http://www.jackpotcitycasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=79833

2

Igre za punog mjeseca

Mirela Dabo

1000 € BONUS

3

1.

Pun mjesec, kesteni, ulični svirači. Samo mu je još to trebalo,

pomisli Marko, a lice mu se smrači. Voljela je pečene kestene!

- Kesteni! Kesteni! Vrući kesteni! odzvanjalo mu je u glavi. Sav se

strese. Kud je baš krenuo tom ulicom? Mogao je bilo kojom drugom.

Sjeti se svog hladnog stana u potkrovlju. Najradije i ne bi otišao

kući. Izgubljen, počne tumarati uskim uličicama ni sam ne znajući što bi.

Opet jedan od onih dana, pomisli. Kad će već jednom prestati taj očaj,

gnjev i borba u njemu koja ga je razarala? Već je mjesecima radio od jutra

do mraka u obližnjem brodogradilištu, nadajući se da će radeći teške

poslove potisnuti svu onu bol i bijes, ali večeras shvati da to i nema

nekog smisla. Sve se teže nosio s crnim fazama koje su ga opsjedale.

Shvati da u zadnje vrijeme sve češće razmišlja o očevim riječima.

- Marko, ti si nekad bio gospodin, a pogledaj na što si spao.

- A na što to, molim te? - usprotivio se Marko. - Nisi li me sam

poslao u brodogradilište kao da naučim što je pravi red i rad?

- Zato mi se sad i osvećuješ! - tužno će Markov otac.

- Ne razumijem.

- Tko bi normalan išao raditi kao običan radnik od jutra do mraka

za tako jadnu plaću, a da ima iskustvo i obrazovanje kakvo ti imaš?

- Ja ne znam zašto to tebe zabrinjava?

- Uništavaš se, sine!

- Ne misliš li, možda, da je to moja stvar? - prkosno će Marko.

- Imao si znanje, moć, ugled, novac, žene. Kad samo pomislim što

je sve bilo pred tobom? Naučio si jezike. Proputovao cijeli svijet.

- Tata, ti znaš da ja ne želim o tome.

- Ni ja, Marko - umorno će otac. - Kažem ti da...

- A ja ti kažem da smo davno sve rekli i da je to za mene gotova

priča.

Tumarajući ulicama Marko teškom mukom prizna sam sebi koliko

je otac bio u pravu.

Bili smo dobar tim, gruntao je u sebi Marko. Bez obzira na uspone

i padove te pogrešne procjene na što se tiče dionica i nekretnina, ipak

4

smo na kraju profitirali.

- Dionice i nekretnine, sine, okreću svijet - govorio bi otac.

Kupiti-prodati. To je bar lako. Sreća, znanje, intuicija, okolnosti, ne znam

kojim redoslijedom.

Imao si znanje, moć, ugled, novac, žene, odzvanjalo je u Markovoj

glavi. Nakon toliko žena koje je imao, teško da bi ga i jedna mogla

impresionirati, pomisli. Pitao se što bi to moglo biti na nekoj ženi što bi

ga moglo oduševiti. Da, sviđao se ženama. Govorile su da je izuzetno

privlačan, zabavan, šarmantan.

A kad se pojavila ona, već je izgubio dušu u svim tim ispraznim,

bezveznim druženjima svrstavajući i nju u tu hrpu bezličnih stvorenja.

Popljuvao je njezinu ljepotu, strpljenje, odanost. Bjesomučno se igrao s

njom, izlazio s prijateljima, dok je ona strpljivo čekala svoj trenutak,

skupljajući mrvice njegove dobre volje da joj udijeli djelić pažnje obilato

ga darivajući svojom ljubavi. I što je onda mogao očekivati od boga,

vraga, sudbine, ili tko zna čega? K vragu! Ali zašto je onda ona morala

osjetiti taj gnjev zlih sila njegove bezobraštine?

Brzim koracima žurio je prema stanu. Stane se uspinjati kamenim

stubama stišćući ruke u džepu. Bilo je tako hladno. Sjeti se mamine tople

juhe koja bi mu sad tako dobro došla. Bio je strahovito umoran od posla,

razmišljanja, raznoraznih glupih savjeta. Kako ne shvaćaju da su mu

dosadile te kojekakve ženske druženja, putovanja. Jedino što mu treba u

ovom trenutku je mir i samo mir.

Konačno! Umorno će Marko odmah se s vrata bacivši na krevet.

Ostane neko vrijeme nepomično ležati, a onda osjeti glad. Brzo se

presvuče, spremi nešto za jelo, pa upali peć kako bi bar donekle ublažio

tu hladnoću u duši i srcu koja ga je obuzela. Ta za njega jedina topla i

ukusno uređena oaza mira sada postane tako surovo, sablasno hladno i

odbojno mjesto. Namjesti se u ugodnom naslonjaču te počne čitati

novine. Pred očima mu se nižu razni bombastični naslovi: Optuženi za

utaju poreza, Prijete mi smrću, Zlatni pogodak donio preokret,

Poznanstva... Tko još čita te gluposti? Odmah mu kroz glavu prođu razni

savjeti rodbine kojih se užasavao. Vrijeme ti je Marko, ako već misliš...

- A ako ne mislim? Umorio se od izlazaka, prilagođavanja,

smješkanja, glume. Dosadili su mu ti beskonačni obiteljski ručko vi,

pozivi na tulume, i sve moguće varijacije njegovih prijatelja, koji su ga na

1000 € BONUS

5

svakakve načine nastojali iščupati iz mrtvila i izvući iz kuće. Samo da ga

svi puste na miru. Godi mu ova samoća.

Na trenutak zaspi, a onda ponovo uzme novine. Poznanstva -

zamisli se.

- Pomisliš li ikad koliko si sam kad je vani hladno, sablasno pun

mjesec, a psi zavijaju u daljini? - pročita Marko, a onda se glasno nasmije.

Glupog li oglasa! Gotovo me sram od ovog, promrmlja. Poznanstvo, ili ne

daj bože brak? Strese se od same pomisli. U današnje doba interneta,

slobode, nesputanosti, ravnopravnosti spolova, stane u sebi nabrajati

Marko. Smiješno. Nisu više muškarci lovci, a žene tako jadne i

bespomoćne kako se prikazuju.

Sjeti se svojih mladenačkih osvajanja kad je svojom rječitosti

lomio mnoga srca pa pokuša smijući se napisati pismo. Zadivio se svom

znalačkom načinu izražavanja i to ga je veoma razveselilo. Kad je završio

pismo, odluči ga poslati. Onako bez veze, iz vica. Pun mjesec, kesteni,

nasmije se Marko. Kažu da ljudi zaista čine gluposti za punog mjeseca.

Sutradan, odlazeći na posao ubaci pismo u poštanski sandučić.

Gotovo istog trenutka požali što je to učinio. A ako me kojim čudom

poznaje? E jesi budala, Marko! Tako ti i treba! O, bože! Ma ništa me ne bi

opralo do kraja života! Zbrkanih misli krene na posao nastojeći

zaboraviti na glupost koju je upravo učinio.

6

2.

- Pismo, nasmije se Marko. Dakle, Anja. Pristaje? Pristaje se naći s

nekim potpuno nepoznatim tipom. Pa nema pojma tko sam! Gotovo joj

odmah poželi održati lekciju.

Tko je ona uopće? Hirovito dijete, ili iskusna žena? Laka žena

željna provoda koja se pali na opasnost, ili je to neka obična glupača,

zaključi Marko. Koja bi normalna ženska otišla na spoj već nakon prvog

pisma, pa i ako sam je onako znalački uvjeravao da se odmah vidimo?

Valjda se prije neko vrijeme dopisuje, pa se razmijene, fotografije, pa se,

možda, čuje telefonom?

Tko njoj garantira da nisam neki manijak, silovatelj, razbojnik? A

možda sam napisao tako uspješno srcedrapajuće pismo da je pala na tu

glupost? Nikada neću shvatiti žene. Definitivno, pomisli Marko. Sve ga je

to toliko iživciralo i u isto vrijeme zaintrigiralo da ipak odluči poći na

dogovoreni spoj.

Pokušao se sjetiti što je sve nalupao u tom pismu, ali mu to nikako

nije uspijevalo. Pričao je neke plači-mačak pričice o tamo nekom

sudbinskom susretu, nježnosti, prijateljstvu. U očima Marka bilo je to

toliko glupo da se uz velik mentalni napor pokušavao sjetiti bar nečeg

kad već ide na taj glupi spoj.

Legne na krevet, zatvori oči te se stane smješkati podsjećajući se

na rečenice koje je napisao u pismu. Ide to meni, pomisli pa se glasno

nasmije.

Ništa u životu nije slučajno pa i kad se sretnu dvije srodne duše

čitajući neki izblijedjeli šturi oglas u novinama. Zato, ne treba čekati ni

jednog jedinog trenutka jer sve u životu može nestati poput mjehura od

sapunice. Život je tako nepredvidljiv. Rastopi se začas poput pahuljice

snijega očarane prekrasnim zrakama sunca. Uzmi život u svoje ruke i

uživaj u njemu jer čekanjem se samo gubi draž prvog susreta. Možda je

kriv pun mjesec što ti pišem u ove sitne sate i ne mogu zaspati, a možda i

nije. Možda sam samo osjetio u zraku neku sudbinsku snagu našeg

susreta i shvatio da konačno više nikada neću biti sam kad je jako

hladno, na nebu pun mjesec, a tužni psi zavijaju u daljini. Sretan sam

1000 € BONUS

7

zbog toga. Osjećaš li da više nisi sama dok čitaš ove riječi? Zamišljam

kako ti se oči smiju i srce puni nekim novim izazovom, hrabrosti

ponosom. Želim da mi ovog trenutka napišeš pismo kako se ne bismo

igrali s čudnim spletom okolnosti koji te uveo u moje srce i dušu, jer

znam da ništa u životu nije slučajno i da sve ima svoj razlog. Zato, jedva

čekam da vidim tvoje oči i tvoj osmjeh. Daj mi tu priliku.

* * *

Anja je po tko zna koji put čitala pismo koji je neki dan dobila.

Osjećala se tako dobro. Bila je očarana tim toplim riječima koje su je

učinile tako sretnom. Možda je ipak mogla malo razmisliti i pričekati sa

susretom, ali što je, tu je. Pismo je već bilo na putu i tu se ništa više nije

moglo učiniti.

Satima je razmišljala o muškarcu koji je napisao to pismo. Što je

više maštala i razmišljala, to je bila sigurnija u pravu odluku. Nešto joj je

govorilo da samo jedno divno i iskreno stvorenje može napisati takvo

pismo. Bila je neopisivo sretna. Radovala se susretu zamišljajući

najrazličitije scenarije koji su joj mamili osmijeh na lice. A što ako mu je

to netko drugi napisao? Što ako on uopće ne misli tako?

Anja se sve više mučila raznim pitanjima. Tko je on uopće?

Možda je ipak malo prenaglila s odlukom da se odmah upoznaju.

Što će taj Marko uopće misliti o njoj? Ali on je taj koji je inzistirao

da se odmah nađu.

U jednom trenutku je uhvati dobro poznati strah, nesigurnost i

nemir koji potpuno ovlada njezinim umom. Zabrinuto se skupi na

krevetu ne znajući što bi. A da uopće ne ide na taj glupi spoj? Uskoro je

prođe početno ushićenje. Najbolje da se jednostavno ne pojavi, donese

spasonosno rješenje. A što ako je taj čovjek zaista drag, a ona ga nikad ne

upozna? K vragu! Što mi je to trebalo, pomisli.

U isto vrijeme upravo su prijatelji raspravljali o Anji.

- Dobro, malo je čudna i suzdržana, ali znaš da su je odgojili ti

kruti i patološki strogi rođaci. Što ćeš kad neki ljudi svoju ludost

smatraju velikom brigom i odgovornošću.

- Nemoj ti meni, Ana, usprotivi se Ivan. Svi smo u životu imali

8

neke traume.

- Sigurno nisi kao ona imao tako hladne roditelje koji su te zbog

zarade ostavili na milost i nemilost nekim rođacima, a ostalu djecu

pokupili sa sobom.

- Dobro, ali sad je slobodna, neovisna, radi, a opet se ponaša tako

nekako čudno. Čuj, je li ona uopće ikada imala dečka?- upita brzo Ivan.

- Normalno da je imala - usprotivi se Ana.

- Da, imala je - nasmije se Ivan. Vjerojatno su se mjesecima držali

za ručicu.

- A što bi trebala? Odmah završiti s tobom u krevetu, Ivane!

- Bježi od mene kao vrag od tamjana.

* * *

Marko je dugo sjedio za stolom, ljutito gledajući kroz prozor.

Polako je gubio živce. Pravi budalu od mene, pomisli. Naravno da neće

doći. Kako si je samo dopustio tako nešto? Ne, neće više čekati. Lice mu

poprimi mračan izgled.

Anja je stajala pred dogovorenim mjestom krajnje prestrašena i

izgubljena. Panika, trema i neki neobjašnjivi strah učinili su svoje. Znala

je da je već odavno unutra i da ako misli ući, već je krajnje vrijeme. Ali

strah je bio jači od svega. Svakakve misli su joj se motale glavom.

Odlučno krene prema ulazu, ali odmah zatim se vrati.

Nije ovo za mene, pomisli. Koliko god je ponekad bila ljuta na

svoje prijatelje, sada je bila svjesna bolne činjenice da su zaista u pravu.

Ovako čudna, hladna i nedruštvena zaista nije bila nikome potrebna, pa

ni nekom Marku.

Marko je već odavno izgubio strpljenje. Odluči popiti to piće do

kraja i otići. Davno ga nije netko tako nasamario. Počne se ponovo

ogledavati po tko zna koji put oko sebe. Možda sad sjedi tu u blizini i

pravi magarca od njega, a to mu se nikako nije sviđalo. Uhvati ga bijes.

Anja je konačno skupila hrabrost i uđe pa još s vrata pogleda

prema stolu gdje je trebao biti Marko. Ostane zbunjena, ne pomaknuvši

se. Kad ugleda za stolom prekrasnog muškarca kako polako ispija svoje

piće, zadrhti od uzbuđenja. Ostane skamenjena prizorom. Jedan tako

1000 € BONUS

9

lijep i privlačan muškarac sasvim sigurno ne bi nekog tražio preko

oglasa. Ne, nije moguće da je to on! Sigurno je sasvim slučajno sjeo na to

mjesto. Anja je netremice promatrala čovjeka ispred sebe.

U jednom trenutku Marko odluči otići. Naglo se digne, pozove

konobara, plati i bijesno krene prema izlazu.

Anja se prestraši prizora. Prema njoj je išao snažan mladić,

zamišljen, mračnog pogleda.

Neki razbijač, pomisli Anja i u istom trenu pogledi im se sretnu.

Anja se brzo okrene i izjuri iz kafića. Marko u djeliću sekunde

shvati tko je ona pa brzo krene za njom ne bi li je stigao. Dok je Anja

panično pogledom tražila autobus, Marko se glasno nasmije. Lice mu

poprimi blag izraz. Anja ga na trenutak pogleda, a odmah zatim se nađe u

auto-busu. Marko se nasmiješi, mahne joj za pozdrav i pošalje poljubac.

Ostane zbunjen svojim ponašanjem. Smiješno, pomisli Marko i

krene kući. Mora što prije zaboraviti taj događaj.

3.

Nije prošlo mnogo vremena kad sretne Anju u gradu. Ostane

zatečen prizorom. Bila je tako lijepa. Smiješila se. Vodila je za ruku

čupavog dječaka, dok su je ostala djeca slijedila. Poput malih pačića,

jedan za drugim pomisli Marko i raznježi se. Nikad nije osjetio nešto

slično.

Anja se ogledavala oko sebe nisu li sva djeca na broju. Zagrlila je

uplakanu djevojčicu i obrisala joj šmrkav nos. Odmah je zatim jednom od

njih zavezala vezicu na cipeli.

- Ja to znam sam, ponosno će mališan do njega. .

- I Toni će to naučiti sasvim sigurno - smireno će Anja. - Je li, Toni?

Pogleda prema kraju kolone.

- Kako smo ono rekli? Dajte si ruku jedan drugom i čekajte dok ja

ne kažem. Sad ćemo preko ceste.

10

Anja podigne pogled i ugleda Marka kako je promatra. Brzo spusti

pogled i s djecom krene preko ceste. Preplavi je neka neopisiva radost.

Davno nije bila tako sretna. Sama činjenica da ju je prepoznao, izmami joj

osmijeh.

Marko je još neko vrijeme stajao na cesti očaran prizorom. Nije

mogao vjerovati da su Anja i ti šmrkavci ostavili na njega takav dojam.

Ne, ovo nije slučajno! Gotovo da pomisliš da ono moje pismo i nije

bez vraga. Tu su se uplele neke vražje čarolije. Baš danas da uzmem

slobodan dan, idem u grad i da sretnem Anju i te njezine pačiće. Marko se

nasmije ni sam ne znajući zašto i osjeti neku posebnu radost što ju je

sreo. Pomisli na njezine krupne, tople oči, tako djetinje, iskrene. Nježan

ten, puna usta, duga smeđa kosa vezana u rep. Vraški je lijepa, pomisli

Marko. Što joj je trebao onaj oglas u novinama?

Anja cijeli dan nije mogla doći k sebi od uzbuđenja što je srela

Marka. Kako je samo lijep, uzbudljiv. A te njegove oči? Naježi se od same

pomisli na nj. Ne, nikad u životu nije srela privlačnijeg muškarca. I što

uopće razmišlja o njemu? Kao da to ima nekog smisla. Sad ga je srela i

nikad više.

Ipak, Marko joj danima nije izlazio iz glave. Po ne znam koji put

uzme njegovo pismo pa ga pročita. Tko zna je li to uopće bio Marko?

Možda Marko nije ni došao. Ponovno preleti očima pismo koje je još

držala u ruci. To njegovo, sada, odmah, ne gubi vrijeme, kao i da sliči na

nekog zgodnog, napuhanog tipa koji želi izazove i avanture, utješi se

Anja, a to joj zaista nije bilo potrebno.

Svi su primijetili koliko se Marko u zadnje vrijeme promijenio, a i

sam shvati kako su oni teški trenuci polako iza njega.

Sve se češće viđao s djevojkama, zabavljao je prijatelje kao nekad,

a i često su ga viđali po gradu, kafićima, tulumima. Iako je u zadnje

vrijeme i te kako znao uživati u životu, Anja mu se stalno vrzmala po

mislima. Što ima ta mala, po stoti put se zapita Marko te večeri. Možda bi

joj mogao ponovno napisati pismo, ili, možda, potražiti gdje stanuje.

Ne, to si neću dopustiti, odlučno će Marko. A, uostalom, tko mi

garantira da je to baš ona? Možda se sasvim slučajno našla u kafiću.

Onakva cura sigurno ima nekog.

1000 € BONUS

11

* * *

Anja je kasnila na posao, a to joj se nije sviđalo. Zurila je gradom

kad ugleda Marka kako izlazi iz stana. Misleći da to Marko neće

primijetiti, brzo podigne pogled i pogleda adresu. Odmah zatim brzo

nastavi cestom.

Znači, to je ipak Marko, zadovoljno zaključi.

- Anja! - pozove je Marko.

Anja se trgne i okrene na tren prema njemu, ali odmah zatim brzo

produži korak.

- O dobro gospođice - razljuti se Marko. - Sad kad znate gdje sam

koji put možete svratiti. Možda mislite da je stan ipak zgodniji od ulice!

Koji bezobrazluk, pomisli Anja. Kako se samo usuđuje? I kojim joj

je samo tonom to rekao. Oči joj se napune suzama.

* * *

Danima se živcirajući istim pitanjima Marko pogleda Anjinu

adresu i shvati da živi do njega u susjednoj ulici. K vragu!

Ne, neću joj pisati, neću je ni potražiti!

Što ona misli? Tko je ona? Nije Marko trčao ni za jednom pa, boga

mi, neće ni za ovom.

Nije prošlo mnogo vremena kad sretne Anju u gradu. Ona vješto

skrene pogled i odmah nestane u susjednoj ulici.

Koju igru igra ta glupača, zapita se Marko. Nisam njezin broj, ili...

Što je uopće htjela onim oglasom? Prijatelja, ljubavnika, zabavu,

avanturu, uzbuđenje ili... znatiželjna? K vragu! Možda je samo bila

znatiželjna! A možda i nije! Možda se baš htjela malo poigrati s nekim i

napraviti ga budalom. Živcirala ga je.

Sljedećih dana primijeti kako je sve češće viđa po gradu. Čudnije i

draže stvorenje u životu nije sreo. Na tren mu se učini da ju je uspio

zainteresirati te da ga krišom promatra, a odmah zatim naježi se od

njezine hladnoće i odbojnosti. Već mu je svega bilo dosta. Živciranja,

12

djevojaka...

Anja je na iznenađenje prijatelja sve češće izlazila. Znala je

laganom šminkom još više istaknuti svoju ljepotu.

Svi su primijetili da se nešto događa s njom.

Postala je veselija, pričljivija. Znala bi i zaplesati zajedno s

ostalima. Svi su bili zatečeni tom promjenom, pogotovo Ivan koji je samo

čekao svoju priliku.

Iako je Anja još bila pomalo ljuta na Marka, stalno joj je bio u

mislima. Kako ga već dulje vrijeme nije bilo po gradu, zapita se što je s

njim. Upravo je sjedila u kafiću s društvom kad se zamišljeno stane

ogledavati oko sebe.

- Kod šanka je - reče joj Ivan.

- Molim?

- Ana... Tamo je kod šanka. Išla je pozvati neke tipove za sutra.

- Za sutra?

- Da, za onaj njezin tulum.

- A da, to je već sutra?

- Što ti je? Ti kao da nisi zainteresirana?

- Pa i nisam.

- Ali zašto? Dobra glazba, noć, zvijezde. Svi smo vani na

otvorenom. Plešemo, zezamo se... Zvuči dobro?

- A što to zvuči dobro, nasmije se Ana noseći piće.

- Recimo tvoj tulum.

- A da, čuj Anja, moraš mi reći večeras dolaziš li da se znam

organizirati. Evo ja ću i onako doći autom po njih troje pa ću pokupiti i

tebe. Može?

- Ne znam baš.

- Stvarno si čudna, Anja, naljuti se Ivan. Pa manje više sve poznaš.

- Nikad nisi bila i evo baš bi mi bilo drago da dođeš - srdačno će

Ana.

- Dobro, dobro, uvjerili ste me nasmije se Anja.

1000 € BONUS

13

4.

Anini roditelji su bili moćni i bogati ljudi, ali je Ana ostala jedna

sasvim obična cura s kojom su se svi voljeli družiti. Uspjela se kod

roditelja izboriti da jednom godišnje kad su na putu organizira

nezapamćen tulum.

Tulum je bio u punom jeku. Ana, onako srdačna i vesela kao

uvijek, stalno je oblijetala oko svojih gostiju koji su se tek negdje nakon

ponoći počeli opuštati i uživati u zabavi te obilju spremljenih slastica, jela

i pića.

Ivan je uzalud pokušavao zavesti Anju, ali mu to nije uspijevalo.

- Baš je divlja - šapne Ani.

- Ma daj, ne plači! - nasmije se Ana. - Imaš drugih cura koliko god

hoćeš.

Nakon što su se umorili od silnog skakanja po podiju, grupica ljudi

krene po piće, a Ivan i Ana se pridruže Anji.

- Onda, kako je večeras? - upita je Ana.

- Ma sve je super.

- Hajde, odmah se diži i zapleši s nama! - naredi joj Ana. - Nema

sjedenja!

- Ne bi sad. Možda malo kasnije.

- Tko bi plesao na tu tvoju divljačku glazbu?- nasmije se Ivan.

- Dobro, dobro... Znam ja što ti čekaš, ali strpi se. Bit će tu i

stiskanja kad pustim malo sedamdesete, osamdesete, koji valcer...

- Ma nemoj?!

- Ne mogu ti baš sve otkriti. Još je cijela noć pred nama.

Ivan se nasmije i izgubi u gomili, a Ana pogleda prema gostima pa veselo

skoči od iznenađenja.

- Marko! Ipak je došao. Baš mi je drago. Anja se trgne i skameni od

šoka kad ugleda

Marka. Zanijemi od užasa.

- Znaš Marka? - upita je Ana. - Marka?

- Da, ovog što je sad ušao. Roditelji su nam bili nekad poslovni

partneri.

14

- Ne, ne poznajem ga.

- Čekaj, kako ga ne poznaješ? Pa on je dolazio... Ma da, imaš ti

pravo. Tako nekako. Negdje u isto vrijeme kad si ti došla, on više nije

izlazio s nama.

- Ej Marko! - poviče Ana pozvavši ga rukom.

Marko se pozdravi s nekoliko ljudi pa kad shvati tko je s Anom,

zastane na tren ne znajući što bi, ali im ipak priđe.

- Anja - Marko - predstavi ih Ana međusobno.

Anja, nijema od užasa, prestrašeno kimne glavom, a Marko se

stane zabavljati osjetivši njezinu zbunjenost. Nasmiješi se, ali bez riječi i

ne skidajući pogleda s nje.

Ana pokuša shvatiti o čemu se radi. Osjeti se mučna tišina u zraku.

- Ipak se poznajete - sumnjičavo će Ana pogledavajući ih.

- Službeno ne - reče Marko.

- Kako službeno ne? - nasmije se Ana.

- A evo, tako.

- Neće, valjda, reći - pomisli Anja izvan sebe. Nije valjda toliko lud

da kaže?

Zbunjena i izvan sebe od neugodnosti, brzo ustane želeći otići.

- Sjedni, sjedni, što si se toliko uznemirila? Samo sam se htio

našaliti.

- Znači, ipak se odnekud poznajete? - opet će Ana.

- Samo iz viđenja - nasmije se Marko i dalje netremice

promatrajući Anju toliko da ona pocrveni od tog pogleda, a kad joj Marko

pruži ruku, zadrhti.

Marko osjeti koliko joj je neugodno, primijeti sav taj strah, svu tu

borbu, užas i nelagodu na Anjinom licu. Nasmije se, potom.

- Sad vas napuštam, vidimo se kasnije. Anja je sjedne strane bila

beskrajno tužna i ljuta na samu sebe , a s druge strane bijesna na Marka i

njegovo ponašanje.

- Što je ovo bilo? - nasmiješi se Ana. -Tu su neke opasne iskre

frcale među vama.

- Da iskre? Munje! Toliko, da sam mu htjela opaliti šamarčinu.

- Ti? - nasmije, se Ana.

- Da ja! Otkud mu pravo da se tako ponaša? Ana se počne na sav

glas smijati.

1000 € BONUS

15

- To što te malo detaljnije proučio, može značiti samo jedno.

Sviđaš mu se!

- Nisam baš sigurna - ogorčeno će Anja gledajući prema Marku.

- Vidi ti njega - iznenadi se Ana kad ga ugleda u zagrljaju s Teom.

Tko bi rekao?

Ubrzo im priđe Ivan pa će veselo: - Taj i ne gubi vrijeme! Konačno,

bit će nešto!

- A čuj, već ga mjesecima lovi i ništa od toga - nasmije se Ana. Ako

nešto i bude, bit će to samo za jednu noć.

- Nije ni to loše - nasmije se Ivan.

Ana se začudi vidjevši kako se Tea bestidno ponaša, dok Marko

sve to prihvaća s velikim zadovoljstvom uzvraćajući joj milovanja i

poljupce.

- Taj je počeo uživati - nastavi Ivan u šaljivom tonu.

Anja je bila beskrajno razočarana. Povrijedilo ju je Markovo

ponašanje. Još se prije pet minuta nadala da se, možda, i sviđa Marku, a

sad se osjećala jadnom i izigranom. Sva smušena pogleda Anu i Ivana koji

su i dalje raspravljali o Marku gotovo nadglasavši tihu glazbu koja je

obećavala ugodne trenutke u nastavku večeri.

- Ma, zabavljajte se, plešite - odjednom će veselo Ana pogledavši

Anju i Ivana. - Ja moram malo kod drugih. Ne bi htjela nikoga zapostaviti.

- Onda, jesi li konačno za jedan ples? - glasno će Ivan Anji.

Anja tek na tren pogleda prema Marku, kimne glavom, a onda odlučno

krene prema podiju.

Ivan ostane zatečen, ali se brzo snađe pa zagrli Anju. Odmah zatim

ruke mu skliznu do njezinog struka te je privuče k sebi zadovoljan

razvojem situacije. Stane je milovati ne shvaćajući kako mu ona bez

pogovora uzvraća zagrljaje, milovanja, privijajući se uz njega što i nije

očekivao pa se veoma iznenadi. To ga ohrabri pa se noseći nježnom

glazbom, sve smjelije stane približavati Anji koja ga je u svemu slijedila.

Marko se prenerazi viđenim na sredini podija. Trgne se od

nevjerice, a odmah zatim osjeti bijes. Tko bi rekao da bi se ona mala

mogla tako ponašati? Stane je netremice promatrati. Koja glupa guska! I

što to uopće Ivan izvodi? Ma razbit ću ga, pomisli Marko i gotovo krene

prema njemu, a onda se iznenada smiri.

16

Što uopće ja imam s tom glupačom, pomisli. Što je ona meni?

Marko se stane ljubiti s Teom koja mu je strastveno uzvraćala

poljupce. U jednom dijeliću sekunde uhvati Anjin optužujući pogled.

Osjeti se nelagodno. Uhvati ga bijes.

Što ona misli? Ne mora se, valjda, njoj ispričavati za svoje

ponašanje! K vragu? Tko mu je ona uopće?

Anja se borila sa suzama, trudeći se da sve izgleda normalno i da

nitko ništa ne primijeti.

Evo ti, Marko... prkosno pomisli Anja. Gledaj kako se i izgubljena

Anja zna zabavljati, a ne samo ti.

Noć, zvijezde, podij na otvorenom, divna glazba. Anja se

prepuštala Ivanovim zagrljajima i smjelim milovanjima, a kad ju je Ivan

ohrabren Anjinim prihvaćanjem odlučio poljubiti, Anja spremno prihvati

njegove poljupce.

Marko se razbjesni. Zaboli ga to njezino ponašanje i mnogo više

nego što je to želio samom sebi priznati.

Ovo joj nikada neću oprostiti! Što ova izvodi? Što glumi ova

glupača?

Nije moguće da se toliko prevario u toj curi. Kako ga je samo

razočarala, pomisli. Lice mu poprimi mračan izraz. Pogleda je pun

mržnje.

Kad Anja uhvati njegov pogled, naježi od nelagode.

O Bože, pomisli. Nakon ovog me može samo mrziti!

Odmah zatim ponosno digne glavu. Što on, zapravo, hoće? Nije li

se tu do malo prije navlačio s onom curom?

Ana je promatrala novonastalu situaciju ne vjerujući onome što

vidi. Više joj ništa nije bilo jasno. Prvi put da je pogriješila u Marku, a

boga mi i u Anji. Nije mogla razumjeti to njezino čudno ponašanje.

Uskoro primijeti Ivana kako joj veselo prilazi s pićem, pa joj šapne:

- Jesam li ti rekao? Sve se odvija po planu.

Ana se samo nasmiješi i ne reče ništa. Više zaista nije znala što bi

se moglo dogoditi i bi li Anja ipak nakon ovog mogla završiti s Ivanom.

U isto vrijeme, Anja primijeti kako je Marko netremice promatra.

Stane i ona njega netremice gledati, uporno ne spuštajući pogled. Marka

je hvatao bijes.

1000 € BONUS

17

Samo ti gledaj, pomisli.

Na trenutak osjeti njezin nemir pa je stane mjeriti od glave do

pete kako bi je još više uznemirio. Ali Anja se ni ne pomakne.

Primijeti njegov bijes, ali prkosno digne glavu i usmjeri svoj

pogled još čvršće prema njemu. Glupačo jedna, pomisli Marko. Ne znaš ti

s kim imaš posla. Misliš da bi gubio vrijeme s jednom guskicom poput

tebe.

Brzo se okrene prema Tei i da joj znak da idu. Tea koja je upravo

to i očekivala, odmah se pozdravi s prijateljima pa s Markom krene

prema izlazu.

Iznenađena razvojem situacije, Anja ostane nepomično stajati dok

su joj se niz lice slivale suze. Što je uopće nakon svega očekivala? Zar je

mislila da će joj priči i potapšati je po ramenu: Bravo, Anja! Da, što je

očekivala? Takvu bol u sebi sasvim sigurno nije. Brže obriše suze vidjevši

da joj se približavaju.

Ivan je odmah uzme za ruku i povuće prema podiju.

- Idemo plesati. - Ne, ne bi.

- Što ti je odjednom?

- Ništa, oprosti. Ne pleše mi se.

- Nije me bilo ni pet minuta, a ti već...

- Ne mogu. Pa plesali smo, Ivane!

- Stvarno si čudna - iznenađeno će Ivan. Reci mi o čemu se radi?

- Sve je u redu. Molim te pleši s ostalim curama! Ja sam za danas

završila!

- Da mi je netko rekao...

- Ne ljuti se! Molim te idi tamo i zabavljaj se.

Ivan još trenutak zastane, a onda se izgubi u gomili.

Ana koja je sve to promatrala, brzo priđe Anji.

- Hoćeš li mi konačno reći što se dešava? Anja je neko vrijeme

šutjela i osjetila se neka napetost u zraku, a onda se slomi i izvan sebe

povjeri Ani sve svoje osjećaje, dvoumljenja, maštanja.

Obuzme je sjetno raspoloženje pa sva u suzama završi svoju priču

priznavši joj konačno, koliko joj je stalo do Marka, koliko je bila

povrijeđena njegovim besramnim pogledima, te koju joj je tek bol

priuštio navlačeći se pred njom s tom Teom. Na kraju plačući prizna

18

koliko ju je užasno sram i koliko joj je krivo zbog svog večerašnjeg

ponašanja.

Ana je pogleda u nevjerici, bez riječi, pa se glasno nasmije. Ne. nije

mogla vjerovati! Ni u najluđim snovima ne bi pomislila na susret Anje i

Marka preko novina!

Anja joj pokaže prstom da šuti ogledavajući se oko sebe.

- Ako je Marko nešto i osjećao prema meni, nakon ovog... tužno će

Anja.

- Ja dobro znam Marka i sigurno je sada malo povrijeđen, ali proći

će ga to, nasmije se Ana.

- Misliš?

- Za početak moram malo saznati što on misli o večerašnjem

tulumu.

- Bolje da ga ništa ne pitaš!

- Zaboravi! Moram pitati svoje goste kako su se proveli na mojoj

zabavi.

- A ta ženska?

- Tea? Nemoj se brinuti oko toga.

- Misliš da nisu završili skupa? - bojažljivo će Anja.

- Ne. Zapravo, nemam pojma. Ne želim ti lagati. Kod Marka je sve

moguće.

- Strašno! Ne misli, valjda, da sam i ja s Ivanom?

- Sigurna sam da misli.

- Ana... Valjda shvaća da to nije moguće.

- Poznajući Ivana i te kako misli da je to moguće.

- O Bože, što će misliti o meni?

- Samo neka on misli! Možda je to i dobro!

- Morala sam mu nešto učiniti. Pa vidjela si kako se ponašao!

- A što da ti kažem? Igrati se s Markom i nije baš poželjno, ali

vjeruj mi, poznam ga. Sve će biti u redu.

- Ništa neće biti u redu. Jednostavno nam nije bilo suđeno.

- Pa i ne znam koliko vam nije bilo suđeno. Stanujete u susjednoj

ulici, viđate se po gradu, imate iste prijatelje. Sigurna sam da bi se

kad-tad upoznali.

- Misliš?

1000 € BONUS

19

- Ma sigurna sam! Ali još mi nije jasno zašto se Marko javio na taj

oglas u novinama. To je jednostavno neshvatljivo, nevjerojatno, čudila se

Ana.

- I ja tako mislim. Netko kao Marko... Što je on uopće htio s tim

oglasom?

- Mislim da je to kod njega bila čista znatiželja, ili zezancija, ali mu

je u konačnici sve izmaklo kontroli.

Njemu da izmakne kontroli? Ne znam baš - zamišljeno će Anja. -

Znam samo da sam poludjela za jednim bezosjećajnim tipom koji mi

može donijeti samo bol i patnju.

- Marko može biti sve, ali bezosjećajan sasvim sigurno nije. To ti

mogu tvrditi.

- Ne izgleda mi baš tako.

- U zadnje vrijeme je ranjiviji. Nešto se desilo i... Bilo je tu gadnih

problema.

- Nešto s drogom? Ana se nasmije.

- Ma ne, nije ti on taj tip. Znaš,Marko je prije nekoliko godina bio u

jednoj nešto duljoj vezi nego inače.

- Da?

- Ne znam lije to i bila neka veza jer ga je ta cura stalno zvala,

opsjedala, što je izluđivalo Marka. Tako da su ti oni onako tek ponekad

izlazili. Marko ju je uglavnom izbjegavao i stalno je bilo nekako

povuci-potegni. Jednostavno nije znao kako da je se riješi. Svi smo znali

da je pitanje dana kad će prekinuti. I onda se desi nešto čemu se nitko

nije nadao.

- A što to?

- Cura pogine u prometnoj nesreći. - A Marko?

- Pa to ti i želim reći. Poludio je. Naprosto je poludio. On ju je

morao voziti na taj dogovor, a kako se njemu nije išlo, vozila ju je

prijateljica. Naletio je na njih neki pijanac i... A prijateljici nije bilo ništa, a

ona pogine. Uzalud smo mu govorili da on nije ništa kriv i da se takve

stvari jednostavno dese.

- Strašno.

- I što da ti kažem? Marko je nakon toga upao u neko svoje

mračno stanje i nitko ga više nije mogao iščupati iz toga. Uzalud smo mu

govorili da je još do jučer govorio kako mu ta cura ide na živce, kako je

20

naporna, da mu se jednostavno ne sviđa, a i da je velika glupost što se

spetljao s njom pa sada ima problem kako da se izvuče iz svega toga.

- Misliš da ga je sada to prošlo? - tiho će Anja.

- Vraga. Evo nakon što je napustio ta očevu tvrtku s nekretninama,

gdje je bio izuzetno uspješan, sad gubi vrijeme radeći s fakultetom u

nekom glupom brodogradilištu. Iscrpljuje se tim teškim fizičkim

poslovima kao da se želi kazniti.

- Zašto bi se on kažnjavao?

- A čuj... Danima je govorio kako je to najodanija cura koju je ikad

imao, a on ju je tamo zapostavljao, gubio vrijeme s prijateljima, išao na

utakmice, tenis, putovao okolo, zabavljao se, dok ga je ona čekala, tražila

po gradu...

- Znači, misliš da ga to još nije prošlo?

- Prošlo je to njega odavno. Samo ta neka grižnja savjesti. A jadna

cura. Doista mi ju je žao, ali činjenica je da je Marko nije volio. Mnoge su

njegove cure bile kod mene, ali što god Marko tvrdio, ja znam da mu do

nje nije bilo stalo. To je više bilo neko sažaljenje, očaj, šok, što ti ja znam.

5.

Dok je Marko gledao Teu pokraj sebe u krevetu, pokuša shvatiti

što ga je navelo da se dovede u tako glupu situaciju. Što sad? Naći se u

hotelskoj sobi s nekom bezveznom curom koja mu nikad ništa nije

značila. Osjeti bijes i gađenje prema sebi, a isto tako prema toj lažljivoj i

prijetvornoj Anji koja ga je svojom nevinošću i plahošću dobro izigrala.

Brzo ustane i ode pod tuš. Odmah se osjeti bolje. Zaboravit će što prije

ovu glupost koja mu nije trebala, zaključi.

Iznenada shvati da je već odavno trebao biti na poslu. Brzo se

obuče pa mobitelom nazove svog šefa i zatraži slobodan dan.

Tek kad se nađe pred hotelom, Marko se donekle smiri i krene s

Teom prema parkiranom automobilu. Vozili su se bez riječi. Tea je

1000 € BONUS

21

uglavnom spavala, a Marko je napeto razmišljao o protekloj noći.

Pogreška za pogreškom, pomisli.

- Marko, daj idemo nekamo na kavu - pospano će Tea.

* * *

Anja se trudila odspavati bar tih nekoliko sati prije posla, ali zaspi

tek pred jutro sva u suzama. Kad je probudi budilica, brzo skoči, obuče se

i izjuri na ulicu kako bi stigla na posao. Cijelim je putem razmišljala o

Marku i svom ponašanju. Bila je tako nesretna i smušena. Mora se smiriti,

zaključi, pa brzo obriše suze.

Cijeli je dan kao u nekom bunilu odgovarala na beskonačna dječja

pitanja.

- Teta Anja, a zašto si danas tužna? - upita je Toni.

Anja mu se osmjehne pa ga pogladi po kosi.

- Nisam, zlato, samo sam malo umorna.

- Ali danas se nisi ni igrala s nama?

- Znam, Toni, ali još malo pa ćemo u šetnju i na igralište.

- A kad ćemo ići na igralište, teta Anja?

- Još je rano. - A koliko još?

- Strpi se, Toni. Još je hladno. Evo čim vidimo sunce, odmah ćemo

krenuti.

- Teta Anja ! A kad ćeš nam pročitati priču?

- Prije spavanja. Kad se vratimo s igrališta, pa kad ručamo...

- Ali meni je jako dosadno!

Anja se nasmije pa ga uzme u krilo gladeći ga po kosi.

- Toni, Toni, ti si jedna velika maza. Pogledaj kako se ostali igraju,

a ti...

- Ali, teta Anja, nemoj se ljutiti na mene. Ja tebe puno volim.

- I ja tebe volim, Toni - srdačno će Anja pa ga poljubi u lice.

Anja je promatrala ta dva tako iskrena, velika i topla oka pa joj se

srce stegne. Pomisli kako je još sinoć bila onako bestidna i razvratna, a

sada tu glumi neku nježnu dušicu. Osjeti se tako neiskrenom i prljavom.

22

Oči joj se napune suzama.

- Teta Anja plače - iznenađeno će dječačić. Svi se odmah skupe oko

Anje kako bi vidjeli njene suze. Anja se posrami i odmah suze obriše

rukom.

- Što je ovo? - oštro će starija odgajateljica. Svi na svoje mjesto i da

vas više nisam čula.

Odmah zatim strogo pogleda Anju pa će prijekorno:

- Svašta si dopuštaš, Anja! Nije ni čudo što te toliko iskorištavaju i

iscrpljuju!

- Ma nije nego...

- Koliko sam ti puta rekla da ih pustiš da se sami igraju! Gdje

bismo mi stigle kad bismo jurile za svakim djetetom?

- Da, dobro samo danas sam nekako umorna.

- Uzmi od sutra godišnji. Znaš da je šefica rekla da se dogovorimo.

I onako nas sada ima dovoljno. Možemo popričati i s ostalima i

dogovoriti se već danas.

- Da, imaš pravo. Doista mi treba odmor. Odjednom tišina u zraku.

Odgojiteljice pogledaju djecu pa se nasmiju.

- Tako treba s njima - glasno će starija odgajateljica pa zagrli Anju.

- Lijepo ti od sutra idi na godišnji pa kad se vratiš, mogla bih i ja.

Što misliš?

- Dogovoreno - veselo će Anja. - Mogle bismo kad djeca budu

spavala, napraviti raspored.

- Može. Ma pogledaj ti njih kako su mirni.

- Gotovo mi je žao sada ih voditi van, kako su se lijepo zaigrali,

nasmije se Anja.

- Idi ti sada sa svojom grupom da ne bude gužve. Mi ćemo malo

kasnije.

- Hajde, klinci! Sve spremite na mjesto i idemo na igralište! -

veselo će Anja.

Svi brzo skoče i krenu prema igralištu.

1000 € BONUS

23

* * *

Nakon što su popili kavu, Marko se ustane i krene prema izlazu.

Tea odmah požuri za njim i uhvati ga ispod ruke. Hodali su bez riječi.

Nedugo zatim Marko, u nevjerici, primijeti Anju u koloni s djecom.

Pogleda Teu pokraj sebe i njezinu ruku ispod svoje i osjeti užasan sram.

Nikad se u životu nije osjetio tako bijedno. Gotovo se posrami kao dijete

uhvaćeno u laži. Sad će. Anja proći kraj njega i sve će joj biti jasno. K

vragu! Kako je prekrasna i draga, pomisli i raznježi se. O, Bože, kako je

lijepa i nježna s tom dječicom. Koja sam ja budala! Da nisam glumio

nekog frajerčinu, možda bi sad bilo drugačije.

Tek tada Anja ugleda Marka i Teu kako joj se približavaju. Zastane

na trenutak od šoka, misleći da će se onesvijestiti. Znači, istina je.

Normalno da su noćas bili skupa. Nisu se ni stigli presvući od sinoć,

pomisli gnjevno. Strahovita bol joj se miješala s prkosom. Ma tko je njoj

taj Marko? Jedna obična, primitivna budala koja sa svakom suknjom

završi u krevetu. Netko takav joj i nije potreban. Približavajući se Marku,

osjeti strašan bijes.

Gotovo u istom trenu Marko se zapita što se uopće ima ljutiti na

njega ta glupača. Što uopće oni imaju zajedno? Sjeti se svih onih scena na

podiju kad se Anja poigravala s njim. Osjeti strašnu bol i bijes. Nije li

sinoć završila s Ivanom? Što sada hoće? Njegov život je samo njegova

stvar, zaključi u trenu.

Anja je bila izvan sebe. Okrene se prema djeci kako bi ugušila

suze, pa ponosno digne glavu i pogleda Marka.

- O dobro jutro, gospođice - nasmije se Marko. - Kako ste

spavali?

- Nikad bolje.

- Da, vjerujem. Uvijek je ljepše udvoje, pogotovo kad je vani

hladno, a psi zavijaju u daljini.

- Točno tako. Imate pravo. A vidim da ni vama nije loše.

- Pa evo, vidite kako smo sve brzo riješili.

U jednom djeliću sekunde Anja ugleda dječačića kako bez nje želi

priječi cestu. Vrisne, brzo ga zgrabi za ruku pa objašnjavajući svoj djeci,

24

krene dalje i ne pogledavši Marka.

- K vragu, prenerazi se Marko. - Tko bi pomislio da će izletjeti? I

što je najgore, ja bi bio kriv.

- A zašto bi ti bio kriv kad ih ona nije pazila? - hladno će Tea.

- Zadržao sam je, a djeca začas iskoriste priliku - ozbiljno će

Marko.

- Ne znam zašto te to toliko zabrinjava? - začuđeno će Tea. - Pa

ništa se nije desilo!

- Čuj, Tea, da te odvezem doma, ili...

- Marko, nisam ni sumnjala da ćeš me se brzo riješiti - nasmije se

Tea - ali baš tako brzo...

- Daj, Tea, pa cijelu noć smo bili skupa.Ti znaš da ja...

- Znam ja sve Marko, znam - prekine ga. - Sinoć ti se baš i nije

toliko žurilo, ili mi barem nije tako izgledalo - drsko će Tea.

- Dobro, Tea, hajde ne ljuti se.

- Uživao si isto koliko i ja, i, mislila sam da se ipak nešto

promijenilo među nama. Kako ne shvaćaš, Marko? Pa mi smo stvoreni

jedno za drugo!

Marko uzdahne i zagleda se u neku točku ispred sebe. Nije više

znao što bi rekao na ovu glupost:

- Marko, ja i ti znamo uživati u životu. Ništa nam nije strano i ti to

znaš. Slobodni smo, nesputani, imamo iste poglede na svijet!

- Ne znam baš - promrmlja Marko.

- Marko, naša bi veza bila savršena. Kako to ne možeš shvatiti? Ni

jedna ti ne bi pružila takvu slobodu. Razumiješ li da ja i ti...

- Ništa ja ne razumijem. Znam samo da nam je trebalo malo

zabave i...

- Da i... I zašto nam uvijek ne bi bilo tako? Znam ja što tebi treba,

Marko.

- Ništa ti ne znaš! Otkud bi ti znala kad ni sam ne znam - nasmije

se Marko.

- Saslušaj me! Ja i ti znamo uzeti najbolje od života! Bilo bi nam

tako dobro i zabavno.

- Dosta mi je zabave na neko vrijeme - umorno će Marko.

- Baš si dosadan! Koji ti je vrag danas?

- Jutro je, Tea, jutro. Umoran sam.

1000 € BONUS

25

- Dobro, dobro. Shvatila sam.

Možda je ipak bolje da me odmah prebaciš kući. Zapravo, prebaci

me do našeg kafića. Sigurno je već netko ondje.

- To sigurno - mirno će Marko.

- Onda, vidimo se na nekom drugom tulumu - veselo će Tea

poljubivši ga u lice. I razmisli o onom o čemu sam ti pričala. Baš nam je

bilo lijepo zajedno. A čuj, mogli bismo sve to ponoviti. Znaš ono, nikad ne

reci nikad! Jel tako?

- Da, da Tea - nasmije se Marko.

* * *

Koja sam ja budala, živcirao se Marko vozeći se prema kući. Uvijek

se uvalim u neka sranja. To s Teom mi zaista nije trebalo! Sada će se opet,

kao i obično, sve zakomplicirati. Već je znao kako to ide. Sad će početi oni

beskonačni telefonski pozivi, dosađivanja, uvjeravanja, presretanja po

ulici.

Sjeti se Anje. Nikako mu nije izlazila iz glave. Cijelim putem je

razmišljao o njoj. Što radi pogrešno? Najprije se onako naprasno izgubila

u autobusu nakon prvog susreta, pa ga odbila ne zastavši na ulici, a onda

na tulumu najprije glumi neku izgubljenu ovčicu, da bi se odmah zatim

besramno ljubakala s onim Ivanom. A danas? Bila je tako jaka i prkosna,

a isto tako neodoljivo nježna, draga, privlačna. Što dalje, zapita se Marko.

Kad je konačno stigao u svoj stan, baci se na krevet gledajući u strop.

Što ima ta mala? K vragu! Tako je slab na nju. I zašto uopće uvijek

kad je sretne, poludi i ima neodoljivu potrebu da je vrijeđa. Da, i danas je,

možda, pretjerao. Zašto bi ona njemu polagala račune? Pa ona je

slobodna cura. Ali zašto ima neki osjećaj da je sve to radila namjerno? Da,

htjela ga je izazvati, razbjesnjeti, učiniti ljubomornim, da poludi....

26

6.

Prošlo je već više od mjesec dana. Marku se i dalje Anja motala po

glavi, naročito na večer kad bi se vratio s posla onako beskrajno umoran i

kad izmučen svim i svačim, nije mogao zaspati. U zadnje vrijeme je često

posjećivao kafiće, odlazio na koncerte, prolazio ispred njezinog stana, ali

Anja kao da je u zemlju propala. Tek kad je vidio dječicu kako prolaze s

nekom drugom tetom,uhvati ga strah. - Da joj se nije što dogodilo? A da

nazove Anu? Ma ne, neće od sebe praviti budalu?

Nekako u isto vrijeme i Ana je razmišljala da nazove Marka, ali...

najprije mora naći neki dobar razlog zašto ga zove. Istina da ga je vidjela

nekoliko puta u gradu, ali i nije bilo neke prilike za razgovor. Znala je da

mora što prije nazvati Marka i pokušati saznati što misli o Anji. Opet se

povukla u sebe. Od one večeri na tulumu tek su si razmijenile nekoliko

poruka.

* * *

Bio je već gusti mrak kad se Marko vraćao kući s posla. Kiša je

pljuštala po njemu slijevajući mu se niz kosu, lice, ali ga to i nije previše

smetalo. Ugazi u lokvu vode pa mu se i cipele natope. Danas je zaista

pretjerao s poslom, pomisli žureći prema stanu, te prvi put shvati da ovo

samoubilačko iscrpljivanje ne vodi ničemu.

Kad uđe u svoj stan, osjeti u zraku neku sablasnu tišinu. Samo su

kapljice kiše stravično udarale po limenom krovu malog potkrovlja.

Kad je vani hladno, pun mjesec, a psi zavijaju u daljini...

To mu i nije baš toliko smiješno kao nekad, pomisli, shvativši

koliko je stravično sam i kako bi mu sada dobro došla šalica toplog čaja.

Brzo skine sve sa sebe i ide pod tuš. Skuha si čaj i spremi nešto za

jelo, a onda mu opet Anja zaokupi misli. Brzo zgrabi telefon i odluči

odmah nazvati Anu. Možda sazna nešto.

1000 € BONUS

27

- Ana, ovdje Marko.

Ana ostane zatečena i zadovoljno pomisli koliko je dobro što je on

nju nazvao. Bar sada neće biti ništa sumnjivo.

- Marko! Pa kamo si ti nestao?

- A evo radim. Znam da nije u redu da ti se tek sad javljam. Čuj, bar

sam ti se mogao zahvaliti na zabavi, ali otišli smo onako na brzinu.

- Daj, molim te, znaš da se meni ne trebaš zahvaljivati. Meni je

jedino važno da su se svi zabavili i da je svima bilo dobro.

- I više nego dobro - veselo će Marko.

- Misliš?

- Uvijek sam se pitao kako uspiješ zadovoljiti sve one hirove nas

luđaka, snobova, osobenjaka. Ipak toliko različitih ljudi najednom mjestu.

Daj me pitaj za Anju, pomisli Ana.

Marko je pričao i pričao, ali niti jedne jedine riječi o Anji. K vragu!

Kako da razgovor krene u tom smjeru, mučila se Ana, a onda Marko

upita:.

- I do kada ste bili?

- Negdje do četiri. Poslije sam morala Anju i ostale voziti kući.

Znaš mnogi su sutradan morali raditi, ali što ćeš. Teško je to uskladiti kod

toliko ljudi.

- Da znam. I ja sam trebao raditi, ali mi je šef na kraju dao

slobodan dan.

- Znaš što, druge godine ćemo ipak sve napraviti u subotu, ili

nedjelju. Što ćeš kad su ove godine gotovo svi bili zauzeti za vikend.

Kad je Ana završila razgovor s Markom, još neko vrijeme ostane

zamišljena sa slušalicom u ruci.

Niti jednu jedinu riječ o Anji, začudi se Ana. Dobro da sam mu dala

do znanja da sam je ja vozila kući, a ne Ivan. Ako je uopće primijetio da

sam mu to rekla. Odmah zatim nazove Anju.

- Oprosti, Anja što te tako kasno zovem. Znaš, sad sam razgovarala

s Markom i...

- S Markom - iznenadi se Anja. - Pričali ste o meni?

- Ma ne, nego znaš... Konačno me zvao pa sam onako, kao slučajno,

našla način da nekako shvati da nisi završila s Ivanom. Toliko sam čekala

tu priliku!

28

Nisam znala kako i...

- Ne zanima me - tužno će Anja. -Molim?

- On je jedan odvratan gad. Srela sam ga sutradan s Teom u gradu.

Normalno da su noć proveli skupa. Dok sam se ja uplakana šetala s

djecom, oni su se vodili gradom pod ruku, a.kad me sreo, odmah je našao

način da me izvrijeđa.

- Stvarno?

- Mrzim ga! Ne želim ga više nikad vidjeti!

- Anja, daj mi ispričaj što se dogodilo.

* * *

Marko je jedno vrijeme stajao sa slušalicom u ruci ne znajući što

bi, a onda se nasmije. Znači tako. Možda i nije sve onako kako sam

zamišljao.

Osjeti neku neopisivu radost. Ponovo nazove Anu.

- Sve ću joj ispričati. K vragu! Ipak mi je prijateljica toliko godina.

* * *

- Ana, ovdje Marko. - Da.

- S kim si, molim te, toliko razgovarala?

- Znaš što, Marko, užasno se ljutim na tebe!

- Da, a smijem li znati zašto?

- Dosta je bilo muljanja!

- A da mi ipak objasniš o čemu se radi? - Anja...

- A tu smo?

- Iznenađen?

- Pa i ne baš. Samo sam čekao kad ćeš me pitati.

- Reci onda, sviđa ti se, ne sviđa? Želiš nešto s njom, ne želiš?

Kojim pravom je zaustavljaš na ulici s djecom i...?

1000 € BONUS

29

- Pitanja, pitanja... Koliko pitanja odjednom?

- Marko, ne budi bezobrazan.

- Vidim da ste se lijepo vas dvije ispričale. Vi ženske sve to...

- Nisi mi odgovorio što sam te pitala.

- A što si me to pitala?

- Kako te nije sram?

- Smiri se. Upravo sam htio o tome. Zato te i zovem.

- Zbog čega me zoveš?

- Zbog Anje. Htio sam ti reći da...

- Ne trebaš više, Marko. Ne želi ni čuti za tebe.

- A zašto?

- Zato jer si je povrijedio.

- Ja sam je povrijedio?- ljutito će Marko - a ona mene nije

povrijedila ljubakajući se s onim... Ako je toliko bolja od mene, što se

onda tamo navlačila s Ivanom?!

- Ti si prvi počeo s tim vašim igricama.

- To su gluposti! Ako je nešto namjeravala sa mnom, nije trebala...

- A ti si kao trebao? Daj, ne izvlači se! Pitala sam te...

- A da ja tebe pitam! Tko je ona uopće? Što želi u životu? Što s tim

njenim toplo-hladnim odnosom? Sviđam joj se, ne sviđam... Kakva je

uopće kao osoba? Što joj smeta? Što voli? Reci mi što očekuje od mene?

- Sada više ništa.

- Daj mi njezin broj telefona pa ću ja to sam riješiti s njom! Imam i

ja pitanja na koja ne znam odgovor.

- Sviđa li ti se, Marko?

- K vragu!

- Pitala sam te da li ti se sviđa?

- Nemoj me ništa pitati!

- Marko...

- Da, da... dobro. Sviđa mi se.

- Znala sam. K vragu, znala sam. I zašto onda sve ono?

- Nemam pojma. Htio sam je malo kazniti.

- Znaš što ? Meni ništa nije jasno.

- Ni meni. Zato mi i trebaju odgovori - ozbiljno će Marko.

- Da si se bar prije tako zainteresirao.

- Sve u svoje vrijeme.

30

- O bože! Što ste mene uvukli u sve ovo? - zabrine se Ana. Stavljaš

me u neugodnu situaciju, Marko. Kako da ti dam njezin broj?

- Lako. Samo mi ga izdiktiraj i sve će biti riješeno.

Osjeti se tišina u zraku. Ana je neko vrijeme razmišljala što da

radi, a onda se teškom mukom odluči pa ipak Marku otkrije Anjin broj.

- Nikad ga ne bi doznao, toliko da znaš jer je tek iznajmila stan.

Nadam se da ćeš to cijeniti i da će biti nešto od toga jer ...

- I ja se nadam.

- Marko... -Da?

- Anja će me ubiti što sam ti dala njen broj.

- Hajde, preživjet ćeš - nasmije se Marko.

- Da nisi radio neke gluposti jer u protivnom...

- Zar sumnjaš u mene?

- Normalno da sumnjam.

- Valjda me poznaješ?

- Baš zato jer te poznajem!

- Ma, ne brini jer će sve biti u redu. Znaš da će biti u redu.

- Ne znam ja ništa.

- Znaš - nasmije se Marko. - Čim si mi dala Anjin broj, mislim da

ipak vjeruješ da bi nešto moglo biti između nas. Je li tako?

- Ne budi baš previše siguran, Marko. Anja nije kao ostale cure.

- Potrudit ću se.

- Sad kad si uprskao stvar, i te kako ćeš se morati potruditi.

- Misliš?

- Nemoj biti baš toliko samouvjeren, ozbiljno će Ana. Ja sam se

potrudila za tebe koliko sam mogla, ali...

- Znači,pala je koja dobra riječ za mene?

- I mnogo više od toga - glasno će Ana. Cijelo vrijeme sam na tvojoj

strani. Pričam, branim te, a ti...

- Ada?...

- I zato me nemoj razočarati. Da nisi nešto uprskao jer Anja je

krasna cura.

- Slažem se - reče on ozbiljno.

- Nemoj ti meni. Osjećam onaj pustolovni duh u tebi. Znaš, Marko,

ako i s njom želiš nešto brzinski, molim te da ništa ni ne počinješ. Nije ti

ona taj tip cure.

1000 € BONUS

31

- Znači, moram se ženiti? Tako daleko ipak ne bi trebalo ići...

- I to je za ljude. Čuj, Marko, ne kažem ja ništa, ali Anji veza od dan

dva zaista nije potrebna. Samo bi je uznemirio. Znam da joj je stalo do

tebe i...

- Naravno, i meni do nje. Inače ne bi toliko slušao te tvoje

žalopojke.

Ana se nasmije.

- Onda nemoj sve pokvariti.

- Ana, Ana! Ne znam kad sam zadnji put čuo takvo predavanje,

upute, savjete. Gotovo da se zapitam da li to idem na prvi spoj.

- Anja mi je dobra prijateljica.

- A ja ti kao više nisam dobar prijatelj?

- Ti ćeš se već snaći, Marko, ali ona...

- Dobro, dobro, razumio sam. Kažem da ne, ne neću ti razočarati

prijateljicu. Zadovoljna?

- Nadam se.

- E, jesi me ispreskakala. Znaš što, Ana? Ti si dobar ekonomist, ali

ponekad se pitam nisi li pogriješila profesiju. Nisi li ono jednom rekla da

si htjela biti odvjetnik?

Obadvoje se glasno nasmiju.

* * *

Marko je cijelu noć razmišljao o Anji. Kako uopće početi razgovor i

kako će ona uopće reagirati! Čim je sutradan došao s posla, brzo zgrabi

slušalicu kako se ne bi predomislio i nazove Anju.

- Anja, ovdje Marko.

Anji počnu noge klecati od uzbuđenja, pa brzo privuče stolac kako

bi sjela. Odmah joj zatim glas zadrhti.

- Molim?

- Ovdje Marko. Htio bi razgovarati s tobom. Mislim, ne ovako

preko telefona. Htio bi da se nađemo.

32

Odjednom tišina u zraku.

- Anja? Tu si? Anja skupi hrabrost.

Ionako joj ne može ništa preko telefona!

- Što se toliko uznemirila?

- Ne razumijem, zašto bismo se trebali nalaziti?!

- Htio sam ti reći da...

- Mislim da je sve rečeno! Ne znam što bi se još moglo dodati!

- Anja, moram ti mnogo toga objasniti.

- A zašto bi mi trebao bilo što objašnjavati? Uostalom, tko si ti

meni?

Glupača mala, pomisli Marko. Ona će meni... Ma ne znaš ti s kim

imaš posla...

- Imaš pravo, Anja. Doista si nemamo što objašnjavati.

Spusti slušalicu.

Anja ostane zatečena. Da joj spusti slušalicu, tome se zaista nije

nadala. Oči joj se napune suzama. Da je bar mogla normalno razgovarati.

Pa ipak ju je nazvao, a ona ga nije htjela ni saslušati.

Za Marka Anja više nije postojala. Vješto ju je izbjegavao po gradu

kao i na raznim tulumima gdje je pun humora zabavljao razne djevojke,

pa i Teu koja mu je stalno bila za petama.

- Kao da sam zrak - uvrijeđeno će Anja.

- Meni ništa ne pričaj! - hladno će Ana. -Već sam luda od vas! Kako

ste si napravili, tako vam je. Tamo ti je Marko pa rješavajte. I onako mi

ništa nije jasno!

- Mislila sam da mu nešto značim kad me nazvao.

- Odbila si ga, Anja. Shvaćaš li? - oštro će Ana. - Htio je razgovarati

s tobom i ti si ga odbila. Što sada hoćeš?

- Bila sam zbunjena, ljuta. Onako na prepad...

- Ne znam što da ti kažem. Ipak te nazvao.

- Ana, rekao mi je tek nekoliko rečenica i odmah spustio slušalicu.

- A on mi je rekao da si ga istog trenutka otkačila i da nije imao

više što s tobom pričati.

- Nije se ni potrudio da me zadrži na vezi! Da mu je stalo...

- Istina, strpljenje mu nije jača strana. Ma već sam ti rekla da nije

poželjno igrati se s Markom. Ako ga već želiš imati....

- I što sada da radim? Vidiš kako se ponaša? - A kako bi se

1000 € BONUS

33

ponašao? Nakon onog razgovora s tobom, bio je lud od bijesa i to s

pravom - oštro će Ana.

- Na čijoj si ti uopće strani?

- Znaš što, Anja? Dobra sam i s tobom i s njim i zaista ne želim

birati stranu. Idi tamo pa rješavajte. Dosta sam se zauzela za tebe, a i za

njega i ne želim ni čuti više za vas .

Kad Anja sva izgubljena spusti pogled , Ana je brzo zagrli.

- Anja, znaš što. Sad mu daj malo vremena i prostora i otkači ga na

jedno vrijeme. A ako bude htio, znaš da će on već nešto poduzeti.

* * *

Bit će teže nego što sam mislio, ljutio se Marko. Izluđivala ga je ta

mala Anja. On je napravio prvi korak i ona ga je odbila. Sad je, valjda, na

njoj red da pokaže neko zanimanje za njega, bjesnio je Marko u sebi.

Tulum je bio u punom jeku. Svi su već pomalo popili. Ni Marko se

nije izdvajao od ostalih. I on je popio nešto više nego što je trebalo. Kako

je alkohol napravio svoje, svi su bili nešto veseliji i slobodniji nego inače.

Anja pomisli kako je i večeras Marko cijelu noć ignorira kao da ne

postoji. Zaboli je ta spoznaja kad shvati da mu zaista više ništa ne znači,

pogotovo što ga je sve češće viđala s Teom. To zaista više nije mogla

podnijeti. Pogleda Marka, a Marko joj prvi put tu večer uzvrati pogled.

Dugo ju je promatrao, a onda se Anja okrene i nestane u gužvi.

Što me briga za tebe, pomisli prkosno. Samo se ti i dalje cijelu noć

zabavljaj s tim Teama i njima sličnim. Takve su stvorene za tebe.

Marko ju je pratio pogledom.

Opet se igraš sa mnom, razljuti se Marko. E neće ići baš tako...

Pogleda Ivana koji se sve smjelije približavao Anji, a Anja mu se

smijala kao da ga je ohrabrivala i podržavala u svemu tome.

U Marku se probudi zvjerski bijes i ljubomora koju više ničim nije

mogao obuzdati. U istom času na zaprepaštenje svih baci se na Ivana, pa

ga bijesno odgurne od Anje .

- Sad je bilo dosta! Miči se od nje!

Zgrabi Anju za ramena te je stane bijesno tresti.

34

- I što ti to izvodiš? Što hoćeš? Što želiš dokazati?

Anja ga je u šoku promatrala, kao i svi ostali koji su se našli u

blizini. Odmah zatim Marko je uzme za ruku i odvuče u susjednu

prostoriju. I dalje je vikao na nju, dok ga je ona nijemo promatrala. Zatim

je stisne uz sebe te je stane strastveno ljubiti milujući je cijelim tijelom.

- Je li to hoćeš? K vragu!

Odjednom primijeti njezine suze. Iznenađen, pusti je iz zagrljaja.

Kad ugleda njezine prestrašene tople oči, isti tren obuzme ga neka čudna

nježnost.

- Bože, Anja, oprosti.

Nježno joj rukama obujmi lice, te joj stane ljubiti oči, usta. Anja se

iznenadi tom njegovom iznenadnom toplinom i nježnosti te mu kao u

nekom transu počne uzvraćati poljupce. To je i za Marka bilo previše.

Raznježi se. Izluđivala ga je ta cura. Izazivala ga je, dovodila do ludila. Tek

sada shvati koliko je voli. Privuče je k sebi i zagleda se u njezine oči. Anja

ne izdrži njegov pogled, pa kao uhvaćena u neku zamku, brzo se izmigolji

iz njegovog zagrljaja i nestane u mnoštvu.

- Anja - pokušaje zaustaviti Marko.

Svi su ih znatiželjno promatrali i komentirali. Anji je bilo

neugodno. Marko je bio izuzetno sretan pa ga je sve to veoma zabavljalo.

- Što je, nasmije se, Marko? - i raširi ruke. - Zanima vas nešto?

Svi se glasno nasmiju.

Odmah zatim se pojavi Ivan izvan sebe od bijesa unoseći se Marku

u lice.

- Je si li lud , ili što? Hoćeš se tući?

Svi odmah uhvate Ivana koji je bio već dobro nacvrcan.

- Ohladi, Ivane, ohladi. Samo sam ti rekao da se mičeš od Anje.

- A što ti imaš meni govoriti?

- Imam razloga.

- Lupetaš - odvrati Ivan.

- Dobro lupetam - složi se Marko da izbjegne svađu.

Ana prijekorno pogleda Ivana i Marka, pa upita Anju:

- A da te odvezem kući?

Anja kimne glavom i s Anom krene prema izlazu.

1000 € BONUS

35

* * *

Danima je Marko nazivao Anju, ali mu se ona nije htjela javiti. Bila

je i previše zbunjena onim što se dogodilo, a morala je i mnogo toga

posložiti u glavi. Biti u vezi s jednim tako privlačnim i strastvenim

muškarcem, značilo bi propast u svakom smislu, pomisli. Osjetljiva kakva

je bila, mogla je očekivati samo razočarenje i još veću bol. On sasvim

sigurno ne bi dugo ostao u vezi s nekom bezličnom Anjom, zaključi. S

druge strane danima je maštala o Marku i njegovim strastvenim

poljupcima, razmišljajući kako bi bilo lijepo da ponovo barem na tren

doživi onu strast koja ju je potpuno obuzela.

Marko je bio izvan sebe. Što da radi? Nakon onog na tulumu još da

se pojavi na vratima njenog stana, bilo bi zaista agresivno. S njom treba

strpljivo i polako, a on više nije mogao polako, a nije ni imao strpljenja.

Danima se mučio što da radi, a onda se sjeti.

Kad ju je konačno prestao nazivati, Anja je bila očajna.

Samo bi neka glupača propustila ovakvu priliku, pomisli. Ali... što

bi mu uopće rekla da su razgovarali, zapita se. Što bi ona uopće mogla

pružiti ovakvom muškarcu? Ništa jedno veliko ništa, očajno će Anja.

Ovako hladna, dosadna i bezlična cura sigurno mu nije bila potrebna, ali

možda je moglo drugačije, ipak se zapitala. Ona mora konačno nešto

napraviti sa svojim životom. Ona se mora promijeniti, napraviti nešto.

Poludjet će. A da ona njega nazove?

Danima se mučila što da radi, a kad jednog jutra otvori poštanski

sandučić, iznenadi se ugledavši pismo. Znatiželjno pogleda tko bi joj to

mogao pisati, a onda brzo otvori omotnicu.

Marko... Deset stranica? O Bože, usklikne Anja od sreće, trčeći

stubama prema stanu. Marko mi je napisao pismo.

Što je više čitala, to joj je bilo toplije oko srca. Čitala je Markove

riječi koje su joj tako trebale. Topila se od nježnosti i ljubavi na tim

stranicama. Pisao joj je o svojoj prošlosti, razmišljanjima, osjećajima,

poslu, roditeljima, pa čak i o Tei. Zvučalo je tako toplo, životno i iskreno.

Morala mu je vjerovati. Sama pomisao da je on držao to pismo u rukama,

ispuni je srećom. Ništa joj više nije bilo važno. Nasmiješi se.

36

Drag je taj Marko.

Po ne znam koji put ponovo pročita pismo. Što ga je više čitala, to

je bila sigurnija da je donijela pravu odluku. Što se god dalje dogodilo,

više nije bilo važno. Ona je morala imati Marka, pa bilo to ijedno

poslijepodne. Brzo mu napiše pismo.

Kad Marko dobije pismo, iznenadi se brzinom kojom je dobio

odgovor.

Ne sluti na dobro, pomisli, brzo otvarajući omotnicu, ali kad počne

čitati, preplavi ga radost. Bilo je to toliko toplo i iskreno pismo da se na

tren iznenadi silinom Anjinih osjećaja. Raznježi se. Slatka mala Anja.

Zaista ga je zatekla količina emocija i povjerenja na tim stranicama.

Marko se zamisli.

Anja, Anja, pomisli veselo. Je li moguće da si slomila jednog

Marka! E Marko, Marko, ovaj puta je sve u tvojim rukama. Ništa ne smiješ

prepustiti slučaju.

7.

Anja je već neko vrijeme stajala ispred kafića skupljajući hrabrost

da se suoči s Markom, ali neka nesigurnost i strah je bila jača od svega.

Možda je ipak bolje da ni ne uđe unutra, pomisli tužno. Marko će je i

onako ostaviti za dan-dva, a onda će joj sve biti još mnogo teže nego

sada.

Marka koji ju je cijelo vrijeme promatrao iznenadi ta njezina

neodlučnost. Tek sada shvati svu tu njezinu gotovo dječju plašljivost i

nesigurnost koja ju je preplavila, te koliko joj je snage trebalo da se suoči

s njim. Osjeti se tako jakim i sigurnim. I dalje ju je netremice promatrao.

Nasmiješi se.

Anja ostane još trenutak ispred kafića, a onda se naglo okrene i

naleti na Marka. Trgne se od iznenađenja ni sama ne znajući što bi.

- Što je? - nasmije se Marko. - Opet si mi htjela pobjeći?

1000 € BONUS

37

Anja mu se nasmiješi netremice ga promatrajući. Bože, taj pogled,

pomisli.

- Idemo nekamo na miru popričati - šapne joj Marko. Osjetivši

njegov dah na licu, Anja sva ustreptala samo kimne glavom i ne reče ni

riječ. Marko je odmah nježno zagrli i povede prema autu.

- Što misliš, mogli bi se malo prošetati, a onda negdje izvan grada

na večeru?

Zabrine se kad uhvati Anjin beskrajno izgubljen i zabrinut pogled.

- Dobro, ako ne želiš na tu večeru, mogli bi... Reci, Anja.

- Marko, ja mislim da.. Ja mislim da je velika pogreška što smo se

našli!

Pojave joj se suze u očima.

- Mi nemamo ništa zajedničko i zato bi bilo bolje da se ne viđamo.

Brzo se odmakne od njega nekoliko koraka. Marko problijedi od

šoka, a onda gotovo poludi od bijesa.

- Anja? O bože? Što je sad? - počne će oštro. - O čemu ti to?!

Anja pokaže rukom prema Tei koja mu je mahala žurno mu se

približavajući.

- K vragu! - uzdahne Marko. - I ja imam sreće!

Tea brzo zagrli Marka objesivši mu se oko vrata te mu se stane

umiljavati.

- Cijeli dan te tražim!

- Mene?

- Da tebe - i... -I što?

- Kako što? Znaš da smo se dogovorili da idemo tulum.

- Ništa se mi nismo dogovorili! - Marko će oštro.

Tea pogleda prema Anji koja se odmakla nekoliko koraka.

- Nemoj mi reći - ljutito će Tea - da stvarno imaš nešto s njom?

- Imam li ili nemam, to je moja stvar. - Valjda ne misliš da bi se

jednom takvom mogao zadovoljiti? Marko, barem te ja dobro poznajem.

Anja isti treni brzim koracima produži prema gradu.

- Mislim da nakon ovog, zaista više nemamo što razgovarati, oštro

će Marko i krene za Anjom.

- Ali, Marko? - poviče Tea. - Ne znam zašto se ljutiš?

Marko stigne Anju i nježno je poljubi u lice.

38

- Anja, mislio sam da smo to već davno riješili?

- Anja spusti pogled. -I ja sam mislila.

- Znači, još se ljutiš na mene? Pa sve sam ti objasnio u pismu.

- Mrzim je! - promrmlja Anja. Marko se nasmiješi i nježno je

poljubi.

- Ti i ne sanjaš koliko mi je stalo do tebe. Anja mu se odmah

osmjehne, a Marko je brzo privuče k sebi te je počne nježno ljubiti. Anja

se prepusti njegovim milovanjima i poljupcima. Zadrhti u Markovom

zagrljaju.

- Volim te, Marko - šapne mu. - Volim te, pa što god mislio o tome!

Gledao ju je bez riječi ne vjerujući onome što čuje. Čak ni na večeri

nisu razmijenili više od nekoliko rečenica. Marko ju je netremice

promatrao, rukama joj gladio lice, ljubio joj kosu, oči. Nije mogao

vjerovati što mu se događa. Anja je bila tu, grlila ga je, ljubila, govorila mu

koliko ga voli. Bio je zbunjen tom ogromnom snagom emocija u zraku.

Sutradan je Marko sretne u koloni s djecom. Anja spusti pogled.

Ugledavši ga, bilo joj je gotovo neugodno kad se sjeti svih onih poljubaca

od sinoć. Primijetivši njezinu nelagodu, Marko se odmah nasmije pa se

kao strogo obrati djeci:

- Dečki, morate slušati tetu Anju! Da niste slučajno kao prošli put

izletjeli na cestu!

- On je izletio - viknu djeca uperivši prstićem u malog dječačića

koji spusti glavu.

- Da, da i zato se teta Anja naljutila na nas pa nas dugo nije došla

čuvati!

Dječačić zaplače, pa ga Anja brzo zagrli kako bi ga umirila.

- Nije zlato zbog tebe teta Anja ostala kući. Bila sam na godišnjem

odmoru. I druge će se tete uskoro morati odmoriti pa ih neće biti u

vrtiću.

Dječak se smiri, a Marko se nasmije.

- Evo, sad kad sam ti rasplakao djecu, mogu ići.

- Što ćeš - nasmije se Anja. Marko je brzo poljubi u lice.

- Čujemo se. Evo, idem do oca. Nešto sam razmišljao i mislim da ću

ponovo raditi kod njega.

1000 € BONUS

39

- Divno, Marko! Baš mi je drago.

* * *

Marko je mjesecima radio kod oca koji nije krio svoje oduševljenje

što mu se sin vratio u tvrtku. Sve je izgledalo i previše savršeno da bi bilo

istinito, pomisli Marko. Sve se nekako posložilo. Pomirio se s ocem, radio

je posao koji voli, imao je divnu djevojku. Jedino što nije bilo u redu, bilo

je to što se veoma rijetko viđao s Anjom i to ga je sve više mučilo.

Anja se danima izjedala raznim sumnjama. Onako privlačan

muškarac sasvim sigurno nije sam. Često je dolazila u iskušenje da mu

iznenada pokuca na vrata, ali se to nikad nije usudila napraviti. Nakon

svakog razgovora s Markom, satima se mučila strašnom spoznajom

koliko ga voli, a sve će uskoro biti gotovo. A onda kad bi se zagrljeni

šetali obalom mora, sve bi za čas bilo zaboravljeno. Marko joj je poka-

zivao ljubav na svakom koraku, pa ipak i danas je bila beskrajno nesretna

što je ne zove.

Dok je sjedila s djecom u parku gledajući ih kako se igraju, često je

pogledavala na mobitel nadajući se pozivu, ili bar nekoj kratkoj poruci od

Marka. Ali ništa se nije dogodilo.

- Opet taj tvoj zabrinuti pogled - veselo će Ana i sjedne na klupu.

- Ana, otkud ti! - iznenađeno će Anja.

- A evo, konačno sam si priuštila tri slobodna dana.

- I to je nešto - tužno će Anja pogledavajući prema djeci.

- Dobro, što je tebi?

- Ništa. -Marko?

- A što drugo? Već ga danima nisam vidjela. Samo me koji put

nazove telefonom i ne znam više što da mislim.

- Bolje ništa. S obzirom na tvoju bujnu maštu, mogu misliti o čemu

si sve razmišljala i što ti sve pada na pamet.

- A kako i ne bi ? Onakav kakav je.

Anja brzo potrči prema djeci kako bi razriješila naguravanje pred

toboganom.

- Znači ne vjeruješ mu? - nasmije se Ana.

- Normalno da mu ne vjerujem! Marko je...

40

- Marko je lud za tobom! Zapamti to.

- Kako možeš biti tako sigurna?!

- Rekao mi je! Ma, ne mora mi ni reći. Nikada ga nisam vidjela

sretnijeg.

- Pa zašto me onda ne zove?

- Znaš što, Anja, ta tvoja sumnjičavost i nesigurnost može te i te

kako stajati u životu. Marko to mrzi!

- I ja mrzim kad me ne zove, Ana.

- Jednostavno je pretrpan poslom. Pričao mi je-

- I menije pričao, ali...

- Ali mu ne vjeruješ!

- Djeco! - poviče Anja. Rekla sam vam da se ne gurate!

Brzo dotrči do djece kako bi ih smirila. Odmah skine sa povećeg

zida jednog dječačića i zaprijeti mu prstom.

- Želite li da se odmah vratimo u vrtić? Maknite se od te ljuljačke!

Što smo rekli? Mogao bi se netko ozlijediti. Na tobogan jedan po jedan.

Kad je svih rasporedila, Anja se umorno vrati do Ane.

- Možda je bolje da idemo do njih - zabrinuto će Ana gledajući

djecu.

- Ma sve je u redu. Evo, smirili su se. Ovako ih imam bolje na oku.

- Imaš konjske živce - nasmije se Ana.

- Trudim se. Nego, čuj, to su djeca. Stalno ih trebaš nadzirati.

Toliko su nepredvidljivi da im svašta padne na pamet.

- Vidim. Nego što smo ono pričale?

- A to s Markom i njegovim poslom - ozbiljno će Anja.

- Koliko ja znam, tek je počeo raditi kod oca i sada nastoje oformiti

neki novi tim ljudi koje moraju uvesti u posao. Kad se na njih budu mogli

osloniti i steknu neko povjerenje...

proći će već sto godina.

- Zašto si tako nestrpljiva ?

- Dosadit ću mu, Ana. Kako prolazi vrijeme, sve se više bojim da ću

ga izgubiti! Svaki put kad me nazove, pomislim da je gotovo. Uostalom,

već svi pričaju kako je pitanje dana kad će me ostaviti!.

- Govoriš gluposti! Otkud oni mogu znati kakav je vaš odnos i da. li

će te ostaviti ili ne? Samo ti i on možete znati kako vam je kad ste

zajedno.

1000 € BONUS

41

- Divno nam je, Ana!

- Pa onda?

- Zato se i bojim da ću ga izgubiti! Zato i želim iskoristiti svaki

trenutak s njim.

- O bože, Anja, baš si dosadna! Lijepa si, draga, pametna. Zašto

konačno ne počneš vjerovati u sebe. Uživaj u životu, raduj se.

- Kako, kad se uvijek bojim da bi ga neka mogla imati, kad mislim

da je svaka druga bolja od mene?

- A zašto bi molim te neka draga bila bolja od tebe?!

- Djeco - poviče Anja i krene prema toboganu. - Ne možete svi

odjednom! Netko će se ozlijediti. Vas četvero na vrtuljak, vi na klackalice.

Vas troje još niste bili na toboganu. Samo polako. Molim te ne penji se

više po tom zidu -ozbiljno će Anja spuštajući dječačića. Sjećaš se kako si

se udario prošli put?

- Već sam se umorila gledajući ih - nasmije se Ana. Otkud im toliko

energije?

- To se i ja uvijek pitam. Nakon što su se ovako natrčali, barem će

lijepo spavati kad se vratimo u vrtić.

- Anja, a gdje je moj ljubimac?

- Toni? Evo ga tamo u onom betonu.

- Gdje?

- U onoj rupi od betona.

- Kako je drag! - veselo će Ana. – Ma ja ga toliko volim da ti to ne

mogu objasniti!

- A tko njega ne bi volio? Toni je tako dobro dijete. Samo se mazi,

uzme svoju igračku i satima se zna sam igrati.

- Koliko je to dobro toliko i...

- Imaš pravo. Često se zna osamiti. Ipak,u zadnje vrijeme se

uključi u igru s djecom, razgovara s nama. Da znaš kako je bio prestrašen

kad je tek došao.

- Drago dijete - raznježi se Ana. Toliko mu treba pažnje. Daj da ga

pozdravim- veselo će Ana pa krene prema Toniju.

- Teta Ana! - vikne Toni pa joj potrči u zagrljaj. Teta Ana...

Ana, ga podigne u zrak, poljubi ga i uzme u krilo. Toni je stisne

ručicama oko vrata mazeći se.

- Teta Ana, hoćeš li doći s nama u vrtić? Pokazat ću ti novu

42

igračku!

- Ne mogu danas, Toni, ali mogu ti obećati da ću doći.

- A kad ćeš doći, teta Ana?

- Znaš što, Toni? Daj da se dogovorimo. Čekaj, sutra ne mogu.

Toni ju je znatiželjno promatrao svojim toplim iskrenim očima.

Ana se raznježi pa ga poljubi i stisne uz sebe.

Dok je Anja na drugoj strani igrališta smirivala djecu, Ana

primijeti kako je promatra visok muškarac.

- Vi ste nova odgajateljica? – Ne nisam, samo...

- Tata, skoči Toni. Ovo je teta Ana. Obećala je da će doći u vrtić da

joj pokažem novu igračku.

Ana prvi put u životu ostane bez teksta, promatrajući muškarca

pred sobom.

- Tata! - ponovno vikne Toni. Ovo je teta Ana.

- Da, da razumijem - nasmije se muškarac pogledavajući Anu kao

da mu je bilo pomalo neugodno. I Ana je bila zbunjena.

- Ovaj, prijateljica mi radi u vrtiću pa ja koji put...

- U redu je - mirno će muškarac pogledavajući prema Anji koja im

se približavala.

- Znate, danas sam prije završio s poslom pa bi Tonija uzeo doma.

- U redu je. Ma, nema problema. Samo vi idite. Bog, Toni!

Toni je stajao na mjestu ne znajući što bi, a onda potrči prema Ani

pa je zagrli ručicama i poljubi. Ponovo se vrati do oca pa ga pogleda

svojim krupnim toplim očima.

- Tata, a može li teta Ana s nama na sladoled?

Anja se nasmije kad primijeti koliko se muškarac zbunio

Tonijevim pitanjem i koliko je Ani neugodno.

- Toni, Toni - veselo će Anja. Kud ćeš sada na sladoled? Pa uskoro

ćeš ručati, a moraš i na spavanje

Svi se nasmiju nakon Anjinog spasonosnog objašnjenja.

- Onda ćemo drugi put - tužno će Toni i da ocu ruku. - Je li, tata?

Muškarac kimne glavom i s djetetom krene prema autu.

Anja se nasmije i pogleda prema Ani koja je u šoku i dalje

nepomično sjedila na klupi.

Odjednom primijeti kako se Ani oči napune suzama te se stanu u

potocima slijevati niz lice. Odmah zatim Anino tijelo rasparaju prigušeni

1000 € BONUS

43

jecaji koje je snažnom voljom pokušavala ugušiti.

O, bože, što je? - pomisli Anja.

Gotovo se prestraši tim strašnim jecajima koji su parali Anino

tijelo. Kako i ne bi kad nije ni sanjala da bi jednu Anu ikada mogla vidjeti

u takvom stanju. Što ju je to moglo toliko uznemiriti? Pa samo su je

pozvali na sladoled. Brzo joj priđe.

- Ana, što je?

- O bože, sve je u redu! Oprosti - smireno će Ana brišući suze.

- Reci mi što je bilo? Htjela si ići s njima na sladoled?

- Ne budi smiješna - glasno će Ana pa se nasmije. Pa vidim čovjeka

prvi put u životu. Gdje bi ja išla s njima na sladoled. Nisam valjda luda!

- Pa što je onda bilo?

- Ne znam. Došlo mi je tako teško.

- Pa zašto?

- Toni je tako drag, a i otac ima nešto tako toplo u sebi. Toliko si

sliče da...

- A tu smo?

- Ne govori gluposti. Čovjek je oženjen nego... Kad sam vidjela tu

Tonijevu ručicu u tatinoj i kako odlaze prema autu... Sasvim će sigurno

Toni potrčati mami u zagrljaj kad dođe u svoj topli dom. Mala sretna

porodica.

Ponovo joj se oči napune suzama.

- Što je, Ana?

- Anja ja nikada neću imati dijete.

- Molim?

- Kad sam izgubila bebu, bila sam mlada i sve se nekako

zakompliciralo. Bila sam sama, dečko me ostavio, moji su bili na putu. 0

bože...

Tijelo joj se treslo u jecajima.

- Kad mi je dečko okrenuo leđa, bila sam očajna, ali sada mislim da

je bolje što se sve tako završilo. Doselili smo se ovamo i roditelji su učinili

sve da zaboravim.

- Ana, nisam znala - uznemiri se Anja i oči joj se napune suzama.

Tako mi je žao.

- Koja sam ja glupača! - nasmije se iznenada Ana. Došla sam te

smiriti, a sad sam te još rasplakala. Zaboravi! To je bilo tako davno! Ma

44

preboljela sam ja to! Sve je u redu.

- Ne znam što bi ti rekla - reče joj Anja još u šoku.

- Ništa mi ne trebaš reći! Davno sam se ja pomirila s tim samo ne

znam što mije sad bilo - nasmije se Ana.

- Hvala bogu. Tako je lijepo kad se smiješ. Baš si me prestrašila. Ti

koja svima ulijevaš povjerenje i imaš rješenje za sve...

- Sad sam neka plačljivica - nasmije se Ana.

- Sad si još veća u mojim očima. Svi te iskorištavamo i

maltretiramo svojim problemima, a ti nikad ništa ne tražiš zauzvrat.

- Anja, Anja, ne uzimaj ovo previše k srcu. Meni je tako drago kad

mogu nekom pomoći. Ja sam sretna zbog toga.

- Znam, ali strašno je kako nitko dosad nije shvatio da si i ti

ljudsko biće s problemima koje isto tako ponekad treba saslušati. Ana,

tek sad shvaćam koliko smo mi egoistični.

Ana se nasmije.

- Ne brini se, Anja. Sve je u redu.

- Ma mora biti - nasmije se i Anja.

Osjeti se tišina u zraku. Anja pogleda prema djeci.

- Bože, kako su smirili! Tako se lijepo igraju.

Čuj, hoće li danas ovi tvoji klinci uopće ići na taj ručak i spavanje?

- Mislim da je krajnje vrijeme - nasmije se Anja i krene da skupi

djecu.

* * *

Kad je došla s posla, Anja je bila mrtva umorna. Nakon što se malo

odmorila, ponovno stane nervozno sva puna neke crne slutnje šetati po

stanu. Već je toliko sati, a Marko se još nije javio.

Ovo više nema smisla, tužno će Anja hodajući s telefonskom

slušalicom po stanu. Jučer me nazvao tek na večer, a danas se još nismo

ni čuli.

Ja to više ne mogu podnijeti! - mučila se Anja. Neka se konačno

izjasni, ili...

Sva se strese kad začuje zvuk telefona. Naježi se od Markovog

ozbiljnog glasa koji nije slutio na dobro.

1000 € BONUS

45

- Anja?

- Da? - glas joj zadrhti.

- Htio bi da...

- Što, Marko? - u strahu će Anja.

- Oprosti, ali...

Oči joj se napune suzama.

- Reci, Marko.

- Htio bi... Ma ne znam... Mislio sam da...

- Znači, ni danas se nećemo vidjeti? - Anja, vani je užasno hladno, a

ja sam umoran kao pas pa sam htio da ...

- ...pa si htio da se ne nađemo?

- Ne, nego da dođeš do mene!

- Da dođem do tebe? - iznenađeno će Anja.

- Da, što je tu čudno? Nikad nisi bila. Istina je da imam posla preko

glave i da je kuća puna papira, ali... Čuj, moći ćeš sama, ili... Mislim da

sada ne silazim?

- Naravno da mogu sama - veselo će Anja. -Pa tu sam u susjednoj

ulici Marko.

- A hoćeš li mi skuhati čaj kad dođeš?

- Zar si bolestan? Čaj, a zašto?

- Da osjetim toplinu doma. Tu je tako sumorno.

- Riješit ćemo to - nasmije se Anja.

- A kada dođeš nešto ćemo smisliti za večeru - nastavljao je veselo

Marko. - Nemam pojma što bismo napravili. Previše sam umoran.

* * *

Kad su se vrata otvorila, Marko zgrabi Anju i podigne je u zrak

ljubeći je.

- Tako mi je drago da si došla. I ne sanjaš koliko sam sretan što si

ovdje!

46

- Ne djeluješ mi baš previše umorno - nasmije se Anja uzvraćajući

mu poljupce.

8.

Kad zazvoni telefon, Marko je dugo razgovarao, a onda iscrpljeno

pogleda Anju i privuče je k sebi.

- Doista sam pretjerao. Evo, isključujem telefone, mobitele.

- Može jedan čaj? - nasmije se Anja.

- Doista bi ga skuhala?

- A zašto ne? A da ne umreš od gladi - pokaže rukom na vrećicu

koju je donijela - napravit ću ti pizzu. Znam da je voliš.

- Molim?

- I onako sam je namjeravala raditi večeras.

- Nemoj mi reći da znaš raditi pizzu, mislim mijesiti tijesto i to...

- To je barem lako, Marko. Pa to svi znaju.

- Da,da znaju - nasmije se Marko, netremice je promatrajući. Kako

je samo lijepa.

- Treba li ti pomoć?

- Samo ti uživaj tamo u svojim papirima.

* * *

Nakon kraćeg vremena Anja mu tiho donese čaj, a kad vidi da je u

poslu, brzo krene prema kuhinji da mu ne bi smetala. Nakon nekog

vremena Anja se vrati pa sjedne pokraj Marka, a on je odmah poljubi i

stisne uz sebe.

- Je li gotovo? Gladan sam kao vuk.

1000 € BONUS

47

- Morat ćeš se strpjeti da se još ispeče.

- Tako lijepo miriše. Ma spasit ćeš me s tom pizzom.

- Što ti je ovo? - upita Anja gledajući papire na stolu.

- To su neke procjene. Dvoumim se. Ponekad je zaista teško

donijeti pravu odluku. Moraš misliti na sebe, klijente, sve njihove hirove.

Ljudi znaju biti tako teški i naporni. Ali, mogu ih i razumjeti. Ne kupuje se

kuća svaki dan.

- Naravno.

- A kako ljudi često znaju precijeniti svoje nekretnine kad ih

prodaju, često moraš biti prepredeni lisac, psiholog, što ti ja znam što sve

ne, da te ne bi izigrali. Pa, ipak, uz sav oprez, ima tu i uspona i padova.

Kao i u svakom poslu.

- A što se najčešće traži?

- Tu zaista nema pravila. Meni bi trenutno odgovarala neka vila s

bazenom - nasmije se Marko, jer sada u ovom skučenom prostoru i nije

nešto.

- Zašto? Ovdje je tako lijepo.

- Trudio sam se da barem donekle upristojim ovaj prostor, ali...

- Divno je ovdje, Marko.

- Kažem ti da bi mene sada zadovoljila samo jedna vila s bazenom.

- A meni su se uvijek sviđale one male prizemnice na velikoj livadi

s mnogo svjetla i prozora.

- Nisam ni sumnjao. Možda na livadi i neki pas koji zavija u daljini.

- Baš si bezobrazan.

- Što bezobrazan?- nasmije se i Marko. Da nije bilo tog tvog glupog

psa i punog mjeseca, možda se nikada ne bismo upoznali, a ni jeli ovu

pizzu koja tako lijepo miriše.

Anja se nasmije i krene da vidi da lije pizza gotova. Brzo se vrati

Marku iza leđa pa ga poljubi u vrat.

- Gotovo je.

Marko je privuče k sebi u krilo i sve strastvenije počne ljubiti.

- Želiš me zavesti? To želiš - smijao se Marko.

Anja mu je uzvraćala poljupce. Bila je beskrajno sretna.

- Tek sada vidim koliko sam gladan. Ovo ćeš morati ponoviti.

Izvrsna je!

48

- Kad god želiš, Marko - veselo će Anja. Drago mi je da ti se sviđa.

- Ti mi se sviđaš - nasmije se Marko zavodljivo je promatrajući.

* * *

Odjednom se osjeti tišina u zraku. Vani je bilo hladno, puhao je

hladan vjetar, začuje se škripa prozora.

Marko je stane netremice promatrati. Anja je bila zbunjena

njegovim pogledom. Kad je Marko privuče k sebi, i Anja mu pokaže svu

snagu svojih osjećaja uživajući u njegovim dodirima i sve strastvenijim

poljupcima.

Kad Marko osjeti Anjino prihvaćanje i predaju, izbezumljen od

želje, osjeti njezinu meku kožu pod svojim prstima te shvati koliko je

snažna njihova obostrana privlačnost. Anja smjelo prihvati Markovu igru

prepuštajući se užicima koje još nikada do tada nije upoznala.

** *

Kad se sutradan Anja probudi i ugleda Marka pokraj sebe, sva

izbezumljena shvati što se dogodilo. Marko joj se nasmiješi, nježno je

pogladi po kosi te joj uzme rukama lice nježno je promatrajući.

- Ne pamtim da sam ikad imao tako lijepo buđenje - reče tiho. -

Divna si, Anja.

- I ti, Marko.

- Ozbiljno? - nasmije se Marko ljubeći je i šapne joj između

poljubaca.

- Volim te, Anja. -I ja tebe, Marko.

Neko su vrijeme šutjeli bez riječi, a onda Anja shvati da mora na

posao.

- Moram ići. Mislim, moram se još spremiti.

- A što ako te ne pustim da ideš? - mazno će Marko.

1000 € BONUS

49

- A ako mi zbog toga opet rasplačeš djecu? -nasmije se Anja.

- E onda je opravdano - nasmije se Marko. Briši odmah na posao!

9.

- Meni doista nije jasno što Marko radi s tom Anjom - čudila se

Tea. E pa ubi me ako ga razumijem.

- Kao da ga bilo tko razumije - nasmije joj se prijateljica. Znaš da

svi pričaju o tome.

- Kad su se, molim te, njemu sviđale takve cure? - ljutila se Tea.

Kad? Prije bi rekla da su mu išle na živce.

- Ne uzbuđuj se. Znaš i sama da kod Marka to ne može biti dugog

vijeka. Pitanje je dana kad će prekinuti.

- Ne znam baš. Ta ovca glumi neku sveticu i izgleda da ga to pali.

- Misliš da se Marko može napaliti na jednu takvu?

- To ne bi prošlo kod njega. Marko je tako strastven muškarac da

mu je seks i te kako važan. Ta njegova tjelesna strast, ma mislim da ne

postoji žena koju je htio da nije završila s njim u krevetu.

- Ivan kaže da je ona divljakuša.

- Ma Ivan je glup! Može on pričati svašta, ali ipak ga je žarila i

palila.

- Sada mu je žao što je gubio vrijeme. Čula si kako se smijao Marku

da ni on neće ništa dobiti.

- Ja zaista ne znam što Marko vidi u njoj? - ljutito će Tea. - Dobar si

seks s nekom takvom sasvim sigurno neće priuštiti! Zato me i čudi što ih

još viđaju po gradu.

- Pa, koliko ja znam ni ne viđaju ih previše. To ti je ona faza kod

Marka:

"Ne znam kako da te se riješim".

- Može biti - sretno reče Tea. - Ni ja ih u zadnje vrijeme ne vidim

previše. Marko je uglavnom sam, a nju tu i tamo vidim s Anom.

- Što te onda zabrinjava? Svi znamo Marka. Za koji dan ćeš ga već

50

vidjeti s tko zna kojom.

- Meni to ne smeta. On je zgodan tip i ja znam da će ga uvijek

oblijetati ženske. To ti je tako. Nije lako imati uz nekog tako privlačnog.

- I to što kažeš.

- Marko još toga nije svjestan, ali ja znam da će kad-tad završiti sa

mnom. Kako ne shvaća koliko si odgovaramo? Pa mi smo stvoreni jedno

za drugo! Jednom sam mu to i rekla, ali...

- Ali...

- Pa i nije se baš previše s time oduševio. Treba mu vremena, a

meni se, boga mi, nikamo ne žuri. Marko treba slobodu i ja ću mu je dati.

Kad to bude shvatio, onda je moj. Ne voli ti on one glupače koje ga guše.

- Nikad to nije ni volio. Sjećaš se kako se ludo ponašao kad ga je

ganjala ona bivša.

- Ma svega mu je bilo dosta. Žena, izlazaka, tuluma - nasmije se

Tea. - Nikamo nije izlazio. Gotovo je postao pustinjak koliko mu se sve

zgadilo.

- Mislim da je to davno iza njega.

- Previše on voli uživati u životu, draga moja, da bi propustio

neke stvari - glasno će Tea. - Dostaje i trajala ta njegova izolacija jer on je

jednostavno jedan nepredvidljiv, neuhvatljiv, pustolovan tip željan

strasti, provoda, događanja. To je jednostavno muškarac za mene koji se

mora imati.

- Gotovo si me zainteresirala - nasmije se prijateljica. Priznajem,

Marko je izuzetno privlačan.

- Što želiš reći?

- Ne bi bilo loše probati takvog muškarca. A kad još to ti kažeš

koja si ga već imala, zapravo nakon što si ga imala, to je već velika stvar.

Obično ne voliš reprize.

- Ni grupnjake, draga moja. Zato ni ne pomišljaj da bi ga mogla

dijeliti s tobom.

- Ne pada mi na pamet! Znaš da nikad nismo imale iste dečke.

Mada, znaš ono - nikad ne reci nikad.

- Samo se ti igraj sa mnom!

- Hoćete li se još i počupati? - upita ih Ivan kojeg u žaru razgovora

nisu ni primijetile.

- Otkud si se, pak, ti stvorio? - iznenađeno će Tea.

1000 € BONUS

51

- Vidim, kod vas neka vječna tema. Marko pa Marko...

- A što ćeš? - nasmije se Teina prijateljica. Dobro da si naišao.

Malo se šalim s Teom, a ona odmah u napad!

Ivan pogleda Teu pa se počne smijati.

- Opasno si se nešto zagrijala za Marka. Tea, Rekao bih i da nam ne

ide baš u zadnje vrijeme. A što misliš da se ja i ti malo utješimo? Ne ide

nam pa gotovo.

- Točno kažeš, ne ide nam, zašto onda da se i mi mučimo?

- Nekad baš i nisi tako razmišljala. Bilo je i boljih dana između

mene i tebe.

- Ohladi, Ivane. Vidiš da mi nije ni do čega!

- Boga mi, vidim da si se ti dobro zapalila za Marka. Što ima ta

budala da vi ženske toliko ludite za njim?

- Ma, više bih rekla da je Tea povrijeđena nego nešto drugo. Znaš i

sam da je imala ona do sada i te kakvih komada pa ipak zapela za Marka

kao da je jedini na svijetu.

- A čuj - razljuti se Tea. - Imati ga u rukama, pa da ti ga zgrabi pred

nosom neka takva, to je da podivljaš, poludiš.

- Kako se to uopće dogodilo? - zainteresira se Ivan. - Meni još ni

danas ništa nije jasno.

- Ako tebi nije jasno, kako će tek biti nama - nasmije se Teina

prijateljica. - Cijelo se vrijeme tamo hvatala s tobom, a onda kao grom iz

vedra neba pukla je nekakva kao ljubav za Marka.

Ivan zamišljeno pogleda Teu.

- Što bi ti rekla na sve ovo? Što je tu moglo biti?

- Nemam pojma. Marko kao da je podivljao na tom tulumu. Istina,

svi smo i malo popili. Vjerojatno ga je mala već neko vrijeme vukla za

nos, a znaš da to ne prolazi kod Marka.

- I što sad?

- A ne znam, valjda je dobio što je htio - ozbiljno će Tea.

- Ne vjerujem, mala je tvrd orah. Neće biti baš tako lako - glasno će

Ivan.

- Ne znaš ti Marka. Kad on nešto odluči - nema uzmicanja - nastavi

Tea.

- Hoćeš reći da je bolji od mene? Kad ja nisam uspio, a muljao sam

je mjesecima, onda...

52

- Ma ti nemaš strpljenja. Odmah se znaju tvoje namjere. Za razliku

od tebe, Marko zna sa ženama. Marko je pravi mačak.

- Ipak mislim da mu ovdje nije upalilo - odlučno će Ivan. Sve te

njegove metode kod Anje padaju u vodu. Ona je jednostavno tako odgoje-

na da nema šanse.

- Misliš nema ništa prije braka? - nasmije se Tea.

- Tako nekako.

- Pa, što je onda ti loviš? Misliš se ženiti?

- Ja? Ludost! Pa, recimo da mi je to s Anjom neki izazov. Možda

samo malo želim promijeniti njezina razmišljanja. Što bi joj nedostajalo

da koji put završi sa mnom u krevetu?

- Pa ništa, samo što to sada pokušava Marko.

- Čujte, ljudi - ozbiljno će Teina prijateljica.

- Ako je tako kako se priča po gradu, Marku je već svega dosta.

Čula sam da se bacio na posao sa starim pa rade od jutra do mraka. Baš

bi on imao strpljenja za tamo neku bezveznu, izgubljenu glupaču. Što si

ona umišlja?

- Možda misli da će se oženiti njome -nasmije se Ivan.

- Marko? Nema te žene kojom bi se on oženio. Uostalom, zar bi on

mogao izdržati samo s jednom ženskom?

- I to što kažeš - Ivan se sad oglasi veselije.

- Ali, ona to ne shvaća. Čuo sam da stalno za njim juri po gradu,

zove ga, traži, raspituje se za njega.

- Glupača! Kako ne shvaća da ga tako može samo izgubiti - oštro

će Tea.

- Da, da i ja sam to čula - nastavi Teina prijateljica. Stalno je onoj

jadnoj Ani za vratom kako bi nešto čula za Marka. Ne može disati od nje.

Stalno joj plače, prenemaže se.

- A što kaže Ana na sve to?

- Ana kao Ana. Znaš da će svakoga saslušati, ali mislim da joj je već

svega dosta.

- Kako i ne bi - opet će Tea. Pa Marko joj je prijatelj toliko godina,

a sada da završi s nekom takvom bezličnom curom? Zna Ana vrlo dobro

kakve je sve ženske Marko imao u životu.

1000 € BONUS

53

- Pa valjda neće dopustiti da bude s jednom takvom - ogorčeno će

Teina prijateljica.

- Ne znam baš - ozbiljno će Ivan. - Nešto se previše druže u zadnje

vrijeme.

- Prije bi rekla da je se Ana ne može riješiti. Sigurno se i ona pita

što mu je jedna takva trebala.

- Što misliš, Ivane, a da ja i ti napravimo jedan fatalan plan? - poče

zagonetno Tea. - Da im pomrsimo račune?

- Slažem se. Kao da si mene pitala. Ma upravo sam ti to htio

predložiti. Udruženim snagama još bi se svašta dalo napraviti.

* * *

Anja se onako umorna s posla doslovno vukla stubama do stana

kad čuje da joj zvoni telefon. Brzo potrči da otključa vrata kako bi stigla

dignuti slušalicu.

Tko bi to mogao biti u ovo vrijeme, pomisli. Marko je obično zove

tek na večer.

- Mama? Otkud ti?

- Pa imaš se zašto i čuditi - hladno će Anjina majka. - Kad bolje

razmislim, ja te ni nisam trebala nazvati. Možda bi ipak bilo bolje da sam

to prepustila tati, ali... Bio je i previše ljut da bi mogao razgovarati s

tobom.

- Mama, o čemu se radi?

- Nazvao nas je stric Tomo.

- A tako znači. I što mu sada nije po volji?

- Najprije si nas osramotila kad si išla u podstanare, a sada...

- O bože, toliko smo puta pričale o tome.

- Ali meni još nije jasno zašto si otišla od njih? Sad kad si počela

raditi, i kad si im mogla davati neke novce, onda...

- I davala sam im i dajem im, mama. Još uvijek.

- I trebaš! Ti znaš da se nikada nećemo moći odužiti stricu. Sve

ono što smo im slali, nije ništa za to što su učinili za tebe. Pa bila si im kao

rođeno dijete.

- E, mama, mama...

54

- Što želiš reći? To što si nekoliko puta dobila batine, samo govori

kako su te tretirali kao vlastito dijete. I što je u tome loše? Samo su te

htjeli izvesti na pravi put.

- Mama, ne da mi se više govoriti. Toliko sam ti puta pričala o

tome. Koliko li sam samo puta otišla plava u školu i koliko sam puta

morala od djece skrivati masnice.

- Sigurno si bila jako dobra i poslušna kad su te morali tući.

- Dobro, mama.Dosta o tome. Zaista te ne trebam u ništa

uvjeravati. To je prošlo i...

- Ništa nije prošlo. Ti im i dalje stvaraš probleme. Sramotiš ih...

- Molim?

- Dobro si čula. Oni i dalje brinu za tebe, a ti ih sve više sramotiš

po gradu.

- Ja ih sramotim po gradu?

- Da, baš tako.Umjesto da im se odužiš za sve što su ti pružili...

- Ja sam im se i previše odužila mama.

- Ma nikad im se nećeš odužiti! Nikad za sve ono što su napravili

za tebe! Ja sam svjesna da ono što smo im slali, nije bilo ni približno

koliko je trebalo. Sav taj novac...

- Mama, slali ste im još i previše novca! Stalno ste im slali, a

nikada im nije bilo dovoljno.

- Kako si samo nezahvalna! Pa oni su te odgojili! Pristali suda...

- Samo zbog novca, mama. Kako to ne razumiješ? Samo zbog

novca su pristali da budem kod njih! Tko je mene ikada pitao kako mi je?

- Sram te bilo! Kako to možeš i izgovoriti?

- Mama, mislim da nema više potrebe da raspravljamo oko toga.

- I te kako ćemo raspravljati!

- Mama, tek sam došla s posla, umorna sam, gladna. Molim te,

mama...

- Dobro me slušaj. Zapamti zauvijek što ću ti reći! Ti se stricu i teti

Zini nikada nećeš moći odužiti za ono što su učinili za tebe i ti to znaš!

Zato je red da to konačno shvatiš, posjećuješ ih, doneseš nešto,

pomogneš.

- Da, mama. Znaš i sama da sve to radim.

- To nije dovoljno, Anja. Rekli su mi da im tako rijetko dolaziš.

1000 € BONUS

55

Anju oblije hladan znoj pa sjedne kako joj ne bi pozlilo. Gotovo

pomisli da će se srušiti od umora, gladi i tog silnog napora da se ne

suprotstavi majci, te shvati kako je taj kruti odgoj sve više guši i stvara joj

probleme u životu. Kako objasniti majci da ona ne osjeća nikakvu obvezu

prema tim ljudima do prezira i boli koji su joj priuštili te da se nakon

svakog susreta s njima može osjećati samo loše.

- Dobro, mama - na kraju joj reče. - Otići ću k njima.

- Znaš da im moraš nešto odnijeti! Daj im i malo novca, neka se

nađe.

- Dobro - rekla je tek da završe razgovor. - Onda, je li sad sve u

redu?

- Ništa nije u redu! Znala sam ja da neće biti dobro kad živiš sama!

- Mama, nismo li već o tome razgovarale?

- Zar nije bilo normalno da budeš kod njih dok se ne udaš, a ne da

nam tu praviš sramotu.

- Mama a što da ti više kažem?

- Mnogo toga! Čuli smo da se viđaš s nekim!

- A da? A s kim se to viđam? - prkosno će Anja.

- S nekim besramnim dečkom s kojim se ljubakaš po ulici! Je li

istina da se viđaš s nekim probisvijetom?

- Ali, mama...

- Znači, imaš nekog?

- Pa već djeca s petnaest godina imaju.

- Nije valjda, bio u tvom stanu?

- Nije bio.

- Ti dobro znaš o čemu ti pričam! Budi pametna!

- Nisam više dijete.

- Slušaj ti mene! Ne znaš ti ništa o životu! Muškarci su...

- Mama, molim te, ne mogu više.

- Anja?Je li to nešto ozbiljno, Anja? Misli li se oženiti tobom?

- O, Bože!

- Anja, dobro me slušaj! Pazi što radiš i da nas nisi osramotila!

Tata je izvan sebe od bijesa i budi sretna što on nije razgovarao s tobom.

- Dobro, mama - nastojala se smiriti Anja. - Onda, mogu li pitati

kako ste svi?

56

- Svi smo dobro, samo da nam ti ne praviš probleme!

- Ja vam pravim probleme? Znaš što? Meni je svega dosta! Briga

vas za mene! Toga sam davno postala svjesna. Da vas ja ne nazovem, ne

bismo se nikada ni čuli. Tako me rijetko zovete!

- Kako to razgovaraš sa svojom majkom? A da te tek otac čuje ?-

šokirano će Anjina majka. - Kako se to ponašaš?!

Osjeti se tišina u zraku. Anja svom snagom pokuša ugušiti u sebi

sav onaj gnjev, bol, krivnju i izgubljenost koja ju je preplavila.

- Mama, znam da si me nazvala samo zbog strica. Zbog njega vas je

kao neki nazovi sram, ali ne brini, sve će biti u redu - pomirljivo će Anja.

Kad se pozdravila s majkom i spustila slušalicu, naglo joj pozli pa otrči do

kupaonice da se ispovraća. Davno joj nije bilo tako loše. Kad će već

jednom prestati to maltretiranje i iživljavanje, pomisli. Trebalo joj je

vremena da se smiri, a onda krene spremiti si nešto za jelo.

Kad je završila s ručkom, ponovo zazvoni telefon. Na trenutak

pomisli kako se neće javiti, a onda ipak podigne slušalicu. Bila je to Ana.

- Ej, Anja, znam da sam te večeras trebala nazvati za onu izložbu,

ali kako sad idem na neki sastanak, pa neću biti kod kuće, mogle bi smo

se odmah dogovoriti.

- Iskreno, potpuno sam zaboravila na to.

- Onda, idemo?

- Ne bih, Ana. Nisam u stanju i ne mogu. Nazvala me mama i...

- Onda mije sve jasno - smireno će Ana.

- Ne mogu ti ni ispričati što mi je sve izgovorila. Kaže da me je tata

htio nazvati, ali da je i previše ljut da bi sa mnom razgovarao kao zato jer

ih sramotim po gradu. Nisam ti ni rekla da me neki dan stric vidio s

Markom i možeš misliti što im je sve ispričao.

- Meni je to jednostavno toliko smiješno i neshvatljivo da ne znam

što bi ti rekla. Ma zaostali su sto godina. Gdje će oni bilo što razumjeti?

- Stvarno mi je žao. Roditelji su ti , ali ipak...

- Da samo znaš što sam sve morala progutati. Mama mi je, ali me

toliko iživcirala i iscrpila da mije bilo užasno loše. Toliko mije bilo loše da

sam se išla ispovraćati.

- Anja...

- Znam, sve znam, Ana. Ali, tako su me odgojili. Ne znam, uz neki

strah, strahopoštovanje, što ti ja znam. Ja im se jednostavno ne mogu

1000 € BONUS

57

suprotstaviti.

Pokušala sam, ali...

- Ne znam zašto te to toliko uznemirava. Ti znaš da ih nikad nećeš

promijeniti i zato nemoj dopustiti da te to izbaci iz takta. Odobri im,

saslušaj ih, a poslije radi po svom. To je tvoj život i nitko ti nema pravo

bilo što reći ni prigovoriti, pogotovo kad nema nikakvog razloga za to.

Podstanar si, radiš, ne ovisiš ni o kome.

- Uvijek se bojim da ću ih razočarati.

- Što ti imaš njih i usrećiti i razočarati? Dobro su te sredili! Jesi li

svjesna što su ti napravili? Tek si se počela izvlačiti iz svega toga, a ti bi

opet na početak. Uostalom, gdje su bili kad si ih najviše trebala?

- Imaš pravo, ali ipak roditelji su mi pa kakvi god oni bili.

- Slažem se, ali počni malo misliti na sebe. Znam da ti je teško, ali

oni imaju svoj život. Valjda je važnije kako se ti osjećaš u svemu tome.

- Htjela bih da i oni budi zadovoljni. A i taj stric ih zove za svaku

glupost. Zbog toga moji tako i reagiraju. Bez veze... Kao da sam još dijete.

- Daj, Anja, nemoj ih opravdavati. Kad se samo sjetim onih tvojih

masnica. Gdje su bili svih ovih godina kad su zanemarivali sve one tvoje

pozive u pomoć! Što sada hoće! Sad si svoj čovjek.

- Ne znam, Ana. Ne znam.

- Zato ja znam. Ići ćeš večeras sa mnom na izložbu i ne prihvaćam

nikakvo opravdanje.

- Dobro - nasmije se Anja. - Pokušat ću se smiriti. Onda, nađemo se

pred ulazom.

- Ja ću doći po tebe.

- Nema potrebe da dolaziš. I onako sam mislila ranije do grada.

- U redu. Onda vidimo se.

***

Nakon izložbe Anja je bila oduševljena. Pijuckajući sok u

obližnjem kafiću Ana i Anja su žučno raspravljale o viđenom.

- Nakon svih onih traženja kroz sve ove godine, ovo je naprosto

fantastično. Mislim da je konačno našla sebe! Slažeš se?

58

- Iskreno, ja još ne mogu doći k sebi od iznenađenja. Nadala sam

se nekom napretku, ali...

- To njezino vječito eksperimentiranje je sada konačno pokazalo

prave rezultate - glasno će Anja. - Stvarno si je dala truda.

- Slažem se. Može biti potpuno zadovoljna. Davno me nije nešto

tako oduševilo kao ovo večeras.

- A čula si ljude, čula si one komentare.

- Naravno da sam čula. Baš mi je drago. Zaslužila je to - ozbiljno će

Ana.

- Mislim da su joj nakon ovog zaista sva vrata otvorena.

- Baš mije drago da smo bile - Anja je oduševljeno ponovila.

- A skoro nisi htjela ići....

- Doista bi bila šteta da smo to propustile. Mogle smo doći i drugi

dan, ali kad dođeš na otvorenje, ipak je to nešto drugo.

- Otvorenje je uvijek otvorenje. A kako od samog početka pratimo

njezin rad, ne bi bilo u redu da nismo došle.

- Kako joj je samo bilo drago kad nas je vidjela!

- Čudi me što nije bio Ivan. Znaš da uvijek dođe.

- Tko kaže da nisam bio? - obje su začule njegov glas i samo što su

pogledale odakle dolazi, on se našao pokraj njih.

- Znači, ipak si stigao na vrijeme.

- Baš sam je uhvatio na odlasku. Imao sam nekih obveza. Što ćeš

kad sam tražen na sve strane.

- Onda, što kažeš? - upita ga Ana.

- Cure,ovo što je napravila je mrak. Slažete se?

- Upravo o tome i razgovaramo. Ivan pogleda Anju sa zanimanjem.

- Onda, Anja, gdje ti je dečko?

- Radi.

- E odmah ti moraš, Ivane! - ozbiljno će Ana.

- Nešto previše radi u zadnje vrijeme. Da sam na tvom mjestu...

- Što da si na mom mjestu?

- Pa, ne znam. Možda da se zapitaš gdje radi i što radi? Marku se

baš i ne može previše vjerovati!

- A tebi se kao može?

- Ne znam. Iskušaj me. Još me nisi probala pa ne možeš ni znati!

- Daj, Ivane - oštro će Ana.

1000 € BONUS

59

- Što je? Što bi joj nedostajalo sa mnom?

- Pusti je na miru. Ona je sada s Markom i...

- Znaš što, Anja? Ti si dobro prošla. Da je netko drugi bio na mom

mjestu...

- Što bi bilo? Istakao bi me?

- Pa barem bi dobila šamarčinu. Dobro si me vukla za nos.

- Ne razumijem.

- Što ne razumiješ? Mnogo toga još nismo nas dvoje raščistili!

- Daj, Ivane - umiješa se Ana. Ako se želiš svađati...

- Ne želim se ja svađati. Samo tražim objašnjenje.

- Ja ne znam što se tu ima za objašnjavati - hladno će Anja. Već

sam ti sve rekla još na zabavi. Plesali smo, zabavljali se i to je to.

Uostalom, plesao si i s drugim curama tu večer pa te to koliko vidim ne

zabrinjava.

- Druge me nisu kao ti muljale mjesecima.

- A što sam ja to muljala?

- Muljala si ti mene čak i onu večer kad si završila s Markom! Zato

sam i pobjesnio.

- Pobjesnio si ti zato jer si bio pijan.

- Znaš što, Ivane - ozbiljno će Anja. -Toliko se dugo znamo i svima

je jasno kako je sve u tvom životu zabava pa sam se i ja zabavljala s

tobom. Neozbiljan si.

- A Marko je kao ozbiljan? - oštro će Ivan.

- Pusti ti sada Marka. Raščistimo ovo da konačno završimo tu

priču! Ja sam sve to s tobom doživjela kao zezanciju i mislila sam da i ti

tako misliš.

- Otkad si ti to odjednom postala avanturistica?

- Misli što hoćeš. Uopće me nije briga!

- Anja, ne ljuti se - pokuša je smiriti Ivan. - Samo ti želim dobro.

Znaš i sama da ti to što si završila s Markom, nije u redu. Svašta se

priča po gradu.

- Ušuti, Ivane - oštro će Ana.

- Samo neka on kaže što misli - usprotivi se Anja. - A što se to

priča po gradu, Ivane?

- Ne znam ja ništa! Znam samo da je Marko mnogo veći gad od

mene. Uskoro ćeš to i shvatiti.

60

- Kako možeš tako - uzrujano ga upita Ana. - Ti si kao neko

nevinašce?

- Možda nisam, ali za razliku od Marka bar znam što želim u

životu.

- A Marko kao ne zna? To želiš reći?

- Taj gad! Ma brzo ćeš se ti u njega razočarati draga moja, a onda...

- Što onda?

- Vidjet ćeš. Nemoj mi samo reći da te nisam upozorio! Da si sa

mnom...

- Ali nisam - nasmije se Anja.

- Gadno si pogriješila što si s njim. Evo, ja te nikad ne bi ostavio

samu.

- Sve se bojim da ne bi?

- Još ćeš se ti sjetiti Ivana. Moglo nam je biti tako dobro, a ti gubiš

vrijeme s tamo nekim Markom koji...

- Koji... - nastavi Anja.

- Koji te ne cijeni, niti te zaslužuje,

- Kako se usuđuješ nešto tako reći? - oštro će Ana. - Ti nemaš

pojma kakva je njihova veza. Samo zato što si ljut i povređen...

- Dobro, istina, ljut sam, ali... Tko i ne bi bio? Muljam oko Anje

mjesecima, a onda mije za nekoliko minuta otme tamo neki Marko.

- Ma, preživjet ćeš ti to - Ana se sad čak i nasmijala.

- Dobro, nego Anja, sad mi iskreno reci kako to da si završila s

Markom? Što se dogodilo? O čemu se radi?

- Vrlo jednostavno, Ivane. Volim ga. Ivan ostane na trenutak bez

riječi.

- Voliš ga,voliš ga ...ponovi to čak nekoliko puta. A što kad mu

uskoro dosadiš pa te ostavi?

- Razmišljat ću o tome kad za to dođe vrijeme, Ivane!

- Odustajem - umorno će Ivan. Doista si tvrdoglava.

- A što bi trebala raditi?

- Pa, dati mi barem malo šanse.

- Ivane - Ana se ubaci u razgovor. Ti doista ne možeš prihvatiti

poraz. Ne odustaješ i gotovo. Još nisi shvatio da je to s Anjom gotova

priča...

Svi se nasmiju.

1000 € BONUS

61

10.

Anji je na poslu bilo izuzetno naporno. Padala je jaka kiša pa se sa

djecom nije moglo van tako da su svi skupa naprosto podivljali.

Odgojiteljice su se samo pogledavale pokušavajući zainteresirati djecu,

ali ništa nije pomagalo. Djeca su jednostavno bila nemoguća. Nisu

pomogle priče, nove igračke, razgovori, prijekori.

- Što ćeš? - nasmije se Anja gledajući umorno kolegicu. - Dođe

takav dan i ništa ne možeš. Draga moja, sve nam je to u opisu posla.

- Kao da su poludjeli - ljutito će starija odgajateljica. - Nikako da se

smire! Ma da se postavimo na trepavice ne bi se smirili. Jedino je mali

Toni uvijek tako dobro dijete.

- A tko drugi, on je tako drag.

Anja mu priđei pomiluje ga po kosi. Toni je odmah pogleda svojim

krupnim, iskrenim očima pa joj dođe tako toplo oko srca.

- Teta Anja, ja sam jako tužan.

- A zašto Toni?

- A što ako je teta Ana bila danas na igralištu, a nas nema?

- Nije, zlato, bila. Vidiš li kako je vani jaka kiša?

- A ako je imala kišobran?

- Zna ona da mi nikad ne idemo po kiši na igralište.

- A zašto onda nije došla kod nas u vrtić?

- Teta Ana jako puno radi pa ne stigne. -Ali, obećala je.

- Toni, čim malo nađe vremena, ja sam sigurna da će doći.

- Ali, kada?

Anja nemoćno slegne ramenima.

- Evo ti ga na, nasmije se starija odgajateljica gledajući Anju. Da si

ga pustila da se igra, sve bi bilo u redu. Samo si se nabavila posla.

Anja uzme Tonija u krilo pa ga poljubi.

- Ma sigurno će doći jako brzo, moj Toni. Strpi se.

- Ali ja sam tužan.

- Ma nemoj biti. Ja sam tu, tvoji prijatelji. –Ali ja nju volim.

62

- I ona tebe voli, zlato. Idi se sada još malo igrati pa moramo na

spavanje.

Toni nevoljko ode, a Anja odmah krene do telefona i nazove Anu.

- Ana! Da si se istog trenutka nacrtala ovdje u vrtiću!

- Molim? Znaš da ne mogu.

- Možeš, možeš. I te kako možeš. Djeca će za kojih pola sata na

spavanje, a na toliko možeš skočiti do nas. Znam da možeš.

- Ti si luda!

- Čuj, godišnji si iskoristila. Znaš da nikad ujutro nećeš biti

slobodna, a išla si Tonij u obećati da ćeš doći. To se ne radi!

- Mislila sam koji put skočiti do igrališta za vrijeme stanke.

- Skoči ti sada. Toni je tako nesretan što te nema.

- Dobro, ali ipak ću doći.

- Odmah Ana! Odmah!

- Rekla sam ti da dolazim.

- Što onda čekaš? Vrijeme ide.

- E, jesi, Anja...

- Lude smo od njih danas. Znaš da pada kiša i da smo cijeli dan

zatvoreni u jednoj prostoriji. Uzmi to kao olakotnu okolnost za moje

ispade.

- Dobro, dobro što me zadržavaš. Rekla si da požurim.

* * *

Kad se Ana pojavila na vratima, Toni joj poleti u zagrljaj.

- Teta Ana, teta Ana...!

Ana ga podigne u zrak i poljubi.

- Evo, donijela sam ti autić koji sam ti obećala.

Toni je odmah poljubi

- Baš sam takav htio, usklikne maleni. Hvala, teta Ana!

- Rekla je da ćeš doći. Kako si znala, teta Anja?

Anja se nasmije.

- Evo, znala sam.

1000 € BONUS

63

Djeca se odmah skupe oko Tonija kako bi vidjela autić, a Ana

izvadi pladanj s kolačima pa ga stavi na stol.

- Evo, Toni, počasti prijatelje s kolačima. Toni joj odmah sjedne u

krilo pa pozove djecu.

- To je moja teta Ana donijela kolače. - Ana se nasmije gladeći ga

po kosi.

Djeca odmah poslušno sjednu za stol i počnu jesti kolače.

- Dobro da su već ručali - nasmije se Anja.

- Hoćete li kavu, veselo će starija odgajateljica pogledavajući djecu

i Tonija koji se već igrao s novom igračkom.

- Konačno su se smirili. Kako ih je lijepo vidjeti kad su tako dobri -

uzdahne odgajateljica. Onda? Kava?

- Kavu? Da, može. Već sam ih toliko popila, ali...

- Divno je da si došla.

- Ma davno sam namjeravala, ali nikad vremena. Znaš da već dva

tjedna nosim taj autić u torbi i nikako da dođem.

- Hvala ti. Napravila si pravu stvar. Vidi ga, Toni je naprosto

oduševljen!

***

Kad je onako iscrpljena došla kući s posla, Anja se s mukom sjeti

kako još treba predvečer ići u kupnju. Gotovo ništa nije imala kod kuće. A

što ako je Marko baš tada nazove? Nije je baš volio zvati na mobitel. A i

oni njegovi telefonski pozivi bili su sve nekako kraći i suhoparniji. Što se

to događa s njima, zapita se. Uskoro joj se lice obli suzama. Preplavi je

neka beskrajna tuga pa se baci na krevet glasno jecajući.

64

* * *

Da mu je imalo značila ta noć, sigurno se ne bi tako ponašao -

pomisli Anja tužno. Već je prošlo tri mjeseca, a tek pokoji kratak susret,

koji poljubac i to njegovo moram raditi, umoran sam, već ju je izluđivalo.

Čak je i čula neke priče koje su je veoma uznemirile.

Sve je češće čula od prijatelja ono:

- Žao mi je, Anja, ali Marko jednostavno nije bio za tebe.

- Znaš i sama da njemu sve brzo dosadi, odzvanjalo joj je u glavi.

- Čuj, on je takav i moraš se s time pomiriti! Ti znaš da bi bila

nesretna s njim!

Ali Anja to nije mogla, a ni htjela prihvatiti. Vjerovala je u Markovu

ljubav. Cijelo se vrijeme nadala da će se dogoditi čudo koje će svim tim

zlobnicima zauvijek zatvoriti usta.

Ali danas kad je čula da ga sve češće viđaju s Teom, zanijemi od boli i

užasa.

- Nije, valjda, da ne znaš? Pa to svi u gradu znaju - govorili su joj

prijatelji.

- Ana, tiho će Anja shvativši da ona cijelo vrijeme šuti. - Vidjela si

ga s Teom?

Ana klimne glavom.

- Sad je tuda prošao. Zapravo, nešto su razgovarali.

- Ana, nemoj tu muljati curi!. Znam da ti je Marko prijatelj, ali...

Anji se počnu slijevati suze, a jedna od djevojaka nastavi oštro:

- Meni nije jasno zašto plačeš! To si mogla i očekivati.

1000 € BONUS

65

11.

Anji se srušio cijeli svijet. Nije više znala što bi sa sobom. Luda od

boli tumarala je uskim uličicama ne znajući što da radi. Kad dođe kući,

skupi hrabrost i odmah nazove Marka. Nije se javljao. Odluči otići do

njega.

Mora saznati o čemu se radi. Pozvoni na vrata, ali se nitko ne javi.

Znači ipak ga nema, pomisli. Ponovno ga nazove na mobitel kad konačno

začuje njegov glas.

- Anja, doista mi je žao, ali danas se nikako ne možemo vidjeti!

Anja...

- Da, Marko.

- Shvati me. Znam da sam pretjerao, ali vjeruj mi nije moglo

drugačije. Već ćemo mi to nadoknaditi.

- Dobro, Marko. - Anja... - Što?

- Samo još koji tjedan i...

- Kad ti to kažeš...

- Anja, znam da se ljutiš, ali vjeruj mi da...

- Znaš što, Marko, ako ne želiš da se viđamo...

- O čemu ti to, Anja? - zabrinuto će Marko.

- O tebi i Tei. Cijeli grad bruji o tome!

- Molim?

- Želiš reći da nisi bio s njom? Daj ne muljaj me više! Toliko glupa

ipak nisam! Pa i danas su vas vidjeli zajedno - izgovorila je Anja u jednom

dahu.

- Anja! Rješavali smo nekretnine nekih njenih rođaka. Povezala

me s njima i...

- I baš je tebe našla?

- O čemu ti to pričaš? Pitali su je pozna li nekog tko bi im mogao

pomoći i...

- I ona se odmah sjetila tebe. Marko se nasmije.

- Anja, nemaš razloga biti ljubomorna. Iako mi to godi, ali...

- Ništa ja ne znam. Gdje si ti uopće?

66

- O, sad me i provjeravaš - našali se Marko. Kod kuće sam,

naravno.

Anja u nevjerici shvati da ju je upravo slagao te poviče u slušalicu:

- Ne želim te više vidjeti! Nikad! Odmah zatim brižne u plač i

prekine vezu.

- K vragu! Što sada u očajanju pomisli Marko prilazeći ulazu u

zgradu.

***

Anja sva u suzama sjuri niz stube pa izleti iz zgrade i ne

primijetivši Marka koji ju je upravo htio nazvati mobitelom. Marko je

brzo zgrabi za ruku.

- Anja, kamo juriš? Što je?

Kad primijeti njezine suze, brzo je zagrli i stisne k sebi ljubeći je.

Plakala je i drhtala cijelim tijelom.

- Mislila sam da me lažeš! Rekao si da si kod kuće, a nema te.

- Zar nisam kod kuće? Možda tek pred ulazom, ali... nasmije se

Marko.

- Oprosti, mislila sam...

- Ovo ne može više ovako - uozbilji se Marko.

Anju prođe jeza cijelim tijelom. Valjda nije sve gotovo? Stajala je

nemoćno pred njim bojeći se progovoriti ni riječ. Samo ga je izgubljeno

promatrala.

Marko se nasmije pa je zagrli kako bi je ohrabrio.

- Što je, Anja? Još mi ne vjeruješ? Anja slegne ramenima. - To s

Teom...

Kad primijeti suze u Anjinim očima, gotovo se razbjesni.

- K vragu! Užasno sam umoran, ali ovo moramo riješiti. Brzo je

povede prema autu.

- Kamo ćemo Marko?

- Ni sam ne znam! Ne znam što ću s tobom! Užasno sam ljut i...

Najprije moramo nešto pojesti, a onda ćemo sve riješiti. Umoran sam,

umirem od gladi...

Anja ga je prestrašeno promatrala drhteći cijelim tijelom. Bila je

1000 € BONUS

67

smrtno ozbiljna što zabrine Marka. Možda je ipak bio pregrub prema

njoj. Bože, što joj radi? Ali, bijes je još tinjao u njemu. Kako je moguće da

mu ne vjeruje?

Anji je bilo loše. Samo je čekala da ta priča s Markom konačno

završi pa da ide kući. Bila je beskrajno umorna od svih tih strepnji ovih

mjeseci. Sad će konačno sve biti gotovo, pomisli tužno. Shvati kako ni

sekunde više ne može izdržati ovo mučenje.

Nakon što su večerali bez mnogo riječi, osjeti se napetost u zraku,

a onda je Marko ozbiljno pogleda.

- Sada dobro zapamti što ću ti reći! To ti kažem sada i nikad više.

Mrzim kad sumnjaš u mene! Zapamti to, k vragu! Pitaj me, reci što te

muči, viči... Nema toga što nećemo riješiti zajedno. Previše te volim da bi

bez potrebe komplicirala zbog nekih mojih veza od prije sto godina.To su

gluposti! Čuješ li me, Anja?

- Žao mi je.

- Ne želim da plačeš zbog budalaština. Ne mogu shvatiti da nakon

svega...

- Ljutiš se na mene? - preplašeno će Anja.

- Naravno da se ljutim. Ne mogu shvatiti da mi nakon svega još ne

vjeruješ!

- Vjerujem ti, Marko.

- Vraga ti meni vjeruješ!

- Marko...

- Povrijedila si me i razočarala. Mislio sam da je naša ljubav zaista

nešto posebno.

- Znači nije?

- Ne znam. Kad toliko sumnjaš u mene?

- Marko, shvaćaš li da se danima nismo vidjeli? Čuli bi se samo

telefonom i što sam mogla pomisliti nego...

- A što to?

- Ne pravi se blesav! Znaš ti dobro. Jedan muškarac kao ti koji je

sve prošao u životu...

- ...ne treba više nikakvog dokazivanja, ili ludih zabava. To je iza

mene. Shvati to. Ti bi trebala znati da nakon svega, nikad ne bi riskirao

da te izgubim, ili dovedem našu vezu u pitanje.

68

- Znači ja sam te povrijedila! Razočarala?

- Anja, ne budi tako osjetljiva. Oči joj se opet napune suzama.

- Ne znam tko je koga povrijedio i razočarao.

- Dobro, ja sam kriv. Jesmo li sad sve riješili? A ako jesmo, mogli

bismo malo i uživati u ostatku dana.

- Pa i ne znam baš jesmo li sve riješili?

- Što je sada k vragu? - oštro će Marko.

- Pa možda PMS Marko! - razljuti se Anja. Što misliš?! Prvi, drugi,

treći... Zato sam histerična i živčana. Nisi čuo da su žene lude kad su u

predmenstrualnom sindromu?

- Da i... Ne razumijem.

- Nisam ni ja razumjela dok sam obilazila liječnike, a tebe nije bilo.

Bila sam sama u svemu tome. Mislila sam da je sve od stresa, ali... Da,

Marko danima sam čekala da podijelim to s tobom...

Osjeti se mukla tišina u zraku. Sad kad je sve prošlo pa mi više nije

mučno i ne povraćam...

Marko je zapanjeno pogleda bez riječi.

- Ne, nisam ti to htjela reći preko telefona. Očajnički sam željela da

te vidim i ne mogu više.

Nervozno izvadi neki papir iz torbe i preda ga Marku.

Marko, smušen, problijedi i počne čitati, a ruke mu zadrhte. Anja

osjeti njegovu napetost i nervozu.

Očekivala je da će vikati, reći nešto, ali on ne izusti ni riječ. Samo

je zurio u papir pred sobom, stavio ga na stol i gledao nekamo u prazno.

Anja se jedva suzdržavala, a onda kad je mislila da će svisnuti,

polako se ustane želeći otići.

- Ne tražim ništa od tebe, Marko - tužno je počela. - Ne moraš se

bojati! Ja ću svoje dijete odgajati sama.

- Molim? - naglo ustane i Marko. - Što si to rekla?

- To što si čuo!

- Ne znam razumijem li dobro?

- Trudna sam.

Marko se nasmije i oči mu zasuze. Podigne Anju i zavrti je oko

sebe.

- Marko, pa ti plačeš?

1000 € BONUS

69

- Kako ne bi kad ...K vragu! Rekla si da više ne povraćaš i da je sve

prošlo...

- Ne daj bože da mi je još onako mučno. Toliko mije bilo loše da

...Čekaj, čekaj, Marko! Nisi, valjda, mislio da bi ja koja obožavam djecu,

mogla na abortus?

- Anja, Anja...

- Molim te nemoj pasti u nesvijest. Sav si nekako problijedio.

- A tko ne bi? - nasmije se Marko. Da mi je netko rekao da ću

ja...veselo će Marko. Uvijek sam govorio da se to meni ne može desiti. Ali

što ćeš kad si me zavela.

- Nemoj ti meni, Marko.

- Doista nisam imao namjeru, ali kad si bila onako opasna....

- Marko...

- Šalim se. Znaš da jedan ovako iskusan tip kao ja svakako to nije

smio propustiti. Bila bi zaista sramota za jednog zavodnika da.te nije

uspio osvojiti.

- Marko...

- Ej, ne ljuti se! Pa vidiš li ti uopće koliko sam ja sretan? Znaš i

sama da to nismo planirali. Okolnosti draga moja, okolnosti. Hladno, pun

mjesec, a i kad psi zavijaju u daljini, onda je sve moguće.

- Marko - nasmije se Anja. Kad ćeš me već jednom prestati zezati s

tim?

- Sad mi je to već. postalo simpatično - veselo će Marko poljubivši

je.

- Imaš li osjećaj da nas svi gledaju? - šapne mu Anja.

- Dobar osjećaj - nasmije se Marko i odvede Anju prema izlazu.

* * *

Kad su se našli ispred restorana, Marko je ponovo podigne u zrak

ljubeći je, pa je zavrti oko sebe, a potom je odvede do automobila.

- Anja, Anja... Kad bi ti samo znala zbog čega se nismo viđali?

- Pa mislim da je sada red da mi to konačno kažeš. Kad se već

sama nisam usudila pitati.

70

- Pa pitaj - zezao ju je Marko.

- Nadam se da imaš dobar razlog.

- I više nego dobar, ali još nije vrijeme da to saznaš - zagonetno će

Marko.

- Marko - molila je Anja. - Marko? - Dokad ćeš me još mučiti?

- Šalim se. Naravno da ću ti reći..

- Onda?

- Pusti me da vozim, inače nikada nećeš saznati.

- Dobro, evo puštam te - nasmije se i Anja pa se povuče daleko od

njega u svoj kut automobila.

Marko je poljubi u kosu.

- Još samo malo i evo samo što nisi saznala.

Anja se smješkala promatrajući ga sa zanimanjem. Bože kako je

lijep, pomisli. Sanja li, ili je stvarno moguće sve ovo što joj se desilo u tih

nekoliko sati. Ne, nikad nije bila sretnija definitivno, zaključi.

Marko je uz nju, voli je, očekuje njegovo dijete. Je li to zaista

moguće, razmišljala je u nevjerici. Što više može očekivati od života,

pomisli. Ne, ništa na svijetu ne može biti ljepše od ovog trenutka. Ništa

na svijetu ne može ovo izbrisati.

- Onda ljepotice, kamo si mi odlutala?

- Ja te tako volim, Marko - nježno će Anja.

- Kako je to lijepo čuti od tebe - nasmije se Marko pa je poljubi u

vrh nosa. - Znaš da i ja tebe volim, Anja. Tako si draga da nekako me

hvata neki strah i jeza kad pomislim što bi bilo s nama da ti nisam poslao

ono glupo pismo.

- Pismo je bilo divno, Marko.

- Zamisli da tog dana nisam kupio novine, da sam preskočio tu

stranicu kao obično... Zamisli da se nikada nismo sreli... Bože, nikada ne

bih saznao da postojiš.

Anja se stisne se uz njega

- Možda bi tada Ana umiješala svoje prste -nasmije se Anja.

- Možda. Možda bi na nekoj od Anjinih zabava osjetio u tvojim

očima ono nešto što bi me odmah privuklo i osvojilo.

- Ne znam baš. A čuj, možda bi se sudarili negdje na ulici....

- Teško da bi se jedna Anja zaustavila s nekim neznancem na ulici.

1000 € BONUS

71

Uostalom, imao sam priliku da se uvjerim u to - nasmije se Marko.

- Previše si mi se sviđao da bih imala hrabrosti za bilo što. Bilo

mije tako neugodno.

- Znam Anja, znam. Bila si tako plaha. Možda sam te zato i zavolio.

- Stvarno Marko, ne mogu ni zamisliti što bi bilo da mi nisi poslao

ono pismo. 0 bože! Tako sam sretna što te imam!

- I ja sam sretan, moja Anja. Da se nismo sreli, ne bih ni znao da

postoji nešto tako lijepo, drago i da je sve ovo moguće. Ti i ne sanjaš

koliko si mi važna.

Anja se smiješila i gledala ga bez riječi.

- Znaš što, Anja - glasno će Marko kao da se ljuti. - Dosta o tome!

Svega si me raspekmezila! Je si li ti svjesna što si napravila od

mene? Toliko da ja sam sebe ne prepoznajem! Ali, valjda mi se to moralo

desiti.

Nasmije se sad i Anja.

- Hoćemo li više do tog tajnovitog mjesta?

* * *

Nije prošlo mnogo vremena kad se pred Anjom ukaza livada u

cvijeću, prizemnica s mnogo velikih prozora, kućica za psa.

- Marko? Ti se šališ? - vikne Anja i skoči mu u zagrljaj. - Marko...

šaptala je u nevjerici. Nije moguće!

Anja potrči livadom pa razgleda kuću sa svih strana.

- Nadam se da ti se sviđa?

Potom je brzo otključa pa je uvede unutra.

- Gledao sam da iskoristim svaki i najmanji prostor.

Anja je plakala od sreće, grlila ga, ljubila, provlačila prste kroz

njegovu kosu.

- Marko, ovo je divno!

- Istina, trebalo mi je još nekoliko tjedana da sve završim, ali...

- Marko, ne mogu vjerovati! Divan si!

- Evo, danima sam bio ovdje, a ti si mislila tko zna što. Žene, žene...

- Oprosti, molim te. Bila sam, sad vidim luda, ali luda od boli i

straha.

72

- Ne misliš li da bi se ja tebi trebao ispričati? Koja sam ja budala!

Toliko sam bio u svemu tome da nisam ni primjećivao kako se ti osjećaš.

- Uredu je, Marko.

- Nisam ti htio reći jer onda to i ne bi bilo neko iznenađenje. Slažeš

se?

- Volim te, Marko! Ti i ne sanjaš koliko te ja volim. Da mi je netko

rekao da ćeš to napraviti za mene, ne bih vjerovala. Tako sam sretna što

te imam, ljubavi!

I Marko je bio neizmjerno sretan. Stisne je uz sebe gledajući je bez

riječi.

Da je ne znam što napravio za Anju, vrijedilo je za ovo što je sada

čuo. Vrijedilo je svih onih muka koje je prošao da tako brzo sredi sve

papire, nađe radnike, pa i za sva ona danonoćna iscrpljivanja koje je

preživio kako bi sve što prije bilo gotovo. Marko se osjeti najsretnijim

čovjekom na svijetu.

Malo se odmakne od Anje kako bi je dobro promotrio, a onda se

uozbilji.

- Znaš što, Anja? Nakon svega ovoga moram ti nešto priznati.

- A što to - ozbiljno će Anja puna neke strepnje.

- Da je neuništivog Marka ipak jedna uspjela srediti i da će se taj

na radost svih, konačno oženiti.

Anja se nasmije.

- Je si li me to ti zaprosio? Marko je poljubi i privuče k sebi. - A što

si mislila, naravno da jesam.

Želim te uz sebe na večer prije spavanja, -želim te uz sebe kad se budim...

- Marko, još prije koji sat sam bila tako nesretna, a sada...

- A evo, tako ti je to, moja Anja. Još prije koji sat sam ja sam tebe

htio iznenaditi, a sad si ti mene iznenadila i više nego što sam i mogao

sanjati.

- Volim te, Marko - ponavljala je Anja. -Tako sam sretna!

- A kako sam tek ja sretan - šapne joj Marko ljubeći je.

- Znaš što, moji će jednostavno poludjeti kad čuju. Toliko sam im

pričao o tebi.

- A što da ti ja kažem ? Moji su tako čudni i komplicirani. Trebat će

ti vremena da se navi-kneš na njih. Predbacivat će nam sve i svašta, a mi

1000 € BONUS

73

ćemo to morati prihvatiti. Moji su tako teški da ih ni ja često ne

razumijem.

- Ništa ti ne brini. Znam ja i s takvima. Sve ću ja to riješiti.

Uostalom, znaš da na poslu nailazim na svakakve i da nemam s time

nikakvih problema.

- Na takve - nasmije se Anja - sasvim sigurno još nisi naišao! A tek

još kad upoznaš strica. Nakon onoga kad nas je vidio zajedno, bojim se

kako će te prihvatiti.

- Nemaš se više čega bojati. Jedva čekam da ih sve skupa

upoznam. Koliko god bili teški i komplicirani, već ću ja naći lijeka za to.

Uostalom, nema toga što ne bi napravio za tebe i njih. Na kraju ipak su te

oni stvorili, odgojili pa kako god.

- Imaš pravo. Ono što je prošlo...

- Mislim da im ne treba ni zamjeriti. Vjerojatno nisu ni znali

drugačije.

- Slažem se. Kad god mi je bilo teško, često sam to znala pomisliti.

- Anja, znaju li tvoji uopće za mene?

- Naravno! Znaš da se moj stric odmah potrudio da ih obavijesti

čim nas je vidio zajedno. Ali, opisao te kao nekog probisvijeta.

Marko se glasno nasmije.

- To sam nekako i očekivao. Čovjek se šokirao kad nas je vidio

kako se strastveno ljubimo.

- Tko bi i pomislio da će se pojaviti u toj zabiti?

- Kad je hladno, pun mjesec, pas koji zavija u daljini, onda je sve

moguće - nasmije se Marko. - Jest da pas nije zavijao, ali da njega nije

bilo, tvoj stric ne bi potrčao za njim i...

Anja se nasmije.

- Baš tako.

- A što misliš da nabavimo jednoga? - veselo će Marko. - Kućicu

već ima.

74

* * *

Iznenadila ih je zvonjava mobitela u Anjinoj torbici. Oboje su se

učas pitali tko ih to sad ometa. Sad im doista nitko nije trebao, pa ma tko

da ih zove.

Kako Anja nije odmah reagirala na poziv, mobitel je prestao

zvoniti. No, kad je pogledala na zaslon, vidjela je da je zvala Ana...

- Baš dobro! Sad je odmah možeš pozvati za kumu.

- A koga bi drugog? - nasmije se Anja. - Zadužila nas je za sto

godina. Slažeš se?

- Ana? Ma, Ana nam je toliko pomogla da jednostavno ne znam što

bih rekao.

- Bože, Marko! - iznenada uzvikne Anja. Koja sam ja bezobrazna,

egoistična glupača!

- E jesi si dodijelila titula - nasmije se Marko.

- U svemu ovome što nam se dešavalo, mislila sam samo na sebe.

Ma kako sam mogla zaboraviti na nešto tako važno - vikne Anja i brzo

pozove Anu.

Marko je pokuša nešto zapitati, ali mu Anja pokaže prstom da šuti.

- Ana, imam divne vijesti za tebe!

- Konačno! Ma baš mi je drago. Znači sa tobom i Markom je sve u

redu. Ma, znala sam ja da će tako nekako i završiti.

- I više je nego u redu, ali ne radi se o meni, Ana.

- Nego...?

- Nisam mogla dočekati da ti to kažem, a onda sam se sva izgubila

u svojim problemima. Koja sam ja glupača! Potpuno sam zaboravila na

tako važnu stvar!

- Koliko ćeš me još držati u neizvjesnosti? Ili misliš da ja uopće

nisam znatiželjna?

Ovaj razgovor nasmijao je i Marka, pogotovo kad je gledao Anju

kako ushićena hoda po livadi ne znajući što bi. No, prepustio ih je jednu

drugoj, a on je krenuo prema automobilu kako bi unio neke stvari koje je

donio za kuću. Usput bi, svaki put kad bi prošao pokraj Anje, poljubio je u

lice, da bi se odmah udaljio kako bi je pustio da na miru razgovaraju.

1000 € BONUS

75

- Ne znam odakle da počnem! Toliko ti imam lijepih stvari za

ispričati.

- Kreni...

- Marko je sada sa mnom i što se tiče njega i mene, to ti

jednostavno ne mogu ispričati preko telefona nego kad se nađemo.

Marko dotrči do Anje pa vikne u slušalicu:

- Bog, Ana, ja sam u poslu tako da se ne dajte smetati. Samo vi

pričajte.

- Bog, Marko - nasmije se Ana.

- Ništa mi više ne moraš pričati, Anja. Vidim da je sve u redu.

- I te kako ti moram mnogo toga reći, ali ćemo to ostaviti kad

budemo same, znaš onako nadugo i naširoko sa svim detaljima jer znaš

da je to muškarcima užasno dosadno.

- Slažem se - nasmije se Marko iznoseći stvari.

- Ana, ono što ću ti reći je gotovo nevjerojatno!

- Reci!

- Toni... Ne samo da si osvojila njega nego si osvojila i njegovog

tatu. Lud je za tobom!

- Molim?

- Nakon što si bila s njima na sladoledu, naprosto si ih oduševila.

- Nemoj se šaliti s tim - oprezno će Ana. - Ne znam znaš li...

- Ma, mnogo ti toga moram ispričati. Zamisli, danima se onako na

okolo raspitivao o tebi kod drugih odgojiteljica. A kako one nisu mnogo

znale o tebi, nije imao kamo pa je na kraju morao mene pitati.

- Ma što to pričaš? - šokirano će Ana.

- Da, da kad ti kažem!

- Vjerojatno ga je mali Toni mučio da ponovno idemo na sladoled -

oprezno je nastavljala Ana.

- Nemoj ti meni! Nisi li mi rekla da je i tata drag, sjećaš se... Plakala

si kao kišna godina onog dana na igralištu. Gotovo si bila ljuta i

ljubomorna što idu kući, a nisu poveli i tebe da budeš dio te male sretne

obitelji.

- Da, da dobro se sjećam. Kako se ne bi sjećala? Ponašala sam se

tako glupo. Nego, Toni je pitao za mene?

- Nemoj ti meni Toni. Toni stalno pita za tebe. Znaš da te obožava,

ali ovaj put se zanimao za tebe njegov tata. Istina da mu je malo bilo

76

neugodno, ali ipak se potrudio da sve sazna o tebi. Kad muškarci postanu

znatiželjni, to znači samo jedno...

-I je li što saznao?

- Pa rekla sam mu neke stvari. Kao, na primjer, da trenutno nemaš

nikog...

- Anja? Istina je da je tata jako drag, ali nikad se nisam palila na

oženjene muškarce.

- A ako bi ti rekla da je Toni bez mame od druge godine?

- Molim?

- I da mu je jedna takva mama kao ti veoma potrebna? Bi li onda

razmislila?

- A što mu je bilo s mamom? - zbunjeno će Ana.

- Izgleda da sam ja jedina koja to nije znala u vrtiću. Znaš onaj

slučaj kad je prije koju godinu žena s djetetom srušena na pješačkom

prijelazu. Sto puta smo čule tu priču .Majka je odmah poginula, a dijete je

hitno prevezeno u bolnicu na operaciju.

- O bože...

- Bio je to Toni. Znaš da djeci često priča kako ga je striko

operirao.

- Da, znam. O bože. Toliko mi je puta pokazivao taj ožiljak na nozi.

Ana davno nije bila tako zbunjena. Nije mogla progovoriti ni riječ.

Nakon susreta s Tonijevim ocem već danima nije bila svoja. Noćima je

razmišljala o tom muškarcu koji je na nju ostavio takav dojam da satima

nije mogla zaspati. Toliko se puta pitala da li je i on osjetio bar djelić

onog naboja u zraku koji je ona osjetila već na prvom susretu.

Bila je to definitivno neka strašna kemija među njima koja se nije

dala objasniti.

Nakon toga je slijedio sav onaj sram i sva ona snažna grižnja

savjesti nad osjećajima koji su je obuzeli.

Nije smjela sebi dopustiti da se razviju toliki osjećaji prema tom

zauzetom muškarcu. To si nije smjela dopustiti. Iako su si razmijenili

brojeve mobitela bila je sigurna da ga nikada neće nazvati, a isto tako da

se neće ni javiti na njegov poziv ako je nazove. A sada, tu Anja priča neke

stvari koje ne može shvatiti ni razumjeti. Da li je to moguće?

- Ana, čuješ li me?

Marko se smješkao gledajući Anju kako uživa u svojoj misiji. Priđe

1000 € BONUS

77

joj pa je poljubi u kosu, a onda krene kako bi radio nešto oko kuće. Anja

ga je pratila pogledom smiješeći se.

- Anja, ja...

- Što je, Ana? U šoku si? Znaš što? I ja sam se kao i ti veoma

iznenadila kad sam čula. Zapravo, istina da mamu nikad nisam ni vidjela

u vrtiću, ali nisam razmišljala o tome.

- Anja, ja sam luda za tim čovjekom! - Molim?

- Od prvog trenutka kad sam ga vidjela, ja sam naprosto poludjela.

Danima razmišljam samo o njemu. Ne znam što se dešava sa mnom.

- Pa to je divno!

- Ne mogu vjerovati! Pitao je za mene?

- Da je samo pitao za tebe? Priznao mi je kako postoji među vama

neka strašna privlačnost i da se jednostavno morate naći i pokušati

zajedno!

- Ne mogu vjerovati da je to rekao! A ja sam mislila da je oženjen!

Bože, da samo znaš koliko me puta nazvao na mobitel, a ja mu se nisam

htjela javiti!

- Ana, da si ga nazvala istog trenutka!

- Nakon ovog znaš da ću ga nazvati! Pa kako i ne bih kad ga

obožavam! Zaista ti to nisam htjela tajiti, ali...

- Ne brini, Ana, ima još onih koji nešto taje - nasmije se Anja - ali

pričat ćemo o tome sutra.

Pogleda prema Marku koji je sve obavio što treba i krenuo prema

autu.

- Ne ljutiš se na mene jer ti nisam rekla? -ozbiljno će Ana.

- A kako bi se molim te na tebe mogla ljutiti? Tako mi je drago!

Toni će biti presretan, a za tatu da i ne govorimo.

- Misliš da se neće ljutiti na mene? Već mu se danima ne javljam

na mobitel.

- A zato je on bio tako čudan - nasmije se Anja. - Ma bio je izvan

sebe. Dođeš u vrtić vidjeti Tonija, a onda mu se ne javiš na mobitel. Znaš

da će mu dijete ispričati da si bila.

- Nemaš pojma koliko me bilo strah da će mi zabraniti da viđam

Tonija.

- S pravom.

- To jednostavno ne bi bilo u redu. To dijete je tako drago -

78

ozbiljno će Ana. - Voli me, a i ja njega obožavam. Bože kako sam se vezala

za to dijete.

- Nemaj straha. Tonijev tata je tako drag čovjek da ti sasvim

sigurno ne bi uskratio da se poigraš s Tonijem, pa čak da i nema ništa

među vama, ali...

- Ali?

- Ali mislim da je to početak jedne lijepe i duge priče.

- Ti i ne sanjaš koliko si me razveselila ovim pozivom.

- Onda ne gubi vrijeme i odmah ga nazovi.

* * *

- Anja, imaš zaista čudesan mobitel - šapne joj Marko grleći je.

- Ana, Marko je položio sve testove izdržljivosti, ali sada moram

prekinuti. Baterija mi je na kraju.

- Konačno - vikne Marko u slušalicu.

- Oprosti Marko - nasmije se Ana. Ovo je bilo pitanje života i smrti.

- Preživjet će - nasmije se Anja i poljubi Marka.

- Ej, gdje ste? Čujem li ja to neke ptičice, ili mi od sreće sve pjeva u

glavi.

Svi se nasmiju.

- Ne brini, Ana. Sve ćeš vrlo brzo saznati kad nam dođeš s tim

tipom i Tonijem u goste -vikne Marko.

- Kupit ću Toniju slikovnice - nastavi Anja.

- Obožava ih.

- Divni ste - nasmije se Ana. -Čujemo se.

- Nemaš pojma koliko sam sretan zbog Ane - ni Marko nije mogao

ne izreći to.

- A tek ja? Konačno da i mi njoj pomognemo oko nečeg.

- Nakon svega što je prošla, zaista je zaslužila- malo sreće - nastavi

Marko. - Njezini su naprosto poludjeli nakon svega onog s djetetom. Bila

je u takvom stanju da su je danima čuvali da si nešto ne napravi. Pričala ti

je o tome?

- Da, nedavno. Je li moguće da nikada neće moći imati dijete, iako

iskreno rečeno, mislim da ne bi kao Tonija voljela ni vlastito?

- Roditelji su nedavno ponovno nosili Anine nalaze kod nekog

1000 € BONUS

79

stručnjaka za još jedno mišljenje i dobili donekle ohrabrujuće prognoze.

Naravno da to Ana ne zna. Nisu je htjeli opterećivati ni podsjećati na to

kad nije u nekoj ozbiljnijoj vezi, ali nakon ovog svakako će joj reći. Moćni

su, bogati, a uz to divni ljudi i znaš da će napraviti sve što je moguće da

joj pomognu.

- Znaš što, ujedno sam sasvim sigurna. Toni će ih odmah osvojiti!

- To sigurno. Tako milo dijete.

Marko pogleda Anju u oči, a onda joj rukom pomiluje trbuh.

- A kako će nas tek ovo osvojiti? Kako li će tek ovo biti lijepo, milo,

umiljato i drago dijete, nasmije se Marko.

- Tko zna koja će to biti otkačena kombinacija? - nasmije se Anja.

- Mama se voli maziti, a tata isto. Znači, bit će razmaženo derište -

zaključi Marko.

Anja s ljubavlju pogleda Marka pa će veselo:

- A kako će tek biti lijepo. Ako bude na tatu, bit će to najljepša

beba na svijetu.

- A ako bude na mamu? Jesi li ti uopće svjesna koliko si lijepa?

- Hvala, Marko. Onda će to biti savršena beba - nasmije se Anja.

- Nemoj se razočarati. Mame se često u početku razočaraju kad

vide svoju bebu. Istina, bit će to savršena beba, ali zato jer je naša i jer je

već sada toliko volimo.

- Naravno. Znaš kako ono svi kažu samo da je beba zdrava i da sve

bude u redu.

- Normalno da će sve biti u redu.

Marko je podigne u zrak te je stane nježno ljubiti. Kad su poljupci

postali sve strastveniji pogleda je u oči pa se nasmije.

- Lud sam za tobom, moja Anja. Što si to napravila od mene? Tako

sam te se zaželio.

- I ja tebe, Marko.

- Nema više čekanja ni gubljenja vremena dušo. Konačno ću se

posvetiti samo tebi.

- Jedva to čekam, Marko.

- Anja, Anja, nikad nisam vjerovao da bi ovoliko mogao voljeti

neku ženu. Ti si me potpuno zbunila, zatekla, a moram priznati da je to za

mene nešto posve novo. Znaš što, već sutra bismo mogli k meni preseliti

tvoje stvari, a s kućom i ne moramo žuriti. Sve je već pri kraju.

80

- A tvoj posao?

- K vragu i posao! Sad ću malo uživati. Stari i ja konačno imamo

dobar tim ljudi i više nije potrebno da radim kao nekad.

Još jednom pogledaju prema kući na zelenoj livadi pa sretni i

zagrljeni krenu prema automobilu.

Kraj

By Glorij@

1000 € BONUS