David Baldacci - Potpuni nadzor prwo poglavlje

STAN JE BIO MALEN, NIMALO PRIVLA`AN I ISPUNJEN NEUGODNIM MIRISOM plijesni koji je ukazivao na vi egodi nji nemar u odr avanju. Meutim, onih nekoliko kom ada namje taja i osobnih stvari bili su isti i uredno poslo eni; bilo je oito da je u sluaju nekoliko naslonjaa i jednog stolia rije o visokokvalitetnom antiknom namje taju . U malenoj dnevnoj sobi najvei je bio pomno izraen ormar za knjige od javorova dr va, koji je isto tako mogao stajati i na Mjesecu koliko se doimao neprimjerenim tom skromno urec~enom, ni po emu osobitom prostoru. Veina knjiga uredno poslo enih n a policama odnosila se na financijska pitanja, teme poput meunarodne monetarne po litike i slo ene teorije ulaganja. Jedino svjetlo u cijeloj prostoriji dopiralo je od podne svjetiljke koja je staj ala kraj islu enoga kaua. Maleni luk svjetla prikazivao je obris visokog mu karca usk ih ramena koji je ondje sjedio zatvorenih oiju, kao da spava. Elegantni sat na nj egovoj ruci pokazivao je etiri izjutra. Sive hlae s vanjskim porubom na nogavicama , dio odijela konzervativna izgleda, spu tale su se do sjajnih cipela s crnim ukra snim resama. Naramenice lovako zelene boje spu tale su se prednjim dijelom pomno iz glaane bijele ko ulje. Ovratnik je bio otkopan, l~rajevi leptir-kravate opu teni oko v rata. Velika elava glava izgl~dala je kao ne to to je prizoru pridodano naknadno, je r je pozornost prije svega privlaila gusta, elinosiva brada na irokom, duboko izbora nom licu. Meutim, kada je mu karac naglo otvorio oi, sva ostala tjelesna obilje ja pop rimila su drugorazredno znaenje; oi su bile kestenjastosmede i prodorne; inilo se d a zjenice, obuhvaajui sobu, rastu toliko da poinju posve ispunjavati duplje. Mu karca je u tom trenutku pogodila sna na bol i on se vrsto uhvati za lijevu stranu trbu ne upljine; sada je bol zapravo osjeao posvuda. Medutim, potekla je s mjesta na koje se sada okomio neobuzdanom, premda uzaludnom, silinom. Disao je isprekidano, posve izobliena lica. Dlanovi su mu se spustili na ureaj koji je dr ao uvr en za pojasom. Na prvi je pogled i oblikom i veliinom podsjeao na walkman, no zapravo je bila rije o CADDI pumpi prik ljuenoj na kateter posve zakriven mu karevom ko uljom, ispod koje mu je drugi kraj mek ane cjevice bio uvuen u prsni ko . Prstom je prona ao odgovarajui gumb i raunalo ugrade o u crpku istog je trena nevjerojatno djelotvornu koliinu sredstava za ubla avanje boli povisila iznad razine koju je inae automatski upuivala u tijelo, u pravilnim razmacima tijekom itavog dana. U trenutku kada je mje avina kemijskih sredstava u la izravno u mu karev krvotok, bol se konano povukla. No posve e se sigurno vratiti; uvi jek se iznova vraala. Mu karac se nagne unatrag i nasloni, posve iscrpljen, vla na i ljepljiva lica, svje e oprane ko ulje natopljene znojem. Hvala Bogu to crpka ima i mogunost ubrizgavanja li jeka po potrebi. Imao je nevjerojatnu sposobnost podno enja boli, a snagom volje m ogao je lako nadjaati svaki oblik tjelesne nelagode, no neman koja mu je sada izj edala utrobu upoznala ga je s jednom posve novom razinom tjelesne patnje. Naas se upitao to e se dogoditi prvo: hoe li prije umrijeti ili e neprijatelj posve potui sn agu lijekova. Nadao se i molio za prvu mogunost. Posrui je po ao do kupaonice i pogledao se u ogledalo. I upravo u tom trenutku Arthu r Lieberman poeo se smijati. Ti gotovo histerini grevi poeli su se uzdizati prema gr lu, prijetei eksplozijom koja bi prodrla kroz tanke zidove stana, sve dok taj nek ontrolirani izljev nije zavr io jecajima i potom zagu enim povraanjem. Nekoliko minut a kasnije, po to je odjenuo istu ko ulju, Lieberman je poeo pred ogledalom u kupaonici pribrano popravljati leptir-kravatu. Mo e oekivati takve nagle promjene raspolo enja , reeno mu je. On odmahne glavom. Oduvijek je pazio na sebe. Redovito je vje bao, nikada nije pu io, nikada pio, pazio je na prehranu. Sada, sa svoje mladenake ezdeset dvije godine, nee do ivjeti ezdeset treu. Tu injenicu potvr ~ CADD - Computerized Ambulatory Drug Delivery - prenosivi aparat za doziranje i ubrizgavanje lijekova. dilo je toliko specijalista da je ak i Liebermanova neizmjerna volja za ivotom na koncu popustila. No nije imao namjeru otii samo tako, neprimjetno. U ruci mu je o stala jo jedna karta. On se tada nasmije i i uvidi kako mu je skora i neizbje na smrt

podarila manevarski prostor kakvim u ivotu inae nije raspolagao. Uistinu e biti ir onino to to e se jedna takva ugledna karijera kao njegova okonati na tako niskim gra nama. No ok koji e popratiti njegov odlazak svakako e u ovoj fazi biti vrijedan tak ve zavr ne slike. Uostalom, za to bi se trebao brinuti o tome? U av i u malenu spavau sob u, na trenutak je pogledao fotografije na radnome stolu. Na oi su mu navrle suze i on brzo izide iz sobe. Tono u pola est Lieberman je izi ao iz stana i malenim se dizalom spustio u prizemlj e, gdje ga je uz plonik ekala Crown Irctoria, s vladinim registarskim ploicama koje su se, onako bijele, blistale pod ulinom svjetiljkom. Motor je bio ukljuen i voza je hitro izi ao iz automobila, te mu otvorio i pridr ao vrata. Pritom je smjerno, vr c ima prstiju dodirnuv i rub kape, pozdravio uva enog putnika i, kao i obino, ostao pos ve neprimijeen. Ve za nekoliko trenutaka, automobil se izgubio u prometu. NEKAKO U TREN~TKU KADA SE LIEBERMANOV AUTOMOBIL PRILAZ nom cestom primicao Beltwayju2, mlazni Mariner L500 izlazio je iz hangara u mec~ unarodnoj zranoj luci Dulles, radi priprema za izravni let do Los Angelesa. Kako su sve provjere na odr avanju ve bile dovr ene, pedeset metara dugaak zrakoplov sada s e punio gorivom. Western Airlines ugovorno je prepustio opskrbu gorivom svojih z rakoplova jednoj partnerskoj tvrtki. Kamion s gorivom, nizak i irok, bio je parki ran pod desnim krilom. Kod tipa L500 rezervoari za gorivo u standardnim su izved bama smje teni u oba krila, te u trupu. Poklopac otvora za punjenje s donje strane krila, za oko treinu duljine krila udaljen od trupa, bio je spu ten i dugako crijev o za gorivo pru alo se prema gore, ulazei u unutra njost zrakoplova, gdje je bilo uvr en za ventil za punjenje. Kroz taj ventil punila su se sva tri rezervoara povezana nizom cijevi. Osamljeni teh 2 Glavna kru na autocesta oko grada Washingtona. niar zadu en za punjenje, u prljavome kombinezonu i s debelim rukavicama na rukama, nadzirao je crijevo dok je visokozapaljiva mje avina ulazila u rezervoar. Polako je gledao oko sebe, uoavajui sve veu aktivnost oko zrakoplova: ve su se ukrcavali po t a i teret, a kolica za prtljagu krenula su prema putnikome terminalu. Uvjeriv i se da ga nitko ne gleda, mu karac je nekim sredstvom u plastinoj boici koju je dr ao u je dnoj ruci nehajno poprskao otkriveni dio oplate rezervoara oko ventila za punjen je. Metal oplate poeo se na tom mjestu sjajiti. Pomnijim pogledom uoila bi se i bl aga oro enost na povr ini metala, no nitko nee pa ljivije promotriti taj dio rezervoara . ak ni prvi asnik koji e obii avion prije uzlijetanja nee otkriti to malo iznenaenje koje vreba u divovskome zrakoplovu. Mu karac spremi plastinu boicu duboko u jedan od d epova na kombinezonu. Iz drugog d epa potom je izvukao neki tanak predmet pravokutna oblika, te podignuo ruku i njome u ao u unutra njost krila. Kada ju je spustio, ruka je bila prazna. Dovr iv i punjenje, ~ratio je crijevo na kamion i zatvorio poklopac prostora za punjenje. Kamion je potom oti ao do nekog drugog zrakoplova. Mu karac se jo jednom osvrnuo prema zrakopl ovu LS00 i potom nastavio dalje. Smjena mu je zavr avala u sedam ujutro. Sada je el io samo to prije napustiti zranu luku. STOTINU TONA TE KI MARINER L500 UZDIGNUO SE S PISTE, BEZ POTE koa prolazei kroz ranojutarnji sloj oblaka. Kao mlazni zrakoplov s jednim prolazom u putnikoj kabini i dvama Rolls-Royceovim turbomlaznim obilaznim motorima, L500 bio je trenutano tehnolo ki najnapredniji zrakoplov u uporabi, osim letjelica kojim a su upravljali piloti Amerikog ratnog zrakoplovstva. Let 3223 imao je 174 putnika i sedmero lanova posade. Veina putnika na svojim je m jestima otvarala novine i asopise dok se zrakoplov brzo uzdizao iznad Virginije, i tako dostigao visinu od deset tisua esto metara na kojoj e nastaviti let. Navigac ijsko raunalo u kabini predvidjelo je da e putovanje do Los Angelesa trajati pet s ati i pet minuta. Jedan od putnika u prvome razredu itao je Wall Street Journal. Prstima se poigrav ao gustom, elinosijedom bradom, dok je krup nim, ivahnim oima brzo pregledavao stranice s financijskim podacima. Dalje niz usk i prolaz, u putnikome razredu, putnici su sjedili mirno, neki ruku prekri enih na p rsima, neki napola zatvorenih oiju, dok su neki itali. Na jednom sjedalu, neka je stara ena u desnoj ruci vrsto dr ala krunicu, bez glasa pomiui usne i ponavljajui dobr poznate rijei. Kada se LS00 uzdigao do deset tisua esto metara i ispravio u vodoravan polo aj, ena k

oja je obavljala du nost glavnog pilota obratila se putnicima s pozdravima i uobiaj enim informacijama, dok je ostalo osoblje obavljalo redovne zadae - taj ustaljeni slijed ubrzo e se prekinuti. Sve glav,e okrenule su se prema crvenome bljesku koji se odjednom pojav,io s des ne strane letjelice. Oni koji su sjedili uz prozore na toj strani s krajnjim su u asom promatrali kako se desno krilo savija, kako se metalna ovojnica para, kako zakovice pucaju jedna po jedna. Za samo nekoliko sekundi od zrakoplova su se odv ojile dvije treine desnoga krila, sa sobom odnosei i desni Rolls-Royceov motor. Po put prekinutih vena, pokidani hidrauliki vodovi i kabeli na sna nom su vjetru bjeso muno ibali naprijed-natrag, dok je mlazno gorivo iz napuklog rezervoara natapalo t rup zrakoplova. Istoga se trena L500 nagnuo ulijevo i okrenuo krovom prema dolje, to je u kabini izazvalo potpuni kaos. Ondje nije bilo ljudskoga bia koje nije vri talo u smrtnome strahu dok je avion jurio nebom poput smotka sasu ene trave no enog vjetrom, posve i zvan kontrole. Silina tog kretanja divljaki je izvlaila putnike sa sjedala. Za vein u njih to je kratko udaljavanje s mjesta bilo i kobno. Bolni krikovi razlijegali su se putnikim prostorom dok su se te ki komadi prtljage, istrgnuti iz prostora na d glavama naglom izmjenom pritiska zraka, sudarili s mekanim ljudskim mesom. Stariina se aka rastvorila i krunica je spuznula na pod, koji je sada bio strop na glavce izokrenute letjelice. Oi su joj bile irom rastvorene, no ne od straha. Ona je bila jedna od sretnijih putnika. Kobni srani udar po tedio ju je sljedeih nekolik o minuta krajnjega u asa. Dvomotorni mlazni komercijalni zrakoplovi mogu letjeti i samo s jednim motorom. Nijedan od njih, meutim, ne mo e letjeti samo s jednim krilom. Sposobnost odr avanja u zraku ovog zrakoplova bi la je nepovratno razorena. L500 sada se vrtoglavom brzinom i u spiralama nosom o bru avao prema zemlji. U pilotskoj kabini dvolana je posada hrabro nastojala uspostaviti nadzor nad o teeni m zrakoplovom koji je parao masu oblaka poput koplja baena u pamuk. Iako nisu tono znali koji je uzrok ove katastrofe, ipak su bili posve svjesni injenice da su zr akoplov i svi ivoti u njemu u velikoj opasnosti. Dok su mahnito nastojali ponovno uspostaviti neke upravljake funkcije, dvoje pilota u sebi se moli~o da se u tom strmoglavom padu ne sudare s nekim drugim avionom. "O, Bo e moj!" ena koja je uprav ljala zrakoplovom s nevjericom je promatrala visinomjer koji je nezaustavljivo j urio prema nuli. Ni najsuvremeniji zrakoplovni tehnolo ki sustavi na svijetu, ni n ajiznimniji piIoti nisu mogli odvratiti onu stra nu istinu s kojom je bilo suoeno s vako ljudsko bie u tom o teenome projektilu: svi e umrijeti i to za samo nekoliko tre nutaka. A, kao to se to dogaa u veini zrakoplovnih nesrea, svijet e najprije napustit i upravo dvoje pilota; no ostali putnici i lanovi posade na letu 3223 za njima e p oi samo djeli sekunde kasnije. Liebermanova su se usta irom rastvorila dok je s posvema njom nevjericom vrsto stisk ao naslone za ruke. Kada je zrakoplov do ao u okomit polo aj u odnosu na zemlju, Lie berman je gledao prema dolje, u naslon sjedala ispred sebe, kao da se na ao na vrh u kakve sulude pruge u zabavnome parku. Na njegovu nesreu, Arthur Lieberman ostao je pri svijesti sve do trenutka kada je zrakoplov do ao do nepomine mase prema koj oj je tako jurio. Sa svijeta e otii nekoliko mjeseci prije zakazanoga vremena i po sve protivno planu. U trenutku kada se zrakoplov na ao u posljednjoj fazi pada, s Liebermanovih se usana otela samo jedna rije. Premda je imala samo jedan slog, iz govorio ju je u dugotrajnom, neprekinutom vrisku kojim je nadjaao sve ostale u asom ispunjene glasove koji su preplavili unutra njost zrakoplova. "Neeee!" ~~ugo pog ~av~ je WASHINGTON, D.C., MJESEC DANA RANIJE JASON ARCHER, U PRLJAVOJ, NEKO POMNO IZGLAANOJ KO ULJI, OLA bavljene kravate, muno je radio na sadr ajima hrpa kartonskih kutija. Kraj njega je na stolu stajalo laptop raunalo. Svakih nekoliko minuta on bi zastao, iz hrpe iz vukao neki papir i, koristei se runim optikim itaem, usnimavao njegov sadr aj u rauna Niz nos su mu klizile kapi znoja. U skladi tu u kojem je sjedio bilo je vrue i prl javo. Odjednom je, negdje iz tog nepreglednog prostora, zauo neiji glas. "Jasone?" Zauo je pribli avanje koraka. "Jasone, jesi li tu?" Jason brzo zatvori kutiju na kojoj je radio, zatvori i raunalo, te ga ugura u usk

i prostor izmeu dviju kutija. Nekoliko sekundi kasnije ugledao je mu karca. Quentin Rowe imao je ne to preko stotinu sedamdeset centimetara i te io kakvih sedamdeset k ilograma. Imao je uska ramena, a tanke ovalne naoale isticale su se nad licem na kojem nije bilo dlaka. Dugaka, rijetka plava kosa bila mu je uredno svezana u rep . Bio je sportski odjeven, u ispranim trapericama i bijeloj pamunoj ko ulji. Iz d epa na ko ulji virila je antena mobilnoga telefona. Ruke je dr ao zataknute u stra nje d ep ove hlaa. "Sluajno sam se na ao u blizini. Kako ide?" Jason ustane i protegne dugako, mi iavo tijelo. "Ide, Quentine, ide." "Posao s CyberComom istinski se zahuktava. Tra e da im financijske podatke dostavi mo to je prije mogue. to misli , koliko e ti jo trebati?" Unato nehajnome dr anju, Ro izgledao nervozno. Jason pogleda hrpe kutija. "Jo tjedan dana, deset najvi e." "Siguran si?" Jason kimne i metodinom kretnjom obri e ruke, a onda pogleda Rowea. "Neu te iznevjer iti, Quentine. Znam koliko ti je C~berCom va an. Svima nam je va an." Jason tada meu lopaticama osjeti bolan ubod krivnje, no izraz njegova lice ostao je posve nepro mijenjen. Rowe se pone to opusti. "Neemo zaboraviti tvoj trud, Jasone. Ni ovo, ni ono to si ob avio sa sustavom podr ke. Osobito si se dojmio Gamblea, toliko da to sada razumije ." "Mislim da e se to jo dugo pamtiti", slo i se Jason. Rowe je zaudenim pogledom kru io skladi tem. "Kad samo pomisli da sve to se nalazi u ov om skladi tu mo e bez problema stati na hrpicu disketa. Kakvo uzaludno tro enje prosto ra." Jason se nasmije i. "Pa, dobro, Nathan Gamble ba i nije najvei poznavatelj raunala na svijetu." Rowe prijezirno otpuhne. "Njegova su ulaganja rezultirala hrpama papi ra, Quentine", nastavi Jason, "a uspjehu ne mo e prigovarati. ovjek je kroz godine p uno zaradio." "Upravo tako, Jasone. To nam je jedina nada. Gamble razumije novac. Nakon kupnje C~berComa svi ostaIi bit e pravi patuljci." Rowe s naklono u podigne pogled prema J asonu. "Nakon ovoga, eka te fantastina budunost." U Jasonovim se oima pojavi blagi sjaj i on se sada nasmije i kolegi. "Tako, od rijei do rijei, i ja razmi ljam." JASON ARCHER SMJESTIO SE NA SUVOZAEVO MJESTO U FORDUEXPLO reru, nagnuo se ulijevo i poljubio suprugu. Sidney Archer bila je visoka i plavo kosa. O tre crte njezina lica pone to su se smek ale po rodenju njihove keri. Ona nagne glavu prema stra njem sjedalu. Jason se nasmije i ugledav i Amy, dvogodi nju djevojicu k oja je spavala u svojem sjedalu, u jednoj ruci vrsto dr ei medvjedia Winnie Pooh. "Imala je naporan dan", ree Jason, odvezujui kravatu. "Svi smo imali naporan dan", odvrati Sidney. "Mislila sam kako e honorarni posao partnera u odvjetnikoj tvrtki biti prava ala. Sada mi se ini da sam isti onaj pedes etosatni tjedan nagurala u tri dana." Ona umorno odmahne glavom i ukljui se u pro met. Iza njih se uzdizala zgrada svjetskog sjedi ta tvrtke Triton Global, u kojoj je radio njezin s uprug i koja je na svijetu bila bez premca na podruju tehnologija u rasponu od gl obalnih kompjuterskih mre a do edukacijskih programa za djecu i praktiki svega izmeu tih dvaju polova. Jason uhvati suprugu za ruku i nje no je stisne. "Znam, Sid. Znam da je te ko, no ub rzo bih mogao imati odreene novosti koje e ti omoguiti da se zauvijek rije i odvjetnik ga posla." Ona ga pogleda i nasmije i se. "Stvorio si kompjuterski program koji e ti omoguiti d a tono ispuni listi lutrije?" "Mo da ne to jo bolje." Na njegovu lijepome licu zablistao je osmijeh. "U redu, uspio si mi zaokupiti pozornost. U emu je stvar?" On odmahne glavom. "A-a. Ni ta dok ne budem posve siguran." "Jasone, nemoj mi to r aditi." Zbog tog njezina hinjenog preklinjanja, on se jo vedrije nasmije io. Tada j e potap e po ruci. "Zna da jako dobro uvam tajne. A znam i koliko ti voli iznenaenja." Ona se zaustavi na semaforu i okrene prema njemu. "A volim i otvarati bo ine darove na Badnjak. Stoga, hajde, priaj." "Ovaj put ne, alim, nema teorije, nikako. Hej, to ka e da veeras nekamo iziemo na vee

" "Ja sam vrlo uporna odvjetnica, stoga mi nemoj prodavati trikove i poku avati prom ijeniti temu. Usto, veera u restoranu ne uklapa se u plan potro nje za ovaj mjesec. Zanimaju me pojedinosti." Ona ga zaigrano gurne rukom, polazei na znak zelenog s vjetla. "Vrlo, vrlo uskoro, Sid. Obeajem. Ali ne sada, mo e?" Ton mu je odjednom postao ozb iljniji, kao da ali to je uope potaknuo razgovor o toj temi. Ona ga pogleda. Nepomin o je gledao kroz prozor. Na njezinu licu pojavi se traak zabrinutosti. On se pono vno okrene prema njoj, primijeti tu zabrinutost, polo i joj dlan na obraz i namign e. "Kada smo se vjenali, obeao sam ti cijeli svijet, zar ne?" "Dao si mi cijeli svijet, Jasone." Ona se u retrovizoru zagleda u Amy. "Vi e od ci jeloga svijeta." On je stisne za rame. "Volim te, Sid, vi e od svega. Zaslu ila si samo najbolje. Jed nog dana to u ti i dati." Ona mu se nasmije i; meutim, kada je vratila pogled na ulicu pred sobom, na lice jo j se vratio zabrinut izraz. a A MU KARAC JE BIO POGNUT NAD RAUNALOM, LICEM NA JEDVA NEKO liko centimetara od ekrana. Po tipkama je udarao tako estoko da su mu prsti nalik ovali nizu minijaturnih pneumatskih ekia. inilo se da je pohabana tipkovnica spremn a svakog se trena raspasti pod tim nesmiljenim naletima. Poput vode koja se slij eva, digitalni su znakovi prolazili ekranom prebrzo da bi ih ovjek mogao pratiti pogledom. Slaba no svjetlo odozgo je osvjetljavalo ono na emu je mu karac radio. Krup ne kaplje znoja skupljale su mu se na licu, premda je temperatura u toj prostori ji bila ugodnih dvadeset dva stupnja. On obri e znoj u trenutku kada mu se slankas ta tekuina na la iza naoala i u la mu u oi koje su mu ionako bile bolne i krvave. Bio je toliko koncentriran na posao da nije primijetio kako se vrata polako otva raju. A nije uo ni tri para nogu kako ulaze, prelazei debeli sag sve dok se nisu n a le neposredno iza njega. Kretale su se bez urbe; brojana nadmo do ljacima je, inilo s , ulijevala silno samopouzdanje. Napokon se mu karac za raunalom ipak osvrnuo. Udovi su mu tada stali nekontrolirano podrhtavati, kao da je shvatio to e mu se dogoditi. Nee imati vremena ak ni kriknuti. U trenutku kada su okidai istodobno povueni i udarne se igle utisnule na predvieno mjesto, pi tolji su odjeknuli zaglu ujue i jednoglasno. Jason Archer trgne se u naslonjau u kojem je bio zaspao. Pravi znoj lijepio mu se za lice dok mu se um nikako nije uspijevo osloboditi tih prizora nasilne smrti. Prokleti san, jednostavno ga nije uspijevao odagnati iz misli. On brzo pogleda oko sebe. Sidney je drijemala na kauu; s televizora je dopiralo jednolino brujanje . Jason ustane i dekom pokrije suprugu. Potom ode do Amyne sobe. Bila je gotovo pono. Provirujui kroz vrata, zauo ju je kako se okree u snu. Potom prie rubu njezina kreveta i stane promatrati to siu no tijelo kako se nemirno mie. Zacijelo ru no sanja, a to je ne to to njezin otac vrlo dobro razumije. Jason nje no pogladi kerkino elo, po digne je u naruje i nastavi je tako dr ati, u tami i ti ini polako se Ijuljajui s jedn e strane na drugu. Na taj nain obino su se rje avali nonih mora; nekoliko minuta kasn ije Amy je ponovno mirno spavala. Jason je pokrije i poljubi u obraz. Potom pode u kuhinju, na vrlja poruku supruzi, ostavi je na stoliu kraj sofe, na kojoj je Sidney i dalje spavala, te se uputi u gara u i ondje ue u svoj stari kabriolet Cougar. Izlazei unatrag iz gara e, nije opazio Sidney koja ga je promatrala s prednjeg proz ora, u ruci vrsto dr ei njegovu poruku. Po to su se stra nja svjetla njegova automobila izgubila dalje u ulici, Sidney se okrenula od prozora i ponovno proitala poruku. Njezin se suprug vraa u ured, kako bi jo ne to obavio. Vratit e se kui im uzmogne. Ona pogleda na sat koji se nalazio na polici iznad kamina. Bila je gotovo pono. Provj eriv i kako je Amy, pristavila je ajnik s vodom. A onda se odjednom be ivotno nasloni la na kuhinjski ormari, u trenutku kada je dotada duboko zakopana sumnja poput ka kve vulkanske erupcije izbila na povr inu. Ve joj se dogaalo da se tako probudi i ug leda supruga kako automobilom izlazi iz gara e i ostavlja joj poruku o tome kako s e vraa na posao.

Spravila je aj i potom bez razmi ljanja pojurila na kat, u kupaonicu. Zagledala se u odraz svog lica u zrcalu. Bilo je pone to punije od lica kakvo je imala kada su se vjenali. Ona naglo svue spavaicu i donje rublje. Pogleda se sprijeda, s obiju st rana i, na koncu s lea, u ruci dr ei i manje ogledalo, kako bi provjerila i tu persp ektivu koja joj je donosila najvi e poti tenosti. Trudnoa je ostavila odreene tragove; trbuh se uglavnom oporavio, no stra njica joj posve sigurno vi e nije onako vrsta. J esu li joj se objesile dojke? Bokovi su se doimali ne to irima nego ranije. A to i nije osobito neuobiajeno nakon poroda. Nervoznim prstima stisnula je onaj milimet ar nove ko e pod bradom, osjeajui kako je obuzima akutan napad depresije. Jasonovo j e tijelo i dalje bilo vrsto poput elika, nepromijenjeno jo od vremena kada su poeli hodati. Nevjerojatna tjelesna kondicija njezina supruga i njegova klasina ljepota bili su tek dio vrlo privlanoga paketa u kojem je bio i izniman intelekt. Takva kombinacija bila bi i te kako privlana svakoj eni koju je poznavala, a svakako i v eini onih koje nije znala. Dok je prstom prelazila rubom eljusti, prenera eno je zas tala, tek sada uviajui to ini. Kao visokointeligentna, cijenjena odvjetnica, prouava samu sebe kao hrpu mesa, onako kako to mu karaci ve generacijama i generacijama ine e nama. Ona ponovno navue spavaicu. I dalje je doista privlana. Jason je istinski vol i. Uistinu se vratio n~~osao kako bi rije io zaostatke. Izgrauje karijeru vrtoglavi m tempom. Ubrzo e njihovi snovi biti ispunjeni. Njegov san o voenju vlastite tvrtk e; njezin san o profesionalnome posveivanju majinskoj ulozi: bit e samo majka Amy i ostaloj djeci koju kane imati. Ako takav plan i izgleda kao da je izvuen iz kakve televizijske komedije iz pedes etih, neka tako i bude, jer Archerovi ele tono to i ni ta drugo. A Jason, bila je sa da vrsto uvjerena, trenutano bjesomuno radi na ispunjenju tog sna. PRIBLI NO U VRIJEME KADA JE SIDNEY POLAKO OTI LA DO POSTELJE Jason Archer zaustavio se kod neke govornice i nazvao broj koji je jo odavno zapa mtio. Slu alica je podignuta odmah. "Bok, Jasone." "Govorim ti da se ovo mora ubrzo zavr iti, ili jednostavno neu izdr ati." "Ponovno si ru no sanjao?" U taj ton nekako se uspio uvui traak suosjeanja ali istodo bno i poni avanja. "Time kao da eli rei da mi ti snovi dolaze i odlaze. A oni su zapravo uvijek uz men e", odvrati Jason otresito. "Jo samo malo." U glasu je sada bilo neega to je trebalo ulijevati samopouzdanje. "Jesi li siguran da me ne prate? esto imam nekakav neobian osjeaj, kao da me svi pr omatraju." "Sve je to normalno, Jasone. To se neprestano dogaa. Da si u nevolji, to bismo ve znali, vjeruj mi. Ve smo bili u ovakvim situacij ama." "Cijelo ti vrijeme vjerujem. Samo se nadam da to povjerenje ima i vrste temelje". U Jasonovu se glasu sada pojavilo jo vi e napetosti. "U ovome nikako nisam profesi onalac. Dovraga, ovo me ubija." "Razumijemo sve to. Nemoj nam sada poludjeti. Kao to sam rekao, gotovo smo do li do samoga kraja. Jo nekoliko stvari i onda se ti slu beno povlai ." "uj, nikako ne shvaam za to ne mo emo otii s onim to sam dosada prikupio." "Jasone, na tebi nije da razmi lja o tim stvarima. Trebamo doprijeti jo malo dublje, a ti e to jednostavno morati prihvatiti. Samo podigni glavu. Mi u tim stvarima ba i nismo poetnici; sve smo isplanirali. Ti samo ispuni svoj io i sve e biti u redu. Svima e biti dobro." "E, pa, ja u veeras zavr iti, to je vra ki sigurno. Predaja ide kao i obino?" "Ne. Ovaj put radimo osobnu razmjenu." U Jasonovu tonu zaula se iznenaenost. "Za to?" "Primiemo se svr etku i svaka pogre ka mogla bi u opasnost dovesti cijelu operaciju. I premda nemamo razloga vjerovati da te netko prati, ne mo emo biti potpuno uvjere ni da netko ne prati sve nas. Ne zaboravi, svi se ovdje izla emo opasnosti. Predaj a je obino sigurna, no kod te metode uvijek postoji odreeni prostor za pogre ku. Sus ret oi u oi izvan ovog podruja, s novim ljudima, zatvara taj prostor, to je posve j ednostavno. I ti e tako biti sigurniji. I tvoja obitelj." "Moja obitelj? to oni, dovraga, imaju s time?" "Ne budi glup, Jasone. Ulozi su ovdje visoki. Opasnosti su ti obja njene jo na samo me poetku. ivimo u nasilnome svijetu. Razumije ?"

"uj..." "Sve e biti u redu. Samo se u svakoj pojedinosti dr i uputa. U svemu." Te po sljednje dvije rijei izgovorio je osobito odluno. "Nisi rekao nikome, zar ne? Osob ito ne supruzi." "Nisam. A kome bih, dobijesa, priao o tome? Tko bi mi uope vjerovao?" "Iznenadio bi se. Samo zapamti: kome god ne to ka e , nai e se u opasnosti, jednakoj kao i ti." "Reci mi ne to to jo ne znam", odbrusi Jason. "Onda, da ujem pojedinosti..." "Ne sada. Ubrzo. Uobiajenim kanalima. Dr i se, Jasone. Pred izlazom smo iz tunela." "Da, samo se nadajmo da se prokleti tunel prije toga nee uru iti." Takav je odgovor izazvao kratak prigu eni smijeh, a veza se potom prekinula. JASON UKLONI PALAC S OPTIKOG ITAA ZA OTISKE PRSTIJU I IZGOvori svoje ime u maleni m ikrofon uvr en na zidu, te stane strpljivo ekati dok je raunalo usporedivalo njegov ot isak i glas s divovskom bazom podataka. Nasmije io se i kimnuo uniformiranome uvaru koji je sjedio za velik om konzolom usred predvorja na sedmome katu. Jasonu nisu promaknula tridesetak c entimetara visoka srebrna slova postavljena iza uvarevih irokih lea: TRITON GLOBAL. " teta je to tebi ne dopu taju da me jednostavno pusti unutra, Charlie. Zna onako, kao vjek ovjeka." Charlie je bio krupan crnac koji je tek bio zakoraio u ezdesete. Bio je elav i duho vit. "Dovraga, Jasone, to se mene tie mogao bi biti i preru eni Saddam Hussein. U dana nje se vrijeme ne mo e oslanjati na izgled. Uzgred, lijep pulover, Saddame." Charlie se zasmijulji. "Osim toga, kako bi se ova velika, sofisticirana tvrtka uope mogla o sloniti na prosudbu jednog starog uvara poput mene, kada imaju sve te naprave koj e im mogu pokazati tko je tko? Kompjuteri su zakon, Jasone. Tu no je to to im ljudi vi e nisu dorasli." "Ne budi toliko depresivan, Charlie. I tehnologija ima dobrih strana. Hej, zna to, to ka e na to da na neko vrijeme zamijenimo radna mjesta? Onda e vidjeti dobre stvari ." Jason se nasmije i. "O, svakako, Jasone. Ja u se poigravati svim onim igrakicama od milijun dolara, a ti svakih pola sata nju kaj po nu nicima ne bi li ugledao kakvog kriminalca. Neu ti ak ni naplatiti kori tenje uniforme. Dakako, ako zamijenimo poslove, mijenjamo i plau . Nikako ne bih elio da propusti blagodati tog zlatnog rudnika: sedam dolara na sa t. To bi bilo po teno." "Dovraga, prepametan si i u tome je tvoj najvei problem, Charlie." Charlie se nasmije i vrati se promatranju niza televizijskih monitora postavljen ih u konzolu. im su se otvorila velika vrata na besprijekorno tihim nosaima, s Jasonova je lica nestalo osmijeha. Pro ao je kroz otvor. Dugakim koracima prolazei kroz hodnik, izvad io je ne to iz d epa kaputa. To ne to veliinom i oblikom odgovaralo je kreditnoj kartic i i takoder je bilo izradeno od plastike. Jason se zaustavi pred nekim vratima. Kartica lako klizne u prorez na metalnoj k utiji uvr enoj na vratima. Mikroip ugraden u karticu be umno je obavio komunikaciju s j ednakim ipom na vratima. Jason ka iprstom utipka etveroznamenkastu ifru na brojani ku kraj proreza. Potom se zauo kljocaj. On uhvati ruicu, okrene je i sedam i pol ce ntimetara debela vrata otvore se u zamraeni prostor. U trenutku kada su se ukljuila svjetla, Jasona su naas osvijetlila na hodniku. On brzo zatvori vrata; dvostruki se zasuni vrate na mjesto. Dok je gledao oko sebe, pogledom prelazei po skladno namje tenome uredu, dlanovi su mu drhtali, a srce uda ralo tako sna no da je bio uvjeren kako se uje u cijeloj zgradi. Ovo mu nije bilo p rvi put. Ni pribli no prvi put. On si sada dopusti kratak osmijeh, koncentrirajui s e na injenicu da e ovo biti posljednji put. to god se dogodilo, ovo je posljednji p ut. Svi imaju odreenu granicu, a on je veeras dosegao svoju. Potom prie radnome stolu, sjedne i ukljui raunalo. Za monitor je bio uvr en maleni mik ofon na dugom savitljivom dr au koji je slu io za izdavanje glasovnih naredbi. Jason ga nestrpljivo odmakne u stranu, kako bi imao nesmetan pogled na ekran. Uspravni h lea, oiju pripijenih za zaslon, prstiju pripravnih za poetak, sada je poswe sigur no bio u elementu. Poput kakva pijanista u punome zamahu, prsti su mu stali munj evito prelaziti tipkovnicom. Pogledavao je na ekran, s kojeg je dobivao upute, u pute toliko poznate da ih je znao napamet. Jason utipka etiri znamenke u brojanik

postavljen u donjem dijelu sredi nje kutije s procesorom, potom se nagne naprijed i usredotoi na jednu toku u gornjem desnom kutu ekrana. Znao je da je videokamera upravo u tom trenutku elektroniki ispitala njegovu desnu arenicu, oda iljui niz jedin stvenih uzoraka njegova oka do sredi nje baze podataka, koja je, pak, tu sliku nje gove arenice usporeivala s trideset tisua pohranjenih slika. Cijeli postupak potraj ao je jedva etiri sekunde. Koliko god bio naviknut na sve vea uda tehnologije, ak i Jason Archer morao je povremeno odmahnuti glavom nad onim na to bi nailazio u pra ksi. Citai arenice koristili su se i za pomno praenje produktivnosti zaposlenih. Ja son naini grimasu. S obzirom na takvo stanje stvari, Orwell je zapravo podcijenio razvoj situacije. On ponovno svu pozornost usmjeri na uredaj koji je bio pred njim. Sljedeih dvades et minuta Jason je vrijedno radio za tipkovnicom, zastajui samo kada bi se u odgo voru na njegove upite na ekranu pojavili novi podaci. Sustav je bio brz, no ipak je imao pote koa u odr avanju tempa sa stalnim dotokom Jasonovih naredbi. U jednom t renutku naglo je okrenuo glavu unatrag, zauv i tihe zvukove s hodnika. Ponovno onaj prokleti san. Ovo je vjerojatno samo Charlie u jednom od svojih obilazaka. On pogleda ekran. Nije dolazio do osobito va nih stvari. Gublje nje vremena. Potom na papir ispi e popis naziva datoteka, iskljui raunalo, ustane i prie vratima. Zastav i, prislonio je uho uz drvenu povr inu. Uvjeriv i se da je sve u r edu, povukao je zasune i otvorio vrata, iskljuujui svjetlo i potom za sobom zatvar ajui vrata. Ve trenutak kasnije vrata su se ponovno sama zakljuala. Brzo je krenuo hodnikom, na koncu se zaustavio na njegovu suprotnome k~aju, u ma lo kori tenome dijelu uredskoga prostora. Vrata su imala obinu bravu koju je Jason otvorio posebnim pomagalom. U av i, zakljuao je vrata. U sobi nije ukljuio svjetiljku postavljenu na stropu. Umjesto toga, iz d epa kaputa izvadio je malu baterijsku sv jetiljku i ukljuio je. Raunalo se nalazilo u suprotnome kutu prostorije, kraj nisk og ormaria za spise, na kojem su, jo metar uvis, bile poslagane kartonske kutije. Jason odmakne kui te raunala od zida, otkrivajui tako kabele koji su se spu tali s njeg ove stra nje strane. Potom klekne i vrsto uhvati kabele i ice, istodobno za nekoliko centimetara odmiui ormari koji je stajao kraj stola i tako otkrivajui utinicu na zid u na kojoj je bilo nekoliko portova za prijenos podataka. Jason jednu od ica iz r aunala utakne u jednu od utinica i provjeri stoji li dobro. Potom sjedne za raunalo i ukljui ga. U trenutku kada je raunalo o ivjelo, Jason postavi baterijsku svjetilj ku na jednu kutiju, tako da je izravno osvjetljavala tipkovnicu. Ovdje nije bilo brojanika u koji bi trebalo utipkati sigurnosnu ifru. Jednako tako, Jason nije tr ebao gledati u gornji desni kut ekrana i ekati optiku identifikaciju. tovi e, za mre u raunala tvrtke Triton, ovaj terminal i nije postojao. On iz d epa izvadi papir i postavi ga na osvijetljeno mjesto na tipkovnici. Odjedn om je zauo nekakvo kretanje pred vratima. Suspregnuta daha, ugurao je baterijsku svetiljku pod ruku i tek je potom iskljuio. Zatamnio je monitor, tako da je slika nestala u tami. Prolazile su minute, a Jason je sjedio u mraku. Na elu mu se poj avila kaplja znoja i potom stala lijeno kliziti niz nos, a onda mu se spustila n a gornju usnu. Bio je odvi e u strahu da bi je obrisao. Nakon pet minuta ti ine ponovno je ukljuio svjetiljku i monitor i nastavio raditi. Jednom se nasmije io, u trenutku kada je jedan osobito ustrajni firewall - unutarn ji sigurnosni sustav ija je uloga sprje avati nedopu teno ula enje u kompjuterizirane baze podataka - popustio pod njegovim s talnim poku ajima. Radei vrlo brzo, do ao je i do zavr etka popisa. A onda je iz unutar njeg d epa izvadio 3,5-innu disketu i stavio je u raunalo. Nekoliko minuta kasnije J ason je izvadio disketu, iskljuio raunalo i izi ao. Be umno pro av i pravim sigurnosnim l birintom, pozdravio se s Charliejem i izi ao u no. T~ee pog~av~je MJESEEVO JE SVJETLO PRODIRALO KROZ PROZOR, OCRTAVAJUI OB rise pojedinih predmeta u zamraenoj unutra njosti velike sobe. Na dugakoj komodi od borovine u tri su reda bile poslo ene uokvirene fotografije. Na jednoj od njih, u stra njem redu, Sideny Archer, u tamnoplavome kostimu, stajala je naslonjena na bl istavi srebrni Jaguar. Kraj nje je stajao nasmije eni Jason Archer. Nosio je naram enice i bijelu ko ulju i s ljubavlju gledao Sidney u oi. Na jednoj drugoj fotografi ji isti je par stajao ispred Eiffelova tornja, prstima pokazujui uvis, spontano s e smijui.

U srednjem redu fotografija vidjela se Sidney, nekoliko godina starija, podbuhla lica, mokre kose spljo tene s obje strane glave, kako le i u bolnikoj postelji. U na ruju je vrsto dr ala siu an zamotuljak, djete ce vrsto stisnutih kapaka. Na iduoj foto ji vidio se Jason, umornih oiju i neobrijan, samo u majici kratkih rukava i bokse ricama s likovima iz crtia, kako le i na podu. Djevojica, irom otvorenih blistavoplav ih oiju, bila je tek mala i zadovoljna izboina na oevim prsima. Za sredi nju fotografiju u prednjemu redu bilo je jasno da je snimljena u Noi vje tic a, dan uoi Svih svetih. Njihova dvogodi nja djevojica bila je odjevena kao kraljevna , s tijarom i sveanim cipelama. Majka i otac ponosno su stajali iza nje, zagledan i u objektiv, dlanovima pridr avajui dijete za lea i ramena. Jason i Sidney le ali su u postelji na etiri stupa i s baldahinom. Jason se nemirno okretao. Od posljednjeg nonog odlaska u ured pro lo je tjedan dana. Sada kad je pr ed njim konano bila i nagrada, vi e nikako nije mogao spavati. Kraj vrata spavae sob e nalazila se dupkom puna, velika i osobito ru na platnena torba s plavim prugama i inicijalima JWA. Stajala je uz crni metalni koveg. Na satu na nonome ormariu bilo je nekoliko minuta do dva. Sidney pribli i dugu, vitku ruku, koj a se dotada nalazila ispod pokrivaa, Jasonovoj glavi i stane mu polako milovati k osu. Potom se pridigne na lakat i nastavi se poigravati suprugovom kosom, te mu se pr ibli i, konano se priljubljujui uz njega. Prozirna spavaica bila joj je pripijena uz tijelo. "Spava ?" pro ape. Negdje u pozadini ti inu su remetili samo kripa i pucketanje stare kue. Jason se okrene i pogleda suprugu. "Zapravo i ne." "To sam odmah primijetila... stalno si se okretao. To katkada ini i u snu. I ti i Amy." "Nadam se da nisam i priao. Ne bih elio odati nikakve tajne." Tada se slaba no nasmi je io. Ona spusti dlan na njegovo lice i stane ga nje no milovati. "Svatko, valjda, mora u vati odreene tajne, premda smo se, ini mi se, dogovorili da ih neemo imati." Ona se poku a nasmijati, no i to je bio isprazan smijeh. Jason naas otvori usta, kao da el i ne to rei, no potom ih brzo zatvori, ispru i ruke i pogleda na sat. Uvidjev i koliko je sati, samo je zastenjao. "Isuse, sada bih ve mogao i ustati. Taksi dolazi u po la est." Sidney pogleda torbe pokraj vrata i namr ti se. "Ovo je putovanje uistinu neoekivan o, Jasone." Jason je ne pogleda. Umjesto toga, protrlja oi i zijevne. "Znam. Za to sam doznao tek juer kasno poslije podne. Kada ef tako ka e, idem na put." Sidney uzdahne. "Znala sam da e doi dan kada emo oboje biti na putu." Jason je pogleda i tjeskobnim glasom ree: "Ali sve si dogovorila s vrtiem?" "Morala sam dogovoriti da netko ostane nakon uobiajenoga radnog vremena, no sve j e u redu. Ali ti nee ostati vi e od tri dana, ne?" ********** "Najvi e tri, Sid, obeajem." On energino protrlja tjeme. "Ti nisi mogla izbjei put u New York?" Sidney odmahne glavom. "Odvjetnici nemaju pravo izbjegavati poslovna putovanja. Toga nema u priruniku za vrijedne i produktivne odvjetnike." "Kriste, ti u tri dana uini vi e nego veina njih u pet." "E, pa, du o, to ti ne moram rei, no u na em poslu va no je to si za mene uinio danas i, jo va nije, to e za mene uiniti sutra i prekosutra." Jason se pridigne i sjedne. "Isto je i u Tritonu; meutim, kako je rije o visokoj t ehnologiji, njihova se oekivanja prote u na sljedee tisuljee. Jednog e dana u luku sti i na brod, Sid. Mo da jo danas." On je pogleda. Ona omahne glavom. "Da, da. I tako, dok ti u pristani tu eka na u jahtu, ja u na im pla i dalje otplaivati dugove. Dogovoreno?" "U redu. No katkada mora biti i optimist. Gledati u budunost." "Kad smo ve kod budun osti, jesi li jo togod razmi ljao o drugom djetetu?" "I vi e sam nego spreman. Ako i s drugim bude kao s Amy, to e biti prava ala." Sidney ga pritisne punim bedrima, u sebi zadovoljna to nije imao nikakvih primjed bi na poveavanje obitelji. Ako se via s nekom drugom...? "To mo e govoriti samo u svo je ime, draga mu ka polovico ove male jednad be." Ona ga gurne.

"Oprosti, Sid. Tipina izjava za jednog zombija. Obeajem da se nee ponoviti." Sidney se spusti na jastuk i zagleda se u strop, nje no mu milujui rame. Prije tri godine napu tanje odvjetnikoga posla uope ne bi dolazilo u obzir. Sada joj se ak i sk raeno radno vrijeme inilo prevelikim optereenjem koje joj oduzima dio ivota s Amy i Jasonom. udjela je za potpunom slobodom koja bi joj omoguila da bude sa svojim dje tetom. Bila je to sloboda koja im jo nije bila dostupna samo s Jasonovom plaom, ak ni uza svu tednju koju su samima sebi nametnuli, neprestano se borei s potrebom sv akog amerikog potro aa za time da tro i koliko i zarauje. No nastavi li se Jason uspinj ati u Tritonu, tko zna? Sidney nikada nije eljela financijski ovisiti ni o kome. Ona sada pogleda Jasona. Ako e je financijski opstanak ve i vezati za nekog drugog, tko onda mo e biti bolji od mu karca kojeg voli praktiki od trenutka kad ga je prvi put ugledala? Dok ga je tako i dalje promat rala, u oima joj se pojavilo i nekoliko suznih iskrica. Ona sjedne i nagne se pre ma njemu. "Dok si u Los Angelesu, barem e moi potra iti neke od starih prijatelja - samo, molim te, preskoi stare ljubavi." Ona mu jo jednom razbaru i kosu. "Usto, nikako me ne bi mogao napustiti. Moj bi te otac ubio." Pogled joj se polako spu tao njegovim goli m torzom: trbu ni mi ii jasno vidljivi, u dva reda, sve njevi mi inoga tkiva neposredno p d ko om na ramenima. Sidney se ponovno prisjeti kako je imala sree kada joj se put susreo sa ivotnim putem Jasona Archera. A posve je pouzdano znala i da njezin sup rug dr i kako je on sretnik zbog toga to je prona ao nju. Nije joj odgovorio, samo je zami ljeno odvratio pogled. "Zna da si u posljednjih nekoliko mjeseci nou vi e radio nego spavao, Jasone. Neprestano si bio u uredu, ostavljao mi poruke usred noi. Ne dostaje mi." Ona ga pogurne bokom. "Sjea se kako je lijepo bilo nou se stisnuti u kr evetu, zar ne?" Umjesto odgovora, on je poljubi u obraz. "Usto, Triton ima hrpu zaposlenih. Ne mora sve raditi sam", pridoda ona. On je pogleda oima u kojima je bilo bolne iscrpljenosti. "ovjek bi to oekivao, zar ne?" Sidney uzdahne. "Po to se do kraja provede posao kupnje CyberComa, vjerojatno e imat i vi e posla nego ikada. Mo da bih trebala sabotirati cijeli taj posao. Ja sam u tom e ipak Tritonova glavna pravna zastupnica." Ona se nasmije i. On se slaba no zasmijulji, razmi ljajui o neemu drugome. "Ipak, taj bi sastanak u New Yorku trebao biti zanimljiv." On je istoga trena pogleda. "Kako to?" "Jer se sastajemo u vezi s kupnjom CyberComa. Dolaze i Nathan Gamble i tvoj komp i Quentin Rowe." S lica njezina supruga polako je nestalo i posljednje kapi krvi. On stane mucati : "Ja... mi...mislio sam da ima sastanak u vezi s BelTrekom." "Ne, na tome ne radim ve mjesec dana, kako bih se mogla koncentrirati na Triton i kupnju CyberComa. Mislila sam da sam ti to rekla." "Za to se s njima nalazite u New Yorku?" "Nathan Gamble ovaj je tjedan ondje. Ima stan na vrhu neke zgrade uz Central Par k. Milijarderi rade to god po ele. I tako ja putujem u New York." Jason se uspravi, lica toliko blijeda da joj se inilo da e mu pozliti. "Jasone, to se dogodilo?" ona ga sna no uhvati za rame. On se tada konano pribere i okrene prema njoj. Izraz njegova lica duboko ju je uz nemirio, a vi e od svega pritom je osjeala krivnju. "Sid, ja zapravo ne idem u Los Angeles zbog posla u vezi s Tritonom." Ona povue ruku koju je jo dr ala na njegovu ramenu i zagleda se u njega, oiju razrogae nih od prenera enosti. Svaka, i najmanja, sumnja protiv koje se posljednjih nekoli ko mjeseci tako vjerno borila sada je u jednom jedinom trenu izbila na povr inu. G rlo joj se posve osu ilo. "Kako to misli , Jasone?" "Mislim..." on duboko udahne i vrsto je stisne za dlan, "hou samo rei da na ovaj pu t ne idem u Tritonovo ime." "A u ije onda, tono, ime?" upita ona, zajapurena lica. "U svoje, u na e! To inim zbog nas, Sidney." Mr tei se, ona se nasloni na uzglavlje kreveta i prekri i ruke na prsima. "Jasone, is priat e mi to se dogaa, i to odmah."

On spusti pogled i stane se poigravati pokrivaem. Ona ga uhvati za bradu i pomno mu promotri lice. "Jasone?" Osjeala je kako se u njemu odvija velika borba. "Pret varaj se da je Badnja veer, du o." On uzdahne. "Idem u Los Angeles radi razgovora o poslu u jednoj drugoj tvrtki." Ona odmakne ruku. "Molim?" On nastavi brzo: "AllegraPort Technology, jedan od najveih proizvoaa specijaliziran og softwarea na svijetu. Ponudili su mi, no, dobro, ponudili su mi mjesto potpre dsjednika i kane me s vremenom pripremati za mjesto broj jedan. Tri puta vi e od s ada nje plae, divovske godi nje nagrade, mogunosti otkupa dionica, predivno osiguranje , cijela stvar, Sid. Pun pogodak." Njezino se lice istoga trena razvedri; ramena joj se opuste od olak anja. "I to je bila ta tvoja velika tajna? Jasone, pa to je divno. Za to mi nisi rekao?" "Nisam te elio dovesti u neugodan polo aj. Ti ipak zastupa Triton. Sav taj noni rad u uredu? Poku avao sam dovr iti svoje poslove. Nisam ih elio ostaviti na cjedilu. Trit on je mona tvrtka; nisam elio da se netko zbog neega naljuti." "Srce, nema zakona koji bi ti zabranio da prijede u drugu tvrtku. Bili bi sretni da znaju za takve novosti." "Upravo tako!" Gorina u njegovu glasu na trenutak ju je zbunila, no on urno nastav i prije nego to se njoj ukazala prilika da ga ne to o tome upita. "Platili bi nam i sve tro kove preseljenja. tovi e, s ovom bismo kuom lijepo zaradili, dovoljno da podm irimo sve raune." Ona se ukoi. "Preseljenje?" "Sjedi te Allegre je u Los Angelesu. Onamo bismo se preselili. Ako ne eli da prihvat im taj posao, po tovat u tvoju odluku." "Jasone, zna da moja tvrtka ima podru nicu u Los Angelesu. To e biti savr eno." Ona se ponovno nasloni na uzglavlje i zagleda u strop. Potom pogleda njega, s novom is krom u oima. "Da vidimo... uz tri puta veu plau, zaradu od kue i dionice, mo da bih mo gla i ne to ranije nego to sam oekivala postati profesionalnom majkom." On se nasmije i u trenutku kada ga je zagrlila, elei mu tako estitati. "Zbog toga sam se toliko iznenadio kada si mi rekla da ima sastanak s Tritonom." Ona ga zbunjeno pogleda. "Misle da sam uzeo nekoliko slobodnih dana kako bih sredio ne ke stvari u kui." "Oh... No, dobro, dragi, budi bez brige. Dr at u se te prie. Zna da postoji povjerlji v odnos izmeu odvjetnika i klijenta, ali i puno sna nija povjerljiva veza izmedu us paljene supruge i njezina velikog, prelijepog supruga." Njezine blage oi susrele su se s njegovim pogledom i ona sada usnama lagano dodirne njegov obraz. On spus ti noge preko ruba kreveta. "Hvala, mala, drago mi je to sam ti to rekao." Potom slegne ramenima. "No, dobro, sada bih mogao otii i pod tu . Mo da prije odlaska i oba vim par stvari." Prije nego to je uspio ustati, ona ga rukama vrsto obuhvati oko struka. "Voljela bih ti pomoi da ne to obavi , Jasone." On se okrene i pogleda je. Sada na sebi vi e nije imala ni ta; spavaica je le ala u pod no ju kreveta. Velikim grudima pritiskala mu je donji dio lea. On se nasmije i i jedn u ruku spusti niz njezina glatka lea, te je sa zahvalno u uhvati za podatnu stra njicu . "Uvijek sam govorio da ima najbolju guzu na svijetu, Sid." Ona zastenje. "Ako ovjek voli i koji dodatni jastui, ali radim na tome." Sna nim rukama uhvatio ju je ispod pazuha, pridi ui je tako da su im lica bila u isto j visini. Duboko joj se zagledav i u oi, ozbiljno je stisnuo usne i tek tada rekao: "Sada si ljep a nego kada sam te upoznao, Sidney Archer, i svakog te dana volim s ve vi e." Te rijei izgovorio je polagano i nje no, a ona je zbog njih, kao i uvijek, zadrhtala. Ali to nije bilo zbog rijei koje je upotrijebio. Takvih je rijei bilo u izobilju na svakoj polici s izlo enim estitkama. Stvar je bila u nainu na koji je t o rekao. Ta krajnja uvjerljivost, taj njegov pogled, taj njegov vrsti dodir na nj ezinoj ko i. Jason ponovno pogleda na sat i vragolasto se nasmije i. "Da bih stigao na avion mo ram krenuti za tri sata." Ona ga rukom obuhvati oko vrata i privue ga na sebe. "No, dobro, tri sata mogu po trajati cijelu vjenost."

DVA SATA POSLIJE, KOSE JO UVIJEK MOKRE OD TU IRANJA, JASON Archer hodnikom svoga doma do ao je do vrata malene sobe i otvorio ih. Ta je prost orija, namje tena kao maleni ured s raunalom, ormarima za spise, drvenim radnim sto lom i dvama malenim ormarima za knjige, bila pretrpana ali uredna. Jedan maleni prozor gledao je u tamu. Jason zatvori vrata svog malog ureda, izvadi klju iz ladice u radnome stolu i otk ljua najvi u ladicu ormara za spise. Na trenutak je zastao oslu kujui. To mu je pre lo u naviku ak i u sigurnosti vlastitoga doma. A to ga je odjednom duboko uznemirilo. Supruga mu je ponovno zaspala. Amy je vrsto spavala dvije sobe dalje. On otvori ladicu i iz nje izvadi staromodnu, izlizanu ko nu aktovku s dva remena i mjedenim kopama. Jason je otvori i iz nje izvadi praznu disketu. Upute koje je primio bile su posve precizne. Sve to ima treba snimiti na jednu disketu, u jednome primjerku isprintati sve dokumente i potom u ni titi sve ostalo. Staviv i disketu u raunalo, na nju je snimio sve ostale materijale koje je prikupio . Nakon toga, nekoliko je trenutaka zadr ao prst nad tipkom za brisanje, pripravan dr ati se uputa i izbrisati sve relevantne dokumente sa svog hard diska. Prst mu je, meutim, neodluno zadrhtao, te je na koncu ipak odluio povesti se za ins tinktom. Za samo nekoliko minuta nainio je jo jednu kopiju sadr aja diskete, a nakon toga s d iska u raunalu uklonio sve dokumente. Po to je nekoliko trenutaka na ekranu pomno p regledavao sadr aj druge diskete, jo je nekoliko minuta izvodio neke operacije na r aunalu. Dok je tako gledao ekran, tekst se pretvorio u hrpu besmislenih znakova. Pohranio je promjene, zatvorio dokument, izvadio drugu disketu i spremio je u ma lenu meko podstavljenu omotnicu koju je potom sakrio duboko u pokrajnji d ep aktov ke. Prema uputama, potom je isprintao sadr aj prve diskete, te isprintane stranice i disketu stavio u glavni pretinac torbe. Nakon toga uzeo je lisnicu i iz nje izvadio plastinu karticu kojom je ranije u ao u svoj ured. Vi e mu nee trebati. Ubacio je karticu u ladicu u radnome stolu i zatvo rio je. Pomno je promatrao aktovku, u mislima se udaljavajui od te malene sobe. Nije mu s e svidjelo to je lagao supruzi. To nije uinio nikada dotad, a osjeaj o tome da se i zvlaio bio mu je osobito oduran. No sve je sada na samome svr etku. Zadrhtao je pri sjetiv i se svih opasnosti kojima se izlo io. Jo se jednom stresao kada je pomislio k ako njegova supruga o tome ne zna apsolutno ni ta. U sebi je ponovno razmotrio cij eli plan. Pravac kojim e krenuti, korake za zavaravanje koje e poduzeti, kodna ime na Ijudi koji e ga doekivati. Unato svemu tome, misli su mu i dalje vrludale. Pogle dao je kroz prozor. Doimalo se kao da gleda preko obzora, dok su mu, s druge str ane naoala oi izgledale kao da postaju sve vee od silnih mogunosti koje je u urbano ra zmatrao. Nakon dana njeg dana pmi put moi e rei da su se svi rizici isplatili. Treba jo samo pre ivjeti danas. l,.etv~to pog ~ov~ je TAMU KOJA JE OBAVIJALA MEUNARODNU ZRANU LUKU DULLES US koro e raspr iti svitanje koje se ubrzano primicalo. Kada se novi dan poeo buditi i novo se svjetlo razlilo nebom, jedan se taksi zaustavio pred terminalom. Stra nja su se vrata otvorila i kroz njih je izi ao Jason Archer. U jednoj je ruci dr ao ko nu aktovku, a u drugoj crni metalni koveg u kojem se nalazilo njegovo prijenosno raun alo. Na glavu je stavio tamnozeleni e ir iroka oboda s ko nom vrpcom. Jason se nasmije i u trenutku kada mu je misli posve obuzelo prisjeanje na noa nje voen je ljubavi sa suprugom. Oboje su se nakon toga otu irali, no miris seksa ipak se z adr ao, a da je bilo vremena, Jason Archer sa suprugom bi vodio ljubav i drugi put . On na trenutak odlo i kofer s laptopom, ponovno posegne u vozilo i sa stra njeg sjed ala izvadi veliku platnenu torbu koju potom prebaci preko ramena. Na alteru Western Airlinesa Jason je pokazao vozaku dozvolu, uzeo rezervaciju sjed ala i kartu za ulazak u zrakoplov, te predao platnenu torbu. U jednom je trenutk u popravio ovratnik kaputa od devine dlake, jo ni e spustio e ir i popravio polo aj krav ate, na kojoj su se nalazili jedva primjetni spiralni uzorci zlatne, kestenjaste i svijetloplave boje. Nosio je tamnosive iroke hlae. Premda to nitko nije mogao u oiti, na nogama je imao bijeIe sportske arape, a crne cipele zapravo su bile tenis

ice. Nekoliko minuta kasnije Jason je kupio USA Today i kavu u plastinoj a i. Potom je pro ao kroz ureaj za otkrivanje metalnih predmeta. U autobusu kojim je trebao doi do terminala u sredi njem dijelu zrakoplovne luke bi lo je ispunjeno oko tri etvrtine mjesta. Jason je stajao meu mu karcima i enama odjev enima uglavnom poput njega: tamna odijela, pokoji traak boje negdje oko vrata, s kolicima prepunim tor bi vrsto stisnutim u umornim rukama. Jason ni u jednom trenutku nije odvojio ruku od ko ne aktovke; koveg s raunalom dr ao je izmeu nogu. Povremeno bi razgledao unutra njost autobusa, promatrajui pospane put nike. Potom bi nakon nekoliko trenutaka, dok se autobus polako probijao do termi nala medu uzletno-slijetnim stazama, vratio pogled na novine. Sjedei u velikoj otvorenoj ekaonici ispred izlaza 11, Jason pogleda na sat. Ubrzo e poeti ulazak putnika u zrakoplov. U jednom trenutku pogledao je kroz veliko stak lo i ugledao niz mla njaka tvrtke Western Airlines, s poznatim smeim i utim prugama, kako se spremaju za jutarnje letove. Mrlje ru iaste boje poele su se pojavljivati n a nebu dok se sunce polako uzdizalo i poelo obasjavati Istonu obalu. Vjetar je u es tokim naletima udarao o debelo staklo; osoblje koje je pripremalo zrakoplove nag injalo se prema naprijed, borei se protiv nevidljivih sila prirode. Prava zima poe t e uskoro, a vjetar i ledene padaline pokrivat e cijelo podruje sve do travnja. Jason iz unutarnjeg d epa izvadi kartu za ulazak u zrakoplov i proita navedene poda tke: let broj 3223 tvrtke Western Airlines iz washingtonske zrane luke Dulles do meunarodnog aerodroma u Los Angelesu stii e izravno, bez presjedanja i zaustavljanj a. Jason se rodio i odrastao na irem podruju Los Angelesa, no ondje nije bio ve vi e od dvije godine. Na suprotnoj strani prolaza kroz divovski terminal, zrakoplov W estern Airlinesa za Seattle, uz kratko zaustavljanje u Chicagu, takoder e poeti pr imati putnike. Jason ovla i usne, osjeajui kako mu ivanim sustavom kola isti strah. Jo e nekoliko puta progutao slinu, kako bi ubla io suhou u grlu. Popiv i kavu, prelistao je novine, malodu no primjeujui svjetske tragedije i jad kako preplavljuju sve aroli ke stranice. Dok je pogledom prelazio naslovima, Jason je primijetio nekog mu karca kako odluno koraa sredi njim prolazom. Bio je to ovjek visok gotovo stotinu osamdeset pet centim etara, vitak i plave kose. Na sebi je imao kaput od devine dlake i iroke tamnosiv e hlae. Oko vrata mu se isticala kravata posve jednaka Jasonovoj. Poput Jasona, n osio je ko nu torbu i crni koveg za laptop. U ruci u kojoj je nosio raunalo dr ao je i bijelu omotnicu. Jason brzo ustane i ue u mu ki nu nik. Upravo se bio otvorio nakon i enja. U av i u posljednju kabinu, Jason zakljua vrata, objesi kaput na vje alicu na vratima, otvori ko nu aktovku i iz nje izvue veliku sklopivu najlonsku vreicu. Iz nje je izva dio zrcalo dimenzija deset puta dvadeset centimetara. Prislonio ga je na pregrad u, na kojoj se zadr alo zahvaljujui magnetnome dr au. Potom je izvadio debele tamne na oale i stavio ih umjesto svojih naoala sa ianim okvirom, te prilijepio brkove. Kratk a perika odgovarala je posve crnim brkovima. Svukao je kravatu i sako, strpao ih u vreu i odjenuo gornji dio trenirke sa znakom washingtonskih Huskiesa3. Svukao je i iroke hlae i ostao u donjem dijelu jednake trenirke. Tenisice sada na njemu v i e nisu izgledale neskladno. Zimski kaput mogao se nositi s obiju strana i sada j e bio okrenut tako da je s vanjske strane bio tamnoplave boje. Jason pogleda u o gledalo kako bi jo jednom provjerio izgled. Ko na aktovka i metalni koveg sada su ta koder nestali u plastinoj vrei, zajedno sa zrcalom. e ir je ostavio na metalnoj vje ali ci sa stra nje strane vrata kabine. Otkljuav i vrata, izi ao je i pri ao umivaoniku. Oprav i ruke, Jason se u zrcalu pomno zagledao u svoje novo lice s naoalama. U zrca lu je tako ugledao i onog visokog plavokosog mu karca kojeg je ve vidio kako se poj avljuje na vratima, prilazi kabini iz koje je Jason upravo bio izi ao, te zatvara vrata. Jason pomno osu i ruke i popravi novu kosu. U tom trenutku onaj je mu karac v e izi ao iz kabine, na glavi nosei Jasonov e ir. Bez nove odjee i detalja, Jason i taj u karac mogli su bez pote koa proi kao blizanci. Izlazei iz nu nika, na trenutak su se s darili. Jason je brzo promrmljao ispriku; drugi ga mu karac ni u jednom trenutku n ije pogledao. Brzo je oti ao dalje, u d ep ko ulje strpav i Jasonovu avionsku kartu, dok je Jason u d ep kaputa stavio bijelu omotnicu. Jason se upravo spremao vratiti na svoje sjedalo kada je podignuo pogled prema n izu telefonskih govornica. Na trenutak neodluno zastav i, brzo im je pri ao i okrenuo

broj. "Sid?" . "Jasone?" Sidney se istovremeno odijevala, hranila Amy Archer koja joj se opiral a i pospremala spise u aktovku. " to se dogodilo? Avion kasni?" 3 Sportska (ko arka ka) momad sveuili ta University of Washington, iz Seattlea, u savezn oj dr avi Washington. "Ne, ne, polijee za nekoliko minuta." Za utio je u trenutku kada je ugledao svoj no vi izgled na blistavoj metalnoj ploi telefonskoga aparata. Osjeao je nelagodu zbog toga to sa suprugom razgovara tako preru en. Sidney se borila s Amynim kaputiem. "Pa... je li sve u redu?" "Jest, samo sam te e lio uti, vidjeti kakva je situacija kod vas." Sidney oajno uzdahne. "Evo kakva je situacija u nekoliko rijei: Ja kasnim, tvoja ki kao i obino uope ne eli suraivati, a ja sam upravo uvidjela da sa m kartu za avion i neke dokumente koje trebam ostavila na poslu, to znai da umjest o slobodnih pola sata mo da imam desetak sekundi..." "Oprosti... oprosti Sid, samo... Samo sam..." Jason vrsto stisne najlonsku vreu. D anas je taj posljednji dan. Posljednji dan, neprestano je ponavljao samome sebi. Dogodi li mu se ne to, bilo to - ne uspije li se zbog nekog razloga, unato svim mje rama opreza, vratiti - ona to nikada nee doznati, zar ne? Sidney je sada ve bila na rubu eksplozije. Amy joj je upravo po kaputu prolila zd jelicu s kolutiima od itarica i dobar dio mlijeka uspio je ui u njezinu pretrpanu a ktovku dok je nastojala zadr ati slu alicu pod bradom. "Moram ii, Jasone." "Ne, Sid, ekaj, trebam ti rei ne to to..." Sidney ustane. Njezin ton vi e nije dopu tao kompromise, dok je pogledom prelazila te tu koju je poinila njihova dvogodi njakinja, koja je sada prkosno promatrala majku, oblikom brade podsjeajui upravo na nju. "Jasone, to e morati priekati. I ja idem na avion. Zbogom." Ona spusti slu alicu i pod jednu ruku epa ker koja se otimala. Uza it ne pahuljice i sve ostalo, izi le su iz kue. Jason polako odlo i slu alicu i okrene se od aparata. Ve stoti put duboko je uzdahnuo i pomolio se za to da taj dan zavr i onako kako je bilo predvideno planom. Tada n ije primijetio mu karca koji je nehajno pogledao u njegovu smjeru i zatim se urno o krenuo na drugu stranu. Ne to ranije, isti taj mu karac pro ao je kraj njega prije neg o to se preru io u mu kome nu niku. Zapravo, pro ao je toliko blizu njega da je uspio pro tati ime ispisano na njegovoj putnoj torbi. Bio je to jedan malen ali znaajan Jas onov propust, budui da je na naljepnici stajalo njegovo pravo ime s adresom. Ve nekoliko minuta kasnije Jason je stajao u redu putnika za ulazak u zrakoplov. Izvadio je bijelu omotnicu koju je dobio od onog mu karca u nu niku i iz nje izvukao avionsku akrtu. Pitao se kako e biti u Seattleu. Pogledao je na drugu stranu pro laza na vrijeme kako bi ugledao svog "blizanca" kako se ukrcava u zrakoplov za L os Angeles. A onda je Jason naas uoio jo jednog putnika u redu za zrakoplov za Los Angeles. Bio je visok, vitak i elav na tjemenu, dok mu je etvrtasto lice dobrim di jelom bilo pokriveno velikom gustom bradom. Izra ajne su mu crte lica bile nekako poznate, no Jason ipak nije uspijevao nekamo ga smjestiti prije nego to se izgubi o kroz vrata, odlazei prema zrakoplovu. Jason samo slegne ramenima, spremno preda kartu za ulazak i krene prema ulazu u zrakoplov. NEPUNIH POLA SATA KASNIJE, DOK JE ARTHUR LIEBERMAN LE AO spljo ten na zemlji, a vrtlozi crnoga dima uzdizali se prema bijelim oblacima, na stotine kilometara sjeverno od tog mjesta, Jason Archer otvorio je, polako pijui svje e spravljenu kavu, prijenosno raunalo. Smije ei se, pogledao je kroz prozor zrako plova koji je jurio prema Chicagu. Prvi dio putovanja protekao je bez i najmanje pote koe, a kapetan je upravo najavio miran let sve do odredi ta. peto pog~av~je SIDNEY ARCHER NESTRPLJIVO JE PRITISNULA SIRENU I AUTOMOBIL IS pred nje pojurio je kroz zeleno svjetlo. Refleksnom kretnjom pogledala je na str a nje sjedalo u retrovizoru svogForda F~plorera. Amy je vrsto spavaIa u djejoj sjeda lici, iz ruice nikako ne ispu tajui Winnie Pooha. Poput majke, imala je gustu plavu kosu, izra enu bradu i tanak nos. Zaigrane plave oi i velik dio sklada u dr anju i po kretima naslijedila je od oca, premda je Sidney na fakultetu bila odlino i vi e neg o vitko krilo enske ko arka ke momadi. Ona skrene na asfaltirano parkirali te i zaustavi se na mjestu pred niskim zdanjem

od opeka. Izi av i, otvorila je stra nja vrata Forda i nje no otkopala pojasove, pazei d ponese i Winnie Pooha i Amynu torbicu. Potom je podignula kapuljau djetetova kap utia i svojim joj kaputom za titila lice od ledenoga vjetra. Iznad dvokrilnih stakl enih vrata stajao je natpis: VRTI OKRUGA JEFFERSON. Na av i se unutra, Sidney je Amy svukla kaputi, jo nekoliko trenutaka bri ui ostatke it pahuljica, te provjerila jesu li u vreici sve namirnice i potrep tine, prije nego t o e je predati Karen, jednoj od odgojiteljica. Prednji dio Karenina kombinezona v e je bio umrljan crvenom vo tanom bojom, dok joj se na desnome rukavu vidjela velik a mrlja koja je izgledala poput ostatka elea od grejpa. "Bok, Amy. Imamo nekoliko novih igraaka koje e te vjerojatno zanimati." Karen klek ne pred nju. Amy je i dalje vrsto dr ala medvjedia, iz malenih usta uope ne ispu tajui esni palac. Sidney pridigne Amynu vreicu. "Grah i hrenovke, ne to soka i banana. Ve je dorukovala . ips i kola ako bude doista dobra. Neka oko podneva odspava malo du e, Karen, prote kle je noi spavala jako nemirno." Karen ispru i prst prema Amy kako bi ga ona uhvatila. "U redu, gospoo Archer. Amy j e uvijek dobra, zar ne, srce?" Sidney klekne i kratko poljubi ker u obraz. "Tako je. Osim kada ne eli jesti, spav ati ili nas poslu ati." Karen je imala sina pribli no iste dobi. Dvije majke s razumijevanjem su se nasmij e ile. "Doi u veeras do pola osam, Karen." "U redu, gospoo." "Bok, mama. Vojim te." Sidney se okrene i ugleda Amy kako joj ma e. Maleni su prsti lepr ali gore-dolje. On a o tro ocrtana brada sada se ve bila razvukla u slatku malenu izboinu, a s njom je nestalo i majine srditosti zbog jutro nje borbe. Sidney joj odmahne. "I ja tebe. Veeras emo kupiti sladoled, srce, nakon veere. I tata e sigurno nazvati kako bi te uo, mo e?" Na Amynu licu pojavio se predivan osmijeh. Trideset minuta kasnije Sidney se zaustavila na vi eeta nome parkirali tu svoga ureda, uzela aktovku sa suvozaeva mjesta i zalupila vratima d ipa trei prema dizalu. Ledeni vjetar koji je dopirao kroz ulaz u podzemno parkirali te razbistrio joj je misli. Ubrzo e poeti koristiti stari kameni kamin u dnevnoj sobi. S vremenom je zavoljel a miris vatre; bio je ugodan i donosio je osjeaj sigurnosti. Zbog dolaska zime poe la je razmi ljati o Bo iu. Bit e to prvi prosinac u kojem e Amy doista moi u ivati. Sid osjeti kako se sve vi e raduje nadolazeim blagdanima. Za Dan zahvalnosti posjetit e njezine roditelje, no ove godine Jason, Sidney i Amy ostat e za Bo i kod kue. Samo n jih troje. Uz pucketanje vatre, veliko srebrno bo ino drvce i pravo brdo darova za njihovu djevojicu. Premda je slu beno radila samo dio radnoga vremena, i dalje je bila jedna od najvr jednijih odvjetnica u tvrtki. Vi i partneri u tvrtki Tyler, Stone samo bi se nasmi je ili kad god bi pro li kraj ureda Sidney Archer i uvidjeli kako njihov dio zajednik oga financijskog kolaa raste zahvaljujui njezinu trudu. Premda su vjerojatno dr ali kako je iskori tavaju, Sidney je imala i vlastiti plan. Aran man sa samo dijelom rad noga vremena bio je tek privremena mjera. Sidney se uvijek mo e baviti odvjetnikim pozivom; meutim, pru a joj se samo jedna mogunost da bude majka Amy u najranijem dje tinjstvu. Staru kuu od kamena i opeke kupili su gotovo upola cijene zbog svega to je trebalo popraviti i obnoviti. Sidney i Jason dovr ili su taj posao tijekom posljednje dvi je godine, uz pomo skupine manjih poduzetnika i po cijenama o kojima se estoko pre govaralo. Jaguara su zamijenili rasklimanim est godina starim Fordom. Posljednji od velikih studentskih kredita bio je gotovo otplaen, a zdravim razumom i rtvovanj em mjesene su ivotne tro kove smanjili gotovo upola. Jo godinu dana i Archerovi e se p osve osloboditi dugova. U mislima se vratila na one ranojutarnje sate. Novosti koje joj je Jason priopio bile su uistinu okantne. No osjeala je kako joj se kutovi usana razvlae pri pomisli na posljedice. Ponosila se Jasonom. Zaslu io je takav uspjeh, vi e od ikoga. Po sve mu sudei, bit e to uspje na godina. Nakon sveg tog nonog rada. Vjerojatno je rje avao p ojedinosti vezane za svoje obveze. A ona se sve te sate i sate tako nepotrebno b rinula. Sada joj je bilo ao to ga je na telefonu onako prekinula. Za to e mu se odu i ti kada se vrati.

Sidney izic~e iz dizala, po uri rasko no namje tenim hodnikom i otvori vrata svoga ure da. Prvo je provjerila e-mail i poruke ostavljene na telefonskoj sekretarici; ni jedna nije zahtijevala hitno djelovanje. Potom je ispunila aktovku dokumentima k oje e trebati na putu, sa stolca, gdje ih je ostavila njezina tajnica, pokupila j e karte za zrakoplov i spremila prijenosno raunalo u kove i. Snimila je poruke u koji ma je dala sva potrebna obja njenja tajnici i jo etvero odvjetnika iz tvrtke koji su joj pomagali u raznim poslovima. Optereena novom prtljagom, uspjela je nekako ot eturati do dizala. Sidney se prijavila na alteru USAira u zranoj luci National i ve nekoliko minuta ka snije na la se na svome mjestu u Boeingu 737. Bila je uvjerena da e zrakoplov polet jeti tono na vrijeme i za predvidenih pedeset minuta stii do newyor koga aerodroma L a Guardia. Na alost, vo nja od aerodroma do grada traje gotovo jednako koliko i pre valjivanje kojih tri stotine sedamdeset kilometara od glavnoga grada do financij ske prijestolnice svijeta. Zrakoplov je, kao i uvijek, bio pun. Smjestiv i se, primijetila je da kraj nje sje di postariji mu karac u staromodnom trodijelnom odijelu s prugama. Na pomno izglaan oj ko ulji sa zakopanim vrhovima ovratnika isticala se jarkocrvena kravata svezana u irok vor. U krilu je dr ao izlizanu ko nu aktovku. Tanki dlanovi nervozno su mu se sklapali i razdvajali dok je pogledavao kroz prozor. Oko u nih resica vidjeli su m u se maleni uperci sijedih dlaka. Ovratnik ko ulje opu teno mu je visio oko tankoga v rata, poput zidova koji su se otrgnuli od temelja. Sidney na njegovoj lijevoj sl jepooici i gornjoj usni primijeti krupne gra ke znoja. Zrakoplov se polako probijao do glavne piste. Zujanje zakrilaca koja su se spu tal a u polo aj za polijetanje nekako ga je, inilo se, primirilo. On se obrati Sidney. "Sada jo oslu kujem samo to", ree dubokim, hrapavim glasom obilje enim naglaskom koji je jasno pokazivao da je cijeli ivot proveo na Jugu. Sidney ga zbunjeno pogleda. " to?" On joj prstom poka e kroz maleni prozor. "Morate biti sigurni da su dobro postavil i ta prokleta zakrilca, tako da se ovo nekako podigne sa zemlje. Sjeate se onog a viona u Detroitu?" Uz ju njako razvlaenje, naziv tog grada izgovorio je kao da se sa stoji od dviju rijei. "Prokleti su piloti zaboravili ispravno postaviti zakrilca i tako usmrtili sve putnike i posadu, osim one djevojice." Sidney na trenutak pogleda kroz prozor. "Uvjerena sam da su piloti toga posve sv jesni", odvrati mu. Potom u sebi uzdahne. Jo joj je samo trebalo mjesto pokraj ne rvoznoga putnika. Sidney se vrati svojim bilje kama koje e joj poslu iti pri izlaganj u, prije nego to stjuardese od svih zatra e da sve stvari stave pod sjedala. Dok su stjuardese jo jednom obilazile i provjeravale sva mjesta, ona je vratila papire u aktovku i spremila je pod sjedalo pred sobom. Pogledala je kroz prozor i ugled ala tamnu, vjetrom ibanu povr inu rijeke Potomac. Jata galebova bila su se raspored ila rijekom; iz daljine su izgledala poput uskovitlanih komadia papira. Kapetan j e kratko objavio kako je USAirov zrakoplov sljedei na redu za polijetanje. Nekoliko sekundi kasnije avion se elegantno uzdignuo s piste. Skrenuv i ulijevo, k ako bi izbjegao zabranjenu zonu preleta iznad zgrada Kongresa i Bijele kue, stao se brzo uzdizati prema visini na kojoj e nastaviti let. Nekoliko minuta po to se zrakoplov ispravio na visini od devet tisua esto metara, st juardese su stigle s napitcima i Sidney je uzela alicu aja i obvezatnu vreicu slani h kikirikija. Postariji mu karac do nje na stjuardesin je upit samo odmahnuo glavom i nastavio nervozno gledati k roz prozor. Sidney se sagne i izvue aktovku, u nadi da bi sljedeih pola sata mogla ne to korisno raditi. Udobno se naslonila i iz torbe uzela nekoliko papira. U trenutku kada i h je poela letimino itati, primijetila je kako onaj mu karac jo uvijek pogledava kroz prozor; cijelo sitno tijelo bilo mu je napeto dok je u svakom trenutku osIu kivao ne bi li uo kakav neuobiajen zvuk koji bi najavio katastrofu. ile na vratu bile su mu se izboile; dlanovima je vrsto stiskao naslone za ruke. Uobiajene muke ne tako r ijetkih paniara. Izraz lica tada joj se smek ao. Ve je i taj strah vi e nego dovoljan. Uvjerenost u to kako ste u tom strahu sami samo jo pogor ava situaciju. Ona ga bla go potap e po ruci i nasmije i mu se. On je brzo pogleda i s nelagodom razvue usne, v e pone to porumenjela lica. "Ovaj je let toliko uobiajen da sam uvjerena da su ve sredili sve pote koe", ree ona,

tihim i umirujuim glasom. On joj se ponovno nasmije i i protrlja dlanove kako bi obnovio optok krvi. "Posve ste u praw... gospodo." "Sidney, Sidney Archer." "Zovu me George Beard. Drago mi je, Sidney." Potom su se vrsto rukovaIi. Beard tada naglo pogleda kroz prozor, prema pahuljastim bijelim oblacima. Sunano je svjetlo bilo jarko i prodorno. On djelomino navue prozorski zaslon. "Godinama s am letio tako prokleto esto, da bi ovjek pomislio da u se na to naviknuti." "Vo nja zrakoplovom mo e biti neugodna svakome, George, koliko god esto letjeli", odg ovori Sidney ljubazno. "No letenje nije ni blizu u asima koji nas ekaju u taksijima kojima emo se probijati do grada." Oboje su se nasmijali. Beard je tada blago poskoio, u trenutku kada se zrakoplov na ao u poveem zranom d epu. Lice mu je ponovno posve problijedjelo. "esto putujete u N ew York, George?" nastojala je zadr avati njegov pogled na svojim oima. Nikada nije imala pote koa ni s jednom vrstom prijevoznih sredstava. No otkako je rodila Amy, u njoj bi se javljali jedva primjetni zameci straha kad god bi ulazila u zrakopl ov ili vlak, ak i u vlastiti automobil. Sa da je pomno promatrala Beardovo lice. Starac je ponovno postao sav napet, dok je zrakoplov lagano poskakivao. "George, sve je u redu. Ovo je samo mala turbulenc ija." On duboko udahne i konano je pogleda izravno u oi. "U upravnom sam odboru dviju tv rtki sa sjedi tem u New Yorku. Gore putujem dvaput godi nje." Sidney vrati pogled na svoje dokumente, odjednom se neega prisjetiv i. Tada se namr t i. Na etvrtoj stranici uoila je pogre ku. To e trebati ispraviti kada stigne u grad. George Beard tada joj dodirne ruku. "Bit e, ipak, da smo barem za danas sigurni. Hou rei, koliko se esto dogadaju dvije avionske nesree u istome danu? Samo mi to rec ite..." Zaokupljena mislima o poslu, Sidney mu nije odmah odgovorila. Na koncu se okrenu la prema njemu i pogledala ga pomalo stisnuv i kapke. "Molim?" Beard se povjerljivo nagne prema njoj i prigu enim glasom ree: "Rano jutros iz Rich monda sam doputovao jednim od onih malih aviona. Na National smo stigli oko osam . uo sam razgovor dvojice pilota. Nisam mogao vjerovati. Bili su u asno nervozni, t o vam mogu pouzdano rei. Dovraga, i ja bih bio nervozan." Na Sidneynu licu jasno se odra avala zbunjenost. "O emu to govorite?" Beard se jo vi e nagne prema njoj. "Ne znam zna li se to u javnosti, no slu ni mi apa rat sada, s novim baterijama, radi p~no bolje, tako da su ti tipovi mo da mislili kako ih ne ujem." Tada je dramatino za utio, brzo pogledavajui oko sebe, a onda ponov no gledajui Sidney. "Rano jutros sru io se jedan zrakoplov. Nitko nije pre ivio". Pro matrao ju je, dok su mu se upave obrve trzale poput majega repa. U jednome trenutku Sidney se uinilo da su joj svi vitalni organi prestali funkcio nirati. "Gdje?" Beard odmahne glavom. "To nisam uspio uti. Meutim, svakako je bila rije o mla njaku i to poveemu, koliko sam uo. Izgleda da se jednostavno sru io s neba. Bit e da su zbog toga bili tako nervozni. Hou rei, i kada ne znate uzrok, stvar je jednako u asna, n e?" "Znate li iji je bio zrakoplov?" On ponovno odmahne glavom. "Ali, mislim da emo to ubrzo doznati. Bit e ve zasigurno na televiziji kada stignemo u New York. S aerodroma sam nazvao suprugu i rekao joj da je sve u redu. Dovraga, ona dakako jo i nije bila ula za tu nesreu, no nisam elio da se brine uje li za to na televiziji ili negdje." Sidney pogleda njegovu jarkocrvenu kravatu. Odjednom je poprimila izgled velike, svje e rane, divovskoga otvora na vratu. Kolika je vjerojatnost - to jednostavno nije mogue. Ona odmahne glavom i zagleda se pred sebe. Tono ispred nje nalazila se mogunost trenutanog rje enja njezinih briga. Ona ubaci kreditnu karticu u prorez na naslonu sjedala ispred sebe, podigne slu alicu i ve trenutak kasnije pone nazivati Jasonov pager SkyWord. Nije imala njegov novi broj mobilnog telefona; osim toga, za vrijeme leta on bi obino iskljuivao aparat. Osoblje u zrakoplovu u dvije ga je prilike ukorilo zbog primanja poziva tijekom leta. Svim se srcem nadala da nije zaboravio pager. Ona pogleda na runi sat. Sada bi trebao biti negdje nad srednji m Zapadom, no pager je zahvaljujui satelitskoj tehnologiji bez pote koa mogao primat i poruke i u zrakoplovu. Medutim, on nije mogao nazvati nju; 737 kojim je putova

la za to jo nije bio opremljen. Stoga mu je na pageru ostavila broj u svome uredu . Priekat e jo deset minuta, a onda nazvati tajnicu. Pro lo je deset minuta i ona je nazvala svoj ured. Tajnica joj se javila po to je te lefon zazvonio drugi put. Ne, njezin suprug nije nazvao. Na Sidneynu molbu, sekr etarica je preslu ala i snimljene poruke. Ni ondje nije bilo niega. Tajnica nije ula ni za kakvu zrakoplovnu nesreu. Sidney se ve poela pitati je li George Beard pogre n o shvatio razgovor dvojice pilota. Vjerojatno je sjedio i zami ljao sve mogue katas trofe, no ona se sada morala uvjeriti u pravo stanje stvari. Grozniavo se poku aval a prisjetiti tvrtke ijim je avionom njezin suprug po ao na put. Nazvala je informac ije i dobila broj United Airlinesa. Kada se konano probila do nekog ljudskog bia, doznala je da ta tvrtka rano ujutro uistinu ima let s Dullesa za Los Angeles, al i da nema izvje taja ni o kakvoj nesrei. inilo se da ena o tome ne eli razgovarati tel efonom i Sidney je odlo ila slu alicu ispunjena novim sumnjama. Nakon toga je nazval a American Airlines, a potom Western Airlines. Ni u jednoj od tih tvrtki nije mo gla doi do stvarne osobe; slu ala je samo snimljene poruke. inilo se da su linije preoptereene pozivima. Poku ala je jo jednom, no uinak je bio jednak. Tijelo j oj je polako poela obuzimati neka obamrlost. George Beard ponovno joj dodirne ruk u. "Sidney... gospoo, jeste li dobro?" Sidney mu ne odgovori. Nastavila je nepomin o gledati pred sebe, ne registrirajui ni ta osim uvjerenosti kako e odjuriti iz zrak oplova im se spusti. ~esto po9~av~je JASON ARCHER POGLEDA PAGER I BROJEVE KOJI SU SE POJAVILI NA malome ekranu. Protrljao je bradu, skinuo naoale i obrisao ih ubrusom koji je dob io uz objed. Bio je to izravni broj u uredu njegove supruge. Poput zrakoplova ko jim je putovala njegova supruga i DC-10 u kojem se nalazio imao je mobilne telef one ugradene u naslon svakog drugog sjedala. Ve je posegnuo za telefonom, a onda se predomislio. Znao je da je Sidney danas u newyor koj podru nici svoje tvrtke, zbo g ega ga je taj broj iz Washingtona zbunio. U jednom u asnom trenutku pomislio je k ako se ne to mo da dogodilo Amy. Ponovno je pogledao na pager. Poziv je upuen u pola deset po vremenu na Istonoj obali. On odmahne glavom. U to vrijeme njegova je sup ruga morala biti u zrakoplovu, na pola puta do New Yorka. To nije moglo imati ni kakve veze s Amy. Njihova je ki u vrtiu trebala biti jo od prije osam. Je li ga naz vala kako bi mu se ispriala zbog toga to je ujutro onako prekinula razgovor? To, z akljuio je, nije nimalo vjerojatno. Nije se moglo rei ak ni da su se porjekali. To j ednostavno nije imalo smisla. Za to bi ga, zaboga, zvala iz aviona i ostavljala br oj u uredu iako je znala da je u uredu nee biti? Lice mu je tada odjednom problijedjeIo. Osim ako to nije bio poziv njegove ene. S obzirom na sve bizarne okolnosti, Jason zakljui kako ga vjerojatno nije nazvala supruga. Potom stane instinktivno gledati oko sebe. Na spu tenome ekranu prikaziva o se neki dosadan film. On se nasloni i plastinom liicom promije a ostatak kave. Stjuardese su uklanjale plad njeve s jelom i nudile jastuke i pokrivae. Jason za titniki uhvati ruku ko ne aktovke. Potom pogleda kove i s raunalom koji je stajao pod sjedalom ispred njega. Mo da joj je put otkazan; meutim, Gamble je ve u New Yorku, a Nathanu Gambleu nitko ne otkazuje sastanke, Jason je to dobro znao. Usto, posao preuzimanja CyberComa u ao je u klj unu fazu. On se sada jo dublje zavali u sjedalo, prstom se poigravajui pagerom SkyWord. Nazo ve li enin ured, to e se dogoditi? Hoe li ga spojiti s New Yorkom? Treba li nazvati kui i preslu ati poruke? Za svaku opciju u ovoj se fazi morao poslu iti mobilnim tele fonom u zrakoplovu. U aktovci je imao posve nov i vrlo sofisticiran model telefo na, koji je raspolagao najnovijim mogunostima osiguravanja i kodiranja; meutim, pr avila zranog prijevoznika zabranjivala su mu njegovu uporabu. Morao bi se poslu iti telefonom ugraenim u zrakoplov, a u tom sluaju morao bi se poslu iti i kreditnom il i telefonskom karticom. A linija ne bi bila sigurna. Na taj nain bilo bi mogue, ko liko god vjerojatnost za to bila mala, utvrditi i gdje se nalazi. U najmanju ruk u, postojao bi jasan trag. Sada je trebao biti na putu za Los Angeles; umjesto t oga, nalazio se deset tisua metara iznad Denvera, u Coloradu, putujui prema sjever ozapadu zemlje, prema obali Tihog oceana. Taj neoekivani problem silno ga je muio nakon sveg tog pomnog planiranja. Nadao se da taj poziv ne nagovje uje probleme u n eposrednoj budunosti.

Jason ponovno pogleda pager. SkyWordovi pageri imali su i uslugu kratkih vijesti , tako da su se najnovije informacije na ekranu pojavljivale nekoliko puta na da n. Novosti iz svijeta politike i financija koje su prelazile ekranom trenutano ga nisu zanimale. Jo je nekoliko minuta razmi ljao o poruci koju mu je navodno uputil a supruga, a onda je tu poruku izbrisao i na u i ponovno stavio slu alice. Meutim, mi sli su mu bile daleko od slika koje su se pojavljivale na ekranu. SIDNEY JE JURILA PRETRPANIM TERMINALOM NA LA GUARDIJI, DOK su joj dvije torbe udarale po nogama u najlonskim arapama. Tog mladog mu karca nije primijetila sve dok se zamalo nisu sudarili. "Sidney Archer?" Imao je dvadeset i koju godinu i bio je odjeven u crno odijelo s kravatom, a na smeoj kovravoj kosi nosio je vozaku kapu. Ona se za ustavi i pogleda ga, ni ta ne shvaajui. Dok je ekala da joj priopi tu stra nu novost, o jeala je kako joj valovi stra ha potresaju cijelo tijelo. A onda je u njegovoj ruci opazila maleni natpis na k ojem je stajalo njezino ime i tada osjeti kako joj se cijelo tijelo opu ta od olak a nja. Njezina je tvrtka u zranu luku uputila automobil kako bi je prebacio do ured a na Manhattanu. Na to je bila posve zaboravila. Sada polako kimne i osjeti kako joj krv poinje iznova kolati tijelom. Mladi uzme jednu od njezinih torbi i povede je prema izlazu. "Opis su mi dali u v a em uredu. Volim imati opis za sluaj da ljudi ne uoe natpis. Ovdje su svi u urbi, pr ezauzeti, znate ve. Treba vam dobar rezervni sustav. Automobil je pred izlazom. N o, mo da bi bilo dobro da zakopate kaput, jer je vani jako hladno." Dok su prolazili kraj altera za prijem putnika, Sidney je na trenutak neodluno zas tala. Dugaki redovi razvlaili su se od altera raznih zranih prijevoznika dok su prtl jagom preoptereeni putnici junaki nastojali nositi se sa zahtjevima svijeta za koj i se sve vi e inilo da nadilazi Ijudske mogunosti. Pogledom je brzo tra ila nekoga tko bi mogao izgledati poput kakvog besposlenog du nosnika neke aviotvrtke. Vidjela j e samo nosae kako posve smireno prebacuju prtljagu s mjesta na mjesto, usred hist erije uspanienih putnika. Bio je to kaos, ali uobiajeni kaos. A to je dobro, zar n e? Voza je pogleda. "Je li sve u redu, gospoo Archer? Nije vam dobro?" Ona je u poslj ednjih nekoliko sekundi jo vi e problijedjela. "U limuzini imam ne to aspirina Odmah e vam pomoi. I meni je zlo od tih aviona. Od sveg tog zraka koji samo kru i i uvijek je ustajao. Znate to, uhvatite malo svje ega zraka i sve e biti u najboIjem redu. A ko se zrak u New Yorku uope mo e nazvati svje im." On se nasmije i. Osmijeha je s njegova lica naglo nestalo u trenutku kada je ona odjurila od njeg a. "Gospoo Archer...?" On pojuri za njom. Sidney prie nekoj eni u odori, koja je, barem po oznakama, radila za American Airl ines. Sidney je trebalo nekoliko trenutaka kako bi formulirala pitanje. Mlada ena razrogaeno ju je pogledala. "Nisam ula ni ta takvo." ena je govorila prigu eno, kako ne bi sluajno uzbunila prolazn ike. "Gdje ste to uli?" Kada joj je Sidney odgovorila, ena se nasmije ila. Tada je k raj njih ve bio i voza. "Upravo sam dobila najnoviji izvje taj, gospoo. Da se ne to tak vo dogodilo jednom od na ih zrakoplova, znali bismo za to. Budite uvjereni da bismo z nali." "Ali to ako se to upravo dogodilo? Hou rei..." Sidneyn glas postajao je sve vi i. "Gospoo, sve je u redu, razumijete? Doista. Nema razloga za zabrinutost. Ovo je d aleko najsigurniji nain putovanja." ena tada vrsto stisne Sidneynu ruku, pogleda vo zaa uz osmijeh pun suosjeanja, a potom se okrene i udalji. Sidney je jo nekoliko trenutaka ostala na mjestu, nepomino gledajui za enom. Potom j e duboko udahnula, pogledala oko sebe i u oaju odmahnula glavom. Ponovno je poela koraati prema izlazu i tek tada pogledala je vozaa, kao da ga sad vidi prvi put. " Kako se zovete?" "Tom, Tom Richards. Zovu me Tommy." "Tommy, jeste li jutros dugo bili na aerodro mu?" "Oh, oko pol' sata. Ovamo volim doi rano. Glavobolje zbog prometa nisu potrebne p oslovnim ljudima... ovaj, osobama, znate, koje..." Stigli su i do izlaza i o tar, nemilosrdan vjetar zarumenio joj je obraze. Sidney

na trenutak gotovo posrne i Tommy je uhvati pod ruku kako bi je zaustavio. "Gospodo, ne izgledate mi dobro. Hoete da vas odvezem do lijenika ili tak' ne to?" Sidney ponovno uspostavi ravnote u. "Dobro mi je. Samo podimo do auta." On slegne ramenima, a ona za njim poe do blistavog crnog Lincoln Town Cara. Dok j e ulazila, pridr avao joj je vrata. Udobno se naslonila i nekoliko puta duboko udahnula. Tommy je sjeo za upravlja i pokrenuo motor. Pogledao ju je u retrovizoru. "ujte, doista ne bih volio biti nap oran, ali jeste li sigurni da vam je dobro?" Ona kimne i uspije se na trenutak nasmije iti. "Dobro mi je, hvala." Potom duboko udahne, otkopa kaput, izravna rubove haljine i prekri i noge. U automobilu je bilo vrlo toplo i nakon onog udara hladnoe zapravo se i nije osjeala osobito dobro. Sad a pogleda u vozaev zatiljak. "Tommy, jeste li danas uli to o nekakvome padu aviona? Dok ste bili na aerodromu i li u vijestima?" Tommy uzdigne obrve. "O padu aviona? Ne, nisam, nisam uo ni t' takvoga. A cijelo ju tro slu am samo vijesti. Tko ka e da se sru io avion? Pa to je ludost. Imam prijatelje u veini zranih prijevoznika. Ve bi mi bili rekli." On je sada pogleda zabrinuto, k ao da nije posve siguran u njezino mentalno zdravlje. Sidney ne ree ni ta, samo nasloni glavu i s dr aa uzme mobilni telefon koji je onamo p ostavio vlasnik limuzine, te nazove newyor ku podru nicu tvrtke Tyler, Stone. U sebi je proklinjala Georgea Bearda. Znala je da su izgledi za to da joj je suprug do i vio avionsku nesreu milijardu prema jedan; a jo je bila rije i o navodnoj nesrei za koju, zasada se inilo, zna jedino nekakav u asnuti starac. Ona odmahne glavom i kon ano se nasmije i. Cijela je stvar posve besmislena. Jason zasigurno marljivo radi n a laptopu, ne to gricka i pijucka kavu ili se, jo vjerojatnije, sprema za gledanje filma. Pager njezina supruga vjerojatno skuplja pra inu na nonome ormariu. Zbog toga e ga dobro izgrditi kada se vrati. Jason e joj se smijati kada mu ispria cijelu ov u priu. No i to je u redu. Trenutano je jako eljela zauti taj smijeh. Ona sada ree u slu alicu: "Ovdje Sidney. Recite Paulu i Haroldu da sam na putu do n jih." Tada kroz prozor pogleda promet koji se kretao bez zastoja. "Najvi e za trid eset pet minuta." Odlo ila je slu alicu i ponovno se zagledala kroz prozor. Tmasti oblaci bili su puni vlage, a ak i moni Lincoln podrhtavao je pod udarima vjetra kada su se na li na mos tu koji je prelazio East River, vodei ih na Manhattan. Tommy je ponovno pogleda u retrovizoru. "Za danas predviaju snijeg. Puno snijega. Ja bih rekao da samo priaju gluposti. Ne mogu se sjetiti kada su ti tipovi ne to tono prognozirali. No ako pogode, mogue je da ete imati problema s povratkom, gospoo. U posljednje vrijeme La Guardiju zatvar aju za svaku sitnicu." Sidney nastavi gledati kroz zatamnjena stakla, prema mno tvu poznatih joj nebodera koji su inili svjetski glasovitu panoramu Manhattana. Ta sna na, divovska zdanja k oja dopiru do neba nekako su joj popravila raspolo enje. Negdje u prvome planu mis li Sidney je sada jasno vidjela ono srebrno bo ino drvo kako dosto janstveno zauzima cijeli kut sobe, osjeala prisnu toplinu vatre kako se iri iz kam ina, dodir suprugova zagrljaja, njegovu glavu na svome ramenu. I ono to je bilo n ajbolje od svega: blistave, oarane oi njihove dvogodi nje keri. Jadni stari George Be ard. Trebao bi se povui iz onih nadzornih odbora. Sve to za njega je oito postalo previ e. Ona sada samu sebe uvjeri u to kako ni na trenutak ne bi povjerovala u nj egovu apsurdnu priu da joj suprug tog dana nije putovao zrakoplovom. Tada pogleda prema vozau i samoj sebi dopusti malo opu tanja. "Zapravo, Tommy, razm i ljam o povratku vlakom." Sec~mo pog~av~je U GLAVNOJ KONFERENCIJSKOJ DVORANI NEWYOR KE PODRU NICE tvrtke Tyler, Stone, u sredi tu Manhattana, upravo je zavr ila videoprezentacija u k ojoj su iznijeti najnoviji poslovni uvjeti i pravne taktike za posao preuzimanja C~berComa. Sidney zaustavi videovrpcu i na_ekranu se pojavi ugodna plava boja. Ona sada promotri slu ateljstvo u kojem je petnaest glava, uglavnom bijelih mu karac a tek ne to starijih od etrdeset, sa zebnjom gledalo u ovjeka koji je sjedio na elu s tola. Ta skupina ve je satima bila izolirana u prostoriji ispunjenoj napeto u. Nathan Gamble, predsjednik tvrtke Triton Global, bio je mu karac srednje visine i i

rokih prsa. Imao je pedeset i ne to godina, prosijedu kosu zae ljanu unatrag i uvr enu z atnim koliinama gela. Skupo dvoredno odijelo bilo je pomno skrojeno po njegovu po i rem tijelu. Lice mu je bilo duboko izborano i na njemu su se vidjeli ostaci boje steene sunanjem i nakon ljetne sezone. U njegovu baritonu u svakom je trenutku bi lo neupitnog autoriteta; Sidney ga je lako mogla zamisliti kako preko konferenci jskih stolova urla na prestra ene potinjene. Kao elni ovjek utjecajne korporacijske v elesile, svakako je i izgledao i dr ao se u skladu s tom ulogom. Gambleove tamnosmee oi, nad kojima su se nadvijale guste sijede obme, nisu se odva jale od nje. Sidney ga je promatrala jednako odluno. "Ima li kakvih pitanja, Natha ne?" "Samo jedno." Sidney se pribere. Predosjeala je ne to takvo. "O emu je rije?" upita Ijubazno. "Za to, dovraga, idemo u to?" Svi nazoni, osim Sidney Archer, lecnuli su se kao da su odjednom sjeli na nekakvu divovsku iglu. "Nisam sigurna da posve dobro razumijem to pitanje." "Posve ga dobro razumije , osim ako nisi glupa, a znam da nisi." Gamble je govorio tiho, a izraz lica ostao mu je nepromijenjen, unato o trini rijei. Sidney poku a obuzdati bijes. "ini se da ti se ne svida to se mora prodavati kako bi kupio CyberCom?" Gamble pogledom obide oko stola. "Za tu sam tvrtku ponudio nevjerojatan novac. A oni, budui da, izgleda, nisu zadovoljni s deset tisua posto zarade na ulo ena sreds tva, sada ele pregledati moje knjige. Je li tako?" Pogledao je Sidney, tra ei odgovo r. Ona bez rijei kimne, a Gamble nastavi. "Dosada sam kupio puno tvrtki i jo nitko nikada nije tra io takve materijale. A Cj~berCom to sada tra i. Tako dolazimo i do mog prvog pitanja. Za to idemo u to? to je to, dovraga, tako posebno u C~berComu?" Pogledom je jo jednom pomno promotrio sve nazone, a onda se ponovno zaustavio na S idney. Mu karac koji je Gambleu sjedio slijeva u tom se trenutku uskome ao. Prijenosno rauna lo koje je stajalo pred njim privlailo mu je pozornost tijekom cijeloga sastanka. Quentin Rowe bio je vrlo mladi predsjednik Tritona iznad kojeg je bio samo Nath an Gamble. I dok su svi ostali mu karci u prostoriji bili praktiki u uniformama, u tim elegantnim tamnim odijelima, on je nosio svijetle hlae od kepera, izno ene spor tske cipele s gumenim potplatima, plavu traper-ko ulju i smei prsluk zakopan sprijed a. Na lijevome uhu imao je dvije dijamantne igle. Izgledom je vi e odgovarao ovitk u kakvoga glazbenog albuma nego upravnome odboru velike korporacije. "Nathane, CyberCom doista ima posebno znaenje", ree Rowe. "Bez njih, za dvije bism o godine mogli ostati bez posla. Njihova tehnologija unijet e pravu revoluciju i dominirati obradom i prijenosom informacija na Internetu. A kada je rije o posIov anju na podruju visoke tehnologije, to je kao kada se Mojsije spu ta s gore u ruci nosei Deset zapovijedi; za to nema zamjene." Rowe je tonom odavao svojevrsnu zamo renost, no u njegovim je rijeima bilo i odlunosti. Nije gledao Gamblea. Gamble pripali cigaru, svoj skupi upalja nehajno naslanjajui na mjedenu ploicu na s tolu na kojoj je pisalo ZABRANJENO PU ENJE. "Zna , Rowe, u tome i jest problem s tim naprednim tehnolo kim sranjima: Ujutro si kralj, poslije podne hrpa dreka. Uope nisam trebao ulaziti u to prokleto podruje." "E, pa, ako te zanima samo novac, nemoj zaboraviti da Triton dominira svjetskim tr i tem tehnologije i da kvartalno ostvaruje vi e od dvije milijarde dolara zarade", odvrati Quentin Rowe. "I pretvara se u hrpu dreka sutra poslije podne." Gamble pogleda Ro