Ivana Spasić – Sociologije svakodnevnog života(2004, Radunić: Beograd)

Lično je političko: feminizam (150.-166. str.)

svakodnevica kao ženska domena

epistemologija stajališta

- svakodnevni život se oduvijek povezuje sa ženskim spolom, a žene se proglašavaju

„privilegiranim akterom“ svakodnevice

-feministička teorija svakodnevice mora se razmotriti u okviru odnosa ženskog pokreta, kao

političkog pokreta, i društvene teorije

-nova svijest o značaju odnosa spolova u društvu nije došla iz same sociologije, već iz

feminističkog političkog djelovanja, a sociologija doživljava revitalizaciju u procesu

preispitivanja i preobražaja pojavom „manjina“ kao predmeta proučavanja

-kritikom teorijskog diskursa dominantne većine potkopava se pretenzija znanosti na

univerzalnu istinu, pod kojom se kriju odnosi moći

-feministička se teorija oblikuje kao dio nove znanosti o ženama koja zastupa uopćeni,

obuhvatni sistem predodžba o svijetu iz perspektive usredotočene na žene

-tri su glavna oblika u kojima se ta usredotočenost javlja:

(1) žene su primarni predmet proučavanja

(2) žene su središnji subjektivitet iz čije se perspektive promatra svijet – cilj nije samo

locirati žene u društvu, već otkriti kako se taj život ukazuje ženama

(3) kritičnost i aktivizam u korist žena

-feminizam kritizira tradicionalnu sociologiju da je bez preispitivanja preuzela mišljenje o

spolnim podjelama

a) zanemarivanjem i prešućivanjem problema tvrdnjama da on ne postoji

b) predrasudama i stereotipima – sociologija se temelji na ideologiji spolnih uloga, ako

pitanje „što je muškost, a što ženskost“ smatra prirodnim i neproblematičnim

c) podjelom na privatnu i javnu sferu, pri čemu prva pripada ženama, a druga muškarcima

-feminizam nije jedna teorijska perspektiva unutar sociologije, već politički pokret koji nastoji

doprinjeti oslobođenju žena

-sličnosti između feminističke teorije i svih oblika sociologije svakodnevnog života: i

feminizam i sociologije svakodnevnog života usredotočuju se na nevidljive, potčinjene i

nemoćne aktere, koji nemaju svoj vlastiti jezik, a kad progovore, jedini jezik kojim

raspolažu je jezik vladajućeg poretka i njihovih gospodara – „nijeme“ društvene grupe

-obje teorije nastoje saslušati ove grupe i dati im glas i priliku da kažu svoju stranu priče,

zanimaju se za „moć slabih“ – činjenicu da oni koji se „ne vide“, kako u životu, tako ni u

znanosti, nisu samo pasivni objekti kojima barataju sile izvana, nego imaju vlastite

strategije preživljavanja, projekte i identitete

-iako se različite idejne pozicije unutar feminizma razlikuju u poimanju svakodnevnog života,

svima im je zajednička konfliktnost pojma svakodnevice, te kritičnost i stav sociološkog

realizma

-što se univerzalizma tiče, neke teoretičarke govore o suvremenom svakodnevnom životu u

(post)industrijskom, kapitalističkom ili socijalističkom društvu, dok su druge skolne

univezalizaciji ženske potlačenosti i vezanosti za sferu domaćinstva i privatnosti

-načini na koje je feministička teorija utjecala na razmišljanje o svakodnevnom životu mogu se

podijeliti u dvije glavne skupine: prva se tiče sadržajnih, supstantivnih doprinosa i sastoji

se u skretanju pažnje na ranije zanemarene sfere društvenog života, a drugi nivo utjecaja

je epistemološki i sastoji se u promjeni statusa poželjnih standarda znanstvenog rada i

povlaštavanju analitičkog pogleda „iznutra“, iz mikroperspektive

(1) feminističkom razmišljanju o svakodnevnom životu put je utrla knjiga Simone de

Beauvoir „Drugi spol“, koja je pisana iz egzistencijalističke perspektive dopunjene

marksizmom, sa sviješću o društvenoj uvjetovanosti života žena u konkretnom,

historijskom svijetu, koji je uvijek dosada bio obilježen patrijarhatom

- suština pozicije de Beauvoir jest da se „ženom ne rađa, već se ženom postaje“

- masa trivijalnih i naoko beznačajnih iskustava frustracije, ograničavanja i potcjenjivanja

presudna je za konstituiranje žene, a o neravnopravnosti je besmisleno govoriti u

apstraktnim filozofskim i političkim kategorijama

- daljnji razvoj ovog konstruktivističkog pravca dovest će feminističku teoriju do

kritičkog preispitivanja pojma žene, podjele na privatno i javno, pa i sociologije same

- feministkinje pokazuju da je standardna sociološka podjela na rad, dokolicu i obavezno

vrijeme maskulinistička i da ne daje za pravo realno iskustvo žena

- feministikinje kritiziraju i uobičajenu konceptualnu podjelu na privatno i javno

(političko), prvi čemu je privatno usko definirano, predvidljivo i statusno neuvaženo

područje društvenosti u kojem se nalaze žene, a javno područje koje pripada

muškarcima i kojim dominiraju vlast, autoritet i moć

- zahvaljujući ženskom pokretu, privatno je konačno zadobilo status sociološke činjenice

- feministkinje tvrde da je država stvorila i održala obitelj kao ustanovu, kao i podčinjenje

žene unutar obitelji

- feminizam uvodi i pojam seksizma kao instrument u analizi ideologije spolnih uloga

(2) feministička kritika potkopava pretenziju sociologije da bude vrijednosno neutralna

znanost, budući da u svijetu političkih, ekonomskih i interesnih podjela takva znanost nije

moguća, već se uvijek, svjesno ili nesvjesno, staje na „nečiju“ stranu

- zato se feministkinje javno izjašnjavaju da u središte svog interesa stavljaju ženski način

života, aktivnosti i interese

- feministička metodologija operira na osnovu tri postulata:

a) uporaba novih empirijskih i teorijskih resursa koji mogu obuhvatiti svu raznolikost

iskustva žena iz različitih klasa, rasa i kultura

b) istraživački problem je neodvojiv od svrhe istraživanja, a posljedice se moraju

unaprijed uzeti u obzir

c) istraživač se nalazi u istoj sferi kao i subjekt – vjerovanja i ponašanja samog

istraživača pripadaju empirijskog evidenciji kojom se istraživanje služi

- teoretičarke stajališta (standpoint theory – Nancy Hartsock, Alison Jaggar, Sandra

Harding, Dorothy Smith) naglašavaju da društvene znanosti moraju stati na žensko

stajalište jer je ono epistemološki povlašteno – zbog toga što je ženski spol potlačen,

ženama se otvara širi i obuhvatniji pogled na društvenu stvarnost, budući da one nisu

vezane interesima vladanja za konvencionalne, stereotipne predstave koje ojačavaju

postojeći poredak

- partikularnost svakog saznanja o društvu i razgradnja „neutralnog“ subjekta saznanja

čine polazišta „ženske perspektive“

- ono, prije svega, polazi od pojedinačnog da bi se uputilo prema općem i apstraktnom

- u situaciji nevidljivosti ženskog iskustva to je bilo jedino realno polazište jer da bi

nevidljivo postalo vidljivo bilo je potrebno poći od samog početka, od nepobitnih

činjenica, od proživljene stvarnosti potčinjenosti

- proživljeno iskustvo je samo polazna, ali ne i krajnja točka istraživanja – to nije

iskustvo jedinke, već iskustvo čitave potčinjene kategorije, podređenog spola

- feministička se teorija kreće u dijalektici između uopćavanja, kao osnove za društvenu

kritiku, i pojedinačne vidljivosti, kao cilja te kritike

- uvođenje ženske perspektive kao nužnu posljedicu ima poticaj prema refleksivnosti

sociologa promatrača

- ženska bića od kojih se dobijaju podaci ne smiju se tretirati kao objekti, nego kao

subjekti, zbog čega je najprimjerenija tehnika nestrukturiranih, dubinskih intervjua,

kojima se ispitanicama ne nameću jezik i kategorije kojima će izražavati svoja iskustva

- iz tog se razloga uvodi načelo pluralizma perspektiva u sociologiji kao izraza posebnih

iskustava društvenosti

- Dorothy Smith, jedna od predstavnica teorije stajališta, polazi od eksplicitnog asociranja

vrijednosti konvencionalne sociologije i „odnosa vladanja“ koji dominiraju zapadnim,

kapitalističkim društvom, gdje su muškarci nosioci moći, a žene potlačena i

marginalizirana kategorija

- konvencionalna sociologija ne pretendira na objektivnost na osnovu svoje sposobnosti da

govori istinito, nego na osnovu svoje sposobnosti da isključi prisutstvo i iskustvo

partikularnih subjektiviteta

- etablirana sociologija je opredmetila jednu svijest o društvu i društvenim odnosima koja ih

„spoznaje“ sa stajališta vladavine i sa stajališta muškaraca koji vrše tu vladavinu, zbog

čega je rodno obilježena i pristrana

- žene su vijekovima isključene iz ideološke proizvodnje oblika mišljenja, slika i simbola

kojima se daje smisao svijetu, otud je njihovo iskustvo teško iskazivo u dostupnom jeziku,

koji kontroliraju muškarci

- ženska je uloga posredovanje između dva svijeta, u korist muškaraca, između „pojmovnog

modusa djelovanja“ i konkretnih formi o kojima on ovisi

- susret s bezličnom (muškom) kulturom i ustanovama koje upadaju u svakodnevicu žene

doživljavaju kao prekid u odnosu na svijet proživljenog iskustva u kojem se pretežno kreću

- iz ove perspektive su i društvenoteorijske koncepcije koje polaze od ciljno-racionalnog

djelovanja, kao i interaktivne mikrosociologije, obilježene muškom pristranošću jer

implicitno pretpostavljaju univerzalnu dostupnost interakcije licem-u-lice, dok su mnoge

žene izolirane od mogućnosti interakcije

- alternativna sociologija koju ocrtava Smith uvijek započinje u materijalnom i lokalnom

svijetu, u samom istraživaču, i širi se na pojmovni modus

- društvo se u toj perspektivi spoznaje iz unutrašnjosti svog doživljaja tog društva kao

svakodnevnog svijeta, a početak istraživanja počinje konstituiranjem svijeta kao

problematičnog

- jednom osobitom „feminizacijom“ pojma svijeta života uvode se neophodni

fenomenološki elementi

- svakodnevica usporedno igra nekoliko međusobno povezanih uloga, u smislu:

a) sadržajnog predmeta proučavanja

b) epistemološki značajnog ugla iz kojeg se promatra društvo uopće

c) polazišta za refleksiju o egzistencijalno-svakodnevnoj ukorijenjenosti svakog pogleda

- ostaje, međutim, nejasno mora li njena sociologija, koja polazi od svakodnevnog svijeta

kao problematičnog, biti sociologija o ženama, ili se može ticati i muškaraca

- slična ambivalencija javlja se i u aspektu alternativnosti koncepcije koja naglašava

indeksičnost sociološkog znanja i njegovu neodvojivost od recepcije –zašto bi to bila

isključivo ženska tema?

- Smith zapravo pokušava nemoguće: povlašćuje svijet neposrednog iskustva kao istinsku

referentnu točku za razumijevanje totaliteta društvenog svijeta, priznajući jedino hod od

mikro prema makro nivou, no ujedno nastoji objasniti odlike svijeta života organizacijskim

načelima koja se nahode izvan njega, u sferi društvenog sistema

- feministička sociologija svakodnevnog života nosi u sebi paradoks u obliku sudara između

dekonstruktivističkog i esencijalističkog momenta – pozivom na uvođenje „ženskog“ u

sociologiju želi se postići rehabilitacija istih atributa koji su prethodno pokazani kao

konstruirani i za žene porobljavajući

- Smith cijelu svoju antiobjektivističku sociologiju gradi kao žensku, i obratno: žensku

sociologiju kao antiobjektivističku

- ta razliku od toga, poanta bi trebala biti u tome da se navedenim područjima i osobinama

vrati dostojanstvo kao ljudskim obilježjima i potencijalima, bez obzira na spol subjekta, a

da se ujedno temeljito razgrade neosvješćene pretpostavke pripisivanja atributa spolovima

- pokušaj da se obje strane istovremeno rehabilitiraju, tako da jedna drugu legitimiraju, može

kao posljedicu imati dodatno učvršćivanje postojećih konstrukata

- feminizam će postići dublji utjecaj na sociologiju ako odustane od isključive usmjerenosti

na žene: isto kao što se marksizam isprva zanimao isključivo za proleterijat, proširujući

svoju osnovu u raznim oblicima neomarksizma stekao je trajnu vrijednost i izborio svoje

mjesto u misli o društvu