1. Dokumentarni akreditiv

Dokumentarni akreditiv je bankarski instrument plaćanja kojim nalogodavac (kupac) stavlja putem banke korisniku (prodavatelju) na raspolaganje određeni novčani iznos naplativ po ispunjenju određenih uvjeta. Kod dokumentiranog ili robnog akreditiva isplata se može uvjetovati predajom određenih dokumenata (tovarni list, faktura i sl.), pa on tada postaje uvjetni akreditiv. Korisnik prije ispunjavanja bankarske obveze plaćanja mora ispuniti uvjete. Kod „običnih“ akreditiva banka ispunjava svoju obvezu plaćanja prema korisniku bez njegove obveze da banci podnese dokumente. Kod „osobnog“ akreditiva pak, vlasnik žiro računa putem banke stavlja na raspolaganje određenu svotu trećoj osobi bez uvjeta, pa je on tada bezuvjetni akreditiv. U takvom slučaju obveza plaćanja banke nije vezana posebnom činidbom korisnika akreditiva. Dokumentarni akreditiv je instrument platnog prometa s inozemstvom, ali može biti i u zemlji, kojim akreditivna banka na zahtjev svog klijenta nalaže banci u isplatu određene svote korisniku akreditiva (prodavatelju) uz uvjet uručenja akreditivom uvjetovanih dokumenata u utvrđenom roku, iz kojih je vidljivo da je navedena roba otpremljena odnosno usluga izvršena.

1.1. Dokumentarni akreditiv kao instrument plaćanja

Dokumentarni akreditiv (dalje u tekstu akreditiv) je sredstvo plaćanja koje predstavlja neopozivu obvezu akreditivne banke (banke kupca) prema korisniku akreditiva (prodavatelju) pod uvjetom da je korisnik akreditiva prezentirao dokumente navedene u tekstu akreditiva i ispunio sve ostale akreditivne uvjete. Akreditivna banka otvara akreditiv na zahtjev i po nalogu kupca (nalogodavca) i za njegov račun, ili u svoje ime i za svoj račun. Akreditiv je i osiguranje nalogodavca i korisnika akreditiva u poslovnom odnosu, gdje jednom ili obojici nije dovoljno poznat bonitet drugog partnera.

Akreditiv je svaki sporazum, bez obzira na naziv ili opis, prema kojem akreditivna banka, postupajući na zahtjev i po nalogu klijenta (nalogodavca) ili za svoj račun honorira usklađenu prezentaciju1. Izraz „honoriranje“ znači:a) plaćanje u korist ili po naredbi korisnika (plaćanje „po viđenju“) ili akceptiranje i plaćanje

mjenice koju vuče korisnik, b) ili davanje ovlaštenja drugoj banci o izvršenju plaćanja (odgođeno plaćanje) ili akceptiranju i

plaćanju te mjenice,c) ili i davanje ovlaštenja drugoj banci o negociranju, uz prezentiranje2 ugovorenih dokumenata i pod

uvjetom da su ispunjeni uvjeti akreditiva.Negocirati znači plaćati unaprijed prije ili na dan kada dospijeva ramburs nominiranoj banci

za isplatu korisniku po usklađenoj prezentaciji mjenice od strane nominirane banke. Pojam ramburs označava naknadu za troškove obavljenih usluga. Kada ga po ovlaštenju akreditivne banke neka banka isplati korisniku akreditiva, rambursira se od akreditivne banke ili neke druge banke po njenom nalogu.

Plaćanje akreditivom se utvrđuje posebnim ugovorom ili posebnom klauzulom temeljnog ugovora, koji obično sadrži svotu, valutu i vrstu akreditiva, rok otvaranja akreditiva i njegovo važenje, uvjete koje korisnik akreditiva treba ispuniti, naziv akreditivne banke itd. Na temelju takvog ugovora stranka kupoprodajnog ili drugog ugovora koja treba ispuniti obvezu plaćanja daje nalog banci za ostvarenje akreditiva. Dokumentarnim akreditivom su izbalansirani interesi kupca i prodavatelja. Subjekti u akreditivnom poslu moraju biti najmanje tri osobe:

(1) kupac (dužnik) – applicant for credit – nalogodavac akreditiva, (2) akreditivna banka (opening, issuing bank) koja otvara Irrevocable documentary credit ili u

anglosaksonskom svijetu – letter of credit (L/C), (3) prodavatelj (korisnik akreditiva – beneficiary).

1 Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Revizija 2007, Publikacija MTK br.600 (UCP 600), koja se primjenjuje od 1.07, 2007. godine2 Prezentacija znači uručenje dokumenata po akreditivu akreditivnoj ili nominiranoj banci, dok usklađena prezentacija znači prezentacija koja je u skladu s odredbama i uvjetima akreditiva, primjenljivim odredbama ovih Pravila (UCP600) i međunarodnom standardnom bankarskom praksom.

U slučaju ustupanja akreditivnog priliva u akreditivnom poslu se javlja novi vjerovnik (assignee). U slučaju prijenosa akreditiva javlja se drugi korisnik akreditiva (second beneficiary).

Dokumentarni akreditiv postoji onda kada je banka obvezna ispuniti korisniku akreditiva obvezu, uz uvjet da joj se podnesu dokumenti:

- otpremni dokumenti- dokumenti o osiguranju- trgovačke fakture- ostali dokumenti (skladišnice, nalozi za isporuku, certifikati…)

Ugovor o akreditivu je ugovor o nalogu nalogodavca banci, a ona se obvezuje da će po nalogu otvoriti akreditiv i korisniku akreditiva obaviti plaćanje ili preuzeti neku drugu obvezu prema uvjetima utvrđenim u nalogu o otvaranju akreditiva. Banka posluje dokumentima, ne robom ili uslugama. Banka se ne upušta u problematiku osnovnog posla i odnose među strankama, kontrolira samo dokumente, a ne njihovu stvarnost. Akreditiv se koristi u svim ugovorima gdje se jedna ugovorna strana obvezuje platiti cijenu ili naknadu za obveze druge ugovorne stranke.

Banka ima rok 7 dana da predložene dokumente ili honorira ili reklamira. Ako ih reklamira to mora biti u roku (7 dana), uz konkretizirano obrazloženje s navedenim propustima zbog kojih banka vrši reklamaciju i odluku da li banka predlagatelju vraća dokumente ili ih čuva za njega. To su važni imovinski dokumenti, jer tko posjeduje konosman,3 vlasnik je robe.

1.2. Pravni odnosi dokumentarnog akreditiva

Akreditiv se razvio iz prakse, tako što je Međunarodna trgovačka komora (ICC) sabrala dobre poslovne običaje i kodificirala ih u akreditivni kodeks. Međunarodna trgovačka komora u Parizu još je 1933. godine propisala Jedinstvena pravila, koja su tijekom proteklih desetljeća nailazila na određene izmjene i dopune. Izmjene i dopune 2010. godine, objavljene su u publikaciji (UCP 600) Jedinstveni običaji i praksa za dokumentarne akreditive. «Iako svi ovi odnosi u poslovnom smislu čine jednu cjelinu, pravno nije tako, kupoprodajni ili drugi ugovor koji je povod davanju naloga za otvaranje akreditiva pravno je potpuno odvojen od svih ostalih odnosa koji nastaju i on u načelu ne utječe na sadržaj tih odnosa, odnosno na prava i obveze koji proizlaze iz ostalih odnosa.» 4

Odjeljkom „A” točka „IV” čl.9. Jedinstvenih pravila rečeno je i sljedeće: „Akreditivi su po svojoj naravi transakcije odvojene od ugovora o prodaji ili drugih ugovora na kojima mogu biti utemeljeni i banaka se ne tiču niti ih obvezuju takvi ugovori, čak ako se ovi u akreditivu spominju. Sukladno tome, obveza banke da plati, akceptira i plati mjenicu ili negocira i ili izvrši bilo koju drugu obvezu iz akreditiva, ne podliježe prigovoru i osporavanju od strane nalogodavca koji bi proizlazili iz njegovog odnosa s akreditivnom bankom ili s korisnikom. Korisnik se ni u kojem slučaju ne može pozivati na ugovorne odnose koji postoje između banaka ili nalogodavca i akreditivne banke“.

O akreditivu se često govori kao o trostranom odnosu iako se mogu razlučiti i odvojeno promatrati samo dva pravna odnosa: između nalogodavca i banke i između banke i korisnika. Kad se prouči postupak izvršenja plaćanja akreditivom, može se uočiti tri strane odnosno osobe u akreditivnom poslu. To su kupac koji je na strani nalogodavca akreditiva, zatim prodavatelj robe koji je korisnik akreditiva, a treću stranu predstavlja banka, koja može imati odnos s drugom bankom. kupac Nalogodavac koji daje nalog svojoj poslovnoj banci da na temelju financijskog

pokrića što ga ima u toj banci, otvori akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera (dobavljača – izvoznika).

akreditivna banka

Otvara dokumentarni akreditiv na zahtjev nalogodavca a u korist korisnika akreditiva, točno prema uputama dobivenim u nalogu za otvaranje akreditiva.

prodavatelj

Korisnik (obično izvoznik) koji predočenjem određenih dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta navedenih u akreditivu stječe pravo naplate svote navedene u akreditivu.

3 Konosman ili teretnica je javna isprava i transportni dokument kojeg brodar izdaje prilikom prijema stvari na prijevoz. Konosman je dokument koji se javlja u pomorskom saobraćaju i prevozu robe morem. On je po svojoj namjeni sličan tovarnom listu koji se izdaje kod transporta robe željeznicom.4 Gorenc, V.,Slakoper, Z.,Schwank, F., Međunarodna pravila za kupoprodaje plaćanja i arbitraže, PRIF, Zagreb, 1996.,str.br. 240

Postojanjem triju strana uspostavit će se i najmanje tri međusobna odnosa, na prvom mjestu to je odnos kupca i prodavatelja, zatim odnos između kupca (nalogodavac akreditiva) i akreditivne banke, te naposljetku odnos između korisnika akreditiva (prodavatelja robe) i akreditivne banke.

potraživanje po plaćenom akreditivu

nalog za otvaranje akreditiva

traženi dokumenti potraživanje isplata akreditiva

Osnovno i najvažnije svojstvo svih navedenih pravnih odnosa je da su međusobno odvojeni, neovisni i neuvjetovani. To znači da svaka osoba iz akreditiva mora ispuniti preuzete obveze neovisno o drugim sudionicima, odnosno da ugovorne strane iz jednoga pravnog odnosa ne mogu uvjetovati ispunjavanja preuzetih obveza bilo kakvim pozivom na neki pravni odnos između drugih ugovornih strana. To je načelo sadržano u članku 10/b jedinstvenih pravila u kojemu se korisnik akreditiva ni u kom slučaju ne može pozivati na ugovorni odnos koji postoji između banaka ili između nalogodavca akreditiva i akreditivne banke.

U skladu s navedenim, unutar mehanizma dokumentarnog akreditiva razlikujemo više neovisnih pravnih odnosa između osoba iz akreditivnog posla:a) odnos nalogodavca i akreditivne bankeb) odnos između akreditivne banke i banke koja potvrđuje akreditivc) odnos između akreditivne ili konfirmirajuće (potvrđujuće) banke i drugih banaka od kojih su one

zatražile da obave neke poslove u vezi s akreditivom (imenovane banke)d) odnos između akreditivne ili konfirmirajuće (potvrđujuće) banke odnosno druge imenovane banke

i osobe u čiju je korist akreditiv otvoren (korisnik akreditiva).Poslovanje dokumentarnim akreditivima uspostavlja vrlo specifične i karakteristične odnose

između strana koje sudjeluju u akreditivnom poslu. Zbog uspostavljanja više zasebnih pravnih odnosa u akreditivnom poslu došlo je do prihvaćanja temeljnih načela poslovanja dokumentarnih akreditiva u Jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive Međunarodne trgovačke komore. Jedinstvena pravila i običaji za dokumentarne akreditive su plod poslovne prakse i poslovnih običaja u poslovanju s akreditivima u većini zemalja, koja predstavlja temeljni izvor prava akreditiva: Načelo odvojenosti akreditivnog posla od osnovnog ugovora znači da je akreditivni posao

pravno neovisan i odvojen od pravnog posla između kupca i prodavatelja koji je doveo do aktiviranja akreditiva. Akreditivni posao je odvojen od kupoprodajnih i drugih ugovora nastalih između nalogodavca i korisnika koji su povod akreditivnom poslu, a s kojima banka nema veze. Ovo načelo je važno za banke koje sudjeluju u akreditivnom poslu, jer im daje pravo odlučivanja temeljem uputa i uvjeta iz akreditivnog pisma. Ostali odnosi koji mogu nastati iz ugovora između nalogodavca i korisnika se rješavaju između ugovornih stranaka.

Načelo poslovanja dokumentima, a ne robom znači da u poslovanju s akreditivom svi sudionici rade samo s dokumentima a ne s robom odnosno s uslugama ili različitim ostalim činidbama na koje se dokumenti mogu odnositi. Za banke to znači da one dokumente moraju ispitati razumnom pažnjom i utvrditi da li su po sadržaju i izgledu u skladu s odredbama i akreditivnim uvjetima. Ovo koncentriranje pozornosti banaka na temeljito ispitivanje dokumenata a ne robe u krajnjem slučaju dovodi do toga da nalogodavac i korisnik posvećuju najveću moguću pažnju ugovaranju plaćanja dokumentarnim akreditivom, i u svim fazama realizacije plaćanja po osnovnom ugovoru itekako vode računa da sve što će se odnositi na dokumentarni akreditiv bude jasno i precizno ugovoreno i suglašeno. Zbog ovog načela je poslovanje akreditivom usko vezano uz prijenos vlasništva i to prijenosom odgovarajućih dokumenata.

Načelo odvojenosti i samostalnosti pravnih odnosa između sudionika u akreditivnom poslu. Akreditivni posao se sastoji od minimalno dva odvojena pravna odnosa to su odnos između

Banka Poduzeće A korisnik

Poduzeće B

nalogodavca i banke, te odnos između korisnika i banke. Korisnik akreditiva ne može koristiti bilo kakve pravne odnose između nalogodavca i akreditivne banke, niti pravne odnose koji su uspostavljeni između samih banaka sudionica u cjelokupnom akreditivnom poslu.

Načelo ne preuzimanja obveza za kvalitativno i kvantitativno stanje robe upućuje na činjenicu da banke nemaju obvezu ni odgovornost za točnost, potpunost ili istinitost bilo kojeg dokumenta u količini, težini, kvaliteti, ambalaži, isporuci i ostalih sadržaja primljenih dokumenata. To znači da banka ispituje sadržaj primljenih dokumenata propisanom akreditivnim uvjetima, a nalogodavac i korisnik zajednički ugovaraju propisani izgled odnosno sadržaj dokumenata koji će uvjetovati akreditivno plaćanje. Oni moraju precizno i nedvosmisleno suglasiti transakciju plaćanja.

Načelo inkorporacije znači da je potrebno navesti po kojim pravilima se akreditiv sudi. Za akreditive otvorene u okviru SWIFT-a vrijedi da se sude prema pravilima JPO 600. Akreditiv se kao instrument plaćanja razvio kroz međunarodnu trgovinsku i bankarsku praksu i upotrebljava se iznimno rijetko u domaćem prometu. Jedinstvena pravila su kodificirani trgovački običaji tako da ih formalno pravno banke ne moraju rabiti u poslovanju. U stvarnosti pak, po njima rade praktično sve važnije banke u svijetu. Upravo zato su i maksimalno fleksibilan instrument reguliranja akreditivnih odnosa koji se brzo prilagođava stalnim mijenama međunarodne trgovine. Usprkos tome, neke države imaju i vlastite propise o akreditivima. U Hrvatskoj su te odredbe ugrađene u Zakon o obveznim odnosima. Značenje nacionalnih propisa nije veliko upravo zato što sve važnije banke rade po jedinstvenim pravilima. Osiguranje plaćanja se očituje u tome što obvezu plaćanja preuzima neka banka na temelju naloga koji joj je uputio kupac tj. uvoznik.

Zakon o obveznim odnosima Republike Hrvatske sadrži samo uopćene odredbe o akreditivima kojima se uređuju obveze akreditivne banke, forma akreditiva i vrste akreditiva. Odredbe ZOO-a o akreditivima mogle bi se primjenjivati u nacionalnom prometu za osiguranje plaćanja, ali tu ulogu je preuzela mjenica kao jednostavniji i jeftiniji instrument osiguranja plaćanja. Zbog nepotpunosti zakonskih odredbi o akreditivima, banke bi i na plaćanje akreditivom u u Hrvatskoj primjenjivale odgovarajuće odredbe Jedinstvenih pravila o dokumentarnim akreditivima. Prema obilježjima ugovor o akreditivu hrvatskog prava je: formalan, jer mora biti sastavljen u pisanom obliku (čl. 1028., st 2.), dvostrano obvezan i naplatan, jer nalogodavac ima pravo na naknadu za svoj trud ( čl. 749. ZOO), imenovan, jer ga zakonodavac izričito uređuje, adhezijski, prema svojim izvorima jer klijent (nalogodavac) i banka praktički pristupaju odnosno

prihvaćaju Jednoobrazna pravila i odgovarajuće formulare, neovisan o temeljnom ugovoru o prodaji ili drugom pravnom poslu u povodu kojeg je akreditiv

otvoren ( čl. 1029. ZOO).Kunski obični ili dokumentarni akreditiv u zemlji se rijetko koristio u Republici Hrvatskoj i

omogućavao je isključivo u poslovnicama FINE ograničeno raspolaganje sredstvima s računa poslovnog subjekta ovlaštenim pojedincima tog subjekta u drugim poslovnicama FINA-e. Banka se obvezivala nalogodavcu da će korisniku akreditiva isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva. Bio je u pisanoj formi (obrazac 84 i 83 kao nalog za otvaranje akreditiva) i neovisan je od pravnog posla temeljem kojeg je otvoren. Sve poslove po akreditivu je odrađivala FINA osim ovjeru prijava potpisa. Banka je ovjeravala 4 primjerka prijave potpisa; jedan za banku, dva za FINU, a jedan za poslovnog subjekta.

1.3. Postupak ugovaranja i izvršenje plaćanja dokumentarnim akreditivom

Postupak ugovaranja akreditivnog posla započinje prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora kada prodavatelj robe i kupac dogovorno oblikuju akreditivnu klauzulu. Nužno je da akreditivna klauzula sadrži sve podatke na osnovu kojih se može izdati potpun i precizan nalog za otvaranje akreditiva. Neophodno je odrediti o kojoj je vrsti akreditiva riječ, zatim navesti sve rokove nužne za plaćanje, nabrojati neophodne dokumente i precizan opis sadržaja tih dokumenata, navesti sve osobe koje se mogu pojaviti u akreditivnom poslu i detaljno opisati njihovu ulogu u akreditivnom poslu. Nakon što se zainteresirane strane dogovore i suglase o akreditivnoj klauzuli, slijedi potpisivanje ugovora i pristupanje izvršenju ugovora. Postupak izvršenja akreditiva se može podijeliti na dvije faze:

I. Faza otvaranja akreditiva

U fazi otvaranja akreditiva kupac robe u ulozi nalogodavca daje akreditivnoj banci u svojoj zemlji nalog za otvaranje akreditiva, uz koji navodi sve akreditivne uvjete i pritom doznačava akreditivni iznos (pod a). Nakon toga akreditivna banka otvara akreditiv i šalje ga potvrđujućoj banci u zemlji korisnika (pod b). Potvrđujuća banka izvještava korisnika da mu je otvoren akreditiv i obavještava ga o akreditivnim uvjetima (pod c).

a) c)

b)

Kada korisnik primi obavijest banke u svojoj zemlji da mu je otvoren akreditiv, on se riješio rizika naplate i može započeti sve radnje koje su potrebne da mu banka isplati akreditivni iznos. Korisnik mora ispuniti uvjete iz akreditiva, njegova je zadaća da u određenom vremenskom roku prezentira sve dokumente u skladu s uvjetima koji su navedeni u obavijesti, koju je dobio od potvrđujuće banke.

II. Faza korištenja akreditiva U fazi korištenja akreditiva korisnik otprema robu kupcu (nalogodavcu akreditiva) u skladu

s uvjetima iz akreditiva i prikuplja dokumente koji dokazuju da je roba otpremljena kupcu. Te dokumente (najčešće se radi o fakturi, teretnici, polici osiguranja, certifikatu o kontroli kvalitete), prezentira tj. podnosi konfirmirajućoj (potvrđujućoj) banci u svojoj zemlji (pod d).

g) d) e)

f)

Potvrđujuća (konfirmirajuća) banka pregledava u određenom vremenskom roku sve dokumente s razumnom pažnjom, i ako ne postoje nekakvi otkloni u sadržaju prezentiranih dokumenata od opisa sadržaja istih dokumenata koji su navedeni u akreditivnim uvjetima banka korisniku doznačava akreditivni iznos (pod e). Zatim potvrđujuća banka šalje dokumente akreditivnoj banci u zemlji kupca (nalogodavca), akreditivna banka ponovo pregledava dokumente i ako je sadržaj ispravan ona će na račun potvrđujuće banke koja je provela isplatu akreditiva doznačiti iznos akreditiva, uvećan za uobičajene troškove (pod f). Akreditivna banka primljene dokumente šalje kupcu, jer bez odgovarajućih dokumenata kupac ne može preuzeti robu od prijevoznika (pod g).

Vidljivo je da akreditiv na kvalitetan način zadovoljava interese kupca i prodavatelja robe:a) prodavatelju jamči određenu zaštitu od rizika naplate isporučene robe, jer će on robu otpremiti

nakon što dobije od potvrđujuće banke obavijest o otvorenom akreditivu u njegovu korist, b) kupcu robe je garantirano da će akreditiv biti iskorišten samo u slučaju kada banci budu

prezentirani dokumenti koji su u skladu s akreditivnim uvjetima. Podnošenjem dokumenata o količini i kvaliteti robe koji su izdani od strane renomiranih kontrolnih poduzeća, kupac ima uvid i u kvalitetu kupljene robe.

Ipak postoji mogućnost zloupotreba i prijevara zbog sve lakšeg krivotvorenja dokumenata, jer se dokumenti tiskaju na običnom papiru bez ikakvih zaštitnih elemenata a i banke nisu sposobne niti imaju obvezu da provode stručnu kontrolu dokumenata.

2. Akreditivni dokumenti

Nalogodavac Korisnik

AVIZIRAJUĆA (potvrđujuća) banka

AKREDITIVNA banka

Nalogodavac Korisnik

AVIZIRAJUĆA (potvrđujuća) banka

AKREDITIVNA banka

U poslovima izvoza i uvoza robe uz plaćanje akreditivom pojavljuju se dokumenti kojima prodavatelj dokazuje da je ispunio sve ugovorom preuzete obveze. Dokumenti se moraju nabrojiti i precizno opisati u članku kupoprodajnog ugovora koji regulira plaćanje isporučene robe. Poslije se, temeljem odredbi iz tog članka, daje nalog za otvaranje akreditiva temeljem kojeg banka otvara akreditiv i u obavijesti o otvorenom akreditivu traži od korisnika prezentaciju upravo iz tog dokumenata. NALOG ZA OTVARANJE DOKUMENTARNOG AKREDITIVA Nalog 15

1.

Akreditivna banka: MB: 3269841

2.

Nalogodavac (50):

MB:

Naziv: PRIVREDNA BANKA ZAGREB – d.d.

 Naziv:

Ulica: Račkoga 6 Ulica:

Grad: 10 000 ZAGREB Grad:

3. Broj akreditiva (20)*: Referent: Telefon:

4.  Plaćanje na teret (***) : 5.  Avizo banka:

6.  Akreditiv (40A) otvoriti kao:

Neopoziv opoziv Neprenosiv prenosiv

7.  Datum isteka valjanosti (31D): Mjesto predaje dokumenata:

8.

Naziv:

9.

Oznaka valute: Iznos brojkama:

Ulica: Iznos slovima: Grad:

  Šifra korisnika: Šifra države:

Bez odstupanja

 % odstupanja:

10.

 Korištenje kod (41A)

11.

 Način korištenja: Vas po viđenju

avizirajuće banke s odgođenim plaćanjem dana od

bilo koje banke Ostalo

12.

  Djelomične isporuke (43P):13.

  Pretovar (43T):

Dopuštene nedopuštene dopušten

nedopušten

14.

  Mjesto ukrcaja (44A): Luka ukrcaja/aerodrom polaska(44E):

15.

  Konačno odredište (44B): Luka iskrcaja/aerodrom dolaska (44F):

16. Krajnji rok za ukrcaj (datum)

(44C):

17. Vrijeme ukrcaja (od ............

do) (44D)

18.

Opis robe (45A)**  Paritet:

19.   Traženi dokumenti (46A):**

20.

Posebne napomene (47A):**21.

 Troškovi inozemne banke na teret (71B):

Korisnika nalogodavca

22.

 Rok za podnošenje isprava banci(48):.......dana od datuma otpremne isprave, ali ne kasnije od datuma isteka valjanosti akreditiva

23.

Akreditiv se mora avizirati (49): uz dodavanje konfirmacije

bez dodavanja konfirmacije

konfirmacija se može dodati

24. Osnova plaćanja: Šifra:

25.

Broj iz nadzorne knjige: Godina: 2

6.  Broj prijave kreditnog posla:

27. Mjesto i datum 2

8. Ovjera nalogodavca

Bitni elementi naloga za otvaranje akreditiva su:1) oznaka korisnika akreditiva i njegovo sjedište, jer štetne posljedice nepotpune ili netočne oznake korisnika snosi nalogodavac, a banka nije dužna utvrditi bonitet korisnika ukoliko to nije drugačije dogovoreno s nalogodavcem. Dužna je obavijestiti jedino o informacijama koje su joj poznate iz njenog redovnog poslovanja.2) rok valjanosti akreditiva i mjesto predočenja dokumenata za plaćanje, jer akreditiv koji ne posjeduje naznaku roka nema pravnog učinka. Iako se i mjesto predočenja dokumenata za plaćanje smatra bitnim elementom, njegov izostanak ne znači pravnu ništavnost akreditiva, jer korisnik uvijek može predložiti dokumente za plaćanje akreditivnoj banci. U slučaju kada se ne zahtjeva predočenje transportnog dokumenta, za rok valjanosti akreditiva se smatra isti kao i krajnji rok predočenja dokumenata za plaćanje. Produženje roka valjanosti ne vrijedi u slučaju nastupa više sile (štrajk, pad telekomunikacija, SWIFT-a), pa korisnik gubi pravo zbog rizika više sile. Datum preporučene pošiljke se ne uzima u obzir, jer on vrijedi samo kod sudskih poslova, ali ne i kod bankarskih. U svezi s tim, poželjno je da svaki akreditiv posjeduje i rok za predočenje dokumenata za plaćanje, iako to nije bitan element akreditiva. Rok je osobito važan kad se zahtjeva i predočenje transportnog dokumenta. Ako rok u akreditivu nije naveden, potrebno je dokumente predložiti banci u honoriranje najkasnije 21 dan od datuma otpreme, ali u okviru roka valjanosti akreditiva. Dokumenti koji nisu predloženi za plaćanje u okviru roka valjanosti akreditiva ili u okviru zadanog roka za predočenje dokumenata računajući od datuma transportnog dokumenta, banka smatra nevažećim (stale documents) i ne vrši isplatu.4) Rok dozvoljen za otpremu robe je zadnji dozvoljeni datum otpreme robe, a on se utvrđuje datumom na transportnom dokumentu ili drugom otpremnom dokumentu (špediterska potvrda o preuzimanju robe). Zadnji datum za otpremu robe se ne može produžiti iz razloga zbog kojih se ne mogu produžiti rok valjanosti akreditiva ili rok za predočenje dokumenata za plaćanje. Produženje ovog roka moguće je isključivo uz promjenu uvjeta u samom akreditivu. Ukoliko rok za otpremu robe nije određen, banka neće preuzeti transportne dokumente koji označavaju kasniji rok otpreme nego je rok valjanosti akreditiva.5) Oznaka akreditivnog iznosa je dužnost nalogodavca već u nalogu za otvaranje akreditiva kada on treba navesti točan iznos i valutu na koji banka otvara akreditiv korisniku. Cirka (about) klauzula moguća je na akreditivni iznos, cijenu po jedinici robe ili količinu. Dozvoljava odstupanje od ± 10% akreditivnog iznosa, od cijene po jedinici robe ili od količine. U nalogu mora biti točno navedeno na što se točno odnosi cirka klauzula za određeni element ili za sve zajedno. Ako te naznake nema, moguće odstupanje iznosi samo ± 5%. Ako je banka otvorila akreditiv na iznos cirka 100.000 HRK, učinak cirka klauzule se odnosi jedino na akreditivni iznos, a ne na cijenu po jedinici ili količinu robe.

Ako se cirka klauzula odnosi na akreditivni iznos i na količinu, korisnik akreditiva može predočiti banci povećanu fakturu za 10% odnosno na iznos od 110.000 HRK. Ako se cirka klauzula odnosi samo na količinu, akreditivni iznos je gornja granica 100%, banka ne može isplatiti 110% iako je korisnik dostavio 110% robe.6) Oznaka vrste, kvalitete i količine robe u nalogu za otvorenje akreditiva. Banka savjetuje nalogodavcima da ne uključuju pretjerane pojedinosti koje se odnose na vrstu i opis robe. Za plaćanje u inozemstvo akreditivom nalogodavac popunjava i dostavlja banci Nalog 15 – Nalog za otvaranje akreditiva. Pokriće nalogodavca, do isplate iz akreditiva korisniku u inozemstvu, banka vodi na odgovarajućem računu pokrića iz skupine 71. Ako se inozemnoj banci daje unaprijed pokriće po otvorenom nostro akreditivu, to se pokriće do isplate iz akreditiva iskazuje na računu 3120. Prijenos pokrića obrađuje se Nalogom 11, uz šifru instrumenta predviđenu za akreditivno poslovanje te se knjiži: – duguje račun 3120 (šifra 770), – potražuje račun 3100 (šifra 770).

Dokumenti potrebni za korištenje akreditiva su upravo oni koje je prodavatelj (korisnik akreditiva) dobio od drugih sudionika u poslu, nakon što je obavio sve radnje na koje se obvezao ugovorom o kupoprodaji, odnosno nakon što je robu isporučio u skladu s odredbama ugovora5. Sve akreditivne dokumente prodavatelj je obvezan predati banci u roku određenom u akreditivu. Akreditivni dokumenti koji se u vanjskotrgovinskom poslovanju redovito pojavljuju kao uvjet korištenja (isplate) akreditiva jesu:DOKUMENTI OPISrobni dokumenti

Trgovačka faktura je osnovni robni dokument koji se redovito pojavljuje kao uvjet naplate akreditivnog iznosa. Ona se ovisno o potrebama, podnosi u više primjeraka, obično tri do pet. Trgovačka faktura mora glasiti na ime nalogodavca za otvaranje akreditiva i mora ju izdati korisnik akreditiva. Opis robe u njoj mora biti na jeziku ugovora i u potpunosti odgovarati opisu robe u akreditivu, cijeni i valuti plaćanja. Trgovačka faktura izdana od strane prodavatelja sadrži detaljni opis robe, količine, pojedinačne i ukupne cijene za svaku vrstu isporučene robe, eventualne propuste i konačnu ukupnu cijenu.

dokumenti o otpremi robe (transportni dokumenti)

Dokument o otpremi robe, ovisno o vrsti prijevoza, može biti npr. pomorska teretnica, dokument mješovitog (multimodalnog) prijevoza, međunarodni željeznički tovarni list, riječna teretnica, zračni tovarni list i dr. Najčešće je to čisti konosman (brodska teretnica), duplikat željezničkog tovarnog lista, kamionski ili zrakoplovni tovarni list ili neki drugi akreditivom predviđeni otpremni dokument.

dokumenti o osiguranju

Dokument o osiguranju (polica, ugovor) mora biti onakav kakav je propisan akreditivom i mora ga izdati osiguravajuće društvo ili njegov agent. Policom osiguranja prodavatelj dokazuje da je robu osigurao sukladno uvjetima akreditiva i time kupcu pribavio ispravu kojom u slučaju nastanka osiguranog rizika stječe pravo na naknadu štete. Pri tome banka provjerava samo odgovara li polica po svom vanjskom izgledu uobičajenoj polici, te jeli izdana i potpisana od osiguravajućeg društva ili njegovih agenata. Tu je i Certifikat o kakvoći i količini robe, ispostavljen od stručne ustanove navedene u akreditivu, kojim se potvrđuje da roba po količini i kakvoći odgovara ugovorenoj količini i kakvoći.

ostali akreditivni dokumenti

Ostali akreditivni dokumenti zahtijevaju se ovisno o vrsti robe koja se uvozi i zemlji njezina podrijetla, kao i o okolnostima vezanim za mogućnost slobodnog uvoza i stavljanja u promet robe iz uvoza. Najčešće su to: potvrde o podrijetlu robe, sanitarna, veterinarska i fito-patološka potvrda, konzularne fakture, tvornički atesti za isporučenu robu, certifikati organizacija ovlaštenih za provjeru kvalitete i količine robe, posebne potvrde što ih neke zemlje propisuju za uvoz robe itd.

5 Tako će npr. prodavatelj isporuku na paritetu FCA dokazivati željezničkim ili kamionskim teretnim listom; isporuku na paritetu CIF odredišna luka dokazivat će linijskom teretnicom s klauzulom "vozarina plaćena unaprijed"; isporuku FAS ukrcajna luka dokazivat će teretnicom s klauzulom "primljeno za ukrcaj" ili pristanišnom potvrdom, itd. Ako je dogovorena isporuka CIF odredišna luka, to će se trebati dokazati potvrdom (certifikatom) o kontroli kvalitete robe, itd.

Ispitivanje dokumenata jedna je od najvažnijih i najosjetljivijih radnji kod dokumentarnih akreditiva. Prema Jedinstvenim pravilima sve banke koje sudjeluju u plaćanju akreditivom (a to znači akreditivna, potvrđujuća i sve druge imenovane banke koje djeluju u njihovo ime) imaju na raspolaganju razuman rok (koji ne smije biti dulji od 7 "bankovnih" dana) da ih ispitaju i utvrde odgovaraju li ugovorenim dokumentima. U tom ih roku banke moraju prihvatiti ili odbiti te o svojoj odluci obavijestiti osobu od koje su primile dokumente. Prema obvezi nalogodavcu banka je dužna s razumnom pozornošću pregledati dokumente, a u isto vrijeme banka ima obvezu korisniku akreditiva isplatiti akreditivnu svotu. Ako pogriješi i ošteti korisnika akreditiva tako da odbije isplatu korisniku iako su dokumenti u skladu s propisanim, banka će odgovarati korisniku. Ako pak isplati korisnika, a da pritom primljeni dokumenti ne odgovaraju uvjetima iz akreditiva, banka će odgovarati nalogodavcu akreditiva. U jedinstvenim pravilima se ne kaže precizno što to znači ako se propisuje da će se smatrati kako dokumenti nisu u skladu s uvjetima akreditiva, a oni su po vanjskom izgledu međusobno proturječni (npr. kada bi jedan dokument pokazivao da je roba hrvatskog porijekla, a iz drugog dokumenta se vidi da je ona iz neke druge zemlje).

U ispitivanju dokumenata banke se moraju držati određenih načela koja su navedena u Jednoobraznim pravilima za međunarodni dokumentarni akreditiv. Ta načela su:Načelo stroge sukladnosti

čl. 37/C Jedinstvenih pravila propisuje da se opis robe u fakturi mora slagati (mora biti sukladan) s opisom robe iz akreditiva a da svi drugi dokumenti mogu sadržavati i opis robe koji nije identičan ali nije ni protivan, opisu robe sadržanom u akreditivu.

Načelo neproturječnosti

zahtjeva da banke međusobno uspoređuju prezentirane dokumente i da, osim ako je drukčije ugovoreno, prihvate samo one dokumente čiji sadržaj nije protivan nekom drugom prezentiranom dokumentu.

Načelo nesuglasnosti

razlikuje prihvatljive, neprihvatljive i granične slučajeve nesuglasnosti. Prihvatljive su one nesuglasnosti koje su dopuštene Jedinstvenim pravilima i one koje su predviđene u akreditivu. Ako je npr. akreditivni iznos određen izrazima "oko", "otprilike" ili sličnim, tolerancija je 10% iznad ili ispod navedene svote (cl. 39/a): Tolerancija za količinu robe je 5% naviše ili naniže pod uvjetom da se ne premaši svota akreditiva. Tolerancije nema ako je dogovorena količina u komadima robe. Neprihvatljive su one nesuglasnosti koje su izričito zabranjene pa u slučaju takvih nesuglasnosti banke moraju odbiti isplatu. Tako npr. banka mora odbiti primiti fakturu koja po vanjskom izgledu nije izdana od korisnika akreditiva ili nije naslovljena na nalogodavca. Granični slučajevi nesuglasnosti postoje onda kad banke zauzmu jedno stajalište, a sudovi drugo ili kad same banke nisu sigurne kako postupati. Takvi se slučajevi ne mogu unaprijed predvidjeti ili definirati.

3. Međunarodni dokumentarni akreditiv

Već je rečeno da akreditiv može biti domaći i međunarodni. Domaći akreditiv otvara jedna banka u drugoj banci u istoj zemlji, a međunarodni otvara domaća banka u banci u inozemstvu (nostro) ili inozemna banka u domaćoj banci (loro). Banka je obvezna ispuniti svoju obvezu korisniku akreditiva tek ako joj se podnesu dokumenti prema uvjetima iz ugovora. Izraz dokumentarni akreditiv obuhvaća svaki sporazum bez obzira na njegov naziv ili opis. Prema njemu banka na zahtjev i u skladu s instrukcijama komitenta treba obaviti plaćanje trećoj osobi i to: ili po nalogu komitenta, ili treba akceptirati i platiti mjenice koje vuče korisnik, odnosno daje ovlaštenje drugoj banci da

obavi takvo plaćanje, ili da takve mjenice akceptira i plati, uz predaju propisanih dokumenata i u skladu s odredbama i

uvjetima akreditiva. Propisani dokumenti koje korisnik mora tada priložiti su:

Konosman odnosno original tovarnog lista plaćeno unaprijed (freight prepaid) Commercial invoice – faktura,

Insurance policy – polica osiguranja, ostali dokumenti ako su navedeni u akreditivu (npr. težinski certifikati).

Međunarodni dokumentarni akreditiv je jedan od najvažnijih instrumenata međunarodnog platnog prometa i sredstvo osiguravanja izvršenja financijske obveze iz robnog dijela vanjsko-trgovinskog poslovanja. Kraticom L/C (The Letter of Credit) prema Međunarodnoj trgovačkoj komori se definira kao instrument plaćanja u kojemu se neka banka na zahtjev i po nalogu svog komitenta (nalogodavca) obvezuje da će isplatiti korisniku akreditiva, ili nekoj trećoj osobi po njegovoj naredbi određeni novčani iznos (odnosno akceptirati, negocirati ili isplatiti mjenicu vučenu od korisnika) ili da će ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje (odnosno akceptiranje, negociranje ili isplatu mjenice) pod uvjetom da korisnik, ili ta treća osoba, banci preda ugovorene dokumente i udovolji svim ostalim uvjetima akreditiva.

Međunarodni dokumentarni akreditivi su plod i rezultat dugotrajne trgovačke i bankarske prakse. Regulirani su tzv. jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive (Uniform Customs and Practice for Documentary Credits, ICC Publication No.600.) koje je prvi put 1933., objavila Međunarodna trgovačka komora u Parizu, ista ona institucija koja je objavila i klauzule Incotermsa. Ta se pravila dopunjuju i mijenjaju u prosjeku svakih desetak godina. Jedinstvena pravila su kodificirani trgovački običaji tako da ih formalno pravno, banke ne moraju rabiti u poslovanju. U stvarnosti po njima rade sve važnije banke u svijetu. Niti Incoterms, niti Jedinstvena pravila nisu donesena u obliku međunarodne konvencije, države nisu sudjelovale u njihovoj izradi niti su ih na bilo koji način financirale.

Često korištenje međunarodnog akreditiva prilikom plaćanja u međunarodnoj trgovini je proizašlo iz pozitivnih karakteristika međunarodnog dokumentarnog akreditiva, pozitivna strana se ogleda u plaćanju robe uvjetovanom uvidom i provjerom robnih dokumenata. Međunarodni dokumentarni akreditiv daje određene prednosti i kupcu i prodavatelju: osigurava kupca od mogućih pogrešaka ili zloupotreba prodavatelja u tijeku isporuke robe. Zbog

toga što se dokumenti moraju predati na kontrolu imenovanoj banci prije isplate, kupac je siguran da će mu biti isporučena roba koju je kupio prema unaprijed ugovorenim uvjetima, odnosno prodavatelj neće moći naplatiti prodanu robu ako roba ne odgovara kvalitativnim i kvantitativnim uvjetima koji su unaprijed ugovoreni u kupoprodajnom ugovoru.

Kupac ima u mogućnosti kreditiranja od svoje banke u slučaju kada prilikom sklapanja kupnje robe ne posjeduje dovoljan iznos deviza za plaćanje kupljene robe.

Prodavatelju ubrzava naplatu potraživanja, odmah po predaji ugovorenih dokumenata. Prodavatelj se u određenoj mjeri osigurava i od rizika ukrcaja robe, jer ako od banke ne dobije potvrdu da je u njegovu korist otvoren akreditiv, neće izvršiti otpremu robe, i time će izbjeći troškove koji bi mogli nastati u slučaju da kupac ne prihvati dio ili cijelu pošiljku.

3.1. Primjer ugovaranja i plaćanja međunarodnim dokumentarnim akreditivom

Svako plaćanje akreditivom u konkretnom vanjsko-trgovinskom poslu se precizno opisuje u posebnom članku kupoprodajnog ugovora, koji se u praksi naziva i akreditivnom klauzulom. Taj članak kupoprodajnog ugovora treba sadržavati sve podatke za davanje potpunog i preciznog naloga za otvaranje akreditiva, temeljem kojeg će akreditivna banka otvoriti akreditiv i obaviti plaćanje. Akreditivnom klauzulom treba jasno odrediti vrstu akreditiva, jasno imenovati osobe i precizno odrediti njihovu ulogu u plaćanju, jasno odrediti sve rokove važne za plaćanja i povezane s plaćanjem i precizno nabrojiti sve akreditivne dokumente, bez kojih se akreditiv neće moći iskoristiti. Postupak plaćanja međunarodnim dokumentarnim akreditivom se može podijeliti na nekoliko faza i postupaka:

1. temelj za korištenje akreditiva je ugovor, a u većini slučajeva se radi o kupoprodajnom ugovoru u kojem se ustanovi obveza kupca robe da bi uplatio određenu svotu novca drugoj strani tj. prodavatelju. Kupac se ugovorom obvezuje da će prodavatelju robu platiti dokumentarnim akreditivom.

2. Kupac će, nakon sklapanja temeljnog ugovora s prodavateljem robe o plaćanju akreditivom, dati nalog svojoj banci za otvaranje akreditiva u korist prodavatelja. To znači da nakon zaključenog temeljnog ugovora kupac čini slijedeći korak u izvršenju međunarodnim dokumentarnim akreditivom. Time se postiže određena sigurnost prodavatelja u pogledu izvršenja cjelokupnog posla.

3. Kada banka zaprimi zahtjev za otvaranje akreditiva od kupca, ona će izraditi akreditivno pismo. U pismu jasno navodi obvezu da će prodavatelju uplatiti točno određenu svotu novca ili akceptirati ili isplatiti mjenicu, samo onda kada joj prodavatelj dostavi sve zahtijevane dokumente u njihovom roku predaje. Nakon izrade akreditivnog pisma, u kojem precizira dokumente koje prodavatelj mora predati i utvrđene rokove predaje, banka šalje akreditivno pismo prodavatelju pomoću banke u državi prodavatelja.

4. Kada prodavatelj primi akreditivno pismo, tada u slučaju da svi uvjeti iz akreditivnog pisma odgovaraju njegovim očekivanjima, on će predati banci tražene dokumente i čekati isplatu.

5. Banka koja je ovlaštena primiti dokumente ima obvezu provjeriti da li dokumenti odgovaraju opisima iz akreditivnog pisma, te da li su predani u roku odnosno da li su ispunjeni svi uvjeti isplate. Ako nema nikakvih nedostataka u vezi prodavateljevih dokumenata, banka ispunjava svoju akreditivnu obvezu ili ako se utvrde manjkavosti i nepodudaranje s opisima iz akreditivnog pisma, banka će odbiti ispunjenje isplate.

6. Ako banka ne isplati akreditivnu svotu, ona primljene dokumente stavlja na raspolaganje prodavatelju od kojeg ih je primila, a u slučaju isplate akreditivne svote, ona primljene dokumente prosljeđuje kupcu kako bi mu omogućila preuzimanje robe od prijevoznika.

PRIMJER: Pretpostavimo npr. da je tvrtka Zagreb d.d. dogovorila s njemačkom tvrtkom Hamburg GmbH, izvoz 1000 kom. robe X po cijeni EUR 100 po komadu CIF Hamburg Inc. Ugovoreno je plaćanje potvrđenim međunarodnim akreditivom. Banka izvoznika je Zagrebačka banka iz Zagreba, a banka inozemnog kupca je Deutsche Bank iz Hamburga. Rok za otvaranje akreditiva je 1.06.2014., rok isporuke je 15.06.2014, a rok valjanosti akreditiva je 20.07.2004. kod banke prodavatelja. U tom bi slučaju akreditivna klauzula mogla glasiti npr. ovako:

Roba X će biti plaćena potvrđenim neopozivim međunarodnim dokumentarnim akreditivom. Kupac, tvrtka Hamburg GmbH, obvezuje se da će najkasnije do 1.06.2004, otvoriti akreditiv na EUR 100.000,00 (stotisućaEUR) kod Deutsche Bank iz Hamburga, a u korist tvrtke Zagreb d.d. iz Zagreba. Akreditiv će potvrditi Zagrebačka banka iz Zagreba. Rok valjanosti je 20.07.2014. Akreditiv je naplativ u Zagrebačkoj banci u Zagrebu, odmah po prezentaciji dokumenata:1. potpisana originalna trgovačka faktura naslovljena na kupca u tri primjerka,2. puni set čistih teretnica (3/3) po naredbi kupca i s klauzulama "ukrcano na brod" i ''vozarina

plaćena unaprijed",3. prenosiva polica osiguranja po CIF uvjetima,4. certifikat o kontroli kvalitete izdan od tvrtke Euroinspekt iz Rijeke, 5. kopija brzojava s podacima o količini i vrijednosti otpremljene robe, datumu ukrcaja, te

imenu i zastavi broda. Nakon potpisivanja ugovora, slijedi i njegova provedba. Pri tome postupak plaćanja akreditivom

možemo lako objasniti kroz dvije faze: otvaranja akreditiva i fazu korištenja akreditiva.

U fazi otvaranja akreditiva njemački kupac (u ulozi nalogodavca) daje akreditivnoj banci u svojoj zemlji (Deutsche Bank) nalog za otvaranje akreditiva u koji upisuje sve uvjete iz gornjeg članka. Nalog za otvaranje akreditiva je formular (tiskanica) čiji je sadržaj precizno određen u Jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive, a moraju ga poštovati sve banke koje rade po tim pravilima. Sadržaj i izgled naših naloga za otvaranje akreditiva propisala je Hrvatska narodna banka Odlukom o obavljanju platnog prometa s inozemstvom. Uz nalog doznačava i dogovoreni iznos deviza.

Po odredbama iz naloga banka otvara akreditiv i prosljeđuje ga potvrđujućoj banci (Zagrebačka banka u Zagrebu) koja korisniku (Zagreb d.o.o.) šalje tzv. obavijest o otvorenom akreditivu. U njoj navodi sve uvjete iz akreditiva o kojima ju je obavijestila akreditivna banka. I ta je tiskanica propisana Jedinstvenim pravilima, a HNB je propisao i njezin izgled i sadržaj za uporabu u domaćim bankama. Obavijest koju je primio znači da mu Zagrebačka banka neopozivo stavlja na raspolaganje EUR 100.000 i da mu daje obećanje kako će mu taj iznos odmah isplatiti po prezentaciji dogovorenih isprava (onih pet dokumenata iz gornjeg primjera) pod uvjetom da to bude u okviru zadanih rokova. Time je izvoznik otklonio svoj osnovni rizik (rizik naplate) pa odmah može dati nalog za početak isporuke robe.

Nakon što je korisnik akreditiva (tvrtka Zagreb d.o.o.) isporučio robu u skladu s ugovorom, od svog otpremnika dobiva sve dokumente (isprave) koji dokazuju da je roba isporučena u skladu s ugovorom (fakturu, teretnicu, policu osiguranja, certifikat o kontroli kvalitete, brzojav o otpremi). Sada ove dokumente prezentira (dostavlja) potvrđujućoj banci (Zagrebačkoj banci u Zagrebu).

Potvrđujuća banka (Zagrebačka banka) prima dokumente, te ih pregledava kako bi vidjela dali odgovaraju li u potpunosti uvjetima iz akreditiva i jesu prezentirani u roku. Ako nema nikakvih primjedbi, banka prihvaća dokumente, a korisnikovu računu odmah odobrava EUR 100.000,

koliki je akreditivni iznos. Primljene dokumente Zagrebačka banka potom šalje akreditivnoj banci (Deutsche Bank) koja ponovno provjerava dokumente i ako je sve u redu, računu potvrđujuće banke (Zagrebačke banke) koja je provela isplatu po akreditivu, odobrava EUR 100.000, uvećane za uobičajene troškove. Akreditivna banka (Deutsche Bank) potom dokumente uručuje nalogodavcu (tvrtki Hamburg GmbH, kupcu robe) koji bez njih ne može preuzeti robu od brodara, niti ju može cariniti.

3.2. Sudionici i rokovi u plaćanju međunarodnim dokumentarnim akreditivima

Prema definiciji akreditiva sudionici u plaćanju međunarodnim dokumentarnim akreditivom:SUDIONICI OPISNalogodavac(Applicant for the Letter of Credit)

u međunarodnoj robnoj razmjeni to je redovito kupac (uvoznik) koji daje nalog svoj poslovnoj banci da, na temelju financijskog pokrića što ga ima u toj banci na temelju odobrenog kredita, otvori akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera (dobavljača - izvoznika)

Akreditivna banka (The Issuing bank)

banka koja otvara međunarodni dokumentarni akreditiv na zahtjev nalogodavca i točno prema uputama dobivenim u nalogu za otvaranje akreditiva, najčešće je to banka u zemlji nalogodavca

Korisnik (The Beneficiary)

Obično prodavatelj (izvoznik) koji, predočenjem određenih dokumenata i ispunjenjem ostalih uvjeta u akreditivu, stječe pravo iskorištenja akreditiva

Imenovana banka(The Nominated Bank)

Svaka banka koja po ovlaštenju akreditivne banke preuzima određene obveze prema korisniku akreditiva. Najčešće je to banka iz zemlje korisnika akreditiva. The Nominated Bank je svaka banka, osim akreditivne, koja je od akreditivne banke dobila nalog da obavi neku radnju u vezi s akreditivom odnosno to je svaka banka ovlaštena isplatiti akreditiv, preuzeti obvezu odgođenog plaćanja, akceptirati ili otkupiti mjenicu. Imenovana banka može biti i potvrđujuća banka.

Imenovane banke (ili posredničke banke), ovisno o vrsti međunarodnog dokumentarnog akreditiva mogu preuzeti različite obveze i odgovornosti po ovlaštenju akreditivne banke:IMENOVANA BANKA

OPIS

Priopćujućabanka

Avizirajuća (engl. advising bank) je banka u zemlji korisnika akreditiva, preko koje akreditivna (otvarajuća) banka priopćava (avizira) akreditiv korisniku. To je banka "poštar" koja obavještava korisnika o tome da je akreditiv otvoren i kakvi su uvjeti akreditiva. U poslovnoj praksi uobičajeno je da akreditivna banka ne dostavlja akreditiv korisniku neposredno, već preko svoje korespondentne banke u zemlji korisnika. Avizirajuća banka može imati ulogu prenositelja poruka i ulogu nominirane banke. U prvom slučaju nije ovlaštena ispitati primljene dokumente ni ispuniti obvezu koja proizlazi iz akreditiva, što je ovlaštena u drugom slučaju. Ako ovlašteno ispita dokumente i ispuni korisniku obvezu koja proizlazi iz akreditiva, priopćujuća (nominirana) banka stječe potraživanje isplaćene svote prema akreditivnoj banci.

Isplatna banka (Paying Bank) isplaćuje akreditivni iznos, ali nakon što joj ga doznači akreditivna banka. Paying bank kontrolira dokumente i isplaćuje iznos korisniku, budući da se akreditivna banka obvezuje da će joj rambursirati isplaćeni iznos.

Negocirajuća banka

ovlaštena je od akreditivne banke da isplati korisniku akreditivni iznos, nakon što korisnik prezentira uvjetovane dokumente i da negocira mjenicu. Ona je u zemlji izvoznikova bankovna veza akreditivne banke i njena je uloga prihvaćati dokumente i otkupljivati mjenice te ih dostaviti akreditivnoj banci. Akreditivna banka joj prethodno izdaje pokriće za otkup mjenice od korisnika akreditiva.

Akceptna banka

posrednička banka koja je ovlaštena od strane akreditivne banke da po primitku urednih akreditivnih dokumenata akceptira i o dospijeću plati mjenicu vučenu od strane korisnika akreditiva

Rambusna banka

isplatna i/ili konfirmirajuća banka kojoj akreditivna banka direktno ili putem treće banke rambursira, odnosno posrednička banka koja po ovlaštenju akreditivne

banke isplatnoj, akceptnoj i negocirajućoj banci honorira rambusno potraživanje.Potvrđujuća banka

Konfirmirajuća banka (confirming bank – confirmed L/C) koja potvrđuje da će ona plaćati akreditiv ako su joj dokumenti predani (koristi se kod plaćanja gdje postoje devizna ograničenja). Ona je preuzela obvezu da će korisniku odmah isplatiti akreditivni iznos odmah nakon što joj korisnik prezentira sve tražene dokumente, isplatu će izvršiti bez čekanja pokrića od akreditivne banke. To je posrednička banka koja po nalogu akreditivne banke, nakon što primi uredne akreditivne dokumente isplaćuje s akreditiva svotu. Najčešće je to poslovna banka izvoznika. Ako preuzima obvezu plaćanja, mora se dogovoriti s akreditivnom bankom kako će ju rambursirati i mora ugovoriti pokriće. Obično su te banke kontokorentne, pa se konfirmirajuća banka naplaćuje s računa koji je akreditivna banka otvorila u toj banci.

U slučaju potvrđenog (konfirmiranog) akreditiva dvije su banke (akreditivna i potvrđujuća) ravnopravni dužnici obveze iz akreditiva. Potvrđujuća banka osim što priopći akreditiv korisniku dodaje i svoju potvrdu ili konformaciju. Time se uspostavlja čvrsta dodatna obveza ispunjenja obveza iz akreditiva.

potraživanje po plaćenom akreditivu

nalog za otvaranje akreditiva

zahtjev za isplatu potraživanje potraživanje po regresu

zahtjev za isplatu isplata akreditiva

Pri ugovaranju plaćanja dokumentarnim akreditivom važno je ugovoriti određene rokove i mjesto podnošenja dokumenata. Jedinstvena pravila određuju da svaki akreditiv mora sadržavati odredbe o roku za podnošenje (predaju) dokumenata, odredbu o roku do kojeg je akreditiv valjan te odredbu o mjestu u kojem se dokumenti moraju podnijeti na plaćanje ili otkup.ROKOVI OPISRok za podnošenje dokumenata banci

određuje se nakon datuma prijevozne isprave. Ako on u akreditivu nije naznačen, banka će primijeniti odredbu Jedinstvenih pravila koja određuje da se dokumenti moraju podnijeti banci najkasnije 21 dan od datuma transportnog dokumenta. Ako se dokumenti podnesu na naplatu nakon isteka valjanosti akreditiva, banka nije više dužna obaviti isplatu čak i kad su dokumenti uredni i sukladni.

Rok valjanosti akreditiva

rok do kojeg je banka dužna od korisnika primiti, ispitati i honorirati ugovorene dokumente. Ako je u nekom akreditivu rok valjanosti određen izrazima kao "mjesec dana" ili "šest mjeseci", bez određivanja dana od kada taj rok počinje teći, smatrat će se da rok počinje teći od dana kad je akreditivna banka otvorila akreditiv. Ako posljednji dan roka pada na neradni dan, rokovi akreditiva se produljuju na sljedeći bankovni radni dan. Međutim ako u akreditivu nije određen posljednji datum isporuke, banke tada neće primiti dokumente iz kojih se vidi da je isporuka provedena nakon dana valjanosti akreditiva. U tom slučaju banka mora napisati izjavu u kojoj potvrđuje da su dokumenti podneseni u roku produljenom u skladu s čl. 44. Jedinstvenih pravila.

Prekluzija (gubitak prava)

Ako banka sa zakašnjenjem ili nepravilno reklamira dokumente, gubi svoja prava i dužna je platiti akreditiv. Učinak prekluzije vrijedi za akreditivnu i konfirmacijsku banku, ne za nominiranu – isplatnu banku. Dopustiv je prijeboj samo neposrednih (direktnih), neospornih i dospjelih međusobnih potraživanja, ne i potraživanja koja su na banku cedirana.

Mjesto plaćanja važno je zato što je banka dužna isplatiti akreditiv samo na onom mjestu koje je određeno u akreditivu. Zbog toga svi akreditivi moraju odrediti mjesto na kojemu će se prezentirati dokumenti za plaćanje, odnosno na akcept ili na otkup. Određivanje mjesta plaćanja je u

Banka Poduzeće A

Poduzeće BKomfirmirajuća banka

ovlasti akreditivne banke koja može odrediti da mjesto za prezentaciju dokumenata i plaćanja bude kod bilo koje imenovane banke iz akreditiva.

Po isplati iz akreditiva korisniku u inozemstvu banka ispostavlja Nalog 15a - Izvješće o isplati iz akreditiva. Nalog 15a dostavlja se nalogodavcu ovisno o dogovoru između banke i nalogodavca. Isplata iz akreditiva knjiži se u banci: – duguje odgovarajući račun pokrića iz skupine 71, – potražuje račun 3100 ili 709, odnosno 3120, uz šifru osnove vanjskotrgovinskog posla i šifru instrumenta za akreditivno poslovanje.

4. Vrste akreditiva

Akreditive promatramo:1. prema načinu i roku isplate, 2. obzirom na odnos akreditivne banke i korisnika, 3. prema bankarskoj praksi.

4.1. Akreditivi prema načinu i roku isplate

Pod vrstom akreditiva prema Jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive (u članku 10. odjeljak a) podrazumijeva se akreditiv prema načinu i roku isplate s: plaćanjem po viđenju - isporučena roba se plaća po predaji urednih akreditivnih dokumenata, odgođenim plaćanjem – plaćanje isporučene robe obavlja se u vremenu određenom u akreditivu, akceptiranjem i plaćanjem mjenice – banka akceptira mjenicu koju na nju vuče izvoznik i tu

mjenicu o dospijeću plaća, otkupom mjenice i /ili dokumenata – banka otkupljuje mjenicu i ili dokumente.Svaki akreditiv mora sadržavati odredbu o krajnjem roku za podnošenje dokumenata na plaćanje, akceptiranje ili negociranje.VRSTE AKREDITIVI PREMA NAČINU I ROKU ISPLATEAkreditivi po viđenju (by sight payment)

Oni kod kojih se korisniku akreditiva akreditivni iznos isplaćuje neposredno nakon što u banku donese propisane isprave, odnosno odmah po prezentaciji dokumenata.Banka ima obvezu korisniku isplatiti u akreditivu određenu svotu novca odmah po prezentaciji dokumenata.

Akreditivi uz odgođeno plaćanje (by delerred payment)

Noviji oblik akreditiva iz čijeg je naziva jasno da se plaćanje ne obavlja odmah po prezentaciji dokumenata, već u dogovorenom roku (obično 30, 60, 90, 120 ili više dana nakon prezentacije). Za korisnika (prodavatelja) je to donekle riskantnije jer nalogodavac (kupac) dolazi u posjed robe prije nego ju je platio. Ipak osnovna sigurnost ostaje, jer čak i uz eventualne prigovore kupca na kakvoću isporučene robe i moguće pokušaje da spriječi isplatu, banka jamči plaćanje i dužna ga je obaviti u skladu s nalogom za otvaranje akreditiva. U praksi se događa da imenovana ili potvrđujuća banka na zahtjev korisnika, diskontira i odmah isplati takav akreditiv, što rezultira različitim vrstama sporova.

Akreditivi s plaćanjem akceptom mjenice (by cceptance)

Korisnik akreditiva uz uobičajene akreditivne dokumente banci prezentira i mjenicu vučenu na banku. Kod takvih akreditiva korisnik, umjesto isplate akreditivnog iznosa, natrag dobiva mjenicu koju je potpisala (akceptirala) banka a čiji je datum dospijeća dogovoren i određen na neki datum u budućnosti. Taj akreditiv je sličan akreditivima s odgođenim plaćanjem kod kojih ne dolazi do plaćanja odmah po prezentaciji dokumenata, već u određenom razdoblju nakon toga. Razlika je u tome što mjenicu iz akceptnog akreditiva, gdje je glavni dužnik (trasat) banka koja je mjenicu akceptirala, korisnik (prodavatelj) može eskontirati prije roka njezina dospijeća ako mu je hitno potreban novac. Akcept poznate banke omogućuje izvozniku plaćanje nekih drugih dospjelih obveza prijenosom (indosiranjem) mjenice na svojeg vjerovnika.

Akreditivi s isplatom

Otkupni (negocijacijski) akreditivi također se koriste mjenicama uz dokumente. Praksa korištenja mjenica je angloameričkih korijena, dok su europski akreditivi

mjenice ili dokumenata (by negotiation)

pretežito bez mjenice. Bitno je da je sam akreditiv neprenosiv, dok su mjenice koje se primjenjuju uz akreditiv prenosive. U takvom akreditivu, akreditivna banka ovlasti korisnika da na nju vuče mjenicu i određuje da će ju ona prezentirati zajedno s otpremnim i drugim dokumentima. Najvažnije je da banka jamči da će tu mjenicu isplatiti odmah po njezinu dospijeću. Budući da u poslu često sudjeluju i posredničke banke, moguće je da takvu obvezu preuzmu i one. Razlika u odnosu na akceptni akreditiv je u tome što je mjenica trasirana na samog kupca, a ne na banku kao u slučaju akceptnog akreditiva, odnosno mjenica je za razliku od akreditiva prenosiva. Banka jamči isplatu mjenice odmah po njezinom dospijeću.

4.2. Akreditivi po pravnom karakteru odnosa akreditivne banke i korisnika

VRSTE AKREDITIVI U ODNOSU AKREDITIVNE BANKE I KORISNIKAUvjetni i bezuvjetni

Kod uvjetnih akreditiva korisnik prije ispunjavanja bančine obveze mora ispuniti uvjete. Primjer su dokumentarni ili robni akreditiv. Kod bezuvjetnih akreditiva obveza banke nije vezana posebnom činidbom korisnika akreditiva

Obični i dokumentarni

Kod običnih akreditiva banka ispunjava svoju obvezu prema korisniku bez njegove obveze da banci podnese dokumente. Dokumentarni akreditiv postoji onda kada je banka obvezna ispuniti korisniku akreditiva obvezu, uz uvjet da joj se podnesu dokumenti. Svaki akreditiv mora sadržavati odredbu o krajnjem roku za podnošenje dokumenata na plaćanje, akceptiranje ili negociranje.

Opozivi i neopoziviakreditivi

U skladu s Jedinstvenim pravilima (čl. 6.) svi akreditivi moraju imati naznaku jesu li opozivi ili neopozivi. Ako neki akreditiv nema takvu naznaku, smatra se neopozivim. Opozivi akreditiv može u svakom trenutku biti izmijenjen ili otkazan od strane akreditivne banke, i to bez suglasnosti korisnika akreditiva. Takvi su se akreditivi upotrebljavali u razdoblju prije Prvog svjetskog rata, kad su se trgovci bolje međusobno poznavali. Danas su ti akreditivi, zbog nesigurnosti, gotovo nestali iz prakse i upotrebljavaju se samo između stranaka koje se dobro poznaju te za plaćanja između ogranaka istog poduzeća. Od 1994. svaki je akreditiv neopozivi osim ako nije navedeno suprotno. Neopozivi akreditiv je čvrsta, neopoziva, samostalna i neposredna obveza banke prema korisnicima akreditiva, koji se može ukinuti ili izmijeniti samo sporazumom svih zainteresiranih.

Potvrđeni i nepotvrđeni akreditivi

Kad akreditivna banka preuzme neopozivu obvezu plaćanja ili akcepta mjenice govorimo o nepotvrđenom ili nekonfirmiranom akreditivu. Ako imenovana banka nije potvrđujuća, tada ona ne preuzima izravnu obvezu plaćanja u odnosu prema korisniku, pa niti u slučaju kad je ovlaštena primiti dokumente ili obaviti plaćanje (JP čl.10/c). Potvrđeni (komfirmirani) akreditivi imaju neopozivu obvezu isplate ili akceptiranja mjenice preuzete od posredničke banke. Posrednička banka postaje potvrđujuća, odnosno konfirmirajuća banka. Potvrđeni akreditiv javlja se u slučaju kada banka ovlasti i pozove drugu banku da potvrdi neopozivi akreditiv. Radi se o novoj, dodatnoj samostalnoj obvezi konfirmacijske banke prema korisniku akreditiva. Koristi se kada kupac nema povjerenja u akreditivnu banku ili kada pravna regulativa određene zemlje brani stranim bankama da isplaćuju novac rezidentima te zemlje. Potvrđeni akreditiv se danas vrlo često upotrebljava u međunarodnoj trgovini. Korisniku to odgovara jer on često nije u mogućnosti provjeravati bonitet akreditivne banke (koja je najčešće u zemlji nalogodavca). Obveza potvrđujuće banke je jednaka obvezi akreditivne banke. Samostalna je i odvojena od obveze akreditivne banke.

Prenosivi i neprenosivi akreditiv

Neprenosivi akreditiv se može prenijeti samo jednom, osim ako u njemu nije izričito predviđeno drukčije. Pri tome se ponovni prijenos na prvog korisnika ne smatra zabranjenim transferom. Oznaka da je akreditiv prenosiv znači da korisnik može prenijeti svoja prava iz akreditiva na neku treću osobu. Postupak otvaranja prenosivog akreditiva podrazumijeva da nalogodavac od akreditivne banke mora izrijekom zatražiti otvaranje takvog akreditiva. Ako ona na to pristane, akreditiv će

od akreditivne banke biti izričito označen kao prenosivi (transferable). Trgovcu je ovo važan instrument plaćanja budući da mu omogućava financiranje svojih podugovarača novcem iz akreditiva, bez angažiranja vlastitih novčanih sredstava. Osnovni uvjeti akreditiva vrijede i za novog korisnika. Pri naplati akreditiva prvi korisnik prenesenog akreditiva ima pravo zamijeniti mjenice i fakture drugog korisnika za svoje vlastite, na kojima su cijene i ukupni iznosi uvećani i odgovaraju uvjetima iz originalnog akreditiva.

Domicilirani i cirkularni

Domicilni akreditiv označava u kojoj se banci isplaćuje, a cirkularni se može koristiti u više banaka. Obzirom na to u akreditivu mogu sudjelovati banke koje vrše plaćanje, akceptiranje ili negociranje.

4.3. Akreditivi prema bankarskoj praksi

VRSTE AKREDITIVI PREMA BANKARSKOJ PRAKSILoro inostro akreditivi

Loro (dolazeći) odnosno izvozni akreditiv izvoznik dobiva od inozemnog partnera putem svoje poslovne banke, otvara ga inozemni kupac u korist domaćeg izvoznika (korisnika). Nakon provjere i prihvaćanja svih uvjeta, on postaje važeći. Nostro akreditiv (odlazeći, izvozni) je onaj koji domaći uvoznik otvara u korist inozemnog korisnika (prodavatelja. Može biti pokriven ili nepokriven. Za pokriven akreditiv iznos se polaže unaprijed, prije otvaranja. Kod nepokrivenog iznos se osigurava dva dana prije datuma plaćanja.

isplatni i akreditivi s odgođenim plaćanjem

Isplatni akreditiv isplata u gotovini odmah ili nakon roka dospijeća. Kod akreditiva s odgođenim plaćanjem bančina obveza isplate akreditivne svote ne dospijeva odmah nakon podnošenja i isteka rokova za ispitivanje sadržaja dokumenata. U ovoj vrsti akreditiva bančina obveza dospijeva u onom roku koji je naveden u samom akreditivu.

Akceptni akreditivi

Akceptnim akreditivom prodavatelj kreditira kupca, uključena je mjenica kao vrijednosni papir. Korisnik akreditiva daje dokumente i priprema mjenicu, javlja se kao remitent i trasant, a akreditivna banka akceptira mjenicu (akceptant), mjenica glasi na iznos u akreditivu. Kada banka akceptira mjenicu, korisniku akreditiva je omogućeno da tu mjenicu eskontira i time pribavi potrebna novčana sredstva.

Negocirajući akreditivi

Ostatak anglosaksonske prakse, uz ostale dokumente kupac daje i mjenicu trasiranu na nalogodavca, ne u službi vrijednosnog papira nego kao dokaz da je korisnik po akreditivu iznos primio, dospjelost mjenice «at sight». U negocirajućem akreditivu akreditivni posao se izvršava korištenjem mjenice koja je izdana od strane korisnika akreditiva. Razlika u odnosu na akceptni akreditiv je u tome što je mjenica trasirana na kupca, a ne na banku kao u slučaju akceptnog akreditiva.

Obični (jednokratni) Rotativni (revolving) akreditivi

Obični (jednokratni) akreditivi se ne obnavljaju nakon što se iskoriste. Služe samo za jednokratno iskorištenje akreditivnog iznosa i koriste se u plaćanjima jednokratnih isporuka robe. Rotativni (revolving) akreditiv je onaj koji se nakon svakog korištenja automatski obnavlja na prvotnu svotu. Taj se akreditiv u pravilu otvara kada se ugovorena isporuka robe obavlja u nekoliko približno jednakih dijelova, pa se i akreditiv otvara na svotu koja pokriva vrijednost takvog dijela ukupno ugovorene količine robe. Prednost ovoga akreditiva dolazi do izražaja kada kupac plaća više sukcesivnih isporuka robe prodavatelju, unutar određenog razdoblja. Tada je jednostavnije otvoriti jedan revolving akreditiv, nego za svaku pojedinačnu isporuku otvarati novi akreditiv. Revolving akreditiv zahtijeva se manje novčano pokriće, a provizija se banci plaća prema stvarno obavljenim tranšama. Revolving akreditivi se mogu obnavljati ili u vremenu ili u vrijednosti. Ako se obnavljaju u vremenu, određena će svota stajati na raspolaganju svakog tjedna, mjeseca ili nekoga drugog vremenskog razdoblja, bez obzira na to je li svota povučena u ranijem razdoblju. Obnovljivi po iznosu mogu biti kumulativni ili nekumulativni. Kod kumulativnih se neupotrijebljeni iznos jednog razdoblja prenosi u drugo razdoblje i tako povećava ukupna svota, a nekumulativni su oni

kod kojih se neiskorišteni iznos ne može prenijeti u drugo razdoblje, pa propada.Pod-akreditivi (Back-to-back)

Pod-akreditivi (Back to Back) su takvi akreditivi kod kojih korisnik upotrebljava akreditiv kao podlogu za otvaranje jednog novog akreditiva (kod te iste banke) koji mu sada služi za financiranje kupnje robe od svojih dobavljača. Prvi (prodajni) akreditiv služi banci korisnika (prodavatelja) kao podloga za otvaranje novoga (kupovnog) akreditiva. Back to back akreditiv je blizak prijenosivom akreditivu, razvio se je kao odgovor na zahtjev da banke omoguće financiranje akreditivnog pokrića u poslovima kada se organizator posla pojavljuje kao kupac i prodavatelj iste robe (reeksport), a nema drugih izvora koji bi služili kao pokriće za otvaranje akreditiva. Uobičajeno je da se banke u takvim poslovima osiguravaju time da se one same mogu naplatiti iz originalnog, prodajnog, akreditiva. Da bi se to postiglo, potrebno je uskladiti uvjete iz oba akreditiva. U tu će svrhu banke često tražiti da i one same dođu u posjed dokumenata robe koja je kupljena kupovnim akreditivom.

s crvenom ili zelenom klauzulom

Akreditivi s crvenom ili sa zelenom klauzulom ili packing su akreditivi kod kojih akreditivna ili imenovana banka u zemlji prodavatelja dobiva pravo da korisniku može predujmiti određeni iznos akreditiva bez ikakvih uvjeta. Uobičajeno je da se odredbe o predujmu upisuju crvenom ili zelenom tintom te su i po tome dobili naziv. Pogoduju korisnicima (prodavateljima) jer ih kreditiraju. Red clause su rijetko u primjeni. Korisnik po akreditivu može vući 5-10% avansa kako bi financirao otpremu robe. Daje se pismena obveza za vraćanje avansa ukoliko se roba ne pošalje. Oni su rizični i za akreditivne banke i nalogodavce (kupce) jer isplate predujma bez dokumenata onemogućavaju provjeru da li prodavatelji postupaju u skladu s ugovorom. Taj način plaćanja razvio se u trgovini sirovinama (rižom, pamukom, vunom, i sl. sa zemljama Dalekog istoka i Australijom. U JPO-500 nisu regulirani akreditivi: Revolving, Back to back, Red clause

Stand by akreditivi

Stand by akreditiv je poseban oblik preuzimanja obveze od strane neke banke po nalogu njezina nalogodavca, da će isplatiti određenu svotu novca naznačenu u akreditivu određenoj osobi (korisniku). Uvjet je da u određenom vremenu preda toj banci pisanu izjavu da dužnik nalogodavac o dospijeću nije isplatio svoju obvezu, te da uz izjavu preda (ako je akreditivom to ugovoreno) i druge dokumente, ovisno o prirodi konkretnog posla.

5. Akreditiv kao instrument osiguravanja plaćanja

Stand by akreditiv je vrsta bankarske garancije, a razvio se u SAD. Američke banke po EDGE Actu ne smiju izdavati garancije na prvi poziv, taj posao obavljaju osiguravajuća društva, pa banke izdaju Standby L/C. Klasični L/C je komercijalni instrument plaćanja, a ne osiguranja. Standby L/C pretpostavlja abnormalnu situaciju (da jedna strana ne ispuni dogovor). L/C je isplativ pri predodžbi dva dokumenta:

1. Demand for payment (zahtjev za plaćanje) i2. Statement of default (izjava o tome da suprotna strana nije ispunila dogovoreno).

Stand by je posebni oblik preuzimanja obveze od strane neke banke po nalogu njezina nalogodavca, da će isplatiti određenu svotu novca naznačenu u akreditivu određenoj osobi (korisniku), pod uvjetom da u određenom vremenu preda toj banci pisanu izjavu da dužnik nalogodavac o dospijeću nije isplatio svoju obvezu, te da uz izjavu preda (ako je akreditivom to ugovoreno) i druge dokumente, ovisno o prirodi konkretnog posla. Vrste stand by akreditiva su:a) Bid bond standby koji se upotrebljava u fazi predaje ponude i uspješno zamjenjuje garanciju za

stvarnost ponude (tender guarantee),b) Performance standby koji osigurava povrat iznosa šteta zbog neispunjene ugovorne obveze i

zamjenjuje garanciju za dobro izvršenje posla (performance guarantee).c) Advance payment standby je instrument osiguranja za vraćanje avansa i zamjenjuje garanciju za

vraćanje avansa (advance payment guarantee).d) Financial standby je instrument osiguranja povrata kredita.

e) Warranty/Retention money standby zamjenjuje garanciju za popravak grešaka, odnosno za vraćanje zadržanih iznosa.

f) Commercial standby se koristi kako bi pojednostavili poslovanje. Amerikanci su njime zamijenili tradicionalni komercijalni akreditiv i njegovu dosta strogu formu.

Prihvaćanjem dokumentarnog akreditiva kao instrumenta osiguravanja plaćanja, oba se poslovna partnera, pogotovo oni kojih je bonitet međusobno nepoznat, osiguravaju od rizika isporuke robe bez pokrića prije isporuke robe. Ovo osiguranje se postiže na način da kupac (uvoznik) preko svoje banke prodavatelju, inozemnom izvozniku, kod njegove banke otvori dokumentarni akreditiv na ugovorenu svotu u određenoj, u pravilu stabilnoj valuti. U nalogu banci za otvaranje akreditiva kupac navodi uvjete uz koje inozemni izvoznik može s otvorenog akreditiva naplatiti isporučenu robu. Ti se uvjeti u pravilu svode na predaju akreditivnoj banci dokumenata iz kojih je vidljivo da je roba:

stvarno isporučena u roku, ugovorenim prijevoznim sredstvom i na ugovorenom paritetu, isporučena u odgovarajućoj kakvoći i količini, na ugovoren način upakirana, na propisan način osigurana protiv rizika do mjesta preuzimanja robe od strane kupca.

Ako je izvoznikova banka ovlaštena da dokumente pregleda i ako u svemu odgovaraju uvjetima akreditiva da ih i isplati, podvrgnut će ih ispitivanjima. Ako banka tijekom ispitivanja dokumenata utvrdi neku nesuglasnost, stavit će na dokumente tzv. rezervu i o nesuglasnosti odmah izvijestiti akreditivnu banku.

Akreditivna banka o stavljenoj rezervi obavještava nalogodavca uvoznika, koji ako se radi o neznatnom postupanju, može akreditivnu banku ovlastiti da skine rezervu. Po primitku tog ovlaštenja akreditivna banka ovlašćuje izvoznikovu (posredničku) banku da skine rezervu i ona nakon toga isplaćuje korisniku akreditiva svotu na koju akreditivni dokumenti glase. Ako su pak utvrđena odstupanja akreditivnih dokumenata ozbiljne naravi, počinju često puta teški pregovori između inozemnog uvoznika i domaćeg izvoznika o tome kako nastali problem riješiti. Moguća rješenja situacije: Sporazum o određenom popustu na cijenu (smanjenje izvoznikove fakture) Kupac može u težim slučajevima staviti robu na raspolaganje (nastupaju veliki gubici izvoznika) Akreditivna banka je neposredno odgovorna nalogodavcu za sukladnost akreditivnih dokumenata

s uvjetima akreditiva. Kada akreditivna banka pregledom utvrdi da dokumenti u svemu odgovaraju uvjetima akreditiva, dostavlja ih nalogodavcu na upotrebu. Neiskorištenu svotu akreditiva akreditivna banka će vratiti na devizni račun uvoznika. tada se gasi dokumentarni akreditiv.

Izvoznik mora veliku pozornost pridati svakom dokumentu. To se posebno odnosi na vrstu i kakvoću robe, način pakiranja i ambalažu.

Izvoznik ne smije prilikom završne kontrole dokumenata pripremljenih za robu koja se izvozi biti površan i popustljiv.

U akreditivu se mora odrediti rok do kojeg roba mora biti ukrcana ili otpremljena, datum isteka valjanosti i mjesto u kojem se dokumenti prezentiraju radi naplate i datum određen za plaćanje.

Akreditiv je očito instrument plaćanja koji na optimalan način miri interese i otklanja ključne rizike i prodavatelja i kupca. Zaštita interesa prodavatelja ogleda se u činjenici da mu obavijest o otvorenom akreditivu jamči iskorištenje akreditiva, odnosno naplatu isporučene robe. Drugim riječima, to znači da posrednička banka koja je dala takvu obavijest o otvorenom akreditivu ne može tu obavijest naknadno opozvati, bez obzira na to što se u međuvremenu dogodilo s akreditivnom bankom. Naprotiv, ona mora ispuniti sve preuzete obveze ako korisnik, u dogovorenom roku, u banku donese sve uvjetovane isprave i ispuni druge dogovorene uvjete.

Ako prodavatelj nema povjerenja u banku svog partnera, može tražiti da mu akreditiv otvori neka banka u njegovoj zemlji u koju ima povjerenja i čije poslovanje dobro pozna ili pak neka od velikih i jakih svjetskih banaka. Domicil akreditiva u vlastitoj zemlji, prodavatelju donosi znatne prednosti. Tako mu je u slučaju spora iz akreditivnog posla osigurana mjerodavnost domaćih sudova, primjenu domaćih pravnih propisa i uštedu znatnog dijela parničkih troškova koje bi morao platiti da se spor vodio u inozemstvu. Razumije se da su moguće i da se u praksi događaju i različite zlouporabe. Akreditivni dokumenti se tiskaju na običnom papiru, prazne tiskanice se lako mogu pribaviti, tehnologije kopiranja su iznimno napredovale, a sve to otvara mogućnost krivotvorenja dokumenata i

organiziranja dokumentarnih prijevara. Prijevare su olakšane i zbog činjenice da banke nisu obvezne niti su osposobljene za stručnu i detaljnu kontrolu prezentiranih dokumenata.

Interes nalogodavca (kupca) je osiguran činjenicom da se akreditiv može iskoristiti samo i jedino ako prodavatelj (korisnik) ispuni sve uvjete propisane u akreditivu, tj. ako u propisanom roku banci prezentira dogovorene dokumente. Po prezentaciji dokumenata, kupac je osiguran od rizika isplate jer je siguran da mu je roba stvarno poslana. Pri tome dokumentarni akreditiv omogućuje kupcu i osiguranje isporuke robe upravo ugovorene količine i kvalitete. To se dokazuje podnošenjem dokumenata o količini i kvaliteti robe koje su izdale renomirane i poznate kontrolne kuće. Najbolja preventiva da se izbjegnu rizici reklamacija od strane kupaca je stroga unutarnja prethodna kontrola kakvoće robe, provjera u nadležnim službama svih akreditivnih dokumenata i usporedba sa stvarnim stanjem robe, provjerom ujednačenosti kakvoće, načina i oblika pakiranja, sadržaja police osiguranja, fakture, otpremnih dokumenata.