva mogu također upotrijebiti znanje Arkana za dostizanje tih ciljeva. Kako je Tarot povezan sa sva tri svijeta u kojima normalno živimo (mentalni, astralni i fizički - prim. S. M. Slavinski), nije nikakvo čudo da mu se pripisuje tolika moć.”

Na kraju kratka napomena. Tarot je neutralan, on nema ni moć ni mudrost sam po sebi. To upamtite dobro. Kupujući karte niste kupili mudrost. Njena cijena je mnogo veća. Tarotove Arkane, kao složeni simboli, imaju sposobnast da izazovu odgovor u nama, jer simboli su psihološke mašine koje preobražavaju energiju našeg bića. Tarot nas samo usmjerava u mučnom i iscrpljujućem tragalaštvu ka mudrosti. Nju kroz Tarot ne traže Adepti, koji su okončali svoju evoluciju, već mi, nesavršena ljudska bića koje dileme duboko prožimaju i peku. Odgovore moramo tražiti kroz demonsku igru svjesnog i nesvjesnog, na istom mjestu gdje su se pitanja javila - u samom čovjeku.

58

ASTRALNA PROJEKCIJA METODOM SIMBOLA

Postoji više metoda astralne projekcije. U knjizi “Ključevi psihičke magije” detaljno je

obrađen metod kontrole sna i, ukratko, metod magijskog imena. To ovdje ne mogu ponavljati, ali vam savjetujem da to proradite. Za one koji tu knjigu nisu čitali reći ću ukratko da je astralna projekcija hermetička operacija u kojoj naša svijest voljno napušta fizičko tijelo i nezavisno od njega funkcionira i djeluje u svjetovima višim od fizičkih - u Astralnom i mentalnom svijetu. Obratite pažnju na slijedeći, nešto duži citat iz navedene knjige: “Izdvajanje svijesti iz tijela naziva se astralnom projekcijom ili projekcijom astralnog tijela ili projekcijom svjetlosnog tijela. Nekad se sreće termin eksterioracija. Obzirom na .., kriterij volje i namjere razlikujemo namjernu voljnu projekciju (to je hermetička operacija kojom ćemo se baviti u ovom poglavlju) i nevoljnu, spontanu projekciju, koja se događa u snu, stanju narkoze, nesvjestice, pod djelovanjem halucinogenih droga i još nekim stanjima. U spontanoj projekciji astralnog tijela čovjek je pasivan, ne kontrolira situaciju i najčešće nije svjestan onog što se dešava. Zato je dominantna želja mnogih Sljedbenika Staze da razviju svoje sposobnosti do tačke kad su u stanju da izvedu operaciju voljne projekcije tijela, odnosno kontroliranog izdvajanja svijesti iz fizičkog tijela i njen prijenos u astralno tijelo.”

Tema ovog poglavlja je poseban metod projekcije, metod hermetičkih simbola ili Tatva-metod. To su, nama već dobro poznati, simboli kozmičkih elemenata - Zraka, Vatre, Vode i Zemlje. Simbole treba da napravite sami, bez ičije pomoći. Na taj način uspostaviti ćete neophodnu tijesnu vezu sa njima, koji su hermetički instrumenti ove operacije. Pravljenje simbola je veoma jednostavno. Neki savjetuju da ih nacrtate tušem, a zatim obojite odgovarajućim bojama. To je donekle nezadovoljavajući postupak, jer je teško naći boje koje se mogu ravnomjerno nanijeti na površinu kartona, osim ako ste slikar sa iskustvom. Potrebne su vam žive boje, zato je akvarel praktično neupotrebljiv. Najjednostavnije je da kupite u knjižari blok papira u boji ili da isiječete iz časopisa, sa slikama u boji, veću obojenu površinu. U mnogim ilustriranim časopisima nalaze se reklame u kojima se koriste velike površine jakih boja. Potrebna vam je ravnomjerno obojena površina, bez prijelaza.

59

Na sl. br. 3 imate prikazane svih 5 elementarnih ili tatvičnih simbola. Za praktičan rad treba da napravite veće simbole i svaki na posebnom kartonu. Na primjer, da bi napravili simbol elementa Zemlje, isijecite od papira jasno žute boje kvadrat čije su strane od 6 do 10 cm. Zatim ga zalijepite na bijeli karton čija je površina znatno veća. Kao ljepilo nemojte upotrebljavati gumena i sintetička ljepila, već ljepilo koji ćete sami napraviti od brašna i vode ili upotrijebite bjelanjak od jajeta. Sintetička ljepila su neka vrsta izolatora i otežavala bi ionako naporan rad.

Elemenat Vatre, tj. njegov simbol, biti će crveni ravnostrani trokut, čije su strane od 6 do 10 cm, zalijepljen na nešto većem bijelom kartonu. Simbol elementa Zraka biti će krug plave boje, prečnika 6 do 10 cm. na bijelom kartonu. Najzad, simbol Vode je bijeli polumjesec širine 6 do 10 cm. također na većem crnom kartonu, koji služi kao podloga. Elemenat Akaša ne treba da pravite, jer praktičan rad sa njim prevazilazi nivo ove knjige.

Sad možete preći na uvježbavanje same operacije. Stavite svoj simbol na stol ispred sebe. Stolicu i stol tako postavite da budete licem okrenuti onoj strani svijeta koja odgovara elementu sa kojim radite (Zrak - istok, Vatra - jug, Voda - zapad, Zemlja - sjever). Kako ćete početi simbolom Zemlje, treba da ste okrenuti sjeveru. Počnite ritualom Pentagrama (o ritualu Pentagrama vidi detaljno u “Ključevima”). Naravno, ritual ćete raditi stojeći. Kad, tokom rituala dospijete do sjevera, vibrirajte formulu elementa Zemlje (“A G A L A”) a zatim sjedite za stol i koncentrirajte se na kartu njegovog simbola. Znači, nećete nastaviti ritual do kraja, već ga prekidate u fazi onog elementa sa čijim simbolom radite. U ovom slučaju to je Zemlja. Karta sa simbolom Zemlje treba da Vam je poduprta improviziranim postoljem, na primjer sa dvije-tri naslagane knjige, tako da karta stoji uspravno ili malo ukoso. Možete je držati i u rukama, ako vam to odgovara. Mirno gledajte obojenu površinu 2-3 minuta. Možete slobodno treptati. Poslije kratkog vremena početi će po ivicama žutog kvadrata da se javljaju refleksi još jače žute boje. Kad vrijeme od tri minuta istekne, okrenite zadnju stranu vaše simboličke karte i fiksirajte bijelu površinu kartona. Simbol elementa Zemlje pojaviti će se na bijeloj površini u komplementarnoj boji, lijepoj, prozračnoj plavoj boji ili nekoj nijansi ljubičaste. Slika plavog ili ljubičastog kvadrata biti će vidljiva neko vrijeme, a zatim će izblijedjeti i nestati. Poslije sekundu-dvije ponovo će se pojaviti, nešto slabije obojen, zatim će izblijedjeti dok sasvim ne nestane. Ova pojava naknadnog javljanja suprotne odnosno komplementarne boje dobro je poznata u općoj psihologiji. Sada ćete prijeći na pravi rad. Kad vam se simbol elementa Zemlje javi u komplementarnoj boji (plavoj ili ljubičastoj), upotrijebiti ćete ga kao vrata za Astralni svijet. Znači, gledati ćete koncentrirano žuti kvadrat pred sobom. Zatim ćete zatvoriti oči. Pred vama, pred vašim zatvorenim očima, pojaviti će se slika kvadrata prozračne plave boje. Sada pokušajte da ga, naporom mašte, povećate. To nije lako, ali veći broj pokušaja ukazati će vam na mali trik, koji je od velike pomoći. Što su vam pravci gledanja očiju ukršteni bliže lica, kvadrat je manji! Tako je slika kvadrata na samoj površini kapaka zatvorenih očiju najmanja. Ako pogled oba oka usmjerite paralelno u daljinu (iako su vam oči zatvorene), slika plavog kvadrata će se povećati. Tu sliku treba da, naporom imaginacije, što više uvećate, tako da bude (u vašem duhovnom oku) veličine normalnih vrata, kroz koja možete proći bez teškoća.

Da bi se ovaj postupak savladao potrebno je dugotrajno ponavljanje (najmanje nekoliko nedjelja). Neki ga nikad ne nauče, pa pribjegavaju slijedećem. Gledajući (zatvorenih očiju) plavi kvadrat zamisle da se sami smanjuju, tako da mogu proći kroz njega. Možete pokušati isto. Bilo kako bilo, kad ste kvadrat povećali ili sebe smanjili, novim naporom mašte “prođite” kroz njega! Ne treba da zamislite sliku svog tijela kao nešto odvojeno od vas, već treba da “osjetite” kako ustajete i zakoračujete kroz plavu svjetlosnu zavjesu u Astral i kako se zavjesa za vama zatvara. Tada pokušajte da vidite okolinu u kojoj ste se našli. Iako je sasvim sigurno da do projekcije isprva neće doći, ponašajte se kao da ste uspjeli. To znači da ćete opet zamisliti plava svjetlosna vrata iza svojih leđa i sebe kako kroz njih napuštate Astralni svijet i sjedate u svoju stoticu. Poslije toga lagano

60

otvorite oči. Cijeli proces ponovite više puta u toku jedne seanse. Ne mehanički, već sa

uživljavanjem i uz neophodan napor imaginacije. Potreban je veliki broj ponavljanja. Dobro je vježbati u određeno vrijeme, svakog dana isto. Pošto ste 5-6 minuta pokušavali da se projektirate, ustanite i završite ritual Pentagrama. Završiti ćete ga na istoku, odakle ste i počeli, a zatim načinite znak zatvaranja - kao da obim rukama navlačite zavjesu na prozoru. Tada bez odlaganja unesite u dnevnik rada rezultat svojih pokušaja. Zapis treba da sadrži datum, vrijeme vježbanja, broj pokušaja, trajanje vježbe i rezultat. Na primjer: 5.1.1973. god. od 7,30-7,40. šest pokušaja. Ništa posebno nije doživljeno. Mala glavobolja tokom vježbanja, itd.

Prije ili poslije uspjeti ćete da se projektirate koristeći, za ulaz u svijet Astralne svjetlosti, kartu sa simbolom određenog elementa. Osjećanje koje prati uspjeh u ovoj operaciji je nepogrješivo. Ne možete doći u nedoumicu da li ste se projektirali ili ne. Doživljaj je sasvim određen, ali treba mnogo muke da se do njega dođe. O svakom danu rada vodite detaljne bilješke, jer ljudi po pravilu odustaju poslije samo desetak neuspjelih dana. Ukoliko ne vode evidenciju, imaju jak utisak da su načinili bezbroj neuspješnih pokušaja.

Kada konačno uspijte, naći ćete se u Astralu, ili preciznije rečeno, u onom sloju Astralne svjetlosti čije vibracije odgovaraju elementu Zemlje. Postoji način da se utisci koje tada primate pojačaju. Postoje po tri formule za svaki element, koje se primjenjuju u tom cilju. Te formule potiču, kao i najveći dio hermetičkog znanja koje nam je danas na raspolaganju, iz dragocjene baštine Zlatne Zore. Za element Zemlje te tri formule (koje treba vibrirati kad se nađemo u Astralu) jesu:

1. Adonai ha-Arec 2. Auriel 3. Forlak Za element Vatre one glase: 1. Jehova Cabaot 2. Mikael 3. Aral Za element Vode formule jesu: 1. Elohim Cabaot 2. Gabriel 3. Taliahad Za element Zrak formule jesu: 1. Šadai El čai 2. Rafael 3. Časan Treba da vibrirate formule redom kojim su date. O vibriranju vidi detaljno u

“Ključevima” ili u nekom od mnogobrojnih hermetičkih priručnika koje sam tamo preporučio. Kao posljedica vibriranja tih formula okolina će se stabilizirati, obrisi će postati određeniji i jasniji.

Za duže vrijeme sva vaša aktivnost treba da bude usredsređena na sticanje jasnih utisaka na samom pragu Astrala. Ne treba da se udaljavate od simboličkog ulaza, iako je sasvim vjerojatno da će se takva želja ubrzo javiti. Prvih dvadesetak uspješnih projekcija neka budu uvježbavanje operacije prodora kroz vrata simbola i vraćanje na plan realnosti na postepen i siguran način, bez naglih promjena psihičkog napona. Kada biste, za vrijeme projekcije, naglo otvorili svoje tjelesne oči, doživjeli biste neku vrstu šoka. Da biste

61

to izbjegli, postupite na slijedeći način: kad ste već projektirani u Astral i želite da se vratite na fizički plan, usredsredite se na simbol koji treperi pred vama u vidu energetske zavjese plave boje; zatim kročite kroz njega i lagano sjedite na svoje mjesto, gdje vaše čelo sve vrijeme boravi: sasvim lagano otvorite oči i posjedite nekoliko trenutaka mirno; poslije toga ustanite i završite ritual Pentagrama zaključno sa istokom. Operaciju završite Kabalističkim križem i ritualnim gestom zatvaranja (kao da navlačite zavjese na prozor). Na kraju četiri puta lupnite stopalom o tlo, šaljući tako svom nesvjesnom duhu signal da ste ponovo na planu materijalne realnosti. Nakon toga unesite utiske u dnevnik rada, sa što više detalja.

Postupak sa ostala tri simbola je istovjetan, iako svaki od njih čini ulaz u različit nivo Astralne svjetlosti.

Uvježbavajući astralnu projekciju metodom simbola primijetiti ćete da se uspjeh osjetno mijenja od jednog do drugog dana i da zavisi u velikoj mjeri od doba dana kada vršite pokušaje. Po okultnoj tradiciji postoje struje elementarnih energija u Astralu ili Tatvične plime i oseke, tako da je Astralna svjetlost uvijek pod dominacijom određenog elementa, a njihove plime i oseke smjenjuju se određenim redom. Astralna svjetlost je sastavljena od svih pet elemenata i u njoj se sreću sasvim nepredvidljiva pražnjenja i erupcije energije, plime i oseke, ali postoji određeno doba dana kad jedan element izrazito dominira. Takav period naziva se Tatva-plimom i nosi ime elementa pod čijom je dominacijom. Evo skale sa nazivima elemenata u tradiciji Zapada i Istoka i skalom boja:

nazivi: boja: Eter ili Akaša crna ili indigo-plava Zrak ili Vaju plava Vatra ili Tedžas crvena Voda ili Apas srebrno siva ili bijela Zemlja ili Pritivi žuta U praktičnom radu sa simbolom elementa Vode umjesto srebrno sive koristi se bijela

boja, tako da je njegov simbol bijeli polumjesec na crnoj podlozi, dok se ostali simboli crtaju na bijeloj podlozi.

Plime elementarnih energija djeluju na psihofizičku cjelinu ljudskog organizma. One su usklađene sa mjesečevim mijenama i određenim dobom dana. Svako strogo određenje vremenskih granica pojedinih faza je besmisleno, jer se one pretapaju jedna u drugu. Dvije glavne faze u mjesečevim promjenama su faza opadanja i faza rasta mjeseca. Smatra se da ne treba počinjati praktičan okultni rad u periodu dok mjesec kopni, već isključivo dok raste (lično sumnjam u to, jer se lijepo može, uz pojačan napor, plivati nasuprot matice).

Elementarne struje se kreću od istoka ka zapadu, a svih pet elemenata su sastavnice jedne složene energetske struje koja vječito opasuje našu zemlju, vršeći nevidljiv ali stvaran utjecaj na sve ljude. Svaki element ima vrijeme svog najjačeg i najslabijeg djelovanja, koje nazivamo plimom i osekom elemenata.

Elemenat Akaša dostiže maksimum djelovanja u trenutku rađanja sunca, a zatim mu djelovanje opada sa istovremenim porastom djelovanja elementa Zraka. Poslije nekog vremena element Zraka ili Vaju dostiže vrhunac djelovanja, zatim lagano slabi, ustupajući dominantni utjecaj elementu Vatre ili Tedžasu. Ovaj ustupa prevlast Apasu ili Vodi, a ovaj se pretapa u element Zemlje ili Pritivi. Kad element Zemlje dostigne vrhunac djelovanja, nastaje neminovna oseka, da bi se ustupilo mjesto iznova elementu Akaši, koji doživljava plimu. I tako vječito. Prevlast svakog elementa traje približno 2 sata i 24 minuta.

Međutim, sve elementarne plime su složene, tako da uvijek djeluje svih pet elementarnih struja, ali je jedna od njih u određenom periodu dominantna. Svaka od elementarnih plima djeluje na ljudske aktivnosti, napose na hermetičke djelatnosti, Ništa precizno ne može se o tome reći, mada neki prave od toga veliku misteriju. Sasvim je,

62

međutim, sigurno da elementarne plime i oseke imaju značajan utjecaj na praktičan rad sa simbolima elemenata koje koristimo kao vrata za određene sfere Astralne svjetlosti. To ne znači da treba mjesecima odlagati praktičan rad sa simbolima, raspitujući se sve vrijeme kada je plima elementa sa kojim radite, već da je poželjno, vodeći detaljne bilješke o rezultatima rada, sami da otkrijete približno najbolje vrijeme za rad sa pojedinim elementima. Sasvim sigurno ćete primijetiti da vam projekcija uz pomoć simbola, na primjer elementa Zemlje, lakše uspijeva u izvjesnim periodima. Isto važi za ostale elemente.

Kada ste se navikli da stupate u Astralni svijet uz pomoć simbola i kada ste više puta to ponovili, možete nastaviti da produbljujete svoja iskustva. Najteže razdoblje je ostalo za vama, sada je za vas vrijeme žetve. Kakve doživljaje možete očekivati? To je zaista teško reći, jer oni zavise umnogome od ličnosti i neponovljivih odnosa njenih svjesnih i nesvjesnih sadržaja.

U hermetičkoj literaturi često se može pročitati po nešto o takozvanim duhovnim vođama, koje će Sljedbenik sresti u svojim astralnim lutanjima. To su navodno astralna bića, koja će vas rado dočekati i voditi kroz svijet Astralne svjetlosti, iako ste u tome svijetu uljez, a koji je za njih ono što je za nas čvrsta majka zemlja. Bez ikakve sumnje imati će susrete sa čudnim “stvorenjima”. Ma što vi o tome mislili u prvo vrijeme, dobro je držati na umu da to nisu bića, već SNAGE, koje ljudski duh, u težnji da im da prihvatljivu formu, uobličava na način koji njemu odgovara. To su snage, oblici čiste energije, ali one imaju, mada to nije lako prihvatiti, svoju svijest. Usprkos obliku u kojem se javljaju to nisu ljudska bića, ali se upravo tako ponašaju. Ovdje se dobro uklapa Jungova misao: “Sasvim je bes-predmetno raspravljati da li bogovi postoje ili ne, kada postoje kozmičke snage koje se ponašaju upravo kako mi očekujemo od bogova da se ponašaju.”

Što valja činiti kad nam u takvim susretima “astralna bića” ponude da nas vode? Pametno je pribjeći nekom od univerzalnih gestova, koji imaju sasvim određeno značenje. Čini se da je najbolje rukom (naravno astralnom) načiniti znak križa ili pentagrama. Ako “biće” položi ovakav test, to je siguran znak da od kontakta ne može biti štete. Ponekad, na ovakav gest “biće” će reagirati tako što će nestati. I to je dobro.

Najinteresantniji su susreti sa likovima sa Tarot-karata, Nekad možete nabasati na prizor sa karte koji se znatno razlikuje od uobičajenog. Tu leži razlog zašto se Tarot-karte mnogih majstora razlikuju u detaljima. One su odraz njihovih astralnih vizija i razlike u pojedinostima ne utječu na njihovu osnovnu vrijednost - sposobnost da pokrenu misao. U svakom slučaju, iz ovakvih susreta mogu se izvući vrijedna znanja.

Po povratku u svijet materijalne realnosti, neophodno je bez odlaganja unijeti u dnevnik rada sva iskustva koja ste imali. I najkraće odlaganje nanosi štetu. Postupajući kako valja steći ćete mnoga znanja o simbolima. Sagledati ćete veoma izoštreno veze između Astralnog i fizičkog svijeta, jer sve što se materijalizira na zemaljskom planu mora proći kroz plastični medij Astrala. Ovakva iskustva mogu biti dramatična sa dalekosežnim, bezmalo nesagledivim posljedicama. Nitko vam ne može reći sasvim određeno što vas tamo čeka, jer svatko vidi svijet kroz svoju optiku.

Ukoliko nemate bar malo iskustva u ovoj oblasti (neki ljudi, na primjer slikari, stupaju u kontakt sa Astralnim svijetom preko svoje kreativne imaginacije i ne znajući što zapravo čine), ili ste lišeni sposobnosti intuitivnog naslućivanja istine, vjerojatno ćete zaključiti da su spisi kao što je ova knjiga proizvod piščevih halucinacija. Nitko vas ne može kriviti zbog toga. Skepticizam je veoma zdrava polazna osnova, naravno ukoliko ide pod ruku sa praktičnom provjerom. Ovakav spoj je, složiti ćete se, veoma rijedak. Stvarno, zašto ne biste nekoliko mjeseci vježbali, prije nego što donesete konačan sud? Misliti ćete tada o sebi da ste objektivan čovjek, koji bez predrasuda razmotri stvar sa svih strana prije nego što presudi. I biti ćete sasvim u pravu! Nemojte se ustezati, probajte! Bez znanja drugih napravite svoje simbole (da vam se ne bi smijali prijatelji), igrajte se po malo svakog dana

63

sa njima, probajte da preko njih uđete u jedan drugi svijet. Znam da zvuči djetinjasto, ipak probajte. Ne košta mnogo. Netko je jednom rekao da su hermetisti čudne ptice. Ako se slažete sa njim onda - dobar vjetar čudna ptico!

64

FENOMENI NIŽEG HERMETIZMA

“Možete li mi pokazati neki okultni eksperiment?” Mnogo puta postavljali su mi u

povjerenju takvo pitanje. Ne samo mladići, što je logično očekivati, već često stariji i zreli ljudi, Svijet hermetizma je nepregledan i neuhvatljiv, tako da se često javlja osjećanje gubljenja podloge pod nogama. Takvo sigurno tlo čovjek traži u eksperimentu, makar sićušnom, koji bi sam izveo. Kada smo aktivan centar, koji djeluje, i provjerava, naše sumnje bivaju lako razvejane, a sigurnost izbija iz našeg bića kao snažno vrelo.

Iskusan i vrsni hermetista se time uglavnom ne bavi i njegova interesiranja za takvu vrstu eksperimentiranja su davno utrnuta. Ipak, ako se takva osoba osvrne na svoju prošlost, ako joj pamćenje nije izblijedjelo, neće imati teškoća da u ljudima, koji tako željno traže prikaz okultnog eksperimenta prepozna sebe iz ranih perioda tragalaštva. Prerastanje faze okultnih igrarija po pravilu je uvjetovano prolazom kroz tu fazu u periodu hermetičkog sazrijevanja.

Eksperimenti ove vrste često djeluju razočaravajuće na početnika, budući da se umnogome razlikuju od priča o Aladinu i njegovoj lampi. Začudo, mnogi nazovi okultisti cijelog života ostaju na nivou hermetičkih djetinjarija i nikad ga ne prerastu. Uvijek postoji mogućnost da se upletemo u neki od nižih fenomena sa ozbiljnim posljedicama. Do toga će sasvim sigurno doći ako svoje traganje ne utemeljimo na čvrstim osnovama, a to znači na dosljedno razvijenom i koherentnom sistemu, u koji nova znanja lako mogu da se uklope i klasificiraju. Takvi sistemi bez premca su Tarot i Kabala, sa svojim glavnim ključem Drvetom Života.

Neki ljudi, koji nisu ni čuli za hermetizam, nabasali su na neke njegove izolirane fenomene, primjenjuju ih i bave se njima čitavog života, nagađajući iz daleka o pravoj prirodi tih pojava. Najčešće se o njima veoma neodređeno izražavaju. Često se čuje: “Postoji nešto što nauka ne zna. Evo što se meni dešava . . .” Ukoliko u osnovi vaših tumačenja okultnih pojava počiva čvrst, neproturječan sistem znanja, neće vam biti teško da u svim takvim slučajevima otkrijete suštinu fenomena, usprkos možda sasvim suprotnih objašnjenja koja vam daje sam “operator”.

Ponekad se, naročito kod intelektualaca, uočava neka vrsta stida, dok nam saopćavaju o nekom okultnom fenomenu koji se kroj njih spontano ispoljava, kao da je riječ o epilepsiji ili tuberkulozi. Supruga jednog profesora Beogradskog Univerziteta imala je urođenu sposobnost da jednim jedinim pogledom, u trajanju od samo 1-2 sekunde, pročita cijelu štampanu stranicu teksta iz knjige. Da bi se razvila sposobnost brzog čitanja potrebni su mjeseci upornog vježbanja, a shvatiti smisao teksta sa cijele stranice u ovako kratkom vremenskom periodu, uz potpunu sposobnost reprodukcije, predstavlja istinsko okultno dostignuće na nivou pravog majstora. Ta osoba krila je ovu svoju izuzetnu sposobnost i prikazivala bi je veoma rijetko, samo uskom krugu najbližih prijatelja, poslije mnogo nagovaranja i moljakanja.

Opis nekog hermetičkog fenomena naći ćete katkad tamo gdje bi se najmanje nadali. Kao sedamnaestogodišnjaku, sjećam se, dopala mi je ruku knjiga o pokeru od čuvenog američkog igrača bridža i pokera Džekobi Osvalda. Zvala se “Kako Džekobi igra poker”. Najviše me je iznenadila jedna svojevrsna metoda, koju je taj profesionalni kockar sa uspjehom primjenjivao. U sudaru sa nečitljivim igračem, odnosno takvim kojeg nije mogao prozrijeti logikom, Osvald je primjenjivao slijedeći postupak. “Relaksiram se,” kaže on , “opustim se što više mogu i ne mislim ni na što. Ispraznim svoju svijest. U takvom pasiv-nom stanju pokušavam da dobijem bilo kakav utisak o partneru. Čekam da se u meni rodi prvi impuls i odmah postupim njemu sasvim nasuprot.” Ovaj poznati kockar očito je utvrdio, na osnovu dugogodišnjeg iskustva, da igrači pokera pokušavaju da djeluju telepatski na protivnike u igri, da ih navedu na akciju koja njima ide u korist. Zato on

65

namjerno dovodi sebe u stanje relaksacije, kada se telepatske sugestije najlakše primaju, a zatim postupi suprotno od primljenog impulsa. Jasno je da je ova tehnika uspješna: o tome govori njegova kockarska reputacija. Osvald nije u knjizi objasnio suštinu zbivanja kod ovakvog postupka, ali to nije teško čak ni početniku hermetisti.

Koliko sam vidio, proučavajući pisma čitalaca, nevolja sa eksperimentima navedenim u “Ključevima” jeste u tome što je potreban prethodan naporan rad da bi se opisani eksperimenti izveli. A ljudi žele eksperimente koje mogu odmah provjeriti. Ovdje su vam dati upravo takvi eksperimenti, ali uz njih i jedna napomena. Opisani postupci ne daju rezultat svakome. Ako vam, poslije nekoliko POŠTENIH pokušaja, jedna stvar ne pođe za rukom, prijeđite na slijedeću. Budite bez brige, nešto će vam sigurno uspjeti.

Većina fenomena koje ćemo obraditi nemaju, za sada, pravo naučno objašnjenje. Razlog je jednostavan - naučnici po pravilu bježe od pokušaja tumačenja ovakvih pojava, jer su one za nauku, u ovom trenutku, klizav teren. Svi takvi fenomeni uglavnom se trpaju u zajednički koš sujevjerja. Ukoliko osoba koja se bavi naukom počne bar djelomično da proučava hermetičke pojave, njen stav postaje mnogo tolerantniji. U takvim slučajevima, po pravilu, svoja saznanja, i možda iskustva, ne iznose nego strogo čuvaju za sebe.

KLATNO Neki ovaj instrument nazivaju magijskim klatnom. Nasuprot mističnom prizvuku

naziva, magijsko klatno je veoma jednostavno. Možete ga napraviti sami za nekoliko minuta.

Dovoljan vam je jači konac dužine 20-25 crn i mali teg na njegovom kraju. Neki koriste kao teg prsten, vjenčanu burmu, građevinski visak od željeza, pogodan kamenčić, mali teg od aluminija, željeza ili čak zlata. To je sasvim svejedno. Možete ga držati u opru-ženoj ruci, pravo ispred sebe, pri čemu na jednom kraju konca visi teg, a drugi je između vašeg kažiprsta i palca. Ako klatnom ispitujete neki predmet koji teži na stolu, onda oslonite ruku laktom na površinu stola, tako da teg klatna visi neposredno iznad predmeta koji ispitujete. Držite ruku mirno i sačekajte da se klatno umiri. Držite ga i dalje tako sve dok ne počne, uslijed nesvjesnih pokreta ruke ili tijela, da se njiše.

U radu sa klatnom najčešće su dvije greške koje morate izbjeći, ako ne želite da se zavaravate. Kada vam ruka miruje duže vrijeme i pokreti klatna izostanu, javiti će se tendencija da namjerno počnete da ljuljate klatno. Ili ćete, kad njihanje spontano počne, pokušati da spriječite nevoljne pokrete ruke. Ukoliko želite da vas ovaj instrument posluži do kraja kako valja, morate spriječiti obje pogreške,

U nekim naivnim knjigama sreće se tumačenje da nevidljiva biča van nas (drugim riječima duhovi) izazivaju oscilacije klatna ili da klatno “zna” neke stvari, nama nepristupačne, i da nam na ovaj način prenosi svoje znanje. To je čisto sujevjerje. Klatno nema sposobnosti, ali naš nesvjesni duh svakako ima izvjesne moći o kojima se, za sada, ne uči u udžbenicima naučne psihologije, ali je značajan napredak učinjen u mnogobrojnim novonastalim parapsihološkim institutima.

Držeći konac vrhovima prstiju zapaziti ćete da, uglavnom, postoje četiri moguća smjera kretanja klatna, dva kružna i dva pravolinijska: u smjeru kazaljke na satu, u smjeru suprotnom kazaljci sata, naprijed-nazad i lijevo-desno. Može se javiti nekakav prijelazan oblik kretanja između ova četiri, na primjer elipsoidni, ali se on, poslije kraćeg vremena, pretvara u uobičajene načine kretanja.

Rad sa klatnom svodi se na postavljanje pitanja svom nesvjesnom duhu i primanje odgovora koje nam on šalje preko klatna kao posrednika. Zato na početku treba da utvrdite značenje osnovnih pokreta. Obično se uzima da, na postavljeno pitanje, kružno kretanje u smjeru kazaljke na satu znači “DA”, a kružno kretanje u suprotnom smjeru , NE”. To je obično dovoljno. Neki tragaju za kretanjem koje znači “NE ZNAM” i “NE ŽELIM

66

ODGOVORITI”. Vi možete sami ustanoviti smisao pokreta klatna. Dok klatno mirno visi u ruci zapitajte se: “Da li se ja zovem NN?” Naravno reći ćete svoje pravo ime. Poslije nekog vremena klatno će početi da se kreće na jedan od četiri moguća načina. To će, od sada nadalje, biti kretanje sa smislom “DA” za vas. Zatim ga zapitajte na primjer: “Da li ja imam sto godina?” (Pretpostavljam da ste bar malo mlađi). Kretanje koje dobijete imati će značenje “NE” ubuduće. Neki se obraćaju svom nesvjesnom duhu sa zahtjevom: “Pokaži mi kretanje koje znači NE ZNAM!” itd. Za kratko vrijeme uspjeti ćete da utvrdite značenje kretnji klatna i ubuduće ga se držite.

Klatno ima čudna svojstva u rukama većine ljudi. Na primjer, ako pred sebe na stol stavite nož tako da mu je sječivo okrenuto upravo naviše i klatno držite tako da teg visi neposredno iznad sredine sječiva, ono će poslije nekog vremena početi da se kreće – njihati će se UVIJEK naprijed-nazad duž sječiva! Ako ga drugom rukom zaljuljate kružno ili u pravcu pravnom na sječivo noža, klatno će poslije kratkog vremena izmijenite pravac i vratiti se kretanju putanjom duž sječiva. Kao da nož nevidljivom magnetskom snagom prisiljava klatno da se kreće duž njega.

Ako teg klatna ne držite iznad sredine sječiva, nego iznad jednog njegovog kraja, ono će se kretati kružno. Zašto je tako meni zaista nije jasno. Možda ćete vi doći do prihvatljivog objašnjenja. Istini za volju nađe se osoba kod koje ovaj fenomen izostaje. Kod takve se, najčešće, klatno uopće ne kreće, ma koliko ga dugo držala u ruci ili točnije sve dok ruka ne počne od zamora da podrhtava.

Nesvjesni duh ima velike sposobnosti, tako da samo od vaše domišljatosti zavisi kakva ćete mu pitanja postavljati. Vjerojatno ste shvatili da klatno služi kao prevodilac nerazgovijetnog govora nesvjesnoj duha u nama pojmljive znake. Najveći uspjeh postiže se postavljanjem pitanja na koja se mogu dobiti samo dva odgovora - DA ili NE. U jednom trenutku postavljajte samo jedno pitanje. Nekad se događa da prođu dva-tri minuta prije javljanja uočljivog kretanja, mada je normalno da se kretanje klatna javi bez mnogo odlaganja. Ukoliko njihanje izostane, to je obično znak da ste u nedoumici i da vam se, pored pitanja koje ste postavili, još mnoga motaju po glavi. Tada odbacite sve ostale misli i ponovo postavite sasvim određeno pitanje, ili odložite klatno za neko vrijeme, dok ne budete znatno bolje opušteni. Napetost najčešće sprječava vezu sa nesvjesnim.

Od svog nesvjesnog duha, uz pomoć klatna, možete dobiti mnoge značajne odgovore. Na primjer, ako vam neka osoba iznese u pismu prijedlog, čije vam posljedice u slučaju prihvaćanja nisu jasne, možete kao indikator upotrijebiti klatno. Držite ga olabavljenom rukom, sa laktom koji počiva na stolu, tako da teg visi iznad pisma i postavite svom nesvjesnom pitanje: “Da li je dobro za mene da prihvatim prijedlog?” poslije izvjesne pauze, obično kratkotrajne, dobiti ćete odgovor. Možete pitati: “Da li ova osoba govori istinu?” itd.

Možete probati slijedeće. Držite klatno iznad glave ženske osobe i obratite pažnju na smjer njihanja. Zatim iznad glave muškarca. Neki hermetisti vršili su veliki broj ovakvih opita; statistički podaci pokazuju da se u 90% slučajeva iznad glave muškarca klatno ljulja naprijed-nazad ili lijevo-desno, znači pravolinijski. Iznad glave žene kreće se kružno. Neki koriste taj nalaz za predviđanje spola djeteta koje treba da se rodi. Klatno se drži iznad stomaka gravidne žene, koja je u poodmaklom stadiju trudnoće, tako da je plod sasvim oformljen; klatno se kreće na jedan od dva opisana načina: ako je plod muškog spola - pravolinijski, obično naprijed-nazad, a ako je ženskog polukružno. Predviđanja su točna u oko 90% slučajeva (naravno, provjera je moguća samo poslije porođaja). 10% pogrešno prognoziranih slučajeva otpada na greške, raznospolne blizance i slučajeve u kojima buduća majka veoma snažno želi dijete određenog spola. Jako želja gravidne žene utječe na kretanje klatna. U takvim slučajevima otkrivate ne spol djeteta, već želju buduće majke. Probajte ovaj eksperiment, savjesno zapisujući rezultate u dužem periodu. Možda ćete postići točnost predviđanja veću od 90%.

67

Klatno možete upotrijebiti i kao psihički sat. Uzmite usku staklenu čašu. Neka bude prazna. Klatno treba da visi unutar čaše, ali tako da ne dodiruje nigdje njene zidove. Visi, znači, unutar čaše, kao vedro u bunaru. Zatim zapitajte koliko je sati ili glasno ili u sebi, obraćajući se svom nesvjesnom. Poslije kratkog vremena klatno će početi da se njiše, postupno sve jače, dok ne počne da udara u zidove čaše, proizvodeći sasvim određen zvuk. Udariti će onoliko puta koliko je u tom trenutku sati. Kad otkuca određeno vrijeme klatno će se zaustaviti. Ako je u tom trenutku 9,35 – biti će deset udaraca. Ako je 9,25 – otkucati će devet puta. Ponekad se dešava, ako je u tom trenutku vrijeme oko polovine punog sata, da se za pola sata oglasi jedva primjetan zvuk, sasvim različit od jasnih udaraca za cijele sate. Na primjer, ako je 5,25 ili 5,27 klatno će o zidove čaše sasvim jasno otkucati pet puta, zatim jedva čujno jedanput.

Moglo bi se pomisliti da eksperimentator, znajući koliko je sati, nesvjesno pokreće ruku tako da dobije određen broj udaraca, da bi sebe uvjerio u vrijednost upotrebe klatna; kratko rečeno, da sebe zavarava. Davno, u studentskim danima, pokušavajući da objasnim tu pojavu, pala mi je takva ideja na pamet. Da bih je provjerio ustajao sam noću iz postelje ne znajući koje je vrijeme i prihvaćao se klatna, a zatim bih vršio provjeru sata. Nesvjesni duh me je i tada nepogrešivo obavještavao. Nije, dakle, u pitanju autosugestija.

VILINSKE RAŠLJE Od davnina ljudi pokušavaju da pronađu siguran način za otkrivanje podzemnih voda

i ruda. Kopati bunar zamašan je posao, a u oblastima siromašnim vodom nalaženje vodene žice pitanje je od životnog značaja. Iako danas vodovodi uglavnom rješavaju taj problem, primjena vilinskih rašlji joj nije izgubila svoju privlačnost.

Vjekovima se smatralo da čovjek mora biti posebno nadaren za tu vrstu djelatnosti - radiesteziju ili rašljarstvo. U srednjem vijeku je postojala a i danas postoji profesija rašljara. Sasvim je shvatljivo da se u toj vještini, kao u svakoj drugoj, sreću individualne razlike, ali je najvažnije da svatko ima tu sposobnost u izvjesnoj mjeri.

U prošlosti je prevladavalo ubjeđenje da vilinsku moć otkrivanja vode imaju isključivo rašlje napravljene od lijeske ili mladih izdanaka hrasta, a za otkrivanje ostalih materija, na primjer ruda, korišteno je drugo raslinje. Neki su sa rašlji gulili koru, da bi lakše klizile u ruci. Nekad su ih dugo držali u vodi dok se sasvim ne bi smočile. Tako vlažne bi, navodno, daleko bolje prenosile vibracije vode na čovjeka, što ne izgleda neprihvatljivo. Uz primjenu rašlji i proces njihovog pravljenja vezano je dosta sujevjerja. Vjerojatno se da se račvasti štap smije odsjeći samo u ponoć, pri čemu je čovjek morao biti nag do pojasa: Pri tome je morao neprekidno ponavljati magijske formule kao što je ova: “Ti, plemeniti štapiću lijeske, zaklinjem te Svetom trojicom, bogom ocem, bogom sinom, bogom Svetim duhom, da mi tražiš srebro i zlato, koje je sakriveno od mojih očiju, tako sigurno i istinito, tako čisto i jasno, kao što je Marija bila djevica kada je rodila našeg gospoda Isusa Krista. U ime boga oca, boga sina i boga Svetog duha, amin:”

Vrijeme ne stoji, čak ni u magijskom umijeću. Nove generacije su otkrile da i priručna sredstva, koja se mogu naći u svakoj kući, mogu sasvim dobro da posluže. Odličan materijal je obična žica, čak i zarđala. Jedini uvjet je da nije lakirana ili izolirana. Dobre vi-linske rašlje možete napraviti od žice starog kišobrana ili, vješalica za odijelo. To u stvari neće biti rašlje, već dva posebna komada žice u obliku slova “L”, pri čemu duži krak treba da bude dugačak oko 30 cm. Kraći kraci ova dva žičana slova “L” služiti će kao drške, koje ćete uhvatiti rukama kao da u rukama držite žičane pištolje. Znači, svakom rukom držite jedan takav pištolj od žice i to za kraći krak. Ruke treba da su vam na visini nešto iznad pojasa, kao da ste dva pištolja uperili u nevidljivog neprijatelja. Žice treba da budu me-đusobno paralelne i da su u vodoravnom položaju. Dijelove, koji vam kao drške stoje u šakama, držite sasvim labavo, tako da mogu da se kreću bez teškoća lijevo-desno.

Treba da provjerite odmah na početku, da li u vašim rukama žice reagiraju na

68

prisustvo vode. Stavite na pod svoje sobe poveći sud sa svježom vodom. Držeći žice na opisani način, kao pištolje, lagano se krećite po prostoriji. Sasvim je sigurno da će se žice, ako ih držite dovoljno labavo, kretati u rukama lijevo-desno, ali će uglavnom zadržati svoj paralelni položaj. Kad budete došli sa rukama iznad suda sa vodom, žice će se lagano i sasvim sigurno ukrstiti, kao da su odjednom nemagnetizirane. Ako se, idući dalje, odmaknete od suda sa vodom, žice će se razmaknuti i vratiti u prvobitni paralelni položaj. U svakom slučaju to se događa prosječno kod 8 od svakih 10 ljudi. Mogli biste pomisliti da autosugestija igra ovdje značajnu ulogu, kao u većini parapsiholoških aktivnosti. I s pravom. Ipak, nije sve autosugestija. Ako stavite svoje moderne “rašlje” u ruke osobe koja ne zna ŠTO treba da se dogodi kad dođe iznad suda sa vodom, žice će se i kod nje ukrstiti. Probajte sa nekoliko osoba, pa se sami uvjerite.

Neki praktičari tvrde da je bolji instrument jedna žica, iskrivljena u obliku originalnih starih rašlji od lijeske. Probajte i to. Uzmite žičanu vješalicu za odijelo i ispravite njenu kuku. Dio vješalice o koji se kači odjeća savijte pritiskom u sredinu, tako da dobijete oblik rašlji, dvozube viljuške, ili, ako hoćete, oblik slova “Y”. Dva kraka koja ćete hvatati rukama iskrivite nešto malo ustranu, a ispravljenu kuku, kao neki šiljati gromobran, usmjerite pravo ispred sebe. Kad dođete iznad vode osjetiti ćete pritisak naniže, kao da nevidljiva ruka pritiska vrh vaših rašlji ka tlu, odnosno ka vodi.

Sve do prošlog vijeka rašljari su tvrdili da duhovi naliježu na vrh rašlji, pokazujući tako gdje se krije vodena žica. Danas se većinom smatra da je voda izvor zračenja, čija je jačina ispod praga svjesne osjetljivosti, ali koja nesvjesni duh i te kako osjeća. Kako su svjesni i nesvjesni duh u budnom stanju oštro odijeljeni, potrebno nam je sredstvo kojim ćemo premostiti taj jaz. Upravo takvo sredstvo su vilinske rašlje. Tekuća voda jače zrači od stajaće, jer kretanje izaziva trenje molekula vode, uslijed čega se zračenje pojačava. Ovo je sasvim vjerojatno objašnjenje, jer ćete i sami primijetiti da je uspjeh u vašem eksperimentu u sobi utoliko veći ukoliko je voda svježija. Što je više vremena proteklo od točenja do eksperimenta, to su izgledi da se žice ukrste iznad vode manji.

O radiesteziji ili rašljarstvu napisane su mnoge knjige sa različitim tumačenjima ove sposobnosti. Teško je reći što je točno. Moguće je da postoji više izvora ove sposobnosti i da od svakog pojedinca zavisi koji će biti dominantan. Ljudi su skloni da svoja iskustva uopćavaju i da ono što je sasvim moguće na subjektivnom nivou uzdignu na nivo zakona. To se sasvim dobro vidi u tumačenjima rašljara koji, objašnjavajući svoju sposobnost, navode sve moguće stvari. Neki, na primjer, navode da nisu u stanju da otkriju podzemnu žicu ako nisu bosi. Tada, navodno, ne osjećaju vibracije. Drugi to i ne spominju. Takvih nepoklapanja ima bezbroj.

Stvar dalje komplicira jednostavna istina da je u ovoj, kao i u ostalim oblastima hermetike, glavni instrument čovječje nesvjesno, a ono je u neprekidnoj promjeni i njegov kontakt sa svjesnim duhom nije uvijek isti, kao ni sadržaji što prerušeni dopiru do svijesti, kao daleki eho zbivanja u njegovim gluhim dubinama, To se u praksi svodi na činjenicu da čovjek nije uvijek jednako sposoban. Ima dana kad nepogrešivo prima utiske, dana kada je uspjeh promjenljiv i suhim perioda, kada malo što polazi za rukom. Najzad, u ovoj oblasti sigurno ima varalica.

Mnogi psiholozi, po samoj prirodi stvari zainteresirani su za ovu oblast. Na žalost, po ustaljenom običaju, rijetki su oni koji su se lično oprobali; većina takvu provjeru izbjegava iz straha da ih kolege ne bi ismijali ili proglasili nenaučnim šarlatanima; oni problemu prilaze indirektno, ispitujući subjekte koji se time bave. Koliko sam upoznat, rezultati su često sasvim oprečni. Jedan američki psiholog odveo je grupu rašljara u pustinjsku oblast, gdje nikada ranije nisu bili, i tražio od njih da tu lokaliziraju podzemne vode. Uspjeh je sasvim izostao. Ne kaže se, međutim, da li su je subjekti tražili u vrijeme koje je njima odgovaralo ili u unaprijed određeno vrijeme, kad je to zahtijevao od njih eksperimentator koje njima nije odgovaralo itd. A taj činilac ne može se zanemariti kada je posrijedi voda

69

koju treba osjetiti možda na velikoj dubini. Zaključak psihologa bio je da rašljari ne mogu da otkriju vodu sa sigurnošću.

Na drugoj strani, praksa nepobitno pokazuje da je u mnogim oblastima voda bezuspješno tražena sve dok ne bi došao iskusan rašljar i točno odredio mjesto za kopanje bunara. Mišljenje radiestezičara ima u današnjem društvu mnogo manju težinu od mišljenja priznatih naučnika, što je i normalno. Nije za zanemarivanje ni značajna razlika između privatnog stava jednog naučnika i stava koji on javno ispoljava.

Poznati zagrebački radiestezista, inače fakultetski obrazovan, upozoravao je javnost više puta da su podzemne vode u oblasti Sremske Mitrovice i Pazove, kroz koju prolazi autoput Zagreb-Beograd, uzrok velikog broja teških saobraćajnih nesreća. Po njegovom mišljenju kretanje podzemnih voda tu je vrlo intenzivno, uslijed čega dolazi do jakih vibracija. Upravljač (volan) automobila je neka vrsta velikih metalnih rašlji, zato veoma često znatno podrhtava u rukama senzitivnih osoba. Ponekad su vibracije upravljača sasvim iznenadne tako da se gubi kontrola nad vozilom. Da li je ovaj poznati radiestezičar u pravu, teško je tvrditi sa sigurnošću. Činjenica je da u toj oblasti autoput nema oštrih zavoja, ni mjesta naizgled opasnih, a tu se svakodnevno dešavaju udesi. Najveći broj nesreća ima za uzrok gubitak kontrole nad vozilom, tako ono ili slijeće sa puta, ili prelazi na lijevu stranu kolovoza te dolazi do čeonog sudara.

Teško je vjerovati da će saobraćajni organi postaviti znake opasnosti na osnovu izjava predstavnika jedne sasvim nepriznate oblasti, ali činjenice govore za sebe. U međuvremenu ljudi ginu.

Praksa i u ovoj grani hermetike ima počasno mjesto. Imate opis eksperimenta, pa ga provjerite na sebi i ljudima voljnim da surađuju. Možda će vas interesirati podatak da većina američkih petrolejskih kompanija koristi radiestezičare u traganju za novim naftonosnim poljima. Ima, naime i takvih rašljara koji su senzitivni na naftu, bakar, željezo, zlato i dr. Koliko znam o Amerikancima i njihovoj opsjednutosti novcem, siguran sam da ih ne bi plaćali bez jakih razloga.

“Amerika je obećana zemlja za uspješne radiestezičare,” rekao mi je nedavno jedan prijatelj, “nitko ih ne pita za teorijska znanja i diplome, ali ih odlično plaćaju za uspješno otkrivanje vode, nafte i ostalog.” Nekoliko posljednjih godina on živi u Americi i imao je mnogo puta prilike da se u to uvjeri. Ispričao mi je, pored ostalog, slijedeće. Česti gosti popularnih kviz i šou-emisija na američkoj televiziji su poznati okultisti, rašljari, duhovni iscjelitelji i slična bratija. U jednoj takvoj emisiji, koja je karakteristična za odnos prema parapsihološkim pojavama, gosti emisije su bili naglo obogaćeni rančer, psiholog, čuveni fizičar, jedan geolog i rašljar - specijalista za podzemne vode. Tema njihovog javnog razgovora bila je upravo mogućnost otkrivanja podzemnih voda, pri čemu su svi učesnici ravnopravno iznosili svoje mišljenje. Težište razgovora bio je jedan realan događaj: otkriće vode ovom metodom u pustinjskoj oblasti gdje do tada voda nije nađena. Naime, promućurni rančer je budzašto kupio velike komplekse pustinjskog zemljišta, na kojem je ranije obavljano bušenje tla u potrazi za vodenom žicom. Poslom su rukovodili stručni geolozi i nisu uspjeli. Novi vlasnik je pozvao poznatog rašljara. Ovaj je, kao jedini uvjet (pored novčane nagrade, naravno), zahtijevao da se njegov rad snima filmskom kamerom. Prethodno su ga neki naučnici kritizirali kao šarlatana, pa je smatrao da je neophodno da ostanu čvrsti dokazi njegovog rada. Gledaoci televizije mogli su od početka do kraja da prate film njegovog traganja. Sasvim jasno je obilježio nekoliko mjesta, tvrdeći da će se na njima otkriti vodena žica. Nije nijednom pogriješio - na svim mjestima nađena je podzemna voda. Za kratko vrijeme tu su podignute ogromne plantaže i cijena zemljišta se ustrostručila.

Rašljar je objasnio kako nalazi vodu i prirodu svoje sposobnosti, a onda su uzeli riječ naučnici. Fizičar, geolog i psiholog bili su složni i vrlo odlučni - to nije nikakva nauka! To nema veze sa naukom! Ovakav stav je, po mom mišljenju, u najmanju ruku smiješan.

70

Nauka nije, niti smije da bude svijet za sebe, izoliran od života, iznad prakse ili, ako hoćete, iznad istine. Ako nauka dođe u sukob sa očevidnom praksom, onda nešto nije u redu sa naukom. Ona mora da otkriva istinu i da se njoj prilagođava. Mnogi naučnici, koji veličaju nauku, zaboravljaju sve o objektivnom traganju za istinom čim napuste uzani prostor svojih interesa. A, kako je neumorno ponavljao Engels staru izreku: “Dokaz da puding postoji imamo kad ga jedemo.”

Sasvim razborit bio je zaključak te emisije, u kojoj je posljednja riječ pripala novopečenom milioneru, kojem se novac uložen u kupovinu bezvrijedne pustinje preko noći umnogostručio otkrićem vode. Ništa ne uspijeva tako brzo kao uspjeh, posebno u Americi, koja se njime drogira. Tamo je on neoboriv dokaz da ste pametniji od onih koji ga postižu u manjoj mjeri. Zapitan od voditelja emisije, da kaže svoje mišljenje o sporu naučnika i radiestezičara, bogati rančer je kratko odrezao: “Ja ne znam da li je to nauka ili ne. To me i ne interesira. Znam sigurno samo jednu stvar - ovaj čovjek može da nađe vodu!”

Čini se da je ovakav stav ispravan. Mislili mi ovo ili ono, praksa bode oči, ona je vrhovno mjerilo svakog učenja, svake tvrdnje. Od nje nema ničeg jačeg.

Vjerojatno ćete doći sami do svog tumačenja ove vrste osjetljivosti, pogotovu ako steknete nešto iskustva. Mnogi ljudi, čak i sa značajnim parapsihološkim znanjem, tumače radiesteziju isključivo jakom autosugestijom. Međutim, ako je ona značajan činilac kad stanete sa žicama u rukama iznad lonca sa vodom u svojoj sobi, njoj nema mjesta kad svoje moderne vilinske rašlje stavite u ruke takozvanih naivnih subjekata, odnosno ljudi koji nemaju nikakvu ideju o tome što treba da se dogodi u eksperimentu. Kako je već spomenuto, ljudi pokazuju izrazitu tendenciju da lična iskustva stave na tron općevažećeg zakona. Na taj način, prema psihološkoj strukturi osobe, razni činioci se nameću kao ključ za objašnjenje ove pojave, a ne malom broju - autosugestija izgleda jedino logična. Mnogi su je, počevši od Emila Kuea, navodili kao isključivo objašnjenje; uostalom, ne samo ove, već svih okultnih pojava. Jedna anegdota o njemu pokazuje koliko ima smiješnog u pokušaju da se jednom pojavom objasne sve ostale. Emil Kue je autosugestijom postigao neosporno lijepe uspjehe. Iako nije bio liječnik, imao je neku vrstu klinike na kojoj su razni poremećaji otklanjani isključivo metodom autosugestije. Osnovni momenat, na kojem je Kue tvrdoglavo insistirao, bilo je subjektivno uvjerenje pacijenta. Za njega nisu postojale objektivne okolnosti. Jednog dana, dok je asistentima po stoti put izlagao svoje učenje, dotrčala je medicinska sestra i usplahireno mu se obratila:

“Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17 je rđavo!” “Sestro,” zaprijetio joj se prstom Kue, “pacijentu iz sobe 17 nije rđavo. On MISLI da

mu je rđavo!” Sutradan, dok je Kue nastavljao da asistentima obrazlaže svoje učenje, došla je ista

bolničarka i saopćila mu sa neprikrivenom ironijom: “Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17 MISLI da je umro.”

71

HERMETIZAM I SUVREMENI ČOVJEK

Svi pokušaji čovjeka da dokuči istinu svode se, uprošteno govoreći, na sisteme

religije, filozofije i nauke. Istina je, po učenju hermetičke tradicije beskonačna, apsolutna i nepromjenljiva. U procesu približavanja istini pred nama se javljaju pojedini njeni vidovi i dijelovi koji su ograničeni prostorom, vremenom i stupnjem saznanja koje je ljudsko društvo do tog trenutka steklo. Razvitkom društva u cjelini i razvitkom pojedinca, relativno nezavisnog od stupnja razvoja sredine, sve novi vidovi istine bivaju sagledani, iako je ona sama ostala nepromijenjena. Na taj način, njoj se mora pristupiti uvijek iznova, uvijek sa novog stanovišta, ali uvijek sa istim konačnim ciljem.

Ova nepromjenjivost apsolutne istine sadrži prividnu kontradikciju; ona biva razriješena tek u trenutku kad ljudsko biće dostigne cilj svoje kozmičke evolucije. Istina je jedna, ali su vidovi u kojima se ispoljava bezbrojni: sve je relativno osim nje same - ona je apsolutna.

Religija je bila nužan stupanj u razvitku ljudskog društva, a za pojedince ona je i danas neprevaziđen oblik doživljavanja svijeta, živ i dinamičan proces, koji nudi najprihvatljivija rješenja vječitih dilema. Vrijednost religije je, na prvom mjestu, u ukazivanju na osnovne principe življenja i isticanje krajnih vrijednosti kojima treba težiti. Osnovni nedostatak većine religija je stalno prisutna tendencija da se okameni u gotove oblike i dogme i tako sputa ljudski duh u njegovom tragalaštvu.

Filozofija je vješto izbjegla osnovnu manjkavost religije, stavljajući naglasak na misaonost i ispitivanje, ali se u velikoj mjeri izdvojila od života, od problema svakodnevnog bitisanja prenaglašavajući krajnje ciljeve.

Nauka, najmlađi od svih sistema traganja za istinom, vodi računa isključivo o činjenicama, ali sasvim zapostavlja krajnje ciljeve. Ona je voljeno čedo racionalnog duha, koji je, pak, daleko uži od cjelokupnog kapaciteta ljudskog bića. Razum je sićušni otok, okružen nepreglednom pučinom iracionalnog. Prostor nauke se širi, svakim danom sve brže, i kraj njenog razvoja nemoguće je sagledati. Usprkos tome neosporivo je da naučni metod posmatranja i tumačenja pojava nije primjenljiv na sve vrste ljudskog iskustva. Kada nam nauka i filozofija otkažu, sasvim je opravdano da se oslonimo na druge sisteme saznanja, koji ispunjavaju prazan prostor i nude svoja rješenja. Postoji granica preko koje razum ljudskog bića, ovakvog kakvo je danas, ne može da prodre. Davno je Paskal mudro zaključio: “Posljednje djelo razuma je saznanje da postoji beskonačno mnogo stvari koje ga prevazilaze.”

Negdje u oblasti gdje se prepliću nauka, religija i filozofija nalazi svoj životni prostor hermetička tradicija. Njena veza sa ostalim sistemima ljudske misli mnogo je jasnija na Dalekom Istoku nego kod nas. Tradiciju Istoka je nemoguće odijeliti od religije, filozofije i nauke, jer je u njih neraskidivo utkana. Mi smo imali, bar do sada, manje sreće. Potražiti bilo kakvu vrijednost u radovima srednjovjekovnih alkemičara, Paracelzusa, Elifasa Levija, Papusa i njima sličnih nosi u sebi veliki rizik da vas kolege proglase šarlatanom i poreknu svaku vrijednost, ne samo predmetu vašeg tragalaštva, već i motivima koji vas k njemu vode. Zato se ljudi teško odlučuju da obznane takva interesiranja. Oni koji se drznu da to učine dobro znaju što ih čeka - sukobi, podmetanja, ponekad pražnjenje strasti preko njihovih leđa, ponekad nezahvalna uloga žrtvenog jarca; u najboljem slučaju nerazumijevanje.

Ukoliko je posrijedi osoba koja je izborila istaknut položaj u nauci ili umjetnosti, takva njena interesiranja se ili potpunim ignoriranjem zaobilaze ili se tumače kao dječje igre neizigrane u djetinjstvu, koje veliki ljudi mogu sebi da dozvole.

Čovjek, usprkos dogmatskim shvaćanjima, može sasvim usklađeno da živi i djeluje na više planova, koji se uzajamno ne isključuju, osim u glavama uskogrudnih osoba.

72

Čovjek može biti veoma skrupulozan naučnik na planu objektivne nauke; istovremeno može sasvim iskreno i predano da vjeruje u Boga; isto tako može Stazom hermetizma ići konačnoj istini, oslanjajući se ne samo na razum, već najvećma na intuiciju.

Malo je poznato, jer se prešućuje, da je Pavlov, otac uvjetnog refleksa, bio veoma religiozan. To, očevidno, nije smetalo da iz njegovog djela ponikne, sa naučnog stanovišta procjenjivano, najobjektivniji oblik psihologije.

Albert Ajnštajn je oživio staru izreku, da je sve relativno, na tako jednostavan način, da ga je to učinilo najistaknutijim naučnikom našeg vijeka. Sada to mnogi ponavljaju, zaboravljajući da je na osnovu iste teorije došao do zaključka, da se u beskonačnom univerzumu zapaža takav sklad formi i odnosa, koji neumoljivo navodi misao ka jedinom mogućem uvidu - takva potpuna harmonija odraz je Apsolutne Svijesti, koju možemo nazvati Bogom.

Ako pregledate sve radove našeg poznatog heleniste, prof. Miloša Đurića, može vam pasti u oči članak pod čudnim naslovom: “Krist u svjetlosti Joga nauke”. U nekim prikazima njegovog opusa taj članak je nekim slučajem izostavljen. Mnogi dobri poznavaoci njegovih djela, koji su ga lično poznavali, bili su iznenađeni kad sam im spomenuo taj kratki spis. Veoma interesantna osoba (pored ostalog, bio je mason), Miloš Đurić je imao šira interesiranja nego što je to u javnosti poznato.

Tko sve sa uspjehom uklapa različite sisteme doživljavanja svijeta na neproturječan način, teško je reći. Nije malo takvih ljudi. Takav sklad postiže daleko više njih nego što se obično misli. Svaki čovjek je poprište mnogih bitaka i iz svakog se naizmjence pomaljaju prividno proturječne snage, otvoreno ili prikriveno. Svako je istovremeno svjetlost i sjenka.

Neke osobe vas zaista mogu iznenaditi. To je najčešće slučaj sa ličnostima, o kojima je u društvu stvorena jedna određena slika, koja može biti istinita, ali je skoro uvijek nepotpuna. Takva slika obuhvaća obično samo jednu stranu ličnosti; neku drugu možete, najčešće samo slučajno sagledati. Naravno, spominjući slučajnost mislim na našu trenutnu nesposobnost da nađemo objašnjenje izvjesnih zbivanja. Slučaja zapravo nema. Sveukupnost našeg svijeta, do najsitnijih detalja, sva fizička, emocionalna i društvena zbivanja imaju neki smisao: dolaze nam kao poruke našeg Nad-ja, našeg Daemona, pružajući nam priliku da osvijetlimo za trenutak zasjenjene strane našeg bića.

Sjećam se čudnog razrješenja jedne svoje duže krize, prije nekih 12-13 godina. U to doba, redovno sam odlazio u indijsku ambasadu u Beogradu da pozajmljujem knjige. Tamo je postojala biblioteka sa priličnim brojem probranih knjiga o jogi, vedanti i ostalim sistemima indijske ortodoksne filozofije. Posjećivao sam je često, jer sam namjeravao da pročitam sve što se moglo naći na tome mjestu. Usporedo sa intenzivnim čitanjem, zapadao sam u sve jaču krizu. To je bio jedan od takozvanih suhih perioda, dobro poznat svakom Sljedbeniku. Izgubio sam volju za vježbanjem, sukobljavao se sa porodicom i prijateljima i osjećao kako sumnje bujaju u meni. Vrijedi li sve to? Zašto se pametni i priznati ljudi time ne bave? Nije li to šarena laž za neodrasle duhove? Kratko rečeno, osjećao sam se jadno, kako to uvijek biva kad nam se ogadi ono što najviše volite. Jednog dana, u najgorem raspoloženju, krenuo sam u biblioteku ambasade da vratim dopola pročitanu knjigu, riješen da dignem ruke od Staze. U prijemnoj prostoriji ambasade, gdje su bile police sa knjigama, naišao sam na bradatog dugokosog Hindusa, odjevenog u tradicionalno ruho joga sanjasina. Izdavao se za Adepta joge, mada je u stvari bio neka vrsta fakira. Koliko se sjećam, zvao se Svami Dev Murti. U ambasadu je svratio, zajedno sa svojim menadžerom, da bi se raspitao za mogućnost javne egzibicije u Beogradu. Imao je neke okultne sposobnosti, na primjer telepatske, u velikoj mjeri, ali je bio na dobrom putu da ih izgubi, Joga i egzibicije ne idu zajedno. Kao neku vrstu preporuke nosio je sobom veliki broj fotografija na kojima su snimljen: prizori sa njegovih javnih nastupa i to tako da se uvijek dobro vidjelo tko sačinjava publiku. A nju su sačinjavate zaista poznate ličnosti iz mnogih zemalja - od slavnih muzičara i književnika, do poznatih političara.

73

Naročito su me iznenadile fotografije njegovih egzibicija za očito uzan krug ljudi, na kojima su se vidjeli sada već pokojni Hruščov i Bulganjin. Tih fotosa je bilo jako mnogo. Na njima prizori, ne samo sa nastupa, već i iz privatnog života. Hruščov i Bulganjin u šetnji sa ovim malopoznatim bradatim fakirom; u razgovoru za stolom; Hruščov pod ruku sa njim u nekom parku. Na fotografijama je padalo u oči da je Hruščov različito odjeven, što je nedvosmisleno govorilo da fotografije nisu nastale samo u toku jednog dana. Tko bi rekao da se Hruščov toliko interesirao za hermetizam, jer od ovog fakira nije mogao ništa saznati o proizvodnji ugljena i čelika.

Sutradan ujutro osjetio sam da su oblaci sumnje počeli da se razilaze. Period nazadovanja i nedoumica bio je okončan. Slijedio je novi period grabljenja naprijed. Kriza je bila riješena “slučajnim” susretom. Uzgred rečeno, u doba Hrušćova došlo je do naglog napretka u naučnom izučavanju okultnih pojava u SSSR-u, tako da su Rusi danas vodeća sila na tome polju.

Možda najplodniji spoj naoko suprotnih načina doživljavanja svijeta ostvaren je u ličnosti pokojnog Džavaharlala Nehrua. Sve vrijeme školovanja u Engleskoj, gdje je bio svjedok do tada neviđenog napretka nauke, ni za trenutak ga nije napuštao ponos na raskošnu kulturnu baštinu Indije. Osjetio je veoma dobro da je spas njegove voljene zemlje u izgradnji modernog društva na socijalističkim osnovama. Na njega su, po sopstvenim riječima, najviše utjecali Marks i Lenjin. U praktičnom životu bio je, nesumnjivo, marksista, a u svijetu njegovih intimnih preživljavanja našle su plodno tlo drevna učenja i mudrost Indije. Čitamo u njegovom dijelu “Otkriće Indije”: “Suviše oslanjanja na natprirodne faktore može da dovede, i često je dovodilo, da čovjek izgubi samopouzdanje i da nestane njegova sposobnost i moć stvaranja. A, ipak, izgleda da je neka vjera nužna u stvarima duha koja su izvan domašaja našeg fizičkog svijeta, neko oslanjanje na moralna. duhovna i idealistička shvaćanja, jer inače ne bismo imali uporišta, niti ciljeva u životu. Bilo da vjerujemo u Boga ili ne, nemoguće je ne vjerovati ni u što, bilo da mi to zovemo stvaralačkom životvornom snagom ili vitalnom energijom koja postoji u materiji i daje joj sposobnost da se sama pokreće, mijenja i razvija, ili nekim drugim imenom, nečim što je realno, mada se izmiče, kao što je život realan kada se usporedi sa smrću. Bilo da smo ovoga svjesni ili ne, većina nas obožava oltar nekog nepoznatog boga i pruža mu žrtve - neki ideal, lični, nacionalni ili internacionalni; neki udaljeni cilj koji nas privlači, iako sam razum nalazi u njemu malo suštine; neka nejasna koncepcija savršenog čovjeka i boljeg svijeta. Možda je nemoguće dostići to savršenstvo, ali neki demon u nama, neka vitalna snaga, goni nas tome savršenstvu i mi idemo tom stazom iz generacije u generaciju.”

Koliko zgusnute hermetike u ovim jednostavnim riječima!? Kakva širina duha, nesputanost i dubina uma najplemenitijeg kova!? Iskustvo pokazuje da je moguće zahvatiti svijet na raznim nivoima egzistencije na sasvim različit način. Ono nas nagoni na zaključak da naučno shvaćanje stvarnosti na jednom, religiozno na drugom i hermetičko na trećem mogu teći usporedo, bez uzajamnog isključivanja - što je paradoks samo za jedan već sasvim prevaziđen način mišljenja.

Nauka je dostojna divljenja dokle god smo svjesni njenih ograničenja. Ona može veoma mnogo, ako točno znamo što nikako ne može. Pravi naučnik je, po pravilu, tolerantan prema stvarima koje ne poznaje; ne odbacuje ih unaprijed, već tek kad dokazima stekne pravo da to učini. A steći to pravo veoma je teško. Treba stvar ili pojavu o kojoj se govori upoznati sa svih strana, pod svim mogućim uvjetima, pa se i tada ne može reći da je potpuno znamo, jer je uvijek moguće otkriti nove odnose. Što je niži nivo tolerancije i praktične mudrosti utoliko se sa manje ustezanja odbacuju stvari koje se ne poznaju.

Ljudi koji vjeruju i grlato izvikuju da će nauka kompjutera, tehnologije i antibiotika riješiti naše dileme - istinski su mračnjaci. Oni izgovaraju riječ “nauka” kao svemoćnu bajalicu koja će izliječiti mržnju, osjećanje tjeskobe i sputanosti, impotenciju, patnju,

74

mučninu . . . Avaj! ona je svemu tome ne malo doprinijela. Napredak nauke, kao i svega ostalog, jeste dvostran, a o zatamnjenoj strani njeni fanatici, kao i zaljubljeni, ne vole da misle. Ona olakšava elementarno življenje, ali ne rješava naše dileme, već čini da ih jasnije osjećamo. Spuštanje kozmonauta na mjesec dovelo je, trenutno, do narastanja osjećanja čovječje moći, a zatim je trajno naglasilo njegovu inferiornost, Pošto je postao svjesniji bezgraničnosti vasione. Istinske motive ovakvih podviga vizionarski je razgolitio Jung jednostavnim riječima: “Kozmički letovi su prosto bjekstvo od sebe, jer lakše je stići do Marsa ili Mjeseca nego prodrijeti u sopstveno biće.” Ako suvremena nauka proširuje vidike i gomila znanje činjenica, sasvim je izvjesno da nam smirenost i životna mudrost ne dolaze sredstvima kojima se reklamiraju deterdženti i koka-kola.

Potrebno nam je nešto drugo. Za izvjestan broj ljudi to je složeni sistem hermetičkih učenja, ili, u skladu sa novijom terminologijom - parapsihologija, ili nađite neki treći izraz. Hermetička učenja crpe sokove sa svih strana. Okultno tragalaštvo, nasuprot tendenciji duhovnog osipanja i osiromašenja, koja je primjetna u tzv. potrošačkom društvu, potiče od nedokučivog jezgra stvaralačkih impulsa iz kojeg sve izvire i kojem se sve vraća. Osnovna težnja svakog ljudskog bića je da stvara, da se izrazi na bilo koji način. Stvaralačka moć čovjeka je beskonačna i neponovljiva. Njegov život je poprište gdje se odigravaju nebrojeni procesi, emocionalni, misaoni i tjelesni, koji nikada ranije nisu ostvareni. Ukoliko je takva aktivnost svrhovita, a ona je to bezmalo uvijek, onda je i najobičnija upotreba ruke, jezika ili mozga stvaralačka. Okultna tradicija svim takvim procesima pribavlja ne samo lični, već i kozmički smisao. Čovjek ne mora da bude naučnik da bi tragao za tajnama svijeta, a to svi žele. Nesvjesno i neuočljivo stvaralaštvo predstavlja još dublju tajnu od vidljivog neimarstva duha. Pjesništvo, umjetnički drhtaj i zanos neposredni su potomci onog spiritualnog treperenja duboko u nama, koje se kroz spoljašnju ljušturu probija u međuljudski prostor i tu od nama sličnih biva prepoznato.

Tvrdnja da hermetička učenja odgovaraju svima i da su lijek za sve nevolje siguran je znak zaslijepljenog fanatizma. Sa druge strane naše vrijeme, to je nepobitno, jeste vrijeme naglog buđenja interesiranja za okultne pojave. Čovjek današnjice osjeća potrebu da, prema svojim stvaralačkim mogućnostima, aktivno učestvuje u uobličavanju i mijenjanju svoje životne sredine i sebe samog.

Toga treba da budemo svjesni, kao što moramo shvatiti da kreativnost i aktivno izražavanje ne pripadaju samo hermetizmu. Danas je primjetna tolerancija u odnosu na stvaraoce bez obzira iz koje sredine potiču. Seljak koji slika sada ne izaziva podsmjeh, već poštovanje. Prošlo je vrijeme salonskih slikara. Novi oblici muzike, proizvod našeg vremena, koliko god anatemirani od sterilnih kritičara, odbljesak su, makar i dalek, one iste stvaralačke vatre koja je gorjela u tvorcima velikih simfonija. Naše doba je doba masovne potrošnje, masovne kulture, demokratizacije umjetnosti i začetak masovnog hermetičkog tragalaštva.

Moramo biti stalno na oprezu od podmukle tendencije da maticu kojom smo zaplivali smatramo boljom od ostalih. To bi bio početak rđave izolacije, ušančivanja i zaostajanja. Uz to, ne treba gasiti žeđ samo sa jednog izvora. Moramo tražiti zlatnu sredinu - Stazu mudrosti, koja vijuga između krajnosti. Jer, ni u hermetici nije sve med i mlijeko (“Mnogi će doći u moje ime i obmanuti će mnoge . . .” Hermetizam ima u svojim njedrima svega i svačega. Među hermetistima ima misaonih ljudi, koji se ne zadovoljavaju sitnim radostima potrošačkog društva; ne ispunjava ih srećom mogućnost da svako popodne, sjedeći u fotelji i ispijajući pivo, zure u televizor, pošto su pred kućom oprali auto kupljen na otplatu. Mnogo je onih koji zauvijek ostaju na stadiju čitaoca, a ima i zanesenjaka koji smatraju da su svi van okultne matice slijepi ili duhovno siromašni. Ne malo je neurotičara koji hermetizmom žele da prekriju i ušutkaju svoje slabosti. Ima mnogo inteligentnih ljudi koji tu traže ključ za smisao života koji drugdje nisu našli. Konačno, ako je riječ o fanaticima pa i fanatika ovdje ima mnogo. Ne jede se meso od svake ptice.

75

Hermetička tradicija ima duboke korijene. Kad god osjetimo da gubimo tlo pod nogama, treba da im se makar na kratko vratimo, svjesni da je voda samo na izvoru čista. Ali, i tada im moramo prići ovakvi kakvi smo, ljudi svog vremena. Naše doba je početak kraja autoriteta svake vrste. Njih više nema. Ne smijemo se preslišavati što su prije mnogih vjekova rekli i učili Buda, Krist i Konfučije, već treba pokušati da dokučimo što bi rekli i učinili na našem mjestu, ovdje i sada. Ne smijemo pretvoriti svoj kratki život u psihološko ukopavanje davno okamenjenih fosila. Autoriteti imaju jedino upotrebnu vrijednost za probuđeno ljudsko biće - oni postoje samo zato da bismo shvatili što sami možemo. Teorije Frojda, Markuzea i Makluana imaju relativan značaj u našem tragalaštvu. Pokušaj da shvatimo sebe proučavanjem Makluanove teorije ima samo jedan rezultat -naučiti ćemo manje o sebi, a više o Mekluanu. To je, istina, sasvim prihvatljivo do izvjesne točke. A kad u nama počne da se rada nemir i nezadovoljstvo, zreli smo za nov odnos prema svijetu, koji je intuitivan, koji vodi od centra ka periferiji. Ne obratno.

Najzad, sve religiozne, naučne, filozofske i hermetičke Staze vode istom cilju. Na tome insistiraju svi mudraci koji su, makar za kratko, zaronili u ocean Kozmičke svijesti. U jednom gradu u Japanu, nekada davno, u srednjem vijeku, nepoznati zen-budistički kaluđer pomučio se da uredi dvorište svoga hrama. Sav prostor je posut sitnim šljunkom, a u sredini dvorišta počiva nekoliko krupnih kamenova, raspoređenih na način koji je zahtijevao mnogo razmišljanja. U njima nema ničeg što bi plijenilo oko, a mnogo privlačnog za nemirni ljudski duh. Ako se čovjek prošeta ovim dvorištem, gdje rijetki posjetioci traže odgovore na svoje dileme, neće moći da ne primijeti čudnu stvar. Ma kako se postavio, ma kako stajao, ma sa koje točke gledao, položaj krupnog kamenja u sredini ostaje isti. Može kružiti dvorištem, bacajući radoznali pogled sa svih točaka, slika središnjeg kamenja, njihov odnos ostaje nepromijenjen. Mudri stari kaluđer! Na tako jednostavan način ostavio je vječitu poruku potonjim generacijama. Krajnja Istina je uvijek ista, bilo sa koje strane joj se prikradali.

76

ELEKTRONSKI HERMETIZAM ILI NOVA PARAPSIHOLOGIJA

Najzad smo i to dočekali. Hermetizam, Astralno tijelo, psihičko liječenje, aura

svetaca, postojanje svjetova viših od fizičkih, došli su pod lupu egzaktnih naučnih metoda. Časopisi su preplavljeni čudnim fotografijama i zbunjujućim naslovima: “Fotografije duše”, “Elektromagnetska aura ljudskog bića”, “Biljke koje osjećaju i misle” i tako u nedogled. Instituti za okultizam ili parapsihologiju niču preko noći u mnogim zemljama svijeta. Od socijalističkih država naša zemlja je, pored Albanije, jedina koja ga nema. Vodeća zemlja u parapsihološkim istraživanjima nije Indija, već, za čudo, Sovjetski Savez. A sve je počelo tako naivno.

Prije nekih desetak godina ruski naučnik Vasiljev je ispitivao sugestiju, telepatiju i svojstva subjekta pod hipnozom. Provjeravajući da li elektromagnetske sile utiču na sposobnost vizualizacije, naletio je na iznenađujuće otkriće - psihičke slike su neka vrsta elektromagnetskih tvorevina, jer na njih, u velikoj mjeri, utiču jaki elektromagneti. Ovaj eksperiment opisan je detaljno u “Psihičkom treningu indijskih jogija i fakira”, tako da to neću ponavljati. Poslije ovog slijedili su drugi opiti. Vasiljev je utvrdio da hipnotizirani subjekt bez velikih teškoća prima telepatske sugestije, pri čemu udaljenost operatora ne igra nikakvu ulogu. Emocionalna veza među njima je tako produbljena da se telepatski kontakt sa lakoćom ostvaruje.

Nastavljajući eksperimente Vasiljev je želio da utvrdi, da li postoje prepreke za energiju kojom se prenose telepatske sugestije. Subjekt je stavljen u izoliranu čeličnu komoru i upućivane su mu sugestije telepatskim putem. Ovaj ih je bez teškoća primao. Metalni zidovi nisu spriječili kretanje misaone energije, iako utječu na radiovalove.

Ovaj uspješno izvedeni eksperiment imao je za posljedicu nagli porast interesiranja za okultne fenomene u sovjetskoj armiji. To se dogodilo na početku ere letova satelita sa ljudskom posadom. Usprkos veoma savršenim uređajima, javljale su se situacije u kojima su radio-uređaji za komuniciranje astronauta sa stručnjacima na zemlji sasvim otkazivali. Javljali su se povremeni nepredviđeni prekidi u vezama, kada je posada satelita bivala lišena mnogih značajnih informacija, a stručnjaci na zemlji sasvim nemoćni da im upute pomoć. Pored tih nepredvidljivih, javljali su se i redovni prekidi veza u kritičnoj fazi prizemljenja. Kada satelit, vraćajući se majci zemlji, dospije do gustih slojeva atmosfere, nastaje period u kojem nikakve veze ne funkcioniraju. To je istovremeno najkritičniji period cijele avanture. Zato je logično što se došlo na ideju da se prouči mogućnost telepatskog kontakta između posade i rukovodstva leta na zemlji. Sovjetska armija je obezbjedila sredstva i ispitivanja su počela da se množe, često u nepredviđenom pravcu i s neočekivanim rezultatima.

Bezmalo isti proces odigravao se usporedo u SAD. Neka od mnogobrojnih istraživanja izašla su iz okvira vojne primjene. Posljednje tri godine naročito su značajne, jer su dobiveni neslućeni rezultati koji su umnogome potvrdili učenja jogija i drevnih okultista. Da vidimo o čemu je riječ.

Problem provjere okultnih fenomena i iskustava oduvijek je bila nemogućnost eksperimentalnog dokazivanja. Okultne pojave najčešće nastaju spontano, u nepredviđenim situacijama i okolnostima koje je nemoguće kontrolirati, kao što su trenuci jakih uzbuđenja, kada je prag svijesti značajno snižen. Takva emocionalna pražnjenja nemoguće je eksperimentalno izazvati. Sve do nedavno činilo se neizvodljivim bilo kakvo eksperimentiranje vrijedno spomena. Ali, čovječanstvo je zakoračilo u akvarijansku eru, čija je karakteristika, pored ostalih, naglo buđenje interesiranja za okultizam, psihičke pojave i duhovnu stranu života. Problem ne bi bio problem kad ne bi imao rješenje. Rješenje je samo druga strana problema, jer nerješivih problema nema u apsolutnom, već samo u relativnom smislu. Rješenje postoji čim se javi svijest o problemu, mada ih po-

77

nekad razdvajaju vjekovi. Elem, stvar su u svoje ruke uzeli ljudi koji su po stručnoj spremi bili iskusni inženjeri-elektroničari i fiziolozi, a po ubjeđenju okultisti. Pokazalo se da je to veoma sretna i plodna kombinacija. Njen ishod je prvi snimak astralnog tijela čovjeka, zapravo čovječjeg prsta. Instrument kojim je snimak dobiven bio je začuđujuće jednosta-van, a rezultat je nazvan, po istraživačima koji su ga prvi dobili, KIRLIJANOV EFEKT (bračni par Valentine i Semjon Kirlijan). Aparat kojim je, kako to naivni kažu, “snimljena duša” se sastoji od mračne komore u kojoj se nalazi osjetljiv film bez fotografskog aparata, i magnetnog polja visoke frekvencije. U komoru se stavlja objekt koji će se snimati - list neke biljke, plod, grupa bakterija, dio čovječjeg tijela (ruka ili samo prst). Kad se poslije kratkog vremena film izvadi, na fotografiji, nastaloj na tako jednostavan način, vidi se oko objekta svjetla aura. To je Kirlijanov efekt! Na taj način, začuđenom oku postao je vidljiv i nematerijalni dio živih bića.

To je bio samo početak. Svi parapsihološki instituti baciti su se na ispitivanja tehnikom koja se neprestano usavršava, ali je još uvijek vrlo jednostavna.

Interesantno je da su se Kirlijanovi jedno vrijeme trudili da izbjegnu svaki zaključak koji ne bi stajao čvrsto na osnovama strogog materijalizma, pa su pokušali da dokažu da se aura ili snimljeno polje svjetlosnog zračenja sastoji od materijalnih čestica, od joniziranih elektrona. Ubrzo su odustali od takvog tumačenja. Priznali su da aura pred-stavlja čisto energetsko tijelo (dakle nematerijalno - vidi o Astralnoj svjetlosti), da tu ne postoje čestice, već energetska cjelina koja sama proizvodi sopstveno elektromagnetsko polje (ali se ne svodi na njega!), koje je, opet, osnova svih bioloških zbivanja u organizmu. To aurično polje je energetski model ili kalup po kome je izgrađen fizički organizam, i njegove promjene prethode promjenama fizičkog organizma.

Eksperimenti sa snimanjem aure biljaka također potvrđuju vjekovima stare okultne teorije. List, još uvijek na stabljici i na taj način sastavni dio žive biljke, pokazuje veoma snažnu svijetlu auru; otkinut sa peteljke pokazuje auru znatno manje jačine. Kako vrijeme prolazi fotografije aure otkinutog lista su sve slabije, dok ona najzad sasvim ne iščezne.

Prsti ljudske ruke pokazuju, kako su to davno tvrdili duhovni iscjelitelji koji su liječili dodirom i “magnetskim pasovima”, svijetle plamičke, odnosno auru koja se mijenja sa zdravstvenim stanjem čovjeka i njegovim raspoloženjem. Mijenja se također zavisno od toga da li je čovjek pijan ili trijezan, da li je drogiran ili ne. Prsti uzeti sa ruke leša nemaju nikakvu auru.

Auru imaju i grupe bakterija snimljene na ovaj način. Na osnovu oblika i jačine aure može se predvidjeti stanje bakterija, njihova moć razmnožavanja . . . itd. Očito, eksperimentalno polje nove parapsihologije, do nedavno tako skučeno, preko noći je dobilo neslućene dimenzije. Ostaje samo da se čudimo kako se ljudi nisu ranije toga sjetiti.

Shvaćajući sve teškoće koje prate uvođenje ovakvih rezultata u nauku pod starim nazivima, koji kao rep vuku za sobom sve moguće teorijske zaključke u prilog vjekovnih okultnih učenja, brazilski parapsiholozi, a za njima većina ostalih, odbacili su staru terminologiju. Okultizam se ne spominje, već se isključivo govori o parapsihologiji, a hiljadugodišnji termin aura zamijenjen je novim koji ima veoma jak naučni prizvuk - POLJE STRUKTURE OBLIKA.

Sada je pravo vrijeme da se prisjetite onog što je rečeno u ovoj knjizi (i mnogim drugim o prirodi i svojstvima Astralne svjetlosti, o Astralnom tijelu i sl. Možete prelistati djela hermetista sa početka ovog vijeka ili njihovih prethodnika iz prošlog; možete ići unatrag do Paracelzusa ili u još dalju prošlost... Uvijek ćete naići na iste podatke. Jer eksperimenti ovog elektronskog hermetizma nisu otkrili ništa novo. Oni su potvrdili staro i učinili ga nepobitnim skeptičnom oku današnjice. Naši prethodnici nisu znali za polje visoke frekvencije, ni osjetljive filmove. Jedini instrument je bio njihov radoznali duh, izoštren napornim vježbama koncentracije. Pa ipak, nama je ostao lakši dio posla -potvrđivanje već otkrivenog.

78

Vratimo se na novi naziv aure - POLJE STRUKTURE OBLIKA. Prevedeno na jasan jezik za laike to znači energetsko polje u kojem nastaju sheme, kalupi, planovi po kojima se objekti i bića fizičkog svijeta uobličavaju. A sigurno se sjećate da je Astralni plan nivo čiste energije gdje se uobličavaju modeli koji se zatim ostvaruju na nivou materijalne egzistencije.

Veoma dalekosežni zaključci mogu se izvući iz ovih nalaza. Oni imaju prednost nad starim učenjima, jer u njihovoj osnovi ne leže tvrdnje zanesenjaka, već sasvim konkretne fotografije, opipljivi dokazi kakvi se danas traže, a koji su uvijek od presudnog značaja. Oni su, što nas posebno raduje, u potpunom skladu sa okultnim teorijama. Poznato vam je da sve što se javi na fizičkom planu, sve što se realizira na ovozemaljskom nivou postojanja, mora prethodno postojati na Astralnom. E, vidite, mnogo toga je već potvrđeno. Inženjer elektronike Enriko Rodrigez sa parapsihološkog instituta u Belo Horizonte (Brazil) utvrdio je da se bolesti, koje se na fizičkom planu egzistencije još nisu ispoljile, mogu unaprijed identificirati, kao karakteristične promjene u energetskom polju aure organizma ili, ako vam se više sviđa, u njegovom polju strukture oblika. Na primjer, po ustaljenim mjerilima jedan organizam je sasvim zdrav i medicinskim metodama se ne mogu utvrditi nikakvi tragovi oboljenja. Ali, poremećaj se već ispoljava u njegovom nematerijalnom, čisto energetskom tijelu, u njegovoj auri. Poslije nekog vremena on se javlja i u fizičkom tijelu. Ova potvrda drevnih učenja biti će dragocjena za ranu dijagnozu oboljenja, naročito teških, jer će biti sasvim moguće poduzimanje medicinskih mjera prije nego što se oboljenje ispolji u fizičkom organizmu.

Upravo na taj način mnogi vidovnjaci, koji su u stanju da sagledaju ljudsku auru, predviđaju buduće zdravstveno stanje čovjeka. Oni su u stanju da sagledaju promjene u Astralnom tijelu, karakteristične za neko oboljenje, još dok se nisu ispoljile na zemaljskom planu, odnosno u fizičkom tijelu. Oni su prirodno obdareni ili su treningom razvili spo-sobnost sagledavanja zbivanja u Astralnom svijetu, gdje se mogu nazrijeti obrisi budućih događaja. O tome govori i stara okultna izreka, u čijoj osnovi leži objašnjenje vidovitosti: “Nastupajući događaji bacaju sjenke ispred sebe.”

Opisani eksperimenti istovremeno objašnjavaju mehanizam našeg djelovanja u magiji, pomoću kojeg izazivamo promjene u skladu sa svojom voljom (zadržati ću i dalje stare termine magija i hermetizam, aura i tome slično, jer zašto ne bismo nazvali stvari pravim imenom?) Kreativnom imaginacijom i uživljavanjem stvaramo psihičke slike prožete emocijama, koje su u stvari astralna klišeji ili kalupi po kojima se kasnije uobličavaju zbivanja i objekti ovozemaljskog svijeta.

U nekim parapsihološkim laboratorijima istraživanja su išla u drugom pravcu. Vršeni su pokušaju da se utvrdi najniža prečaga na ljestvici evolucije oblika na kojoj postoji osjetljivost, odnosno sposobnost reagiranja na draži. Veoma dugo se smatralo da draži, na koje reagiraju niži organizmi, moraju biti veoma jednostavne - jaki zvuci, svjetlost, električna struja i njima slične. Sasvim slučajno (da li slučajno?) otkriveno je da biljke reagiraju na emocionalnu energiju čovjeka, na ljudska osjećanja. Konstruiran je poligraf - neka vrsta jednostavnog encefalograma za biljke i prosta živa bića, koji mjeri jednostavne električne promjene u njima što se javljaju kao reakcija na draži okoline.

U jednoj parapsihološkoj laboratoriji, u poligraf je bila uključena biljka čije se reagiranje na proste draži ispitivalo. Kada je ispitivanje završeno, eksperimentator je prišao biljci sa sasvim određenom namjerom da je iščupa iz zemlje i spali. U tom trenutku igra poligrafa se vidno pomjerila na skeli. Nekom drugom prilikom eksperimentator bi previdio ovaj momenat, ali situacija je već bila sazrijele za ovakvo otkriće. Tako se on zamislio o uzroku reagiranja biljke. Provjerio je sve što je dolazilo u obzir kao draž. Kad su svi činioci bili eliminirani ostala je samo jedna mogućnost - da se nešto odigralo van kontrole eksperimentatora. Konačno, iznerviran neuspjelim pokušajima, krenuo je da učini ono što je namjeravao na samom početku: da biljku isčupa i spali. Igla se iznova pomjerila

79

na skali. Sada se mogući uzrok ove reakcije već počeo nazirati. Ponovo je eksperimentator s istom namjerom prišao biljci i rezultat je bio isti - poligraf je registrirao promjenu. On je zatim, pažljivo posmatrajući skalu, glasno saopćio: “Sada ću da iščupam ovu biljku i da je spalim!” Ovog puta reakcija je izostala. Dakle, u tome grmu je ležao zec! Biljka reagira na namjeru čovjeka da je uništi, na njegova osjećanja, na njegovu emocionalnu energiju, a na ljudski govor koji nije praćen emocijama ne reagira, jer ga ne razumije. Nivo na kome čovjek može da opći sa biljnim svijetom je stariji sloj ljudskog bića, nivo astralnih ili emocionalnih energija. To je razina na kojoj okultisti i opće sa svijetom prirode.

Možete zamisliti oduševljenje ovog modernog alkemičara! Najzad su snovi i želje generacija hermetista, da se priznaju njihova učenja, urodili plodom. Odmah se prešlo na dalju provjeru. U laboratoriju su pozivani studenti, jedan po jedan. Od njih je zahtijevano da, bez ikakve stvarne namjere, izgovaraju riječi: “Uništiti ću ovu biljku, spaliti ću ovu biljku, probosti ću je iglom itd. Reakcije nije bilo. Kada je eksperimentator tražio od studenata da uklone biljku iz laboratorije - da je iščupaju iz korijena i spale - kada je, dakle, postojale istinska namjera da je unište, biljka je nepogrešivo reagirala. Da li se “plašila” ili ne teško je određeno reći. Jedno je sigurno - biljke osjećaju čovječje emocije i reagiraju na njih.

Parapsihološki instituti, rasuti po cijelom svijetu, prihvatili su odmah ovakve eksperimente, provjerili ih i nastavili dalje. Postignuti su, na prvi pogled, zaista nevjerojatni rezultati. Pogotovu za laike, jer iskusni hermetisti nisu bili iznenađeni. Vjerojatno znate okultne teorije o prirodi materije (vidi “Ključeve''). Po njima nema nežive materije. Sve je živo, jer se u materiji, koju smo doskora nazivali mrtvom, odigravaju neprekidna kretanja. Nema mirovanja. Reći da je mrtvo nešto što se kreće ozbiljna je greška. Ona prevashodno govori o našoj nesposobnosti da stupimo u kontakt sa materijom na tome nivou. Kada kažemo da je neki predmet mrtav, mi iznosimo na vidjelo da je, u tome trenutku, mrtva naša sposobnost da nazremo život u njemu.

Kliv Bakster, sada već čuveni parapsiholog, pošao je upravo od tog hermetičkog postulata, pa je pokušao da utvrdi sposobnost reagiranja ne jednostavnih živih bića kao što su biljke, već sposobnost reagiranja organske materije! Uzeo je neoplođeno jaje, za koje možemo reći da je koncentrat organske materije, sve dok se ne oplodi, kada postaje zametak živog bića. Uključio ga je u kolo poligrafa, i, gle, jaje je reagiralo na namjeru čovjeka da ga razbije! Genijalni Bakster! Išao ja dalje, eksperimentirajući na stotine načina, s tim što su subjekti njegovih čudnih eksperimenata bila jaja. Utvrdio je još nešto: jaje uključeno u poligraf reagira, mogli bismo reći “uznemiri se”, kada se u njegovu blizinu stavi drugo jaje koje je razbijeno. Ono prima neku vrstu telepatskih signala svog umirućeg brata i reagira na njih. Ono reagira na zbivanje u drugom jajetu. Kako nema fizičkog kontakta, očito je da su signali primljeni “telepatski”.

Pošto zvanična psihologija ispituje ne samo procese svijesti, već ponašanje i reagiranje, ne treba biti prorok da bi se, u neposrednoj budućnosti, predvidio veliki zaokret u predmetu ispitivanja psihologije i nastanak novih psiholoških disciplina. Krajem prošlog i početkom ovog vijeka nastala je psihologija životinja, kao nauka koja je ispitivala pona-šanje životinja u vezi sa njihovom mogućnošću rješavanja problema. Sada smo na pragu nove psihološke ere. Svjedoci smo nastanka nove psihološke discipline - psihologije biljaka, nauke o ponašanju i reagiranju biljnog svijeta. Nešto malo dalje nazire se rađanje psihologije organskih materija.

U međuvremenu, dok su naučnici van oblasti parapsihologije šutjeli, prepuštajući zaključke novinarima, parapsiholozi su kao sumanuti išli dalje. U Sovjetskom Savezu proučavali su razlike Kirlijanovog efekta u različitim duševnim stanjima. Ne samo da se aura ruke mijenja zavisno od raspoloženja, upotrebe alkohola i dr., već voljni napor izaziva sasvim primjetne promjene na fotografijama. U normalnom pasivnom stanju, prst ruke narodnog iscjelitelja daje uobičajenu sliku aure, sa plamičcima određene veličine i oblika.

80

Sasvim je različita fotografija napravljena u trenutku kada iscjelitelj stavlja ruku na oboljelog sa namjerom da ga izliječi. Svjetlosni jezici iz vrhova prstiju pružaju se mnogo dalje i njihova svjetlost je mnogo jača.

Bakster je na neobično dramatičan način dokazao djelovanje formule Tetragramatona (slični dokazi su promjene u auri koje nagovještavaju pojavu oboljenja u fizičkom organizmu). Pokazao je eksperimentalno kako se zbivanja na Astralnom planu, na planu čiste energije, odvijaju kao faza koja nužno prethodi zbivanjima fizičkog svijeta. Uspio je da registrira na tek oplođenom jajetu pulsacije astralnog srca! Obratite pažnju na slijedeće izlaganje. Potrebno je najmanje 3-4 dana, poslije oplodnja jajeta, da se organska materija iz koje se ono sastoji, organizira u vidu najjednostavnijih mišićnih vlakana srca, sposobnih da počnu sa slabim pulsacijama. To je nauka znala od ranije. Ali, bilo je neophodno da se pojavi parapsiholog Bakster i utvrdi, da prije nastanka bilo kakve mate-rijalne forme, koja bi služila kao začetak srca, jedno drugo srce - energetsko, nematerijalno - već kuca. Bakster je uključio u poligraf jaje oplođeno svega jedan dan, a pulsacije energetskog, astralnog srca pileta su sasvim jasno registrirane. Mikroskopsko ispitivanje bjelanceta i žumanceta tog jajeta ne otkriva ni najmanji znak postojanja uobličene organske strukture koja može da pulsira. A ipak, pulsacije postoje, nepobitno su utvrđene. Tek 3-4 dana kasnije formirati će se prva mišićna vlakna, kao začetak organskog srca, u skladu sa formulom Tetragramatona da sve što se javi na zemaljskom planu postojanja mora prethodno proći kroz stadij Astralnog plana.

Ovakvi neosporivi uspjesi nove parapsihologije doveli su do izmjene stava prema njoj. U Sovjetskom Savezu je došlo do potpunog zaokreta u ideološkom stavu, čemu su nesumnjivo doprinijeti veliki uspjesi sovjetskih parapsihologa. Stara je istina da ništa ne uspijeva tako brzo kao uspjeh. Najbolje ćemo sagledati ovu korjenitu promjenu ideološkog stava prema okultnim pojavama ako usporedimo dva izdanja “Sovjetske Enciklopedije”. U izdanju iz 1955. godine pod pojmom “parapsihologija”, koji obuhvaća sve okultne pojave, dana je ovakva definicija: “IDEALIZAM SUPROTAN NAUCI.” Prijatno iznenađenje čeka nas u izdanju “Sovjetske Enciklopedije” iz 1970, godine: “PARPSIHOLOGIJA JE SKUP BIOLOŠKIH I BIOPSIHOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA O MOGUĆNOSTIMA OPAŽANJA I IZVORIMA ENERGIJE KOJA JE JOŠ SKRIVENA U ŽIVOJ MATERIJI. PARAPSIHOLO-GIJA SE BAVI NAROČITIM OBLICIMA OSJETLJIVOSTI, REZULTATIMA TE OSJETLJIVOSTI I KRAJNJIM MOGUĆNOSTIMA LJUDSKOG ORGANIZMA.” Pažljivo razmotrite ovu definiciju! To je jedna od najboljih definicija okultizma od Paracelzusa naovamo.

Konačno, što da kažemo o ovim rezultatima? Svakako da moramo biti zadovoljni najnovijim zbivanjima i iznenadnim ishodom koji nas je približio eksperimentalnoj nauci. Ono što se ranije činilo čudesnim, nalazi sada strogo znanstvene potvrde, ali bit otkrića ostaje ista. Oduševljenje novom parapsihologijom najveće je među laicima. Iskusni hermetisti nisu bili iznenađeni. Do istih saznanja su dolazili ili svojim unutarnjim čulima ili intuicijom. Nastajući na jednom, od sudbine joj određenom mjestu i u trenutku kada se drevna tradicija spojila sa prodorom biopsihofizikom, nova parapsihologija liči na snažno stablo sa dva korijena koje samo sakuplja i propušta kroz sebe ono što se diže iz dubina nemirnog ljudskog duha, u ovoj epohi njegove evolucije sa nesagledivim krajem.

Smijemo li da likujemo? Za likovanje je uvijek rano. To bi značilo zaslijepljenost trenutno nadmoćne strane, kojoj je predugo odricana svaka vrijednost. Busati se sada u grudi neizbježno bi značilo pognuti glavu kasnije. Čim se rezultati istraživanja stalože, nauka će ih prisvojiti i njen zabran postati će prostraniji. Polje okultizma ostati će sa druge strane zabrana, jer okultno je ono što nije još uvijek nedvosmisleno potvrđeno. Sjetimo se da su danas sasvim obične aktivnosti, kao što su čitanje i pisanje, nekada bile istinske okultne vještine, dostupnu malom broju upućenih.

Među naučnicima, kao i među laicima, najjednostavnija je podjela na tolerantne i

81

isključive i netrpeljive prema idejama koje izlaze iz njihovog područja. Točno je primijetio Džavaharlal Nehru u “Otkriću Indije”: “Suviše mnogo naučnika današnjice, koji se zaklinju naukom, zaboravljaju sve o njoj kada izađu iz svoje uske sfere.” Oni tada, u stvari, prestaju da budu naučnici. A imati naučni stav prema oblastima koje ne poznajemo prevashodno zahtjeva toleranciju nepoznatog. To i jeste osnovna odlika naučnog duha nesputanog predrasudama. Bertrand Rasel, govoreći o svome ocu i utjecaju koji je ovaj izvršio na njegov pogled na svijet, pisao je: “Možda se najdragocjenija lekcija kojoj me je naučio ogledala u ovome: svaka ideja, svejedno kako i koliko neobično izgledala, može da bude istinita i nju smijete odbaciti tek ako ste ozbiljno razmotrili sve ono što je išlo u prilog nje ili protiv nje. Bio je savršeno svjestan toga da su većina ideja, koje sada smatramo kon-vencionalnim, u neko drugo vrijeme, a katkad i u neko drugo vrijeme u toku samog života, mogle da se čine suviše ekscentričnim da bi se a njima čak i govorilo.”

Iskustvo pokazuje da najogorčeniji protivnici hermetičkih učenja u osnovi svoga stava imaju jak strah. Nerijetko se događa da takve osobe, zapavši u tešku životnu krizu, potraže lijeka upravo u hermetizmu protiv kojeg su do tada bili. Po pravilu postaju krajnje zaslijepljeni fanatični vjernici koji, bez ikakve opreznosti, sve primaju na vjeru. Hermetista sa iskustvom je uvijek donekle rezerviran jer je svjestan i svojih i objektivnih ograničenja. To je shvatljivo. U osnovi iskustva je uvijek izvjesno znanje, bez obzira da li se do njega došlo gomilanjem pojedinačnih činjenica ili intuicijom. A znanje je uvijek ograničeno u većoj ili manjoj mjeri. Polazno stanovište fanatika i lakovjernog je uvijek neznanje: oni u sve mogu da povjeruju, jer neznanje je bezgranično. Zato, kada takvi ljudi promjene tabor, odbijaju zrelu umjerenost hermetizma i uglavnom se vezuju za varalice, šarlatane, vračare i sličnu bratiju koja nudi brza sredstva za svaku muku. Takvu poruku možemo naći u duhovitoj priči o kockaru. Neki kockar imao je mnogo sreće na kartama. Sve vrijeme je ismijavao hermetiste, tvrdeći da su to budale, jer on bez tajnih znanja dobiva novac na kartama svojom vještinom. Jedne noći sreća mu je sasvim okrenula leđa, izgubio je sve do posljednjeg dinara. Sav očajan, krenuo je u šumu da se objesi. Dok je birao pogodno drvo, naiđe jedna raščupana, prljava i krezuba starica i zapita ga što radi u to doba u šumi. On joj odgovori da hoće da se ubije zbog proćerdanog novca.

“Mogu da vam pomognem da povratite svoje bogatstvo,” reče mu baba, “ja sam vještica i poznajem dobro seksualnu magiju.” Naš zlosretni kockar sav se ozario. Odjednom je povjerovao u sve priče o magiji i tajnim naukama koje je ikada čuo i sa kojima se šegačio.” “To nije teško”, rekla mu je baba. “Treba sada ovdje da vodite ljubav samnom, jedan jedini put. To je, znate, seksualna magija kojom ćemo povratiti vaš novac. A ja sam stara, godinama nisam imala prilike za tu vrstu magije.”

Novopečeni hermetista vjerovao je starici svaku riječ, ali se malo ustezao. Baba je bila strahovito ružna. Prljava, raščupana, sa velikim krivim nosom - prava vještica. Ali on pomisli “Novac je novac, zažmiriti ću na oba oka.” I pristane.

Baba je seksualnu magiju provodila veoma usrdno i sa žarom. Kad je sve bilo gotovo, dok je kockar radoznalo gledao u nju, očekujući nagradu, starica ga upita, vadeći lišće iz raščupane kose:

“Koliko imate godina?” “Trideset i pet.” “Trideset i pet!” začudi se ona, “zar vam se ne čini da ste suviše stari da još uvijek

vjerujete u vještice?”

82

KRIZE I SAZRIJEVANJA

U tkivo hermetike ugrađeni su bezbrojni religiozni i filozofski sistemi, učenja i kultovi.

Mnogi hermetisti prije ili poslije potraže vezu sa kršćanstvom, koje je nesumnjivo jedna od Staza traganja za Istinom. O snazi kršćanstva govori, na prvom mjestu, njegova dugovječnost. Nešto što traje dvije hiljade godina, a da mu se kraj ne da sagledati, ne može biti bez znatne unutarnje snage, koja po pravilu uvijek izrasta iz jednog određenog aspekta Istine. Veličina je uvijek utjecaj na ljude bilo u kojem vidu, a kršćanstvo je izvršilo i vrši neosporno veliki utjecaj na jedan dio ljudskog roda. Osnovna slabost kršćanstva u njegovom čistom, teorijskom obliku, jeste odsustvo onog što se u hermetici naziva moć neutralizacije. Teorijsko kršćanstvo nas stavlja pred međusobno suprotstavljene krajnosti: dobro i zlo, svjetlost i tamu, Sotonu i Krista; odriče se pravo pojedincu da se kreće srednjom Stazom, izbjegavajući krajnosti.

Negdje na početku ove knjige spomenuo sam, sjećate se, da zlo kao takvo ne postoji - ono se u biti svodi na nedostatak sklada među parovima suprotnosti. Međutim, kršćanstvo ima pored obznanjenog i svoj skriveni, dublji smisao, koji nije ništa drugo do hermetička tendencija neutralizacije, odnosno kretanje Srednjom Stazom. Među kršćanskim svećenicima mogu se zapaziti ne male razlike, uostalom kao unutar svih društvenih grupa. Ako analizirate ponašanje uravnoteženog svećenika, koji djeluje kao zrela, nedogmatska ličnost, uvidjeti ćete da je on uvijek, uvijek čovjek srednje Staze,

To važi za sva učenja pod kapom nebeskom, uključujući i hermetizam. Bilo bi lijepo kada bismo mogli objaviti da Staza hermetizma preko noći rješava probleme, liječi bolesti, pruža ljubav i sigurnost Sljedbenicima. Bilo bi lijepo, ali je to nemoguće i svaki filozofski, religiozni, naučni ili okultni sistem, koji bi propovijedao takvu mogućnost bio bi zasnovan na laži, obmani ili zabludi. Nema takvog puta, kao što nema meda bez žuči, a veliki pjesnik nas vječito podsjeća da se “smiješane najlakše piju.”

Hermetička Staza od samog početka razvija svijest kod Sljedbenika o procesu neutralizacije krajnjih suprotnosti. Ravnoteža se postiže u kretanju, ravnomjernim njihanjem čas na jednu čas na drugu stranu Drveta Života. Na njoj nas čekaju sretni časovi, ali i patnje. Njena osnovna vrijednost je u osmišljavanju svega, čak i mučnine i bola. Život stiče dubok, prethodno samo iz daleka naslućivani smisao. On postaje svrhovito kretanje, proces i škola, u kojoj nam sudbina dijeli packe kad pogriješimo, ali umije da nas blago pomiluje po glavi kad zadatak izučimo kako valja.

Teško je reći zašto suvremenog čovjeka tako snažno privlači hermetička tradicija. Da li je to posljedica ere akvarijusa u koju je čovječanstvo zakoračilo? Činjenica da ova tradicija postavlja čovjeka u položaj aktivnog središta, oko kojeg sva zbivanja rotiraju, sasvim sigurno nije bez značaja. Susreti, događaji, stvari i pojave dobivaju novu svrhovitost. Slučajnih i besmislenih događaja više nema. Život postaje niz pojedinačnih, ali sasvim zaokruženih iskustava, namjesto ranijih zamršenih, nepročišćenih i iskidanih zbivanja.

Slijed iskustava pokazuje neumoljivu zakonomjernost, prisutnu u čitavom kozmosu, ne samo fizičkom, već i u višim svjetovima. Iskustvu počinje krizom, a završava se njenim prevazilaženjem. To je istovremeno odgovor zašto postoji patnja. Ona nije ništa drugo do druga strana radosti, jer je skladno uglobljena u tijelo kozmičke klackalice na kojoj sve nalazi svoje mjesto. Da nije nje nikada ne bismo napustili sigurnost mirovanja. Ako nam ovakav način umovanja nije tuđ, možemo u novom svjetlu shvatiti mnoge duševne krize i neprohode. Neuroza, tako čest i mučan poremećaj u sunovratnoj civilizaciji našeg vre-mena, može postati dragocjeno iskustvo u sazrijevanju, ukoliko je prerastemo. Isto važi za ostale krize, čak i za psihoze ili poremećaje koje nestručno nazivamo ludilom. One su rjeđe, njihova iskustva dublja, ali je i proces čišćenja i sazrijevanja kroz njih daleko

83

dramatičniji, krajnje potresan. Jedino pravo zlo jeste ostati u procjepu životnih nevolja, pre-pustiti se patnji, umiriti se zazidan strahovanjem, očajanjem i beznađem.

Kuda će nas, iz naručja mučnine, uputiti prst proviđenja nikad se ne zna. Često je to susret sa nekim vidom psihoterapije ili religioznog očišćenja; nekad ljubav ili duboko prijateljstvo, Psihoanaliza, koja ima mnogo sličnosti sa starim magijskim i religioznim tehnikama, veoma je vrijedna etapa u duhovnoj evoluciji pojedinca. Susret sa bilo kojim od njenih mnogobrojnih oblika veoma je značajan za Sljedbenika. To je najbolji put za oslobađanje sapetih energija. Ako nam se put ukrsti sa nekim vidom psihoterapije, treba da budemo svjesni da se terapeut javlja kao izaslanik naše više svijesti, našeg Daemona, i da je susret sa njim samo jedna etapa na tome dugom putu, nikako krajnja. Klasična frojdovska psihoanaliza je prije iznošenja smeća iz podruma naše ličnosti, nego uspinjanje u razrijeđen zrak spiritualne avanture, sa kojim Jungovo učenje ima mnogo zajedničkog.

Frojd je nesumnjivo obavio herojski posao. Rijući po tamnim kutovima ljudske duše, nije mogao da ne nasluti postojanje i viših svjetova. Svoje slutnje je nagovijestio, ali nije išao dalje. Pošto je isprevrtao lijepo uglačanu kaldrmu morala srednje klase i pokasio što sve ispod nje gmiže - zaustavio se.

Jung je istančano osjećao vrijednost Frojdovog učenja, ali je imao i oštro oko za njegove slabosti. Rastali su se brzo, kada je Jungu postalo jasno da sjenka prevelike uprošćenosti natkriljuje Frojdovu viziju svijeta. Otac psihoanalize nikada nije prerastao svoj Edipov kompleks i sa njime se hrvao do kraja života. Jung je morao da nastavi sam dalje. Njegova sreća je što se, sa puno povjerenja, prepustio matici svoje intuicije, koja ga je odnijela do galerije velikih likova gdje će ostati zanavek. Vrijeme u kojem se rodio nije mu bilo naklonjeno. Živio je prekasno za lomaču i prerano za priznanje. Umro je u dubokoj starosti, ali je prekratko živio. Bio je sasvim svjestan da je crna ovca velike porodice psihoanalitičkih škola i prorok nove epohe. Čašu je ispio do kraja. Kao Hese i Krauli, vjerovao je u svoju sudbinu. Oni su, kao Zvijezde repatice, morali da sagore u gustoj atmosferi međuljudskog prostora da bi obasjali svoj vijek.

84

JI DŽING - KNJIGA PREOBRAŽAJA

“Kad bi mi bilo poklonjeno još 50 godina života”, rekao je Konfučije kad mu je bilo 70,

“upotrijebio bih sve te godine proučavajući Ji Džing:” Prvi susret sa Ji Džingom ili Knjigom Preobražaja izaziva po pravilu sumnju i

nevjericu u njegovu veliku vrijednost, tako da smo navedeni citat spremni da odbacimo kao izmišljotinu pripisanu proslavljenom kineskom mudracu. Osim dvosmislenih fraza i zastarjelog pjesničkog načina izražavanja, kao da nema ničeg više. Nameće se utisak da se tu radi o metodu vračanja ili proricanja koji nije lako shvatiti.

Nemoguće je točno odrediti starost Ji Džinga. Neki kažu da je star 5000 godina, Drugi, sasvim ozbiljni autori, tvrde da je stariji od 6000 godina. Bilo kako bilo, generacije kineskih mislilaca i filozofa svih škola crpili su mudrost iz dodira sa Knjigom Preobražaja. Jer Ji Džing je istovremeno praktičan sistem prognoze budućih događaja i filozofska mašina koja vrši neosjetan preobražaj ličnosti čovjeka koji je sa njime u kontaktu.

Uslijed ograničenja koja nameće obim ove knjige, nemoguće je upustiti se u detaljan opis rada sa Ji Džingom, pogotovu što postoje brojni priručnici (na žalost ne na našem jeziku) koji daju podrobna uputstva za rad i konzultaciju.

Knjiga Preobražaja zasniva se na 64 heksagrama. To su figure sastavljene od šest linija, koje mogu biti cijele ili prekinute. One predstavljaju drevni kozmički polaritet pozitivnih i negativnih kvaliteta, aktivnog i pasivnog, Janga i Jina. Oni ne čine dualizam suprotnosti, već prije dva ravnopravna kooperativna partnera, koji koegzistiraju, surađuju, i ustvari ne mogu postojati jedan bez drugog. U njima ne treba gledati prevashodno seksualni polaritet, niti im pridavati moralne vrijednosti. Najpoznatiji vidovi u kojima se Jang i Jin ispoljavaju jesu: muško-žensko, aktivno-pasivno, inicijativa-održavanje, ekstroverzija-introverzija i još neki. Očito je da nijedan član ovakvih dvojstava ne može postojati bez drugog.

Heksagrama ima 64. Svaki se sastoji iz dvije manje figure, zvane trigrami (trijade), u čiji sastav ulaze tri cijele ili prekinute linije. Kineski naziv za trigrame je Pa Kua. Gornji trigram je vladajući ili dominantni, a donji je podređen. Linije koje čine trigram predstavljaju (što mnogima nije jasno), idući odozdo naviše: podsvijest, svijest i Nadsvijest.

64 heksagrama predstavljaju sve moguće odnose, veličine i pojave kako u čovjeku, tako i u kozmosu. Cilj konzultiranja Ji Džinga nije samo da zavirimo kroz ključanice heksagrama iza vrata budućnosti, već prvenstveno da dovedemo u sklad svoju prirodu sa ritmičkim gibanjem kozmosa, u kojem se neumoljivo smjenjuju plime i oseke i u kome za sve postoji određeno vrijeme: vrijeme za nastanak, razvoj, cvjetanje, propadanje i smrt; vrijeme za sjetvu i žetvu; za povlačenje i napredovanje; za progovaranje i šutnju. Traženje savjeta za ispravno življenje je ono od čega većina počinje. Vremenom se pomalja viši smisao - dovođenje u sklad mikrokozmosa našeg bića sa makrokozmosom, čiji je vjeran odraz. Svaki heksagram izražava jednu osnovnu ideju, zatim tzv. sud ili odluku, komentar i značenje pojedinačnih linija.

Heksagrami nam govore o stanju kozmičkih snaga i smjeru njihovog djelovanja, otkrivajući istovremeno stanje našeg duha, koga često nismo svjesni. Kao kruna svega ukazuju nam se mogućnosti za djelovanje, među kojima slobodnom voljom možemo odabrati jednu i otkriva nam se što nas čeka na kraju svake staze. Do heksagrama se dolazi posebnim rukovanjem osušenim stabljikama hajdučke trave ili nasumičnim bacanjem novčića. Neki koriste štapiće od kornjačine kore, slonovače ili tvrdog drveta. Neki dolaze do heksagrama bacanjem kockice. Luis Kaling predlaže da se naglo podignu ruke i bez razmišljanja ispruži izvjestan broj prstiju. Ovaj metod nije pogodan za svakog, jer neki ljudi po pravilu opružaju uvijek isti broj prstiju na obje šake, što daje paran broj i onemogućava javljanje neparnih kombinacija. Broj štapića ili konstelacija bačenih novčića

85

daje određen heksagram. Zatim se iz knjige čita značenje heksagrama, koji ima oblik kratkog eseja.

Jezik Knjige Preobražaja je visoko simboličan, što je razumljivo, jer da bi se obuhvatile sve životne situacije heksagram mora biti elastičan, odnosno veoma rastegljiv i prilagodljiv. Jednostavna činjenica da je ovaj simbolični jezik preživio do danas, sačuvavši neokrnjenu vrijednost, govori da simboli nisu izgubili ništa od svoje vanvremenske spiritualne sveobuhvatnosti.

Za plodan rad sa Knjigom Preobražaja neophodno je steći osjećaj za tekst, ustvari za simboličan jezik poruka. Poruke se uglavnom nalaze “između redova”. Neki karakteristični izrazi se često sreću; treba znati da se njihovo značenje mijenja od slučaja do slučaja. Na primjer, “prijeći veliku vodu” znači sprovesti u djelo odluku od velikog značaja, prekinuti sa dotadašnjim načinom života, izmijeniti životnu sredinu, otići na dalek put i dr. “Stara lisica” je iskusan čovjek koji se u postupcima rukovodi mudrošću, a ne povodi se za željama. “Mlada lisica” je neiskusan ili impulzivan čovjek, odnosno takav kome se mudrost ne presipa bez obzira na starost. “Pokvasiti rep” znači pretrpjeti neuspjeh, uplesti se u teškoće, imati problema, navući sebi nevolje na vrat. Često se u heksagramima nalazi savjet da se konsultira “mudrac” ili tzv. “Superiorni čovjek”. To može značiti mnoštvo stvari - pitati iskusnijeg prijatelja (i postupiti po njegovom savjetu!) ili osobu koja u oblasti u kojoj se problem javio ima više znanja od nas ili advokata ili liječnika. Nerijetko to znači prepustiti rješenje našem višem Ja, našoj intuiciji, jer ona je istinski mudrac unutar našeg svijeta.

Da bi se dobio jasan i logičan odgovor mora se, na prvom mjestu, postaviti sasvim jasno i određeno pitanje. Maglovita pitanja dovode do maglovitih odgovora. Kad god dobijemo nejasan odgovor, treba da preispitamo oblik u kome smo pitanje postavili ili duševno stanje u kojem smo bili dok smo postavljali pitanje. Ji Džing je veza sa Kozmičkom sviješću, sa našim Jastvom, Daemonom, a on je po svojoj prirodi nepogrešiv. Greške mogu poticati samo od instance koja operira logikom, od našeg svjesnog Ja.

Pogledajmo jedan primjer. Nekom prilikom zamolila me je intimna prijateljica da konsultiram Ji Džing za nju (to se inače rijetko prihvaća, jer Ji najbolje savjetuje samog pitača). Njeno pitanje je glasilo: “Da li ću u toku ove godine doživjeti veliku ljubav?” Na prvi pogled ovo je sasvim jasno i vremenski dobro omeđeno pitanje; ali nije tako. Ona je bila nesretno udana, pa se razvela. Zatim je imala čvršće emotivne veze sa dvije ili tri osobe, koje se nisu završile na zadovoljavajući način. Poslije toga živjela je prilično povučeno. Kretala se stalno u istom krugu poznanika, većinom oženjenih i udanih, i među srodnicima. To je bila suptilna žena, inteligentna i obrazovana, ali na žalost izolirana i pasivna. Nije pružala nikakvu mogućnost ljudima koji bi došli u obzir za ostvarenje njene želje da je upoznaju i zavole. Dobro postavljeno pitanje trebalo bi da glasi: “Da ti ću u toku ove godine doživjeti veliku ljubav, AKO NASTAVIM SA DOSADAŠNJIM NAČINOM ŽIVOTA?” Što vidimo iz ovog kratkog dodatka prethodnom pitanju? Da bi čovjek uobličio svoje pitanje kako valja, potreban je dubok uvid u sopstveno stanje, potrebna je svjesnost (koja je mojoj prijateljici nedostajala) o dobrovoljnom povlačenju od svijeta, o sopstvenoj izopćenosti. Drugo pitanje (sa dodatkom) daje već pola odgovora i nije čudo da je odgovor Ji Džinga bio jasan i nedvosmislen “Prijeđi veliku vodu”, što je zahtjev za korjenitom izmjenom načina života,

Spomenuo sam, u poglavlju koje obrađuje teoriju sinhroniciteta, da je Jung do mnogih potvrda te svoje teorije došao zahvaljujući u mnogome praktičnom radu sa Knjigom Preobražaja. Ponirući u sve dublje slojeve Ji Džinga, čuveni psihijatar je bio iznenađen njegovom pronicljivošću i svekolikom mudrošću. Postavljao mu je sva moguća konkretna pitanja i uvijek je dobivao logične odgovore. Bio je toliko opčinjen ovom psihološkom mašinom, da se sasvim primakao zaključku, do kojeg su došli kineski mudraci prije hiljada godina - ne samo da je Ji Džing veza sa Kozmičkom sviješću, već da

86

iza privida heksagrama postoji posebna inteligencija Ji Džinga. Zato Jung u veoma ozbiljnom tonu upozorava čitaoca - “Nemojte uvrijediti Ji Džing postavljajući mu dva puta isto pitanje.”

Pišući predgovor za poznatu knjigu Ričarda Vilhelma “Ji Džing ili Knjiga Preobražaja”, predgovor koji je možda poznatiji nego djelo povodom koga je napisan, Jung veli da je dobivene odgovore ocijenio, budući da je psihijatar, kao odgovore dobro integrirane osobe, veoma dubokoumne, koja ima izvanredan uvid u svoje stanje i izrazitu moć da uvijek nađe najbolji odgovor u danoj situaciji.

Držeći se stare izreke da liječnik treba prvo sebe da izliječi, Jung je postavio Ji Džingu pitanje “Kakva je Tvoja vrijednost?” Treba znati da je u prvoj polovini ovog vijeka Ji Džing bio praktično nepoznat van Kine. Na Zapadu je postojao samo jedan prijevod “Knjige Preobražaja” od Džemsa Lidžija (James Legge), suhoparan i doslovan, ali sasvim nepodesan za praktičnu konzultaciju. Jung je bio sasvim svjestan da će njegov predgovor knjizi Ričarda Vilhelma privući pažnju mnogih ljudi otvorenog duha i usmjeriti njihovo tragalaštvo prema ovom sistemu praktične filozofije. Htio je da vidi što Ji Džing misli o sopstvenoj vrijednosti i svojoj budućnosti. Dobiveni odgovor potpuno ga je zadovoljio. “Moja je vrijednost velika”, rekao je Ji Džing, “ali ja sam još nepriznat.” Dalje Ji Džing zaključuje: “Mene čeka lijepa budućnost, uskoro ću dobiti zasluženo priznanje.” Ovo posljednje Ji Džing je saopćio, kako Jung duhovito primjećuje, gledajući ispod oka na Jungov još nezavršen predgovor Vilhelmovoj knjizi. I zaista, poslije objavljivanja Vil-helmove knjige sa Jungovim predgovorom, došlo je do naglog širenja Ji Džinga na Zapadu, tako da se sada objavljuje desetak redova godišnje iz te oblasti.

Svaki praktičar, kad nauči da čita poruke između redova, biti će mnogo puta iznenađen dalekosežnim savjetima koje nam daju tajnoviti Pa Kua, nepogrešivim sagledavanjem situacije. To je čudno samo u prvo vrijeme, jer Ji je, ponoviti ću, instrument općenja između naše svijesti i Kozmičkog duha. Otud njegovo dugo pamćenje, njegovo nepogrešivo sagledavanje trenutne situacije i strahovita moć pronicanja budućnosti. Otud, ponekad, njegov grubi realizam kojim odgovara na naša pitanja.

Interesantno iskustvo navodi Rejmon Van Oven, jedan od vrsnih znalaca ovog sistema, u svojoj knjizi “I Ching”. Kao početnik neumorno je postavljao pitanja. Kad ne bi bio u stanju da shvati elastične odgovore ili smisao neke fraze, postavljao bi nova pitanja o tome što neki odgovor ili fraza znači. Kada je po tko zna koji put postavio pitanje o značenju odgovora prethodno dobivenog, uobličio se četvrti heksagram, zvani “Mladalačka ludost” ili “Mladalačko neiskustvo”. Ovaj heksagram savjetuje pitača da bude pristojan i pun poštovanja prema Ji Džingu, da ne bude dosadan i nasrtljiv. Heksagram glasi: “Ja ne tražim mladog i neiskusnog i ne odlazim kod njega; već on dolazi i traži mene. Kada prvi put traži utočište u proricanju, Ja ga poučavam. Ako on dođe drugi i treći put, to je dosađivanje; a ja ne poučavam nasrtljivce.” Nije potrebno isticati, veli Van Over, da sam odmah prestao da dosađujem. To je bilo njegovo prvo dublje iskustvo sa samosvojnim bićem Ji Džinga.

Imao sam također iznenađujuće iskustvo u svom prvom praktičnom pokušaju, prije ne tako mnogo vremena. Bio sam, naime, nekoliko godina u dodiru sa Ji Džingom, bez ikakvog pokušaja da ga konsultiram. Čitao sam knjige i tumačenja različitih autora, tražio sličnosti sa Tarotom i dr. Jezik knjige mi se činio veoma neodređen i pitijski, tako da se uvijek dobiva odgovor koji se može višestruko protumačiti. Jednom prilikom naišao sam na knjigu japanskog hermetiste (Jimmei Shimano - “Oriental Fortune Telling”), i ona mi se učinila pogodnom za početnika, jer je poslije teško razumljivog komentara u tradicionalnom stilu, slijedila primjena na najvažnije životne situacije izrečena sasvim jasnim i nedvosmislenim jezikom. Htio sam da prijeđem na praktičan rad. Istovremeno želio sam da saznam što Ji Džing misli o mojim izgledima u toj oblasti; nisam htio da gubim vrijeme ako mi sistem ne odgovara. Zato sam postavio pitanje: “Da li ću imati

87

uspjeha u praktičnom radu sa Ji Džingom, ako uložim stvarne napore u to?” Odgovor, koji me je zaista iznenadio, glasio je: “Ready to start.” (“Spreman si da počneš: “)

Nikad kraja iznenađenjima sa nedokučivom Knjigom Preobražaja. Kad sam završio rukopis ove knjige, situacija u izdavačkoj djelatnosti bila je više nego nepovoljna za objavljivanje privatnih izdanja. Sve je jako poskupjelo: štamparske usluge, papir, porez i mnogo toga drugog. Morao sam da odlažem štampanje nekoliko puta. Najzad sam konsultirao Ji Džing: “Hoće li ova knjiga izaći iz štampe u toku 1973. godine, ako budem uložio sve svoje snage u to?” Odgovor je glasio: “Korak po korak. Postepen razvoj. Pošumljivanje obećava razvoj i napredak.”

Prednost Ji Džinga nad ostalim metodama prognoze događaja postaje očigledna uz malo uspoređenja. Lišavajući vas slobodne volje, svi ostali sistemi proricanja (izuzev Tarota) dovode vas u zavisan položaj. Ako vam neki vidovnjak prorekne da ćete sa velikim uspjehom završiti školu, takva prognoza vrijedi samo uvjetno. Ako se oslonite na to sretno proročanstvo i pri tome se ulijenite i opustite, očito je da će se ono pokazati pogrešnim. Znači svaka prognoza je uvjetna, jer zavisi od vas. Upravo tu je Ji Džing nadmoćan. On vas dovodi u sklad sa kozmičkim ciklusima uzdizanja i pada, povoljnog i nepovoljnog vjetra, plime i oseke. On vas uvijek stavlja pred nekoliko mogućnosti i govori vam što vas na kraju svake od mogućih staza čeka. On savjetuje najbolji izbor u danoj situaciji, ali ga vi ne morate poslušati. Ji vas nikada ne ostavlja u beznadežnom stanju i uvijek vas opominje, čak i kad ste na vrhuncu svoje “dobre sreće”, da će pun mjesec početi da kopni i da poslije plime dolazi oseka.

Ji Džing vas uči kako da se ponašate saobrazno kozmičkim zakonima, govori vam kako bi se na vašem mjestu ponašao mudrac čija je duhovna evolucija okončana, koji je postao jedno sa Kozmičkom sviješću. Mnogi vrsni znalci smatraju da stalna konsultacija i razmišljanje o dobivenim odgovorima dovode do trajnog uklapanja filozofije Ji Džinga u čovječje nesvjesno. Na taj način postupno dolazi do alkemijskog pretapanja čovječje svijesti u Mudraca koji prebiva unutar Ji Džinga. Postupci čovjeka nadalje bivaju pokretani ne ličnim motivima, već težnjom ka općoj harmoniji. Poistovjećujući se sa Kozmičkim duhom, čovjek u potpunosti shvaća svekolike pojave života i dolazi u sklad sa sobom i univerzumom. Put do takvog stanja proteže se u nedogled i njegov kraj se samo nejasno nazire. Konačno, vjerujem da oštroumnom čitaocu nije promaklo da je Mudrac Ji Džinga jedan od vidova u kome se javlja njegov Daemon,

88

POGOVOR

Dospjeli smo do kraja knjige. Pokušao sam da je izložim kao praktičan priručnik, tako

da zainteresiranom čitaocu izoštri vid za neke pojave koje je do sada mutno i površno sagledavao. Ovo naročito važi za primjenu formule Tetragramatona i pronicanje u bit mitova, predanja i bajki. Svaki misaono nastrojen čitalac može kroz proces usredsređenog meditiranja da prodre u njihovu srž, i tako otkrije njihovu UPOTRIJEBNU VRIJEDNOST, a to je ono što hermetiste isključivo interesira. Uzastopno premišljanje o iznijetim mitovima i mnogim drugim, ovdje nenavedenim, uz nesputanu igru intuicije, dovesti će do ličnih uvida, koji su uvijek praćeni oslobađanjem izvjesne energije i zrelijim pogledom na svijet. Ovaj postupak nikako nije rezerviran za intelektualce. Naprotiv, suhoparni intelektualci opsjednuti umovanjem u kojem nema mjesta za osjećanja i intuiciju naći će malo privlačnog u knjigama kao što je ova. I to je dobro i shvatljivo, jer duhovna avantura je za drzovite ljude, za duhovne avanturiste, koji žeđ utoljavaju tamo gdje ih srce vuče.

Na vratima sobe jednog mladog hermetiste pale su mi u oči riječi prepisane iz neke Paracelzusove knjige, koje nas lijepo podsjećaju na nepredvidljiva izvorišta mudrosti: “Pošao sam u potragu za svojim znanjem često se izlažući životnoj opasnosti. Nisam se stidio da naučim ono što sam smatrao korisnim čak i od potucala, obješenjaka i brijača . . . znanje treba tražiti tamo gdje slutimo da ćemo ga naći . . . Doći će vrijeme kada ćete svi vi koji čučite u tamnim kutovima postati ruglo, prezir čitavog svijeta, jer ja ću biti kralj i moje će biti kraljevstvo.”

Moram da ponovim da je polje hermetike nepregledno, tako da jedna knjiga, ma koliko obimna, može da zahvati samo njen mali dio. Neki čitaoci prepoznati će svoja iskustva na ovim stranicama. Neki će se sjetiti već izblijedjelih doživljaja i razumjeti će ih u novom svijetlu. Mnogi ljudi njeguju samosvojne postupke, spontano nastale u svijetu duhovnog proživljavanja, koje primjenjuju za njegovo odgonetanje. Neki su izgradili sopstvenu simbologiju sna, u kojoj je ostalo malo prostora za Frojda. Neki se služe sposobnošću predosjećanja sa iznenađujućom točnošću i tako dalje. Ako izgradite čvrstu osnovu, kroz praktičan rad sa ovom i srodnim knjigama, mnogi duševni doživljaji, vaši i drugih ljudi, postati će vam sasvim shvatljivi. Pogledajmo, primjera radi, kako naš najmlađi šahovski velemajstor Ljubomir Ljubojević objašnjava, u jednom intervjuu, samosvojni postupak kojem mnogo duguje za svoje uspjehe: “ ..Onda u šahu su lijepa i ona čudna stanja. Kod mene to podsjeća na stanje kad indijski fakir padne u trans. To je stanje koncentracije. Otkriti ću vam kako to izgleda. Pred svaku važnu partiju ja spavam, ali sam u stanju nekog budnog sna. U stvari, tada unaprijed odigram tu partiju i dosad se nikad nisam prevario u predosjećanju: ako tada dobijem, sutra za šahovskim stolom to je obična repriza. Taj užasni napor jedina, pored mene, zapaža moja majka.”

Ne bi trebalo da imate teškoća u otkrivanju suštine postupka mladog velemajstora. Tokom sna on ima spontane astralne projekcije, ali mu je svijest znatno više očuvana no u običnom snu. U ovakvoj projekciji on stupa u dodir sa astralnim klišejom ili kalupom nastupajućeg događaja, tako da partiju što ga na zemaljskom planu čeka sutradan, igra na Astralu noć uoči materijalizacije. To vas ne iznenađuje, zar ne, vi znate da sve što se ostvari na zemaljskom planu mora proći kroz plastični posrednik - Astralnu svjetlost. To važi za sve pojave, sve događaje, pa ni šahovska partija i osjećanja koja je prate ne mogu umaći sveobuhvatnoj kozmičkoj formuli Tetragramatona.

Vrlo široku primjenu imaju neki postupci koji služe alkemijskom preobražaju seksualne energije. Na primjer, u poganskom kultu vičkrafta (kult vještica) veoma je čest postupak bacanje čini praćeno seksualnim aktom. Kako to izgleda? Neodjevena vračara (ili ako hoćete vještica) koncentrira se na ostvarenje neke želje, dok se kraj nje u postelji nalazi nag muškarac. Pošto obavi operaciju, ona leže u postelju i “vodi ljubav”. Ovaj posljednji momenat je veoma važan za uspjeh operacije. Zašto? Čarobnica će vam reći da

89

seksualni odnos dolazi na kraju kao ritual plodnosti, da bi operacija dala rezultat; i to je donekle točno. Međutim, potpuno i sasvim točno objašnjenje jeste da je ona sve vrijeme svjesna čime će se završiti njen poduhvat. Nag partner je u neposrednoj blizini da je stalno na to podsjeća. Svijest da je čeka seksualni odnos izaziva kod nje uzbuđenje, veliku emocionalnu napetost. Uzbuđenje znači pokretanje emocionalne energije, njeno raspaljivanje, a ta vrsta energije je djelotvorna i plodonosna na Astralnom planu.

Probuđena energija se može primijeniti u različite svrhe, najvažnije je da je tu. U vezi sa izloženim mogu nam postati jasne neke činjenice prethodno pogrešno tumačene. Možda vam je poznato da je Mahatma Gandi, u jeku najžešće političke borbe za oslobođenje Indije, redovno spavao sa nekoliko svojih vrlo mladih sljedbenice. Istovremeno je znano da je najveći dio života bio potpuni seksualni apstinent. Ove dvije činjenice su prividno proturječne, što su koristile engleske kolonijalne vlasti da bi mu potkopavale ugled u masama, proturajući tvrđenje da je njegov asketizam lažan i da je vođa nove Indije seksualni manijak. Čak i neki bliski Gandijevi sljedbenici tumačili su ovakvo ponašanje pogrešno - kao vježbu u samokontroli. Ovo je djelomično točno, ali čitalac koji je usvojio energetski način mišljenja i shvatio mehanizam djelovanja seksualne magije, može sa lakoćom da prihvati potpunije objašnjenje. Već ostarjelom Gandiju u iscrpljujućoj političkoj borbi bila je potrebna energija, mnogo energije. On je bio donekle upoznat sa praksom Tantra-joge, kroz koju se neposredno preobražava seksualna energija u ostale vidove psihičke energije. Spavanje (bez seksualnog kontakta) sa nagim mladim ženama imalo je upravo takav cilj - buđenje energije. Situacija u koju je sebe svjesno dovodio izaziva snažnu emocionalnu napetost i neprestano je održava. Ona, sa svoje strane oslobađa velike količine energije, što iz nesvjesnog plave polje svijesti. Nešto slično srećemo kod umjetnika koji stvaraju na mah, u velikom uzbuđenju. Vjerujem da ste do sada shvatili da je osnovna proteza kojom se uzdiže svijest na viši nivo, kontrolirano i usmjereno emocionalno uzbuđenje; i da se mnoga sredstva i postupci koriste da bi se kontrolirana napetost izazvala i održala.

Osjećam da sebi postavljen zadatak ne bih ispunio kako valja kad ne bih povukao jasnu granicu između hermetizma izloženog u ovom priručniku i Joge sa kojom se često i netočno poistovjećuje. Zapadna hermetička tradicija odgovara uvjetima života u našem društvu, za razliku od prave Joge koja zahtijeva potpuno angažiranje čovjeka, izdvajanje i izopćenost (naravno, neke tehnike su zajedničke - koncentracija misli, samoposmatranje, djelovanje na podsvijest i tome slično). Istinita Joga traži cijelog čovjeka, a to se može postići isključivo povlačenjem od ljudi i zaglušujuće buke svjetskog mlina. Daleko od ukusne hrane, od vlažnih očiju lijepih žena, daleko od mogućnosti da se pravimo pametni pred ljudima i stičemo njihovo divljenje. Izdvajanje, povlačenje, kidanje veza sa ovim životom; rijetki kontakti sa učiteljem i samoća koja će trajati godinama, čitavog života. Među nama je malo ljudi koji to žele, još manje ih je koji to mogu. Istinita je istočnjačka izreka da ima na hiljade učitelja, ali je teško naći jednog pravog učenika. Koliko znam, naša sredina dala je do sada jednog jedinog čovjeka takvog kova, dr. Veljačića. Njegova pisma sa Cejlona, objavljena u nekim časopisima, jasno pokazuju da je put do Samadhija dug i vijugav; da je to naporan i mučan rad koji traje 24 časa dnevno, sedam dana nedjeljno i 365 dana godišnje; da mu je uz najveći napor mašte teško sagledati kraj.

Danas mnogi na Zapadu (čak i kod nas) poziraju kao majstori Joge i jedini, po svome tvrđenju, poučavaju “pravu Jogu”. Sve ostalo je imitacija, prevara ili djelovanje skopčano sa velikim opasnostima. O tradiciji ponikloj na našem tlu uglavnom ne znaju ništa, ali su sasvim sigurni da je to nešto “opasno”. Ako pobliže osmotrite osnovu na kojoj poziraju takvi “učitelji”, vidjeti ćete da je u raskoraku sa samom Joga tradicijom.

Prvo, svi istinski učitelji Joge od davnina naglašavaju da znanje dobiveno za novac ne vrijedi ništa. Moderni instruktori po pravilu naplaćuju svoje lekcije. Nekima je to jedini, ili bar glavni izvor prihoda.

90

Joga zahtjeva toleranciju svih ostalih učenja. Moderni “Jogi” na sve strane sipaju kritiku i otrov. Lijepo mišljenje zadržavaju samo za sebe. Mnogi ljudi koji se bave Hata-Jogom reći će vam da je meditacija opasna. Uvjerio sam se da većina ne zna značenje te riječi, Ona znači, što možete lako utvrditi ako zavirite u neki leksikon, duboko ili usredsređeno razmišljanje. Očito je da u tome ne može biti ničeg opasnog za duševno zdravu osobu, a za poremećene jedina valjana Joga i onako je psihoterapija. Pokazao sam vam u glavnim crtama, na primjeru jedne Tarot-karte, kako se meditira u hermetičkoj tradiciji Zapada, gdje je osnovno biti što propustljiviji za arhetipske sadržaje Kolektivnog nesvjesnog, što prodiru u našu svijest i tu bivaju prepoznati i pripojeni. Takvim procesom zaista možete stupiti u dodir sa prikrivenom suštinom stvari, što će vam uporna praksa ubjedljivo pokazati.

Neke osobe vam mogu reći da je meditacija opasna, navodeći kao neoboriv argument da su oni imali takvih neprijatnih iskustava “o kojima ne mogu nikome pričati”. E, pa da vam kažem: zaista su imali strašna iskustva - poslije nekoliko nedjelja meditiranja po nekom Joga-priručniku nije se desilo apsolutno ništa! I odustali su, a to je zaista najgore što može da se desi i o tome nitko ne voli da priča.

Radi razgraničenja ponoviti ću da meditacija koja se upražnjava u hermetičkoj tradiciji Zapada znači usredsređeno razmišljanje i svakome je dostupna. Sasvim druga stvar je meditacija u Joga tradiciji. Tu meditacija predstavlja sedmi, pretposljednji stupanj Radža-joge i Džnana-joge i čini predvorje Samadhija ili Kozmičke svijesti. U Evropi i Americi mogu se na prste jedne ruke izbrojiti ljudi sposobni za takvu meditaciju. Takvi se ne reklamiraju i ne hvale, a o nekakvom naplaćivanju ne treba trošiti riječi.

Jedan samozvani “adept” Joge, danas na Zapadu vrlo popularan, razglašava da se njegova transcendentalna meditacija može savladati za sedam dana (uzgred, od toga je napravio unosan biznis). Što da kažemo na ovo? Svako tko je, blago rečeno, dovoljno naivan da povjeruje u ovo i plati zahtjevan novac, postati će vrlo brzo - samo za sedam dana - siromašniji za izvjesnu sumu novca i bogatiji za jedno iskustvo.

Naša sudbina je da živimo među ljudima, Naša Staza mora biti prilagođena takvom životu u kojem se izdvajanje i osama skladno smjenjuju sa aktivnim životom u društvu. Iskustvima stečenim u dodiru sa ljudima treba omogućiti da se stalože i smire. Poslije toga javlja se nova potreba za trenjem sa ljudima i žeđ za novim iskustvima. Naša deviza mora biti biblijska mudrost - daj caru carevo, a Bogu Božje. To znači otprilike ovo: kako ne možemo boraviti sve vrijeme u razrijeđenom zraku duhovne avanture, neka to budu povremeni ali česti izleti. Kada se razgolićeni spustimo do samog korijena od kojeg smo potekli i kad iz zaboravljenih dubina izronimo isprani i potreseni, vratimo se ustaljenoj igri navlačenja maski poštujući njena pravila.

Daj caru carevo, a Bogu Božje važi kako za čitaoca, tako i za pisca. Bilo bi lijepo napisati knjigu i vidjeti kako dolazi u ruke zainteresiranih bez ponižavajućih, ali neophodnih procesa računanja troškova, oglašavanja, bez sukoba sa štamparima zbog mnogo puta prekoračenih rokova, bez mnogo koječega što nam nameće neumitna stvarnost. Bilo bi lijepo, ali je nemoguće. Više puta spomenuta sredina znači nalaženje razumne sredine, Srednje Staze, između duhovnih i materijalnih zahtjeva.

Duž naše Staze biti će uvijek kritičara, po pravilu neodgovornih, jer kad se prihvate da kritiziraju nešto što ne razumiju ne osjećaju nikakvu obavezu da objektivno procjenjuju tuđ rad. Njihov pokušaj da nas obezvrijede ne smije da nas potisne u nekakvo vrlinsko usamljeništvo. Moramo biti svjesni da mi objelodanjujemo nešto što je, bilo kakvo da mu je ispoljenje, izuzetno po svojoj ljudskosti. Ako hermetista osjeća spiritualni nemir koji se može ublažiti samo preuzimanjem misije, ako ga intuicija čini sposobnim da osjeti ono tanano treperenje unutarnjeg života u ljudima, on ima zadatak da svoja osjećanja obznani bez obzira na posljedice po sebe i njih. Jer, njegova misija je zov sudbine što se kroz njega prelama i postaje bolje razumljiv; zov koji nerijetko znači početak novih patnji, jer je

91

sazrijevanje uvijek bolno. Ostavljajući strašljivice, i one čiji se unutrašnji život svodi većinom na varenje, da vjekuju u zatravljenim dvorištima svog sputanog duha, vi morate platiti visoku cijenu da biste dosegli svu ljepotu dalekih svjetova. Nemojte ustuknuti, ne bojte se! Budite hitac ka samom sebi. Imajte povjerenja u svoju sudbinu, jer je neponovljiva. Kad god zapadnete u procjep nedoumice uslijed unutrašnjih sumnji ili spoljašnjih otpora, snažno povucite strunu poruke velikog mislioca, puštajući da odjekne u gluhim dubinama vašeg bića - “Na svijetu ima samo jedan put kojim nitko osim tebe ne može ići. Kuda taj put vodi ne pitaj - idi njim!”

Pišući ovo ne mogu da se ne uzbudim sjećajući se prvog susreta sa hermetizmom kroz knjige, Svamija Vivekande, na koje me je navela neumitna ruka Proviđenja. Pročitao sam ih u jednom dahu u grozničavom, polumahnitom stanju, jer su mi donijele neslućenu potvrdu mojih umovanja o životu, sudbini i krajnjoj Istini. Susret sa njima na nezaobilaznom, od Proviđenja zasječenom mjestu, bio je jedan od onih spojeva nakon kojih se čovjek upućuje ka sasvim novim horizontima. Kroz njega sam zauvijek rekao zbogom svojoj usamljenosti i beznađu. Osjetio sam u Vivekandinim riječima srodnost sa neuobličenim mislima što su kipjele u meni, nesposobne da se izraze na razumljiv način i sa podsmjehom odbacivane od sredine u kojoj sam živio. Shvatio sam da moj život nikada više neće biti ono što mi je baka pričala i da su bajke i vilinske priče djetinjstva krile u sebi groznu poruku, prenošenu nehotice od odraslih djeci, koju prije ili poslije moramo sami odgonetnuti. Približavalo se vrijeme velikih bitaka, čija su bojna polja neprohodi i pustoline ljudskog duha i mračni ponori mržnje što kao demon živi u nama, vrebajući zakrvavljenih očiju svaki trenutak naše slabosti. Doživio sam kao otkrovenje da pakao zaista postoji, ali ne na suprotnoj obali raja, već ovdje, na zemlji, i da je istinski pakao niz mučnih napora kroz koji se mili ka Istini, u kojem se dan-danas koprcam. Sve ostalo je kao kratkovječna pjena života, kao privlačan i nestvaran predio iz šarenog sna.

Ž. M. Slavinski P. S. Da nedavno sam vodio opširnu korespondenciju sa čitaocima. Na žalost, uslijed

mnogobrojnih porodičnih, profesionalnih i drugih obaveza više nisam u stanju da odgovaram na pisma.

OPOMENA! Po mišljenju mnogih autoriteta hermetizma, Astralna projekcija metodom simbola,

opisana u ovoj knjizi, sadrži izvjesne opasnosti za emocionalno i mentalno nestabilne osobe. Svaka takva osoba koja, usprkos date opomene, primjeni metodu simbola u praksi, čini to na sopstveni rizik i odgovornost!!!