Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja mozga

Katedra za zdravstvenu psihologiju

Kolegij: Neuropsihologija

Dvije vrste promjena

Organske

promjene Sekundarne

ili reaktivne promjene

Organske promjene – izravna posljedica oštećenja mozga

Sekundarne ili reaktivne promjene – zbog doživljaja gubitka, ograničenja, frustracija i promjene dosadašnjeg stila života

Organske promjene

Nastaju zbog samog oštećenja mozga i poremećaja u funkcioniranju centara koji reguliraju emocionalno doživljavanje i ponašanje čovjeka

Najčešće organski uvjetovane promjene (Galić, 2002)

dezinhibicija

emocionalna otupjelost, ravnodušnost

smanjena anksioznost i euforija

smanjena socijalna osjetljivost

jaka anksioznost

preosjetljivost u međuljudskim interakcijama

depresija

Moguće i:

psihotične reakcije

opsesivno-kompulzivna obilježja

niska tolerancija na frustraciju, iritabilnost

emocionalna labilnost

agresivnost

apatija

Na vrstu i stupanj promjena utječu različiti faktori:

opseg i lokalizacija lezije

neurološki deficiti

ostale akutne i kronične bolesti

trenutna životna situacija

socijalni zahtjevi na pojedinca

stupanj socijalne podrške

premorbidne crte ličnosti

U situacijama stresa

jakog umora

– moguće su promjene koje su jače i dugotrajnije nego prije bolesti

Promjene u seksualnom nagonu

u vidu neumjerenih zahtjeva ili potpunog gubitka želje

dodatni problemi u odnosu s partnerom i frustracije

Razlike između hemisfera

oštećenja lijeve hemisfere

češće depresivnost i anksioznost

oštećenja desne hemisfere

euforija i nekritičnost, odnosno smanjena anksioznost

Lijeva hemisfera procesiranje pozitivnih emocija

Desna procesiranje negativnih emocija

Neuroantomska područja važna za emocionalno procesiranje

limbički sustav

talamus

hipotalamus

mozgovno deblo

frontalna moždana kora

– oštećenja tih područja odnosno njihovih veza može dovesti do promjena u emocijama

Važnu ulogu u emocionalnom ponašanju imaju amigdaloidne jezgre

mjesto gdje vanjski podražaji dobivaju emocionalno značenje

važne za izražavanje situacijski primjerenih emocija

naročito straha i tjeskobe

Veze između moždane kore i subkortikalnih struktura

Dio bolesnika reagira pretjerano i na nevažne vanjske podražaja

Nakon lezija lijevostrano anteriorno dolazi do oštećenja veza između čeonog korteksa s nižim strukturama -

mogu nastati kratke epizode jakog afekta: nekontrolirani plač, a ponekad i smijeh

Neuropatološka stanja

Moždani udar i cerebrovaskularni poremećaji

– Ovisno o premorbidnim crtama, životnoj situaciji, lokalizaciji lezije

Traumatske ozljede glave

– različite promjene, češće reaktivne

Lakše kraniocerebralne ozljede

reaktivne promjene, nema organskih promjena

Teže kraniocerebralne ozljede

izravna posljedica organskog oštećenja

– značajno pojačavanje ili izostajanje emocionalnih reakcija

Frontalni (čeoni) sindrom

nemaju poteškoće na testovima opće inteligencije

specifični problemi na području izvršnih funkcija: – deficiti planiranja i organiziranja mentalne

aktivnosti

– problemi s apstraktnim mišljenjem

– snižena inicijativa i aktivitet

– oštećena samokontrola i samousmjeravanje

Uz oštećenje čeonog režnja vežu se i emocionalne promjene

Emocionalna labilnost Snižena inicijativa Otupljivanje, apatija Egocentričnost Iritabilnost i ekscitabilnost Ponekad nekritična bezbrižnost i euforija Dezinhibicija u izražavanju emocija Agresivnost Socijalno neadekvatno ponašanje i nebriga za

socijalna pravila

Oštećenja sljepoočno-limbičkih struktura

napadaji bijesa ili iznenadne promjene raspoloženja

Temporalna epilepsija

– stanja nalik shizofreniji

Bolesti

Demencije:

gubitak interesa i energije, agitacija, smanjena spontanost, ponekad sumnjičavost i paranoidnost, destruktivnost moguća

Parkinsonova bolest:

depresija (kao disfunkcija mozga, a ne reaktivno)

Multipla skleroza:

depresija, neki i manično-depresivne epizode i euforiju, nekontrolirani smijeh i poricanje simptoma

Korsakovljev sindrom:

gube interes, inicijativu, uvid, razljute se na neki podražaj

Tumori:

– ovisno o lokalizaciji lezije

– apatija i gubitak inicijative već u početnim fazama

među psihijatrijskim bolesnicima se

ponekad ne prepoznaju osobe s tumorom sljepoočnog ili čeonog režnja (1-2%, Lezack, 1995)

Reaktivne promjene

Gubitak funkcija, ograničenja, promjena stila života koje nameće bolest

Slabljenje mentalnih sposobnosti teže se prihvaća od neuroloških deficita

Ovisit će o:

Težini ozljede

Premorbidnom zdravlju

Dijagnosticiranju, savjetovanju, terapiji

Reaktivne promjene

Kod osoba koje su premorbidno imale razvijene neurotske crte ličnosti i sklonost tjeskobi:

anksioznost

blagu depresivnost

preosjetljivost

smanjena inicijativa i motivacija

izbjegavanje socijalnih kontakata

Reaktivne promjene

impulzivnost

razdražljivost

hipohondrijska zabrinutost

agresivnost

Obje vrste emocionalnih promjena mogu se javiti istodobno ili pak jedna za drugom

– Npr. najprije euforija organske etiologije, a zatim depresija kao reaktivni poremećaj zbog uvida u situaciju

Problem svjesnosti pacijenta o vlastitim problemima

Koji su moji problemi?

Kako oni utječu na moj život?

Jesam li realističan oko toga što mogu, a što ne mogu nakon oštećenja mozga?

Jesam li svjestan da trebam pomoć?

SVJESNOST

REZONIRANJE

IZVRŠNE FUNKCIJE

PAMĆENJE

PROCESIRANJE INFORMACIJA

● Brzina ●Točnost

PAŽNJA & KONCENTRACIJA

● KONTROLA ● INCIJACIJA

● POBUĐENOST ● ALERTNOST ● ENERGIJA ZA PROMJENU

Neuropsihološke funkcije

Viša razina

Niža

(bazična)

razina

Novi identitet

Jesam li svjestan da sam se promijenio nakon oštećenja mozga?

Sviđam li se sebi takav /takva, imam i dalje budućnost

Holistički pristup – neuropsihologijska rehablitacija

Uključuje i rehabilitaciju kognitivnih funkcija ali i

Psihoterapijski tretman – individualni i grupni tretman

Profesionalni ili vokacioni trening

Psihijatar

Neuropsiholog

Radni terapeut

Važno je:

Dijagnosticirati promjene ličnosti i pratiti ih

Informirati i poučavati bolesnika o njegovoj bolesti, oštećenjima i trajanju oporavka

Pružiti suportivnu terapiju, savjetovanje i psihoterapiju

Koristiti psihološke metode suzbijanja boli

Važno je:

Educirati zdravstvene djelatnike

Educirati članove obitelji

Odgovornost obitelji, okoline i društva da daju podršku njegovim nastojanjima da ostvari samostalan i produktivan život

Prilagodba na bolest

Djelovanje akutnih stresova:

– npr. ruptura aneurizme

– Kraniocerebralna ozljeda

Odbijanje priznavanja gubitka psihičkih funkcija

Priznavanje gubitka

Mirenje s gubitkom

Pronalaženje novih načina suočavanja sa tim stanjem

Uobičajene psihičke reakcije:

Opća zbunjenost i nesigurnost

Panika, tjeskoba, noćne more

Strahovi

Povećana osjetljivost

Osjećaj da se bitno razlikuju od drugih fizički i psihički

Nekontrolirano neprijateljstvo prema drugima

Osjećaj odbačenosti prema drugima

Povlačenje, emocionalno se zavaraju što dovodi do apatije

Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrpljeni gubitak

Kod jačih traumatskih ozljeda

Šok

Poricanje

Srdžba

Depresija – kad se bolest više ne može poricati

Prihvaćanje