Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja mozga
Katedra za zdravstvenu psihologiju
Kolegij: Neuropsihologija
Dvije vrste promjena
Organske
promjene Sekundarne
ili reaktivne promjene
Organske promjene – izravna posljedica oštećenja mozga
Sekundarne ili reaktivne promjene – zbog doživljaja gubitka, ograničenja, frustracija i promjene dosadašnjeg stila života
Organske promjene
Nastaju zbog samog oštećenja mozga i poremećaja u funkcioniranju centara koji reguliraju emocionalno doživljavanje i ponašanje čovjeka
Najčešće organski uvjetovane promjene (Galić, 2002)
dezinhibicija
emocionalna otupjelost, ravnodušnost
smanjena anksioznost i euforija
smanjena socijalna osjetljivost
jaka anksioznost
preosjetljivost u međuljudskim interakcijama
depresija
Moguće i:
psihotične reakcije
opsesivno-kompulzivna obilježja
niska tolerancija na frustraciju, iritabilnost
emocionalna labilnost
agresivnost
apatija
Na vrstu i stupanj promjena utječu različiti faktori:
opseg i lokalizacija lezije
neurološki deficiti
ostale akutne i kronične bolesti
trenutna životna situacija
socijalni zahtjevi na pojedinca
stupanj socijalne podrške
premorbidne crte ličnosti
U situacijama stresa
jakog umora
– moguće su promjene koje su jače i dugotrajnije nego prije bolesti
Promjene u seksualnom nagonu
u vidu neumjerenih zahtjeva ili potpunog gubitka želje
dodatni problemi u odnosu s partnerom i frustracije
Razlike između hemisfera
oštećenja lijeve hemisfere
češće depresivnost i anksioznost
oštećenja desne hemisfere
euforija i nekritičnost, odnosno smanjena anksioznost
Lijeva hemisfera procesiranje pozitivnih emocija
Desna procesiranje negativnih emocija
Neuroantomska područja važna za emocionalno procesiranje
limbički sustav
talamus
hipotalamus
mozgovno deblo
frontalna moždana kora
– oštećenja tih područja odnosno njihovih veza može dovesti do promjena u emocijama
Važnu ulogu u emocionalnom ponašanju imaju amigdaloidne jezgre
mjesto gdje vanjski podražaji dobivaju emocionalno značenje
važne za izražavanje situacijski primjerenih emocija
naročito straha i tjeskobe
Veze između moždane kore i subkortikalnih struktura
Dio bolesnika reagira pretjerano i na nevažne vanjske podražaja
Nakon lezija lijevostrano anteriorno dolazi do oštećenja veza između čeonog korteksa s nižim strukturama -
mogu nastati kratke epizode jakog afekta: nekontrolirani plač, a ponekad i smijeh
Neuropatološka stanja
Moždani udar i cerebrovaskularni poremećaji
– Ovisno o premorbidnim crtama, životnoj situaciji, lokalizaciji lezije
Traumatske ozljede glave
– različite promjene, češće reaktivne
Lakše kraniocerebralne ozljede
reaktivne promjene, nema organskih promjena
Teže kraniocerebralne ozljede
izravna posljedica organskog oštećenja
– značajno pojačavanje ili izostajanje emocionalnih reakcija
Frontalni (čeoni) sindrom
nemaju poteškoće na testovima opće inteligencije
specifični problemi na području izvršnih funkcija: – deficiti planiranja i organiziranja mentalne
aktivnosti
– problemi s apstraktnim mišljenjem
– snižena inicijativa i aktivitet
– oštećena samokontrola i samousmjeravanje
Uz oštećenje čeonog režnja vežu se i emocionalne promjene
Emocionalna labilnost Snižena inicijativa Otupljivanje, apatija Egocentričnost Iritabilnost i ekscitabilnost Ponekad nekritična bezbrižnost i euforija Dezinhibicija u izražavanju emocija Agresivnost Socijalno neadekvatno ponašanje i nebriga za
socijalna pravila
Oštećenja sljepoočno-limbičkih struktura
napadaji bijesa ili iznenadne promjene raspoloženja
Temporalna epilepsija
– stanja nalik shizofreniji
Bolesti
Demencije:
gubitak interesa i energije, agitacija, smanjena spontanost, ponekad sumnjičavost i paranoidnost, destruktivnost moguća
Parkinsonova bolest:
depresija (kao disfunkcija mozga, a ne reaktivno)
Multipla skleroza:
depresija, neki i manično-depresivne epizode i euforiju, nekontrolirani smijeh i poricanje simptoma
Korsakovljev sindrom:
gube interes, inicijativu, uvid, razljute se na neki podražaj
Tumori:
– ovisno o lokalizaciji lezije
– apatija i gubitak inicijative već u početnim fazama
među psihijatrijskim bolesnicima se
ponekad ne prepoznaju osobe s tumorom sljepoočnog ili čeonog režnja (1-2%, Lezack, 1995)
Reaktivne promjene
Gubitak funkcija, ograničenja, promjena stila života koje nameće bolest
Slabljenje mentalnih sposobnosti teže se prihvaća od neuroloških deficita
Ovisit će o:
Težini ozljede
Premorbidnom zdravlju
Dijagnosticiranju, savjetovanju, terapiji
Reaktivne promjene
Kod osoba koje su premorbidno imale razvijene neurotske crte ličnosti i sklonost tjeskobi:
anksioznost
blagu depresivnost
preosjetljivost
smanjena inicijativa i motivacija
izbjegavanje socijalnih kontakata
Reaktivne promjene
impulzivnost
razdražljivost
hipohondrijska zabrinutost
agresivnost
Obje vrste emocionalnih promjena mogu se javiti istodobno ili pak jedna za drugom
– Npr. najprije euforija organske etiologije, a zatim depresija kao reaktivni poremećaj zbog uvida u situaciju
Problem svjesnosti pacijenta o vlastitim problemima
Koji su moji problemi?
Kako oni utječu na moj život?
Jesam li realističan oko toga što mogu, a što ne mogu nakon oštećenja mozga?
Jesam li svjestan da trebam pomoć?
SVJESNOST
REZONIRANJE
IZVRŠNE FUNKCIJE
PAMĆENJE
PROCESIRANJE INFORMACIJA
● Brzina ●Točnost
PAŽNJA & KONCENTRACIJA
● KONTROLA ● INCIJACIJA
● POBUĐENOST ● ALERTNOST ● ENERGIJA ZA PROMJENU
Neuropsihološke funkcije
Viša razina
Niža
(bazična)
razina
Novi identitet
Jesam li svjestan da sam se promijenio nakon oštećenja mozga?
Sviđam li se sebi takav /takva, imam i dalje budućnost
Holistički pristup – neuropsihologijska rehablitacija
Uključuje i rehabilitaciju kognitivnih funkcija ali i
Psihoterapijski tretman – individualni i grupni tretman
Profesionalni ili vokacioni trening
Psihijatar
Neuropsiholog
Radni terapeut
Važno je:
Dijagnosticirati promjene ličnosti i pratiti ih
Informirati i poučavati bolesnika o njegovoj bolesti, oštećenjima i trajanju oporavka
Pružiti suportivnu terapiju, savjetovanje i psihoterapiju
Koristiti psihološke metode suzbijanja boli
Važno je:
Educirati zdravstvene djelatnike
Educirati članove obitelji
Odgovornost obitelji, okoline i društva da daju podršku njegovim nastojanjima da ostvari samostalan i produktivan život
Prilagodba na bolest
Djelovanje akutnih stresova:
– npr. ruptura aneurizme
– Kraniocerebralna ozljeda
Odbijanje priznavanja gubitka psihičkih funkcija
Priznavanje gubitka
Mirenje s gubitkom
Pronalaženje novih načina suočavanja sa tim stanjem
Uobičajene psihičke reakcije:
Opća zbunjenost i nesigurnost
Panika, tjeskoba, noćne more
Strahovi
Povećana osjetljivost
Osjećaj da se bitno razlikuju od drugih fizički i psihički
Nekontrolirano neprijateljstvo prema drugima
Osjećaj odbačenosti prema drugima
Povlačenje, emocionalno se zavaraju što dovodi do apatije
Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrpljeni gubitak
Kod jačih traumatskih ozljeda
Šok
Poricanje
Srdžba
Depresija – kad se bolest više ne može poricati
Prihvaćanje