DALAI lama Savjeti o umiranju i boljem ivotu / Njegova Svetost dalaj-lama ; . -Zagreb : Mozaik knjiga, 2004. Prijevod djela: Advice on daying and living a better life. ISBN 953-196-356-8 I. Lamaizam -- Temeljna naela 440618088 Njegova Svetost dalaj-lama Preveo i priredio dr. Jeffrev Hopkins SAVJETI O UMIRANJU i boljem ivljenju S engleskoga preveo Predrag Raos Mozaik knjiga Svatko umire, ali nitko nije mrtav. TiBETSKA IZREKA Sadraj Predgovor 9 1. Svijest o smrti 33 2. Osloboenje od straha 46 3. Pripremanje za smrt 62 4. Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru 78 5. Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak 84 6. Meditacije u smrtnom asu 91 7. Unutranja graa 105 8. Jasno svjetlo smrti 123 9. Reagiranje na prelazno stanje 140 10. Osiguranje povoljnog ponovnog roenja 153 11. Svakodnevna razmiljanja o pjesmi 159 Dodatak 165 Predgovor Tibet je poznat po svom dubokom pronicanju u dubine ljudskoga uma. Kao riznica buddhistikog nauka, Tibet je dugo odravao tradiciju duhovnog vjebanja i uenja usmjerenu na izraavanje tih dubokih stanja uma i njihovu primjenu za postizanje duhovnog napretka. Ja sam pak svoje naukovanje o tim sustavima zapoeo koncem 1962. u Tibetsko-mongolskom samostanu u New Jersevju. Dok sam tako u tom samostanu ivio skoro pet godina, nauio sam tibetski jezik, a uz to sam meditirao i izuavao iroku lepezu tema. To mi je omoguilo da, kad sam se u ljeto 1968. vratio u samostan, uzmognem valjano ocijeniti velianstveno izlaganje o raznim temama - kako velikim tako i malim - iz usta vremenog lame Kensura Ngawanga Lekdena, ovjeka koji je 1959., kad su kineski komunisti provalili u Tibet, bio opat samostana Tantra u Lhasi, prijestolnici te zemlje. Na svom je izlaganju lama nekoliko puta spomenuo duboku knjigu o smrti to ju je donio sa sobom. Objasnio je kako je ta knjiga silno korisna kad se pribliimo kraju ivota, i to zato to podrobno opisuje sve dublja umna stanja kroz koja prolazi samrtnik, ali nam i govori kako da se za njih pripremimo. Zatim je dodao kako kroz iste faze prolazimo i svakodnevno kad odlazimo na poinak ili se budimo iz sna, ba kao i kad padamo u nesvijest, kiemo ili doivljavamo orgazam. Ostao sam duboko zadivljen. Ve sam po laminom kratkom izlaganju sadraja te knjige shvatio da je naa uobiajena razina svijesti vrlo povrna u usporedbi s tim dubljim stanjima. Poelio sam o tome doznati vie, pa ga zamolio da me uputi u taj tekst, ali je on to odloio za neku drugu zgodu. Napokon sam 1971. krenuo, zahvaljujui Fulbrightovoj stipendiji, na nekoliko mjeseci izuavanja u drutvu jednog od laminih tibetskih uenika, a koji je predavao u Njemakoj na Ham-burkom sveuilitu. Tu sam odsjeo u neemu to bi se najbolje dalo opisati kao veliki ormar. Prijatelj je tibetskog uenjaka iznad prozora u ostavi napravio uzani

leaj do kojeg su vodile ljestvice, a ispod njega postavio siuni pisai stol. Jedne noi, na samom poetku mog boravka, u uzbudljivom mi se snu pojavio lama i to u blistavom vlastitom liku ali sa est godina, i bez oiljaka od boginja to ih je inae imao na licu kao odrasli ovjek. Stao mi je na prsa pa izjavio: Vratit u se. Tada sam shvatio da je umro. Produio sam za Indiju, u kojoj sam ostao preko godinu dana, i pritom posluao dva niza predavanja Njegove Svetosti dalaj-lame, za mnogih se audijencija s njim uputao u duge rasprave, dobivao od njega privatnu podu-ku, preveo njegov tekst o rastu vezanosti za svijet i praznini, a osim toga i posluio kao prevodilac druini studenata koja je zatraila da ih primi. Vrativi se u Sjedinjene Drave, otiao sam ravno u samostan u New Jersevju, s namjerom da pretraim stvari lame Kensura Ngawanga Lekdena i pronaem knjigu o umiranju. 10 I onda sam je na svoju radost i naao! Proitao sam je i od dvojice lama zatraio tumaenje. Knjiga je na meni ostavila dubok trag. Ona i povrne i duboke razine uma opisuje tako ivo da nam omoguuje zamiljanje kako, na tom krajnjem putu preo-braenja, sve dublje i dublje prodiremo u um. Shvativi da bi ta graa mnogima bila dragocjena, upitao sam Njegovu Svetost dalaj-lamu bi li mogao napisati komentar o jednom drugom tekstu na istu temu, naime o pjesmi to ju je u sedamnaestom stoljeu napisao prvi panen-lama (a koju je ve bio prokomentirao autor knjige o umiranju koju sam netom bio proitao). Izrazio sam miljenje da bi se tako dobila pristupanija knjige, i dalaj-lama se s tim sloio. Nekoliko su me dana kasnije pozvali u unutranji ured Njegove Svetosti, pa sam, opremljen magnetofonom, sjeo pred njega. Njegova je Svetost, crpei pri tumaenju tog teksta iz irokog dijapazona predaja i iskustava, razloila do ivih pojedinosti strukturu buddhistike dubinske psihologije ba kao i sam proces umiranja i razdoblje od smrti do sljedeeg ivota. Pritom je dalaj-lama opisao i kako uvjebani jogini izraavaju duboke razine svijesti potrebne za duevni preobraaj. Dirljivim je rijeima govorio o vrijednosti stalne svjesnosti o vlastitoj smrti, o tehnikama njezina postizanja, o svladavanju straha u trenutku smrti, a takoer i o onom meustanju izmeu dva ivota te o pomoi drugim umiruima. Njegove su pouke sr ove knjige. Da bih u vama stvorio nekakvu predodbu o tome kakav je dojam kod mene tog dana stvorio dalaj-lama, dopustite mi da citiram nekoliko biljeaka iz moje knjige Kultiviranje suuti (Cultivating Compassion), gdje raspravljam o meditiranju o naravi stvarnosti: 11 Dalaj-lama vam savjetuje da se prepustite takvoj meditaciji o nekome ili neemu do ega jako drite, ali tako da doivljaj praznine ne protumaite krivo, to jest kao obezvrjeivanje subjekta - do njega ete i dalje jako drati, ali ete ga sad sagledati na drugi nain. U doba kad me je poduavao o tome u svom uredu u Indiji, moj je doivljaj bio izvanredno jak. Jednoga popodneva, dok sam ga promatrao preko pisaeg stola - a iza lea mu se irio niz prozora - sunce se ve bilo spustilo prilino nisko nad dolinom Kangra. Predmet su naeg razgovora bile faze umiranja - bilo je to duboko izlaganje dubljih razina uma, razina na kojima je izgraena ne samo smrt, nego i sve svjesno iskustvo. Kad govori tibetski, dalaj-lama posjeduje nevjerojatno snaan izraz - jer govori istodobno i vrlo brzo i vrlo jasno - pa na jednu temu us-mjeruje silno mnotvo razliitih uenja. Prizor je bio blistav zbog sjaja sunca preko itavog jarko naranastog neba - kao na drugom stupnju etiri suptilne svijesti kroz koje prolazimo u trenutku smrti. Osjeao sam se kao kod kue kao nikad u ivotu. Kad sam iziao iz njegove sobe, zatravio me pogled na zasnijeeni vrhunac iznad Dhar-msale. Krenuo sam prema svojoj sobi smjetenoj nie na obronku, pa preao preko mjesta gdje je i s druge strane pucao pogled na brdo. Prostor je izmeu dvije planine ispunila duga, tvorei potpuni krug. Bilo je to neto zapanjujue! Nekoliko dana kasnije, ba kad sam odlazio s posljednje po-duke kod dalaj-lame, spremajui se na povratak u 12

Sjedinjene Drave, u trenutku kad sam stigao do vrata, on mi je rekao: To je kao san. Nato ja: Sto to? To je kao san, odgovorio mi je on. ak i u tom najivljem i najdragocjenijem razdoblju ivota, on me natjerao da razmiljam o praznini tog dragocjenog doivljaja. Praznina ne ponitava pojave; ba naprotiv, ona je sasvim spojiva s djelatnou, ba kao i s prihvaanjem drutvenih vrijednosti. Djelovanje dalaj-lamina nauka Nauk dalaj-lame prepun je pojedinosti o samom procesu umiranja, ali i praktinih savjeta. Kroza nj sam stekao mnoge predodbe o postupnom uruavanju svijesti, te nauio mnogo toga to e se kasnije pokazati vrlo korisnim. Dok su mi se otac i mati odmarali u svojoj malenoj zimskoj kuici na Floridi, otac je doivio modani udar. Imao je tada osamdeset i jednu godinu. Ja sam u tom trenutku bio daleko, ak u Vancouveru, gdje sam predavao na Sveuilitu Britanske Kolumbije, zbog ega sam u tom gradu i ostao kad su moja tri brata otila na Floridu posjetiti bolesnoga oca. Svi smo doivjeli veliko olakanje kad se otac digao iz komatoznog stanja, pa se ak i vratio kui. Pa ipak, kad sam nekoliko tjedana kasnije, poto su braa otila, stigao i sam, otac se ve bio vratio u bolnicu, i opet u komatoznom stanju. 13 Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa smo zapoeli blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u oima, rekao: Ne bi mi vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici zbiva. Upitao sam se to je time mislio rei, a pogled mi je odlutao do televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua bolnika sapunica, a onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok je leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se prisjetio dalaj-lamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije od svega imati nekoga tko e te podsjetiti na kreposne misli. Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu. Posjetivi ga jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj je put iz televizora tretao nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi bolesnik u susjednom krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad. Televizor je zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj brod? viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da je i on u komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao: Andrea Dona. Bio je lucidan, i sve je to sve vrijeme sluao! Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa svime zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na posebno 14 njean nain. Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga: Da pozdravim mamu? A to misli, odgovorio mi je veselo. Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas umro. Kako mi je bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo dobro raspoloenje. I da je televizor utio. Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da ne smijem uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam poznavao njegov vokabular vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu podupirem na njegovu putu. Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog brata Jacka i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati je rekla kako se osjea strano loe, da je jako boli glava, te nastavila govoriti sasvim zbrkano. Rekla je da je hvata nesvjestica i da joj nije dobro. A onda joj je glas zamro. Budui da mati nije spustila slualicu, Judy je odjurila u susjedstvo i nazvala hitnu pomo. Poslije toga su majku u bolnici triput vraali s vrata smrti, i svaki se put muila u elji da neto kae. Videi je kako se tako nesuvislo bori za rije, prisjetio sam se kako je dalaj-lama govorio o potrebi za prijateljskim savjetom koji e dozvati kreposni stav, pa

priao njezinu uzglavlju. Znao sam da je duh za nju rije od posebnog znaenja, pa sam joj rekao: Mama, to sam ja, Jeff. Doao je trenutak duha. Ona se smjesta smirila i prestala se batrgati. Njeno sam ponovio: Doao je trenutak duha. Nekoliko je dana kasnije mirno preminula. 15 Kad su mom roaku Bobbvju dijagnosticirali tumor na mozgu, on je o svojoj bolesti nadugo i nairoko razgovarao s mojim bratom Jackom, i ovaj ga je upitao bi li jo to elio uiniti dok je jo aktivan. Bobby mu je odgovorio: Volio bih da se rodbina sastane, pa da priamo prie o djedu. Moj je djed po ocu bio ljudina, te je titio svoju obitelj, farmu, crkvu i sve mu blisko na ustar, pa i aljiv nain. I tako nas je Jack sve skupio, svih nas etrna-estero. Svi smo znali daje Bobby na samrti, i nismo se pretvarali da nije tako, ali zbog toga nismo bili ni ucviljeni. Veina je od nas priala urnebesne prie, koje sam i snimio na video. Bobbvjeva me sestra Nancy nazvala i upitala za savjet o tome to da radi kad se priblii trenutak smrti. Pobrini se da nitko oko njega ne plae i ne narie, odgovorio sam joj. Sve neka bude vrlo jednostavno. Iskljui televizor. Neka se ljudi dou pozdraviti prije poetka kraja. Na Bobbvjev predzadnji dan, sva je rodbina gledala videozapis svog sastanka, i dobro se zabavila. Bobby je umro sutradan, u tiini i jednostavnosti. Dalaj-lama savjetuje da nas, kad nam se priblii kraj, podsjete na nae meditacije, pa ma kakve da bile. Mi drugima ne moemo nametnuti nae nazore, kao ni nivoe svjesti vie od onih koje oni mogu svladati. Kad je moj prijatelj Raymond doznao da umire od AIDS-a, on i njegov deko upitali su me to da uine. Prisjetio sam se smrti roditelja, pa i vlastite paraliziranosti zbog Lvmeove bolesti a od koje sam skoro umro, pa shvatio da i dugo poto izgubimo sposobnost komuniciranja s drugim ljudima, ipak jo moemo ivjeti jakim i lucidnim unutranjim ivotom. Za te sam izvanredno teke bolesti u sebi ponavljao mantru 16 to sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unato tome to sam nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s uobiajenom lucidnou. Povremeno sam pokuavao neto rei, ali to nisam i uspijevao. No unato tom neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time jako pogrijeio. Samo sam i dalje ponavljao mantru, i to me smirilo. Povodei se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku koju e stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od etiri stiha Josepha Goldsteina: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i mir. Neka budem sretan. Pomislio sam kako je to to je izabrao moda malo predugako, ali sam ipak znao da e to za nj biti sasvim u redu, zato to je poelio ba to. Raymond je vjebao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastini okvir kraj uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga podsjetilo da je ponovi. Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod kue, postupno se poeo povlaiti u sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa ipak, kad bih uao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do njegove postelje i rekao: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju, lice bi mu se ozarilo a oi pomaknule ispod sputenih vjea. Upalilo je! 17 Prvi panen-lama U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame, Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po jednu, pa nam potanko izlae faze umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv nain opisujui praktinu primjenu tih spoznaja. Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest su o njezinoj vanosti i re-levantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a danas i u itavom svijetu. Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati,

kao i da se nad njom moe meditirati, znailo bi biti slijep na trenutni poloaj religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama, kao i na stalne napetosti izmeu Tibeta i Kine. Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i raistiti nekoliko nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju inkarnaciju panen-lame koja trenutno ivi u kunom pritvoru u Kini. Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je u Tibetu stvorio spi-ritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole ute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je uenik Gen-dun Drup sagradio veliki samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadano od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e naknadno 18 nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gvatso (1543.--1588.), njegova trea inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zatitnika i sljedbenika Altan-kana primi ime dalaj (stoje zapravo mongolski prijevod rijei Gvatso, a koja znai ocean). Gendun Drup je osim toga od svog uenog tibet-skog suvremenika Bodonga Choklava Namgvela primio jo i ime panchen, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova pitanja. Panchen znai veliki uenjak, a rije potjee od sanskrtskog pandita to znai uenjak, kao i tibetske rijei chen po koja znai velik. I kasnije su opate samostana Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na odreeni rok, takoer redom nazivali panen. U sedamnaestom je stoljeu peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom uitelju Losangu Chokviju Gveltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu. Njega su pak, kao glavara samostana, zvali panen. Kad je, meutim, Losang Chokvi Gveltsen umro, peti je dalaj-lama objavio da e se njegov uitelj ponovno pojaviti kao prepoznatljivo dijete i nasljednik, pa je tako njegov niz inkarnacija zadrao naslov panen-lama, a one su same postale opatima samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov panen-lama prestao stjecati izborom na odreeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija. Od tada je u Tibetu zavladao obiaj da dalaj-lama i panen-lama jedan drugom u razliitoj mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opi duhovni i svjetovni voa Tibeta, dok je panen-lama voa onog podruja oko Shi-gatsea. Povijest stjecanja naslova dalaj-lama i panen-lama podriva smijene tvrdnje trenutnih kineskih vlasti da ti naslovi na neki nain upuuju na njihovu podlonost Kini. 19 Ti su naslovi potpuno autohtoni. Da bi podupro svoje pretenzije na legitimnost, Peking ukazuje na to da panen-la-mu zovu erdini. To je, meutim, mongolska rije koja znai dragocjeni dragulj, te predstavlja poasni naslov zajedniki mnogim mongolskim lamama. Sto se pak tie naslova panen-lame, njega je 1731. dodijelio car Kiang-shi, Mandurijac koji je u to doba vladao Kinom. Ne smijemo smetnuti s uma da su Kinom u raznim razdobljima njezine povijesti vladali stranci iz Mongolije i Mandurije, ba kao i Kinezi iz dinastije Han. Poetkom dvadesetog stoljea doktor Sun Yat-sen, utemeljitelj moderne Kine, zalagao se za krivotvorinu, to jest za ujedinjeno Srednje Kraljevstvo koje bi obuhvaalo Manduriju, Mongoliju, Istoni Turkestan, Tibet i Kinu. Godine je 1911., meutim, ak i on rekao da su poslije pobjede nacionalistike revolucije nad dinastijom Manchu, Kinu u dva navrata zaposjele strane sile - najprije Mongoli a zatim Mandurci. I Mongoli, i Mandurci, i Kinezi iz dinastije Han smatrali su Tibet stranom zemljom ak i kad bi se povremeno, kao moni susjed, njihovo carstvo upletalo u poslove Tibeta. Osim toga moramo biti svjesni toga da je u osmom stoljeu Tibetsko Carstvo sezalo sve do kineske prijestolnice Ch'ang-ana, to jest dananjeg Xiana. Stoga bismo, u sluaju da iz povremenih zadiranja u neku zemlju slijedi da ona pripada agresoru, mogli isto tako tvrditi i da Kina pripada Tibetu. Peking nastoji legitimirati svoju vlast u Tibetu osiguranjem kljune uloge u priznavanju vanih lama tog podruja, meu kojima su najistaknutiji dalaj-lama i panen-lama. Oajnika nastojanja Pekinga da stekne nekakvu prividnu relevantnost u tibetskim vjerskim poslovi- 20

ma odrazila se i u nizu dogaaja povezanih s nedavnim identificiranjem jedanaestog panen-lame. Da bi daljnje izlaganje bilo jasnije, budi mi doputeno da ukratko izloim postupak potrage za uzvienom reinkarnacijom. 1. Kroz itavu se zemlju provodi potraga za posebnim znakovima koji prate roenje djeteta, za majkama s neobinim snovima i za djecom obdarenom posebnim, a nesteenim znanjem. 2. Analiziraju se nebeski znakovi. Tako se primjerice poslije smrti prethodnog dalaj-lame na istoku pojavila duga, pa time uputila na ponovno roenje u istonom dijelu zemlje. A onda su se s istone strane relikvijara preminulog dalaj-lame pojavila dva predmeta visoka jednu stopu i nalik na kljove. Poto je potraga pronala sljedeu inkarnaciju, u otvorenom je amfiteatru, u kojem nauavaju dalaj-lame, usred zime procvalo cvijee, a stanovnici su Lhase spontano zapjevali melodiju s imenom njegovih roditelja. (Mnogi takvi znakovi u prvom trenutku prou nezapaeni, pa ih shvate tek naknadno.) 3. Trai se savjet od nadnaravnih izvora znanja. Na jezero jugoistono od Lhase, poznato po tome to izaziva proroka vienja, alje se redovnika druina. U sluaju je sadanjeg dalaj-lame ona u jezeru ugledala sliku samostana u njegovu zaviaju, ba kao i sliku njegove kue. Osim toga je ugledala i tri slova: A, Ka, Ma, koja su uputila na pokrajinu (A kao Amdo), samostan (Ka kao Kumbum) i osobno ime dalaj-lamino (Ma, to znai ensko, budui da je dalaj-lama kao dijete nosio ensko ime, jer se zvao Boica Dugog ivota). 21 4. Izvodi se gatanje i to vrenjem zdjele u kojoj se nalaze kuglice od tijesta s imenima finalnih kandidata, pri emu napokon izvrte jednoga od njih. 5. alju se druine preruenih tragaa kojima je zadaa provjeriti posjeduju li kandidati neka izvanredna znanja, a i da utvrde znaju li prepoznati stvari i pojave iz ivota prethodnoga lame. Tako je sadanji dalaj-lama uspio u jednom od preruenih lanova druine prepoznati redovnika-slubenika, a u drugom redovnika iz samostana Sere. Osim toga je morao izabrati izmeu dvije brojanice, dva malena ritualna bubnja i dva tapa za etnju. Ve je i sama pomisao da bi se materijalistike komunistike vlasti upletale u takav religijski postupak upravo smijena, no dogodilo se upravo tako, kao to se vidi i iz dogaaja povezanih s identificiranjem sadanjeg panen-lame. KRONOLOGIJA IDENTIFICIRANJA JEDANAESTOG PANEN-LAME 1984.: Kineske komunistike snage, koje su 1950. provalile u Tibet, da bi do 1959. zaposjele sve njegove dijelove, objavljuju kako e Tibetancima dopustiti da trae inkarnacije visokih lama. 1987.: Kineske vlasti osnivaju u Pekingu posebnu kolu za reinkarnirane lame eda bi stvorile rodoljubive lame, kojima e na srcu biti jedinstvo domovine. 22 28. sijenja 1989.: Deseti panen-lama umire u pedeset i prvoj godini ivota u samostanu Tashi Lhunpo u Shigat-seu u Tibetu, i to samo etiri dana po izricanju poruke u kojoj kritizira kineske vlasti te veli: Od kineske je vladavine u Tibetu bilo vie tete nego koristi. On je ostao u Tibetu i poto je iz njega u oujku 1959. pobjegao dalaj-lama, te je za Kulturne revolucije bio devet godina i osam mjeseci muen po zatvorima zato to je sroio izvjetaj otro kritian prema kineskoj politici u Tibetu. (Poslije njegove smrti uporno se ponavljaju glasine da su ga otrovali.) Istoga dana dalaj-lama predlae slanje u Tibet deseterolane religijske delegacije koja e se pomoliti u samostanu panen-lama. Veljaa 1989.: Kineski premijer Li Peng objavljuje kako strancima - to e rei Tibetancima u egzilu - nee biti doputeno uplitanje u proceduru izbora. 1989. kolovoza: Kineske vlasti objavljuju plan u pet toaka, a koji obuhvaa potragu, izbor i priznavanje panen-lama. Taj je plan rezultat kompromisa s upravom samostana panen-lame, te sadri i kategorini zahtjev kineskih vlasti da u tom procesu bude i lutrija, te da one preuzmu konanu javnu potvrdu. Istraivaki odbor postavlja Peking, a vodi ga Chandrel Rinpochav, opat samostana panen-lama, a za kojeg se zna da surauje s Kinezima. 21. oujka 1991.: Dalaj-lama, posredstvom svoje ambasade u New Delhiju, informira kineske vlasti da bi elio pomoi pri traganju za reinkarnacijom

panen-lame, i to odailjanjem delegacije na jezero prorokih vienja jugoistono od Lhase. 23 Lipanj 1991.: Tri mjeseca kasnije kineske vlasti odgovaraju da nema ba nikakve potrebe za uplitanjem. 17. srpnja 1993.: Glava tragake druine Chadrel Rinpoc-hay, postavljen od kineskih vlasti, alje dalaj-lami rtvene prinose i pismo o reinkarnacijama panen-lame. U njemu mu objanjava da je redovnika druina obila dva jezera i dobila potvrdu da se panen-lama reinkar-nirao. 5. kolovoza 1993.: Dalaj-lama alje, posredstvom kineske ambasade u Delhiju, odgovor Chandrelu Rinpochavu, te ga poziva da mu u posjet u Indiju poalje delegaciju s kojom bi raspravio o traganju za reinkarnacijom. Na ovo pismo ne dobiva odgovor. 17. i 18. listopada 1994.: Dalaj-lama, na privatnom sastanku s nekim Kinezom, tijesno povezanim s kineskom vladom, veli kako jo od 5. kolovoza 1993. eka odgovor na svoje pismo Chandrelu Rinpochavu. Pritom istie koliko je vano da traganje za reinkarnacijom bude u skladu s tradicionalnim vjerskim procedurama. Sijeanj 1995.: Spomenutog Kineza u dva navrata podsjeaju na taj razgovor. Travanj 1995.: Kineske vlasti objavljuju nove zakone o traganju, odabiranju i odobravanju inkarnacija visokih lama. 14. svibnja 1995.: Poslije intenzivnog analiziranja preko tridesetoro djece i primitka etiri prorotva iz pro-roita, kao i poslije devet gatanja, meu kojima je bio i ritual s kuglicama od tijesta, dalaj-lama i formalno priznaje estogodinjeg djeaka Gedhuna Choekvija 24 Nyimu, roenog 25. travnja 1989. u okrugu Lhari u Na-gchuu, u Tibetu, za jedanaestog panen-lamu. Taj se datum poklapa s povoljnim trenutkom u kalendaru nauka Kota vremena, trenutkom s kojim panen-lama stoji u posebnoj vezi. Dalaj-lama i delegacija Chandre-la Rinpochava (postavljenog od Pekinga) u tome su suglasni. 15. svibnja 1995.: Slubena kineska novinska agencija napada izjavu dalaj-lame. 17. svibnja 1995.: Pekinke vlasti dre Chandrela Rinpochava i njegova pedesetogodinjeg tajnika Jampa dvanaest dana u Chengduu, odsjeene od vanjskoga svijeta. Kineske vlasti lamu-djeaka stavljaju u pritvor. Tako taj estogodinjak postaje najmlaim politikim zatvorenikom na svijetu. 19. svibnja 1995.: U tibetskim se gradovima poinju pojavljivati plakati koji osuuju uplitanje kineskih vlasti u izbor panen-lame. 21. svibnja 1995.: Kineske vlasti sazivaju zbor u tibetskim gradovima Lhasi, Shigatseu i Negchuu te zabranjuju okupljanja vie od troje ljudi kao i svako javno raspravljanje o reinkarnaciji panen-lame. U samostan Tashi Lhunpo ulaze partijski kadrovi i poinju seanse preod-gajanja, a redovnike pozivaju da kritiziraju Chandrela Rinpochava. Djeak lama i itava njegova obitelj, ba kao i dva druga djeteta, bivi vodei kandidati, potom naprosto nestaju, nakon ega javljaju da su ih preselili u Peking. U Lhasi se pak od svih vodeih ljudi u dravnoj i vjerskoj hijerarhiji trai sudjelovanje na zborovima na kojima se osuuje izjava dalaj-lame. 25 24. svibnja 1995.: Hitna sjednica Kineske narodne savjetodavne konferencije objavljuje izjavu u kojoj se dalaj-la-mina izjava proglaava pravno nitavnom. Svibanj 1995.: Yuluu Dawi Tseringu, vodeem tibetskom disidentu i bivem politikom zatvoreniku, nareuju da se svaki drugi dan javlja na policiju. 11. lipnja 1995.: Kineske vlasti zatvaraju u Dingri Gyaru Tseringa Samdrupa, Chandrel Rinpochaveva voditelja poslova, i to zbog sumnje da je komunicirao s dalaj-la-mom. 12.-13. srpnja 1995.: Iz Shigatsea, sjedita samostana panen-lama, istjeruju strane turiste, tako da ne vide demonstracije. Tibetance sprjeavaju u obavljanju vjerskih poslova u samostanu panen-lame, pa im brane ak i pobono obilaenje hramova i vjerski obiljeenih mjesta.

Nitko u javnosti danas ne zna gdje se nalazi djeak kojeg su prepoznali potraga iz njegova samostana, da-laj-lama i panen-lama. Do danas, to jest 2002. godine, kineska vlada njega i njegove roditelje ve sedam godina dri u zatoenitvu, a meunarodnim promatraima, zabrinutim za njegovo stanje, brani pristup djeaku. U meuvremenu je pak voa potrage Chandrel Rinpo-chay, to jest 2002., puten poslije sedmogodinjeg zatoenitva. Uslijedio je upravo nadrealistiki niz dogaaja. Komunistika je kineska vlada naime imenovala vlastitu potragu, te izjavila kako je otkrila pravog panen-lamu. Taj je proces budno pratio i sam kineski predsjednik Jiang 26 Zemin. Od vlasti odobreni nadomjestak, kojemu je sad ve trinaest godina, dobio je istaknuto mjesto u kineskim novinama, gdje je bio prikazan kao rodoljubivi uenjak sposoban da nadahne pobonou. Godine je 2001. taj od Pekinga odobreni pseudo-dalaj-lama na turneji po razvijenoj istonoj obali izjavio: Ja sad duboko razumijem veliinu Kineske komunistike partije i osjeam toplinu socijalistike obitelji voene slavnom politikom Kineske komunistike partije. Prijedlozi za razmiljanje Zato su pekinke komunistike vlasti tom pitanju posvetile toliko truda? Zato da time svijetu pokau kako i u spi-ritualnom ivotu nacije igraju kljunu ulogu, i time pribave legitimitet svojoj invaziji na Tibet. One, osim toga, moda i pokuavaju otkrie novog panen-lame objaviti ba na trinaestu obljetnicu proglaenja Autonomne pokrajine Tibet, kad je tako bio nazvan teritorij koji je samo dio te zemlje. Dalaj-lama i delegacija iz samostana panen-lame kojeg je zapravio bio postavio Peking, ipak su se sloili oko kandidata, pa je dalaj-lama objavio i identifikaciju, i to nedvojbeno zato da ve unaprijed onemogui kinesko uplitanje. Peking osim toga sasvim neosnovano tvrdi da je prethodni, kuominangki reim sudjelovao u prepoznavanju dananjega dalaj-lame. To se, meutim, kosi s mnogobrojnim povijesnim dokazima. Kad je 22. veljae 1940. bio okrunjen dalaj-lama, odnos je Tibetanaca prema ki- 27 neskom emisaru Wuu Zhongxinu bio isti kao i prema poslanicima iz Butana, Sikkima, Nepala i Britanske Indije, i Kinez u tom poslu nije igrao nikakvu posebnu ulogu. Ku-omintang je iznio apsurdnu tvrdnju da se djeak poklonio prema Pekingu i da ga je na prijestolje posjeo kineski emisar. ak je i Ngabo Nawang Jigme, tibetski slubenik koji je bio na krunidbi i suraivao s kineskim vlastima, a inae je dopredsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, 31. srpnja 1989. o tome rekao: Mi, Komunistika partija, ne trebamo govoriti lai utemeljene na kuomintankim laima. U isto je doba drug Chang Feng iz Ministarstva Ujedinjenog fronta, izjavio: Ubudue neemo govoriti kako je Wu Zhongxin sudjelovao u obredu pri ustolienju etrnaestog dalaj-lame. Danas se, meutim, Peking u oaju opet okrenuo kuomintankoj krivotvorini. Znakovito je ve i to to, unato injenici da Tibet posjeduje velika samostanska sveuilita koja se duboko bave svim filozofskim pitanjama, u tibetskom jeziku nikad nije postojala rije za zemlju koja obuhvaa i Tibet i Kinu. Politika dananjih kineskih vlasti prema Tibetu temelji se na nepotivanju i zanemarivanju potreba i elja tibetskog naroda. To se mora promijeniti, i to tako da se Pekingu jasno stavi na znanje da se svijet prema tom pitanju odnosi vrlo ozbiljno. Drave i nedravne ogranizacije trebale bi izvriti pritisak na kineske vlasti da oslobode panen-lamu i ljude povezane s njegovim otkrivenjem, te da mu dopuste kolovanje u njegovu samostanu i slobodu putovanja. Ujedinjeni bi narodi trebali poduprijeti nastojanja dalaj-lame da pregovorima ishodi sporazum o statusu Tibeta. 28 Tibetska kultura see daleko izvan Tibeta, te se protee od Kalmikih stepa uz Volgu (na mjestu gdje se Volga ulijeva u Kaspijsko more) pa sve do Vanjske i Unutranje Mongolije, sibirske republike Burjatije, Butana, Sikkima, Ladakha i dijelova Nepala. U svim se tim podrujima buddhistiki rituali i skolastike rasprave vode ti-betskim jezikom. S itavog su tog golemog teritorija na kolovanje u Tibet, i to napose u prijestolnicu Lhasu i njezinu okolicu, dolazili mladii, te se po okonanju studija obino vraali u domovinu (sve dok

u mnogim od tih zemalja nije dolo do komunistikog prevrata). To znai da tibetska kultura zauzima sredinje mjesto na golemom podruju srednje Azije, te stoga njezino utrnue izaziva dalekosene posljedice. Ova bi nas knjiga morala podsjetiti na golemu riznicu Tibeta. dr. Jeffrev Hopkins profesor tibetskih studija Sveuilite Virginia 29 SAVJETI O UMIRANJU Svijest o smrti Ba kao to tkalac Tkajui stigne do kraja Kad fine niti protjera kroz tkanje, Ba tako ovjek proivi svoj ivota. Buddha Misao na smrt je neobino vana - to kontempliranje injenice da neemo dugo ostati u ovom ivotu. Nismo li svjesni smrti, neemo znati ni iskoristiti ovaj ve dosegnuti ljudski ivot. To je vrlo znaajno zato to, polazei od te spoznaje, moemo postii vane uinke. Smrt ne analiziramo da bismo u sebi pobudili strah, nego da bismo znali cijeniti ovaj dragocjeni ivotni vijek u kojemu moemo ostvariti toliko vanih duhovnih vjebi. Umjesto da se bojimo, moramo razmiljati o tome kako emo, kad stigne smrt, izgubiti dobru priliku za vje- 33 banje. Tako e razmiljanje o smrti u nae vjebanje ucijepiti novu energiju. Moramo prihvatiti istinu da smrt dolazi kao normalni dio ivota. Ili, kako bi to rekao Buddha: Mjesto na kojem nas smrt ne bi doticala Ne postoji. Ne postoji u svemiru, ne postoji u oceanu, Nema ga ni usred planine. Prihvatimo li da je smrt dio ivota, onda emo se s njom, kada po nas doe, lake suoiti. Kad ljudi duboko u sebi znaju da e smrt doi, ali namjerno izbjegavaju razmiljanje o njoj, onda ne ine neto to se slae s prilikama, nego neto zapravo kontra-produktivno. Isto vrijedi i ako starost ne prihvaamo kao dio ivota, nego je smatramo neeljenom te je u mislima namjerno izbjegavamo. To nas dovodi do mentalne nespremnosti, pa kad starost neizbjeno doe, onda nam bude jako teko. Mnogi su ljudi tjelesno stari, ali se pretvaraju da su mladi. Ponekad kad se sretnem s dugogodinjim prijateljima, primjerice izvjesnim senatorima u zemljama poput Sjedinjenih Drava, znadem ih pozdraviti s Prijatelju stari, mislei time rei da se ve dugo poznajemo, a ne da je sugovornik neizbjeno i tjelesno star. Pa ipak, kad to iz-reknem, neki me naglaeno isprave: Ma nismo mi stari! Nego smo dugogodinji prijatelji. A zapravo su oni zaista stari - s dlakama to im vire iz uiju, a to je ve jasan znak starosti - ali se zbog starosti osjeaju nelagodno. A to je budalasto. 34 Kad razmiljam o ljudskom ivotu, obino uzimam da mu je najvea duina stotinu godina, to je zapravo, usporedimo li ga s vijekom planeta, izvanredno malo. A to kratko postojanje treba iskoristiti tako da drugima ne nanosimo bol. Svoj ivot ne smijemo posvetiti destruktiv-nim djelima ve konstruktivnom djelovanju - i to barem u tolikoj mjeri da drugima ne inimo zlo niti im stvaramo nevolje. Tako e na kratki, upravo turistiki boravak na planetu imati smisla. Ako turist nakratko posjeti neko mjesto i pritom ljude izgnjavi, uinit e neto zaista budalasto. Ali ako kao turisti za svog kratkog boravka druge razveselimo, postupit emo mudro; kad poslije odemo na drugo mjesto, i sami emo zbog toga biti veseli. Ali ako im budemo stvarali nevolje, iako za svog boravka sami ne doivimo neugodnosti, morat emo se upitati kakva je uope bila svrha naeg posjeta. Od stotinu godina ivota, najraniji dio provedemo kao dijete a zavrni potroimo u starosti, poesto ba kao ivotinja to samo jede i spava. Izmeu toga imamo moda ezdeset do sedamdeset godina koje moemo smisleno utroiti. Ili, kako bi to rekao Buddha:

Pola nam ivota oduzme san. Deset godina potroimo u djetinjstvu. Dvadeset se gubi u starosti. U preostalih dvadeset godina, tuga, jadanje, bol i uzrujavanje oduzmu nam mnogo vremena, a stotine tjelesnih bolesti unite ga jo i mnogo vie. Da bi nam ivot postao smislen, bitno je da prihvatimo i starost i smrt kao sastavne dijelove ivota. Osjeaj da je smrt neto skoro nemogue samo nas gura u jo go- 35 ru pohlepu i stvara nove nevolje - ponekad ak i na namjerno nanoenje zla drugim ljudima. Pogledamo li malo bolje kako su neke navodno velike linosti - carevi, monarsi, i tako dalje - podizali silne palae i zidine, opazit emo kako im se duboko u glavi krila misao da e u ovom ivotu ostati zauvijek. Ta samoobmana samo dovodi do novih muka i nevolja za druge ljude. ak i za one koji ne vjeruju u budue ivote, kon-templiranje je stvarnosti produktivno, korisno i znanstveno opravdano. Zbog toga to se ljudi, svijest i sve ostale uzrone pojave mijenjaju iz asa u as, to nam otvara mogunost pozitivnog razvoja. Kad se prilike ne bi mijenjale, onda bi one u sebi, kao dio svoje naravi, zauvijek zadrale patnju. Ali kad jednom shvatimo da se sve stalno mijenja, onda emo ak i kad prolazimo kroz vrlo teko ivotno razdoblje, nai utjehu u injenici da prilike nee zauvijek ostati takvima kakve su sada. Zbog ega onda i nema potrebe da budemo ojaeni. Stalna, dakako, nije ni dobra srea, pa stoga ne trebamo pridavati preveliku vanost ni tome to nam sve polazi od ruke. Zapravo nas perspektiva trajnosti unitava. ak i ako prihvaamo da postoje i budui ivoti, ipak naom glavnom preokupacijom postaje sadanjost, dok budunost postaje manje vana. To onda upropatava zgodnu priliku koju nam moda prui ivot ako nas obdari dokolicom i sredstvima za bavljenje produktivnim duhovnim vjebama. Perspektiva nam netrajnosti, meutim, u tome pomae. Svijest o netrajnosti trai disciplinu - treniranje uma - ali to ne predmnijeva ni kanjavanje ni upravljanje izvana. Disciplina ne znai zabranu: ona, naprotiv, znai 36 da emo, kad doe do sukoba izmeu kratkoronih i dugoronih ciljeva, kratkotrajne koristi rtvovati dugotrajnima. To je samodisciplina, a ona izvire iz prihvaanja uzroka i posljedica karme. Tako sam se primjerice ja, da bi mi se poslije nedavne bolesti eludac vratio na normalu, morao okaniti kisele hrane i hladnih pia, a koji su mi prije bili ukusni i privlani. Takva disciplina zapravo donosi zatitu. Slino tome i razmiljanje o smrti predmnijeva samodisciplinu i samozatitu, a ne kanjavanje. Ljudska bia raspolau svim potencijalima za stvaranje dobrih djela, ali za potpuno iskoritavanje tih potencijala moramo imati slobodu. Totalitarizam gui taj rast. U svom pohvalnom smislu, individualizam predmnijeva da nita ne oekujemo izvana i da ne ekamo na neiju naredbu, ve da, naprotiv, sami preuzimamo inicijativu. Zato se Buddha esto pozivao na individualno osloboenje, pri emu je mislio na samoosloboenje, osloboenje vlastitim snagama, a ne kroz neku organizaciju. Svaki pojedinac mora stvoriti svoju pozitivnu budunost. Sloboda i individualizam zahtijevaju samodisciplinu. Ako se one iskoritavaju za izazivanje loih emocija, slijede negativne posljedice. Sloboda i samodisciplina moraju djelovati zajedno. Sirenje vidokruga S buddhistikog motrita, najvei je od svih ciljeva postizanje buddhinstva (prosvjetljenje), kako bismo, zahvaljujui tom stanju, mogli pomoi golemom broju osjetilnih bia. 37 Pa ipak, ak nas i osrednji uspjeh moe osloboditi bolnog ciklusa raanja, starenja, bolovanja i umiranja. Nia, no ipak dragocjena razina uspjeha omoguuje nam poboljavanje naih buduih ivota. Postupnim se popravljanjem ivota moe, naime, postii osloboenje, a na temelju se tog osloboenja onda konano moe dostii i buddhinstvo (prosvjetljenje). Najprije se naa perspektiva iri tako da zahvati i budue ivote, a onda nam se, kroz temeljito

razumijevanje vlastitih nevolja, perspektiva produbljuje dok ne obuhvati sav ciklus patnje od jednog ivota do drugog, takozvano cikliko postojanje ili samsaru. Napokon to razumijevanje moemo proiriti i na druge ljude, i to kroz suutnu elju da se sva razumna bia oslobode od patnje i njezinih uzroka. Ta nas onda suut navodi na to da teimo buddhinstvu (prosvjetljenju). Da bismo dokraja shvatili narav patnje i ciklikog postojanja, moramo se najprije pozabaviti dubljim aspektima ivota, a koji utjeu na nae budue ivote. To je shvaanje patnje opet potrebno za puno razvijanje suuti. Slino tome mi Tibetanci teimo postizanju izvjesne mjere samouprave u Tibetu kako bismo mogli sluiti biima u svojoj domovini, ali se isto tako i trudimo da se snaemo u izbjeglikoj situaciji u Indiji. Postignue prve, vee svrhe ovisi o naem postizanju potonjeg, privremenog cilja. Nevolje to ih donosi nesvjesnost o smrti Svijest o injenici da emo umrijeti vrlo nam je korisna. A zato je tako? Ako nismo svjesni smrti, neemo misliti ni 38 na vjebanje, pa emo ivot provoditi u besmislicama, ne istraujui kakvi stavovi i djela produuju patnju, a koji nam donose sreu. Ako stalno ne mislimo o tome kako bismo svaki as mogli umrijeti, past emo pod utjecaj lanog osjeaja trajnosti, mislei: Smrt je jo neto daleko, daleko. I onda, kad nam doe vrijeme, ak ako tada i pokuamo ostvariti neto vrijedno, za to vie neemo imati snage. Mnogi Tibetanci u mladim godinama ulaze u samostan pa prouavaju tekstove o duhovnim vjebama, ali kad doe vrijeme i za stvarno vjebanje, za to im najednom nedostaje sposobnosti. Razlog je tome to ti ljudi ne raspolau istinskim razumijevanjem netrajnosti. Ako, razmislivi o tome kako da vjebamo, zakljuimo da to apsolutno moramo uiniti, te se na nekoliko mjeseci, pa ak i mnogo godina, povuemo u osamu, to onda znai da nas je motiviralo znanje o vlastitoj netrajnosti. Ali ako se taj jaki poriv ne odrava stalno ponavljanim razmiljanjima o razornom djelovanju netrajnosti, nae e vjebanje polako usahnuti. Eto zato neki ljudi godinama ostaju u osami, ali to iskustvo ne ostavlja nikakva traga na njihovu kasnijem ivotu. Razmiljanje o netrajnosti ne samo da nas motivira na vjebanje nego mu daje i goriva. Posjedujemo li snaan osjeaj o izvjesnosti smrti i neizvjesnosti trenutka njezina dolaska, bit emo motivirani iznutra. To je kao da nas prijatelj upozorava: Budi paljiv, budi ozbiljan, prolazi jo jedan dan. Mogli bismo ak i otii od kue da ivimo redovnikim ivotom. Uinimo li tako, dobit emo novo ime i odjeu. Tad emo osim toga imati i manje urnih poslova; morat emo promijeniti svoje stavove, pa svoju panju us- 39 mjeriti na dublje svrhe. Ostanemo li, meutim, i dalje zaokupljeni povrnostima to ih donosi trenutak - slasnom hranom, lijepim ruhom, boljom kuom, ugodnim razgovorom, mnotvom prijatelja i znanaca, pa ak i stvaranjem neprijatelja od ljudi koji uine neto to nam nije po volji, a onda jo i svaama i kokanjem - neemo postati nita bolji no to smo to bili prije ulaska u samostan, a moda postanemo jo i gori. Ne zaboravimo, nije dovoljno samo se povui od tih povrnih djelatnosti zato to su nam one neugodne, ili zato to se bojimo to bi mogli pomisliti nai prijatelji koji su takoer krenuli putem spoznaje - jer promjena mora doi iznutra. To je istina za redovnike i redovnice, ba kao i za laike koji se prihvate duhovnih vjebi. Moda smo obuzeti osjeajem trajnosti, uvjerenjem da jo dugo neemo umrijeti, te da nam dok smo jo ivi trebaju naroito dobre jestvine, odjea i razgovor. Iz iste elje prema prekrasnim ugodama sadanjeg trenutka, ak i ako one, gledajui dugorono, i nemaju nekog velikog smisla, bit emo spremni posegnuti za svakovrsnim besramnim pretjeranostima i smicalicama samo da dobijemo to to smo poeljeli - pa emo posuivati uz visoke kamate, s visoka gledati na prijatelje, pokretati parnice - a sve da bismo dobili i vie od onog to nam je razumno potrebno. Budui da smo ivot posvetili takvim djelatnostima, novac nam postaje privlaniji od uenja, pa ako tada ak i pokuamo vjebati, neemo tome

posvetiti previe truda. Ako nam iz knjige ispadne stranica, moda emo se nekati da je dignemo, no ako na zemlju padne novac, onda o nekanju nema ni govora. Sretnemo li ljude koji su ivot zaista posvetili tenji za viim stvarima, o njihovoj 40 emo pobonosti moda imati dobro miljenje, no to e ujedno biti i sve, no ako opazimo ovjeka otmjeno odjevena kako pokazuje svoju imunost, poeljet emo da i mi to steknemo, za tim osjetiti udnju, te se ponadati da emo do toga doi - i za tu se udnju sve vie vezati. Napokon emo postati spremni na sve samo da se toga dokopamo. Kad jednom ponemo udjeti za raskoima ovoga ivota, u nama e ojaati loe emocije, te sa svoje strane nuno dovesti do jo mnogih loih djela. Takve kontrapro-duktivne emocije samo vode u nevolju, te nas navode da postanemo neugodni i sami sebi i ljudima oko sebe. ak i ako ukratko nauimo kako da vjebamo stupnjeve puta k prosvjetljenju, ipak emo stjecati sve vie materijalnih dobara te se zaplitati sa sve vie ljudi sve dok ne ponemo, da tako velim, vjebati povrnosti ovoga ivota, te meditativno kultivirati elju za prijateljima i mrnju prema neprijateljima te smiljati naine kako da udovoljimo tim loim emocijama. Kad dospijemo do tog stanja, onda emo, ak i ako ujemo za stvarnu, blagotvornu vjebu, biti skloni pomisliti: Da, to je tako, ali... I tako e jedan ali slijediti za drugim. Zapravo smo se svi mi na svoje loe emocije ve navikli kroz svoje cikliko postojanje koje nema poetka, ali smo mu sad dodali jo i vjebanje povrnosti. Time se nae stanje samo jo vie pogorava, jer nas sve to odvraa od onog to bi nam zaista pomoglo. Budu li nas gonile takve udnje, nikad neemo nai smirenje. Neemo usreivati druge ljude - a izvjesno ni sebe. Jer to postajemo usmjereniji na sebe - moje ovo, moje ono, moje tijelo, moj imetak - svatko tko nas u naim eljama ometa smjesta postaje ciljem naega gnjeva. Iako prenaglaavamo svoje prijatelje i svoje roake, 41 oni nam ipak ne mogu pomoi ni u asu roenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo svijet doli sami, s njega nam je samima i otii. Kad bi nam se u smrtnom asu mogao pridruiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to nije mogue. Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i naemo u posve nam nepoznatim okolnostima, prijatelj iz prologa ivota mogao biti od nekakve pomoi, i to bi moglo biti vrijedno razmiljanja, ali to naalost nije mogue. Pa ipak, izmeu roenja i smrti, kroz nekoliko desetljea, mi stalno ponavljamo moj prijatelj, moja sestra, moj brat. Takvo nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve koristi, ono u nama samo stvara jo veu smetenost, jo jau poudu i mrnju. Ako pretjerano istiemo prijatelje, isto e nam se dogoditi i s neprijateljima. Kad se rodimo, niti mi ikoga poznajemo, niti itko poznaje nas. Iako svi mi podjednako teimo srei i ne elimo patiti, ipak nam se lica nekih ljudi sviaju, pa mislimo: To su moji prijatelji, dok nam se lica drugih ne sviaju pa mislimo: To su moji neprijatelji. Tim licima pridajemo identitete i nadimke, da bismo na kraju vjebali buenje elje prema prvima i mrnje prema potonjima. I kakvu to onda ima vrijednost? Ma ba nikakvu. Nevolja je u tome to se pritom toliko energije troi na brigu o razini koja nije dublja od ivotnih povrnosti. Ono duboko gubi bitku s trivijalnim. Ako nismo vjebali, a u smrtni se as naemo okrueni rasplakanim prijateljima i ostalima s kojima smo u ivotu opili, umjesto da kraj sebe zateknemo nekoga tko e nas podsjetiti na vjebanje krjeposti, to e nam drutvo donijeti samo nevolje, i to nevolje koje smo sami zavali. I to je tu onda bilo krivo? To to smo s uma smetnuli net-rajnost. 42 Prednosti svijesti o netrajnosti Pa ipak, ako na to da nam do svijesti prodre spoznaja o tome da emo umrijeti ne ekamo sve do samoga kraja, i ako ve sada realistiki procijenimo svoju situaciju, onda nas nee nadvladati povrni, vremeniti ciljevi. I neemo zanemariti ono to je dugorono vano. Bolje je ve na samom poetku shvatiti da emo umrijeti pa pokuati otkriti to je u ivotu vrijedno truda. Ne smetnemo li

s uma kako ivot brzo prolazi, nauit emo cijeniti svoje vrijeme pa raditi samo ono to neto vrijedi. Vodi li nas jak osjeaj imanen-tnosti smrti, osjetit emo potrebu za predavanjem vjebanju svog duha, usavravanju svog uma, pa neemo tratiti vrijeme na kojekakve besmislice - od jela i pila pa sve do beskrajnih razgovora o ratu, ljubavnom ivotu i glasinama. Sva bia tee srei i ne ele patiti. Mi se pak sluimo mnogim razinama tehnike za uklanjanje neeljene patnje u njezinom povrnom i dubokom obliku, no ponaj-ee u ranom dijelu ivota za sprjeavanje kasnije patnje. I religiozni ljudi i oni koji to nisu, kroz itav ivot tee tome da jednu patnju ublae i drugu otklone, te pritom ponekad prihvaaju ak i samu bol kao sredstvo kojim e ukloniti jo veu patnju i postii izvjesnu mjeru sree. Svi se ljudi trude otkloniti povrni bol, no postoje i tehnike koje se bave uklanjanjem patnje na dubljoj razini - usmjerene na to da, u najgorem sluaju, umanje patnju u buduim ivotima, a u najboljem uklone sve oblike patnje s ovjeka koji vjeba svoj duh, ba kao i sa svih drugih bia. Duhovne vjebe pripadaju tom dubljem obliku. Takve tehnike predmnijevaju modificiranje odnosa prema ivotu, pa zato vjebanje duha dovodi do pozitiv- 43 nog modificiranja misli. Na sanskrtu se to zove dharma, to znai dranje. To znai da se modificiranjem kontra-produktivnih stavova oslobaamo od odreene razine patnje i tako drimo podalje od te patnje. Duhovne vjebe tite, ili zadravaju podalje od jada i nas i druge ljude. Nakon to smo najprije shvatili vlastitu situaciju u svjetlu ciklikog postojanja, i potrudili se zadrati podalje od patnje, svoje emo razumijevanje proiriti i na druga bia i razviti suut, to znai da emo se posvetiti zadravanju i drugih ljudi izvan dohvata patnje. To svakako ima svog praktinog smisla, jer svakako stoji da ja, koji sam samo jedno bie, mogu odluiti da preuzmem brigu o mnogim drugim biima, no to ima i svoju drugu stranu jer u i ja, usmjerivi svoje djelovanje na dobrobit drugih ljudi, i sam postati sretnijim. Suut, naime, smanjuje strah pred vlastitom patnjom i jaa unutranju snagu. Ona nam daje osjeaj snage, ona u nama budi uvjerenje da moemo izvriti svoje zadae. Ona nam prua poticaj i ohrabrenje. Dopustite mi da navedem samo jedan mali primjer. Nedavno sam bio u Bodh Gayi, jer sam se bio razbolio od kronine crijevne zaraze. Na putu za bolnicu bol mi je u abdomenu bio vrlo jak, i silno sam se znojio. Automobil je prolazio kroz podruje Brda leinara (tu je nauavao Buddha), u kojem su seljaci inae jako siromani. Drava je Bihar ve i sama po sebi siromana, no ovo je podruje jo siromanije. Nisam vidio ak ni djecu kako idu u kolu. Gola bijeda. I bolest. Ostala mi je sasvim jasna uspomena na djeaia oboljela od paralize koji je na nogama imao hrave eljezne ortopedske aparate, a pod pazuhom metalne take. Bilo je oito da se o njemu nitko ne brine. To me je jako potreslo. Malo sam kasnije ugledao starca u 44 ajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga ostavili da lei, i nikoga za nj nije bila briga- Kasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kruiti oko toga to sam vidio, pa sam razmiljao kako je to tuno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici nemaju ba nikoga. I onda su mi misli odlutale na to, ne bavei se mojom patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je zabrinutost bila usmjerena na neto drugo. I tako moj um, unato tome to mi je tijelo trpje-lo veliki bol (u crijevnoj mi se stijenki otvorila rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije patio ni od kakva straha ili nelagode. Da sam se koncentrirao na vlastite probleme, moja bi se situacija samo jo vie pogorala. To je primjer iz mog skromnog iskustva o tome kako suutni stav pomae ak i onom tko ga zauzme, te kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duevni jad, i to unato injenici da time ne moemo izravno pomoi drugim ljudima. Suut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema ivotu, i zahvaljujui upravo toj hrabrosti postajemo oputeniji. A kad naa perspektiva obuhvati i patnju

neogranienih bia, naa nam se patnja, u usporedbi s njom, poinje initi neznatnom. 45 Osloboenje od straha Na ivot stanuje sred uzroka smrti Ko svjetiljka na jakom vjetru. Nagarjuna, Dragocjeni vijenac Prvi je panen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomou koje se mnogi Tibetanci koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te pjesme: elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha. Da bismo se oslobodili tog tjesnaca straha, primjerice od toga da e nas zaskoiti razbojnici, nasilnici ili divlje zvijeri, moramo prije svega imati junakog i sposobnog vodia da nas iz njega izbavi. Slino tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku umiranja i u onom prelaznom stanju izmeu dva ivota, moramo vjebati po savjetima ove pjesme, ba kao to moramo uvjebavati i duboke tehnike za oslobaanje od tih strahova. Razmiljanjem emo o toj 46 pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to e nam znanje biti korisno kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije. U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako da kad smrt udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da u trenutku smrti stvore snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i aktivirati kreposne predispozicije, a to onda vodi u povoljno ponovno roenje. Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot, eda bi u njemu nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako dosegli naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da drugima budu od koristi. Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za najuvjebanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u obliku elje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo u onom stanju izmeu dva ivota, te pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o tome to bismo morali initi na svakom od tih stupnjeva. U ivotu moramo dosei primjerenu razinu vjebanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspjeno proi kroz sve stupnjeve. A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo vrlo teko uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme da vjebamo i pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se sada, kad 47 imamo vremena za sluanje, razmiljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne pripremamo za smrt, u zadnji dan za to vie nee biti vremena, pa emo ostati bez zatitnika i pribjeita, i od svega e nam ostati jo samo aljenje. Daleko je bolje jo mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmiljanja o procesu umiranja i onom meustanju izmeu dva ivota - vjebati se u zamiljanju pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma vano, jer onda moemo ostvariti uspjeh u skladu s naim najviim sposobnostima. Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vjebi nije, meutim, dovoljno, jer je nuno da se kroz mjesece i godine s njima i zbliimo. Ako sada, kad su nam osjetila jo bistra i svijest jo nije degenerirala, svoj um ne podloimo putovima vrline i s njima ih zbliimo, onda e umu biti teko - kad pone umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom. Na samrti moemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potiteni zbog uasnoga straha. Zato je nuno zbliiti se s vjebama povezanim s umiranjem. Za to nema zamjene. I tu ne pomae nikakva pilula. Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uloiti da bismo ovladali tim vjebama, ovisit e o unutranjoj motivaciji koja potjee iz uvjerenja da doivljaj zadovoljstva i bola stoji u izravnom odnosu s naim kreposnim ili nekreposnim djelovanjem. Zato je vano ve na poetku razviti razumijevanje

uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi od spoznaje da dobra djela potjeu od ukroena uma, a loa od neukroena. Iako kreposna i nekreposna djela inimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak najvaniji um, zbog ega je 48 sukus buddhistikog vjebanja preobraaj uma. Buddhis-tiki nauk posebno naglaava vanost ukroenog uma - a to kroenje polazi od opaanja da smo sami tvorci vlasti- 4c tog uitka i bola. Ili, kako bi to rekao Buddha: Prosvjeeni ne spiru zla djela vodom, Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz ivota u ivot, Niti svoje spoznaje prenose na druge. Bia se oslobaaju nauavanjem istine, o prirodi samih stvari. Svatko je od nas svoj vlastiti zatitnik; ugoda i ne- H ugoda u naim su rukama. Status i loza panen-lama Prvi panen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gveltsen, bio je tutor petog dalaj-lame u sedamnaestom stoljeu. Prije tog vremena, iako je bio tek obini redovnik, i mjetani i njegov uitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibet-skog jogina Ensabe. Njega moda i ne bi ubrojili meu najvee uenjake, ali je zato bio velik po svojim vjebama. Ba kao i njegov uitelj Sangyay Yeshay, i on je gajio istinsko potovanje prema drugim tradicijama buddhistikog vjebanja. U sabranim djelima njegova uitelja nalazimo i religijski vokabular drugih tradicija, pa je njegova otvorenost zacijelo utjecala i na naine vjebanja samog Losan-ga Chokvija Gveltsena. Njegov je uitelj neosporno uveli- 49 ke pridonio meusobnom uvaavanju i harmoniji izmeu razliitih tibetskih kola buddhizma. Prijanji je panen-lama, Lobsang Trinlev Lhun-drup Choekvi Gveltsen, deseti u nizu reinkarnacija, umro 1989.1 on i ja smo se rodili u sjeveroistonoj pokrajini Tibeta zvanoj Amdo. U trenutku je njegova izbora kao reinkarnacije njegova prethodnika o tome bilo malo rasprave. Slubenici njegova samostana u Shigatseu, koji se nalazi u zapadnom Tibetu, bili su u pokrajini Amdo, na podruju u utjecajnoj sferi voa muslimanskih paravojnih postrojbi. Oni su zakljuili da je ba taj djeak prava reinkarnacija devetog panen-lame. U Sporazumu od sedamnaest toaka, a koji je kineska vlada podravala kao sredstvo za upostavljanje odnosa s Tibetom, Kinezi su stavili do znanja, a moda na tome i inzistirali, da tibetska vlada tog djeaka, koji im je ve u rukama, mora priznati za desetog panen-lamu. Zato je njegovo priznavanje bilo poneto sporno, ali se kasnije pokazao velikim junakom, hrabrim u slubi i tibetskog buddhizma i tibetskog naroda. O tome nema sumnje. Kad smo se upoznali negdje oko 1952., on je bio vrlo neduno stvorenje, vrlo iskren i vrlo pametan. Godine 1954., kad smo obojica otili u Kinu, on je iz zapadnog Tibeta doao na nekoliko dana k meni u prijestolnicu Lha-su. Zatim je proslijedio za Kinu, kroz pokrajinu Amdo, a ja sam poao kroz Kongpo. Vjerojatno je zbog nezadovoljstva nekih svojih slubenika poneto promijenio i svoje stavove. Godine 1956., na proslavi 2500. Buddhina roendana, kad smo se obojica nala u Indiji, od svega je toga jo bila ostala neka mala slutnja. Tada su se, meutim, zbili vr- 50 lo tuni dogaaji - rije je o borbi s kineskom vojskom, 1957. i 1958. u dvije istone pokrajine, Amdu i Khamu - i sad su vijesti o zvjerstvima to ih je izvrila kineska vojska napokon stigle i do njega. Tek je tada shvatio, vjerojatno prekasno, da se itav Tibet mora ujediniti i suoiti se s tom novom pogibelji. Na moj mi je zavrni skolastiki ispit poslao provjerenog redovnika, svog slubenika, koji mi je objasnio da se u panen-laminim nazorima, a zbog nedavnih zbivanja u njegovu zaviaju, dogodila velika promjena. Suoen je s tom

novom opasnou lama bio vrsto odluio da e njegov samostan u Shigatseu suraivati s tibetskim vlastima. Poslije mog bijega iz Tibeta u Indiju 1959., panen-lama je preuzeo moje mjesto voe u Tibetu i sljedeih se nekoliko godina vladao prekrasno. Napokon su ga, meutim, ipak stavili najprije u kuni pritvor, a onda i u zatvor. Poto su ga oslobodili, mudro je i ne alei truda iskoristio svaku priliku za popravljanje stanja buddhistike religije i tibetske kulture. Kad velim mudro, pritom mislim kako nije zadirao u osjetljiva pitanja, kao to je to primjerice pitanje tibetske neovisnosti, nego je naprosto sve svoje snage ulagao u ouvanje buddhizma i tibetske kultu-re. Gdjekad bi ak i javno grdio Tibetance koji nose samo kinesku odjeu i govore samo kineski. Na njih je zatim vren pritisak da nose tibetsku odjeu i govore tibetskim jezikom. Kroz takvo se djelovanje i potvrdio. Njegova je smrt dola i prerano i nenadano. I jako me je rastuila. Dok je on bio iv, u zemlji je bio Tibe-tanac i voa koji govori u ime naroda, dok sam mu ja koliko sam mogao pomagao izvana. Sad, kad smo ga izgubili, u zemlji nije ostao nitko da nastavi njegovo djelo. Ostali su 51 bili ili prestari ili prezastraeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak. im je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio elju da poaljem duhovnu delegaciju koja bi u samostanu panen-lame prinijela rtvu, ali mi je to doputenje ostalo uskraeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam kinesku vladu da u zemlju pusti duhovniku delegaciju koja e mu potraiti reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen. Oito je u svemu ipak bilo najvanije dapanen-la-mina reinkarnacija bude autentina. U to su se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija potrai izvan okupiranog Tibeta, ali sam ja drao da njih vode politiki motivi. Istinski je vano bilo samo pronai stvarnu reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu ili izvan njega. Znao sam da e, ako je reinkarnacija u Tibetu, o njoj biti nuno raspraviti s kineskom vladom, zbog ega sam i elio poslati spiri-tualnu delegaciju da je potrai. Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u meuvremenu preko neformalnih, privatnih kanala, stupio u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis preko dvadeset pet kandidata popraen s nekoliko slika. im sam ugledao sliku Gedhuna Choekvija Nyime, odmah me obuzeo osjeaj sklonosti i prisnosti. Obavio sam neka gatanja, i ona su za nj bila vrlo povoljna. Napokon sam obavio i gatanje pomou zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima su bili smotani papirii s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo ba njegovo. Pomou takvih sam postupaka zakljuio da je ba on reinkarnacija desetog panen--lame. To, meutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je vie Tibetanaca, pogotovo iz zemlje, nu- 52 kalo da donesem odluku. Pokuao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali bezuspjeno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti na dan kad je Buddha prvi put nauavao o Kalachakri, ili Kotau vremena, s kojim je panen-lama stajao u posebnoj vezi. Pomou kuglica tijesta sam obavio jo jedno gatanje, i ono mi je trebalo rei da li da objavim to ime ili ne, i odgovor je bio potvrdan. Objavio sam izbor, i sutradan doekao veliku grdnju od naih kineskih gospodara. Pri svemu je tome, meutim, najvie zastraivalo to to je ve za nekoliko dana ta mlada reinkarnacija, zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zaviaja u Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o svima njima nije vie bilo ni glasa. To me jako rastuilo, jer je posljedice mojih - sa stanovita kineskih vlasti - protuzakonitih ina moralo snositi dijete. Kinezi vjeruju da njima pripada najvia vlast. Tako se u tibetskoj povijesti nekoliko puta doista i dogodilo, i to kad bi zbog suenog izbora kandidata u tibetskoj zajednici dolo do unutranjih neslaganja pojedinih struja. Tada bi se okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zatitnik tibetskog buddhizma, te ga zamolili da pred kipom Shakvamuni Buddhe donese konanu odluku, i to pomou zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na tapiu. To su bili sluajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zakljuivali na poboan nain.

Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane tibetske vlade i to poslije uobiajenih internih procedura te bez vanjskih konzultacija. Kad su pak njega zapitali o izboru devetog panen-lame, on je objavio svoj izbor izmeu kandidata, ali je bio pre- 53 mlad da bi djelovao sasvim autoritativno. Budui da su Ti-betanci skloni putu najmanjeg otpora, vanjsku su odluku potraili pomou zlatne posude, a sam je in obavio kineski veleposlanik. Iz nje je, meutim, ipak izilo ime koje je trinaesti dalaj-lama bio odluno preporuio. Budui da su Tibetanci vjerovali kineskom caru, sasvim je prirodno da su svog zatitnika i poklonika svoje vjere ukljuivali u neke vane vjerske djelatnosti. Danas su se prilike u tom pogledu sasvim promijenile, jer trenutne kineske vlastodrce prije svega zanima sama vlast. U sluaju dananjeg panen-lame, kineske su vlasti izvele gatanje pomou zlatne posude eda bi same izabrale drugog novog dalaj-lamu, ali je sve ve bilo unaprijed izreirano - on i njegovi roditelji ve su radi javnog pokazivanja ekali u hramu. A onda su vlasti redovnika - koji je u svojstvu voe tibetskog buddhizma izabrao tapi - stavile u kuni pritvor. to je nedvojbeno totalitarizam. Ipak sam u dvije-tri zgode vidio video-zapis od kineskih vlasti slubeno imenovanog panen-lamu Gvaltse-na Norbua, i izgledao mi je sasvim u redu. Na jednom je snimku ba drao predavanje o ritualu dugog ivota. Tu je ceremoniju znao napamet i vrlo je dobro objasnio znaenje tog obreda. Opi prikaz pjesme Pjesma od 17 kitica prvog panen-lame vodi je kroz osebujne buddhistike tehnike svladavanja straha od smrti te iskoritavanja faza umiranja u svrhu duhovnog napretka. 54 Ja se pak nadam da e taj opis unutranjih, psiholokih doivljaja i psiholokih promjena sve one koji mare za smrt i dublje razine uma potaknuti na korisna razmiljanja, te da e znanstvenicima zainteresiranim za suradnju s buddhistikim uenjacima i joginima u pitanjima povezanim s umiranjem posluiti kao dobar izvor informacija. Iako znanstvenici obino um smatraju proizvodom tijela, neki specijalisti ve poinju razmiljati o umu kao o neovisnom entitetu koji moe utjecati na tijelo. Oito je da snani osjeaji, primjerice mrnja, mogu utjecati na tijelo, no danas se poinju vriti pokusi povezani sa specifinim tehnikama vjebanja uma, namijenjenih primjerice jaanju vjere, suuti, sabranosti na jednu toku, razmiljanja o praznini, ili specijalnim meditacijama u nvingman-skoj tradiciji tibetskog buddhizma. Ti pokusi pokazuju da mentalno vjebanje moe imati autonomnu funkciju te utjecati na tijelo, pa ga ak i uiniti neosjetljivim. Vjerujem da korisno moe biti i savjetovanje s medicinskim sestrama, i to napose na odjelima za umiranje, o predznacima skore smrti. Prvih sedam kitica panen-lamine pjesme govore nam kako da pristupimo smrti. Poslije poetne strofe koja nam govori o traenju pribjeita u Buddhi, Doktrini i duhovnoj zajednici (koju emo objasniti u ovom poglavlju), sljedee dvije kitice (tree poglavlje) bave se vanou vrednovanja trenutnog ivota kao prilike za vjebanje duha. One nam opisuju kako da tu dragocjenu priliku iskoristimo za razmiljanje o netrajnosti sadanjosti, eda bismo oslabili svoju pretjeranu vezanost za efemerne doivljaje?* etvrta i peta kitica (etvrto poglavlje) govore nam o stjecanju perspektive kojom moemo svladati i nesnosnu pat- 55 nju koja znade nastupiti pred smrtni as, ba kao i tlapnje koje se pojavljuju kad umiremo. esta i sedma kitica (peto poglavlje) propisuju nam kako da ostvarimo najpovoljnije uvjete za umiranje, i to tako da se prisjetimo to da vjebamo i ostanemo radosna srca. Sljedee tri kitice (esto poglavlje) nadugo opisuju prikaze to se pojavljuju kroz prve etiri faze umiranja te nam govore kako da se kroz njih probijemo meditira-njem. Taj se odjeljak poziva na nae poznavanje uruavanja fizikih elemenata koji podupiru svijest i s tim povezanim doivljajima. Oni postupno

otvaraju put manifestiranju tri dublja, suptilna uma, kako je to opisano u kitici koja slijedi (sedmo poglavlje). To poglavlje izlae strukturu uma i tijela prema Najvioj jogi tantri. Dvanaesta i trinaesta kitica (osmo poglavlje) bave se vrhunskim doivljajem funda-mentalnog naravnog uma od jasnog svjetla. Ta je najdublja razina uma temelj sveg svjesnog ivota. Posljednje etiri kitice (deveto i deseto poglavlje) opisuju prelazno stanje (poslije smrti i prije poetka sljedeeg ivota) te pokazuju kako se trebamo postaviti prema esto uasnim doivljajima koji nas znadu snai u tom stanju. One potanko opisuju razliite razine kojima uenici moraju teiti da bi ih one vodile na putu ponovnog roenja. Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te nas ue kako da uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok umiremo prepustimo duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju izmeu dva ivota, te napokon kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje. 56 Poetak pjesme: Poslunost Manjushriju Prije poetka pjesme prvi panen-lama najprije izraava tovanje i poslunost prema Manjushriju, tjelesnom izrazu mudrosti svih buddha (prosvjetljenih). Pjesnik smatra da je Manjushri neodvojiv od njegova lame, to jest uitelja. A razlog zbog kojega iskazuje poslunost Manjushri jest ovaj. Bitni preduvjet za dobru smrt i dobro prelazno stanje izmeu dva ivota, pa ak i postizanja buddhinstva (prosvjetljenja) kroz kontinuum ivota, jest uspjeno vjebanje jasnog svjetla smrti. Postoje dva razreda vjebanja: jednim se vjeba suut, a drugim mudrost. Vjebanje jasnog svjetla koje se pojavljuje pri umiranju ve je obuhvaeno vjebanjem mudrosti; zbog toga je ono sadrano i u fazama nauavanja dubokog shvaanja koje tvrdi da je pojavnost sukladna s prazninom opstojanja u sebi - a koje nam shvaanje od naeg ljubaznog uitelja Shakvamuni Buddhe prenosi Manjushri. (I faze nauavanja o golemoj suutnoj motivaciji i milosrdnim djelima takoer nam prenosi Shakvamuni Buddha, ali posredstvom Maitrevje i Avalokiteshvare.) I tako, budui da uspjeno vjebanje umiranja i prelaznog stanja izmeu dva ivota polazi uglavnom od mudrosti, prvi panen-lama izraava tovanje Manjushriju: Poslunost guruu Manjushriju Poto je izrazio poslunost manifestaciji mudrosti, prvi panen-lama poinje i samu pjesmu. 57 Prva kitica Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetlje- nja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja. Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao uitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i uenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu. Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine moe pruiti zatitu od patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna zajednica) predstavljaju konano pribjeite. Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od ciklikog postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam sluaju perspektiva ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog svih bia koja osjeaju, zbog njihova osloboenja od patnje i dostizanja buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo teiti radi postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima. Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu krajnjeg ili najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika uskih pogleda, jer ono predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od ciklikog postojanja nego i postizanje sve- 58

znanja. To konano prosvjetljenje ili najvia nirvana izlazi izvan krajnosti, i to kako krajnosti zarobljavanja u ciklikom postojanju u kojem se stalno ponavlja krug roenja, starenja, bolovanja i umiranja (takozvana samsara), tako i krajnosti nedjelatnog mira, stanja osloboenosti kruga patnje ali bez postizanja potpune sposobnosti pomaganja drugima. Prvi panen-lama savjetuje svojim itateljima da potrae pribjeite u Buddhi, Doktrini i duhovnoj zajednici eda bi postigli najvie prosvjetljenje, ali ponajvie zbog drugih osjetilnih bia. To je takozvano kauzalno pribjeite, a traimo ga u Tri dragulja ustanovljena u mentalnom kontinuumu drugih ljudi - pa svoju vjeru polaemo prije svega u prestanak patnje i duhovna stanja koja su aktivirali drugi radi nadvladavanja vlastite patnje. Zazivanje onih koji posjeduju ta Tri dragulja doziva njihovu suut -ali ne tako da je u njima stvara, nego tako da nas prema njoj otvara. Potraimo li kauzalno pribjeite, time zapravo vjebamo Doktrinu to ju je nauavao uitelj Buddha, te za uzor uzimamo duhovnu zajednicu visokog ostvarenja. Time zapravo aktualiziramo duhovne staze i mnoge razine suzbijanja patnje. Na taj nain postajemo i sami pripadnicima duhovne zajednice visokog ostvarenja, te postupno uklanjamo sve prepreke osloboenju od ciklikog postojanja, ba kao i prepreke postizanju sveznanja - dakle pretvaranju u buddhu (prosvjetljenog). Tako se oslobaamo svih strahova i postiemo sveznanje, pa poinjemo proni-cati u narav drugih ljudi i shvaati koje e im tehnike biti najkorisnije. Radi dostizanja takvog konanog pribjeita, ova kitica zaziva tri kauzalna izvora pribjeita da iskau svoju suut. 59 Budui da je pribjeite preduvjet buddhistikog vjebanja, njime se bavi ve prva elja u tekstu panen-la-me. Nemamo li pribjeita, teko da e nam vjebe donijeti uspjeh. Pa ipak, stav potpunog povjerenja u Tri dragulja sam po sebi nije dovoljan. Ili, kako bi to rekao Buddha: Ja te uim putu osloboenja. Ali znaj da samo osloboenje ovisi o tebi. Buddha je samo uitelj tog puta. On nam spoznaju ne daje na dar, ve mi moramo moralnost, koncentrirano meditiranje i mudrost vjebati sami. Uzmimo na primjer recitaciju mantre om mani padme hum, a koja se ponavlja radi zazivanja suuti prema svim biima. Poslije seanse ponavljanja - kad mantru ponovimo dvadeset jedan put, ili sto i osam, ili ak i vie puta - to se mantranje posveuje recitiranjem molitve povezane s Avalokiteshvarom, zato to je on tjelesni izraz suuti svih buddha: Krepou ove vjebe, Neka bih postigao stanje Jednako Avalokiteshvarinu Eda bih pomogao svim osjetilnim biima da postignu isto. Postii buddhinstvo (prosvjetljenje) samo recitiranjem om mani padme hum nipoto nije mogue, ali ako tom vjebanju pridruimo istinski altruizam, ta nam man-tra moe posluiti kao sredstvo za postizanje buddhinstva (prosvjetljenja). Isto tako, ako dotiemo kvalificiranog gurua, ili ga gledamo, ili sluamo, on na nas moe djelovati pozitivno jer nam moe pomoi u razvijanju dubljih duhovnih doivljaja. Kad se moj stariji tutor Ling Rinpos- 60 chay i ja na poetku formalnijih sastanaka dotiemo elima, ili kad ga drugom zgodom uhvatim za ruku pa njome dotaknem svoje elo, onda time u sebi stvaram jak i prisan osjeaj velike vjere i povjerenja. U Buddhino doba, kad bi mu netko tko ga je zaista volio i potovao dotaknuo noge, to bi mu zacijelo donijelo nekakvu korist. Ali ako bi netko tko u nj nije imao vjere niti prema njemu osjeao potovanje, Buddhu ak i uhvatio za nogu pa na nju pritisnuo glavu, time vjerojatno ne bi stekao nikakav blagoslov. Iako se poneto trai i s guruove strane, glavnina svega ipak dolazi od uenika. Bio je jednom jedan zaista prekrasni lama iz ti-betske pokrajine Amdo, koji bi, kad god bi ga zamolili da ueniku stavi ruku na glavu, odgovorio: Ja nisam lama koji moe udijeliti osloboenje polaganjem ruke - u ijoj je samoj naravi patnja - nekome na glavu. ZAKLJUNI SAVJETI 1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo osloboenje od patnje i postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je

god to mogue, usmjerimo na pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne nauditi. 2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego moramo sami svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost. 61 Pripremanje za smrt Ne znajui da moram sve ostaviti i otii, zbog prijatelja sam i neprijatelja inio razna nevaljala djela. Buddha Druga kitica O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota, Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako, Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede. Za uspjeno vjebanje potrebni su nam povoljni unutranji i vanjski uvjeti, no mi ih ve imamo. Tako, primjeri- 62 ce, ve samim tim to smo ljudi posjedujemo tijelo i um koji omoguuju razumijevanje nauavanja. Time smo zadovoljili najvaniji unutranji uvjet. Od vanjskih su nam pak uvjeta potrebni prenoenje Doktine i sloboda vjebanja. Ako imamo te uvjete pa se jo i potrudimo, uspjeh ne moe izostati. Ako se, meutim, ne potrudimo, tad nastaje golema teta. Te preduvjete moramo cijeniti, jer bez njih ne bismo imali ni prilike da neto uinimo. Zbog toga moramo cijeniti ono to nam je u ovom ivotu dano. Budui da smo dobili ljudsko tijelo, ba kao i valjane vanjske okolnosti, onda svoj ivot, ukoliko elimo vjebati, moemo uiniti vrijednim ivljenja. I zato to mo-ramo uiniti. I sad je trenutak da to uinimo. Ako uz takvu pruenu priliku poradimo na blagotvornim djelima, tad moemo ostvariti i mnogo krupnija; ako meutim, voeni trima otrovima: poudom, mrnjom i smetenou, poradi-mo na nevaljalstvima, onda moemo naprotiv ostvariti vrlo krupna zlodjela, i to u mnogo oblika. Drugim je biima, primjerice ivotinjama, koje ne posjeduju na tako izvrsni ljudski temelj, nemogue vlastitim snagama postii vrlinu. Postoje i rijetki sluajevi kad su i one pri valjanim vanjskim uvjetima postigle neto krepos-no, ali one vrlo teko mogu misliti. Kad ivotinje neto ine zbog mrnje ili poude, one to ine privremeno i povrno, te nisu sposobne za zla djela - u tjelesnom i verbalnom smislu - velikog intenziteta ili u mnogo varijeteta. Ljudi, meutim, mogu razmiljati polazei od jako mnogo stanovita. Zbog toga to je naa inteligencija mnogo djelotvornija, mi smo ljudi sposobni i za dobro i za zlo u velikim mjerilima. Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on moe biti jako moan. Ako si damo truda i posvetimo se 63 dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg su ba ljudi, od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom planetu, donijeli najvie dobra, no zbog ega su i bia koja su nauila kako izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa - prijetei ak i unitenjem itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao to su uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se te sposobnosti primjenjuju. Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota, moda bi bilo oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim, nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te je zbog toga opa promjenjivost naega tijela znak da je i ono ovisno o uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem tijelu kao uvjeti i uzroci, ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni su i drugi uzroci. Tako, primjerice, narav naih roditelja ovisi o jajacu i sjemenu

njihovih roditelja i tako dalje, sve do jajaca i sjemena nekog osjetilnog bia nastalog nakon stvaranja svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi i mesa ovisilo samo o jajacu i sjemenu, onda bi iz toga - jer njih u trenutku postanka ovog svjetskog sustava jo nije bilo, a i zato to ni oni sami nisu mogli nastati bez uzroka (jer bi se inae pojavljivali uvijek i svuda ili nikad i nigdje) - dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci - a to je karma. Svaki svjetski sustav ima svoju eru formiranja, nastavljanja, dezintegracije, te napokon praznine. Poslije 64 te sekvence od etiri stupnja stvara se novi svjetski sustav, i to kruenjem vjetrova, ili energija, te susljednim razvojem drugih elemenata. Bez obzira objanjavamo li taj proces u skladu s trenutnim gleditem znanosti li buddhis-tikom filozofijom, u svakom sluaju postoji i neko vrijeme u kojem odreeni svjetski sustav nije postojao. Proces stvaranja svjetskog sutava poinje od mnogo uzroka i uvjeta koje zajedno zovemo pojavama. Te pojave moraju stvoriti ili boanski tvorac ili mo karme (ranijih ina) ljudi koji e se u tom sustavu roditi, pa u njemu iskusiti i iskoristiti okoli. S buddhistikog stanovita nemogue je da neto to je uzrokovano, pa stoga netrajno (u to ubrajamo i svjetski sustav), u svom stvaranju ovisi o nadzoru, ili motivirajuoj sili, neuzrokovanog i stoga trajnog boanstva. Naprotiv, proces se stvaranja okolia odvija zahvaljujui karmi osjetilnih bia. Jedina bi druga mogunost bila da to neto nastaje bez uzroka, a to je apsurdno. Ba kao to okoli nastaje i raspada se ovisno o uzrocima i uvjetima, tako isto moemo rei i za kakvou ivota osjetilnih bia. vrsto pravilo uzroka i posljedice odreuje da, gledano dugorono, dobri uzroci izazivaju dobre posljedice, a loi loe. To znai da svakoj dugoronoj dobroj posljedici prethodi akumulacija dobrih uzroka. Slino tome, da bi se izazvala mona posljedica, nuno je imati moan uzrok. to se pak tie nae tjelesne naravi, tj. sredstava za odravanje ivota, da bi ona valjano nastala, nuno nam je u ranijim ivotima akumulirati mnogostruke mone uzroke i preduvjete koji pojedinano stvaraju oblike, boju, jasnou osjetila i druge kvalitete ovoga tijela. Kad bismo izvrili dobro djelo i akumulirali njegovu mo, i kad ta mo ne bi mogla degenerirati sve dok 65 ne donese plod bilo u ovom, bilo u buduem ivotu, ta mo ne bi bila tako lomna. Ali u stvarnosti nije tako. Naprotiv, stvoreno jako nekreposno stanje uma, primjerice gnjev, u pravilu nadjaava sposobnosti kreposno stvorene moi, tako da ona ne moe donijeti ploda, i to je unekoliko slino prenju sjemena. I obratno, stvaranje snanog kreposnog stava nadjaava mo stvorenu nekrepou, zbog ega sad ona ne moe izazvati posljedice. Iz toga slijedi da je nuno ne samo stvoriti mnoge snane konstruktivne uzroke nego i izbjegavati suprotne sile zbog kojih bi ti blagotvorni uzroci degenerirali. Dobra djela nuna za akumuliranje tih uzroka, ili potencija, izviru iz ukroenog uma, dok zla djela izviru iz neukroenog. Mi smo obini ljudi jo od pamtivijeka naviknuti na neukroeni um. S obzirom na tu predispoziciju, moemo slobodno zakljuiti da su djela to ih inimo neukroenim umom za nas monija, dok su djela uinjena ukroenim slabija. Vano je shvatiti da to sjajno sredstvo za odravanje ivota koje danas posjedujemo, a rije je o ljudskom tijelu, predstavlja zdravu posljedicu mnogih monih dobrih djela ukroenog uma u prolosti. Ljudsko je tijelo vrlo teko stei, i ba se zato to je ono takva izvanredna rijetkost, moramo stalno truditi da ga to bolje iskoristimo i nastojati da nam ne ode u tutanj. Da ono nije takva rijetkost, da ga nije tako teko stei, onda se ne bismo morali truditi, meutim nije tako. Kad bi taj dar ljudskosti, koji se tako teko stjee, bio stabilan i trajan - nepodloan propadanju - imali bismo i kasnije vremena da ga iskoristimo. Taj je, meutim, sustav za odravanje ivota loman, te se zbog mnogih vanjskih i unutranjih uzroka vrlo lako dezintegrira. Arvadevi- 66 ne etiri stotine kitica o jogistikim djelima Bodhisattve rezoniraju ovako: Ako tijelo ovisi o etiri elementa, to jest zemlji, vodi, vatri i vjetru, koji se

meutim opiru jedan drugom, onda tjelesna srea predstavlja tek sluajno postignutu ravnoteu tih elemenata, te nipoto ne predmnijeva trajnu harmoniju. Ako nam je primjerice hladno, toplina nam je u prvi as ugodna, no ipak moramo nastojati da je ne bude previe. Isto vrijedi i za bolesti, jer lijek za jednu bolest moe na kraju izazvati drugu, koju onda moramo suzbijati. Nae je tijelo izvor velikih nevolja i komplikacija; tjelesna je srea tek privremeno odsustvo takvih problema. Da bismo tijelo odrali na ivotu, moramo ga krijepiti tekom hranom, no ako jedemo previe, ono to nam je potrebno zbog zdravlja pretvara se u izvor bolesti i bola. U zemljama u kojima je hrane malo, glad je izvor velike patnje, no patnju nalazimo i u zemljama u kojima je hrana izobilna te postoji u mnogo hranjivih varijeteta -patnju nastalu zbog prejedanja i probavnih smetnji. Kad se uspostavi ravnotea bez ikakvih vidljivih problema, to zovemo sreom ali bi bilo bezumno pomisliti da smo time postali slobodni od bolesti - ili da emo to ikad postati. Tijelo kakvo posjedujemo dom je nevolja. Ne moemo rei, kad ne bi bilo bolesti, rata i gladi, da tad ne bismo umrli. U samoj je naravi tijela da se dezintegrira. Tijelo poinje umirati ve u trenutku zaea. Ljudsko je tijelo, dakle, dragocjen dar, moan ali loman. Ve samim time to smo ivi, nali smo se u vanoj toki, i ve time snosimo veliku odgovornost. Zahvaljujui tom tijelu mi i sebi i drugima moemo donijeti veliko dobro, zbog ega je svako vrludanje zbog ivotnih sitnica silno 67 rasipno. Morali bismo iskazivati elju da ivot u ovom tijelu iskoristimo djelatno, te se obraati svom guruu, trima zaklonitima i drugim izvorima pomoi na tom putu, i tako sebe poticati iznutra i traiti pomo izvana. Radi postizanja tog cilja nee nam biti dovoljno samo recitirati rijei ove kitice, nego moramo razmiljati i o njihovu smislu, moramo ih natjerati da nam se pojave u umu. Ukratko, budui da je ljudsko tijelo koje nas dri na ivotu blagotvorno, budui da ga je teko stei i da se lako raspada, morali bismo ga iskoristiti za vlastito dobro i dobro drugih ljudi. A dobro dolazi iz ukroena uma. Kad nam je um spokojan, oputen i sretan, onda nam vanjska zadovoljstva poput dobrog jela, lijepe odjee i ugodna razgovora jo vie uljepavaju ivot, no ako ih nema, to nas nee slomiti. Ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira koliko prekrasne bile vanjske okolnosti, ipak e se na nas svaliti breme strave, nada i strahova. Ako nam je um spokojan, uivat emo i bogatstvo i siromatvo, i bolest i zdravlje; moemo ak i sretno umrijeti. Ako nam je um ukroen, mnotvo e nam prijatelja biti prekrasno, no ako ih i nemamo, i to e biti sasvim u redu. Sr se nae sree i blagotvornog spokoja krije u mirnom i ukroenom umu. to se pak tie drugih ljudi, kad nam je um smiren i ukroen, to e uljepati i ivot naih prijatelja, branog druga, roditelja, djece i znanaca; onda nam je dom miran i tih, i svi koji u njemu ive uivaju u prekrasnom osjeaju oputenosti. Kad nam drugi ljudi uu u kuu, odmah u njoj osjete sreu. Kad nam um, meutim, nije smiren i ukroen, onda emo se ne samo stalno ljutiti nego e i drugi, kad nam dou na vrata, odmah osjetiti da su nam u kui svae stalna pojava - da se tu ljudi stalno uzrujavaju. 68 Budui da ukroeni um donosi sreu, dok neu-kroeni stvara patnju, iskoristimo ivot za smanjenje broja neukroenih ciljeva - primjerice suzbijanje neprijatelja, uzdizanje prijatelja, poveanje novane dobiti i tome slino - kao i za kroenje ili treniranje uma koliko je god to mogue. Na taj emo nain iz tog dragocjenog i krhkog ljudskog tijela izvui njegovu smislenu bit. Zakljuni savjettk. 1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu. 2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano koristan ili razoran nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo. 3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i duboke harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost.

4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e nas strahovi i brige. Shvatimo da je izvor nae sree i blagostanja spokojni i ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude oko nas. 69 Trea kitica O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje, Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. Sto se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo, potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt. Svi mi jo od pamtivijeka ivimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako nam je preostalo jo mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj ivot raspemo stalnim odgaanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nuno je meditirati o netrajnosti, o injenici da smrt moe doi svakoga trenutka. ak i ako nije izvjesno da emo noas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti, moramo prihvatiti injenicu da nam se to ipak moe dogoditi. Zauzmemo li takav stav, ako se pojavi neto to bismo mogli uiniti u korist ovog i sljedeeg ivota, tome emo dati prednost pred neim to e nam samo na povran nain pomoi u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut emo se od neega to bi moglo nakoditi ovom i buduim ivotima. I to vie u sebi razvijamo taj osjeaj opreza, sve emo se jae truditi da nekontroliranim djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao protuotrov za razliite oblike neukroenog uma. I tada, ivjeli jo samo dan, tjedan, mjesec ili godinu dana, to emo vrijeme provesti smisleno; 70 nae e i misli i djela polaziti od onoga to je dugorono blagotvorno, i to due budemo ivjeli, naa e i djela i misli bivati sve blagotvornija. Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i ponemo li troiti vrijeme na stvari koje ne zadiru dublje od povrine ovoga ivota, pretrpjet emo veliki gubitak. To je razlog zbog kojeg nam panen-lama u ovoj kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki trenutak. Ako je rije o meni, rei u da u ovom trenutku imam ezdeset sedam godina. To znai sam stariji od sve trinaestorice dalaj-lama to su ivjeli prije mene, s iznimkom samo prvog, Genduna Drupa, koji je doivio preko osamdeset godina. Peti je dalaj-lama doivio ezdeset est godina, pa sam stariji i od njega - ja sam zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujui najnovijim dostignuima medicine i poboljanju uvjeta ivota, mogao bih se pomalo nadati da u doivjeti osamdesetu pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da u u jednom trenutku ipak morati umrijeti. Mi Tibetan-ci ak smatramo da ivot moemo produiti ritualima, ali ja ba nisam uvjeren da oni koji ih izvode ive imalo due. Da bi se izveo ritual za produenje ivota, nuno je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane meditacije. Osim toga je nuno shvatiti i prazninu opstojanja u sebi, zato to se sama mudrost predstavlja naim zamislima kao samo savrenstvo. Osim toga je nuno, radi postizanja prosvjet-ljenja, osjeati suut i imati altruistike namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug ivot teke. Budui da nas ljude unitava ba na ivotni stav koji polazi od trajnosti i samooboavanja - usaen nam u srce, kao da je ono centar ivota - najplodonosnije su me- 71 ditacije one koje se bave netrajnou, prazninom opstoja-nja u sebi i stavom suuti. Bez toga nam rituali za dug ivot i njima slini nee nimalo pomoi. I zato je Buddha i isticao kako su dva krila ptice to leti k prosvjetljenju suut i mudrost. To su dva naina suprotstavljanja uvjerenju o trajnosti i samooboavanju, a ba su ona jo od pamtivijeka potkopavala na put prema srei. Kad mi je bilo petnaest-esnaest godina, prouavao sam stepenice puta k prosvjetljenju, pa se, radi kul-tiviranja tih stepenica, odao i izvjesnim

oblicima meditacije. Osim toga sam poeo drati predavanja za kojih sam morao obavljati sve vie i vie analitikih meditacija, i to zato to se predavanja i analitika meditacija slau kao prst i nokat. Samo se pak pitanje svijesti o smrti vrti oko tri korijena, devet razloga i tri odluke: Prvi korijen: Kontemplacija da je smrt neizbjena 1. zato to e smrt neizbjeno doi, te se stoga ne moe izbjei 2. zato to se na budui ivot ne moe produiti, nego se, naprotiv, neprestance smanjuje 3. zato to nam ak i dok smo ivi ostaje malo vremena za vjebanje Prva odluka: Moram vjebati. Drugi korijen: Kontemplacija da je trenutak smrti neodreen 4. zato to je trajanje naeg ivota na ovom svijetu neodreeno 72 5. zato to je uzroka smrti jako mnogo, dok su uzroci ivo- ta malobro