VIJESTI:U ritmu Rija

OLIMPIJSKE LEGENDE:Zdravko Zovko

ZNANOST I ŠPORTTjelesne aktivnosti starijih

OLIMPIJSKE NADE:Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Broj 58 / ožujak 2016.

ISSN 1331-9523

wave2pay.pbz.hr

* Za ugovaranje virtualne kartice Visa Inspire potrebno je prethodno imati otvoren PBZ tekući račun u kunama. Mobilni telefon treba podržavati NFC tehnologiju i imati operativni sustav Android KitKat 4.4 ili više.

Prodajna mjesta na kojima je moguće plaćanje PBZ Wave2Pay uslugom označena su simbolima za prihvat beskontaktnog plaćanja.

SVIJET MOGUĆEG.

PLAĆAJTE VIRTUALNOM VISA INSPIRE KARTICOM TEKUĆEG RAČUNA INTEGRIRANOM U VAŠ MOBILNI TELEFON.

STIGLA JE NOVA

VIRTUALNA KARTICA

VISA INSPIRE!

PBZ Wave2Pay, inovativna usluga PBZ grupe, uvodi novost u beskontaktno plaćanje mobilnim telefonom – prvu karticu tekućeg računa u virtualnom obliku Visa Inspire. Iskoristite prednosti novog načina plaćanja i ugovorite PBZ Wave2Pay uslugu i virtualnu karticu

Visa Inspire u najbližoj PBZ poslovnici.* Plaćajte sigurno, brzo i jednostavno u zemlji i inozemstvu uz PBZ Wave2Pay uslugu.

Ovaj oglas je informativnog karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za Privrednu banku Zagreb.

wave2pay.pbz.hr

* Za ugovaranje virtualne kartice Visa Inspire potrebno je prethodno imati otvoren PBZ tekući račun u kunama. Mobilni telefon treba podržavati NFC tehnologiju i imati operativni sustav Android KitKat 4.4 ili više.

Prodajna mjesta na kojima je moguće plaćanje PBZ Wave2Pay uslugom označena su simbolima za prihvat beskontaktnog plaćanja.

PLAĆAJTE VIRTUALNOM VISA INSPIRE KARTICOM TEKUĆEG RAČUNA INTEGRIRANOM U VAŠ MOBILNI TELEFON.

STIGLA JE NOVA

VIRTUALNA KARTICA

VISA INSPIRE!

PBZ Wave2Pay, inovativna usluga PBZ grupe, uvodi novost u beskontaktno plaćanje mobilnim telefonom – prvu karticu tekućeg računa u virtualnom obliku Visa Inspire. Iskoristite prednosti novog načina plaćanja i ugovorite PBZ Wave2Pay uslugu i virtualnu karticu

Visa Inspire u najbližoj PBZ poslovnici.* Plaćajte sigurno, brzo i jednostavno u zemlji i inozemstvu uz PBZ Wave2Pay uslugu.

Ovaj oglas je informativnog karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za Privrednu banku Zagreb.

Istra, Hrvatska

www.to-porec.com

Pored mora, sunca i opuštanja u prekrasnoj prirodi 2016. godine ne propustite događanja:

Dancestar25. – 29.5.2016.

Swatch Beach Volleyball Major Series28.6. – 03.7.2016.

Poreč Open Air Festival 09.6. – 10.9.2016.

Porečki delfin03.09.2016.

Porečki povijesni festivalGiostra09. – 11.09.2016.

Poreč Triatlon16.10.2016.

Olimp 6

Sadržaj

VIJESTI:U ritmu Rija

OLIMPIJSKE LEGENDE:Zdravko Zovko

ZNANOST I ŠPORTTjelesne aktivnosti starijih

OLIMPIJSKE NADE:Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Broj 58 / ožujak 2016.

ISSN 1331-9523

Europska UniverzijadaStudentske igre pred vratima

Olimpijske nadeLana Zbašnik i Samuel Kolega

Olimpijske legendeZdravko Zovko

Nastanak modernog športaPlaninarstvo

Znanost i športTjelesna aktivnost starijih osoba

PrilogPovijest hrvatskog športa

Društvo i športTreba li šport preseliti u Ministarstvo turizma?

MOO i športSusret športa, kulture i obrazovanja

orŠportska tijela siromašna ženama

2

12 2

166

5020

2

Foto

grafi

ja: R

onal

d G

orši

ć (C

ropi

x)

Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Europska UniverzijadaStudentske igre pred vratima

Olimpijske nade

8

12

Olimp 7

Športska terminologijaJezici u nazivima svjetskih športskih organizacija

InternetHrvatski športski savez gluhih

PublicistikaVaraždin - kolijevka rukometa u Hrvatskoj

Od Olimpa do OlimpaU ritmu Rija

56

58

60

52

sve je manje dana preostalo do svečanog otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Riju. Najveći je to športski događaj na planetu kojeg će pratiti više od dvije milijarde ljudi, dok će na športskim borilištima 10.500 športašica i športaša nastojati na najbolji način promovirati svoju zemlju, šport kojim se bave i – sebe. Oni koji se uspiju popesti na olimpijski tron, ostat će zapisani kao športaši čija imena i prezimena nikad, baš nikad neće biti zaboravljena, naći će se na onom vječnom popisu športskih velikana. Sredinom ožujka, naših je športaša koji su osigurali nastup na Igrama 49. Bit će ih zacijelo manje no u Londonu kada ih je nastupilo 107; u Riju je realno očekivati njih osamdesetak. Projekt OI Rio 2016. u HOO-u je započeo s realizacijom prije četiri godine, netom nakon završetka Igara u Londonu. S ponosom možemo reći da je realizacija Projekta tekla prema planu, da su našim športašicama i športašima ponuđeni zadovoljavajući uvjeti, sve kako bi svojim znanjem i vještinama mogli konkurirati športašima sa svih strana svijeta.Naravno, odgovor na to koliko smo bili uspješni (i športaši i mi), dat će broj osvojenih medalja u Riju. Nitko nam nema pravo oduzeti nadu, a nada za nas u HOO-u znači osvojiti broj odličja na razini Londona, dakle šest. No, isto tako, nitko nam ne može oduzeti veliku želju da se hrvatski športaši iz Brazila vrate barem s jednom medaljom više... A kao svojevrsno zaigravanje za Rio, u Zagrebu i Rijeci od 12. do 25. srpnja održat će se Europske sveučilišne igre, događaj na kojem će nastupiti gotovo pet i pol tisuća studenata-športaša iz 45 europskih zemalja...

day a�er day, the opening ceremony of the Summer Olympics in Rio is getting closer and closer. �is is the biggest sports event on the planet that will be followed by more than two billion people, while in the sports venues there will be 10,500 male and female athletes seeking to promote in the best way their country, sports they are practicing and - themselves.�ose who manage to climb on the Olympic pedestal, will be recorded as the athletes whose names and surnames will never, never be forgotten, staying on that eternal list of sports notables. In mid-March, the number of our athletes who have quali�ed for the Games is 49. �ere will be certainly less athletes than at the London Olympics when there were 107 athletes; concerning the Rio Olympics, it would be realistic to expect eighty of them.�e Croatian Olympic Committee began with the realization of the Project Rio Olympics 2016 four years ago, right a�er the end of the London Olympics. We can proudly say that the realization of the project ran according to the plan and that our athletes were o�ered satisfactory conditions, everything in order to enable them to use their knowledge and skills in competing with athletes from all around the world.Of course, the question on how successful we have been (both the athletes and us) in the same will get its answer in number of medals won in Rio. No one has the right to take us away the hope, the hope that for us in the Croatian Olympic Committee means winning the number of medals equal to the number of medals won at the London Olympics - that is six. However, no one can take us away the wish to have the Croatian athletes return from Brazil with at least one more medal...As a sort of preparation for Rio, the European Universities Games will be held in Zagreb and Rijeka from July 12 to 25, an event that will host nearly �ve and a half thousand students-athletes from 45 European countries...

 Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

Olimp je časopis

Hrvatskog olimpijskog

odbora.

Prijevod:N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb

Tisak: Vjesnik d.d.Slavonska avenija 410000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

Olimp 8

Europska Univerzijada

Hrvatska će od 12. do 25. srp-nja ove godine ugostiti najveći multišportski događaj od svoje neovisnosti – Europske sveu-

čilišne igre, poznat i pod nazivom Europ-ska Univerzijada. Gradovi Zagreb i Rijeka će kroz više od dva tjedna okupiti preko 5 tisuća studenata-natjecatelja s oko 300 različitih sveučilišta iz 45 europskih zemalja.

Natjecanja će se održavati u 21 športu: badmintonu, bridžu, golfu, judu, karateu, košarci, košarci 3x3, nogometu, malom nogometu, odbojci, odbojci na pijesku, plivanju, ragbiju 7, rukometu, športskom penjanju, stolnom tenisu, tenisu, šahu, taekwondou, vaterpolu i veslanju, a u dva športa - plivanju i stolnom tenisu – po prvi puta u povijesti ovoga događaja, održat će se natjecanja i za studente s invaliditetom.

Sve navedene brojke ukazuju na značajan pomak u odnosu na pret-hodna izdanja Europskih sveučilišnih igara, što je bio i cilj Hrvatskog akadem-skog sportskog saveza (HASS) prilikom podnošenja kandidature. Na prvim igrama, koje su održane u Cordobi 2012. godine, nastupali su športaši sa 151 sveučilišta, dok su prije dvije godine u Rotterdam stigli športaši sa 174 sve-učilišta. S obzirom na to kako su se na oba dosadašnja izdanja igara natjecanja održavala u 10 športova, evidentno je kako Zagreb i Rijeka znatno povisuju organizacijsku razinu događaja u svakom smislu.

- Europske sveučilišne igre su mladi događaj, naše Igre u Zagrebu i Rijeci bit će tek treće po redu. Povećanje broja športova, sudionika, ali i podizanje stan-darda organizacije, medijske prepoznat-ljivosti i vidljivosti, normalan su razvojni put svakog športskog događaja. Hrvatski

akademski sportski savez je prilikom podnošenja kandidature izrazio spre-mnost na organizaciju natjecanja u svim športovima koji su trenutno u programu EUSA-e (a to je 19 športova) te smo predložili uvođenje još dva – plivanje i vaterpolo, kao i dva športa za športaše s invaliditetom – stolni tenis i plivanje. Uključivanjem svih navedenih športova u program Europskih sveučilišnih igara Zagreb-Rijeka 2016. očekujemo između 5000 i 5500 natjecatelja te će to biti najmasovnije Europske sveučilišne igre do sada, ali i najmasovnije športsko natjecanje u Hrvatskoj ikad, jer ćemo po broju športaša nadmašiti zagrebačku Univerzijadu iz 1987. kada je nastupilo oko 3800 natjecatelj - izjavio je pred-sjednik Organizacijskog odbora ESI Zrin-ko Čustonja.

- Mišljenja sam da će integracija stu-denata s invaliditetom u jedno ovako veliko natjecanje, doprinijeti podizanju njihova samopouzdanja, osjećaja pri-padnosti društvu, te upoznavanju šireg kruga prijatelja. Na ovaj način ostvaruje se mogućnost da kroz zajedničko sudje-lovanje na najjednostavniji način pokažu da su ravnopravni i vrijedni isto kao i njihove kolege športaši bez invaliditeta, te da iza njihovih rezultata također stoji puno odricanja i marljivi rad - kazala je športska direktorica ESI-ja Danira Bilić.

Zagreb je prije 29 godina bio domaćin Univerzijadi, za potrebe koje su izgrađeni i obnovljeni brojni objekti, a Europske sveučilišne igre pokazale su se izvrsnom prilikom za ponavljanje takve prakse. Pritom se u prvom redu misli na studentske smještajne kapacitete, odno-sno studentska naselja “Stjepan Radić” i “Cvjetno naselje” u Zagrebu, koja su potpuno renovirana te novi studentski dom na kampusu “Trsat” u Rijeci.

Na trećim Europskim sveučilišnim igrama (12.-25.srpnja) Zagreb i Rijeka okupit će preko 5 tisuća studenata-natjecatelja s oko 300 različitih sveučilišta iz 45 europskih zemalja

Sveučilišne igre pred vratima

9 Olimp

Sveučilišne igre pred vratima

Koliko je novaca uloženo u obnovu i izgradnju sportskih objekata i stu-dentskih domova? U kojoj su mjeri za njihovu obnovu korištena sredstva iz EU fondova?

- Upravo ta obnova predstavlja jedno od najvećih nasljeđa Europskih sveučilišnih igara, jer dugoročno - od njih najviše profitiraju hrvatski stu-denti koji studiraju u Zagrebu i Rijeci. Cjelokupna obnova sveučilišnih smje-štajnih kapaciteta u ova dva grada financirana je s više od 400 milijuna kuna iz EU fondova, ujedno značajno utječući na povišenje studentskoga standarda - rekao je Čustonja.

S obzirom da će se ESI održati niti mjesec dana prije OI u Rio de Janeiru, hoće li se u Zagrebu i Rijeci natjecati i športaši koji će sudjelovati na OI?

- To je u ovom trenutku teško reći s obzirom na to da je prošao tek prvi rok prijava od predviđena tri, ali vjerujem da će se Igre koristiti i u svrhu pripre-ma za OI u Riju ako pojedini nacionalni športski savezi procijene da im termin natjecanja na ESI-ju u njihovom špor-tu odgovara - smatra Bilić.

Koliko hrvatskih športaša se očekuje

na natjecanju i s koliko sveučilišta? Kakve rezultate možemo očekivati od njih?

- Točan broj naših športaša znat ćemo kad se zatvore prijave, a najka-snije do 1. svibnja 2016. U svakom športu imamo pravo prijaviti športaše/

ekipu koji su pobjednici nacionalnog sveučilišnog prvenstva te jednu eki-pu iz grada domaćina. S obzirom na sastav ekipa i veliki broj kategorija u pojedinačnim športovima, trenutačno je teško pretpostaviti kakve rezultate možemo očekivati. Vjerojatno ekipe koje su bile prve na europskom prven-stvu, kao što su Vern u malom nogo-metu i Sveučilište u Zagrebu u ženskoj košarci, na ESI-ju 2016. mogu ozbiljno konkurirati za medalju - rekla je Bilić.

- Europske sveučilišne igre ugostit će preko pet tisuća studenata s više od 350 sveučilišta iz 45 eu-ropskih zemalja. Od toga očekujemo oko 700 hrvatskih studenata sa svih hrvatskih sveučilišta, ali i brojnih ve-leučilišta i samostalnih visokih škola. Možemo slobodno konstatirati kako će čitava europska studentska šport-ska elita ovoga ljeta biti u Zagrebu i Rijeci. U športskom smislu, ti rezultati nisu, naravno, na razini Olimpijskih igara, jer uglavnom govorimo o stu-dentima-sportašima, ali činjenica da ih pokreće želja za natjecanjem koja nije motivirana ničim drugim nego lju-bavlju prema športu, daje ovim igrama

Europska Univerzijada

Bit će to najmasovnije športsko natjecanje u Hrvatskoj ikad, jer će po broju športaša nadmašiti zagrebačku Univerzijadu iz 1987. kada je nastupilo oko 3800 natjecatelja

13900KN

decathlon.hr

ŽELJE SEOSTVARUJU.

GEOLOGIC PIKADO

B’TWIN DJEČJI BICIKL

59900KN

Maskota Hrki i Damir Boras - rektor u a u a r u

11 Olimp

poseban karakter - dodao je Čustonja.Za izvedbu tako zahtjevnog do-

gađaja, kao što su Igre, potreban je veliki broj volontera – njih oko dvije tisuće – a prijave pristižu sa svih kra-jeva svijeta i Hrvatske, posebice iz gradova domaćina.

- Volonteri su srce i okosnica naših Igara. Bez njih se danas ne može organizirati niti jedno veliko multišportsko natjecanje. Planiramo okupiti više od 1500 volontera iz Hr-vatske, ali i iz Europe odnosno svijeta. Trenutno imamo prijavljene volontere iz 20-ak europskih zemalja te čak iz Meksika, Argentine i Japana, a naj-starija prijavljena volonterka ima 62 godine. Volontiranje ima kulturološku i socijalnu dimenziju koja u Hrvatskoj, nažalost, nije snažno izražena, pa će činjenica da ćemo imati više od 1500 volontera biti i svojevrsna ostavština Igara jer nije jednostavno okupiti i or-ganizirati toliki broj volontera. Interes za volontiranjem na Igrama raste iz mjeseca u mjesec, a nadamo se kako ćemo na njihovu želju uspješno odgo-voriti nudeći im nezaboravan provod i priliku za upoznavanjem mladih iz čitave Europe - rekao je Čustonja.

Pozitivan duh koji širi volonterizam dodatno će osnažiti i najveselije lice Igara – maskota, hrčak Hrki – koji je, kao svojevrsni nasljednik Zagija, prisutan na svim događajima povezanima s igrama.

Kakav je njegov marketinški po-tencijal? Je li u planu izrada suvenira

s njegovim likom koje bi natjecatelji mogli ponijeti kao uspomenu na su-djelovanje na ESI?

- Hrki je svojevrstan nasljednik Zagija – simbola Zagreba i Univerzi-jade 1987. Na jednak način želimo postići da Hrki komunicira jednu pove-znicu s poviješću, ali svakako i težnju za izvrsnošću, prema kojoj su usmje-rene i naše Igre. Hrki je hrčak, životi-njica koja je najpoznatija po svojemu glavnom načinu zabave – trčanju. On nije agresivan, ne žudi za pobjedom, ne trči kako bi bio najbolji, već jedno-stavno zato jer ga šport i vježbanje čine sretnim. A upravo je to i glavna poruka naših Igara: baviti se športom zbog športa samoga i svega pozitiv-nog što nam on donosi. Hrki je tako-đer i jedan od glavnih simbola Igara, a vizualno će biti i jest prisutan na svim sadržajima povezanima s Igrama, pa tako i na marketinškim proizvodima. Zagi je 1987. bio na nizu proizvoda jer proizvodi koji su imali na ambalaži Zagija ili znak Univerzijade dio poreza nisu uplaćivali u saveznu blagajnu već izravno organizatoru Univerzija-de, pa se tako financirala Univerzija-da, ali je to doprinijelo i popularnosti i vidljivosti Zagija. Hrki nije bio te sreće... – govori Zrinko Čustonja.

Osim športskih događaja, na samim Igrama održavat će se, dakako, zabavni, kulturni i edukativni sadržaji, od kojih se ističe Rektorska konferencija, koja će za vrijeme Igara u Opatiji okupiti oko 100 rektora iz čitave Europe.

European Universiade in Zagreb and Rijeka

From July 12 to 25 this year, Croatia will host the biggest multi-sports event since its independence - the European Universities Games, also known as the European Universiade. �e cities of Zagreb and Rijeka will host, through more than two weeks, over 5000 students from 300 di�erent universities from 45 European countries.�e competitions will be held in 21 sports: badminton, bridge, golf, judo, karate, basketball, basketball 3x3, football, indoor soccer, volleyball, beach volleyball, swimming, rugby 7, handball, rock climbing, table tennis, tennis, chess, taekwondo, water polo and rowing, and in two sports - swimming and table tennis - for the �rst time in the history of this event, there will be a competition for students with disabilities. “European University Games in Zagreb and Rijeka will be the so far biggest sports competition in Croatia, because we will outnumber - in terms of number of athletes - the Zagreb Universiade held in 1987, which hosted around 3800 competitors”, said the President of the Organizing Committee of European Universities Games Zrinko Čustonja. In addition to the sports events, the Games will o�er entertaining, cultural and educational events as well, in particular the Rectors’ Conference. �is Conference - held in Opatija during the Games – will bring together around 100 rectors from all over Europe.(Zvonimir Matić)

Olimpijske nade: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Olimp 12Olimp 12

Oboje su rođeni 1999. godine. Ona je svijet ugledala u lip-nju u Rijeci, on je rođen pet mjeseci prije u njemačkom

Ulmu, ali snažne obiteljske korijene vuče iz Kalija na otoku Ugljanu. Oboje su u ranoj dobi ušli u šport koji danas ispunjava veći dio njihovih života. Ona je Lana Zbašnik, dobitnica nagrade Dražen Petrović za 2015. godinu u kategoriji najveće nade hrvatskog športa. On je Samuel Kolega, 17-go-dišnjak kojeg je sedam stotinki dijelilo od osvajanja medalje na Olimpijskim igrama mladih, na kojima je nastupila i Lana.

Ako ste prema dosadašnjem opisu pomislili da se radi o darovitim hr-vatskim plivačima ili jedriličarima, na lošem ste tragu. Voda jest potrebna da bi se bavili svojom omiljenom ak-tivnošću, ali mora biti u čvrstom agre-gatnom stanju, pretvorena u mnoštvo bijelih pahulja po kojima se Lana i Samuel neumorno spuštaju već više od deset godina i osvajaju medalje na najvećim dječjim skijaškim utrkama.

Lanu je skijanjem zarazio tata Go-

za velike uspjehePiše GORDAN GABROVEC

o o ra j /

Lana Zbašnik i Samuel Kolega velike su nade hrvatskog skijanja. Oboje su rođeni 1999. godine, on u siječnju, ona u lipnju, za oboje kažu da su izvanredan „materijal“...

DvojacLana Zbašnik

13 Olimp

ran, glavni tajnik Skijaškog kluba Rije-ka, u kojem je Lana jedna od najvećih uzdanica.

- Tata je trenirao, pa me on gurnuo u skijanje kad sam bila mala. U početku je to bila samo zabava, ali brzo sam ga zavoljela i ostala u njemu. Kad sam ušla u reprezentaciju, onda je to postalo ozbiljno. Sad ne mogu za-misliti život bez skijanja - kaže 16-go-dišnja učenica drugog razreda Prve riječke hrvatske gimnazije.

Da je Samuel dječačke dane provo-dio u mjestu svojih predaka, teško je zamisliti da bi danas, prema aktualnoj FIS ljestvici, bio najbolji veleslalomaš svijeta u svom godištu (1999.). Na-ime, na otoku Ugljanu najviši je vrh Šćah koji se nalazi 286 metara iznad mora. Prema podacima s Wikipedije, na Ugljanu “snijeg je vrlo rijetka pojava, a kad se i pojavi zadržava se vrlo kratko (prosječan broj dana sa snijegom je - 1)”.

No, kako je Samuelove roditelje put odveo u Zagreb, a majka Sonja bila rukometašica koju je trenirao Ante

Kostelić, Sljeme je vrlo rano postalo njegovo “igralište”.

Nestvarni rezultati Janice i Ivice Kostelića povukli su mnogu djecu u skijaški šport i zaslužni su što je alp-sko skijanje u Hrvatskoj prešlo iz di-menzije obiteljskog projekta u sustav koji može stvarati buduće prvake.

- Sigurno je lakše ovako kad imaš ekipu oko sebe, nego ono što su Ja-nica i Ivica morali prolaziti. Jako sam zadovoljan ovim načinom rada i kako je sustav posložen - kaže Samuel.

Lanu muči samo jedan detalj:- Odlično funkcioniramo na trenin-

zima kao ekipa, dobra smo škvadra. Jedino je zeznuto kad idemo na utrke, jer ne možemo svi ići na iste pa se moramo dijeliti...

U Laninom i Samuelovom slučaju došlo je do sretnog spoja oba spomenuta modela. Tako je Samu-elova zimska baza postao austrijski Innerkrems, gdje je njegova majka za-rađivala kao učiteljica skijanja, a Sami mogao skupljati dragocjene mjesece skijaških treninga sa svojim prvim

trenerom Markom Bošnjakom te tako nadoknaditi hendikep koji naši skijaši imaju u odnosu na vršnjake iz zemalja u alpskom pojasu.

- Taj dio je još uvijek prisutanu njegovom razvoju i velikim dijelom zbog toga postiže ovakve rezultate. Naime, Sami se još uvijek nije do kraja fizički razvio i taj dio me veseli. Očekujem da će s njegovim fizičkim razvojem doći još jedan, recimo to tako, besplatni napredak - reći će njegov današnji trener Mirko Kvastek, s kojim, baš kao i Lana, surađuje već pet godina.

- S njima je lijepo raditi. Imaju neke vrline koje mi se strašno sviđaju. Jako cijenim njihove ljudske osobine. Lani-na najveća snaga je tvrdoglavost koju ponekad pokazuje. Sami je upravo suprotno, vrlo smiren. U određenim trenucima svakome to donese neku prednost i to su karte na koje se može igrati. Ja se još ni blizu nisam zasitio rada s njima i pritom mi nije najvažnija njihova skijaška perspektiva - ista-knuo je Kvastek.

Samuel Kolega

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Službeni prijevoznik olimpijaca

croatiaairl ines.hr

072 500 505, +385 1 6676 555

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam

modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

olimp.pdf 1 14/03/16 12:59

Paralelno sa skijanjem, Samuel je trenirao džudo i nogomet, a čak je u jednom trenutku razmišljao o nogo-metnoj karijeri.

- Dvoumio sam se, ali ne predugo!Nogomet nije imao šanse, s obzirom

na pozadinu njegove priče i nadmeta-nja s tri godine starijim bratom Elia-som, također odličnim skijaškim repre-zentativcem, što je na najbolji način potvrdio osvajanjem slalomske bronce na juniorskom svjetskom prvenstvu početkom ožujka ove godine u Sočiju.

- Brat mi je od velike pomoći. Kako je tri godine stariji, prošao je sve to prije mene i prenosi mi svoja iskustva, kaže mi što me čeka...

Iako na treninzima po austrijskim i švicarskim ledenjacima te na na-tjecanjima po europskim skijalištima provedu gotovo 200 dana godišnje, ne zapostavljaju školske obveze. Knjige su “obvezatna oprema” na Zermattu ili Hintertuxu, ledenjacima koji su stan-dardne baze hrvatskih reprezentacija.

- Prije, dok sam išao u Zagreb u školu, imao sam dosta muka; privat-na gimnazija u Zadru je pun pogodak. Puno mi je lakše. Dosta svojih obveza mogu obaviti putem interneta, što je velika pomoć, budući da sam u od Božića do kraja veljače bio svega četiri dana kod kuće - otkriva nam Samuel.

Lanina je prednost što u svojoj gimnaziji pohađa sportski razred pa profesori imaju razumijevanja za njezi-nu skijašku karijeru:

- Zna mi se dogoditi da moram po cijele noći učiti, ali izlaze mi dosta ususret profesori s terminima ispita, a imam i dobre prijatelje koji mi pomažu - ističe Lana.

Ova je sezona prva prekretnica u nji-hovim karijerama. Iz dječjeg skijanja, u kojem su nizali sjajne rezultate, prešli su na skupljanje bodova po FIS utr-

kama. Otkazivanje sljemenske utrke odgodilo je mogući debitantski nastup za oboje i u utrci Svjetskog kupa. Lana je svoj dočekala u veleslalomu na mariborskoj Zlatnoj lisici, gdje nije uspjela završiti prvu vožnju.

- To je bilo odlično iskustvo, super što sam dobila tu priliku. Znam da nisam još dovoljno dobra za ne-kakav značajan rezultat u Svjetskom kupu. Ne tražim ispriku, ali i staza je bila u jako lošem stanju - rekla je Rije-čanka o svom mariborskom iskustvu.

Oboje žele jednog dana pobjeđivati u Svjetskom kupu, na listi želja je i olimpijsko odličje kojem je Samuel bio tako blizu na 2. Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lillehammeru. No, četvrto mjesto u slalomu nije ostavilo gorak okus:

- Bio je jako lijep doživljaj, ugođaj kao da smo bili na „velikim“ Olimpij-skim igrama. Zadovoljan sam rezulta-tima, pogotovo u slalomu. Očekivao sam da ću u veleslalomu biti među prvom petoricom (i bio je peti - op. a.), ali nisam mislio da ću biti tako dobar u slalomu, tu sam i sebe iznenadio. Ispalo je super.

Lana je bila malo manje zadovoljna onime što je pokazala na Igrama u Norveškoj.

- Nije bilo jako loše, ali očekivala sam više u veleslalomu. No, konkuren-cija je bila jaka, a i staze su bile dosta teške, dugačke, tako da sam na kraju ostala bez snage.

Njihov trener je bio zadovoljan. Rezultati iz Lillehammera nisu mjerilo, već samo pokazatelj u kojem smjeru se razvijaju njihove karijere. Mirko Kvastek vjeruje da u svojim rukama ima odličan materijal.

- Vjerujem u njihovu skijašku bu-dućnost, vjerujem da mogu postići velike uspjehe.

Olimp 14Olimp 14

Olimpijske nade: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Duo for great successes

Croatian ski team Lana Zbašnik and Samuel Kolega were born in 1999, he in January and she in June. Both of them made their �rst ski steps already at an early age. Lana inherited the love for snow from her father Goran who enjoys skiing, and Samuel - in�uenced by his mother Sonja - followed the footsteps of his three years older brother Elias who is also a member of the Croatian national ski team.In children’s competition both of them have been winning the medals at major races for cadet age, and for winning the giant slalom at the Topolino Trophy 2015 Lana Zbašnik was presented the award “Dražen Petrović» in the category of the greatest hope of Croatian sports. According to the last FIS ranking, Samuel Kolega is the best giant slalom skier among the skiers born in 1999.From February 13th - 21st 2016, Lana and Samuel represented Croatia at the 2nd Winter Youth Olympic Games in Lillehammer. By winning the fourth place in slalom, with only seven hundredths of a second behind the third-placed skier, Samuel Kolega has achieved the best placement of Croatian athletes at the Winter Youth Olympic Games, and he was ��h in the giant slalom race.For �ve years, Lana and Samuel have been training under the guidance of Mirko Kvastek who extremely appreciates not only their ski but also their human qualities and believes that he has a top “material” in his hands.(Gordan Gabrovec)

Lana je potkraj siječnja nastupila na svojoj prvoj utrci Svjetskog kupa, na veleslalomu na mariborskoj Zlatnoj lisici...

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Službeni prijevoznik olimpijaca

croatiaairl ines.hr

072 500 505, +385 1 6676 555

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam

modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

olimp.pdf 1 14/03/16 12:59

Olimpijske legende: Zdravko Zovko

Olimp 16Olimp 16

Karijera vrijedna divljenja. U jednoj rečenici bi se mo-gao sažeti rukometni put Zdravka Zovka (60), zlatnog

olimpijca i jednog od najtrofejnijih eu-ropskih rukometnih trenera. Kao igrač osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na OI u Los Angelesu 1984., te srebro i broncu na svjetskim prvenstvima (1982., 1974.). Bio je trener Zagreba

u dvostrukom pohodu na krov Europe, dok je kao izbornik s Hrvatskom osva-jao njene prve medalje.

Bio je i izbornik ženske rukometne reprezentacije, vodio Po-dravku i Lokomotivu, rusku Zvezdu, te osvojio niz klupskih trofeja u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj. Odlikovan je i državnim odličjem red Danice Hrvat-ske s likom Franje Bučara. Trenutačno vodi ekipu mađarskog Dunaujvarosija s kojom je ostvario veliki uspjeh plasi-ravši se u polufinale Kupa EHF.

Rado se prisjetio svojih rukometnih početaka u Bosanskom Brodu, dola-ska u Medveščak, te vremena kada je rukomet bio bliže amaterizmu nego profesionalizmu. Bio je sjajno lijevo krilo. No, zanimljivo, kao klinac je po-

čeo na vanjskoj poziciji, a na toj pozi-ciji je i završio karijeru u talijanskom Ortigiju iz Siracuse.

- Mi krila uvijek sanjamo igrati na vanjskoj poziciji. Pa mi se san ostvario - kazao je sa smiješkom.

S Medveščakom je osvojio dva kupa bivše države, dok je u Italiji osvojio tri naslova prvaka, a u sezoni 1985/86. bio je najbolji strijelac Europe s 300

golova u 29 utakmica! Ipak, krunu igračke karijere je doživio na OI u Los Angelesu 1984. osvojivši zlato. Od hrvatskih rukometaša na tim igrama još su bili vratar Mirko Bašić i Pavle Jurina.

- Olimpijsko zlato je kruna moje igračke karijere. Bio je to spektakl na američki način. Igrao se u dvorani LA Lakersa, presvlačili smo se u njihovoj svlačionici. Upozorili su nas da se u toj svlačionici ne gubi, pa smo osvojili zlato.

Finale u kojem je Jugoslavija pobi-jedila Njemačku (18-17) pamti po još jednom detalju.

- Želio sam za uspomenu loptu s kojom se igralo. U posljednjim sekun-dama sam je uhvatio i u gužvi bacio pričuvnom vrataru Rolandu Pušniku

na tribine da je sakrije. Međutim, tre-ner Branislav Pokrajac nije dobio me-dalju, samo igrači. Bio je razočaran, pa sam mu poklonio tu loptu s potpisima svih igrača - otkrio je.

Trenersku karijeru je započeo u Ortigiju u Italiji, a 1992. se vratio u

Pregršt medalja Zdravka Zovka

Kao igrač osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na OI u Los Angelesu 1984., te srebro i broncu na svjetskim prvenstvima (1982., 1974.). Bio je trener Zagreba u dvostrukom pohodu na krov Europe, dok je kao izbornik s Hrvatskom osvajao njene prve medalje

Iztok Puc, Tomislav Farkaš, Zdravko Zovko i Zdenko Zorko

ak a ar a Bj o ar ak j a j jko ro a o oja

Hrvoje Horvat, Zdravko Zovko i Nino Matuš

17 Olimp

Hrvatsku preuzevši Zagreb s kojim je ispisao najsjajnije stranice u povijesti hrvatskog klupskog rukometa. U dvije sezone (‘92 i ‘93) Zagreb je pokorio Europu u dva nezaboravna finala pro-tiv Teke i Wallaua.

Prvo će ostati zapisano kao je-

dinstveno jer zbog rata u Hrvatskoj, Zagreb niti jedan susret nije mogao igrati doma.

Zovko je u to vrijeme vodio i klub i reprezentaciju, a od 1994. je samo izbornik reprezentacije, predvo-divši našu vrstu do prve tri medalje nakon proglašenja neovisnosti - zlata na Mediteranskim igrama u francu-skom Languedoc-Roussillonu (1993.), bronce na EP u Portugalu (1994.) i srebra na SP na Islandu (1995).

- To su lijepi trenuci vezani uz period koji je bio težak u Hrvatskoj. Bio je rat, a mi smo putem športa pokušali promovirati Hrvatsku kao novu državu. Bilo je i grižnje savjesti što nismo bili na ratištu...

Međutim, mislim da smo dali svoj

obol i dali ljudima neko zadovoljstvo u teškim trenucima - kaže.

Nakon Islanda je napustio reprezen-taciju. No, za kormilo rukometne vrste je sjeo još jednom, na EP 2000. koje-mu je Hrvatska bila domaćin. Očekiva-nja su bila velika, no reprezentacija je doživjela neuspjeh.

U susretu za 5. mjesto je izgubila od Slovenije i ostala bez plasmana na OI u Sydney.

- Kada gledam svoju karijeru, igrač-ku i trenersku bio mi je to najteži po-raz, ali i porazi su sastavni dio športa.“

Pohvalio je sadašnji rukometni stožer predvođen izbornikom Želj-kom Babićem i suradnicima Ivanom Balićem i Petrom Metličićem. Smatra i kako bi Zagreb, ako zadrži kostur sa-stava, uz malo nadogradnje, mogao za

Krunu igračke karijere doživio je na OI u Los Angelesu 1984. osvojivši zlato. Od hrvatskih rukometaša na tim igrama još su bili vratar Mirko Bašić i Pavle Jurina

godinu-dvije biti ugodno iznenađenje, možda doći i do Final Foura Lige prvaka.

Otkrio je i tajnu uspjeha hrvatskog rukometa koji je sa čak 18 medalja osvojenih na velikim natjecanjima naš najtrofejniji sport.

- Tajna je u dobrom sustavnom radu i organizaciji HRS-a. Činjenica je da stalno proizvodimo kvalitetne igrače, što znači da se dobro radi. Iz generacije u gene-raciju izbacujemo kvalitetne igrače i održavamo rezulta-te na visokom nivou.

Nažalost, ženski rukomet nije na toj razini. Cure još uvijek čekaju prvu veliku medalju.

- Možda bi i kod žena bilo drugačije da se osvojila koja medalja. Možda bi tad kod mladih bio veći interes. Nažalost, nedostaje nam baze - smatra.

Otkrio je kako obožava tenis. Ima društvo s kojim redovito igra već 16 godina.

- Moja dva brata, pa onda Bašić, Jarak, Miljak, ima nas dosta... Malo igramo, puno pričamo.

Tko je najbolji ?- Bašić je najbolji tenisač među rukometašima - pri-

znaje.Uživa i u svom masliniku na Krku koji broji 58 masli-

na. - Radim ulje kada mi rode. Ove godine se nadam

1000 kg što je oko 100 litara ulja. To me odmara i opu-šta, čini sretnim, No, sve je teže raditi, stigle su godine, manje je kondicije, pa je sve zahtjevnije - kazao je na kraju.

A handful of medals of Zdravko Zovko

Zdravko Zovko (60) is a former golden Olympian in handball. With the Zagreb’s club Medveščak he has won two Yugoslavian Cups, and with the Italian club Ortigia he has won the title of the Italian champion three times. With the national handball team, he has won the gold medal at the Olympic Games in Los Angeles in 1984, and silver and bronze at the World Championships (1982, 1974). Zovko is also one of the most successful European handball coaches. Besides coaching the handball club Zagreb in a double raid to Europe (1992, 1993), he participated – as o�cial - in winning the �rst Croatian medals - gold at the Mediterranean Games (1993), bronze at the European Championship (1994) and silver at the World Championships (1995). He was also the o�cial of the women handball team, coach of the clubs Podravka, Lokomotiva and the Russian club Zvezda, and he has won a number of club trophies in Italy, Slovenia (Celje) and Hungary (Veszprem). He was awarded the State Medal of Order of Danica Hrvatska (Croatian Daystar) with the image of Franjo Bučar. Currently he is coaching the Hungarian team Dunaújvárosi with which he has achieved a great success by reaching the semi-�nals of the EHF Cup.(Denis Lugarić)

Olimpijske legende: Zdravko Zovko

21 Olimp

Planinarstvo danas u svijesti ljudi predstavlja jednu od najplemenitijih aktivnosti, jer ga ne povezujemo samo sa

fizičkom kondicijom, već i uzdizanjem duha - duhovnom kulturom. Koliko god takav stav djeluje prirodan i sa-morazumljiv, on je relativno novijeg datuma, star tek oko dva stoljeća...

U prošlosti su ljudi s dosta nepri-jateljstva gledali na planine. Visoki vrhovi percipirani su kao bezvrijedni zaleđeni kamen, potpuno neupotre-bljiv za uzgoj bilo kakve kulture, a osim toga, postojao je dublji i puno ozbiljniji razlog neprijateljstva prema planinama. Europljanima su u razdo-blju srednjeg vijeka visoke planine bile podsjetnik na Božju kaznu, izgon iz rajskog vrta, a nepristupačni hladni vrhovi djelovali su im kao utjelovljeni podsjetnik na iskonski grijeh i pred-stavljali mjesto Božje nemilosti gdje obitavaju demoni i zmajevi.

U tom razdoblju najviši vrh Europe, Mont Blanc, nosio je naziv Mont Maudit, odnosno “Prokleta plani-na“. Tek je s prosvjetiteljstvom, u 18. stoljeću, „Prokleta planina“ postala Mont Blanc, odnosno „Bijela planina“ te nekako u to vrijeme ljudi počinju na planine polako gledati kao na mjesta neobične prirodne ljepote i duhovnog uzdizanja.

Prije te promjene svijesti, rijetki su pojedinci ipak pohodili planine. Među najranijima, koliko je poznato, bio je uspon autora „Božanske komedije“ Dantea Alighierija, koji se 1311. po-peo na Prato del Soglio, zatim rene-sansnog pjesnika Francesca Petrarce koji se iz estetskih pobuda 1336. uspeo na Mont Ventoux, a slavni Le-onardo da Vinci bio je 1511. na vrhu Monte Bo (2556 m).

Ne samo Leonardo, već i poznati sjevernjački renesansni slikari Pieter Bruegel stariji i Albrecht Dürer tako-

đer su pohodili Alpe i na svojim su djelima davali prikaze planina koji su bili poticaj za promjenu negativnog stava prema planinama, još i prije prosvjetiteljstva.

Kao što je spomenuto, krajem 18. stoljeća postupno se mijenja nega-tivna predodžba o planinama. Ljudi, uglavnom iz viših društvenih slojeva, čak počinju povremeno i posjećivati planine. S time da ti izleti nisu uklju-čivali uspone, već boravak na sigurnoj distanci, u dolinama.

Pravi penjači još uvijek su bili vrlo rijetki i gotovo isključivo iz redova znanstvenika - botaničari, kartografi, geolozi i slično, a radilo se uglavnom o znanstvenicima iz alpskih zemalja.

Početak pravog suvremenog pla-ninarstva smješta se tako u sredinu

19. stoljeća, a zasluge, kao i u tolikim drugim športovima, ponovno idu En-glezima. Kako je moguće da su upravo Englezi, narod iz države koja gotovo i nema nikakve planine, označili poče-tak modernog planinarstva i kako je moguće da je prvi, najstariji planinar-ski klub (radi se o Alpine Clubu koji je osnovan 1857. godine) osnovan - ne u Zermattu, Chamonixu ili Innsbrucku, već 1000 km sjevernije u topografski potpuno nezanimljivom Londonu?

Odgovor na ta pitanja leži u britanskoj srednjoj klasi, točnije višoj srednjoj klasi koja je u prvoj polovici 19. stoljeća, zahvaljujući industrijskoj revoluciji, postala jaka, čak najvažnija klasa u Britanskom Carstvu. Da su britanski planinari mahom bili pripad-nici više srednje klase, jasno je vidljivo iz popisa članova Alpine Cluba koji navode da su 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća, članovi u najvećem broju bili odvjetnici i suci, nešto manje privatni poduzetnici, pa svećenici, sveučilišni profesori, ravnatelji škola, državni službenici, časnici, doktori, zemljopo-sjednici, pisci, umjetnici, arhitekti.

Važno je naglasiti da je taj klub bio izrazito ekskluzivna, elitistička orga-nizacija, kao uostalom i većina drugih britanskih klubova. Da bi se postalo članom trebalo je zadovoljiti niz stro-gih pravila, kao na primjer ono da član može postati samo osoba koja je već osvojila vrh minimalne visine 13.000 stopa (3962 m). Osim visinskih za-htjeva, članovi su morali zadovoljiti i one društvene, pa je članom mogao postati i netko tko je dokazao svoj interes za planine na književni, znan-stveni ili umjetnički način. Ta odredba jasno je isključivala ne samo pripadni-ke niže klase, već i plemstvo, a služila je učvrščivanju i definiranju identiteta novonastale srednje klase.

Planinarstvo i alpinizam jedno-stavno su savršeno utjelovljavali sve

Nastanak modernog športa: planinarstvo

Prvo Britanci,

Početak pravog suvremenog planinarstva smješta se u sredinu 19. stoljeća, a zasluge, kao i u tolikim drugim športovima, ponovno idu - Englezima

pa onda svi ostali

Iako se godina osnutka spomenutog Alpine Cluba (1857.) na nekim mjesti-ma pogrešno označava (čak i obilježa-va i slavi) kao početak alpinizma, ona zapravo označava početak masovnog, turističkog planinarenja. To jasno ilu-strira podatak da je i prije navedene godine većina najznačajnijih alpskih vrhova bila već osvojena, preostalo je samo još njih 39. U sljedećih nekoliko godina, od tih 39, većinu (čak 31) su osvojili Britanci, naravno, uz pomoć lokalnih vodiča koji su objeručke pri-hvatili nove neobične alpske turiste. Sir Leslie Stephen, jedan od članova Alpine Cluba definirao je uspjeh ta-dašnjih penjača kao mješavinu spo-sobnosti i hrabrosti švicarskih vodiča i ambicije njihovih poslodavaca.

No zanimljivo je da je sve počelo s jednom klasičnom varkom za turiste. Kada se britanski odvjetnik Alfred Willis uspeo na vrh Wetterhorn 1854. (uspon koji se uzima kao početak tzv. zlatnog doba planinarstva), njegov lo-kalni vodič čestitao mu je na osvajanju 3962 m visokog vrha i pritom zatajio da je isti već osvojen 10 godina ranije. Tako je paralelno s britanskim zlatnim dobom alpinizma, započelo i švicarsko

ono što je nova i moćna viša srednja klasa težila biti. Za početak, bila je to aktivnost gotovo isključivo rezervirana za muškarce (prve žene primljene su u Alpine Club tek 1974.), savršeno se slagala sa idejom britanskog imperija-lizma (istraživanje nepoznatog i osva-janje), sljubljivala je slobodno vrijeme koje nisu svi imali, kao i financijske mogućnosti za istraživanje i osvajanje alpskih vrhova, koje također većina nije posjedovala.

Veliki poticaj popularizacijiplaninarenja bilo je tiskanje velikog broja putopisa i vodiča. Takva izdanja, kao i predavanja koja su redovito orga-nizirana, približila su planinarstvo širem sloju ljudi koji je još uvijek smatrao da je to u osnovi nešto opasno i nerazu-mno.

Protiv negativnih stavova, planinari su se najučinkovitije borili upotrebom znanosti. U razdoblju prije popularizacije planinarstva, rijetki su penjači zaista uglavnom dolazili iz redova znanstvenika, no kasnije je znanost zapravo korištena kako bi planinarima dala društveno pri-hvatljivi razlog za jednu u temelju ipak, u to vrijeme, prilično opasnu aktivnost.

zlatno doba turizma. No, zlatno doba alpinizma (ne i švicarsko zlatno doba turizma) završilo je 1865., osvajanjem jedinog preostalog alpskog vrha, ali i jednom od najpoznatijih katastrofa u povijesti penjanja.

U to vrijeme ostao je još samo

Nastanak modernog športa: planinarstvo

Zanimljivo je da je Hrvatsko planinarsko društvo osnovano 1874. među najranijim planinarskim organizacijama

Ind. zona Ciburi52000 Pazin

+385 (0) 52 846 111+385 (0) 52 846 006ghia@ghia.hr

www.ghia.hr Sportska oprema i rekviziti

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORAOFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT

First mountaineers - the BritishToday, mountaineering is considered one of the noblest activities, because it is not associated only with the physical condition, but also with the rise of the spirit - the spiritual culture. As much as this attitude seems natural and self-explanatory, it is relatively new, only about two centuries old. In fact, in the past, people were looking at the mountains with a lot of hostility. High peaks were considered worthless frozen stone, useless for cultivation of any culture. Besides that, in the Middle Ages, the Europeans considered high mountains a reminder of God’s punishment, expulsion from the Garden of Eden, a place of God’s disgrace, inhabited by demons and dragons. At the end of the 18th century, under the in�uence of the Enlightenment, the negative perception of the mountains started changing gradually. People, mostly members of the higher society, began visiting the mountains from time to time. Of course, these tours did not include rock-climbing, but stay at a safe distance, in the valleys. �e real climbers were still very rare and almost exclusively from the ranks of scientists - botanists, cartographers, geologists, etc., mostly scientists from the Alpine countries.�e beginning of mountaineering as modern sports dates back to the middle of the 19th century, and credit for that, as well as in many other sports, goes back again to the British, more speci�cally to the members of the British upper middle class. Mountaineering and climbing have perfectly embodied everything that the new powerful upper middle class aspired to be. Mountaineering was an activity almost exclusively reserved for men, a perfect match with the idea of British imperialism (exploration and conquest of the unknown) that combined free time - available only to some people, as well as the �nancial opportunities to explore and conquer the Alpine peaks - not possible for most of the people.Outside England, mountaineering had no strict exclusive elitist guidelines, and therefore it counted much more members. �e Croatian Mountaineering Federation was founded in 1874 as one of the earliest mountaineering organizations in the world. (Ana Popovčić)

jedan neosvojeni prestižni alpski vrh - Matterhorn. Ta alpska stijena oštrih i gotovo okomitih bridova na švicarsko-talijanskoj granici, dugo je odolijevala planinarima iz obiju država.

Mještani su konačno zaključili: “Luđak je svatko tko želi na vrh, to je samo za Engleze.” Tako je u konačnici i bilo. Englez Edward Whymper sa svojim partnerima osvojio je vrh, no pri spuštanju je puklo uže i poginula su trojica Engleza zajedno sa vodičem iz Chamonixa...

Razvoj planinarstva izvan Velike Britanije tekao je ponešto drugačijim tijekom. Nakon Britanije, ono je svoju popularizaciju očekivano steklo među alpskim narodima. Drugi po redu koji su osnovali planinarsku organizaciju bili su Austrijanci, a nakon njih Švicar-ci, Talijani i Nijemci. Zanimljivo je da je Hrvatsko planinarsko društvo osno-vano 1874. među najranijim sličnim organizacijama.

Izvan Britanije planinarstvo nije imalo stroge ekskluzivne eliti-stičke odrednice, pa je brojalo i puno veće članstvo. U početku su francuska i švicarska društva njegovala donekle elitistički pristup, no s vremenom se i njihova politika priklonila austrijskom i njemačkom otvorenom modelu. Nje-mačko i austrijsko alpsko društvo oko 1900. godine brojalo je čak 100.000 članova. Otvorenijim pristupom pla-ninarstvo je od male elitističke sekte postalo gotovo masovni pokret, ali omasovljenjem planinarstva ono je

donekle izgubilo draž za Britance. Osim toga, oni su nekako primarno bili usmjereni na osvajanje novih vrhova, a to u Alpama više nije bilo moguće.

Umjesto da se jednostavno popnu na neki vrh, sve više plani-nara, a pogotovo alpinista, počelo je tražiti teže, duže ili direktnije puteve prema vrhovima. Potkraj 19. stoljeća britanski planinari i alpinisti počeli su premještati svoj interes s Alpa na planinske lance u ostatku svijetu, kao Ande ili Himalaju, gdje su ponovno mogli proživljavati svoj imperijalistički ideal o istraživanju i osvajanju.

U ovom članku termini planinarstvo i alpinizam nisu strogo odvojeni. Ra-zlog za to je njihova velikim dijelom zajednička ili barem isprepletena po-vijest. U nekim državama planinarstvo se potpuno odvaja od alpinizma, dok se u drugima alpinizam smatra vrstom planinarstva, štoviše, ono se s njime poistovjećuje.

Uostalom, dijele i zajedničku krovnu organizaciju - Međunarodni savez za alpinizam i planinarstvo (Union Internationale des Associations d’Alpinisme - UIAA) koji je osnovan 1932. u Chamonixu.

LITERAURA:

AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/

http://www.summitpost.org/how-the-british-crea-ted-modern-mountaineering/713630

23 Olimp

Olimp 24

Znanost i šport

Vrijeme u kojemu danas živi-mo slobodno bismo mogli nazvati erom kompetitivno-sti. Današnji gladijatori nose

skupa i profinjena odijela, a arena u kojoj se bore naziva se globalnim tržištem roba i usluga. Analogno nji-hovoj borbi za profit, izvan poslovnog glamura i senzacionalnih naslova u tabloidima, zbivaju se i neke druge, sasvim drugačije borbe.

Akterima tih borbi osnovni životni cilj nije pomicanje granica poslovnih carstava korporacija za koje rade - oni se bore za pozitivne emocionalne doživljaje koje mogu ostvariti odr-žavanjem osobno značajnih veza s obitelji, bore se za dragocjeno vrijeme u kojemu bi svojim najbližima prenijeli tako potrebne poruke ljubavi, pažnje i zahvalnosti. Dakako, riječ je o oso-bama starije životne dobi, generaciji čija je radna karijera prošla u nekim mirnijim, pomalo već zaboravljenim vremenima.

Karakterno držanje, duboki pogled, nerijetko umorna tijela koja u sebi nose iskustva šest, sedam i više desetljeća života te cjelokupna energija kojom zrači najzrelija genera-cija naših sugrađana – primjerice, dok stoje u redu pred poštom ili domom zdravlja - više bi se uklapala u neki tekst na temu reforme mirovinskog sustava ili privatizacije zdravstva, nego u rubriku o športu. Ipak, budući da se radi o brojnoj populaciji u Re-publici Hrvatskoj, šport osoba starije životne dobi itekako zaslužuje prostor u ovoj rubrici.

Iako se u Europi, pa tako i u Hrvat-skoj produljio životni vijek, nerijetko si postavljamo pitanje: zašto ljudi nakon odlaska u mirovinu naglo počnu gubiti zdravlje, gube onaj sjaj u očima i želju za životom? Možda jedan dio odgovo-ra na to pitanje leži u ciljevima koje u životu imamo, zadovoljstvu kojeg osjećamo dok stremimo prema njima, sreći koju donosi njihovo ostvarivanje, itd.

Sredine u kojima pojedinci nemaju ciljeve ili su ciljevi usmjereni isključivo prema zadovoljenju osnovnih čovje-kovih potreba – pojesti, popiti, osigu-rati dovoljno materijalnih sredstava za sigurnu budućnost sebe i svojih potomaka - naočigled se razlikuje od društvenih sredina gdje egzistiraju i plemeniti ciljevi, dakle ciljevi koji su usmjereni prema dobrobiti drugog

čovjeka, prema stvaranju društvenih vrijednosti, društava gdje sintagma bezuvjetnog davanja i ljubavi ne živi samo u filmskim romantičnim klasici-ma iz 50-ih godina prošlog stoljeća, već i u srcu svakodnevnog čovjeka.

S obzirom na to da je velik broj ljudi za radnog vijeka ostvario neke osnov-ne životne ciljeve - riješili su stambe-no pitanje, školovali djecu - ulaskom u stariju životnu dob, što se nekako poklapa s odlaskom u mirovinu, gubi se motivacija za ostvarivanje takvih ciljeva, ali i vitalnost koja je nužna za takve ciljeve. Nadalje, ulaskom u treću životnu dob smanjuje se intenzitet socijalnih interakcija, javlja se osjećaj usamljenosti, napuštenosti, nerijetko i beskorisnosti.

Naravno, ono o čemu se najviše govori kad je u pitanju tema starenja, odnosi se na normalne fiziološke procese određene biološkim čimbeni-cima koji su posljedica sazrijevanja ili protoka vremena - npr. menopauza, zatim patološke promjene i opadanje s godinama koje je uzrokovano vanj-skim čimbenicima, uključujući bolest, i posljedice dugogodišnjih negativnih utjecaja kao što su buka, pušenje, alkohol, razna onečišćenja, dugogo-dišnji stres...

Stoga šport osoba starije životne dobi ili točnije rečeno - zdrav-stveno indicirana i adekvatna fizička aktivnost osoba treće životne dobi - već na prvi pogled pruža čitav niz socijalnih, psiholoških, zdravstvenih i brojnih drugih dobrobiti. Sudionici takvih fizičkih aktivnosti, dakle aktiv-nosti koja uključuje sve mehanizme adaptacije, mišićno-zglobni i koštani sustav, srčano-žilni i dišni sustav, sustav termoregulacije i lučenja hor-mona, te sustave za prehranu stanica i eliminaciju metabolita, duže će zadr-žati mišićnu snagu, čvrstoću kostura i pokretljivost zglobova, te na taj način sačuvati sposobnost brige o samima sebi, osjećaj kontrole nad svojim ži-votom.

Istovremeno, bavljenje fizičkom aktivnošću omogućuje im susrete s poznanicima, prijateljima, stjecanje novih životnih iskustva, sagledavanje života na dublji, intuitivni način. Ako

Osiguravanje uvjeta za adekvatnu tjelesnu aktivnost starijih osoba te njihovo uključivanje u razne segmente društvenog života, jest ne samo pokazatelj stupnja međusobnog poštovanja, zahvalnosti, tolerancije i moralnog prosperiteta, već i briga o budućnosti našeg društva

Tjelesna aktivnoststarijih osoba

25 Olimp

se radi o rehabilitaciji ili zdravstveno indiciranoj tjelesnoj aktivnosti koja se provodi, primjerice, nakon preboljenog infarkta srca ili operacije kuka, kraljež-nice i sl., sudionici takvih aktivnosti stječu nove prijatelje koji imaju slične probleme i koji se jednako bore kako da te probleme savladaju, prolaze slične faze oporavka, međusobno mo-tiviraju jedni druge, pružaju si nadu, životu daju novi smisao…

U svijetu postoji velik broj stručnih i znanstvenih radova na temu utjecaja medicinski programira-ne tjelesne aktivnosti osoba starije životne dobi, na njihovo zdravlje, kva-

litetu i zadovoljstvo životom, socijalnu integraciju, itd. Neosporno je, dakle, bez obzira radi li se o nordijskom ho-danju, korektivnoj gimnastici u baze-nu, planinarenju, bicikliranju ili samo pješačenju u prirodi, da je šport osoba starije životne dobi itekako važan čimbenik društva, ne samo u smislu zdravlja te populacije, već i u širem društvenom i ekonomskom smislu.

Primjerice, roditelji s malom djecom koji imaju sreću da su im roditelji živi i zdravi, u slučaju blaže bolesti djeteta ne trebaju uzimati bolovanja, odnosno teretiti sustav zdravstvenog osiguranja, poslodavca ili vlastiti kućni budžet, već će djecu povjeriti

svojim roditeljima – popularnom „baka servisu“.

Analogno logici kako je ulaganje u šport djece i mladih svojevrsno rasterećenje proračuna (s obzirom na direktnu vezu fizičke aktivnosti i sma-njenja rizika od čitavog niza bolesti, odnosno smanjenja troškova liječenja na teret proračuna za zdravstvo), dolazimo i do činjenica kako je ulaga-nje u tjelovježbu osoba starije životne dobi istodobno rasterećenje zdrav-stvenih proračunskih, ali i drugih, već spomenutih izdataka, vezanih uz troš-kove izostanka roditelja s posla.

Ulaganje u djecu i mlade, strpljivost, brižnost i ljubav koju posvećujemo najmlađim članovima našeg društva, nešto je o čemu se na dnevnoj bazi mnogo govori, zasigurno više nego radi. Međutim, kada je riječ o osobama starije životne dobi, dakle onom dijelu populacije prema kojima bi trebali osjećati emocije zahvalnosti, nerijetko si postavimo niz pitanja, a odgovore dobivamo uglavnom onda kada je već prekasno, kad oni koji bi nam te odgovore mogli dati više nisu među nama.

Ipak, jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja je sljedeće: koristimo li u dovoljnoj mjeri njihovu mudrost, život-no iskustvo, razumijemo li poruku koju nam na suptilni način ti ljudi odašilju, poruku o tome što je u životu uistinu bitno, a što je sporedno i prolazno?

Znanje i mudrost osoba starije život-ne dobi ocrtava se u njihovoj svjesnosti o neminovnom slabljenju fizioloških funkcija, postepenom gubitku želja i vezanosti za neke aspekte života, odnosno njihovoj sve većoj usredotoče-nosti na duboke i istinske vrijednosti. Postupnim odbacivanjem logike današ-njeg suvremenog načina života, takvi ljudi možda otvaraju neka vlastita unu-tarnja vrata prema višim, bezvremenim istinama, istinama koje su mladim kom-petitivnim ljudima, nerijetko zaslijeplje-nim nerealnom poslovnom ambicijom, nevidljive i nedostupne.

Stoga, da zaključimo: briga o sta-rijim osobama koja uključuje sve navedene aspekte, od osiguravanja uvjeta za adekvatnu tjelesnu aktiv-nost, do njihovog uključivanja u razne segmente društvenog života, jest ne samo pokazatelj stupnja međusobnog poštovanja, zahvalnosti, tolerancije i moralnog prosperiteta, već i briga o budućnosti našeg društva.

Tako će, možda, nadolazeće generacije mladih ljudi, zahvaljujući porukama mudrosti i ljubavi koje su dobili od osoba starije životne dobi, vidjeti širu sliku svijeta, razu-mjeti ideju suvremenih tržišnih i kompetitivnih trendova današnjice, uvidjeti dublje uzroke određenih društvenih, ekonomskih ili nekih drugih problema, odnosno stvoriti neke nove smjerove razvoja društva, društva koje će uva-žavati napredak, tehnologiju, suvremene trendove, ali će istovremeno biti svjesno jedne šire slike, dublje istine i mudrosti koja se nalazi daleko od strogih protokola i raču-nalnih aplikacija.

Nju će biti moguće pronaći u srcima onih koji su kroz broj-na desetljeća života, pored ostalog, shvatili kako je veliko bogatstvo u životu - punom proživljenih katarzi, dobitaka i preboljenih gubitaka, upoznavanja voljenih osoba i rastan-ka od njih, nalaženja željenog posla, potom njegovog gubit-ka, postizanja optimalne životne snage i njenog postupnog nestajanja... - dosegnuti spoznaju o tome što je na ovom svijetu uistinu bitno, a što sporedno.

LITERATURA:

Andrijašević Mirna i Andrijašević Martin (2006). Sportska rekreacija – faktor kvalitete života osoba starije životne dobi. 15. Ljetna škola kineziologa Repu-blike Hrvatske

Lawrence A. Pervin, Daniel Cervone, Oliver P. John (2008). Psihologija ličnosti teorije i istraživanja. Zagreb, Školska knjiga

Lepan, Ž., Leutar, Z. (2012). Važnost tjelesne aktivnosti u starijoj životnoj dobi. Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Physical activity in older ageWhile on one hand entering the third age is more or less connected with the gradual weakening of the body and less participation in the social life, on the other hand older people have a more expressed need for positive emotional experiences, especially with the family and close friends. Loss of life goals, which quite o�en happens to the elderly a�er the termination of employment, is followed by the loss of pleasure and energy that brings the ful�llment of the set objectives, but also the loss of happiness that inevitably comes with the ful�llment of these objectives. Adequate physical activity, that is, an activity adapted in terms of intensity, duration and content, the elderly receive a number of positive impulses related to the health, emotional and social aspects of life. Regardless of whether it is Nordic walking, exercises in the swimming pool, hiking or a rehabilitation program of physical exercise the heart attack or hip surgery, practicing with people similar to themselves, the participants gain new friends, mutually motivate each other, providing each other hope, giving their a new meaning. Along with numerous scienti�c papers showing that physical activity of the elderly improves the quality of their life, care, sensitivity and appreciation of the entire society to the elderly in a way an indicator is an indicator of not only moral, but also of economic perspective of the society. (Miroslav Hrženjak)

Znanost i šport

1

www.atlas.hr 0800 9998 atlascroatiaputovanja@atlas.hr

Pouzdan partneru svakom trenutku vašeg putovanja.

Ekskluzivni prodavač

ulaznica za Olimpijske igre

6-dnevni i 10-dnevni paket aranžmani za Rio 2016.

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

GODINA 46 • BROJ 176 • OŽUJAK 2016.

Povijest hrvatskog športa

Povijest hrvatskog športa

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

RAZVOJ SPORTA U ZADRU (Mladen Cukrov) ------------------------------------------------------ str. 2OBLJETNICE: FABJAN KALITERNA (Jurica Gizdić) --------------------------------------------- str. 6KLIZANJE U ZAGREBU (Damir Škarpa) ----------------------------------------------------------- str. 8DESET GODINA ZAKONA O ŠPORTU (Krešimir Ivaniš) ------------------------------------------- str. 10IN MEMORIAM: BRUNO MARCELIĆ (Jurica Gizdić) --------------------------------------------- str. 12

2

Cilj društva je da pruži mladima svojstvenu zabavu za muškarce, uvježbavajući ih u rukovanju oružjem i naročito poučavajući ih u preciznom gađanju.

Član može biti svaka osoba koja uživa dobar glas i koja se obavezuje pridržavati pravila društva. Svaka osoba koja se želi učlaniti dužna je biti član najmanje godinu dana. Ako želi prestati biti član mora to najaviti, najmanje tri mjeseca ranije, upravi društva – tako je stajalo u pravilima Prima so-cieta cittadina del tiro al bersaglio (Prvo građansko društvo za gađanje) osnovanom 1871. u Zadru.

No, početke organiziranog bavljenja športom u Zadru možemo pratiti još od 1857., kada je osnovano lovačko društvo pod punim imenom Per la Societa di cacciatori in Zara.

Osim gađanja, članovi društva su se natjecali i u voj-ničkim i gimnastičkim vježbama. Uz to prakticirali su i natjecanja u trčanju, mačevanju, hrvanju, plivanju, jedre-nju i veslanju. Članovi su imali svoje prostorije s bogatom čitaonicom. Društvo je 1880. dobilo novo ime Societa dei Bersaglio (Streljačko društvo) i kao takvo bilo upisano u austrijski savez Lega dei bersaglieri austriaci sa sjedištem u Beču. Tamo su sudjelovali 1880. na savezničkom natjecanju

najboljih strijelaca, a prode�lirali su i pred carem Franjom Josipom.

Surađivali su i sa drugim društvima Dalmacije, kao i po-krajinom Venezia-Giulia. Društvo se učlanilo u Federazione Sportiva Interregionaledi Trieste (Međuregionalna sportska federacija u Trstu), a isticalo se dobrom organizacijom i radom, posebno nakon 1909. kada je izgrađen novi dom u ulici Karla Federica Bianchija (Dom sindikata).

Ostalo je zapisano da je društvo 21. srpnja 1912. organizi-ralo veliku svečanost povodom 40 godina postojanja. Osim društava iz Zadra, sudjelovala su i talijanska društva iz Paga, Arbanasa, Šibenika, Solina, Splita, Hvara, Starigrada na Hvaru i Dubrovnika.

U Arbanasima kraj Zadra se 1885. također osniva stre-ljačko društvo pod imenom Societa Barsaglieri Borgo Erizzo. Nešto ranije 1876. utemeljeno je društvo za tjelovježbu L’ Associazione Zaratina di Ginnastica, ali se već 1881. preregi-striralo u društvo za tjelovježbu i mačevanje L’ Associazione Zaratina di Ginnastica e Scherma.

U svojim aktivnostima Talijanska zajednica je 1885. godine osnovala i veslačko društvo La Societa dei Canotteri Dalmazia (Veslačko društvo Dalmacija). Društvo je osim

Razvoj športa u Zadru do I. svjetskog rata

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI

Flota veslačkih čamaca u Zadru 1909.

3

veslanja imalo još sekcije jedrenja, plivanja, gimnastike, mačevanja, a od 1887. godine osniva se škola jahanja i bici-klistička sekcija, koja se ubrzo odvojila i postala samostalni klub Veloce Club Zaratino.

Posebno je aktivna bila gimnastička sekcija koja je 1886. nabavila više gimnastičkih sprava. Često su se priređivala natjecanja, odnosno akademije gdje su se izvodile razne gimnastičke vježbe. Potkraj listopada u Zadar se doselio pedagog i športski djelatnik Pietro Orfei. On se odmah uključio u rad društva, te osnovao gimnastičku školu, koju su odvojeno posjećivali dječaci i djevojčice.

Nakon što su vlasti 1890. raspustile društvo La Societa dei Canottieri Dalmazia, talijanska zajednica je osnovala sport-sko društvo Il Circolo Nazionale (Narodno društvo). U tom društvu su športaši bivše Dalmazie nastavili svoju športsku aktivnost kroz razne sekcije kao i u starom društvu. Među-tim, ni ovo društvo se nije dugo održalo te je 1892. osnova-no novo društvo Societa Unione Zaratina (Savez zadarskih društava). Ovo društvo je također imalo više sekcija, među kojima je bila i gimnastika.

U Teatru Verdi je 12. prosinca 1903. održana velika akademija u gimnastici i mačevanju, na kojoj je, kao gost, sudjelovalo društvo Societa di ginnastica e scherma iz Splita. Prilikom proslave 40 godišnjice od osnutka društva, u srp-nju 1912., kao gosti, sudjelovale su glazbe iz Splita, Šibeni-ka, Hvara Starog Grada i Vrboske. U svečanom programu sudjelovala su i gimnastička društva Societa ginnastica iz Splita i Unione sportiva iz Dubrovnika.

Osnivanje veslačkog klubaNakon što je 1885. prestalo sa radom gimnastičko druš-

tvo, inicijativni odbor od tri člana pokrenuo je u Zadru akciju osnivanja veslačkog kluba Societa dei cannotieri. Uz pomoć desetak imućnih građana klub je osnovan, a da nije imao niti jedan čamac. U veljači 1886. članovi uprave su pokrenuli inicijativu oko učlanjenja u Societa delle regate di Trieste (Društvo za regate u Trstu), koje je zapravo bilo savez veslačkih društava u okviru Austro–Ugarske. Tim činom se željela omogućiti nabavka čamaca, a isto tako i sudjelovanje zadarskih veslača na natjecanjima.

Prve čamce društvo je nabavilo kod brodograditelja Pie-tra Grapruta u Veneciji. Čamci se nisu vadili iz mora nego su bili usidreni u zaklonjenom dijelu gradske luke. Societa dei cannotieri je svoje društvene prostorije svečano otvorilo u rujnu 1886. u prizemlju zgrade koja je pripadala obitelji Lappena. Često su organizirani izleti u obližnja mjesta poput Preka, Ošljaka, Kukljice, Bibinja, Ždrelca i dr. Bilo je izlazaka izdržljivosti prema otocima Ugljanu, Pašmanu i Ošljaku. Veslalo se uglavnom društvenim brodom tipa lancun, koji je imao 14 vesala.

Osim veslanja društvo je 1887. osnovalo biciklističku sekciju. Bilo je aktivno 17–18 biciklista koje je vodio učitelj Pietro Orfei. Vozilo se uglavnom po gradskim zidinama i Novoj obali. Oni malo bolji biciklisti su počeli voziti i na dulje relacije. Tako je ostalo zabilježeno da su Stipanović i Marušić 2. svibnja 1887. odvozili trasu Zadar – Benkovac – Zadar u dužini 75 km za 5 sati.

Pred kraj godine osnovana je i gimnastička sekcija koju je također vodio Pietro Orfei. Društvo Societa dei cannotieri Dalmazia je bilo uspješno u svom djelovanju sve do 1890. godine kada je došlo do razmirica u upravi kluba. Krajem godine, točnije 23. prosinca 1890., održana je sjednica na kojoj je odlučeno da se društvo raspusti.

Talijanska zajednica je 1900. osnovala novo veslačko društvo Circolo canottieri Diadora (Veslačko društvo Diadora). Nakon što je 1901. u Trstu raspušteno Veslačko društvo Saturnia, uprava Diadore uspjela je otkupiti dio nji-hove pokretne imovine. Svakako da su čamci bili najvažniji za djelovanje društva. Tako su već u svibnju Zadrani mogli vidjeti ove vrijedne športaše i njihove čamce.

Krajem svibnja u Zadar je iz Trsta stigao dvojac s kor-milarom iz Nautičkog kluba Adria iz Trsta, čiji je konačan cilj bio Kotor. Njih su svečano dočekali veslači zadarskih društava Diadora i Zara. Čamac je stigao do Dubrovnika posjetivši prije toga Šibenik i Split. Svugdje je srdačno doče-kan, ali se dalje do Kotora nije moglo radi lošeg i vjetrovitog vremena.

U rujnu iste godine održana je društvena regata u Preku, na kojoj su sudjelovali veslači Diadore i Zare. Svakako naj-zanimljivija je bila utrka dvije jole četvorke, koje su nosile

Piše: MLADEN CUKROV

Početke organiziranog bavljenja športom u Zadru možemo pratiti od 1857., kada je osnovano lovačko društvo pod punim imenom Per la So-cieta di cacciatori in Zara

Društvo Societa dei cannotieri Dalmazia (1885. – 1891.) imalo je svoj amblem i zastavu.

Program Prvog natjecanja u nogometu za prvenstvo Dalmacije koje je 1910. održan u Zadru.

4

ime Elsa i Diadora. Dužina staze je iznosila 1750 metara. Od aktivnosti može se spomenuti dolazak pet riječkih ve-

slača koji su jolom četvorkom imenom Nereo 1904. uspjeli iz Rijeke stići u Zadar. I Zadrani su se znali uputiti na duže izlete. Tako su se veslači sa jolom na šest vesala 1905. uputili prema Puli. Tamo su ih dočekali domaćini iz pulskog veslač-kog društva Pietas Julia.

U rujnu 1906. veslači Diadore nastupili su u joli četvorki na međunarodnoj regati u Trstu. Čamac je za tu priliku na-bavljen u brodogradilištu Gallinari iz Livorna. Na regati su još sudjelovali veslači Amiene iz Rima, Liburnie iz Rijeke, Libertasa iz Kopra, Querini i Bariona iz Venecije.

Društvo je dočekalo 18. srpnja 1908. i otvaranje novog veslačkog doma dugog 30 metara, a širokog 9 metara. Na pontonu je bio i drveni toranj kojeg su izradili poduzetnici Buttazoni i Venturini iz Sarajeva prema projektu Giorgia Mazzonija. Te iste godine jola četvorka osvaja prvo mjesto na veslačkoj regati Jadranskog kupa u Trstu.

Na godišnjoj skupštini 1909. prvi put se pokrenula inicijativa da se formira i ženska veslačka sekcija. Osim Trsta, međunarodne regate su bile održavane i u drugim gradovima popt Kopra, Firenze, Ancone i dr. U Anconi se 1910. proslavila osmerka Diadore koja je odnjela veliku pobjedu ispred favoriziranih veslača Bucintora iz Venecije. Uprava Diadore uspjela je 1912. donacijama građana kupiti u Francuskoj glatki čamac (outrigger) kako bi veslači mogli sudjelovati na europskim međunarodnim regatama.

Prema zapisima se vidi da su 1912. i 1913. bile breme-

nite sa dosta problema jer nije bilo veslačkih aktivnosti. Ovo razdoblje Diadore završava 1914. kada je izabran novi upravni odbor, no početkom Prvog svjetskog rata športska aktivnost u društvu je zamrla...

Prva nogometna utakmica na prostoru tržnicePrvi tragove „o igri s loptom“ u Zadru datiraju iz davne

1646., kada je providur Leonardo Foscolo zabranio igranje loptom u Compo Castello, jer se igralo blizu Crkve od Gos-pe i očito je smetalo građanima koji su tu prolazili.

Carlo Gozzi koji je bio iz Venecije, uputio je 1743. pismo providuru Girolamu Queriniju u kome spominje novu igru s loptom u Zadru. Igranje s loptom se nastavilo tijekom 19. stoljeća po livadama i trgovima na širem prostoru grada. Prvo organizirano igranje nogometa spominje se u zadar-skom listu Il Dalmata u br. 77. od 28. rujna 1887., kada je britanska �ota posjetila Zadar. U sastavu britanske �ote nalazilo se nekoliko najmoćnijih brodova, u to vrijeme, na svijetu: admiralski brod Alexandra, Colossus, Dreadnought, �underer, Hecla, Scout, Polyphemus, Delphin i Albacara. Na povratku iz Trsta �ota se usidrilila u Zadru i 24. rujna, uz nazočnost princa od Edinburgha, sina kraljice Viktorije, odigrala svoju omiljenu igru loptom.

Na predjelu zvanom Ravnice (blizu dvorane na Jazina-ma) nogomet je igralo 50 časnika naizmjenično, podije-ljenih u dvije momčadi. Tom prigodom svirane su himne Velike Britanije i Austro-Ugarske monarhije. Osim vojvode od Edinburgha i njegove supruge Marine (kći ruskog cara

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI

Zadarski tenisači početkom XX. stoljeća

5

zadarska općina je donirala prijelazni srebrni pokal nazvan Challenge, a društvo Societa ginnastica iz Zadra osiguralo medalje i diplome. Za ovo prvo prvenstvo Dalmacije u nogometu, prijavile su se zadarska i dubrovačka nogometna sekcija, a na kraju su pobijedili Zadrani. Umjesto na Campo Marizio, prva nogometna utakmica u Zadru održana je 26. prosinca 1910. na prostoru tržnice (Pazaro al Merchetto - danas osnovna škola Petra Preradovića) gdje su bili bolji uvjeti, a i gledatelji su se u slučaju kiše mogli skloniti pod dugi krov tržnice.

Societa gimnastica iz Zadra bila je inicijator i Drugog regionalnog prvenstva za Dalmaciju u nogometu održanog 8 i 9. travnja 1912.

Od Zadra do Zemunika i natragU Zadru je osnovano 1908. sportsko društvo La Soci-

eta Podistica di Zara koje je imalo atletsku i biciklističku sekciju. Društvo je prvo atletsko natjecanje organiziralo na Bokanjcu 10. listopada 1909., a trčalo se na 1000 m. Zabilježena je i pješačka utrka 14. rujna 1913. oko grada u kojoj je pobijedio Giussepe Palisca, član La Societa Podistica di Zara, ispred Nikpalja iz arbanaškog društva Societa dei Bersaglieri Erizzo.

Gimnastičko društvo Associazione Ginnastica Zara, osnovano 19. ožujka 1909. na inicijativu zadarskih stude-nata. Osim gimnastike društvo je sudjelovalo u organizi-ranju atletskih natjecanja u trčanju i hodanju. Prvo ovakvo natjecanje organizirali su 20. lipnja te godine kada se 40-ak mladića natjecalo u hodanju na stazi od Zadra do Zemuni-ka i natrag u dužini od 28 kilometara.

Godine 1910. učlanili su se u La Federazione Ginnastica Interprovinciale (Međuregionalno gimnastičko udruženje za gimnastiku) sa sjedištem u Trstu. Članovi ovog udruženja bila su društva iz Trsta, Gorice, Istre i Dalmacije. Sva su se ova društva pripremala za veliko međunarodno natjecanje koje se održalo u prvoj polovici svibnja 1911., u povodu pedesete obljetnice Kraljevine Italije. Na ovom natjecanju sudjelovalo je 12.000 sudionika iz Italije, Austro–Ugarske, Belgije, Francuske, Luksemburga, Monaka, Rumunjske, Tu-

Aleksandra II.) tu su se nalazili i princ Georg od Wallesa, princ Ludvig od Battenberga, markiz od Lome, zet kraljice Viktorije, te brojni časnici britanske mornarice i njihove dame. Njihov posjet Zadru trajao je 3 dana, za koje vrijeme su posjetili Carsko namjesništvo, općinu i širu okolicu grada. Priređeni su im razni koncerti i plesovi, a grad je bio svečano ukrašen i osvjetljen.

U Zadru se nogomet pojavio i u srednjim školama, a krajem 19. stoljeća uveden je u nastavni program zadarske gimnazije kao obvezan predmet.

Na igralištu u Ravnicama često su se okupljali vojnici au-strougarske vojske i tu odigravali svoje nogometne utakmi-ce. Među njima su prednjačili Česi, Slovaci i Mađari koji su već dobro poznavali nogometnu igru. Kako je ovo područje potpadalo pod Arbanase njima su se često znali pridružiti zadarski mladići i odigrati po koju utakmicu. To ih je navelo da i sami 1910. osnuju svoj klub Zmaj, koji je djelovao oko godinu dana. Kako je talijansko streljačko društvo Societe del Barasaglieri di Borgo Erizzo u Arbanasima 1911. osnova-lo svoju nogometnu sekciju, nogometaši Zmaja su pristupili ovom društvu. Razlog treba tražiti u potpori koju su dobili, pogotovo u športskoj opremi od strane ovog streljačkog društva. Osim na Ravnicama, nogomet se igrao i na Novoj rivi (danas Obala kralja Petra Krešimira IV.).

Tijekom 1910. nogomet se igrao i u talijanskim gimna-stičkim društvima. Te godine na glavnoj godišnjoj skupštini gimnastičkog društva Societa ginnastica u Zadru, tajnik Josip Tolja najavio je osnivanje nogometne sekcije. Osim nogometa društvo je njegovalo mačevanje, koturaljkanje (pattinaggio), atletiku, planinarstvo, plivanje i razne igre na otvorenom. Nešto kasnije iste godine osnivaju se slične nogometne sekcije u gimnastičkim društvima Forza e corraggio u Dubrovniku i Societa ginnastica e scherma u Splitu.

Prve nogometne utakmice članovi gimnastičkog druš-tva igrali su na vojnom vježbalištu, odnosno ledini zvanoj Campo Marizio. Početkom prosinca 1910. godine društvo je obavijestilo javnost da će biti održana prva javna nogo-metna utakmica za prvenstvo Dalmacije. Za tu prigodu

Nogometno igralište na Pazaro al Merchetto u Zadru gdje je održano prvo nogometno prvenstvo za Dalmaciju 26. prosinca 1910.

Alfons Borelli Vranski - prvi predsjednik planinarskog društva Liburnija

OBLJETNICE: 130 GODINA OD

6

Prvi zadarski veslači iz 1882.: Antonio Rolli, Giusepe Tomicich i Pietro Rolli (stoje), a u donjem redu leže Nilo Bugatto i Fortunat Rota

Ono što je dr. Franjo Bučar opće-nito u športu u Hrvatskoj, to je zasigurno inž. Fabjan Kaliterna

u splitskom športu. Rođen je u Splitu, 20. siječnja 1886. godine. Osnivač je mnogih klubova, utemeljitelj više športova, športski dužnosnik, jedno vrijeme i aktivan športaš. Doista, Fabjan Kaliterna, bio je otac split-skog športa.

Diplomirani inženjer arhitekture ostavio je veliki trag i stekao ogromnu popular-nost u širim masama pri osnivanju glavnih športskih klubova u Splitu. Osobitu popu-larnost dobio je zbog Hajduka, koji je bio i ostao simbol grada i cijele Dalmacije.

Opereta „Kraljica lopte“Početkom prošlog stoljeća budi se

nacionalna svijest mladih Splićana; 1904. godine pojavljuje se učenik Realne gimnazi-je Fabjan Kaliterna, koji zajedno sa svojom braćom Lukom i Antom te prijateljima iz pučkih obitelji osniva divlji klub Šator, kao preteča športa u Splitu.

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA

Velikan splitskog športa

nisa i Švicarske. Zadarske gimnastičare predstavljala je momčad od 12 članova koji su se istakli osvojivši 158 bodova od 160 mogućih. Sudjelovala je i momčad Societa di Ginnastica e scherma di Spalato osvojivši 157 bodova.

Društvo je bilo aktivno i sljedeće 1912. pod vodstvom Felica Veglia. Aktivne su bile sekcije bacačkih športova, skoka u vis, hr-vanja i dizanja utega. Iz političkih razloga rad društva je zabranjen 10. kolovoza 1912. Uskoro je osnovano novo društvo s neznatnim promjenama u imenu Societa Ginnastica Zara.

Privatne škole mačevanjaPrvo organizrano športsko mačevanje javlja se pri L’ Associazi-

one Zaratina di Ginnastica utemeljenom 20. siječnja 1876. Osim mačevanja društvo je njegovalo gimnastiku, plivanje i veslanje. U prvo vrijeme, do 1882., društvo je svoje aktivnosti imalo u areni Manzin na Obali Franje Josipa. U početku su mačevi bili drveni, a od 1880. željezni. Od 1881. društvo mijenja ime u Societa Ginnasti-ca e Scherma. Djelovanje društva bilo je zabranjeno 1885. od strane austrijskih vlasti zbog nacionalističkih ispada dijela uprave i dijela športaša.

Aktivnosti su se ipak nastavile tako da se od 1885. održavaju športske akademije u novom kazalištu Giuseppe Verdi. Na tim aka-demijama često su sudjelovali i športaši iz Venecije, Budimpešte, Rijeke i dr. Ostalo je zapisano da je 1901., između ostalih, nastupila i gro�ca Italia Galante iz Venecije.

U drugoj polovici XIX. stoljeća u Zadru se otvaraju i privatne škole mačevanja. Prvu privatnu školu mačevanja otvorio je 19. lip-nja 1878. Donato Garimberti. Nakon njega škole su još imali Luigi Etzel (1885.), Enrico Viscardi (1893.), Antun Proti (1901.) i prof Giusseppe Galante (1910.), koji je prije toga djelovao u Rijeci.

Početkom Prvog svjetskog rata 1914. prestala su djelovati talijan-ska športska društva u Dalmaciji, a nakon propasti Austro–Ugarske monarhije 1918. talijanska vojska je okupirala Goricu, Trst, Istru, Rijeku i Zadar. To je početak novog doba u športskom životu pri-morskih gradova.

LITERATURA:Marović, D. (1990). Povijest sporta u Splitu - Od antičkih igara do prvog svjetskog rata - Knjiga I. Splitski savez sportova.Marić, D. – Meštrović, R. (2013). Baština zadarskog sporta – Športska zajednica grada Zadra.Škorić, Č - Marić D. (1998. ) Povijest veslanja u Zadru 1885. – 1997. – Veslački klub Jadran.

Piše: JURICA GIZDIĆ

Ako se dr. Franjo Bučar s pravom smatra ocem hrvatskog športa, onda u Splitu, taj naslov nesumnjivo pripada diplomiranom inženjeru Fabjanu Kaliterni

7

Klub je gajio nogomet, plivanje i vaterpolo.Još uvijek student, Kaliterna 1911. godine, zajedno sa

Lucijanom Stellom, Vjekoslavom Ivaniševićem, Ivanom Šakićem i Vladimirom Šorom, osniva Hrvatski športski klub Hajduk. U isto vrijeme o svom trošku Kaliterna na-bavlja nogometnu loptu, kopačke i dresove koje kupuje u Pragu. Za svoj Hajduk, jednom i nastupa 1912. godine i na toj utakmici postiže i gol.

Više godina član je Upravnog odbora kluba i klupski potpredsjednik, a 1936.godine i predsjednik kluba. Vođa puta „bijelih“ je na povijesnoj turneji 1931. godine po Južnoj Americi. Na njegov nagovor Ivo Tijardović, sklada 1926. godine operetu „Kraljica lopte“.

Kaliterna vodi odlučnu riječ i na povijesnom Hajdu-kovom sastanku 1941. godine, kada je čelništvo Hajdu-ka reklo povijesno „ne“ talijanskom okupatoru. Progla-šen je zaslužnim članom kluba. Uz Hajduk, Kaliterna je jedan od osnivača i veslačkog kluba Gusar, dao je veliki obol pri osnutku vaterpolsko-plivačkog kluba Jadran i jedriličarskog kluba Labud. Kaliternu nalazimo i u atle-tici, biciklizmu, boksu, hazeni, planinarstvu, skokovima u more i zrakoplovstvu.

Član je Jugoslavenskog olimpijskog odbora od 1920., član Upravnog odbora Plivačkog saveza Jugoslavije od

1921. godine kada je osnovan, član Upravnog odbora i predsjednik plivač-kog podsaveza Splita, član Upravnog odbora i predsjednik Splitskog veslač-kog podsaveza, član Upravnog odbora i predsjednik Splitskog nogometnog podsaveza, savezni nogometni sudac i prvi predsjednik Zbora nogometnih sudaca Splitskog nogometnog podsa-veza. Bio je i član Skupštine Hrvatske športske sloge 1939.

Fabjan Kaliterna bio je suorganizator prve vaterpolske utakmice na Balkanu odigrane u Splitu 1908. godine, i prvog plivačkog natjecanja organiziranog na splitskim Bačvicama 1913. Prisustovao je berlinskoj Olimpijadi 1936. godine o svom trošku. U listu “Novo doba” te iste godine dao je prikaz viđenja navedenih olimpijskih igara i njene odlične organizacije.

Čuvar tradicijeTreba istaći da je ovaj znameniti Splićanin, bio i

poznati arhitekt koji je projektirao preko 300 objekata diljem cijele Dalmacije, bio je član Društva „Marjan“, veliki domoljub kojeg čuveni arheolog i svećenik don Frane Bulić, naziva splitskim „čuvarem tradicije“.

Po riječima mnogih inž. Fabjan Kaliterna zasigurno je najveće športsko ime u povijesti grada Splita, a ubraja se među najznačajnije Splićane u povijesti, kao i njegov brat legendarni trener Luka Kaliterna.

Preminuo je u Splitu, 30. siječnja 1952. godine te je sahranjen na splitskom groblju Lovrinac. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a najveće priznanje Splitskog saveza športova – Nagrada za život-no djelo nosi naziv Trofej Fabjan Kaliterna.

ROĐENJA FABJANA KALITERNE

Inž. Fabjan Kaliterna – otac splitskog športa

Dio praških studenata, osnivača Hajduka. Stoji Vjekoslav Ivanišević, a sjede slijeva Ivan Šakić i Fabjan Kaliterna

8

U gradu Zagrebu i njegovoj široj okolici klizalo se od davnih dana. U mnogim selima i gradovima diljem kontinentalne Hrvatske sredinom 19. stoljeća narod

se kliže na svim mogućim zaleđenim površinama, prirod-nim jezerima i potocima. Okupljanje je spontano s težištem na zabavi, a masovnosti pridonosi i činjenica što za klizanje nisu potrebna velika ulaganja.

Još 1853. godine otvoreno je klizalište na Prvom maksi-mirskom jezeru, a 1870. Zagreb je dobio prvo „građeno“ klizalište u dvorištu isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu. Radilo se o privatnom klizalištu trgovca Ladislava Beluša na-mijenjenom „otmjenim krugovima i građanstvu“. Građani se najčešće kližu u svakodnevnoj obući, zatim na grubo izrađenim drvenim daščicama koje su se prikladno vezale uz obuću te na tzv. talugama, odnosno drvenoj podlozi, obično dasci veličine 30x50 cm. Imale su oblik malih sanjki.

Daljnju popularizaciju klizanja u Zagrebu tre-ba pripisati vojnim časnicima, potom zagrebač-kim studentima koji su bili na studijima u sred-njoj Europi (Beč, Budimpešta, Ljubljana, Graz) te aristokratima koji su poput Nijemca grofa Schlippenbacha, pruskog konjičkog časnika, oduševljavali Zagrepčane na Prvom maksimirskom jezeru svojom savršenom tehničkom izvedbom, kao i umjetničkim dojmom.

Porastom zanimanja, rasle su i potrebe za boljim i ozbilj-nijim organiziranjem klizačkih aktivnosti. Bilo je nužno osi-

gurati trajnije rješenje za klizalište. Na prirodnim jezerima i potocima led je bio tanak i dolazilo je do opasnosti za kliza-če. Počeci organiziranog klizanja u Zagrebu poklapaju se s okupljanjima zainteresiranih građana u drugim, u to vrijeme omiljenim športovima – streljaštvu, biciklizmu, mačevanju, gimnastici, tenisu.

Godina 1874. smatra se prijelomnom za razvoj ne samo klizanja, već i drugih športskih grana u Hrvatskoj. Problem smještaja samog klizališta bio je otvoren; gradski oci nudili su dvije lokacije - prva, kod potoka Medveščak koji je tada bio otvoren (danas ulica Ribnjak), a druga, na Savskoj cesti.

Idejni začetnici prvog zagrebačkog klizališta bili su arhi-tekt i urbanist Milan Lenuci koji je bio zadužen za tehničko rješenje objekta i veletrgovac Ladislav Beluš koji se brinuo oko �nancijske podrške projektu. Obojica su htjeli da kliza-lište bude smješteno što bliže središtu grada te su odbacili navedene prijedloge. Odabrana je stoga lokacija na tadaš-njem Sajmištu u Zapadnom perivoju, na sjevernom dijelu današnjeg Mažuranićevog trga. Atmosferu oko organizira-nog klizanja podgrijavao je i dnevni tisak koji je uz zabavnu naglasio i zdravstvenu komponentu: “...tako bi poduzeće (op.a. klub) dobivalo u gradu zemlju jer zimi služi za ugod-nu zabavu, a k tome kriepi zdravlje.” (Obzor, XI. 1874).

U kavani Keglević (ugao Ilice i Frankopanske) 15. stude-nog 1874. osnovao se Sklizački klub na čelu s predsjednikom UO kluba Belušem i dopredsjednikom Lenucijem. Uz njih osnivači su i trgovci Bothe i Froelich te poznati planinari Kontak, Pilar, Schlosser-Klekovski i drugi. Sklizački klub preko tiska poziva građane da pristupe članstvu kluba kako bi se mogao sastaviti plan klizališta i započela gradnja.

Ban Ivan Mažuranić - najvjerniji klizačNa sam Badnjak, 24. prosinca 1874. sezona klizanja otvo-

rena je na prvom gradskom klizalištu u Zagrebu smještenom na sjevernom dijelu Zapadnog perivoja. Klizalište je veličine

110x70 metara, jedan metar ispod razine ceste. Otvaranje je bilo vrlo svečano, klizalište je bilo osvjetljeno s oko 300 petrolejskih lampi. Neki klizači nosili su lampion sa svijećom pridonoseći posebnom ugođaju. Svirao je vojni orkestar, a klizalište je bilo prepuno znateželjnih građana. Idućeg dana, na Božić, klizalište sa pratnjom posjećuje tadašnji hrvatski ban Ivan Mažuranić i postaje jedan od najvjernijih klizača. Vodu za klizalište prepumpavali su vatrogasci iz obližnjeg potoka Tuškanac koji je tekao zapadnim rubom zemljišta.

U svome Spomen-spisu, Franjo Bučar navodi da pravih članova i nije bilo puno u klubu jer su nešto kasnije dnevne novine objavile da svaki građanin može klizati za 20 novčića. Unatoč

velikom zanimanju i popularnosti, klizanje još nije dobilo čvršću organizacijsku strukturu. Moglo se klizati za jakih zima, sezona zimskih športova bila je kratka. Klizalo se za danja svjetla, poglavito nedjeljom i blagdanima. Umnogome je ovisilo o vremenskim (ne)prilikama. Klizanje tada još nije

KLIZANJE U ZAGREBU

Kako je tenis spasio klizanjePiše: DAMIR ŠKARPA

Još 1853. godine otvoreno je klizalište na Prvom maksimirskom jezeru, a 1870. Zagreb je dobio prvo „građeno“ klizalište u dvorištu isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu

Prva knjiga o kli-zanju u Hrvatskoj, F. Bučar: „Klizanje

9

bio šport, već isključivo razonoda, druženje. Klizališna se-zona vrednovala se po broju „ledenih dana“, dana dovoljno studenih da se voda smrzavala i pokrivala površine maksi-mirskih jezera, rukavce rijeke Save, na polijevanim teniskim i ponekim nogometnim igralištem. U toj prvoj klizališnoj sezoni 1874./75. s uređenim klizalištem zabilježena je brojka od 49 „ledenih dana“.

Klizanje se još više razvilo kada je trgovac Konšeg 1877. godine donio iz Ljubljane prve željezne Halifax klizaljke koje su se tada počele općenito koristiti umjesto prvotno drvenih „holenderica“. Poslije nekoliko sezona sve su učestaliji za-htjevi za suvremenijim klizalištem, garderobom i sanitarija-ma te uvođenjem stalnog nadzora. Težilo se organizaciji koja neće biti improvizacija, već točno određena po dogovorenim pravilima. U tom je smislu 1877. počeo postupak osnivanja klizačkog društva, odnosno zahtjeva za njegovo potvrđivanje od službene vlasti, budući da postojeći sklizački klub nije imao službenu dozvolu.

Svjetska prvakinja u ZagrebuGlavna skupština Prvog hrvatskog sklizačkog društva odr-

žana je 17. prosinca 1877. u prostorima Casina (ugao Ilice i Frankopanske) u 5 sati poslijepodne. U prvim pravilima Društva stoji između ostalog da je „svrha Društva gajenje i promicanje sklizanja koje se za viedjenjem liepog i udobnog sklizališta uz što je�inije uvjete postići ima.“

Nadalje se navodi da će 1. HSD nastojati promicati socijal-ni život priređujući društvene zabave. Prvi predsjednik bio je iznimno agilni dr. Ivan Kosirnik (1847. – 1924.). Tu dužnost obnašao je sve do 1910. godine kada ga nasljeđuje dr. Bučar. Već 1878. uvedena je na klizalište plinska rasvjeta zahvalju-jući naporima prof. Ivana Stožira. To je bila istinska senza-cija tog vremena. Potom su podignute i prve drvene barake za potrebe klizača. Od 1887., uz zabave, koncerte i maskirne plesove, intenzivnije se radi na natjecateljskom karakteru klizanja. Priređuju se natjecanja u različitim disciplinama. Utrke djece (juniori), utrke gospode (seniori), utrke djevoja-ka, utrke gospode s preprekama te utrke natraške.

Glavni je problem klizanja bila česta selidba, nedostajala je stalna lokacija za klizalište. U 30 godina klizalište se čak 12 puta premještalo po gradu, da bi tek koncem 1906. 1. HSD dobilo zemljište na 10-godišnje korištenje uz Mihanovićevu ulicu. Ovo klizalište egzistiralo je sve do 1925. zbog gradnje

Okružnog zavoda za osiguranje radnika. Klizalište se seli potom u Miramarsku cestu pokraj igrališta Viktorije.

Pojavom Franje Bučara i njegova Tečaja za učitelje gimnastike, natjecateljsko klizanje dobiva novu dimenziju. Zahvaljujući prof. Bučaru tenis postaje vrlo važna djelatnost u sklopu sklizačkog društva. To je bio najvažniji razlog da aktivnost društva opstaje - tenis je u ljetnim mjesecima punio blagajnu 1. HSD-a. U vrijeme slabijih klizačkih sezona s toplijim vremenom kada klizalište nije moglo funkcionirati, zahvaljujući tenisu sezona je ipak bila sadržajna.. Bučar je vrlo vješto koristio 1. HSD za promociju novih športova, tako je 1915. uveo športsku sekciju sanjkanja. Sanjkalo se na Tuškancu, Cmroku i drugdje u Zagrebu i okolici. Iste godine u ljeto započinje organizirano igranje hokeja na travi... S ostalim športskim društvima 1. HSD dobiva 1895. godine svoje službeno glasilo – „Šport“.

Zahvaljujući povećanom članstvu, uvođenjem novih športskih sekcija, na glavnoj skupštini 1.HSD-a održanoj 14. studenog 1918. prihvaćena je promjena imena u Zagrebačko klizačko društvo. Sljedeće godine prihvaćena su i pravila, pa otad društvo nastupa pod gornjim imenom.

Kao prava športska grana umjetničko klizanje započelo je s djelovanjem 1895. godine opet na poticaj Bučara koji je donosio literaturu o klizanju (Sporen auf dem Eise – Tragovi na ledu), potom je i sam pisao tumačeći umjetničko klizanje (F. Bučar: Klizanje, 1901.). Sastavio je natjecateljske propo-zicije i sam sudio zajedno sa dr. Milanom Novakom. Pored 1. HSD-a, sekcije klizanja postojale su u 1. Srednjoškolskom klubu Concordia te kasnije u HAŠK-u.

Davni Bučarov san o nastupu vrhunskih svjetskih klizača (klizačica) u Hrvatskoj, ispunio se 7. veljače 1929. kada su na zagrebačkom klizalištu na Miramarskoj cesti nastupile državna prvakinja u umjetničkom klizanju, Zagrepčanka Giza Kadrnka Reichman te svjetska prvakinja Bečanka Frizi Burger. Nastup je bio senzacionalan, a prema pisanju zagre-bačkih dnevnih listova pratilo ga je oko 1500 gledatelja.LITERATURA:Obzor, dnevne novine, Zagreb 1874-1878.F. Bučar: Spomenspis Zagrebačkog klizačkog društva 1877.-1931., Zagreb 1931.Prostor, časopis za arhitekturu, Zagreb br 1(9) 1995.A. Štulhofer- I Muraj, Časopis Prostor 2006 (14), Zagreb 2006.

Z. Jajčević: 225 godina športa u Hrvatskoj, Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek 2010.Povijest sporta br. 103, 1994, Zagreb 1994.

Klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu

DESET GODINA ZAKONA O ŠPORTU

10

Prije 10 godina donesen je Zakon o športu RH (2006.). Jednako toliko traje neispunjavanje tim istim Zakonom propisanih odredbi o Mreži šport-

skih građevina, a Strategiju da i ne spominjemo. Stoga se nameće pitanje: čemu Zakon i njegove kasnije izmjene i dopune kada se odrednice, barem one o javnim šport-skim građevinama, već deset godina uporno ne primje-njuju?

Mreža objekata �zičke kulture je, kao zakonska nor-ma, usvojena još prije 31 godine u tadašnjoj SR Hrvat-skoj kao prostorni, ekonomski i športski planerski alat na osnovi tada važećeg Pravilnika o prostornim standar-dima i normativima te urbanističko-tehničkim uvjetima za planiranje Mreže objekata �zičke kulture (Narodne novine rujna 1985.), a prema Zakonu o objektima �zičke kulture i Zakonu o prostornom planiranju i uređivanju prostora.

MZOS-ov odgovor - šutnja!Detaljna Metodologija planiranja mreže objekata

�zičke kulture izrađena je pod okriljem Fakulteta �zičke kulture 1983. godine i ona je de�nirala sadržaj i formu Mreža izrađenih do 1986. godine u pet gradova u Hrvat-skoj - Dubrovniku, Puli, Rijeci, Samoboru i Zagrebu.

Od 1990. do 2015. godine Mreža športskih građevina,

spominje se, iako samo nominalno, u svim varijetetima Zakona o športu/sportu kao konstanta, unatoč značajnih društvenih, političkih i ekonomskih promjena. Stvoreni su novi politički kontekst, titulari vlasništva, prostorna i športska regulativa, metode te ciljevi i alati prostornog planiranja, a u stalnoj je mijeni i sustav odlučivanja o prostoru i njegovoj namjeni. Jedino što je ostalo nepro-mijenjeno je sustavno neizvršavanje obveza Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o izradi podzakonskih akata iz domene športskih građevina propisivanjem Pravilnika o sadržaju, formi i primjeni Mreže sportskih građevina.

Zakon o športu iz 2006. toj je važnoj dionici športa posvetio doslovce jednu jedinu rečenicu koja glasi: “Pra-vilnike i standarde će propisati ministar u roku od šest (6) mjeseci”.

Iako je prošlo već 20 puta po 6 mjeseci, taj odgovoran i prijeko potreban posao nije niti započet, a štete od ne-dostatka strateških, zakonskih i podzakonskih smjernica, kriterija, standarda i prioriteta u planiranju, projektira-nju, izgradnji, u upravljanju, održavanju i korištenju sve su veće i veće. Grade se brojne neodržive, neodgovorno, proizvoljno i diletantski programirane javne športske građevine. Naša javna športska infrastruktura zaostaje rasprostranjenošću, kvalitetom, brojem, komforom, odr-živošću i zato su nephodne stručne smjernice prema odr-živoj javnoj infrastrukturi, ali i politički strateški ciljevi.

HOO-ova Komisija za šport i okoliš u suradnji s Olim-pijskom solidarnosti MOO-a, Međunarodnom unijom arhiteketa, Udruženjem hrvatskih arhitekata i Društvom građevinskih inženjera Zagreba, od 2007. godine razvija projekt “Transfer znanja o športskoj infrastrukturi”. Nastoji se sanirati stanje i nuditi MZOS-u konkretna rješenja i pomoć u izradi zakonske regulative. Nakon su-radnje do 2005. godine, MZOS na sve naše daljnje pozive i zamolbe odgovara šutnjom.

Preporuke i kriteriji MOO-a Projektom “Transfer znanja o športskoj infrastrukturi”

uspostavljena je suradnja s razvijenim svijetom kojemu težimo. Analizirane su ekonomske, ekološke, energetske i socijalne pretpostavke, kriteriji i smjernice zaštitnih mehanizama u planiranju, projektiranju, građenju, upravljanju i korištenju. Premisa projekta je zaštita osjet-ljivog, nezamjenjivog i neobnovljivog prostora. Korištene su preporuke UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda), MOO-ove Komisije za šport i okoliš i drugih međunarodnih institucija.

Preporuke i kriteriji MOO-a o održivoj i ekološkoj paradigmi obaveze su svih država-potpisnica zaključaka Kongresa MOO-a u Riu de Janeiru među kojima je i Re-

Krdo bijelih slonova Piše: KREŠIMIR IVANIŠ

Na svjetskoj sceni, značajan dopri-nos izgradnji neodrživih objekata („krdu bijelih slonova“) daju upravo najsiromašnije zemlje, dok europske razvijene zemlje prednjače uzornim održivim konceptima

Arena Zagreb

11

publika Hrvatska. Održivost ili obzirnost su opće mjesto u zaštiti i očuvanju kvalitete života na Zemlji. Gdje su te smjernice u našem Zakonu o športu?

Za razliku od nas, civilizirani svijet kontinuirano traži i nalazi rješenja u planetarnoj zaštiti i očuvanju prostora. MOO predlaže kompleksne mjere zaštite okoliša i šport-skom infrastrukturom, a ekološki, ekonomski i socijalni kriteriji glavne su okosnice holističkih standarda i nor-mativa i u sferi športskih, osobito javnih, građevina.

I športska infrastruktura, dio urbanog, civilizacij-skog, pa i kulturnog standarda, podnosi i trpi posljedice klimatskih promjena, globalnog zatopljenja te ekološke, energetske i ekonomske krize. Sve brojnijoj, sve siro-mašnijoj i obespravljenijoj većini svjetske populacije, nasuprot je sve bogatija manjina koja diktira pravila ponašanja. U sferi športa diktiraju ih i mediji, osobito TV koja određuje prostorne, oblikovne i funkcionalne aspekte športskih građevina, osobito elitnih. Zahtjevi se prihvaćaju razmjerno količini novca unesenog u šport, dakle bespogovorno.

Gradimo što ne trebamo, novcem koji nemamo Iako ne spadam u legalizacijske optimiste, tvrdim da bi

održiva regulativa iz sfere javne športske infrastrukture unaprijedila postojeće stanje, ali i znatno smanjila broj budućih neodrživih športskih arena u RH. Građevine nastale kao posljedice uspješnih kandidatura za elitne priredbe nastale su po modelu - gradimo što ne trebamo, novcem koji nemamo, samo kako bi zadivili svijet! Svijet se baš i ne divi, ali mi plaćamo! Primjeri su brojni.

Na svjetskoj sceni, značajan doprinos „krdu bijelih slonova“ (izgradnji neodrživih objekata) daju upravo najsiromašnije zemlje, dok europske razvijene zemlje kao što su, recimo, Austrija, Irska, Nizozemska, Nje-mačka ili Velika Britanija, prednjače uzornim održivim konceptima. Nakon potpuno neodrživih i razmetljivih koncepata OI u Ateni 2004. i Pekingu 2008., London je za OI 2012. izgradio uzornu športsku infrastrukturu s izrazitim naglaskom na održivo postolimpijsko korište-nje i gospodarenje.

Uz značajnu količinu i kvalitetu promjena, u proteklih

30 godina održivima su ostali samo naš uporni i nepro-mjenjivi legalizacijski optimizam u izradi i donošenju zakona, uz istovremeni nemar institucija u primjeni i provođenju tih istih zakona. Zakon o športu RH je među istaknutijim primjerima.

Uzrok zanemarivanja zakonskih normi u praksi nije samo nemar institucija, nego i nedorečenost Zakona te nepostojanje kaznenih odredbi. Lokalne samouprave i državna uprava tretiraju Mrežu športskih građevina kao nepotreban i neobavezan dokument te uzaludno trošenje znatnih proračunskih iznosa.

Stoga predlažem da zakonodavac, slijedeći upute još nepostojeće Strategije razvoja športske infrastrukture, speci�cira Mrežu kao praktičan planerski priručnik s ciljem i metodologijom izrade, s ekološkim i urbanistič-kim kriterijima, detaljnim katastrom postojećeg fonda, s održivim standardima i normativima, tehničko-šport-skim normama, imovinsko-pravnim statusima izgrađe-nih i novoplaniranih prostornih rezervata, s de�niranom hijerarhijom odlučivanja te nosiocima investicija i titularima vlasništva.

Neizostavna mjera uz Mrežu športskih građevina tre-ba biti imenovanje lokalnih, regionalnih i državnih tijela koja tim dokumentima upravljaju, planiraju, osiguravaju bespogovornu primjenu i sredstva za djelovanje, prate promjene u prostoru, dopunjavaju ih i ažuriraju.

Bez ovih pretpostavki Mreža je suvišan i nepotreban relikt prošlosti i treba je brisati iz Zakona.

Spaladium Split

Arena Poreč

IN MEMORIAM

Još jedna legenda dalmatinskog športa otišla je u vječnost – u Zadru je u 73. godini života premi-nuo legendarni košarkaš Zadra i reprezentativac

Bruno Marcelić. Prema vlastitom priznanju, u ko-šarku ga nije doveo nitko, već je došao sam. Svakog dana idući u školu prolazio je pored Jazina koje su tada bile otvoreno igralište, te je počeo osjećati sve jaču strast prema tom športu. Bio je to, kako je govo-rio, neodoljiv magnet.Tako je krenuo...

Kad je Jerko Guštin 1959. dobio zadatak da sastavi i vodi juniorsku momčad, uzeo je i Bruna. Te godine na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Slavonskom Brodu, Marcelić je bio najbolji igrač i prvi strijelac turnira, pa je odmah priključen prvome sastavu Zadra.

Ukazanu priliku Marcelić je odmah iskoristio, vrlo brzo ustalio se u momčadi svog Zadra, čiji dres nosi do 1975. godine. U tom razdoblju bio je dio legen-darne momčadi iz Jazina predvođene legendarnim i neponovljivim Krešimirom Ćosićem i Pinom Giergi-jom, koja je 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975. godine osvajala naslove prvaka Jugoslavije, kao i Kup 1970.

Od brojnih utakmica u dresu Zadra, Bruno je kao najteže isticao one protiv slavnog Reala iz Madrida. Ipak, bila je to velika generacija iz Jazina, pred kojom je padao i slavni „kraljevski klub“. Bilo je to vrijeme kada je Zadar gotovo redovito pobjeđivao sve velike momčadi.

Najveći uspjeh na europskoj sceni ostvaren je 1968. godine kada su igrali polu�nale Kupa europskih prvaka. Od najvećih utakmica u karijeri, isticao je pobjedu u Zadru nad Simenthalom sa 90-66, zatim u Chietiju nad Realom koji je tada imao u momčadi čak pet Amerikanaca, ali je ipak Zadar osvojio turnir, i onu u Bilbau nad međukontinentalnim prvakom Fidesom iz Napulja, kada je Zadar također osvojio turnir. Marcelić je posebno bio ponosan na pobjedu na navedenom turniru u Chietiju, jer je uvršten u najbolju petorku turnira uz epitet - „El migliore“.

Nastupao je i za košarkašku reprezentaciju Jugo-slavije. Najveći uspjeh ostvario je na Mediteranskim igrama 1963. godine, u Napulju, kada je bio dio momčadi koje je u tada velikoj konkurenciji osvojila brončanu medalju.

U svom Zadru okušao se i kao trener. Bilo je to 1985. godine kada je bio trener prve momčadi, nakon što je prije toga pet godina bio pomoćnik Pinu Giergji. Te 1985. godine, Zadar je na kraju sezone osvojio treće mjesto, a Marcelić je Vlađi Đuroviću ostavio momčad koja će sezonu kasnije u Zadar do-nijeti naslov prvaka Jugoslavije. Nakon toga Marcelić

12

BRUNO MARCELIĆ(Zadar, 23. srpnja 1943. - Zadar, 22. siječnja 2016.)

Foto

gra�

ja: p

rivat

na ar

hiva

Ber

nard

a Ko

tlara

je 1987. godine bio trener Šibenke. Oni koja ga se kao igrača sjećaju, u pamćenju će

im svako ostati njegov speci�čni precizan „dvoruč-ni“ šut, gotovo redovito s udaljenosti od 8-9 metara, kada trica još nije bila u košarkaškim pravilima.

Od trenera rado je izdvajao sve svoje zadarske učitelje - Enza Sovittzija, Željka Troskota, Đorđa Zdrilića, Trpimira Lokina... Za svoje košarkaške uzo-re rado je isticao iznad svih Pina Gjergju, pa velikog Ivu Daneua, a od stranaca najviše je cijenio Realove legendu Emilia Rodrigueza.

Marcelić je znao da je igračka karijera samo prolazno razdoblje u njegovu životu, pa se okrenuo i fakultetu gdje je stekao zvanje diplomiranog ekono-mista.

U dugoj igračkoj karijeri dobio je mnoge kompli-mente stručnjaka, a svakako je najveći koji mu je dao „realovac“ Lolo Sainz 1968. Kada su Sainza upitali koga se najviše boji u redovima Zadra, svi su oče-kivali da će kazati Giergie i Ćosića, no on je ispalio ime – Bruna Marcelića, obrazloživši: „Nikada nisam vidio igrača s bržim i e�kasnijim protunapadom. Naši igrači ne stignu još doći u svoj reket, a Marcelić je već sa 9-10 metara postigao koš. Nemoguće ga je zaustaviti.“ Slično je govorio i Ivo Daneu...

Sahranjen je na na Gradskom groblju u Zadru.

(Jurica Gizdić)

Brže, više, jačeuz Crodux MaxPower.Najbolji biraju najbolje.

www.crodux-derivati.hr

Društvo i šport

Imamo u Hrvatskoj novu Vladu koja što se ustroja, dakle broja i nadležnosti ministarstava tiče, kopira prošlu – pa po uvriježenoj

podjeli šport dolazi pod Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Već je to uobičajeno neko vrijeme, makar smo u zadnjih četvrt stoljeća imali i druge kombinacije.

Tako je primjerice treća Vlada Re-publike Hrvatske (1991.-1992.) imala Ministarstvo prosvjete, kulture i športa (na čelu je bio kasniji predsjednik Sa-bora akademik Vlatko Pavletić), dok se znanost nalazila u Ministarstvu znano-sti, tehnologije i informatike.

U šestoj Vladi (1995.-2000.) imali smo Ministarstvo prosvjete i športa, dok su se znanost i tehnologija nalazile u drugome ministarstvu. No, u zadnje vrijeme, znanost i obrazovanje idu zajedno, tehnologija je negdje tu, makar se ne vidi u nazivu Ministarstva, te ostaje ono na kraju - „i športa“. Zna-ju ljubitelji serijala, kada se na kraju najavne špice pojavi „i“ odnosno engle-ski „and“, obično slijedi ime posebnog glumca, nekoga tko je važan i često popularan, ali gostuje samo tu ili poko-ju epizodu; ne spada u onaj stalni, re-dovni sastav serijala. Tako čini nam se biva i s našim športom – što se državne uprave tiče, uvijek je nekako na kraju, reklo bi se narodski - zadnja rupa na svirali. Šport se nekako prikvači obra-zovanju, prosvjeti, valjda tradicijski kao školska aktivnost, no znamo svi – šport je puno više.

Može li se tu nešto napraviti? U ova-

kvom sustavu ministarstva teško. Teš-ko je i zamisliti da na čelo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dođe netko iz šporskog sustava. U pravilu, ministarstvo vodi netko iz znanosti. Opravdano ili ne, znanstvena zajednica loše reagira ako taj veliki sustav vodi netko tko nije „iz sustava“. Teško je i za očekivati da koji zaslužan športaš, pa čak i oni sa završenim fakultetom i uspješnom trenerskom karijerom nakon športske karijere, postanu ministri.

Dodatno, u ovom ustroju ministar se objektivno vrlo malo vremena bavi športom. Ne samo zato što u šport obično nije previše upućen, nego zato jer ima dva velika i složena sustava puna problema - sustav znanosti s desetak tisuća zaposlenih i sustav osnovnog i srednjeg školstva s preko 60.000 zaposlenih.

Kurikulumi, istovremeni višak i ma-njak učitelja i nastavnika, složeni su-stav sveučilišta i fakulteta kakav malo tko ima u svijetu – ministar čak i da je i znanjem i umom i fizički najspremni-ji – istroši se oko ova dva sektora. Za šport, čini se ostane tek za pokoje pro-tokolarno javljanje, dodjelu priznanja ili priopćenje koje napiše stručna služba.

Ako šport gledamo izvan uskog školskog programa, on je sve više po-vezan uz turizam. Velika športska do-gađanja danas ujedno jesu i turistička događanja. Pa i organiziraju se često radi turističke i druge promidžbe – kada zemlja domaćin računa troškove, ra-čuna naravno i koristi koje će imati od športskog događanja. Nitko više novce

ne daje na lijepe riječi! Gledaju se „be-nefiti“, prvenstveno turistički, ali onda i poslovni i drugi. Samo dokumentarac o zemlji domaćinu koji se vrti na televizij-skim ekranima prilikom otvaranja, često znači i milijunski povrat od turizma.

Dodatno, za malu zemlju poput Hr-vatske – športski uspjesi i naši športaši nešto su što nas čini poznatim u svije-tu. Bilo bi sigurno dobro da imamo i mi svog Zuckerberga ili Gatesa, no realno gledano – ako ste vrhunski gospodar-stvenik ili znanstvenik, karijeru ćete obično graditi izvan Hrvatske. Upravo su športaši naši najbolji promotori, koje i premalo koristimo.

Danas su šport i turizam vezani i promocijom i logistički. Eto, vaš autor to može posvjedočiti i iz neposredne perspektive obližnje školsko-športske dvorane u Ivanić-Gradu. Lijep, multi-funkcionalan objekt danas se koristi i za međunarodna športska natjecanja, ali počeo se koristiti u tu svrhu tek kada se na kilometar zračne linije otvo-rio pristojan hotel (koji također ima osnovne športske sadržaje tipa tereta-ne i bazena).

Jasno je, želite li dobro športsko natjecanje, nećete igrače na dan natjecanja umarati sjedenjem u au-tobusu kako bi uopće došli do igrališta. Tražite mjesto gdje je sve blizu, inte-grirano i povezano. A onda uz natjeca-nje, dolaze i treneri, novinari, gledatelji, pa mora uostalom i vozač autobusa koji je doveo natjecatelje iz susjedne drža-ve negdje spavati... I cijelo mjesto uz natjecanje živi, zarađuje i razvija se.

Treba li šport

Valjalo bi barem ozbiljno razmisliti treba li šport iz ministarstva koje je opterećeno i preopterećeno složenim problemima javnog sektora (znanosti i obrazovanja), prenijeti u ministarstvo zaduženo za turizam gdje je danas po svom opsegu i društvenoj važnosti puno bliže

preseliti u Ministarstvo turizma?

Joer

g M

itte

r / R

ed B

ull C

onte

nt P

ool

preseliti u Ministarstvo turizma?

Swatch Beach Volleyball Major

r or 2015.

Swatch Beach Volleyball Major

r or 2015.

Should sports be transferred into another ministry?In Croatia, the ministry in charge for sports is the Ministry of Science, Education and Sports, mainly from traditional reasons - when the most important sports segment was the school sports. However, this Ministry is preoccupied with complex issues of science and education, its highest o�cials usually come from the science system and they are generally dealing with issues related to science and education. As modern sports has more to do with tourism - starting from organizing large sports events, over promotions, up to the sports tourism, the question is why sports shouldn’t be incorporated in the existing Ministry of Tourism. One should certainly most seriously consider this... (Goran Vojković)

Društvo i šport

mogu se naći brojne poveznice i osigu-rati ono što danas moderno volimo zvati sinergijom.

Dodajmo ovome još nešto: u Hrvatskoj se nesustavno radi na aktiv-nostima koja ne spadaju u športove, kao što je planinarenje ili pješačenje. Sustav ovisi puno više o iznimnom entuzijazmu pojedinca, klubova i saveza, a koliko bi se još moglo više napraviti da se Hrvat-ska kao turistička destinacija više pro-movira i kao planinarska zemlja, zemlja predivnih staza za rekreativno šetanje, brdski biciklizam i još puno toga.

Mi u sezoni već imamo turistički mak-simum za koji uopće imamo kapacitet kreveta, ali bolja priprema i bolje organi-ziranje aktivnosti na otvorenom, možda bi mogle ojačati i broj turista, primjerice u jesensko doba, kada je Jadran idealan za rekreativce.

Valjalo bi barem ozbiljno razmisliti treba li šport iz ministarstva koje je opterećeno i preopterećeno složenim problemima javnog sektora (znanosti i obrazovanja) prenijeti u ministarstvo zaduženo za turizam gdje je danas po svom opsegu i društvenoj važnosti puno bliže.

Tom

isla

v M

oze/

Red

Bull

Pool

Rješenje vjerojatno nazirete: trebalo bi razmisliti da se šport priključi dru-gom ministarstvu – Ministarstvu turiz-ma. Ministarstvo turizma jedno je od najmanjih, gledano brojem službenika i širinom nadležnosti. Samostalno je, naravno, radi iznimne važnosti turizma za Hrvatsku.

No, kada se gleda šport danas i njegova veza s turizmom (ne samo u smislu velikih športskih događanja i promocije, već i rekreativnog bavljenja športom, pa i športskim turizmom),

Olimp 46

Gotovo mjesec dana prije po-četka nedavnih Zimskih olim-pijskih igara mladih u Lille-hammeru (Norveška), pred-

sjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomas Bach dostavio je svim nacionalnim olimpijskim od-borima rezultate provedbe Olimpijske agende 2020. Mjesec prosinac 2015. godine predstavljao je dobru priliku za rekapitulaciju jednogodišnje pro-vedbe preporuka sažetih u Olimpijskoj agendi 2020. - strateškom planu za budućnost olimpijskog pokreta.

Na temelju transparentnosti, uspješnosti, jasne vizije, nove uskla-

Međunarodni olimpijski pokret

đenosti i dobrog upravljanja, koje je objedinila Olimpijska agenda 2020., MOO je zakoračio u 2016. godinu s novim pogledom u budućnost, vođen strateškim ciljem preoblikovanja špor-ta i snažnijeg jačanja uloge športa u društvu i utjecaja športa na društvo u cjelini.

Uloga olimpijskog pokreta - simbolično vezana u pet olimpijskih krugova - prepoznata na svjetskom planu, počiva na vrijednostima olim-pizma poput izvrsnosti, poštovanja, prijateljstva, dijaloga, tolerancije, soli-darnosti, nediskriminacije, poštivanja

raznolikosti, fair-playa, razvoja i mira, koje se na poseban način ističu i do-stižu vrhunac na najvećem športskom događaju - Olimpijskim igrama.

Igre u čast Zeusa, obnovljene zala-ganjem Pierrea de Coubertina, dobile su 2010. godine svoju pomlađenu izvedenicu u vidu Olimpijskih igara mladih, s posebnim ciljem poveziva-nja športa, kulture i obrazovanja te poticanja mladih diljem svijeta na intenzivnije bavljenje športom i usva-janje olimpijskih vrijednosti. U sklopu programa Olimpijskih igara mladih, kao vrste elitnog svjetskog športskog natjecanja, posebno je mjesto određe-no za kulturno-obrazovni program koji čini jasnu distinkciju između Olimpij-skih igara mladih i ostalih natjecanja, temeljeći se na pet osnovnih smjerni-ca - olimpizmu, društvenoj odgovor-nosti i ponašanju, razvoju različitih vještina, blagostanju i dobrobiti te zdravom načinu života.

Svaki grad domaćin Olimpijskihigara mladih pozvan je na inovativna i kreativna rješenja u izradi kulturno-obrazovnog programa koji putem ra-znih zabavno-interaktivnih aktivnosti i različitih radionica i zajedničkih vjež-bi, donosi mladim športašima priliku za učenje i usvajanje olimpijskih vri-jednosti te mogućnost upoznavanja drugih kultura i razvijanja različitih vještina potrebnih za postizanje sta-tusa ambasadora športa. Uz mlade ambasadore-športaše, Olimpijske igre mladih donose i mogućnost uključiva-nja sudionika koji se ne bave športom, posebice onih u ulogama mladih novi-nara, te različitih ambasadora i uzora za druge, čime se postiže dodatni utjecaj na društvo i osigurava uključi-vanje šireg spektra sudionika.

Cilj je Olimpijskih igara mladih oku-piti mlade talentirane športaše iz cije-log svijeta u dobi od 15 do 18 godina koji će se sastajati svake četiri godine na ljetnim (koje okupljaju više od 3500 športaša i traju 12 dana) i zim-skim igrama (u kojima kroz 10 dana sudjeluje više od 1100 športaša).

Športski se program temelji na programu olimpijskih igara sa 28 športova na ljetnim igrama i sedam na zimskim, uključujući i uzbudljive nove discipline, poput košarke „tri na tri“ ili monoboba, te uvodi mješovite sastave sastavljene od oba spola, kao i mješovite događaje sastavljene od različitih nacionalnih olimpijskih od-

Susret športa, kulture i obrazovanja

Posebni cilj Olimpijskih igara mladih je povezivanje športa, kulture i obrazovanja te poticanja mladih diljem svijeta na intenzivnije bavljenje športom i usvajanje olimpijskih vrijednosti

Olimp 48

Međunarodni olimpijski pokret

bora. Olimpijske igre mladih održavaju se svake četiri godine, a prve, one ljetne, održane su u Singapuru od 14. do 26. kolovoza 2010. godine gdje je nastupilo 205 nacionalnih olimpijskih odbora, dok su prve zimske održane u Innsbrucku (Austrija) od 13. do 22. siječnja 2012. godine gdje je nastupi-lo 69 nacionalnih olimpijskih odbora.

Druge ljetne Olimpijske igre mladih održane su u Nanjingu (Kina) od 16. do 28. kolovoza 2014., druge zimske u Lillehammeru (Norveška) od 12. do 21. veljače 2016., dok je domaćin tre-ćih ljetnih Buenos Aires (Argentina) 2018. godine.

Gašenjem olimpijskog plamena II. Zimskih olimpijskih igara mladih u Lillehammeru 21. veljače ove godine, završen je događaj koji prema zamisli predstavlja više od športskog natje-

canja, prezentirajući program koji vrlo jasno apostrofira važnost kulture i obrazovanja i njihovo povezivanje sa športom, te na poseban način dotiče zajedništvo i razmjenu iskustava pu-tem okupljanja i zadržavanja mladih športaša u istom gradu tijekom svih dana održavanja Igara.

Uz nesebičnih i vrijednih 3000

volontera u Lillerhammeru, upravo na ovaj način osmišljen događaj pred-stavlja novitet u olimpijskom pokre-tu, uvodeći time osvježenje i jasnu distinkciju između Olimpijskih igara mladih i redovnih modernih Olimpij-skih igara, stvarajući novu budućnost olimpijskog pokreta, temeljenu na olimpijskim vrijednostima i reforma-ma koje uvode smjernice Olimpijske agende 2020. Uz krilaticu Go Beyond. Create To-morrow., organizatori su željeli pove-zati obrazovanje i učenje s inovativ-nim novim športskim događajima koji će zajednički stvarati novu budućnost športa i izgraditi temelje športa za budućnost, oslanjajući se u tom pro-cesu na snagu mladih, nadolazećih generacija.

LITERATURA:www.olympic.orghttp://www.olympic.org/youth-olympic-games

Go Beyond. Create TomorrowGames in honor of Zeus, renewed through the e�orts of Pierre de Coubertin, received in 2010 their younger-looking version under the name of Youth Olympic Games with a speci�c goal - to connect sports, culture and education and to encourage young people around the world to more intense sports activities and adoption of the Olympic values.Within the Youth Olympic Games’ program, as a kind of elite world sports event, special place was designated for cultural and educational program that makes a clear distinction between the Youth Olympic Games and other competitions, and it is based on �ve basic guidelines: Olympism, social responsibility and behavior, development of di�erent skills, prosperity and well-being and healthy lifestyle. By putting out the Olympic �ame of the II. Winter Youth Olympic Games in Lillehammer on February 21, 2016, the event that represents - a�er its very design - more than just a sports event, has come to its end. With the motto Go Beyond. Create Tomorrow, the organizers wanted to connect education and learning with the innovative new sports events that will jointly create a new future of sports and build the foundations of sports in the future, relying in that process on forces of the young, upcoming generation. (Saša Ceraj)

Uz krilaticu Go Beyond. Create Tomorrow., organizatori su željeli povezati obrazovanje i učenje s inovativnim novim športskim događajima

Žene i šport

Olimp 50

Pred nama je „godina jubileja“, kako se govorilo u vrijeme dok je još jezik agitpropa vladao našim medijima, i ne samo

medijima. Naime hrvatski šport obilje-žit će „četvrtastu“ obljetnicu Hrvatskog olimpijskog odbora, simboličko sjećanje na 1991. godinu, godinu istodobno daleku i tako blisku, u kojoj se izdoga-đalo toliko toga (a najviše, rekli bismo, nerafinirane povijesti) da će povjesni-čari i drugi kroničari još dugo iz toga razdoblja crpsti materijal za svoje teze i antiteze.

U našem športu bio je to nastavak secesije u odnosu na jugoslavensku dr-žavu, nastavak procesa koji je formalno otvoren svibanjskim referendumom te godine, a potom i Deklaracijom o samo-stalnosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. Tih mjeseci mnogi su športski savezi proglašavali svoju samostalnost u odnosu na savezna jugoslavenska športska tijela, a bilo je i športova bez jugoslavenske pretpovijesti koji su tek u Hrvatskoj dobili svoje krovne udruge.

Sve je dakako vodilo ključnom događaju - osnutku Hrvatskog olimpij-skog odbora - činu koji je u proteklih stotinu godina nekoliko puta bio na dnevnom redu hrvatskih državotvornih fantazija, da bi svaki put bio prokockan, nekad tuđom silom, a nekad - valja

priznati - i vlastitim krivo odigranim kartama.

Dakle, toga rujanskoga prijepodneva u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade među trideset i dvoje članova osnivačke skupštine - a govori-mo redom o istaknutim sportskim radni-cima, od kojih su mnogi veoma uspješni i u nizu izvansportskih područja - bila je i klizačica Sanda Dubravčić Šimunjak, nositeljica europskog srebra, jedina Hrvatica koja je imala čast upaliti olim-pijski plamen. Izvan športa Sanda Du-bravčić Šimunjak je liječnica (a i buduća finalistica Plesa sa zvijezdama). Kod poziranja Radiši Mladenoviću za povije-snu fotografiju, njoj su kolege dale po-

časno mjesto, u sredini između prvoga predsjednika države Tuđmana i prvoga predsjednika HOO-a Vrdoljaka. Kavaliri nisu imali težak posao jer - izuzmemo li hotelsko osoblje - „naša Sanda“ bila je jedina žena u Smaragdnoj dvorani. Ako nas pri tome ne vara gimnazijsko sjećanje na postotni račun, to bi trebalo iznositi negdje oko 3% udjela žena u prvome sastavu skupštine nacionalnog olimpijskog odbora.

U to isto vrijeme, kilometar-dva sjevernije, u gornjogradskoj sabornici, postotci nisu mnogo izdašniji: prvi saziv Hrvatskoga sabora imao je tek 3,8 % žena.

No, treba reći - bio je to prvi saziv, svud naokolo slutilo je na rat, raspad komunističkog bloka sam po sebi sus-pendirao je mnoga lijepa nastojanja jer su se događaji ubrzavali takvim tempom da je narastajuća neizvjesnost svuda oko sebe širila miris izvanrednog stanja.

Ali, dopustimo si danas - ohrabreni warm-up raspoloženjem koje se već pomalo zakuhava po našim športskim savezima, vodeći nas prema središnjoj proslavi koja će se održati krajem ovog olimpijskog ljeta - dopustimo si, dakle, jednu elipsu i preskočimo do aktualnih postotaka; i onih saborskih i onih veza-nih za skupštinu HOO-a.

Pogledamo li odnosne podatke s mrežnih stranica HOO-a (www.hoo.hr) i Sabora (www.sabor.hr), uz nekoliko mjerodavnih zapažanja Gordane Borko (Komisija HOO-a za ravnopravnost spo-lova u športu), koja se već godinama bavi tom problematikom, lako možemo napraviti usporedbu. U aktualnom, šestom sazivu Hrvatskog sabora, nalazi se 25 posto zastupnica (kako se navodi na internetskoj stranici Sabora - „Za

U Skupštini HOO-a nalazi se svega 9 posto zastupnica, prilično daleko od Preporuke tog istog HOO-a izdane prije nekoliko godina, kojom se podupire lijepi cilj da u „godini jubileja“ udio podzastupljenoga spola u tijelima športskih udruga bude 40%.

Športska tijelasiromašna ž a a

pho

to b

y iv

o p

erva

n

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hrotkrijte svoju priču na hrvatska.hrotkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

usporedbu, prošle je godine u svjetskim parlamentima bilo 19,2 posto žena, a u predstav-ničkim tijelima europskih ze-malja 20 posto“). Istodobno u Skupštini HOO-a nalazi se sve-ga 9 posto zastupnica, prilično daleko od Preporuke tog istog HOO-a izdane prije nekoliko godina, kojom se podupire lijepi cilj da u „godini jubileja“ udio podzastupljenoga spola u tijelima sportskih udruga bude 40%.

Podsjećamo, isti postotak bio je naveden u Zakonu o ravnopravnosti spolova prili-kom određivanja ženske kvo-te na kandidacijskim listama za ove parlamentarne izbore, ali premda se radilo o zakonu (ne o pukoj preporuci), ta je uzvišena zamisao nestala negdje u procjepima između DORH-a, Ustavnog suda, Državnog izbornog povjeren-stva i ostalih čimbenika de-mokratske unakrsne vatre. U ovom času sve je prebačeno na iduću parlamentarnu epi-zodu koja bi se - po redovnom kalendaru - trebala održati 2019. godine.

No, u određenu obranu krovnih tijela uvijek treba podsjetiti da se krovni postot-ci crpe iz baze. Gordana Borko u Pregledu rodne zastuplje-

nosti u nacionalnim športskim savezima konstatira “pod-zastupljenost žena na svim promatranim parametrima (...) ispod je preporučenih 20% zastupljenosti žena na uprav-ljačkim pozicijama u športu koje je preporučio MOO kao cilj do kraja još 2005. godi-ne.“

Ukratko, ako klubovi nemaju koga delegirati u športske saveze, ni ovi neće moći skupštini HOO-a omo-gućiti da se postotak digne barem barem za koji bod. Poslovicu o pravljenju pite znamo.

Saborska statistička pita sigurno ne bi bila takva da se udio žena ne povećava i u dvije najveće parlamentarne stranke. Prema tome, to je putokaz športskoj bazi - klubovima, savezima, lokalnim športskim zajednicama - uoči novog olimpijskog ciklusa i novih skupštinskih mandata.

U međuvremenu, što se postotaka tiče, „podzastuplje-nom spolu“ ostaje utjeha da je 17% registriranih športaši-ca u hrvatskom športu u ovih 25 godina - bez posebnih zakona i preporuka - ostvarilo 41% udjela u ostvarivanju vrhunskih rezultata!

Only nine percent of women in the Assembly of the COC�is year, the Croatian Olympic Committee celebrates 25 years of existence. Comparative analysis of the percentage share of women in the Croatian Parliament and in the Assembly of the Croatian Olympic Committee in the past 25 years shows that both the Parliament and the Assembly of the Croatian Olympic Committee started with almost insigni�cant 3-4% of women within these bodies. While the share of women in the Croatian political life has already outgrown the European average, in sports this under-representation remains very strong. So today the Assembly of the Croatian Olympic Committee counts only 9 percent of female members. However, women in Croatian sports will �nd consolation in the fact that 17% of registered female athletes in the Croatian sports have reached, within these past 25 years, 41% in achieving top results! (Ratko Cvetnić)

Športska terminologija

saveza pojedinih športova i službenih jezika za prikaz odabranih saveza tiče, pokazat ćemo i pokušati pojasniti tri trenda. Prvi se trend odnosi na činjenicu da je većina spomenutih naziva na francuskome jeziku, kao što je to slučaj s Union Cycliste Internationale koji je osnovan 1900. godine u Parizu, a današnje mu je sjedište u Švicarskoj. Drugi trend, a radi se o činjenici da su preostali nazivi svjetskih športskih saveza na engleskome jeziku (poput naziva International Association of Athletics Federations), isto tako ima svoje uzroke. Također ćemo navesti službene jezike za svaki svjetski krovni savez navedenih športova, što će rezultirati naznakama trećega trenda koji je pak povezan s prethodna dva.

U pojedinim slučajevima uz francu-ski naziv nekoga svjetskog športskog saveza, često se službeno koristi i

FIFA, IHF, IAAF, FIBA - samo su neke od kratica koje su poznate ne samo športskim stručnjacima, nego i navijačima

te ljubiteljima športa širom svijeta. Ono što je manje poznato je da je većina kratica naziva pojedinih svjetskih športskih saveza, a slijedom njihovih punih naziva, francuska, a ne engleska.

Nakon bogate i raširene športske prošlosti u drevnim civilizacijama poput Mezopotamije, Kine, Grčke te Rimskoga Carstva, šport tijekom brojnih stoljeća razvoja ljudskoga društva zauzima vrlo nisko mjesto na ljestvici popularnih društvenih fenomena. Situacija se počinje mijenjati tek u 18. i 19. stoljeću, i to u Francuskoj i Engleskoj gdje se bilježi sve brži i raznovrsniji razvoj pojave koja će u 20. stoljeću poprimiti obilježje globalnoga poslovnoga

spektakla čija raširenost daleko nadmašuje raširenost brojnih drugih društvenih fenomena.

Dijakronijski gledano, posljedica ubrzanoga razvoja športa u dvije navedene zemlje tijekom ne tako davne prošlosti, rezultirala je nastajanjem u francuskome i engleskome jeziku brojnih športskih naziva koji su i danas u upotrebi u športskome rječniku u brojnim jezicima. Uslijed njegova globalnoga karaktera, u domeni športa se danas rabi veliki broj naziva podrijetlom i iz drugih jezika, među ostalima, na primjer, iz talijanskoga, španjolskoga, japanskoga, korejskoga, međutim, dokaz utjecaja koji su Francuska i Engleska imale na razvoj suvremenoga športa jasan je iz naziva svjetskih krovnih saveza pojedinih športova.

Što se, dakle, naziva svjetskih

Olimp 52

Većina naziva svjetskih krovnih saveza za pojedine športove na francuskom je jeziku. Posljedica je to činjenice da su svjetski krovni savezi često utemeljeni u Francuskoj. Primjer su, recimo, mačevanje, odbojka, biciklizam, bob i skeleton, hokej na ledu, tenis...

Ice Ho

ckey

Ice Ho

ckey

u nazivimasvjetskih krovnih saveza

53 Olimp

naziv na engleskome, kao što je to slučaj, na primjer, s Međunarodnim boksačim savezom te Međunarodnim streličarskim savezom (tablica 1). Fédération Internationale de Tir à l’Arc, svjetski krovni savez streličar-stva, utemeljen je u Ukrajini 1931., a osnivači su bile Francuska, tadašnja Čehoslovačka, Poljska, Švedska, Sje-dinjene Američke Države, Mađarska i Italija. Godine 2011. savez mijenja ime u World Archery i koristi kraticu engleskoga naziva (WA), a službeni su jezici saveza francuski i engleski.

Slična je situacija i s Međuna-rodnim hrvačkim savezom. Godine 2014. međunarodno krovno tijelo pod čijim su se nazivom organizirala natjecanja u hrvanju slobodnim i grčko-rimskim načinom, ali i drugim načinima, i do tada poznato pod na-zivom Fédération Internationale des Luttes Associées (FILA) koje dobiva na osnivačkoj sjednici održanoj 1905. u Duisburgu, mijenja ime u United World Wrestling (UWW), a službeni su jezici te organizacije danas engleski i francuski.

Čak se i na službenim stranicama pojedinih svjetskih saveza, uz službenu kraticu i puni naziv na francuskome jeziku, nalazi i naziv saveza na engleskome. Primjerice, uz službenu kraticu FIE i službeni puni naziv Fédération Internationale d’Escrime (utemeljen je u Parizu, a godinom utemeljenja smatra se 1913.), stoji i službeni naziv na engleskome jeziku - International Fencing Federation.

Na službenim stranicama FIBA-e na poveznici About us (O nama) piše: „FIBA, the International Basketball Federation, is the world governing body for basketball.” Drugim riječima, nakon službene kratice koja je na francuskome jeziku, piše službeni naziv toga saveza na engleskome. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da se kao ekvivalent službene kratice na francuskome jeziku - FIBA, može koristiti kratica IBF kao kratica za službeni engleski naziv International Basketball Federation. Naime, na istoj poveznici piše da je 2008. godine osnovana International Basketball Foundation (Međunarodna košarkaška fondacija), čija je službena kratica IBF.

Zanimljivo je da svjetski krovni savez odbojke ima francuski naziv

53 Olimp

SPORT

NAZIV

KRATICAB

SAVEZA

ATLETIKAInternational Association of Athletics Federations engleski IAAF engleski,

francuski

BADMINTON Badminton World Federation engleski BWF engleski

B B International Baseball Federation engleski IBAF engleski,španjolski

BICIKLIZAM Union Cycliste Internationale francuski UCI engleski, francuski

BOB I SKELETON

Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing

francuski FIBT engleski,francuski,njemački

BOKSAssociation Internationale de Boxe Amateur

International Boxing Federationfrancuski engleski

AIBA IBF

engleski

UTEGA

International Weightlifting Federation engleski IWF engleski

International Judo Federation engleski IJFengleski,francuski,španjolski

GIMNASTIKA Fédération Internationale de Gymnastique francuski FIG engleski, francuski

HOKEJ NA LEDU

International Ice Hockey Federation engleski IIHF engleski,francuski

HOKEJ NA TRAVI

Fédération Internationale de Hockey sur GazonInternational Hockey Federation

francuskiengleski

FIH-

engleski, francuski

HRVANJEFédération Internationale des Luttes Associées

United World Wrestlingfrancuskiengleski

FILAUWW

francuski,engleski

KARATE World Karate Federation engleski WKF engleski

KONJIČKI SPORT

Fédération Equestre Internationale francuski FEI engleski, francuski

KOŠARKA Fédération Internationale de Basketball francuski FIBA engleski,francuski

MAČEVANJE Fédération Internationale d’Escrime francuski FIEengleski,francuski, španjolski

NOGOMET Fédération Internationale de Football Association francuski FIFA

engleski,francuski, njemački, španjolski

ODBOJKA Fédération Internationale de Volleyball francuski FIVB engleski,francuski

PLIVANJE Fédération Internationale de Natation francuski FINA engleski, francuski

RUKOMET International Handball Federation engleski IHFnjemački,engleski,francuski

SANJKANJEFédération Internationale de Luge de Course

International Luge Federationfrancuski engleski

FIL ILF

engleski,francuski, njemački

SKIJANJE Fédération Internationale de Ski francuski FISengleski, francuski, njemački

STRELIČARSTVOFédération Internationale de Tir à l’Arc

World Archeryfrancuskiengleski

FITAWA

engleski, francuski

TAEKWONDO World Taekwondo Federation engleski WTF engleski

TENIS International Tennis Federation engleski ITF engleski

VESLANJE Fédération Internationale des Sociétés d’Aviron francuski FISA engleski, francuski

WUSHU (KUNG-FU)

International Wushu Federation engleski IWUF kineski,engleski

a a 1. a j k kro a a oj or o a už j k ako a a

Športska terminologija

Athletics Federation - dakle, u njemu se nalazila riječ amater, kao i riječ federacija (savez) koja je bila u jednini. Stoga je prijevod toga naziva glasio Međunarodni amaterski atletski savez.

Međutim, kako navedena krovna udruga početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća usvaja nekoliko odredbi koje atletičarima omogućavaju dobivanje novčanih nagrada za sudjelovanje u pojedinim natjecanjima, godine 2001. se donosi odluka da se iz naziva izbaci riječ amaterski koja je označavala nedobivanje financijskih kompenzacija za sudjelovanje u natjecanjima, pa se naziv mijenja u današnji i u doslovnome prijevodu na hrvatski jezik glasi - Međunarodna asocijacija atletskih saveza. Pritom kratica za puni naziv ostaje ista. No, današnji naziv implicira da se radi o međunarodnoj udruzi koja obuhvaća više nacionalnih atletskih saveza.

Iako se još uvijek često koristi prvobitni naziv Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing kao naziv saveza koji obuhvaća bob i sanjkanje, službeni je naziv ipak drugačiji i glasi - International Bobsleig & Skeleton Federation. Predstavnici Francuske, Velike Britanije, Švicarske, Kanade i SAD-a osnivaju u Parizu 1923. savez pod francuskim nazivom Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing. Česta upotreba sada već bivšega naziva ne čudi - naime, naziv je promijenjen 2015., stoga pogled u starije popise svjetskih krovnih saveza ne sadrži najnoviji.

Savez pod nazivom Internationaler Schlittensportsverband (ISSV) (Međunarodni sanjkaški savez) koji su 1913. u Dresdenu utemeljile Austrija, Njemačka i Švicarska (stoga i naziv saveza na njemačkome jeziku), 1935. godine ulazi u Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing u sekciju pod nazivom Section de Luge i ostaje članicom toga saveza do druge polovice pedesetih godina prošloga stoljeća.

U Davosu (Švicarska) 1957. se

godine sanjkanje izdvaja iz toga save-za i utemeljuje vlastiti pod nazivom Fédération Internationale de Luge de Course. Zanimljivo je da su službene mrežne stranice toga saveza danas na dva jezika - engleskome i njemač-kome (na njemačkome iz navedenih

Olimp 54

U pojedinim slučajevima, uz francuski naziv nekoga svjetskog športskog saveza često se službeno koristi i naziv na engleskome, kao što je to slučaj s boksačkim ili streličarskim savezom

povijesnih organizacijskih razloga), stoga su uz i dalje službeni naziv na francuskome jeziku u opticaju i nazivi na engleskome (International Luge Federation) te njemačkome (Internati-onaler Rennrodelverband) jeziku.

Ligue International de Hockey sur Glace (LIHG), od pedesetih godina prošloga stoljeća poznat pod engleskim nazivom International Ice Hockey Federation, je utemeljen 1908. u Parizu. U istome je gradu šesnaest godina kasnije, dakle, 1924., utemeljen Fédération Internationale de Hockey sur Gazon (International Hockey Federation) - krovna organizacija hokeja na travi, a službeni su joj jezici engleski i francuski.

Što se pak tenisa tiče, godine1913. u Parizu je utemeljen savez pod nazivom International Lawn Tennis Federation (ILTF), koji 1977. mijenja naziv u International Tennis Federation. Među odlukama donesenima na sjednici na kojoj je utemeljen ILTF, nalazila se i ona o službenome jeziku saveza - odlučeno je da to bude francuski s engleskim prijevodom. Danas je, međutim, engleski službeni jezik Međunarodnoga teniskog saveza.

Svjetski športski savezi kao krovne

koji glasi Fédération Internationale de Volleyball, iako odbojka nastaje na engleskome govornom području. Međutim, Fédération Internationale de Volleyball je 1947. utemeljen u Parizu, stoga je to i razlog francuskoga naziva. Sastanak je vodio Francuz Paul Libaud, predsjednik tadašnjega Francuskog odbojkaškog saveza, a Libaud je postao i prvi predsjednik FIVB-a, koji je na tome položaju ostao do 1984.

International Association of Athletics Federations (IAAF) utemeljen je 1912. godine u Švedskoj, odnosno njegovo je utemeljenje dovršeno sljedeće godine u Njemačkoj. Prvobitni naziv je bio nešto drugačiji od današnjega i glasio je International Amateur

organizacije športova koji nastaju u Kini, Japanu, Koreji itd. osnivaju se nešto kasnije od krovnih saveza športova nastalih u drugim dijelovima svijeta (na primjer, u Europi ili na sjevernoameričkom potkontinentu) i u pravilu nose naziv na engleskome jeziku.

World Taekwondo Federation (Svjetski taekwondo savez) utemeljen je 1973. godine. International Wushu Federation (Međunarodni wushu savez) - wushu je drugi naziv za kung-fu, ali se pod istim nazivom podrazumijevaju i sve borilačke vještine nastale u Kini - utemeljen je 1990. u Pekingu, a iste je godine utemeljen i World Karate Federation (Svjetski karate savez).

Dok je engleski službeni jezik potonjega saveza, Međunarodni wushu savez ima dva službena jezika - kineski i engleski. Jedan od najstarijih svjetskih krovnih saveza športa iz navedene skupine je International Judo Federation (Međunarodni džudo savez) koji je utemeljen 1951.

Iz tablice 1 vidljivo je da je engleski uvijek na popisu službenih jezika pojedinih svjetskih saveza, dok francuski to nije. Fédération Internationale de Football Association ima čak četiri službena jezika, i to engleski, francuski, njemački i španjolski, a u ovome je prikazu čak šest saveza (mačevanje, rukomet, bob i skeleton, sanjkanje, skijanje, džudo) koji imaju tri službena jezika. Zanimljivo je da je jedan od tri službena jezika Međunarodnoga džudo saveza španjolski (uz engleski i francuski).

Od dva službena jezika International Wushu Federation jedan je kineski, a drugi engleski. Kineski je tradicionalni jezik te borilačke vještine, dok su globalizacijski tijekovi uvjetovali uvođenje engleskoga kao drugoga službenog jezika.

Prvi evidentan trend je, dakle, da je većina naziva svjetskih krovnih saveza za pojedine športove na francuskome jeziku. Posljedica je to činjenice da su svjetski krovni savezi često utemeljeni u Francuskoj. To je slučaj sa savezima, na primjer, mačevanja, odbojke, biciklizma, boba i skeletona, hokeja na ledu, tenisa.

Drugi trend, onaj da su preostali nazivi na engleskome jeziku, rezultat je nekoliko čimbenika od kojih je jedan taj da neki šport nastaje na engleskome

O�cial languages of world sports federations and languages in which their names are written

Names of world sports federations are dominantly in French. However, there are also cases in which o�cial names of world sports federations are in English only. As for o�cial languages of world sports federations, English and French prevail. In some cases other languages, e.g. Spanish, German, Chinese, are alo included in the list of o�cial languages.(Darija Omrčen)

govornom području, kao što je to slučaj s badmintonom.

Sljedeći je čimbenik taj da je engleski određen kao lingua franca za pojedini sport, kao što je to slučaj s atletikom, koja je izvorno grčkoga podrijetla, s taekwondoom koji je korejski te s karateom koji je japanski. Postoje slučajevi kada svjetski savez dobiva naziv na francuskome po uzoru na trendove koji su tada postojali u drugim športovima, a to je slučaj, na primjer, s krovnim savezom streličarstva.

Što se trećega trenda tiče, a taj se odnosi na službene jezike pojedinih svjetskih športskih saveza, iako većina športova koji su članovi olimpijske skupine kao službeni jezik ima dva službena jezika olimpijskoga pokreta, a to su engleski i francuski, postoje i izuzetci od pravila. Jedan je od njih badminton, a drugi taekwondo - njihov je službeni jezik samo engleski.

Osim engleskoga i francuskoga, i drugi se jezici pojavljuju kao službeni u pojedinim slučajevima. Uz engleski i francuski, treći je službeni jezik Međunarodnoga rukometnog saveza njemački, i to zbog toga što su prva pravila rukometa napisana na njemačkome jeziku, dok je treći službeni jezik, uz francuski i engleski, Međunarodnoga džudo saveza - španjolski.

LITERATURA: Fédération Internationale d’Escrime (2014). International Fencing Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://fie.org/

Fédération Internationale de Luge de Course (n.d.). Highlights of sledding and FIL history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.fil-luge.org/en/about-fil/history

Fédération Internationale de Volleyball (2011). FIVB history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.fivb.org/EN/FIVB/FIVB_History.asp

Fiba.com (n.d.). About us. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese: http://www.fiba.com/

International Bobsleig & Skeleton Federation (2015). IBSF history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.ibsf.org/en/ibsf-history

International Ice Hockey Federation (n.d.). The world governing body. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.iihf.com/iihf-home/the-iihf/

International Wushu Federation (n.d.). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.iwuf.org/wushu/2014/0926/179.html

ITF TENNIS.com (2016). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.itftennis.com/about/organisation/history.aspx

Nauright, J. i Parrish, C. (2012). Sports around the world: History, culture, and practice. Santa Barbara: ABC-CLIO, LLC.

Union Cycliste Internationale (2015). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.uci.ch/inside-uci/about/

World Archery (2016). History of World Archery. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://worldarchery.org/History-World-Archery

World Public Library (2016a). World Karate Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.worldlibrary.org/articles/world_karate_federationWorld Public Library (2016b). International Judo Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.worldlibrary.org/articles/International_Judo_Federation

Olimp 56

Šport na internetu: hgss.hr

taša, roditelja gluhe djece - kaže Bran-ko Kauzlarić, predsjednik Saveza.

U Hrvatskoj živi oko 12.000 gluhih osoba. Hrvatski športski savez gluhih okuplja tri nacionalna šport-ska saveza po športovima (kuglanje, nogomet i streljaštvo), 15 udruženih gradskih (županijskih) športskih save-za gluhih te oko 60 klubova gluhih i nekoliko športskih društava gluhih. U članstvu Saveza više je od 700 glu-hih športaša, a ponajbolje rezultate imaju u rukometu, nogometu, šahu, curlingu, streljaštvu, stolnom tenisu, atletici, taekwondou, nogometu, ma-lom nogometu, skijanju, kuglanju... Osim dobrobiti za zdravlje, šport gluhih

ima dodatnu dimenziju - unaprjeđuje komunikaciju, međusobno informiranje i druženje.

- Budući da je gluhoća ponajprije komunikacijski, a manje fizički hendikep kad je riječ o bavljenju športom, šport je jedan od oblika bolje komunikacije i interakcije, kako unutar športa gluhih, tako i sa športovima i čujućim ljudima izvan športa gluhih - dodaje Kauzlarić.

Možemo zaključiti da je šport do-slovce prozor u svijet koji gluhim špor-tašima omogućuje brzu i kvalitetnu socijalnu interakciju i komunikaciju, koja im u konačnici povećava informira-nost, znanje te ravnopravnost u širem društvu kao manjini s komunikacijskim i socijalnim hendikepom. Uostalom, geslo

Kao što se nekada običavalo reći da se nešto nije dogodilo ako nije objavljeno na televi-ziji ili u tisku, danas slobodno

možemo dodati da se nije dogodilo ni ako nije objavljeno na internetu ili Facebooku. No, dok je internet mnogi-ma samo dopunska medijska platforma koja im olakšava rad ili pak obveza koju moraju ispuniti prema statutu, Hrvat-skom športskom savezu gluhih (HŠSG) to je glavni komunikacijski kanal.

- Internetske tehnologije i stranice uvelike olakšavaju rad Saveza, jer je pisani medij temeljni vid komunikacije s gluhim športašima i športskom jav-nosti. Drugi oblici komunikacije, poput telefoniranja, televizije – uz iznimku emisija koje imaju prijevod na znakov-nom jeziku – ili radija nisu prihvatljivi kao oblik komunikacije za gluhe. Ujed-no, stranice su se pokazale i kao dobar medij za privlačenje gluhe djece, vo-lontera i roditelja u HŠSG i šport gluhih. Vrlo često, one su prvi kontakt sa su-stavom športa gluhih mnogim mladim gluhim osobama. Uza sve to, stranice pridonose popularizaciji športa gluhih, edukaciji trenera, budućih mladih spor-

Dok je internet mnogima samo dopunska medijska platforma koja im olakšava rad ili pak obveza koju moraju ispuniti prema statutu, Hrvatskom športskom savezu gluhih (HŠSG) to je glavni komunikacijski kanal. Ujedno, internetske su stranice Saveza prvi kontakt sa sustavom športa gluhih mnogim mladim gluhim osobama

Internetske stranice Hrvatskoga športskog saveza gluhih postoje o 200 . o

rak ja a a ooku o a j o až u u j ra a ju o-

k ra a a a o o u uju športašima da bez zadrške izno-se prijedloge, kritike, komentare a u a rj j ra a u oj

segmentima športa gluhih

a r ja o o ra ja 22. ljetnih olimpijskih igara u o j ruko a u osvojili zlatnu medalju,

r u a r a ra a zaredom

bez diskriminacije Komunikacija

57 Olimp

Olimpijskih igara gluhih – koje se odr-žavaju od 1924. godine – je „Jednakost kroz šport“.

- Dimenzija komunikacije bez dis-kriminacije te socijalne, kulturne pa i obrazovne interakcije između ljudi kao vrednota športa i športskog pokreta – kao što je utvrđeno i Olimpijskom po-veljom – za gluhe športaše ima još veće značenje nego za čujuće pa je i to jedan od razloga zašto sustav športa gluhih u svijetu kontinuirano traje još od 1924. godine - tumači predsjednik HŠSG-a.

Internetske stranice Saveza postoje od 2004. godine, a redizajnirane su i unaprijeđene 2011. u skladu s mo-dernijim tehnologijama te interesom i zahtjevima športske javnosti. Dnev-no bilježe između 30 i 50 posjeta, a godišnje oko 10.000 posjeta. Prema povratnim informacijama od uže i šire športske publike te šire javnosti, Savez je uglavnom dobivao pohvale za dizajn i sadržaj stranica, uz pokoji komentar za unaprjeđenja.

Sadržaj pripremaju sami športaši, članovi Izvršnoga odbora HŠSG-a uz pomoć tajnika i web-dizajnera Saveza Alena Gere.

- Stranice su - dodaje Kauzlarić - sve posjećenije, a tome pridonose i aktivno-sti na našem Facebook profilu, na koji se aktivno uključuju športaši komenti-rajući vijesti, športske uspjehe te ostale sadržaje koji objavljujemo.

Mnogi koriste web i kao platformu za edukaciju, no to ipak podrazumijeva više organizacijske i financijske stan-darde, pa se u Savezu zasad zadržavaju na informiranju javnosti.

- Zbog nedostatka prije svega ljud-

�e main communication channel of deaf athletes

While for many Internet represents only a complementary media platform that facilitates their work, to the Croatian Deaf Sports Association (HŠSG) it represents the main communication channel. Internet technologies and website greatly facilitate the work of the Association, since written media is the basic form of communication with deaf athletes and sports public. At the same time, the website (hssg.hr) proved to be a good media for involving deaf children, volunteers and parents in the HŠSG and sports activities of the deaf. Very o�en, they are the �rst contact with the sports system of the deaf to many young deaf people. Besides this, the website contributes to the popularization of sports of the deaf, education of coaches, future young athletes and parents of deaf children. In Croatia, there are about 12,000 deaf people. Croatian Deaf Sports Association brings together three national sports federations by sports (bowling, football and shooting), 15 a�liated city (county) sports associations of the deaf and around 60 clubs and several sports associations of the deaf. In terms of membership, the Association counts more than 700 deaf athletes with the best results have in handball, football, chess, curling, shooting, table tennis, athletics, taekwondo, football, indoor soccer, skiing, bowling... In addition to health bene�ts, the sports of the deaf has an added dimension: improving communication, mutual information sharing and friendship, says the President of the Association Branko Kauzlarić. �e visits to the website are constantly increasing, which is intensi�ed by the activities on the Facebook pro�le of the Association. �e Association is using the video-Internet communication tools - Skype, WhatsApp, FaceTime, Messenger, Viber, Tango ... - for fast and e�cient transfer of information in sign language to the deaf athletes, coaches and parents. (Marijana Mikašinović)

u o u ur ko a u u o rža 2 . j o j k r u 1 . j o j k r u o rža-

2001. o u u u r r j o o j k . 1 2 . o

tada, natjecanja su se zvala Svjetske r u . j o a j r r -

o 18 k ara

Na portalu Sportska Hrvatska gluhi športaši nisu zanemareni

skih i financijskih potencijala nismo razmišljali o vođenju stručnih seminara, webinara, skupova, ali koristimo medije poput video-internetskih komunikacija – Skype, WhatsApp, FaceTime, Messen-ger, Viber, Tango... – za brz i efikasan prijenos informacija na znakovnom jezi-ku prema gluhim športašima, trenerima, roditeljima - kaže predsjednik HŠSG-a.

Upravo je profil na Facebooku odličan medij za komunikaciju sa širom javnosti, ali Savez, prema vlastitom priznanju, ne koristi puni potencijal društvenih mreža ponajprije zbog nedostatka ljudskih resursa u području javnih komunikacija – glasnogovornici, marketinški i medijski stručnjaci i slično – te zbog nedostatka strategije i novca. Ipak, razvoj društve-nih mreža u HŠSG-u vide kao potencijal za buduću, još bolju komunikaciju sa širom javnosti, angažiranje mladih gluhih športaša te promicanje zdravog načina života.

Domaća javnost, na žalost, nije dovoljno upoznata s postignućima gluhih športaša (spomenimo samo šest rukometnih medalja u nizu na Ljetnim olimpijskim igrama gluhih: četiri zlatne medalje te po jedna srebrna i bronča-na). Kako bi se to moglo promijeniti?

- Interakcija na Facebooku odlična je te pridonosi i pomaže u usmjeravanju politike rada Saveza, omogućujući špor-tašima da bez zadrške iznose prijedlo-ge, kritike, komentare za unaprjeđenje rada u pojedinim segmentima športa gluhih, kao što to i priliči demokratskim sustavima upravljanja te modernom društvu. U budućnosti će se - zaključuje predsjednik Saveza Branko Kauzlarić - još više raditi na komunikaciji s javnosti putem društvenih mreža.

Olimp 58

ŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKA

VELIKI SERGEJAutor: Vitomir SpasovićIlustracije: Matija DražovićUrednik:Vitomir SpasovićGodina i mjesto izdavanja: 2013., ZagrebStranica: 32Format: 24,5 x 24,5 cm Uvez:tvrdiIzdavač: POKRET - aktivan i zdrav, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: Boris BarnaTisak: Printera grupa d.o.o., Sveta NedjeljaDostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel.: +385 (0)91 5421 074, e-mail: mali.sportasi@gmail.com i knjižnice diljem Republike HrvatskeCijena kompleta od osam knjiga:320,00 kuna

Posljednja slikovnica serijala Olimpijske priče govori o ukrajinskom atletičaru Sergeju Bubki, no svjedoči i o vremenu u kojem svijet,

zbog podjele na hladnoratovske blokove, bilježi bojkote Olimpijskih igrara koji su utjecali na mnoge športske karijere, pa i na onu Sergeja Bubke, skakača s motkom koji je u sedamnaest godina veličanstvene karijere osvojio šest uzastopnih naslova svjetskog prvaka, 35 puta obarao svjetski rekord, bio ispred svog vremena i

četrdeset puta letio iznad šest metara visine, a 6,10 metara preskočio deset puta. Priča je to o dječaku koji je prvi dodir sa športom imao igrajući nogomet na ulicama rodnoga grada, gdje je i upoznao Slavu Malahova, dječaka čiji se svijet nije okretao oko lopte već je pričao o športašima koji lete u visine i mogu preskočiti drveća i kuće. Ostali dječaci su se Slavi smijali zbog tih

priča, no Sergej je upijao svaku njegovu riječ. Nije trebalo dugo i Slava je Sergeja poveo na atletski stadion i upisao ga u atletsku školu za najmlađe kod legendarnog trenera Vitalija Petrova. No, nije se dogodilo čudo, motka Sergeja nije, kako je očekivao, podigla uvis čim ju je čvrsto uhvatio rukama. Ipak, prionuo je treninzima i iz dana u dan savladavao sve tajne skoka s motkom... Na kvalifikacijskom natjecanju za nastup na svjetskom prvenstvu u Finskoj, dvadesetogodišnji Sergej vjeruje u pobjedu, no, njegov je rezultat bio loš. Žalio se na suce, vjetar, kišu i studen, no mudri ga je trener Petrov podsjetio da su svi skakači skakali u istim uvjetima, na istom mjestu. Tog dana naučio je da poraz može biti i dobitak ako spoznaš vlastite pogreške. Kako život piše priče, tako se dogodilo da su neki motkaši odustali od nastupa u Finskoj i Bubka je ipak otputovao. Na prvenstvu opet puše vjetar, no sada Sergej već zna da isti vjetrovi pušu svima, zadržava koncentraciju i osvaja svoje prvo svjetsko prvenstvo. Ponesen pobjedom priprema se za svoje prve Olimpijske igre. One na kojima njegova tadašnja država na kraju nije nastupila zbog bojkota. Preostali su mu nastupi na međunarodnim atletskim mitinzima, na kojima postaje miljenik publike, draškajući joj emocije postavljanjem svog prvog svjetskog rekorda, pa ubrzo novog, pa novog, pa novog… Cijeli svijet pratio je njegove skokove i bodrio Sergeja koji je postao nepobjediv. Dokazao je to i na sljedećim olimpijskim igrama u Seoulu olimpijskim zlatom. Na onim idućima opet mu je presudio vjetar. S tim je vjetrom završila i jedna velika karijera, Sergej je izuo sprinterice, no šport nije napustio. Motku je zamijenio promicanjem športa među mladima diljem svijeta.

SLOVENCI U HRVATSKOM SPORTU - SLOVENCI V HRVAŠKEM ŠPORTUAutor: Eduard HemarUrednica: Smiljana Jelčić IvanošićPrijevod na slovenski: Ilinka TodorovskiGodina i mjesto izdavanja: 2014., ZagrebStranica: 410 Format: 24 x 31 cm Uvez: tvrdiIzdavač: Slovenski dom, Zagreb i Vijeće slovenske nacionalne manjine Grada ZagrebaOblikovanje i priprema za tisak: Josipa GlavašTisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru, Knjižnice Grada Zagreba - Gradska i Knjižnica B. Adžije, Gradske knjižnice u Karlovcu i Varaždinu, Narodna knjižnica BlatoCijena: prigodno izdanje

Dvojezična knjiga Slovenci u hrvatskom sportu treća je u ediciji knjiga o zaslužnim Slovencima i pojedincima slovenskog

podrijetla u Hrvatskoj, a obuhvaća razdoblje od Austro-Ugarske monarhije i Prvog svjetskog rata, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne države Hrvatske u vrijeme Drugog

svjetskog rata preko poslijeratne SFRJ do Domovinskog rata i samostalne Republike Hrvatske. Knjiga sadrži 140 biografija športaša, trenera i športskih djelatnika koji su u rasponu od 145 godina ostavili trag u hrvatskom športu. Biografije su posložene kronološki, prema godini rođenja te obuhvaćaju karijere 24 žene i 114 muškaraca. Autorov kriterij za uvrštavanje u knjigu bio je prije svega doprinos pojedinca hrvatskom športu te su u

knjigu uvršteni športaši i treneri koji su kao članovi hrvatskih klubova bili državni reprezentativci, državni prvaci, višestruki osvajači medalja na važnim domaćim i međunarodnim prvenstvima te zaslužni športski djelatnici koji su pridonijeli razvoju nekog športa, športskog saveza ili udruženja na području RH. Zanimljivo je da je 91 predstavljena osoba rođena na području današnje Slovenije, 45 ih je rođeno na prostoru današnje Hrvatske, a samo četiri osobe nisu rođene ni u jednoj od ovih dviju država. U knjizi se nalaze i biografije športaša rođenih u Sloveniji, u Hrvatskoj ili nekoj trećoj državi ako su im jedan ili oba roditelja bili Slovenci. Iznimka od navedenog je odbojkaš i odbojkaški trener Bojan Stranić, rođen u hrvatskoj obitelji koja se 1920., nakon što je Istra pripala Italiji, preselila na teritorij današnje Slovenije, a u knjigu je uvršten zato što se športski formirao u Sloveniji i imao je velike zasluge u povezivanju hrvatskog i slovenskog športa. Treba naglasiti da je u knjizi obrađena samo prva generacija koja je rođena u Hrvatskoj u obiteljima slovenske tradicije, a biografije su uglavnom koncipirane tako da predstavljaju cjelovit športski put neovisno o tome koliko je tog puta ostvareno u hrvatskom športu. Sve podatke obavljene u biografijama autor je provjerio u razgovorima s osobama uvrštenima u knjigu odnosno s članovima obitelji onih koji više nisu živi.Bogato ilustrirana s 340 fotografija, knjiga će neke upoznati, a neke podsjetiti na karijere mnogih velikana športa poput dr. Josipa Fona, dr. Ivana Kosirnika, dr. Franje Bučara, Duje Bonačića, Zlatka Šimenca, Branka Oblaka, Petra Vilfana, Aleša Borčnika, Iztoka Puca, Bojana Novaka, Žarka Dolinara, Sandra Gulje, Štefice Krištof - Markan, Olge Šikovec - Luncer, Barbare Jelić - Ružić…

U ritmu Rija... do Rija 2016.

59 Olimp

Od ovog broja Olimpa u rubrici Športska publicistika predstavljat ćemo i časopise i periodične publikacije koje izlaze na području Republike Hrvatske u izdanjima športskih saveza i udruga, a kojima one promoviraju svoj rad i populariziraju šport i športske grane u svojoj nadležnosti.

SPORT ZA SVEGlavni urednik: prof. emeritus dr. sc. Vladimir FindakGodina i mjesto izdavanja: 1980. - 2015., ZagrebStranica: 56Format: 16,5 x 23,5 cmUvez: mekiIzdavač: Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“Oblikovanje i priprema za tisak: Stefil, ČakovecTisak: Tiskara Letis, NedelišćeDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, tel: +385(0)1 3020 555; fax: +385 (0)1 3020 100; e-mail:hssr@zg.t-com.hr; web: www.hssr.hr Cijena: 25,00 kuna/5 €; za učenike, studente i umirovljenike cijena je 20,00 kuna; godišnja pretplata 100,00 kuna

Časopis “Sport za sve” u izdanju Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve doista jest - časopis za sve. I za one koji se rekreativno

bave športskim aktivnostima i za one koji prate stručna zbivanja i djelatnost Saveza. U 2016. časopis ulazi u 34 godinu izlaženja, a nastavak je časopisa “Partizan danas” koji je izlazio od 1980. do 1989. (četrdeset brojeva) i kojeg je uređivao povjesničar športa i dugogodišnji suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Franjo Frntić te časopisa “Sportska rekreacija” koji je izlazio 1990., a kojeg je uređivao Bruno Amerl. Za Domovinskog rata, od 1991. do 1994., časopis nije izlazio, a od 1995. ponovo izlazi pod današnjim imenom “Sport za sve”, najprije pod uredničkom palicom prof. dr. sc. Mirka Relca, a onda prof. emeritusa dr. sc. Vladimira Findaka. Ovaj grafički kvalitetno uređen časopis izlazi četiri puta godišnje i stručno je i informativno glasilo Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve kojim Savez osigurava brži i cjelovitiji protok informacija između svojih članica, ali i zainteresirane javnosti, o praksi i načinu uključivanja u programske aktivnosti športske rekreacije. Besplatni primjerak časopisa dobiva svaki županijski i gradski savez športske rekreacije, kao i društva i klubovi učlanjeni u Hrvatsko društvo za sportsku rekreaciju Sport za sve.U prosincu, 2014., povodom 20 godina kontinuiranog izlaženja, časopis je objavio sljedeće činjenice: objavljeno je 80 redovnih i dva izvanredna broja sa 1663 priloga i 3375 ilustracija na 3940 stranica. U “Sportu za sve” surađivalo je 495 autora, među kojima su i brojna ugledna imena kineziološke struka, stručnjaci športske rekreacije te športski profesionalci i volonteri iz svih dijelova Hrvatske.Svaki broj “Sporta za sve” je i tematski, pa su u časopisu, uz iscrpne informacije o prošlim športsko-rekreativnim natjecanjima i događajima te uz najave predstojećih, i dvije stalne rubrike Iz teorije u praksu i Iz prakse u praksu odnosno Iz organizacije. Posljednja dva broja časopisa (83. i 84.) iz 2015. godine tematizirala su Nove tehnologije te daljnji razvoj sportske rekreacije u Republici Hrvatskoj i obradila sljedeće cjeline: Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u području sportske rekreacije, Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u području kineziterapije, Sportskom rekreacijom ususret zdravlju, Potpore za sport iz programa Erasmus + Sport i Zakonski temelji funkcioniranja udruga sportske rekreacije.

VARAŽDIN - KOLIJEVKA RUKOMETA U HRVATSKOJAutor: Krešimir Petanjek Godina i mjesto izdavanja: 2010., Varaždin Stranica: 711Format: 21,5 x 30,5 cmUvez: tvrdiIzdavač: Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždinske TopliceOblikovanje i priprema za tisak: Daniel Bubnjarić/Nakladnička kuća „Tonimir“Tisak: Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždinske TopliceDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; Nakladnička kuća „Tonimir“, V. Nazora 6, Varaždinske Toplice, tel./fax: +385(0)42 633 430, +385(0)98 426 720, e-mail: info@tonimir.hrCijena: prigodno izdanje

Knjiga Varaždin - kolijevka rukometa u Hrvatskoj sustavno i dokumentirano prati razvoj rukometa na prostoru Varaždina i

okolice, od prve utakmice odigrane u Hrvatskoj, pa do početka 21. stoljeća. Prvi prikaz i prva rukometna utakmica u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji odigrana je 29. svibnja 1930. u Varaždinu, a održana je pod vodstvom

Zvonimira Suligoja, nastavnika gimnastike varaždinske gimnazije Zvon. Suligoj je pribavio pravila rukometa i organizirao utakmicu reprezentacija petih i šestih protiv sedmih i osmih razreda gimnazije. Od tada, Varaždin je bio prvi u mnogim rukometnim zbivanjima. U njemu su rukometnu utakmicu prvi put u Jugoslaviji sudila dvojica sudaca, varaždinska rukometna reprezentacija prva je, 1964., sudjelovala na prijateljskom natjecanju iza „željezne zavjese“, u Čehoslovačkoj. Varaždin je po prvi puta bio domaćin

nekog svjetskog prvenstva na tlu SFRJ - 5. svjetskog prvenstva rukometašica 1973. Iste je godine u baroknom gradu osnovan Zbor rukometnih trenera u Hrvatskoj, a u njemu je održano i prvo Balkansko prvenstvo rukometaša 1979. U Varaždinu je 1982., u izdanju Varaždinskog rukometnog saveza, tiskan Rukomet, prva revija u Jugoslaviji specijalizirana za ovaj šport, a tijekom Domovinskog rata održavani su turniri rukometne solidarnosti za slobodnu Hrvatsku.Šezdeset godina organiziranog rukometa u Varaždinu obilježilo je športski život grada, ali i pridonijelo razvoju i unapređenju rukometa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a sve prijelomne, ali i mnoge druge događaje, ljude, utakmice, okolnosti i emocije knjiga prati od 1948., godinu za godinom, kroz četiri poglavlja. Prvo poglavlje obuhvaća razdoblje od 1948. do 1965. i evocira sjećanje na početak razvoja organiziranog rukometa u Varaždinu. Drugo ispisuje varaždinsku rukometnu povijest od 1965. do 1974. odnosno razdoblje u kojem varaždinski rukomet još nema svoju zatvorenu scenu odnosno športsku dvoranu, no i razdoblje u kojem Varaždin bilježi iznimno intenzivan razvoj rukometa, vrijeme u kojemu on postaje jedan od dominantnih malih športova. Razdoblje od 1974. do 1992. i sve promjene koje je u varaždinski rukomet donijela športska dvorana bilježi treće poglavlje, a četvrto prati varaždinski rukomet u samostalnoj Republici Hrvatskoj odnosno razdoblje od 1992. do 2007. Izvor podataka za knjigu su djelomično sačuvana i sređena arhiva Rukometnog saveza Varaždina, ali i članci i pregledi rezultata natjecanja u dnevnom tisku na lokalnoj i državnoj razini te osobna arhiva autora i sjećanja i dogodovštine neposrednih sudionika zbivanja koja opisuje.

Piše: B

Olimp 60

OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPA

o j a r 2016. Mladi i per-

spektivni hr-vatski športaši nastupili su od 12. do 21. velja-če u norveškom Lillehammeru na drugim Zimskim olimpijskim igrama mladih. Kao i prve Igre, i ove su uz športska natje-canja donijela učenja vještina i stvaranja novih ideja potrebnih za promicanje olimpijskih načela i vrijednosti uz olimpijski plan pod motom „Uči i podijeli“ (Learn & Share). 

Hrvatsku olimpijsku reprezentaciju mladih, činila su četiri športa-ša i tri športašice, uz stručno vodstvo sedmorice članova Misije na čijem je čelu bila koordinatorica za višesportske priredbe u HOO-u Petra Nosso.

Ulogu veleposlanice (Young Ambassador) uspješno je obavila alpska skijašica Tamara Zubčić koja je bila prezenter i koordinator kulturno-obrazovnog programa Igara mladih. Hrvatsku delegaciju u Olimpijskom selu posjetio je i veleposlanik Republike Hrvatske u Norveškoj Hrvoje Marušić, koji se susreo sa športašima i trenerima i vodstvom Misije.

U rezultatskom smislu, najuspješniji je bio 17-godišnji Samuel Kolega, član zagrebačkog SK Končar, koji je uz četvrto mjesto (sedam stotinki zaostatka za trećim) u slalomu, osvojio i peto mjesto u veleslalomu, bio 13. u alpskoj kombinaciji te imao tre-

će najbolje vrijeme ekipnog natjecanja u paralelnom slalomu, u kojem je u paru s Lanom Zbašnik zauzeo 9. mjesto.

Darovita 16-godišnja alpinka iz SK Rijeka Lana Zbašnik nastup u Lillehammeru najviše će pamtiti po 12. mjestima osvojenim u vele-slalomu i alpskoj kombinaciji, dok u slalomu i superveleslalomu nije uspjela doći do cilja.

Nordijka Gabrijela Skender, 16-godišnja članica TSK Ravnogorac, zablistala je u sprintu klasičnim načinom u kojem je stigla do polufi-nala i osvojila ukupno 12. mjesto. U cross-country utrci je završila na 30. mjestu, a na 5 km slobodnim načinom završila je na 36. poziciji.

Jedini hrvatski biatlonac u Lillehammeru bio je 17-godišnji Mrko-paljac Mislav Petrović koji je u sprintu na 7,5 km osvojio 42. mjesto, a dan poslije u dohvatnoj utrci na 10 km do cilja je stigao 43.

Petrovićeva vršnjakinja, Splićanka Karla Šola nastavlja obiteljsku tradiciju pilotiranja bobom - nastupila je u monobobu te završila nastup na 15. mjestu.

Najmlađi u sedmoročlanoj hrvatskoj reprezentaciji bio je 15-godišnji zagre-bački snowboarder Tino Stojak, član SSK Maksimir, koji je nastupio u disci-plini slopestyle i natjecanje završio na 17. mjestu.

Njegov vršnjak, 15-godišnji nordijac iz TSK Rijeka-Čavle Jakov Hladika, u cross-country utrci imao je 47. rezul-tat, a na 10 km slobodnim načinom, do cilja je stigao s 46. vremenom.

Sljedeće, III. Zimske olimpijske igre mladih na programu su 2020. godine, a domaćin će biti Lausanna, čiji je gradonačelnik Daniel Brelaz na sveča-nom zatvaranju ZOIM u Lillehammeru 2016. preuzeo olimpijsku zastavu.

ar or roa aU suradnji s dugogodišnjim partnerom hrvatskih športaša i

olimpijaca, tvrtkom Porsche Croatia, Hrvatski olimpijski odbor predstavio je 8. ožujka u sjedištu Porschea u Velikoj Gorici, atlet-ske reprezentativce koji će nastupiti na Igrama u Riju.

Među 11 atletičara koji su evidentni putnici za Rio, nalaze se osvajačica zlatnog olimpijskog odličja u bacanju diska Sandra Perković (OI London) i srebrnog odličja u skoku u vis Blanka Vlašić (OI Peking). Olim-pijskog iskustva među atletičarima

imaju Ana Šimić (skok u vis) te Ivan Horvat (skok s motkom) koji su nastupili u Londonu 2012., dok su Andrea Ivančević (100m prepone), Matea Matošević i Marija Vrajić (maraton), Marin Pre-meru, Filip Mihaljević i Stipe Žunić (kugla) te Sara Kolak (koplje) olimpijski debitanti.

Inače od Barcelone 1992. do Londona 2012. na Igrama su na-stupila ukupno 53 atletičara, a najviše ih je bilo u Sydneyu (16).

Domaćin olimpijcima i predstavnicima HOO-a tvrtka Porsche Croatia d.o.o. član je najveće europske automobilske maloprodaj-ne obitelji Porsche Holding iz Salzburga koja posluje u dvade-setak zemalja diljem Europe, a na hrvatskom tržištu automobila drži udio od 32 posto.

a a aHrvatski olimpijski odbor (HOO) i višegodišnji partner hr-

vatskom športu - Jamnica, ugostili su 26. veljače u Zagrebu u sjedištu ove uspješne hrvatske kompanije iz grupacije Agrokor, Hrvatsku olimpijsku veslačku reprezentaciju Rio 2016. - svjetske prvake u veslanju (Aiguebe-lette 2015.) Valenta Sinkovi-ća i njegovog brata Martina Sinkovića (dvojac na pariće) te europskog prvaka u disci-plini samac (Poznanj 2015.) Damira Martina.

Njih trojica dio su srebrnog veslačkog četverca (uz Davi-da Šaina) iz Londona 2012. godine pod vodstvom najboljeg trenera 2015. Nikole Bralića, a u svojoj športskoj kolekciji imaju svjetsko zlato 2009. i 2010. godine u uzrastu do 23 godine, europsko srebro 2010. te svjet-sko zlato 2010. i 2013. godine uz deset pobjeda i zlatnih odličja na Svjetskom kupu.

U ime domaćina, čija povijest seže od 1828. godine, hrvatske olimpijce i predstavnike HOO-a, na zagrebačkoj adresi tvrtke na Žitnjaku, dočekao je predsjednik uprave Jamnice Ivica Sertić.

a k o o aČlanica hrvatske olimpijske marketinške obitelji i službeni dis-

tributer karata za Ol Rio 2016. tvrtka Atlas, ugostila je 16. ožujka u hotelu Westin u Zagrebu, hrvatsku olimpijsku taekwondo repre-zentaciju Rio 2016. – sestre Anu i Luciju Zaninović i Filip Grgića.

Lucija Zaninović, nositeljica brončanog odličja s Igara u Londonu 2012. i njezina sestra Ana koja je također nastupila na istim Igrama, dvije su od ukupno pet taekwondoašica-olim-pijki od hrvatske samostalnosti. Uz sestre Zaninović, na OI su nastupile i Sandra Šarić i Martina Zubčić (obje su osvojile

Gabrijela Skender

Olimp 61

HOO i EU za dobro upravljanje u športu Pod vodstvom

koordinatorice za fondove i progra-me EU u HOO-u Alme Papić, u Zagrebu je 22. i 23. veljače održan međunarodni susret partnera u projektu „Potpora dobrom upravljanju u europskoj športskoj zajednici kroz unapre-đenje kompetencija žena kako bi se omogućila uravnotežena i ravnopravna zastupljenost spolova na mjestima donošenja odluka u sportu“ (engl. skraćenica SUCCESS), a koji bi trebao pridonijeti ostvarivanju ciljeva Europske komisije u području dobrog upravlja-nja u športu.

Projekt SUCCESS („Strengthening good governance in the European sport community by providing women with necessary competencies in order to support gender balance and equality in decision-making in sport structures”) ima dvojaku zadaću - omogućiti obrazovanje i usavršavanje kompetencija ženama za zahtjevnije položaje u športu te promovirati rodnu ravnopravnost i podići razinu svijesti o važnosti jednake zastupljenosti spolova na vodećim pozicijama u športu.

HOO-u kao nositelju projekta koji se financira sredstvima progra-ma Erasmus+ sport i koji će trajati do 2017., partneri su nacionalni olimpijski odbori Francuske, Italije, Litve i Slovačke.

Projekt SCORE Europska i hrvatska praksa pokazuje da je iznimno mali broj

žena među trenerima, još manje među izbornicima športskih

"Learn & Share" – Winter Youth Olympic Games Lillehammer 2016 Young and promising Croatian athletes performed from February 12 to 21 at the 2nd Winter Youth Olympic Games in Lillehammer. As well as the previous Olympics, these Olympics have brought, besides sports competitions, the creation of new ideas and skills necessary to promote the Olympic principles and values along the Olympic learning plan under the motto "Learn & Share". �e Croatian national Olympic team consisted of four young male athletes and three female athletes, under the expert guidance of seven sta� members led by the Croatian Olympic Committee’s Coordinator of the multi-sport events Petra Nosso. �e alpine skier Tamara Zubčić, who was a presenter and coordinator of cultural and educational program of Youth Olympic Games, has successfully performed the role of Ambassador (Young Ambassador). �e Croatian delegation at the Olympic Village was visited by the Croatian Ambassador in Norway, Hrvoje Marušić, who met with the athletes, coaches and leadership of the Mission.In terms of results, the most successful was the 17-year-old Samuel Kolega. Besides winning the fourth place in Slalom (seven seconds behind the third) and ��h place in Giant Slalom, Samuel �nished in 13th place in Alpine Combined and he has achieved the third best time in team competition in Parallel Slalom, where he - in pairs with Lana Zbašnik - won the 9th place.Talented 16-year-old Lana will mostly remember her performance in Lillehammer by 12th places won in Giant Slalom and the Alpine Combined, while in Slalom and Super-G she failed to reach the �nish line.In Cross-Country Skiing, the athlete Gabrijela Skender (16) shone in the classic sprint style, reached the semi-�nals and won the 12th place. In Cross-Country race, she �nished in 30th place and in 5 km Free she �nished in 36th place. �e only Croatian biathlete in Lillehammer was the 17-year-old athlete from Mrkopalj Mislav Petrović, who �nished in 7,5 km Sprint in 42nd place, and day a�er in 10 km Pursuit he �nished in 43rd place. Karla Šola from Split, also 16-year-old as Mislav, continues the family tradition in Bobsleigh. �e performed in Bobsleigh, Women’s Monobob and �nished the competition in 15th place. �e youngest in the Croatian seven-member-team was 15-year-old Zagreb’s snowboarder Tino Stojak, who performed in the Freeparken Slopestyle competition and �nished in 17th place. His age-mate, Cross-Country athlete Jakov Hladika, �nished the Cross-Country race in 47th place, while in 10 km Free he �nished in 46th place. �e next, 3rd Winter Youth Olympic Games, are scheduled for 2020 and will be held in Lausanne (Switzerland).

�e project SCOREEuropean and Croatian practice show that there is a very small number of women among the coaches, even less among the o�cials of national sports teams, which – in the opinion of the European Non-Governmental Sports Organisation (ENGSO) - should be urgently changed. So on the basis of the mentioned goal, the project "Strengthening Coaching with the Objective to Raise Equality" - SCORE has been initiated. �e purpose of the project is to achieve - by 2020 - the objectives of the European Union to have 40 percent female coaches and 30 percent female o�cials in sports, followed by an e�ective education system for female coaches.Discussion on how to achieve the aforementioned and how to motivate not only women but also the national sports community to insist on achieving the same was one of the topics of the seminary “Improving gender equality in sports training" - SCORE, which was organized in Zagreb on February 26 by the Croatian Olympic Committee and the Gender Equality in Sports Commission. �e seminary was attended by the representatives of the network of female coordinators in sports, coaches, athletes and other sports o�cials from Croatia. In the general discussion led by the project leader Heidi Pekkola from ENGSO participated, among other, some of the active participants were the expert on gender equality Sarah Milner of the Organisation of Sports Coach UK, member of the Croatian Olympic Committee’s Council Sanda Čorak and coordinator of the project in Croatia and the Secretary of the Commission Gordana Borko.

broncu u Pekingu 2008.) te Nataša Vezmar u Sydneyu 2000. Sestre Zaninović nositeljice su zlatnih svjetskih odličja, europ-

skih odličja različitog sjaja i naslova najboljih športašica u izboru HOO-a. Filip Grgić kojem je ovo prvi nastup na Igrama, svjetski je prvak, osvajač srebrnih odličja na europskim prvenstvima i naslova najuspješnijeg hrvatskog športaša.

Domaćin taekwondo repre-zentaciji OI Rio, tvrtka Atlas, jedna od vodećih turističkih agencija, članica adriatica.net grupe, ima bogato iskustvo u organizaciji putovanja na Olim-pijske igre među kojima su i aktualne Igre u Riju. U Atlasu, na čijem je čelu predsjednik Uprave Tomislav Varga, pripremljena su skupna i pojedinačna putovanja u Rio i mogu se nabaviti ulaznice za svečanost otvaranja Igara koja je atrakcija sama po sebi, kao i ulaznice za športske priredbe koje su, poput atletike i vaterpola, privukle veliku pozornost i interes hrvatskih navijača. (www.atlas.hr i rio2016@atlas.hr.)

ruž ja o j a o a koj o k postati nastupom na Igrama u Riju, dio su ka a j r u ja ro ž a u a

r a k or a a a aj oj j koj or -koj r r 2016. a a ja koju or a ra

HOO i ured za marketing pod vodstvom po-o ka a o aj ka a ark a ka

ko a koor a or ka a j or a a oka a a u ro uk ja o-o a a a a ark k o j k

o j o r a k ko a ja a j je razumijevanje odgovornosti za razvoj športa j o u o u ru u r o ražaj o.

Piše:

OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPA

reprezentacija, što prema sudu Europskog udruženja nevladinih športskih organizacija (ENGSO) treba hitno mijenjati. S tim ciljem inicirali su projekt „Unapređenje rodne ravnopravnosti u šport-skom treningu“ - SCORE (Strengthening Coaching with the Objec-tive to Raise Equality) kako bi se do 2020. godine ostvarili ciljevi Europske unije da u športu bude 40 posto trenerica i 30 posto izbornica uz učinkovit sustav obrazovanja za trenerska zvanja žena.

Kako to postići i kako motivirati žene, ali i nacionalne športske zajednice da ustraju na tome, bila je tema seminara „Unapređenje rodne ravnopravnosti u športskom treningu“ - SCORE kojeg su organizirali u Zagrebu 26. veljače HOO i Komisija za rodnu ravno-pravnost.

U radu seminara sudjelovale su predstavnice mreže koordina-torica športa, trenerica, športašica i drugih športskih djelatnica iz Hrvatske. U široj raspravi pod vodstvom voditeljice projekta Heidi Pekkola iz ENGSO-a, sudjelovale su među ostalim, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost Sarah Milner iz organizacije Sports Coach UK, članica Vijeća HOO-a Sanda Čorak te koordinatorica projekta u Hrvatskoj i tajnica Komisije Gordana Borko.

Sanda Čorak, čelnica jednog od snažnijih nacionalnih športskih saveza - Hrvatskog judo saveza - u kojem pitanje rodne ravno-pravnosti ima istaknuto strateško i akcijsko mjesto, istaknula je da povećanje broja trenerica i općenito žena u športu, ovisi prven-stveno o primjeni načela obveznosti i odgovornosti za sve dionike u športu.

Čorak smatra da je za vođenje ove politike potrebno imati pot-pune i pouzdane podatke o broju žena za svaki šport - od natje-cateljske razine, sutkinja, djelatnica u administraciji, do nositeljica dužnosti predsjednica i dopredsjednica u tijelima organizacija, trajno ih ažurirati i aktivno djelovati na promociji ciljeva rodne ravnopravnosti.

Većina se složila oko stava da je neophodno planirati i odgova-rajuće budžete koji bi bili namijenjeni motiviranju i zadržavanju žena u športu, njihovoj edukaciji i intenzivnijoj promociji njihovih športskih i trenerskih rezultata. Sudionicama Seminara podijeljen je i planerski alat (SCOREtoolkit) o modelu i dinamici rada na pro-jektu a koji je dostupan je na mrežnoj adresi http://www.hoo.hr/hr/dokumenti/3379-zene-u-sportu

a r a ku ku u u juHrvatski olimpijski odbor

(HOO) i Hrvatska turistička za-jednica potpisali su 15. veljače ugovor o izgradnji Hrvatske kuće u Riju za vrijeme Olimpij-skih igara u kolovozu ove go-dine. „Brazilska“ Hrvatska kuća bit će smještena u hotelu „San Francisco“ zajedno s nacional-nim kućama Australije, Japana i Novog Zelanda. Imat će press centar, marketinški odjel i prateće sadržaje promocije turističkih, gospodarskih i športskih potencijala Republike Hrvatske.

Inače, prva Hrvatska kuća napravljena je za potrebe nastupa na Igrama u Ateni 2004. i pokazala je da je izvanredno mjesto za dnevne susrete s hrvatskim olimpijcima i predstavnicima medija te za poslovna dogovaranja gospodarskih subjekata.

Novi ugovor o suradnji s nacionalnom turističkom zajednicom koja objedinjuje sveukupnu turističku ponudu Republike Hrvatske, potpisali su u sjedištu HOO-a direktor glavnog ureda HTZ-a Ratomir Ivičić i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, a u nazočnosti predsjednika Zlatka Mateše, pomoćnika glavnog tajnika za marketing HOO-a i voditelja Kuće Ranka Ćetkovića te predstavnika medija.

o ora ka a a o u Glavni urednik Olimpa Ante Drpić održao je 25. veljače redoviti

godišnji sastanak sa stalnim suradnicima i glavnim autorima časo-pisa Olimp. Sastanku su nazočili predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop koji su izrazili zahvalnost uredniku i

glavnim autorima na svemu što su u prošlih 17 godina napravili za reprezentativni časopis HOO-a, koji izlazi četiri puta godišnje u nakladi od 2000 primjeraka, i osim u sve hrvatske osnovne i srednje škole te fakultete, odlazi i na adrese većine nacionalnih olimpijskih odbora europskih zemlja.

Glavni tajnik tom je prigodom uručio zahvalnice HOO-a au-torima koji više od deset godina pišu za Olimp a to su: Darija Omrčen, Ana Popovčić, Marijana Mikašinović Jambrović, Tatjana Obradović, Radica Jurkin, Ratko Cvetnić, Saša Ceraj, Miroslav Hrženjak, Jurica Gizdić i Goran Vojković.

Predsjednik Mateša zatražio je da u idućem razdoblju časopis, čiji se glavni dijelovi prevode i na engleski jezik, bude još dostu-pniji većem broju posebno mlađih ljubitelja športa i to na način da je na nekoj od internetskih platformi za pretraživanje sadrža-ja koristeći postojeća tehnološka rješenja. Za realizaciju prijed-loga zaduženi su Radica Jurkin, Ana Popovčić, Tatjana Obradović i Goran Vojković.

Ispunjeni glavni strateški ciljeviPredolimpijska 2015. godina „teška“ 117.130.630 kuna

rashoda za Hrvatski olimpijski odbor bila je uspješna, a njezini glavni strateški ciljevi ispunjeni kako su i planirani. Zaključak je to Skupštine HOO-a koja je na redovnoj sjednici održanoj 29. veljače u Zagrebu, jednoglasno usvojila izvješće o programskom i financijskom izvršenju plana te ga uputila Hrvatskom saboru i nadležnom Ministarstvu na raspravu i usvajanje.

Uz prihod od 107.565.046 kuna iz državnog proračuna i uvjetima koji su otežavali dinamičnu športsku aktivnost, HOO je 2015. završio s pozitivnim financijskim rezultatom, plaćenim ob-vezama iz prethodne godine te izvanredna 362 odličja hrvatskih športaša na svjetskim i europskim međunarodnim natjecanjima među kojima su i odličja s prvih EI u Bakuu.

Tim je rezultatima HOO ušao u zahtjevnu olimpijsku 2016. godinu koja je četvrta, ujedno i završna godina provedbe Projekta OI Rio 2016. u koji je od donošenja 2013. uloženo 15.955.783,75 kuna ili 96,57% planiranog.

Osim međuresorne suradnje s akademskom, vojnom, zdrav-stvenom, športskom i inom zajednicom na obrazovanju, struč-nom usavršavanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti, priznanju i nagrađivanju športaša u Republici Hrvatskoj, HOO je 2015. donio vlastiti Strateški plan za razdoblje 2015.-2022. godine u kojem važno mjesto ima Sportska televizija kao javni servis i in-tegrirana cjelina informiranja i komunikacije u hrvatskom športu.

Ključna mjesta u Strateškom planu imaju vrhunski šport, međunarodni utjecaj i procesi jačanja znanja u športu, dobro upravljanje, promocija razvoja športa i promicanje njegove uloge u društvu te druga područja od važnosti za olimpijski pokret u čijem je središtu - športaš.

o u o o priznanje HZSN-a

Prigodnom svečanošću u Novinarskom domu u Zagrebu 29. veljače, Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) proglasio je najbolje novinare, publiciste i medijske suradnike u svojim re-

Olimp 62

j a oj a a raj oraj ojko a ko a a r o o a ko ro a rž jakj a o o a a urk aja a ra o

Sanda Čorak, leader of one of the stronger national sports federations - the Croatian Judo Federation - in which gender equality has a highlighted position in terms of strategy and activities, pointed out that increasing the number of female coaches and generally women in sports depends primarily on the application of the principle of duty and responsibility of all stakeholders in sports. Čorak believes that for the application of this policy one must have complete and reliable data on the number of women in each sports - from the competition level, judges, employees in the administration up to the holders of duties of president and vice president in the organization bodies, update them on permanent basis and to actively participate in promoting the goals of gender equality. �e majority agreed on the view that it is essential to plan the corresponding budgets targeted at motivating and retaining women in sports, their education and more intensive promotion of their sports and coaching results.

Croatian Olympic Committee and the EU for good management in sportsUnder the leadership of the Croatian Olympic Committee’s Coordinator for EU funds and programs Alma Papić, an international meeting of partners in the project SUCCESS (Strengthening good governance in the European sports community by providing women with necessary competencies in order to support gender balance and equality in decision-making and sports structures) was held in Zagreb on February 22 and 23. �is meeting should contribute to achieving the objectives of the European Commission in the �eld of good management in sports.�e project SUCCESS has a dual task – on one hand to provide education and training the competence of women for more demanding positions in sports and on the other to promote gender equality and to raise awareness on the importance of equal share of men and women in leading positions in sports. In this project, which will last until 2017 and which is funded by the program Erasmus+ sports, the partners of the Croatian Olympic Committee - holder of the mentioned project - are the National Olympic Committees of France, Italy, Lithuania and Slovakia.

dovima, dok je posebno priznanje za suradnju s medijima dobio četverostruki osvajač srebrnih olimpijskih odličja I jedan od naj-većih hrvatskih olimpijaca skijaš IvicaKostelić.

Najproduktivniji hrvatski pisac knjiga sa športskom tematikom Jurica Gizdić primio je godišnje priznanje za izdavaštvo za knjigu “Hrvatski sportašice na Olimpijskim igrama” čiji je izdavač Hrvat-ski olimpijski odbor.

Novinar godine je Branko Stipković iz Sportskih novosti koji je godišnju nagradu zaslužio izvještavajući sa Svjetskog prvenstva nogometaša do 17 godina u Čileu.

Nagrada za životno djelo pripala je televizijskom komentatoru Mići Dušano-viću koji već desetljećima na osebujan način prati zbivanja iz tenisa, vaterpo-la, plivanja, odbojke, hokeja na ledu i drugih “malih“ sportova.

Priznanje za televizijsku reportažu dobio je Milan Stjelja s Nove TV, koji je na originalan način predstavio hrvatsku nogometnu koloniju u talijanskom prvoligašu Fiorentini, dok je Marko Cvijanović iz Novog lista dobitnik priznanja za novinski intervju s Ivanom Rakitićem nakon finala nogometne Lige prvaka u Berlinu.

Anton Filić iz Večernjeg lista dobio je priznanje za novinsku re-portažu s Davis Cup susreta Srbija - Hrvatska u Kraljevu. Posebno priznanje HZSN uručeno je Miroslavu Tomaševiću za knjigu “Di-namo - povijest i zlatnih deset godina”, a nagrađena je i Sekcija HZSN-a Zadar za humanitarnu i društvenu ulogu u zajednici.

Priznanje za najbolji press-centar u 2015. godini otišla je or-ganizatorima košarkaškog Dogus turnira u Zadru, a nagrađen je i tjednik Max.

Piše:

Prati ritam tvoga grada i naših olimpijaca

www.soundset.hr

Ponosni član olimpijske

obitelji

Prevencija je pola zdravlja

Vaša zdrava odluka

Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr

NEMETOVA 2

Prevencija je pola zdravlja

Vaša zdrava odluka

Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr

NEMETOVA 2