ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

IS

SN

0354-0

650

LISTOPAD

2008

10

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran Gabriæprof. dr. Darko GrundlerBranko MeštriæKrunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakVanja RadovanoviæRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

437

GodišteVolume

BrojNumber100

Listopad - October 2008

10

Skriveni kutak Biokova

Skriveni kutak Biokova..............................................438Denis Vranješ

Crtice s Lastova..........................................................443Branko Meštriæ

Nepoznati vrhovi i dolci primorske straneVelebita ......................................................................447Vitomir Cerovac

Zavelim........................................................................454Hrvoje Zrnèiæ

Iz planina... (fotografije) ............................................456

Ona i ja se volimo ......................................................458Ivan Hapaè

Stijene, stijene! ..........................................................461Darko Kos

In memoriam: Pavle Kozjek, Damir Srednoselec ......465

Planinarski tisak ........................................................468

Planinarski kalendari za 2009. godinu ....................470

Planinarske kuæe........................................................472

Vijesti ..........................................................................474

Kalendar akcija ..........................................................476

TEMA BROJANepoznati kutci i staze u hrvatskim planinama

SLIKA NA NASLOVNICINa putu izmeðu VelikogLubenovca i Velikog Kozjaka nasjevernom Velebitufoto: Alan Èaplar

SADRŽAJSADRŽAJ

438

Crtice s Lastova443

Nepoznati vrhovi i dolciprimorske strane Velebita447

Zavelim454

SADRŽAJ

10, 2008

Fraza kojom bih mogao opisati svoje plani-narenje u posljednje vrijeme zasigurno bibila: »I nakon Biokova – Biokovo!« Naime,

posljednjih mjeseci èesto sa svojom malomdružinom iz HPD-a »Mosor« krstarim po bio-kovskim vrletima, upoznavajuæi prijatelje s ne-odoljivom magijom te dalmatinske ljepotice.

Nakon više tura po tradicionalnim stazamai vrhovima, sredinom travnja došlo je vrijemeda nas provedem predjelom kojemu sam se veænekoliko puta divio s Kimeta. Rijeè je o biokov-skom rezervatu šume bukve i jele Sutvid –Kimet, u kojemu ne postoje markirane staze, astanje nekadašnjih trgovaèkih staza izmeðuZabiokovlja i Makarskoga primorja, toènijeizmeðu Župe i Tuèepa, danas je zbog nezaobi-laznog faktora »zuba vremena« vrlo upitno. Uliteraturi i na internetu nisam uspio pronaæinikakav koristan podatak o tom predjelu, apromatrajuæi s Kimeta taj vjerojatno najmanjepoznat dio Biokova, èesto sam poželio zaæi u tajnepregledan lanac vrtaèa. Tu caruje i najveæaod najveæih – vrtaèa promjera 200 m na dnu idubine 300 m – Stopanj dolac. Razmišljao samo tome godinu dana, dok napokon nisam shva-tio da je došlo pravo vrijeme. Okupio sam ekipuistomišljenika, koji nisu ni trenutka dvojili kadsam im predoèio plan.

Te se je subote u poslijepodnevnim satimanas osmero uputilo iz Splita prema Župi, ma-lome mjestu koje se smjestilo na najzapadnijemdijelu zabiokovske zavale, pod prijevojem Tu-rijom. U zaseoku Rogliæima susreli smo se sljudima koji upravljaju planinarskom kuæom»Akademik Josip Rogliæ« na Èuliji. GospodinStjepan Rogliæ, s kojim sam se èuo nekolikodana prije našeg dolaska, nije nas na žalostmogao doèekati, ali tu je bio njegov otac Cvi-tan, inaèe neæak proslavljenoga geografa koji ježivot posvetio istraživanju dalmatinskoga krša.

Njegovo ime danas nosi planinarska kuæa naÈuliji. Iako nas je još èekalo premještanjejednog automobila do Tuèepa, da bi nas sutra-dan doèekao nakon silaska s Biokova, nisam semogao oprostiti od gospodina Rogliæa, koji jesvojim uspomenama na brojna zajednièka puto-vanja i speleološka istraživanja sa slavnim stri-cem potpuno zaokupio moju pozornost. Takosam prema Èuliji krenuo više od sat vremenanakon svoje družine, koja je u meðuvremenuveæ gotovo stigla do kuæe.

A ja sam polagano, što zbog velike sparine,što zbog prizora pored kojih sam prolazio – špiljapretvorenih u skloništa, dubokih jama, mjesti-mice gustih grabovih šuma te dolaca ispunjenihžutim cvjetovima jaglaca – kroèio lijepo ureðe-nom i markiranom stazom prema Èuliji. Kadsam stigao, moje se društvo veæ raskomotilo inaložilo vatru pred kuæom. To je inaèe oèuvankameni stan – pojata, koja pripada obiteljiRogliæ i koja je 2006., povodom 100. godišnjiceroðenja akademika Rogliæa, prenamijenjena uplaninarski objekt. Unatoè tomu, tek malo plani-nara zna da kuæa postoji, a još su rjeði oni kojisu je posjetili i u njoj prenoæili. Ta je kuæa i jedini

438

Tradicionalna kuæa na Èuliji u Zabiokovlju

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

BIOKOVOBIOKOVO

Skriveni kutak BiokovaDenis Vranješ, Split

10, 2008

planinarski objekt u tom dijelu Biokova pa pred-stavlja idealno ishodište za istraživanje, kakosjevernih padina Biokova, tako i obližnje planineŠibenika. Spavaonica je na gornjem katu, a podjoj je pokriven laminatom. Dovoljno je prostranaza društvo naše velièine.

Ipak, nikome te veèeri nije bilo do spava-nja. Treptajuæim zvijezdama posuto nebo i mje-seèinom obasjani obrisi Sutvida uèinili su tu noænezaboravnom. Uz toplinu rasplamsale vatredugo se u noæ raspravljalo o prethodnim i bu-duæim turama, o svemu lijepome što nam je uživot unijelo planinarenje i o još mnogoèemu.Morali smo ipak zakljuèiti sve te lijepe teme štosmo ih naèeli te veèeri jer je trebalo misliti i nasutrašnji, bez sumnje iznimno naporan dan, pasmo se povukli u spavaonicu i ušuškali u svojevreæe. Još sam neko vrijeme razmišljao o tomušto bi nas sutra moglo sve oèekivati na putu unepoznato, ali me sreæom umor ubrzo shrvao iutonuo sam u san.

43910, 2008

Jedna biokovska jela

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

ALA

N È

AP

LAR

Zagorska strana Biokova i mrežasti krš upodruèju Kimeta – vidik s vrha Svetog Jure

Nakon više tura po tradicionalnim stazama i vrhovima, došlo je

vrijeme da prijatelje i sebe provedem predjelom kojemu sam se veæ

nekoliko puta divio s Kimeta. Rijeè je o biokovskom rezervatu šume

bukve i jele Sutvid – Kimet, u kojemu ne postoje markirane staze

Put u nepoznatoU nedjelju je osvanuo prekrasan dan. Sušta

suprotnost danu prije, kad su oblaci gotovopotpuno prekrili hrbat nad Župom i pokušalinas obeshrabriti, kako bismo odustali od naumada prijeðemo preko Biokova u Podbiokovlje.Zahvaljujuæi svojoj odluènosti bili smo nagra-ðeni najvrjednijim poklonom što smo ga taj danmogli poželjeti. Nebo je bilo gotovo kristalnoèisto, tek s ponekim oblaèkom, koji nije izgle-dao nimalo prijeteæi.

Nakon spremanja, opskrbe vodom iz èatr-nje pored kuæe, èišæenja i zakljuèavanja kuæe,pred nama je bio najstrmiji dio ture. Markira-nom stazom, preko posljednjih tragova civiliza-cije koje æemo vidjeti do biokovske ceste iJakiæuše – Buljubašiæa stanova, uspinjali smo sekroz gustu šumu, toènije prašumu, endemskebiokovske jele (Abies biokovoensis), èiji su nampojedini primjerci nalikovali na scenografiju zaneku fantastiènu prièu, poput Tolkienove o»Gospodaru prstenova«. Imao sam prigoda iranije hodati jelovim šumama, ali nijedna dosadnije mi izgledala tako magièno. Ogromne,vodoravno položene grane doslovno izgledajupoput raširenih ruku koje srdaèno doèekujurijetke posjetitelje. Ta je jela, uz tisu, koje

takoðer ima na tom podruèju, ali mnogo manje,kod nas jedina èetinjaèa koja se èesto obnavljaiz panja, pa su oblici koje poprimaju stara stablajele doista èudesni. Ipak, hodanje tom šumomzahtijeva i dodatni oprez, jer je staza priliènoklizava, a što je još opasnije, oko nas poputupozorenja leže brojne razbacane grane i cijelastabla u stanju truljenja, pa nikad ne znaš što biti moglo sletjeti na glavu. Poput èipke vezenuzorak na kori jela otkriva uzroènike propa-danja brojnih stabala.

Kad smo izašli iz šume, prvo nam se u da-ljini otkrio vidik na impozantan stožac Sv. Jure,a skorim dolaskom na sedlo pod Sutvidom, napuèini uzburkanog mora vrtaèa pred namaizniknuo je i naš cilj tog dana, Kimet. Tu marki-rana staza nastavlja kroz klekovinu u smjerujugoistoka prema crkvici Sv. Roka i istoimenomvrhu, dok je pred nama labirint koji tek trebaproæi. I to u najboljoj maniri Ježurke Ježiæa, bezstaze i puta. Stoga sam se prvo popeo na samvrh Sutvid, ne bih li sebi osigurao što bolji po-gled i pokušao odrediti najprikladniji smjernapredovanja. Odmah mi je za oko zapeo jedanstjenoviti hrbat koji odmièe u smjeru jugoza-pada. Uèinio mi se idealnim za poèetak, alinaravno da nikad ne znaš što te oèekuje na

Vidik s vrha Kimeta prema jugu(u daljini planine Šibenik i Matokit)

44110, 2008

kraju onoga dokle pogled doseže, pa sam, do-duše bez prevelikih oèekivanja, baš tim smje-rom poveo svoju družinu.

Kamene gromade prekrivene gustim velomklekovine zahtijevaju najveæi oprez pri svakomkoraku, pa smo bili primorani polako napredo-vati od glavice do glavice, od jedne kamenebarijere do sljedeæe. Ali planinarenje ionakonije sport i nismo tu da obaramo nekakve vre-menske rekorde. Prvu veæu stanku napravilismo na Dubinoj glavici, kako bi se sad veæprilièno razvuèena skupina iznova okupila. Natako razvedenu terenu postaje sve teže održa-vati vizualni kontakt.

To podruèje skriva pravo speleološko bla-go. Veæina jama još uvijek èeka da bude istra-žena, a najviše sam se pribojavao da nekunehotice ne otkrijemo pod dubokim slojemklekovine. Ali ni oprez nije mogao umanjitimoju oèaranost tim dijelom Biokova. Dubokevrtaèe ispunjene visokim stablima bukve i jelesvugdje uokolo nas! Vjerojatno su neki pri-mjerci i dostizali onih tridesetak metara visineo kojima se mogu pronaæi podaci u literaturi.Kontrast boja koji hipnotizira pogled i svaki

novi korak èini sve težim, a miris kadulje ispu-njava nosnice i ushit èini potpunim. Gotovocijelim putem držim kameru u ruci, pokuša-vajuæi njome ovjekovjeèiti svaki detalj, svakidolac èijim strmim rubovima oprezno prola-zimo, svaki gusto obrastao šumarak, èije granjeneumorno šiba po nogama i tijelu, svaku škra-pu koju je kroz vjekove izdubila kiša, svakiotvor tajnovite jame na dnu neke od bezbroj-nih vrtaèa, svaku divokozu koja nas putempozorno prati s okolnih glavica dok švrljamonjenim domom. Usprkos tomu, ipak me uspje-lo iznenaditi jedno stado koje je brzo dotrèaloiz obližnje šume i doslovno proletjelo na kojihpet metara od mene. Od uzbuðenja nastalognadolazeæom bukom, pritisnuo sam krivi gumbi ugasio kameru. Prokletstvo! Koliko god èestoviðao te biokovske ljepotice, uvijek me iznovapreplavi djeèaèko ushiæenje kad se naðem unjihovoj blizini. Za razliku od divokoza, ni ovajput, kao i mnogo puta dosad, nije mi se ostva-rio san da ugledam vuka u prirodi, iako samuvjeren da æe me taj sramežljivi vladar kad-tadpoèastiti svojim društvom. Kraljicu Biokovaèesto viðam, a sad je red, za neki od nadola-

Skupna fotografija na vrhu

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

zeæih posjeta Biokovu, da upoznam i samogkralja, njuškom i repom.

Ovisni o dalmatinskoj ljepoticiUspinjuæi se polako, ali sigurno prema

Kimetu euforija je obuzimala svaki djeliæ mogtijela. Više nije bilo ni trunke sumnje. Uspjelismo pronaæi put kroz taj labirint vrtaèa i uskoroæemo zakoraèiti na Kimet. Tu me pred sam krajzanos tjera k vrhu i posljednji mi se koraci èinetako laganima kao da sam maloprije krenuo saÈulije. Nije bilo ni trunke umora. Sreæa ga je upotpunosti zatomila. Sreæa zbog prijeðenoga iviðenoga. Ovo je možda i jedini predio Biokovagdje se još uvijek može okusiti onaj osjeæajpustolovine iz samih poèetaka planinarenja,kad je svaki izlet bio izlet u nepoznato.

Na vrhu su nas doèekale još dvije èlanicenaše družine, koje su stigle markiranom stazoms Ravne vlaške, pa smo se nakon poduže stankeradi okrjepe i uživanja u vidiku prema Sutvidui prevaljenoj dionici, zajedno spustili na lokali-tet Jakiæušu na biokovskoj cesti. A tu smo sezbog više sile bili primorani rastati, pa je ženskidio ekipe nastavio automobilima do Tuèepa, anas èetvorica, obasjani crvenilom zalazeæegsunca, zapoèeli smo sa spuštanjem od MalogVrha prema moru. Koliko god su mi se prijesamo nekoliko sati posljednji koraci uspona naKimet èinili lakima, toliko sam sad osjeæao

umor silazeæi niz lijepo ureðenu stazu, djelo-mièno uklesanu u stijenu. Svaki sljedeæi korakbivao je sve težim, a posljedice dvanaestosatnoghodanja najviše je æutilo moje desno koljeno.Ali ni to nije moglo obuzdati sreæu zbog uspje-ha. Prešli smo sa sjeverne na južnu stranu Bio-kova i to preko jedinog njegova dijela gdje za-sad nema planinarskih staza. Pritom smo vidjelimagiènu prašumu biokovske jele, nepreglednomore dubokih vrtaèa, brojne znatiželjne divo-koze i mnoge druge prizore koji su nam oduzi-mali dah cijeli dan.

Meðu kuæe u Tuèepima, uokolo kojih jeodzvanjao lavež pasa, ušuljali smo se po mraku.Umorni, ali nadasve zadovoljni. I odluèni daæemo sve to jednog dana ponoviti, iako æe zasi-gurno dotad i »staza« kojom smo kroèili doistai biti staza, jer su kolege planinari HPD-a SvetiJure iz Zagvozda i Udruge Vrdol iz Župe naja-vili skoro ureðenje i markiranje dionice kojusmo prošli te nedjelje.

Biokovo svoje tajne otkriva »na kapaljku«i time trajno uspijeva saèuvati našu pozornost.Svaki posjet toj dalmatinskoj ljepotici novo jeotkriæe. I ovaj izlet, satkan od mnogo iznenaðe-nja, postao je za nas veliko otkriæe. I vas pozivamda se upustite u otkrivanje toga najsamozataj-nijeg dijela Biokova jer æe sva vaša osjetila ispu-niti ljepotom i nagraditi vas doživljajima i uspo-menama za cijeli život.

442 10, 2008

Na grebenu Kimeta

Unašem je èasopisu objavljeno veæ neko-liko èlanaka o planinarskim moguæno-stima i planinarenju po Lastovu. Po-

sljednji je napisao Damir Bajs (HP 5, 2007, str.179. - 181.). Svi dosad objavljeni èlanci dobri su,zanimljivi i vrlo korisni buduæim posjetiteljima.Lastovo itekako zaslužuje da se o njemu piše ida ga se posjeæuje. Prije dvije godine Lastovskoje otoèje proglašeno parkom prirode da bi sesaèuvale njegove autohtone vrijednosti i jedin-stvene ljepote. Evo nekoliko novih planinarskihcrtica s Lastovskog otoèja!

Smještaj i kretanje po otokuStjecajem okolnosti, skupina èlanova PD-a

»Šumar« s kojom sam ovoga proljeæa posjetioLastovo smjestila se u Pasaduru, naselju na

zapadnoj strani otoka Lastova, koje se dijelomprostire i na susjednom otoèiæu Prežbi. Predno-sti smještaja u Pasaduru jesu blizina trajektnogpristaništa Ubli i ponuðeni turistièki sadržaji, anajveæa je prednost se odatle može izvesti neko-liko vrlo zgodnih cjelodnevnih izleta (vidièlanak dr. Ignaca Munjka, HP, 1996, br. 11-12,str. 319. - 321.). Za planinare može biti malonezgodno da se hotel u Pasaduru (jedini naotoku) adaptira, kako bi postao ekskluzivniji iskuplji, no privatni se smještaj izvan ljetnesezone može pronaæi po sasvim prihvatljivimcijenama. Zanimljivo je i iskustvo prijatelja izPD-a »Borik« iz Ðurðevca, koji su se smjestiliu privatnom kampu »Skriveni« u Skrivenoj luci,a domaæin im je osigurao prijevoz do broda, štoje vrlo korisno i važno.

443

Crtice s LastovaBranko Meštriæ, Zagreb

Vidik prema Humu, najvišem vrhu otoka, s vrha Soznja

ALA

N È

AP

LAR

10, 2008

PLANINARENJE PO OTOKUPLANINARENJE PO OTOKU

Na Lastovo se ne isplati dopremati auto-mobil. Osim što je to skupo, time biste si uskra-tili jedinstven pješaèki doživljaj ovoga ipakmalog otoka. Sve što vrijedi vidjeti može se bezteškoæa dohvatiti pješice. Osim toga, iz luke uUblima postoji autobusna linija za 12 km uda-ljeno mjesto Lastovo. Neke linije polaze i iz sa-moga Pasadura, a sve su uvijek vezane uz pola-ske i dolaske brodova. Ako neki autobus povoznom redu i ne ide do Pasadura, na recepcijihotela može se dogovoriti da autobus ipak doðepo vas u Pasadur!

Planinarske šetnje po LastovuZa one koji su smješteni u Pasaduru kori-

sna je nova cesta, kojom se kroz šumu iznadhotela izlazi na otoènu cestu oko 3 km od lukeu Ublimana, na Vino polje. To je mjesto vrlopogodno ishodište jer se od njega mogu podu-zeti èak tri zanimljiva izleta. Evo kratkog opisatih izleta! Uglavnom, kad šumska cesta doðe dotrase vodovoda, valja njome poæi u sjevernom

smjeru i nakon 300 m nastaviti desno kratkomstazicom koja izbija na cestu Ubli – Lastovo.

Stari put. Na prethodno opisanom mjestupoèinje dobro ureðen i nedavno oèišæen, èak idjelomice obilježen stari put, kojim se nekadišlo uzduž otoka. Najprije se blago uspinje doSv. Luke, prekrasne srednjovjekovne crkve iz14. stoljeæa, a potom, što šumom, što prekonekoliko polja, na polje Lokavje do cesteLastovo – Skrivena luka. Na tu cestu izaæi æeteza nekih dva i pol sata hoda. Cestom treba na-staviti kratko lijevo. Ubrzo æe se pred vamaotvoriti sjajan vidik na selo Lastovo iz per-spektive njegova amfiteatra. Sjajan vidik, a ivrlo ugodna hodnja.

Sozanj. Kad ste veæ kod Sv. Luke, možeteiskoristiti i odvojak od starog puta kojim se zadesetak minuta hoda u sjevernom smjeru izbijena glavnu cestu 200 metara zapadnije odmalene farme »Sozanj«. Od nje se ide na vrloslikovit vrh Sozanj. Uspon poèinje lijevo odtrafostanice, a na samom poèetku valja proæikroz vrata na ogradi. Do vrha se stiže ugaže-nom, ali neobilježenom stazom, za dvadesetakminuta hoda. Na žalost, pristup ovome vrhu,koji je kontrolna toèka Hrvatske planinarskeobilaznice, nije uredno obilježen, a natpis navrhu jedva je vidljiv. Sozanj je osovljen nepo-sredno iznad mora, a s njega se posebno lijepovidi uvala Zaklopatica i cijela sjeverna stranaotoka.

444 10, 2008

Svjetionik Struga

PREŽBA

OTOK LASTOVO

Sveti Luka

MRČARA

VLAŠNIK

BRATIN

Skrivena Luka

Zaklopatica

Lastovo

Uble

Pasadur

Hum (Hom)

Sozanj

V. vrsi

231

415

213

415

km0 1 2 3 4 5

Prije dvije godine Lastovsko

je otoèje proglašeno parkom

prirode da bi se saèuvale

njegove autohtone vrijednosti

i jedinstvene ljepote

Hum. Premda je Hum najviši vrh otoka, austo je i vrlo lijep, nije uvršten u HPO »jer jegore vojska« – ali nije! Naime, danas na njemuviše nema vojske, veæ na nju samo podsjeæa na-puštena vojarna, pomalo skrivena ispod samogvrha. Na grebenu postoje dva podjednakovisoka vrška (Hum i Plešivo brdo, 415 m), aizmeðu njih je helikoptersko uzletište. Na vrhuje nekoliko antena te prekrasna crkvica sv. Jurja(upravo se obnavlja). Vidik s vrha upravo jetakav kakav se i može oèekivati s najvišega vrhanajisturenijeg otoka.

Da bismo opisali uspon na Hum, vratimose najprije na Vino polje, na mjesto gdje šum-ska cesta iz Pasadura izlazi na cestu Ubli – La-stovo. Nadomak mjesta, gdje šumska cestaizlazi na asfalt (toènije, 50 m sjevernije), polaziprekrasna graðena staza na Hum. Stazom se donajvišeg vrha otoka stiže vjerojatno za oko sathoda. Pitate se zašto »vjerojatno«? Zato štostaza ide upravo podruèjem koje je 2003. opu-stošio velik lastovski požar, a buduæi da pri-vatne površine nisu sanirane, na stazi je mnogouništenih stabala. Umjesto lijepe staze, na tomæete putu naiæi na pravi labirint. Može se proæi,ali s mukom. Na nekoliko mjesta treba se pro-vlaèiti ispod porušenih debala. Zaista bi trebalonaæi nekoga tko bi tu stazu prokrèio i obilježioplaninarskim oznakama.

Skrivena luka. Na Hum se može i s južnestrane – cestom. Široka asfaltna cesta od vojar-ne i helidroma na hrptu spušta se na zapadnustranu u Uble, pa može poslužiti za povratak nabrod, a dulja i slabija cesta spušta se premaSkrivenoj luci. Osim krasnoga zaljeva, ondje jei zanimljiv svjetionik Struga, najstariji na juž-nom Jadranu. Iz Skrivene luke može se asfalt-nom cestom poæi u Lastovo (6 km), no mi smoprilièno povoljno naruèili brod i priuštili sikrasnu plovidbu iz same Skrivene luke, krozLastovnjake pa sjevernom stranom otoka, krozZaklopaticu i ispod Soznja, sve do Pasadura.Dojmljivo!

Selo Lastovo. Za njegovo upoznavanje tre-ba cijeli dan. To je nešto posebno, nestvarno i

ALA

N È

AP

LAR Lastovo – jedno od najslikovitijih naselja na hrvatskim

otocima – nije smješteno na moru, nego na strmojpadini iznad plodnih polja u unutrašnjosti otoka

Uvala Zaklopatica s vrha Soznja

sadržajno! Domaæi inzistiraju da je Lastovoselo, iako ima sva obilježja maloga gradiæa. Uturistièkom uredu na Pjevoru može se dobitiplan mjesta po kojem možete, uz planinarskihod, obiæi zanimljiva mjesta. Nikako ne propu-stite uspon na Kaštel, ali ni prolaz brojnim ulièi-cama, ili pokušajte samo izbrojiti crkve ili fuma-re, autohtone lastovske dimnjake jedinstvenaoblika. Dan u Lastovu može se dopuniti i posje-tom jedinom seoskom turistièkom domaæinstvuna polju Prgovu. Zanimljivo je da se Lastovo nenalazi na moru, veæ je nastalo na mjestu koje jekroz povijest bilo skriveno iza Pjevora (= prije-voja). Danas je Pjevor središte zbivanja – tu surestoran, pošta, turistièka zajednica, suvenir-nica, dva duæana i nekoliko kafiæa.

Lastovo vrijedi vidjeti!I na kraju zavapimo: traži se neko spretno

i agilno planinarsko društvo koje bi htjelourediti, obilježiti, a potom se i brinuti o plani-narskim stazama na Lastovu. Slutim da bi sedala uspostaviti suradnja s Turistièkom zajed-nicom, a i s novoosnovanom Javnom ustano-vom Park prirode Lastovo. Vrijedilo bi stazeurediti kako treba, a ne ovako amaterski kaodosad. Takoðer se nadam da æe to podržati iKomisija za planinarske putove HPS-a i razmo-triti moguænost da se Hum, kao najviši i naja-traktivniji vrh otoka, ukljuèi u HPO, makarzajedno sa Soznjem. PD »Šumar« æe se sigurnoprikljuèiti i sa šumarijom raskrèiti stazu premaHumu. Lastovo sve to zaslužuje.

446 10, 2008

ALA

N È

AP

LAR

ALA

N È

AP

LAR

Vrh Sozanj – kontrolna toèka Hrvatskeplaninarske obilaznice na Lastovu

Skrivena luka i vrh Hum – vidik s rta Struga

Prostor poznat pod imenom Nadvrata okojem je rijeè u ovom èlanku nalazi se nasjevernom Velebitu i nastavlja se sjevero-

zapadno od Seravskog i Rožanskog vrha kaovelika visoravan prosjeène nadmorske visine1400 metara. Zašto Nadvrata? Zato jer svestaze koje vode na visoravan moraju proæi krozusjeke (vrata) na vrhu grebena koji s primorskestrane zatvara visoravan.

A, usred visoravni travnata duliba – Nad-vrata (Zavrata, Jerkova duliba, Jerkoviæ duliba).Od èetiri navedena imena ni jedno se ne nalazina zemljovidima ili bar ne na pravom mjestu,iako nema veæe èistine od Rožana sve do Bri-snica. U svim je zemljovidima na tom prostoruupisan toponim Strugov stan, za veliku skupinustanova na istoènom rubu te visoravni. Voliobih znati porijeklo toga imena jer je visoravanoduvijek bila starigradska, a Starigraðanima toime danas nije poznato. Pitanje »grèkih stano-va« na Stražbenici jedno je od najintrigantnijihu planini. Ali, tko vidi hrpu kamenja, kad se nevidi ni Lisac. Tragovi prošlosti èine taj dio plani-ne izrazito zanimljivim za istraživanje, no una-toè tome, planinarima je sasvim nepoznat.

Lisac (1541 m)U podruèju iznad Nadvrate najviše se istièe

vrh Lisac (1541 m). Taj je vrh po mnogoèemujedinstven na Velebitu. Kako to da nije prepo-znat i markiran? Od Alana do Lisca nema ni trisata hoda, a cijelo ga vrijeme gledamo s Premu-žiæeve staze. Vidi se i s Jadranske magistrale, ai s primorskih velebitskih terasa, no nitko ga nespominje.

Kad bih se morao odrediti zbog èega jeLisac jedinstven, što je to utjecalo ili utjeèe na

mene da se na njemu osjeæam tako posebno, naprvo bih mjesto stavio uzajamno djelovanjeblizine mora i visine vrha. Na Velebitu nemavrha takve visine a tako blizu mora. Sam polo-žaj vrha u širem prostoru, njegova krševitost inagib njegovih padina, stvorili su uvjete koji suosobito došli do izražaja bogatstvom biljnogsvijeta na njegovoj primorskoj strani.

Primorska je strana Lisca nedvojbeno flori-stièki najzanimljivija, a ujedno je i panoramskinajatraktivnija. Na više od 400 metara visinskerazlike, koliko ima od Vujinca do vrha Lisca,izmjenjuju se izrazito krševiti prostori, od onihtipiènih za primorsku terasu, do planinskih

44710, 2008

Nepoznati vrhovi i dolciprimorske strane Velebita

Vitomir Cerovac, Opatija

Skica podruèja Nadvrate i okolice

VELEBIT – NADVRATA I OKOLICAVELEBIT – NADVRATA I OKOLICA

stijena i kukova sa šumama i šumarcima bukve,bora i smreke, travnatim terasama i svepri-sutnom hrvatskom sibirejom. Zajednica smrekai borova rijetkost je na Velebitu, a na Liscu imse ravnopravno pridružuje i hrvatska sibireja uprizemlju. Taj naš endem možemo vidjetisvuda, od dna Vujinca do samoga vrha.

Vegetacija stijena i toèila zauzima najveæiprostor na primorskoj padini Lisca. U nižempojasu, osim borova i merala, primorski karak-ter kamenjara odaje i prisutnost mnogobrojnihgrmova sibireje, alpskog likovca, kleèice, somi-ne i vriska. Više položeni kamenjari još su sliko-vitiji jer su strane blažih strmina gusto obrasletravom i velikim stablima smreka i borova. Naj-strmiji tereni, na kojima zbog golih stijena ikamenja ništa ne raste, stanište su iskljuèivohrvatske sibireje. Još su zanimljivije velike povr-šine potpuno prekrivene sominom, iz koje izra-staju mnogobrojni grmovi sibireje (simbioza).

Strmu, sjeverozapadnu padinu Lisca obra-sla je gusta smrekova šuma. Ona se spušta du-boko, gotovo do staze Vujinac – Lisac, na koju

se nastavljaju travnate strmine svijetle primor-ske bukove šume.

Bukovom šumom obrasla je i cijela jugoza-padna padina Lisca, a šuma se spušta niz nje-govu južnu kosu sve do dna Vujinca. Južna kosaLisca, toènije mala zaravan na krševitom grebe-nu izmeðu Vujinaèkih vrata i prijevoja Malihvrata, pravi je park prirode pod gustim visoko-planinskim smrekama. S druge je strane viso-ravni na slièan naèin klekovina bora prekrilacijelu sjevernu kosu Rožanskog vrha.

Najlakši je i najljepši prilaz vrhu po njego-voj južnoj kosi. Vjerojatno su tim smjerom stiglina vrh i oni koji su prvi zabilježili prisutnosthrvatske sibireje na Liscu. Ona je tu, na primor-skoj strani, èesta. Uspinjuæi se prema vrhu, na-lazimo je nisku i kržljavu u pukotinama stijena.

Na drugom kraju Lisca, ispod kamenjarasamoga vrha, nalazi se Radina dulibica (1440 m)– slikovit, travnat doèiæ u zaleðu golih stijena.Dok veæina dolaca na primorskoj strani Velebitazarasta u gustu šumu i šikaru, gornju polovicuRadine dulibice potpuno je prekrila kleèica.

448 10, 2008

Vrh Lisac i dolac Nadvrata

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

Ispod dulibice se spuštaju (u smjeru Vujinca)prekrasne travnate terasice, izložene suncu,okružene smrekama, bukvama i borovima iprošarane mnogobrojnim grmovima sibireje.

Nedvojbeno je da psihološki faktor imajednako važnu ulogu u jedinstvenom osjeæajuna Liscu. Nema ljepšeg pogleda na more, pri-morsku terasu i Podgorje, na Rožanske kukovei Rožanski vrh, nigdje sunce tako ne grije,vrisak ne miriše, toplina stijene ne miluje. Kadsam jedne mrkle noæi izašao iz šatora na Radi-noj dulibici, pretrnuo sam od straha ugledavši,gotovo iznad glave, kako iznad vrha Lisca izra-sta golem mjeseèev krug. Planina ne gori!

NadvrataNadvratom se naziva prostrana visoravan

izmeðu Rožanskog vrha i Lisca. Zašto Nadvra-ta? Zato jer sve staze koje vode na visoravanmoraju proæi kroz usjeke (vrata) na vrhu gre-bena koji s primorske strane zatvara visoravan.

Važnost toj visoravni davale su upravo sta-ze koje su preko nje vodile u više planinskepredjele. Sjevernim rubom visoravni prolazi tzv.Lubenovaèki put kojim su Podgorci (Vukušiæis Lisca) selili u Lubenovac. Istoènim rubomvisoravni, podnožjem Rožanskoga i Iveliæ vrha(1580 m), vodi jednako važan put Struge –Cipala (moguæe je da je taj put svojedobno

imao mnogo znaèajniju ulogu). Treæa staza sti-zala je na visoravan iz Vujinca i uz Stražbenicunastavljala (izmeðu Rožanskog i Iveliæ vrha) naRožano. I njom su Podgorci (Miškulini s Vu-jinca) selili na Lubenovac (južna varijanta). Navisoravan izlazi i èetvrta staza, iz Laðe (prekoMatajuše).

Ime Nadvrata nosi i velik travnat dolac(uvala) usred visoravni, u samom podnožjuLisca (1541 m). Osim toga naziva, mogu se jošèuti i nazivi Zavrata, Jerkoviæ duliba te Jerkovaduliba. Od èetiri navedena imena niti jedno sene nalazi na zemljovidima ili barem ne na pra-vome mjestu, iako nema veæe travnate èistineod Rožana sve do Brisnica. Jedino Josip Poljaku vodièu iz 1929. rabi naziv Jerkova duliba. Iz

44910, 2008

Lisac, Matajuša i Nadvrata s Rožanskog vrha

Prostor na sjevernom

Velebitu koji se nastavlja

sjeverozapadno od Seravskog

i Rožanskog vrha kao velika

visoravan prosjeène

nadmorske visine 1400

metara gotovo je potpuno

nepoznat planinarima

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

ovog je primjera vidljivo kako su nazivi lokali-teta (u planini) podložni promjenama. Bit æe daje Jerko dulibu iskrèio, Jerkoviæi je naslijedili,ali istovremeno preko visoravni prelaze (sele uLubenovac) i druga podgorska »plemena« sasvojim interesima.

Neoèekivano velika travnata èistina (vidlji-va i s vrha Lisca i s Rožanskog vrha) zauzimasredišnje mjesto na visoravni i premda se nalazina njenom dnu, zbog svoje je prostranosti obi-lježila cijelu visoravan. Iznad uskog pojasabukovih šuma, koje su potpuno okružile propla-nak, nastavljaju se po stijenama Lisca i primor-skoga grebena penjati visoke i guste smreke, svedo samih vrhova. Jedino je vrh Lisca gol, jer nanjemu zbog bure i ispranih stijena, osim trave,drugo raslinje ne može opstati. Na drugu stra-nu, prema Iveliæ i Rožanskom vrhu, smreka imaviše, da bi iznad Stražbenice potpuno prevla-dale. Nekoliko je velikih smreka zauzelo svoje

mjesto i na samom proplanku, a sve veæe povr-šine prekrivaju otoci klekovine bora.

Koliko se zna, Jerkoviæi nisu selili u dulibu,veæ su livadu koristili samo kao košanicu.Doduše, na rubu proplanka nalazi se jedan stan(Jerkov?), ali oèito je da su visina i položaj(mrazište) bili glavni razlog nenaseljenosti takovelikoga travnatog prostora. Zato su se »Grci«zavukli još dublje u planinu i nastanili (sklonili)u gustoj šumi.

Matajuša (Dulibica Mile Crevina)S najvišega, travnatog dijela Jerkove dulibe

penje se strma staza na greben koji s primorskestrane zatvara visoravan. Vrh grebena (»Mata-juška vrata«) prelazi nešto južnije od Vujina-èkih vrata i s druge se strane jednako strmospušta kroz šumu na travnatu zaravan Matajušu.

Na proplanku je veæ mnogo grmova jare-bike i merale, a uz rubove je sve više smreka.Zbog malih dimenzija (promjera niti 100

450

Dolac Matajuša – u pozadini Rožanski vrh

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

Teško je odrediti koliko je u nekoj dulibi bilo stanova jer se zidine

štala gotovo ne razlikuju od zidina stanova. Smještaj i velièina stana,

»kvaliteta« gradnje i širina ulaza mogu nam samo pomoæi u nagaðanju

10, 2008

metara), dulibica se doima urbanizirano jer jecijeli gornji rub proplanka pod gromaèamastanova, torova, terasa i ograda. Na toj strani(na južnom kraju) nalazi se i velika kamenica sblatnom vodom (pojilište za životinje). Nastanove (stan) u Matajušu selili su Vukušiæi(Crevini) iz Malih Brisnica.

Teško je odrediti koliko je u nekoj dulibibilo stanova jer se zidine štala gotovo ne razli-kuju od zidina stanova. Smještaj i velièina stana,»kvaliteta« gradnje i širina ulaza mogu namsamo pomoæi u nagaðanju. Na prostoru izmeðuJuriæ i Periæ dulibe nalazi se veæa skupina sta-nova, a u Pavloviæ dulibi jedan do drugog stojejoš tri jednaka stana. Vjerojatno su neki prijenapušteni stanovi korišteni kao štale.

Zaravanak je otvoren prema moru, tek gau sjevernom dijelu nadvisuje »Matajuški kuk«(ogranak južne kose Lisca). S kuka je prekra-san vidik na nedalek Rožanski vrh i njegove»obeliske«, a pogotovo na njegovu sjevernukosu – najveæi i najljepši prostor pod gustomklekovinom bora.

Iz Matajuše se dražicom (izmeðu dvijekrševite kose) spušta strma staza ravno u Laðu,a druga se kratko penje mimo Kuka i njegovomprimorskom stranom silazi (uz gust smrekovšumarak) niz strm travnat proplanak (»StrmacMile Crevin«) prema Vujincu.

StražbenicaStražbenica je naziv za širi prostor na istoè-

nom rubu visoravni Nadvrata, u podnožju Ro-žanskog vrha – ishodište svih poznatih staza uplaninu. Danas je, meðutim, smiješno govoriti ostrateškom položaju Stražbenice. Tu se na visiniod 1420 metara, u podnožju strme padineRožanskog vrha, skriveno u dubokoj šumi, na-lazi najveæe »grèko« naselje na Velebitu. Na tojvisini Bunjevci grade tek pojedinaène stanove,u kojima se povremeno zadržavaju samo pasti-ri. Pogled na brojne gromaèe stanova i ograda,prepoznatljive »kiklopske zidine« i ulice (stazes obje strane omeðene suhozidom), neodoljivopodsjeæa na »urbani« karakter naselja. Dok suBunjevci svoja naselja podizali na rubovimadolaca (duliba) ili u dragama na osunèanim stra-nama, ovo naselje kao da je osnovano s jedinomnamjerom da se sakrije od pogleda. Pretpo-

stavljam da je naselje vlaško jer se u predturskovrijeme spominje da na starigradskom podruèju(na frankopanskom dobru) obitava velik brojVlaha, èak su imali i svoju zasebnu opæinu i svogsuca. (Vlaški zakon potvrdili su Frankopani1436.). Teško da su cijele obitelji selile u planinupoput Podgoraca, vjerojatnije su bili organizi-rani u kumpanije kao Bukovèani na južnomVelebitu, gdje sele samo pastiri. Nedvojbeno jeda su im prostrani pašnjaci na Rožanu bili odživotnog interesa. U prilog tome ide i tvrdnjadida Dane da ona dva ljetna stana na Rožanu(Ripištu) nisu bunjevaèka. Jednako je tako icijela visoravan Nadvrata starigradska, a nekadsu to bili i Rožano i Lubenovac, dok nisu, zbogprevelike udaljenosti, prepušteni Jablanèanima.Opet, kad se zna da stanovnici Struga nisu zala-zili u ove krajeve jer su bili orijentirani na drugustranu, koristeæi se za prilaz svojim košanicamai pašnjacima stazom izmeðu Alanèiæa iRožanskog vrha, zašto je onda vlaka (staza) odStražbenice do kraja visoravni i silaza premaStrugama tako široka? »Grèki stanovi« naStražbenici nalaze se na raskrižju staza Vujinac– Rožano i Struge – Cipala.

Iako je potpuno zaklonjeno i u neposred-noj blizini pašnjaka, možda je dobra opskrbavodom uvjetovala »nemoguæ« položaj naselja(još je živo sjeæanje na »duboku snižnicu sa ži-vom vodom« i »žuborenje vode u podzemlju«).A možda je nedostatak vode bio razlogom dasu Vlasi preselili u Istru. Na Rožanu, pored

45110, 2008

Stražbenica – gornja ulica (donji zid)

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

Rožanske ruje, poznata je i Katina snižnica(istoèno od Ruje).

Da ne bi bilo zabune, za te æe stanove netkoreæi – Vukušiæ zidine, ali istovremeno dodati dase veæ od davnine ne zna tko je, ni kada tu selio.

Stražbenica – RožanoIznad »grèkih stanova« penje se dobra staza

uza strmu kamenitu padinu u istoènom smjeru,prema Rožanu. Put nas vodi padinom udesno,preko velikih, odvaljenih, kamenih gromada,najprije kroz bukovu šumu, a zatim izmeðuvisokih smreka oštro uzbrdo (dražicom) uzklanac na mali Njegovanski doèiæ i Vrh Straž-benice (1530 m) – prijevoj izmeðu Rožanskogi Iveliæ vrha (1580 m). Tu je sve pod klekovi-nom bora, a staza je neprohodna, pa je najboljeskrenuti lijevo na kamenjar i po njemu siæi natravnato dno Miškulinskih torina (Kirinski doci,groblje, srušena crkva?) – najsjeverniji dolac uuzdužnoj uvali na istoènom podnožju Rožan-skog vrha.

Stražbenica – VujinacIspod »grèkih stanova« spušta se u smjeru

zapada široka staza niz ulicu (s obje straneograðena gromaèom) do križanja. Staza udesno

penje se izmeðu gornjih stanova (Stražbenice)na Zavrh, a naša produžava lijevo (položitokroz šumu) i izlazi na veliku travnatu zaravan –Nadvrata (Jerkova duliba) – u podnožju vrhaLisca. Preko livade se nastavlja uspon na južnukosu Lisca, Velika ili Vujinaèka vrata (1410 m).Odmah ispod Vrata (desno uz stazu) je Matièinvrt, s tragovima mirila Podgoraca umrlih odkolere sredinom 19. stoljeæa. Staza nastavljakroz bukovu šumu strmo niz Vujinaèku stranu,prelazi preko dvije travnate terasice i silazi usjeverni dio Vujinca.

Struge – LisacProšavši ispred svih kuæa, široka šumska

vlaka (staza) napušta uvalu Struga i zalazi u šu-movitu dragu koja se penje u sjeveroistoènomsmjeru izmeðu primorske strane Rožanskogvrha i krševitoga grebena (kose) na kojem seistièe kamenita glavica – Bili kuk (Obli kuk,1305 m). Odmah iza posljednjih kuæa stazavodi položito, posve zaraslom ulicom, poprije-ko Sièine. S obje strane ulice postupno se uspi-nju prostrane travnate terase, nekad njiveVukušiæa iz Živih Bunara. Zašavši u šumu,sada prohodnija staza nastavlja uzbrdo dragomuz visoku gromaèu, iza koje nas cijelo vrijeme

452

Radina dulibica – vidik s vrha Lisca

10, 2008

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

prate mnogobrojne podzidane terase i razva-line bivših stanova i šterna – Ruguzovac (ru-guza – ogrozd). Danas su terase Ruguzovcazarasle u gustu šumu i šikaru, a staza vodiuzbrdo dragom na malo sedlo iznad kuèeljkas lijeve strane (prilaz Bilom kuku). Slijedi jošstrmiji uspon kroz prekrasnu bukovu šumu naprijevoj Mala vrata (1420 m). Sa stijena lijevouz stazu, pruža se pogled unatrag na cijeluuvalu Struga. Vršni dio grebena i mala zara-van u smjeru Lisca gusto su obrasli visokopla-ninskim smrekama.

Na prijevoju (na poèetku visoravni) ugle-damo kroz šumu obris Lisca, a staza se raèva.Glavni put produžava položito preko Stražbe-nice u Cipala, a staza ulijevo vodi nas premaLiscu. S prijevoja se spušta u malu, travnatuMarinu dolinu (Kirinska), prolazi njenim lije-vim rubom, pa se strmo penje uz klanac (izme-ðu stijena) na greben, s kojeg se isto tako strmospušta u Nadvratu. Pred nama je prepozna-tljiva, kamenita glava Lisca. Najlakši je i naj-ljepši prilaz vrhu po njegovoj južnoj kosi.

Josip Poljak u vodièu iz 1929. Marinu do-linu naziva Ilijinim doèiæem. Poznato je da sepromjenom korisnika (košanice) mijenjaju inazivi lokaliteta u planini. Prestankom tradi-cionalnog naèina privreðivanja ime lokalitetapoprima trajni karakter (trajno se zaboravlja).A da se ne zaboravi posljednji »horvatski no-mad« (Legac) koji je kosio male planèice ispodRossijeve kolibe, spomenimo i njih – LukaèevaŠtirovaèa.

Na travnatim èistinama Jerkove dulibenašu stazu sijeèe južna varijanta Lubenovaèkogputa (Miškulini iz Vujinca selili su u Lubeno-vac). Staza kojom smo sišli u dulibu nastavljauz »Jerkov stan« preko livade na sjever, trav-natim klinom zalazi u šumu, prolazi porednekoliko ledinica (slijeva) i usponom krozšumu izlazi na istoènu kosu Lisca i sjevernuvarijantu Lubenovaèkog puta (Vukušiæi s Liscaselili su u Lubenovac).

Struge – CipalaZanimljiv je i put Struge – Cipala. Od Stru-

ga treba poæi uzbrdo stazom za Lisac na prije-voj Mala vrata (1420 m). Lijevo skreæe stazaprema Liscu, a širok put (vlaka) nastavlja polo-

žito iznad Marine doline, najprije kratko silazipa se penje na kosu, s koje se strmo spušta naStražbenicu. Tu se u jami, oko malog doèiæa ipoviše njega, na dnu strme, šumovite padineRožanskog vrha, nalazi veæi broj stanova, ulica,terasa i ograda nepoznata porijekla – »grèkistanovi« na Stražbenici.

Široka staza nastavlja (izmeðu stijena)uzbrdo kroz naselje, a onda položito »kiklop-skom« ulicom stiže na križanje, gdje slijeva pri-stiže put iz Jerkove dulibe. Naša staza produ-žava položito, stalno udesno (Lubenovaèki putvodi ulijevo prema Liscu), na prijevoj koji dijeliuvalu (visoravan) Nadvrata od još veæe uvale –Cipala. Odmah s druge strane prijevoja travnatije proplanak Zavrh (Iveliæ vrh), s kojeg nam seprvi put ukažu Rožanski kukovi. Na vrhuproplanka, pored stanova Miškulina (Iveliæa) izIvanèe, sijeèemo Lubenovaèki put i nastavljamolijevim rubom livade niz Vražje grlo u veliku itravnatu Crnu dulibu (vidljiva s Crikvene). Jošna strmini prije izlaska na livade Crne dulibe,odvaja se udesno staza koja vodi u dolinicu sasnižnicom (stalno ima snijega).

Cipala je planinarsko-geografski naziv zaveliko šumsko prostranstvo u podnožju Rožan-skih kukova, južno od staze Rossijeva koliba –Klanac (1410 m). Podgorci pod pojmom Cipalapoznaju jedino prostor u samom podnožjuKukova, uz stazu Raskrižje – Rožano ili još uže,travnate proplanke sa stanovima Legaca na tomputu (u tom sluèaju Crna duliba nije u Cipa-lama).

45310, 2008

Hrvatska sibireja na kamenu

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

Polovicom lipnja uputio sam se s prija-teljem prema jugu. Dok auto klizi Dalma-tinom, uživamo u njenoj ljepoti i ljepoti

krajolika koji promièu mimo nas. U Dugopoljuostavljamo Dalmatinu i skreæemo na regional-nu cestu Sinj – Imotski. Krajolici koji se redajusve su osebujniji, osobito kada smo u Lovreæu

skrenuli s regionalne na sporednu cestu kojavodi preko Nikoliæa i Doliæa Drage do rubaImotskog polja. Otud se vide vršni rubovi broj-nih imotskih jezera. Jedno do drugoga nižu seBijelo jezero, Mamiæa jezero, Knezoviæa jezero,Galjipovac, Crveno jezero, Modro jezero imnoga druga, èesto bezimena i bezvodna. Nekase jezera vide i cijela, primjerice Prološko jeze-ro i Krenica. Nastavljamo dalje preko Prološcai Imotskog do graniènog mjesta Gorice, koja senalazi u susjednoj državi. To je rodno mjestomoga prijatelja i naše privremeno odredište.

Ujutro se budim, ustajem i dok se prote-žem, gledam kroz prozor Veliki Šibenik i Bio-kovo. Kud æeš ljepše! Nakon toga i doruèakbolje prija. Spremamo ruksake u auto, usputodlazimo po još jednog planinara i odlazimoput planine Zavelim. Za to nam je potrebnodvaput prijeæi hrvatsko-bosanskohercegovaèkugranicu, najprije na samom izlazu iz Gorice naputu za Imotski, a onda i kod Kutleša na putuod Imotskog prema Posušju i Tomislavgradu.Ako se želi izbjeæi vožnja kroz naseljena mjesta,primjerice Posušje, potrebno je na prvom ve-æem križanju kod benzinske crpke u Bošnjaci-ma skrenuti lijevo prema Tomislavgradu.Nakon samo nekoliko kilometara treba s cesteza Tomislavgrad skrenuti lijevo u Vinjane i da-lje u Vir te nastaviti jedinom asfaltiranomcestom u smjeru zapada, zapravo samimpodnožjem Zavelima, sve do duæana u zaselkuTandare.

Zavelim nije visoka planina. Istomeni naj-viši vrh visok je 1346 metara. Nalazi se u Bosnii Hercegovini, dvadesetak kilometara zraèneudaljenosti sjeverozapadno od Imotskog. Istak-nut je glavni greben koji se pruža u smjeruistok-zapad, usporedno s državnom granicom.Cijela je planina duga gotovo 20 km. Veæihpostranih grebena nema. Vršni dio, ili bolje reæi

454 10, 2008

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

ZavelimHrvoje Zrnèiæ, Zagreb

Vrh Zavelima

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

Kraèun uz gojzericu broj 47

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

dio planine iznad nadmorske visine od 1000 do1200 metara, èine travnate padine. Do te suvisine kamenite južne padine Zavelima obraslegrabom, hrastom meduncem, brijestom, dra-èom i sliènim raslinjem. Sjeverne padine Zave-lima, koliko smo mogli vidjeti s grebena, obra-sle su veæim i brojnijim stablima nego južne.

Od duæana u zaselku Tandare vodi marki-rani put prema sjeveroistoku, stalnom uzbrdi-com do samoga grebena. Na grebenu nagloskreæe lijevo na zapad. Upravo se na tome mje-stu gubi i staza i markacija. Mi smo jednostavnonastavili grebenom u smjeru zapada ravnoprema vrhu, koji se odmah ne vidi, ali kaoorijentir može poslužiti najviši vrh na zapadnojstrani obzora. Orijentacija je za dobre vidljivo-sti laka. Kako je zaselak Tandare na nadmor-skoj visini od 800 m, potrebno je svladati visin-sku razliku od oko 540 m. Za uspon su potreb-na nepuna dva sata prosjeènoga planinarskoghoda.

Buduæi da je tih dana vrijeme bilo kišno itoplo, sve je oko nas bilo zeleno i mnoge subiljke cvale. Nailazili smo na rascvjetale raznevrste zeèina i ruža, na kranjski ljiljan i žuti lan,na plodove sase i karanfil, te na mnoge druge

cvjetnice. Naišli smo i na tipiènu planinskuvrstu gljiva – kraèun. Ukratko, do vrha smo išlikao pèelice, od cvijeta do cvijeta, a ni leptiranije manjkalo.

A kako smo tek uživali u vidicima! Od pla-nina koje nije bilo teško prepoznati vidjele suse Tušnica, Kamešnica, Mosor, Omiška Dinara,Vidova gora, Biokovo, Veliki i Mali Šibenik,Èabulja, Èvrsnica, Vran, Raduša, Lib, Gvozd iŠtitar planina. Od jezera smo vidjeli ono naustavi u Rièicama, Buško blato te vršne dijelovenekih imotskih jezera. U procjepu izmeðu Bio-kova i Omiške Dinare vidi se i more. Od nizakraških polja spomenimo samo Imotsko polje iBekiju na južnoj, Vuèipolje na istoènoj, Tomi-slavgradsko polje na sjevernoj i Livanjsko poljena zapadnoj strani. Na vrhu smo vidjeli i dvaniza markacija, od kojih jedna vodi na zapad usmjeru mjesta Vinice, a drugi na sjever u smjerumjesta Raško Polje.

Zahvaljujuæi svemu što smo doživjeli za-kljuèio sam da se isplati otiæi na tako dug put ina razmjerno kratko planinarenje. Za više do-življaja dobro je uz Zavelim posjetiti i neku dru-gu nevisoku hercegovaèku planinu. No, o tomedrugi put.

45510, 2008

Leptir èeka da mu se osuše krila

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

Iz planina...Najbolje slike s foto-natjeèaja »Hrvatskog planinara« u kategoriji »Slobodni motivi«

Noæna svjetiljka (Gomirje), foto: Ivan Marušiæ – 2. nagrada

Jutarnja rosa s Velebita, foto: Mario Žuti – 3. nagrada

Božiæna razglednica, foto: Ivan Marušiæ

Izlazak sunca,foto: Željka Rotar

– 2. nagrada

FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«

Velebit, foto: Slavko Bolariæ

Bijelo i plavo, foto: Josip Pejša

Leptir, foto: Mario Žuti – 3. nagrada

Biokovska cesta, foto: Igor Popoviæ – 3. nagrada

Jankovaèko jezero, foto: Gordan Jerkiæ

Za Velebit bez mina, foto: Ivan Marušiæ – 1. nagrada

Ne sjeæam se kad sam zavolio planinu.Sve mi se dogaðalo ispod planine: odra-stao sam uz poglede prema planini

iznad Zagreba i kad sam je poèeo voljeti, to nijesmjelo biti javno. Ono što nosiš u srcu skriveno,još više voliš.

Padali su djeèaèki i mladenaèki dvotisuæ-njaci, ljubav se brzo mijenjala i mislio sam – ovaje bila posljednja. I kad sam vjerovao da su za-vršile moje zaljubljive faze, tresnuo me Velebit.I danas se volimo. Vremena su se promijenila,jer volimo se javno. Uvijek stari pejzaži osvanuu novom ruhu, uvijek vjetar napravi neki novioblik na nebu ili na zemlji i svaki put vidim dasam zaljubljen, onako iskreno i strasno.

Promijenio sam i kut gledanja na djeèaèkibrijeg. Sad svoju prvu ljubav gledam iz gradiæana brežuljku, iz Svete Nedelje. Desetak godinapomalo ljubujem i sa svetonedeljskim brežulj-cima. Dosad me veselila šetnja poslije nedjelj-nog ruèka kod mojih ili pogled kao ranojutarnjipoklon za lakši dan.

Nedavno sam spazio putokaze (iako veædugo pokazuju put) i odluèio poæi za njima.Kao da prije nisam mogao prihvatiti izazovneèega tako niskog, brežuljkastog – prihvatiti,a ne usporeðivati s Velebitom. Jednoga samdana pošao za putokazima koji su oèijukali samnom niz godina. Nisam dotad ni znao za Šet-nicu. Put je prolazio kraj mojeg doma i, prizna-

458

NA RUBU SAMOBORSKOG GORJANA RUBU SAMOBORSKOG GORJA

Ona i ja se volimoUpoznajte Svetonedeljsku šetnicu

Ivan Hapaè, Sveta Nedelja

Vidik prema Medvednici – mojoj prvoj ljubavi

IVA

N H

AP

AÈ

10, 2008

jem, viðao sam neke ljude kako prolaze. Nisuizgledali kao poslovni šetaèi, veæ onako, nekakozadovoljni. Odmah sam se osjeæao kao u pla-nini. Ljudi ovdje još uvijek zapažaju druge ljudei pozdravljaju se. Svakoga koga sretnu. Hoæe irazgovarati, baš kao na planinama, znate, onim»pravima«.

Svetonedeljska šetnicaŽelim da i vi upoznate moju šetnicu kraj

Svete Nedelje. Ona poèinje i završava u središtuSvete Nedelje i vodi po brežuljcima u okolici.Izabrao sam smjer Svetonedeljskom cestomprema mjestu Brezju (Brezja ima desetak uLijepoj Našoj, a ovo je samoborsko). Cestomdesno, prema Maloj Gorici, kraj predjelaHorvatica, pa kroz Jagnjiæ Dol.

Dok sam šetao, cijelo sam vrijeme napasaooèi dugim pogledima prema lijepim brdašcimas desne strane ceste, prema Medvednici izapadnim dijelovima Zagreba. I da sam htio,nisam mogao previdjeti s koliko je ljubavi netkona brdašcu Ferešincu uredio kuæicu iz snova.Odmah iza tog brežuljka naišao sam na putokazkoji me je skrenuo prema crkvi sv. Magdalene.Mogao sam izabrati hoæu li iæi seoskim putom

kroz udolinu ili se odmah popeti na greben svinogradima. Željan vidika, izabrao sam vino-grade. Nagrada sa svakim korakom, mir i tišina!Tu i tamo prhne koja prepelica, zakriješti uzne-mireni fazan, a ptice u solo nastupima ne re-mete tišinu, veæ je obogaæuju.

Prizori obraðenih i ureðenih vinograda,košenih livada, starih seoskih kuæa, lijepoureðenih klijeti i vidik prema Zagrebu uzburka-vali su strast u meni. Crkva se nalazi na najvi-šem mjestu toga grebena i zaokuplja pozornostsvojim izgledom. U blizini su male ljupke viken-dice, baš takve kakve i trebaju biti na tommjestu. Šetnja se nastavlja zemljanim putom pogrebenu. Otvaraju se vidici i prema Samobor-skom gorju. Najednom predivan vidik premaOkiæu iz kuta iz kojega ga još nisam vidio.Obrisi novi, neuobièajeni. S desne strane »mo-jega« grebena vidi se zaselak Srebrnjak, a s lije-ve udolina Dolec, iza koje je greben Pusti breg.To ime nosi otprije. Sad se na njegovu podnož-ju smjestilo nekoliko vikendica pa više nije pust.

Put dalje vodi prema zaselku Lackoviæima,koji se naziru iza malog uspona. Prije samogulaska u zaselak, na predivnome mjestu, s neza-boravnim vidikom prema Zagrebu i Medved-

45910, 2008

Plešivica i stožac Okiæa (lijevo ispred) iz nove perspektive

IVA

N H

AP

AÈ

nici, postavljena su dva drvena stola od balvana,s klupama, gdje se može sjesti, odmoriti iuživati. U Lackoviæima dolazim do ceste inastavljam desno prema mjestu Svetonedelj-skom Bregu. Odatle ima više putova koji vodenatrag u središte Svete Nedelje. Ponovnogrebenskim putom ili asfaltiranom cestom.Kuæe su veæe. Nekoliko poduzetnika iz Zagrebauoèilo je ljepotu toga prostora.

Krug se zatvara u samom središtu SveteNedelje, gdje ima dovoljno prostora za okrjepui odmor. Oni koji to žele, a meni je to èinilozadovoljstvo, mogu obiæi crkvu Presvetog Troj-stva, graðenu od 1768. do 1786. Preko putacrkve je stari župni dvor iz 1794., a u crkvi su

orgulje, oltar i propovjedaonica, stari gotovokoliko i sama crkva. Inaèe, župa u Svetoj Ne-delji spominje se veæ 1334. Samo korak daljenalazi se kapela svetog Roka, još starijeg datu-ma izgradnje. Uglavnom, sve zajedno divnozaokružen dio dana.

Šetnica kod Svete Nedelje danas je diomoje svakodnevnice. Oko tri sata ugodno pro-vedenoga vremena. Svaki put otkrivam jošnešto novo ili drugaèije.

Zimi. U proljeæe. Stalno.Srce ponovo kuca strasnije.Rodila se ljubav. Šetnica i ja se volimo.Uèinite me ljubomornim!

460 10, 2008

IVA

N H

AP

AÈ

Sigurno ste èuli onu anegdotu o Rimu ipapi. Doæi u Rim, a ne vidjeti Vatikan ipapu – to je kao i da niste bili u Rimu,

kažu vjernici. Doæi na Bijele i Samarske stijene,uspeti se na njihove vrhove, a ne proæi Vihoraš-kim putem koji povezuje Bijele i Samarskestijene – to je kao i da niste bili u Rimu, kažeplaninar.

Da se prisjetimo – strogi rezervat je podruèjeu kojem je priroda nepromijenjena ili je ne-znatno promijenjena ljudskom djelatnošæu.Strogi rezervat Bijele i Samarske stijene nalazise u jugoistoènom dijelu Velike Kapele, napovršini od 1175 ha. Pod strogom je zaštitomod 1985. U nas postoje još dva stroga rezervata,Hajduèki i Rožanski kukovi u sklopu NPSjeverni Velebit, koji su pod zaštitom od 1969.,te Malostonski zaljev. Ta su podruèja iznimnoznaèajna kao netaknuta podruèja naše domo-vine, zanimljiva za znanstvena istraživanja ibuduæe naraštaje. U tim se podruèjima osjetlji-vog eko-sustava posjetitelj treba strogo držatizadanih pravila ponašanja jer i samim dola-skom ugrožava krhku ravnotežu i prirodansklad. Ljepote neka ostanu u vašem srcu i foto-grafijama, a za vama otisci stopala.

Put u srce stijenaBijele i Samarske stijene iznimno su bogate

krškim pojavama, teško su prohodne, a u njimaplaninar može na razmjerno malom prostorudoživjeti svu ljepotu i raskoš krških fenomena.

Evo kako sam ih ja doživio! Najbliži cestov-ni prilazi Bijelim i Samarskim stijenama jesu izOgulina i Jasenka ili pak makadamskom cestomod Mrkoplja preko Tuka. Vozaè Jožek ostavionas je kod putokaza i markacije za Bijele sti-jene. Ulazimo u šumu i preko Rusovog jarka zasat lagana hoda stižemo do ploèe s tekstom kojinas upoznaje s podruèjem u koje upravo ula-

zimo. Ubrzo smo u podruèju Lukovice. Prostorme neodoljivo podsjeæa na vršni dio mojeIvanšèice – sve uokolo puno je divljeg luka.

Još malo i evo nas na 1280 metara nad mo-rem, kod planinarskog skloništa Miroslav Hirtz,koje u svoje okrilje može prihvatiti tridesetakplaninara. Skloništem, kao i planinarskomkuæom Bijele stijene, koja se nalazi u sljedeæemdolcu, upravlja HPD »Kapela« iz Zagreba.Vrijedni èlanovi društva veæ su tu i rade naureðenju kuæe i okoliša na poèetku planinarskesezone. Na planinarskoj kuæi primjeæujemkuæni broj 2, a u razgovoru doznajem da su neki

46110, 2008

Stijene, stijene!Darko Kos, Ivanec

Silazak s vrha Bijelih stijena

DA

RK

O K

OS

GORSKI KOTARGORSKI KOTAR

posjetitelji, ugledavši kuæni broj, znatiželjnopitali kada dolazi poštar. Vjerojatno su bili ne-dovoljno obaviješteni o tome gdje se nalaze;dovoljno daleko od svih blagodati naše civiliza-cije. Nema poštara, niti signala na mobitelu,koje li sreæe!

Uz èaj i rakijicu te razgovor sa ženskimdijelom ekipe, koji veæ priprema ruèak, vrijemebrzo leti. Opraštamo se od ljubaznih domaæina,koji, zaželjevši nam sreæu, predlažu da spremi-mo štapove jer nam više neæe trebati. I doista,od doma zapoèinje carstvo njegovog velièanstvakrša. Za samo petnaest minuta od kuæe, uzmalo penjaèkih vještina i potpomognuti sajlomi klinovima, veæ smo na 1335 metara visokomvrhu Bijelih stijena. Vidici na Klek, Bjelolasicu,prostranstva šume i stijena ostaju trajno zabi-lježeni u našim sjeæanjima. Slikanje, udaranježiga, silazak, slikanje.

Vihoraškim putom premaSamarskim stijenama

Odluèno kreæemo dalje, spremni na sveizazove koji su pred nama. Iz malo zemlje rastunajneobiènije kamene skulpture raðene rukomprirode. Borba živog i mrtvog svijeta u kolu

vremena. Odjednom ugledamo kako se velièan-stveni Prsti pružaju u nebo. Visoke vitke jelehtjele bi baciti svoju sjenu i nadvisiti ih, ali oniuspravno stoje najbliži suncu i kao da imgovore: »Mi smo gospodari ovih prostora, mismo ovdje najljepši!«

Stojim, gledam i razmišljam o poimanjuvremena. Koliko vremena treba prirodi dastvori ovakva velebna zdanja? Moj život? Vidimkoliko sam malen i beznaèajan u takvom po-imanju vremena, ali i bezgranièno sretan sa-dašnjim trenutkom, okružen stijenama. »Darac,idemo!« èujem ostale. Pozdravljam svoje noveprijatelje. Lijevo, desno, gore, dolje – put nasvodi dalje labirintom stijena. Umorna se jelapod naletom vjetra, od starosti, kiselih kiša iliudara groma, naslonila na stijenu. Nikada seviše neæe uspraviti. Nadam se da je pustila do-voljno sjemena da bi niknuli njezini potomci.

Prelazimo kosom kamenom liticom – ravno-teža, dobar grip gojzerice i gle, mi smo ni nanebu, ni na zemlji. Slikam, te i ja oprezno prola-zim put u nebo. U uvalama, vrtaèama i procje-pima zaostali snijeg svojom bjelinom dodatnobijeli Bijele stijene. Pred nama su rukom pri-rode naèinjeni bijeli kamen, kaskade i zeleniviseæi vrtovi s bonsaijima.

Priroda se budi iz zimskoga sna. Ulazimo uravnu udolinu, koja kao da je naèinjena vrijed-nom ljudskom rukom. Na našem su putu kon-trasti oblika i boja. Moje sretno oko uživa uvelièanstvenoj bjelini snijega i stijena. Iza nasostaju tragovi u snijegu koji æe uskoro nestati,

462 10, 2008

Ljuska – najuzbudljiviji dio Vihoraškog puta

DA

RK

O K

OS

Željezne ljestve u Ljusci

DA

RK

O K

OS

ali ono što nosimo u sebi zasigurno neæe –borba korijenja stabala sa živom stijenom, is-prevrtana odlomljena debla.

»Kako je lijepa moja zelena dolina« –Hemingwayeve rijeèi na bijelom kamenu uzelenoj dolini. Prirodne zelene oaze u carstvustijena, rezbarije kiše u vapnencu. Šuma rastevisoko, ali bijeli vrhovi su ipak gospodari ovihprostora. Izmeðu stijena sve je više zaostalogasnijega koji se skriva od sunèevih zraka. Igravjetra i oblaka sa suncem na nebu pokazujenam stijene èas u punom sjaju, a na èas otkrivanezamijeæene tamnije pojedinosti. Ljepota isklad boja: bijele, zelene i nebesko plave.

Kamene divovske stube vode ravno u nebo.Na kamenu susreæem maloga kukca koji sesunèa i uživa u ovom svijetu na svoj naèin.Kombinaciji zeleno-plave boje dodao je malozlatnožute. Drugome je ljepše u sjeni zelenogalista. Pozdravljam se s malim domaæinima ikreæemo dalje. Na pojedinim mjestima trebaukljuèiti pogon na sve èetiri kako ne bismozavršili u jaruzi.

Nezaboravni prizori!Na našem se putu sve više traži spretnost u

provlaèenju kroz razlomljene stijene i pukotine.U uskim prolazima treba skinuti ruksak. Stre-lice pokazuju gore, dolje, put prema Ljusci.Entuzijasti, èlanovi »Vihora« iz Zagreba, stvar-no su se potrudili da u ovom labirintu pronaðunajlakši put za nas obiène planinare. Deèki icure, svaka èast, kapa dolje!

Na težim mjestima ne mogu fotografiratizbog osobne sigurnosti, tako da smo i Vi i jazakinuti za najdramatiènije fotografije. Prijateljispred mene gubi se u stijeni; ušli smo u Ljusku.Uzak i stiješnjen procjep izmeðu stijena kao daæe nas svakog trenutka stisnuti i zauvijek zaro-biti. Iz Ljuske se ljestvama spuštamo nekolikometara niže, na šiljate vrhove snijega u pukoti-nama. Snijeg popušta pod našom težinom; ko-

rak po korak, sporo napredujemo uz najveæioprez i konaèno – prošli smo.

Na izlazu iz Ljuske dvije su varijante: težai lakša. Gledamo strelicu za težu, bez markacijana stijenama, što znaèi - snaði se sam! Izabralismo lakšu. Laka da lakša ne može biti, samo zalake i vitke planinare kojima centar za ravno-težu savršeno radi, uz poneku piruetu na šilja-tom ledu, hop do sajle, zapinjanje ruksakom itijelom u procjepu, provlaèenje i evo nas u Na-tašinom dolu. Pokušavamo odgonetnuti zaštoNatašin? Autor iz 1974. zna punu istinu, a mise zadovoljavamo mislima o lijepoj Nataši kojaje, kao i mi, ili možda na neki drugi naèin, uži-vala u ljepotama Bijelih stijena.

46310, 2008

Izazovi Vihoraškog puta

DA

RK

O K

OS

Stojim, gledam i razmišljam o poimanju vremena. Koliko vremena

treba prirodi da stvori ovakva velebna zdanja? Moj život? Vidim

koliko sam malen i beznaèajan u takvom poimanju vremena, ali i

bezgranièno sretan sadašnjim trenutkom, okružen stijenama.

Ulazimo u pitomiji predio gdje mahovina ilišæe sa stijenama stvaraju drugaèiji virtualnisvijet. Divljina popušta pa se slobodnije i bržekreæemo. Igra svjetlosti kroz krošnje drveæastvara spektar duginih boja u udolini kojomhodamo. Moj digitalac ne može zorno zabilje-žiti ljepotu i prolaznost trenutka u kojem senalazim.

Pogled unatragNakon dobra tri sata hoda Vihoraškim pu-

tem stižemo do markacije za Ratkovo sklonište.Susreæemo se s ostatkom društva koji stiže sBjelolasice. Kako pogoðen tajming, i to bezupotrebe mobitela! Zajedno odlazimo doRatkova skloništa, najoriginalnijeg skloništa uHrvatskoj.

Naumili smo popeti se i na vrh Samarskihstijena. Uspon na vrh pravi je maèji kašaljnakon puta koji smo prošli. Tek pod vrhom tr-eba malo zapeti i evo nas na 1302 metra viso-kom vrhu. Gledamo u smjeru Bijelih stijena.Odavde sve izgleda drugaèije i jednostavnije.

Tko bi rekao da nam je za tri kilometra zraènelinije koji dijele dva vrha trebalo èetiri satahodanja i penjanja!?

Znam da je najljepši dio Samarskih stijenana drugoj strani. Obeæavam im da æu se vratitii zaviriti u njihove ljepote. Znojna tijela i umor-nih nogu sjedim na stijeni, milovan laganim po-vjetarcem, sretan i zadovoljan, obogaæen novimspoznajama i ispunjen novom snagom.

Stijene, stijene naše Samarske i Bijele, vidi-mo se opet!

464 10, 2008

Vrh Samarskih stijena (1302 m)

DA

RK

O K

OS

46510, 2008

Dana 26. kolovoza u Himalaji je smrtno stradaoistaknuti slovenski penjaè i jedan od najboljih svjet-skih alpinista Pavle Kozjek, koji je dao nemjerljivdoprinos i hrvatskom alpinizmu i ekspedicionizmu.

Teško je nabrojiti uspone u Andama, Himalaji iostalim penjaèkim odredištima, njihovu raznolikost itežinu, koje je ispenjao Pavle Kozjek, veæinu od njihkao prvenstvene smjerove. Još davne 1985. godine uZagrebu je održao predavanje o »Devils Direttisimi«,dramatiènom prvenstvenom usponu na patagonijskivrh Cerro Torre. Bio je jedan od rijetkih svjetskihpenjaèa koji iza sebe imaju èak dva prvenstvenasmjera na osamtisuænjacima: u južnoj stijeni ShishaPangme (1989.), te 24-satni solo uspon jugozapadnomstijenom Cho Oyua (2006.), koji mu je prošle godinedonio najprestižniju svjetsku alpinistièku nagradu,»Zlatni cepin« po izboru publike. Posebno je biopoznat po »otpenjavanju«, odnosno slobodnom silazupo najtežim smjerovima u Alpama. Bio je i vrlouspješan u svom poslu, kao inženjer informatike idizajner u Statistièkom zavodu Slovenije.

Od malobrojnih knjiga o Himalaji koje su semogle nabaviti pedesetih godina prošlog stoljeæa,jedna je bila »Osvajanje Himalaja« Milana Butorca.Mnogi koji su je otvorili zapazili su sliku planine kojaizgleda kao glava šeæera visoka preko 7000 m, besk-rajno strma i na prvi pogled neosvojiva. Zove seMustagh Tower i nalazi se u Karakorumu u Pakistanu.Poèetkom kolovoza ove godine mala slovenska ekspe-dicija, predvoðena Kozjekom, a sastavljena od još dvapenjaèa (G. Kresal i D. Miškoviè) uputila se premaneispenjanoj, 2200 metara visokoj sjevernoj stijeniMustagh Towera (7284 m). Pavle ju je poznavao jošiz tih starih knjiga i nazvao je »Èarobnom planinom«.To je bio jedan od najambicioznijih alpinistièkihprojekata u svijetu ove godine, koji su s pozornošæupratili svi specijalizirani alpinistièki mediji. Ekspedi-ciju, meðutim, od poèetka nije pratila sreæa. Prvo seKresal iz baznog logora vratio u Sloveniju zbog zdrav-stvenih tegoba, a zatim je 26. kolovoza Miškoviè sate-litskim telefonom javio da je Kozjek, pošto su ispenjalismjer u stijeni, nadomak vrha propao kroz snježnustrehu koja se odlomila pod njim te pao niz dvijetisuæe metara visoku stijenu. Miškoviè je tri dana sila-zio do 5000 m gdje ga je spasio helikopter pakistan-ske vojske, a nekoliko slovenskih penjaèa koji su, èuvšiza nesreæu, došli s obližnjeg vrha K7, popeli su se doulaza u stijenu, no osim nekoliko uništenih dijelova

opreme, ništa drugo nisu pronašli. Pavle Kozjek ostaoje najvjerojatnije zauvijek pokopan pod dubokimsnijegom.

Kozjek je bio više od dva desetljeæa povezan i shrvatskim penjaèima, ali i našim planinama. Jako jevolio Paklenicu, svake je godine i po nekoliko putadolazio u nju, snimio je dokumentarni film na Korna-tima, penjao je s mnogim našim penjaèima, a prošleje godine u Rijeci održao predavanje o svom usponuna Cho Oyu te dao veliku struènu i moralnu potporuèlanicama hrvatske ekspedicije, koje su se u to vrijemespremale na taj vrh. Pavle Kozjek primio je 1997. udvorani »Lisinski« u Zagrebu Zlatni znak HPS-a, napremijernom predavanju o ekspediciji HPS-a naMount Everest, najviši vrh svijeta, sa sjeverne strane,iz Tibeta. To visoko priznanje dodijeljeno mu je kaoèlanu te ekspedicije za uspješan uspon na vrh. Nakonposebnih i dugih priprema i vrhunskih treninga, 23.svibnja te godine uspio se u neponovljivom usponu,brzo i sigurno popeti na Mount Everest bez uporabedodatnog kisika. Time je Kozjek postao prvi i zasadjedini Slovenac koji je bio na vrhu svijeta bez boca skisikom. U znak uspomene na Kozjeka prenosimorijeèi koje je o tom usponu u knjizi »Kljuèevi neba«(Izvori, 2000) napisao Darko Berljak:

Pavle nije mogao noæiti na Logoru 2. Od vjetrarazderani šatori na tom mjestu mogli su se zamijeniti

PAVLE KOZJEK (1959. – 2008.)

novima, ali to æe dodatno opteretiti njegovu naprtnjaèu.Dakle, od Sjevernog sedla u jednoj dionici do po-sljednjeg visinskog logora. Lijepo zamišljeno, ali da li imoguæe? U jednom danu ispenjati 1300 visinskih meta-ra koji ne završavaju bilo gdje, veæ na 8300 m. Na ekspe-dicijama uobièajeno je da se takva visinska razlikaprelazi u dva, tri ili èak èetiri dana. Nakon odmora odsamo nekoliko sati, trebat æe nastaviti prema vrhuvisokom 8848 metara. A to nije sve. Pavle to želi napra-viti bez boca s kisikom!

O opasnostima koje ga èekaju bolje je ne govoriti.Najmanje 40 sati bit æe u zoni smrti iznad 8000 metarasamo s onim prirodnim kisikom kojeg æe udisati iz hlad-nog zraka oko sebe u kolièinama tri puta manjim odnormalnih, što stvara savršene uvjete za teške ozebline,potpunu iscrpljenost i neprestani gubitak sabranosti. Nesamo zbog toga, veæ i previsokog posljednjeg logora idugog teškog terena od njega do vrha na Everest sasjevera je došlo samo desetak ljudi bez umjetnog kisika.Hoæe li im se Pavle pridružiti? Da se to dogodi uznjegovu vrhunsku pripremljenost trebao je osvanuti dankoji se jednom ili nijednom godišnje pojavi na Chomo-lungmi. Sunèan, bez jakog vjetra i vedar od jutra doveèeri.

Iznad Pavla su vrata koja ako ih otvori vode na vrhsvijeta, a ako to neæe moæi, put kojim æe se vraæati udolinu bit æe dug, težak i razoèaravajuæi. Poznata Drugastuba. Trideset metara okomice koji završavaju s desetmetara nadvisa. Penjaèki problem za nula metara, a neza visinu gdje su sve, ama baš sve planine u svijetu nižeod tog mjesta. Dugo, vrlo dugo Pavle puni pluæa s ono

malo zraka koji tu postoji i gotovo u jednom zamahuprelazi nadvisni dio. Kazna je brza i efikasna. Gušenje,i osjeæaj da æe ubrzo umrijeti. Više od deset minuta Pavleleži u snijegu i bori se za svaku molekulu zraka. Polakodolazi k sebi, a istovremeno u svijest mu ulazi saznanjeda više ništa ne stoji izmeðu njega i tjemena Chomo-lungme. Put je širom otvoren.

Vièemo u stanicu da ga dobro vidimo na zadnjojstrmini i bodrimo ga da ustraje. Pavle je sretan što jeupalio radio stanicu. Saznanje da ga gledaju i strepe zanjega stvorilo je dojam kao da su svi ti prijatelji tu negdjeoko njega i da zajedno idu na vrh. Sve je odjednompuno ljepše, a pogled unaokolo govori mu da je to onajod onih dana o kojima smo maštali. Vedar i bez vjetrasa sigurnim naznakama da æe takav ostati do krajadana.

Ali, do vrha je još daleko. Gotovo dva sata, pocrnom drobljivom ledu prekrivenom pršiæem. Tu semože vrlo lako pasti na kilometre niže Kanshung iliRongbuk ledenjak. Zadnja strmina je najteža, iakoPavle zna da iza nje poèinje još jedan položeniji grebenkoji završava na vrhu svijeta. Prelazi je, hoda pogrebenu, ali vrh je još sakriven. Koliko poznat osjeæaj uplaninama. Hodaš i èekaš da se konaèno pojavi tvoj cilj,ali kao da se netko igra s tobom i skriva ga do zadnjegtrenutka. Tako je i ovog puta.

Deset metara ispred Pavla stoji bijeli humak okiæenraznim zastavicama koje su omotane oko metalnogtronošca i dugih snježnih klinova. Pavle prelazi petkoraka nakon kojih mora stati i loviti zrak. Još takosamo dva puta. Još jednom i gotovo.

Pavle stoji na vrhu Chomolungme na koju je došaosamo sa svojim pluæima. San je postao stvarnost. Ne,nije... to æe postati tek kada se vrati u Osnovni logor.Neæe biti lako, ali siguran je da æe uspjeti. Danas je takavdan. Izvadio je radio stanicu i razmišlja što æe reæionima u Osnovnom logoru. Možda da zapjeva nekuplaninarsku pjesmicu ili isprièa vic. Ni sluèajno, mislilibi dolje da je poludio od visine. Šalje signal, stišæe dugmeza predajnik i govori vrlo pribrano jasnim glasom kaoda je na nekoj zelenoj livadi okružen tratinèicama:

»Osnovni logor, zove vas Pavle s vrha Everesta.«Odgovor nisu rijeèi, veæ uzvici neizmjernog veselja

i sreæe, i Pavlu se opet uèini kako nije sam. Stoji na vrhusvijeta okružen sa svim prijateljima s kojima je došao naekspediciju.

Prošlo je veæ tri sata popodne. Slika fotoaparatomna sve èetiri strane svijeta. Monsunski oblaci s juga kojisu otjerali sjeverne vjetrove veæ su visoko. Iznad njih susamo Kanchenjunga, Makalu, Lhotse, Cho Oyu, najvišivrhovi svijeta koji se vide s onog najvišeg na kojem stoji,Mount Everesta.

Uredništvo »Hrvatskog planinara«

466 10, 2008

Pavle Kozjek na Shisha Pangmi

46710, 2008

DAMIR SREDNOSELEC (1958. – 2008.)

Tužna je vijest 1. rujna odjeknula meðu kopriv-nièkim, podravskim i bilogorskim planinarima - umroje vedar, samozatajan i skroman koprivnièki planinari penjaè, kolega i prijatelj, predsjednik HPD »Pevec«Damir Srednoselec.

Planinarsko društvo »Pevec« osnovao je uz neko-licinu bliskih prijatelja i istomišljenika 25. studenoga1995. te mu bio na èelu do smrti. Broj èlanova društvavrlo se brzo poveæao, prvenstveno zbog duha, pozitiv-nih ideja i entuzijazma kojima je zraèio i prenosio ihna sve oko sebe.

Damir Srednoselec roðen je 27. listopada 1958. uRijeci. Vrlo brzo obitelj seli u Hrvatsko zagorje, gdjeDamir pohaða osnovnu školu u Klenovniku. Iz Za-gorja obitelj seli u Koprivnicu, gdje završava srednjuobrtnièku školu za zanimanje elektrièara. Radio je uElektrometalu i Hrvatskim željeznicama, a 1991. oti-šao je na ratište i dao doprinos obrani Lijepe Naše.Od 1994. do 2001. djelatnik je Odsjeka veze u Policij-skoj upravi Koprivnièko-križevaèkoj, odakle prelazi uzaštitarsku tvrtku i radi u Koprivnici i Vrbovcu, sve do2005., kada odlazi u mirovinu.

Kod Damira se veæ u mladosti raða ljubav premaprirodi, a nadasve prema planinama, koje postajusastavni dio cijeloga njegova života. Na svojim plani-narskim pohodima prošao je i vodio izlete na gotovosve humke, brda, planine, kao i jadranske otoke,diljem domovine, a obišao je i veæinu vrhova susjedneSlovenije. Ispenjao je i mnoge poznate i zahtjevnenajviše vrhove u planinskim masivima u susjednimzemljama, kao što su Tatre u Slovaèkoj, Karpati uRumunjskoj, Glossglockner u Austriji, Dolomiti uItaliji, pa tako i najviši vrh Europe, Mont Blanc. Oku-sio je i penjanje na najteži vrh Europe, Matterhorn.

Zajedno s planinarenjem osvajaju ga još dvijeljubavi: fotografija i gljivarstvo. Fotografski aparatstalni mu je i vjerni pratitelj – snimio je na tisuæe foto-grafija planinskih vrhova, planinskog cvijeæa i životinjate svojih kolega planinara i one nam sada ostaju kaonijemi svjedok tih zajednièkih trenutaka. Kao dobarpoznavatelj jestivih gljiva, volio ih je brati prilikomšetnji livadama i šumama, a kasnije i pripremati. Zbogljubavi prema biljkama, cvijeæu i gljivama, s vreme-nom se specijalizirao za makro-fotografiju. Nikad munije bilo teško nekoliko se puta sagibati i mijenjatipoložaj za dobar snimak. Posljednjih nekoliko godinabio je stalni pratitelj dr. Radovana Kranjèeva u njego-vim istraživanjima prirode. Mnogo vremena provelisu zajedno obilazeæi hrvatske planine, rijeke, jezera ijadranske otoke i to po rutama kojima niti planinari

èesto ne prolaze, istražujuæi i snimajuæi svijet hrvat-skih orhideja, leptira i gljiva sluznjaèa. Pritom sunapravili impresivne i rijetke fotografije cijelogarazvojnog ciklusa tih gljiva.

Damir se bavio i radioamaterizmom i bio je vrlocijenjen meðu koprivnièkim radioamaterima. Èesto jena planinarske pohode nosio radio stanicu ostvarivširadio-veze diljem svijeta.

Mnogo je novih planinara, mladih i starih, svojimnesebiènim zalaganjem zainteresirao i zauvijek vezaouza svijet i ljepote planinarenja. Poduèavao nas jekako se ponaša u planini, kako se èuva priroda, svimaoko sebe otvarao je nove vidike, udahnjivao želju zapustolovinom i istraživanjem, pomicao je granice unama.

Mnoge je uveo i u prve korake ozbiljnijeg penja-nja, uèio nas je kako se stavljaju dereze, kako se ba-rata cepinom, kako se vežu èvorovi i priprema navez,ohrabrivao nas tijekom uspona. Svojom toplinom irazigranošæu, vedrinom i entuzijazmom stekao jepuno prijatelja i postao cijenjen meðu planinarima iljubiteljima prirode. Bio je i ostao nadasve skroman ijednostavan èovjek, uvijek spreman pružiti pomoæ ipotporu.

Zato ti, Damire, ili kako smo te od milja zvali,»kolega iz naveza«, veliko hvala!

Èlanovi HPD-a »Pevec«, Koprivnica

468 10, 2008

NP PAKLENICA – PLANINARSKAKARTA 1:25000

U kolovozu ove godine svjetlo dana ugledala jenajnovija karta Nacionalnog parka Paklenica. Autorkarte je Tomislav Nežmah, a kartu je izdala izdavaèkatvrtka Astroida d.o.o. iz Zagreba.

Da bi se doèarala èinjenica kako je rijeè o doistajedinstvenoj karti, uvodno istaknimo da je u izradukarte utrošeno dvije godine rada i da je karta naprav-ljena najnovijim kartografskim tehnikama po uzoruna švicarske i francuske karte. Treba posebno spome-nuti da je ovo prva karta u Hrvatskoj koja ima reljefnusjenèanu podlogu koloriranu hipsometrijskom skalomvisina, a koja ujedno ima preciznost topografskihkarata. Ekvidistancija izohipsa je 10 metara (najveæagustoæa za karte mjerila 1:25000), dodatno detaljizi-rana signaturama stijenja, dolaca, vrtaèa, duliba,vrhova i svih ostalih terenskih detalja.

Za kartu je izabran kadar koji obuhvaæa podruèjejužnog Velebita od Stapa na sjeverozapadnom dijeludo Malog i Velikog Libinja na jugoistoènom dijelu.Tako æe svi planinari koji hodaju od Svetog brda,Vaganskog vrha preko Velikog i Malog Rujna do Sta-pa trebati samo jednu kartu, umjesto dosadašnjihdvije ili više.

Snalaženje i navigacija na karti dodatno suolakšani buduæi da je osim standardne Gauss-Krüge-rove koordinatne mreže (4x4 cm na karti odgovara1x1 km u prirodi) ucrtana i stupanjska skala za navi-gaciju pomoæu GPS-a (WGS84) toènosti treæineminute. Na karti je takoðer oznaèena i »šahovska«podjela kvadrata tako da se, na primjer, za nekonaselje može reæi da je u polju G8.

Ucrtani su svi markirani planinarski putovi, po-uène i biciklistièke staze, kao i razminirane planinar-ske staze (staze koje vode iz Like prema vršnoj zoni

Velebita) i minski sumnjiva podruèja. Ucrtane su inove ceste koje su probijene u posljednjih nekolikogodina, npr. od Tribanj-Krušæice do Ljubotiæa, odLjubotiæa do Bristovca, od Rastovca prema Livadici iRunjevcu, makadamska cesta prema Adžiæima i Jovi-æima, produžetak »Rojsove« ceste – od Velikog Va-ganca do Velikog Rujna, zatim makadamska cesta odModriæa do Malog i Velikog Libinja, nove šumskeceste.

Karta uz mnoštvo detalja (suhozidovi, vegeta-cija...) sadrži oznake planinarskih skloništa i domova,mirila, geografskih znamenitosti, toène granice nacio-nalnog parka, turistièke sadržaje... Djelatnici parkauložili su trud u recenziju karte i ispravke svih topo-nima i nazivlja na karti. Poleðina karte sadrži tekst oNP Paklenici preveden na engleski, njemaèki, talijan-ski i francuski jezik i ilustriran fotografijama prirod-nih znamenitosti parka.

Pozornost je usmjerena i na završnu izradu karte– tiskana je na kvalitetnom kartografskom papiruformata 90x70 cm, ukorièena u plastificirane korice idodatno uvuèena u zaštitni plastièni omot. S unutarnjestrane korica naveden je popis od 47 planinarskih

46910, 2008

staza koje možete odabrati za planinarenje, a za svakuje stazu izraèunata satnica, preðena visinska razlika,navedena težina puta od 1 do 5 i opisan put prekokarakteristiènih toèaka na karti.

Karta se po cijeni od 50 kuna može nabaviti uUredu HPS-a u Kozarèevoj 22, svim prodavaonicamaIglu športa, Turistièkoj zajednici Starigrad Paklenica,na recepciji NP-a Paklenica i na ulazu u sam park.Karta se može naruèiti i pouzeæem izravno od izda-vaèa na web stranici www.astroida.hr. Alan Èaplar

SLOVENSKI »PLANINSKI VESTNIK«NEKOÆ I DANAS

Glasilo Planinske zveze Slovenije izlazi veæ 113godina (od 1895.) i ne samo da je tri godine starije odHrvatskog planinara, nego je bilo i poticaj za njegovoizlaženje. Istina, s prilièno drukèijom svrhom: PV radispašavanja slovenskih gora od germanizacije, a HPradi istraživanja nepoznanica hrvatskoga gorja. Obaje èasopisa tijekom stoljeæa povezivala uzajamnasuradnja, i po temama, i po autorima. U uvodnikuprvoga broja HP-a èitamo da uredništvo »... bratskuruku pruža Planinskom vestniku, glasilu pobratim-skoga Slovenskega planinskega društva...« PV ju je iobjeruèke prihvatio, tako da su prvih godina u njemuizlazili èlanci hrvatskih pisaca na hrvatskom jeziku, au drugoj polovici 20. stoljeæa gotovo je svake godineponeki moj èlanak o hrvatskom planinarstvu preve-den na slovenski. Nova je državna granica u posljednjedoba na žalost znatno smanjila tu suradnju jer jeudaljila planinare s jedne i druge strane, a nekadašnjiprilièno velik broj pretplatnika PV-a u Hrvatskoj i HP-au Sloveniji danas je spao na gotovo jednoznamenka-stu brojku.

Recimo na kraju, da je PV u posljednjih sedamgodina, otkad je urednik Vladimir Habjan, znatnonapredovao i postao gotovo raskošnim: cijeli se tiska

u boji, sadržajno je raznolik, a opseg je porastao s 48na stotinjak stranica po broju. No, u broju za kolovozurednik se žali da je ove godine prestala državnasubvencija i pita se neæe li PV zbog nedostatka novcapasti na razinu biltena. Osim toga, postavlja zanimlji-vo pitanje, kojim bi se trebao pozabaviti i HP: treba liostati na sadašnjem tradicionalnom formatu ili prijeæina veæi, na kojem danas izlazi veæina revija? U sa-držajnom pogledu recimo ukratko da je mnogo pro-stora posveæeno alpinizmu i da je manje nego nekoæèlanaka o inozemnim planinama. U posljednjembroju, ipak, èitamo o usponu na najviši vrh Prokletija(Albanija) iz Ropojana (Crna Gora), što do raspadaJugoslavije nije bilo izvedivo.

prof. dr. Željko Poljak

USKORO NOVI VODIÈ PO HRVATSKIMPLANINAMA

U izdanju izdavaèke kuæe »Meridijani« iz Samo-bora i Hrvatskog planinarskog saveza poèetkom stu-denoga izaæi æe opsežan planinarski vodiè po hrvat-skim planinama na 680 stranica. Autor vodièa AlanÈaplar uložio je dvije i pol godine rada te pripremioažuran, grafièki atraktivan i po svemu moderan pri-ruènik koji æe biti nezaobilazno štivo svakom plani-naru. Vodiè je opremljen s pedesetak shematskihzemljovida i više od tisuæu atraktivnih fotografija idrugih ilustracija, a obuhvaæa sve važnije planinarskeputove, obilaznice i kuæe u Hrvatskoj. Vodiè æe bitipredstavljen na velesajamskoj priredbi Interliber,cijena æe mu biti 249 kuna, a moæi æe se nabaviti uizdavaèkoj kuæi »Meridijani«, tel. 01/33-62-367 i uHPS-u, tel. 01/48-23-624 i 01/48-24-142.

prof. dr. Željko Poljak

470 10, 2008

PLANINARSKI KALENDARI ZA 2009. GODINUHrvatski planinarski savez ove jeseni tiskat æedva planinarska kalendara za 2009. godinu:

1. HRVATSKE PLANINE 2009. – 135 GODINA HRVATSKOGPLANINARSTVA. Ovaj atraktivni zidni kalendar donosiodabrane slike iz hrvatskih planina, naših najboljih plani-narskih fotografa. Uz slike iz planina, u njemu æe bitiobjavljen pregled svih znaèajnijih planinarskih akcija usljedeæoj godini i najnoviji adresar èlanica HPS-a. Urednikkalendara je Alan Èaplar.

2. HIMALAJA I MOUNT EVEREST 2009. Ususret hrvatskojženskoj ekspediciji koja æe sljedeæe godine pokušati usponna najviši vrh svijeta, ovaj kalendar donosi slike pomnoodabranih himalajskih motiva, slike s ekspedicije na ChoOyu 2007., a uz slike je i niz datuma znaèajnihdogaðaja iz hrvatske i svjetske planinarske ialpinistièke povijesti te adresar udruga èlanicaHPS-a. Urednik kalendara je Darko Berljak.

47110, 2008

Format kalendara je 48×33 cm, a kao i prošlihgodina, tvrda poštanska omotnica štiti kalendareod ošteæenja na putu do naruèitelja. Cijena jednogakalendara jest 35 kuna, a za narudžbe od 10 i višeprimjeraka preko planinarskih društava odobravase popust od 20% (u društvu se sastavi popis inarudžbom društva naruèuje se odreðen brojkalendara, a HPS društvu potom šalje raèun). Unarudžbi (telefonskoj, faksom, poštom ili putem e-maila) treba naznaèiti koji kalendar naruèujete te hoæe li se kalendar izravnopreuzeti u Uredu HPS-a ili ga treba slati poštom. Šalje li se kalendar poštom, u raèun æebiti ukljuèeni i pripadajuæi poštanski troškovi.

Informacije i narudžbeH R V A T S K I P L A N I N A R S K I S A V E Z

Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, tel./fax 01/48-24-142, tel. 01/48-23-624www.plsavez.hr, e-mail: hps@plsavez.hr

HPD »Kapela« izgradilo je i održava kuæu naBijelim stijenama, na veselje mnogih planinara. Na-kon prvog posjeta, samo se rijetki ne vraæaju na Bijelestijene. Osvoje ih ne samo Bijele stijene, veæ i plani-narska kuæa, pa i planinarsko sklonište uz nju.

A sve je poèelo davne 1961., toènije 2. lipnja tegodine, kada je Upravni odbor donio odluku da »Ka-pela« preuzme skrb nad planinarskim skloništemDragutina Hirca, otvorenim davne 1928. S preuzetomobvezom dolaze i prve brige oko organiziranja radnihakcija radi temeljite obnove tada veæ vrlo trošnogHirèeva skloništa. Tako je 2. ožujka 1962. osnovanoGospodarsko povjerenstvo, èiji je prvenstven zadatakbio organizirati i voditi radne akcije za popravak iodržavanje skloništa.

Da bi se planinari osjeæali što sigurnije i ugodnije,25. svibnja 1963. izraðen je prvi plan sezonskih de-žurstava, na temelju kojeg se iste godine i poèinje sdežurstvima. Dežurstva traju do današnjeg dana. No,uza svu skrb, kako za Hirèevo sklonište, tako i zaposjetitelje skloništa, nije se moglo udovoljiti minimal-nim zahtjevima ugodnog i sigurnog boravka. S jedne

strane, klimatski su uvjeti u šumama Gorskoga kotaranegostoljubivi za drveno-kamene objekte, i to prven-stveno zbog velike vlage. S druge strane, Hirèevo sklo-nište nalazilo se na mjestu današnje cisterne za vodu,na dnu amfiteatra koji tvore okolne stijene, dakle namjestu gdje se snijeg najduže zadržava, a vlaga jenajveæa. U odreðenim razdobljima godine voda secijedila niz unutarnje zidove skloništa i onda kad se ukuæi ložilo.

Vrlo brzo, 24. rujna 1963., »Kapela« je, na inicija-tivu skupine zanesenjaka, odluèila izgraditi novu pla-ninarsku kuæu umjesto dotrajaloga Hirèeva skloništa.Nedugo zatim napravljen je idejni projekt kuæe, natemelju kojeg su se planirale sve buduæe akcije. Do-nijete su odluke da se kuæa izgradi na višem položajunego Hirèevo sklonište i da se izgradi na kamenimstupovima da bi se vlažnost novog objekta svela naminimum, a kuæa što skladnije uklopila u okoliš.Odmah je oznaèeno toèno mjesto izgradnje, onomjesto na kojemu se kuæa i danas nalazi. Poèinje seprikupljati novac i poèinju radne akcije, koje æe, štose tièe same izgradnje kuæe, trajati sve do 1968.

Otvorenje kuæe na Bijelim stijenama, 4. srpnja 1968.

40 GODINA KUÆE NA BIJELIM STIJENAMA

10, 2008472

Tijekom 1964. i 1965. graðeno je kameno-beton-sko postolje za kuæu. Graðeno je tako dobro da idanas èvrsto stoji i odolijeva svim izazovima. Cement,alat, daske i ostale graðevinske potrepštine planinarisu donijeli na leðima, s iznimkom tucanika za mortkoji su sami napravili na gradilištu usitnjavanjemveæega kamenja èekiæem. Rad, i to prije svega drago-voljni, nastavlja se i 1966., kada se poèinje graditi samakuæa. Postavlja se drveni kostur kuæe i krov od drve-nih odcjepaka – šindre, tako da u rujnu iste godinekuæa poprima svoj osnovni obris. Sljedeæe, 1967., po-stavljaju se podovi i boène stranice, ugraðuju se pro-zori i vrata te zida dimnjak. U prvoj polovici 1968. do-vršeno je unutarnje pregraðivanje, izraðen je namješ-taj i olièena drvenina, napravljen je pristup i ureðenokoliš kuæe.

Kuæa je napokon sveèano otvorena 4. srpnja1968. U sljedeæim desetljeæima donijela je bezbrojpredivnih trenutaka mnogim planinarima, utažila žeðžednima, ugrijala promrzle, bila jednim od središtadruženja i veselja, ishodište mnogih planinarskih izletai planinarskih radnih akcija, a napokon i inspiracijamnogim planinarima koji su podizali planinarske kuæei skloništa.

Kuæa se u godinama koje su slijedile i dalje dotje-rivala, gradila se nova cisterna za vodu i popravljalastara. S protekom vremena bilo je sve više radnihakcija na održavanju kuæe. Da bi se izbjegla opasnaplinska rasvjeta, 1979. se pokušalo kuæu i elektrifici-rati, uz uporabu vjetrenjaèe, koju je, na žalost, skršioprvi jaèi vjetar. Danas se rasvjeta u kuæi temelji nasunèevim kolektorima i akumulatorima. Tijekom 1981.i 1982. krov kuæe je, umjesto drvenim odcjepcima –šindrom, obložen limom. Malo lošije izgleda, ali mno-go bolje služi. Primjerice, voda koju prikupljamo skrova kuæe sada ima mnogo bolja svojstva. Temeljitaobnova kuæe bila je 2001. godine, kad se, izmeðu osta-loga, mijenjala kompletna istoèna strana kuæe, kad jeizraðen novi prilazni most, ugraðeni novi prozori ivrata te nova limena oplata krova i vanjskih zidovakuæe, kad je ugraðena toplinska izolacija, kad se po-stavljala zaštita od puhova i kad je obavljeno jošmnogo drugih »malih velikih« radova.

Na taj je naèin produžen vijek kuæe, tako da usvoje krilo može i dalje primati na druženje planinarei njihove prijatelje. Ovo podsjeæanje na 40 godina radana kuæi i oko nje te uživanja u blagodatima koja namkuæa pruža posveæeno je svima onima koji su na bilokoji naèin dragovoljno sudjelovali u izgradnji, pa i uodržavanju kuæe proteklih godina. Bilo ih je mnogo, ito iz više planinarskih društava, mnogo i za nabrojiti.Mnogih od njih više nema. Dolaze mlaði, koji nasta-vljaju tradiciju.

Hrvoje Zrnèiæ

47310, 2008

Kuæa na Bijelim stijenama danas

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

474

PREDSJEDNIK MESIÆ NA OŠTRCUHPD »Željeznièar« iz Zagreba ugostilo je u

nedjelju 14. rujna u svom planinarskom domu naOštrcu predsjednika RH Stjepana Mesiæa. Povod zadruženje bio je dovršenje obnove planinarskog doma»Željeznièar« (691 m). HPD »Željeznièar« o tomdomu vodi brigu od 1950. godine, a dom je tijekomtog razdoblja postao jedno od najpopularnijih plani-narskih odredišta u Hrvatskoj. Obnova doma bila jevrlo složen zadatak jer se dom nalazi daleko od glav-nih prometnica, a trebalo je i osigurati financijskasredstva za vrlo opsežne radove na mjestu gdje se nemože koristiti uobièajena graðevinska mehanizacija.Obnova doma obuhvatila je ureðenje prostorija tezamjenu èitavoga krovišta i crijepa na krovu. Domsada može primiti na noæenje 40 planinara.

Na prigodnoj sveèanosti otvorenja obnovljenogdoma govorili su predsjednik HPD-a »Željeznièar«Zvonko Filipoviæ, glavni tajnik HPS-a Darko Berljak,gradonaèelnik Samobora Antun Dubravko Filipec, a85-godišnji planinar Vjenceslav Juriæ, koji je prije 58godina bio prvi dežurni u domu, u nadahnutom jegovoru evocirao uspomene na prve godine ureðenja

Predsjednik je otkrio ploèu s popisom donatora zaobnovu doma

ALA

N È

AP

LAR

Predsjednikov govor pred ulazom u planinarski dom na Oštrcu

ALA

N È

AP

LAR

10, 2008

doma. Predsjednik Mesiæ èestitao je »željeznièarima«na uspješno izvršenoj obnovi oštrèkog planinarskogdoma i zahvalio svima koji su tome doprinijeli, a zatimsveèano otkrio spomen-ploèu s popisom donatora.Zatim su svi uzvanici razgledali dom.

Unatoè ustrajnoj kiši i hladnom vremenu,druženje planinara i predsjednika Mesiæa bilo je vrloveselo. U opuštenoj su se atmosferi svi okupljenidobro zabavili, a nakon planinarskog ruèka predsjed-nik je uz živu glazbu i zaplesao. Predsjednik je u domdošao odjeven planinarski i s gojzericama na nogama,a èlanovi HPD-a »Željeznièar« u znak zahvalnosti zapotporu obnovi doma darovali su mu majicu sa stili-ziranim motivom Oštrca i èlansku iskaznicu.

Predsjedniku Mesiæu to nije bilo prvo druženje splaninarima - tijekom svoja dva mandata bio je veæ naZavižanu na sjevernom Velebitu i u planinarskomdomu na Puntijarki na Medvednici, otvorio je plani-narsku kuæu »Scout« u Koretiæima, a kao pokroviteljotvorio je u Ogulinu 2004. proslavu 130. obljetnicehrvatskog planinarstva. Veliku potporu predsjednikMesiæ pruža i Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja -2006. posjetio je njezinu interventnu bazu na Platku,a u srpnju ove godine ugostio je vodstvo HGSS-a usvom uredu na Pantovèaku. Alan Èaplar

475

Ples u gojzericama u blagovaonici doma na Oštrcu

ALA

N È

AP

LAR

Èlanovi HPD-a »Željeznièar« u društvu s novim èlanom

SLA

VK

O P

ATA

ÈK

O

Dom »Željeznièar« nakon obnove

ALA

N È

AP

LAR

Najstariji èlan društva Vjenceslav Juriæ prisjetio seureðenja doma prije pola stoljeæa

ALA

N È

AP

LAR

10, 2008

NOVOSTI SA SJEVERNOG VELEBITALjetos je u cijelosti obnovljena prilièno zanema-

rena staza od prijevoja Velikog Alana (1414 m), odno-sno Ljubièina groba, do Štirovaèe. Markirani put vodinajprije kroz šumu ponad Bilenskog padeža, potomslikovitim Šegotskim padežom na cestu ponad Dun-doviæ padeža, zaobilazi ga njegovim južnim rubom, dabi se naposljetku kroz Grlo, zanimljiv kameni klanac,spustio na Štirovaèu. Buduæi da se cijelom duljinomproteže prostorom NP-a Sjeverni Velebit, tj. duž nje-gove granice, stazu je trebalo samo malo proèistiti(nisu bili potrebni veæi zahvati, a nekoliko preprijeèe-nih stabala može se zaobiæi). Od Velikog Alana doŠtirovaèe ima oko sat i pol hoda, a tek malo više odtoga treba u obrnutom smjeru, od Štirovaèe do Alana.Staza omoguæuje da se od planinarske kuæe »Alan« po-duzimaju ugodne hodnje u zelenilo i na vodu Štirovaèe.

Obnovljene su i markacije na stazi Štirovaèa –Mrkvište, koja æe ubuduæe takoðer biti u nadležnosti

PD-a Šumar. Šteta je što brojni posjetitelji kuæe naMrkvištu ne znaju da tom stazom mogu za petnaestakminuta ugodna spusta siæi u Štirovaèu.

Nakon obnavljanja markacija oèekuje se još daNacionalni park postavi tipske putokaze na krajevimaobiju staza, a ne bi bilo loše da se malo poradi i naureðenju same Štirovaèe, jer sadašnje stanje jedne odkljuènih toèaka Parka zaista nije dostojno njegoveprirodne ljepote i znaèenja. Prošle se zime raspala èaki onako neugledna nadgradnja èuvenog izvora.

Branko Meštriæ

PLANINARI SE SPUSTILI NA MOREU veæ tradicionalnu turistièku manifestaciju

»Kaštelansko ljeto« ove su se godine prvi put ukljuèilii planinari HPD-a »Kozjak« iz Kaštel Suæurca. Oni su9. kolovoza na suæuraækoj rivi organizirali planinarskunoæ. Odaziv graðana potpuno je opravdao sva oèeki-vanja - fešti je nazoèilo više od tisuæu posjetitelja izsvih Kaštela.

Posebno su srdaèno pozdravljeni planinari dru-štva »Vidim« iz Kutjeva, koje su domaæini ugostili tridana u svom domu na Kozjaku. Za izvanredan provodpobrinula se grupa »Karoca«, a igrala se i tombola.Hrane i piæa bilo je u izobilju po popularnim cijenamajer se ovaj put nije gledalo na zaradu. Da bi veèer štobolje uspjela, osim tridesetak èlanova HPD-a Kozjak,pomogli su i veterani NK-a »Jadran« te udruga ma-škara »Kampanel«. Odluèeno je da planinari i slje-deæe godine održe svoju noæ u Kaštelima. Koristimopriliku da se zahvalimo svim sponzorima i donatorimakoji su nam pomogli. Špirko Domljanoviæ

FOTO-NATJEÈAJ I IZLOŽBA RIJEÈKOG»KAMENJAKA«

Èlanovi foto-sekcije PD-a »Kamenjak« u Rijeci,u sklopu obilježavanja Dana Društva 14. prosinca,planiraju postaviti svoju prvu fotografsku izložbu papozivamo èlanove planinarskih društava iz LijepeNaše da je obogate svojim fotografijama. Nazivizložbe »Prirodne ljepote Republike Hrvatske« netreba previše objašnjavati, a svaki autor može na CD-u poslati najviše 10 snimaka. Izložba æe biti otvorenau razdoblju od 1. do 6. prosinca 2008., a tijekomiduæeg ljeta planira se izložiti fotografije u nekim odobližnjih turistièkih središta i na taj naèin pokazatistranim turistima i ostalima neviðenu i skrivenuljepotu Hrvatske. Želja nam je da se prvenstveno uvelikom broju odazovu èlanovi planinarskih društavai time pripomognu u realizaciji našeg prvog foto-projekta. Sve informacije o natjeèaju i izložbi mogu sedobiti od Verdana Grubeliæa, tel. 091/89-65-552 iliputem e-maila tonulo192@inet.hr. Verdan Grubeliæ

476 10, 2008

Izlaz iz šume na cestu

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

Uspon prema Šegotskom Tadijevcu

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

11. 10. Planinarska kestenijada HPD 'Zrin', Petrinja

Igor Žilić, 098/563-602, igor@hpd-zrin.com

www.hpd-zrin.comHrastovička gora: Hrastovica - vrh Cepeliš (415 m)

11. 10. Pohod po Seniorskom planinarskom putu HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

Ivo Rac, 01/38-36-524

Petar Mršić, 01/66-74-049Samoborsko gorje: Gornje Rude - Poljanice - selo Plešivica

12. 10. 16. gljivarski vikend PD 'Strilež', Crikvenica

Josip Pravdica, 051/785-358, josip.pravdica@ri.t-com.hrLukovo

12. 10. Pohod po najistočnijem dijelu Medvednice PD HP i HT 'Sljeme', Zagreb

Žarko Nikšić, 098/479-835

Zlatica Krošelj, 098/90-28-331Zelina - Zelingrad - Kladeščica - Drenova - Grohot - Blaguš

12. 10. Jesenski pohod Vinica - Martinščak HPD 'Vinica', Duga Resa

Antun Goldašić, 099/40-40-743

Moric Vahtarić, moric.vahtaric@ka.t-com.hrPl. kuća 'Mladen Polović', Vinica - Martinščak

12. 10. U zavičaju knezova Bribirskih HPD 'Kamenar', Šibenik

Ranko Lučić, 022/215-438, 091/53-38-340Bribirska glavica, Zečevo i Ostrovica

18. 10. 70. godina planinarstva u Drnišu PD 'Promina', Drniš

Tomislav Jerković, 098/17-76-924

Davorka Pamuković, 091/72-88-721Promina, pl. dom 'Promina'

19. 10. Izlet šetnicom uz Rječinu PD HPT 'Učka', Rijeka

Ilija Blatančić, 098/305-831

Marica Miškulin, 098/305-853Trsat - Žakalj - Pašac - Lukeži - Kukuljani - izvor Rječine

25. 10. Planinarski pohod 'Marunada 2008.' PD 'Knezgrad', Lovran

Silvano Zorzenon, 091/54-61-850

Ivana Skočilić, 098/797-493Liganj - JU Park prirode Učka - Babino skl. - Mala Učka

26. 10. 2008 Kestenijada na Strahinjščici PD 'Strahinjščica', Krapina

Biserka Bajcer, 091/57-65-056

Branko Vrhovec, 091/15-36-772pl. kuća "Strahinjščica"

26. 10. Sudnikov pohod HPD 'Japetić', Samobor

Darko Dömötörffy, 098/302-700Samoborski muzej - pl. dom 'Ivica Sudnik'

9. 11. Dan istarskih planinara PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Ćićarija

9. - 16. 11. Planinarski tjedan u Požegi HPD 'Sokolovac 1898', Požega

Požega

9. 11. Martinje u Požegi HPD 'Sokolovac 1898', Požega

Požega, Požeška gora

9. 11. Memorijalni uspon na Srđ HPD 'Dubrovnik', Dubrovnik

Nuncijata - tvrđava Strinčijera - tvrđava Imperijal

14. 11. Martinje u Kutjevu PD 'Vidim', Kutjevo

Antun Koren, 091/54-59-153, www.-pd-vidim.hrKutjevo, Krnija

23. 11. Skup markacista Dilja HPD 'Tikvica', Županja

Berislav Tkalac, 099/67-64-736

Emilija Marković, 098/349-789Dilj, Prezdanak

30. 11. Memorijalni pohod na Anđinu baraku PD 'Mališćak', Velika

Drago Štokić, 098/17-10-681, dragostokic@net.hrPapuk

6. - 7. 12. Planinarski foto-dia festival u Đurđenovcu HPD 'Sunovrat', Đurđenovac

Antun Kasapović, 031/602-157, 091/45-44-185Đurđenovac + izlet na Krndiju ili Papuk

10, 2008