broj 136 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/136.pdf · nički svjetski standardi! zbog toga...

broj

136Godina XII.,

Zagreb,travanj 2008.

Šumarija Metković 12

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Šumsko- gospodarska osnova područja 3

Zlatni rt 20

Apel za klimu 10

Sovsko jezero 28

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Grafičko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

Naslovna stranica:Na stijeniMiodrag TomazZadnja stranica:Iz serije Anatomija kvrgeŽeljko Gubijan

u ovom broju2 – 5 Kako povećati obnovljive izvore energije

O provedbi Šumskogospodarske osnove područja i Pravilniku o uređivanju

6 – 7

8 – 9

10 – 11

20 – 25

26 – 27

12 – 14

28 – 31

18 – 19

Hrvatske šume dobro gospodare zaštićenim područjima

»Iskaznica radnika« olakšava i pojeftinjuje posao Inovatori konačno nagrađeni!

»Apel za klimu«

Dobit je kad se sačuva zeleni pokrov!

15 – 17 Jela u zapadnoj Đakovštini?

U švedskom šumarsko-drvarskom sindikatu s 50 tisuća članova je pedesetak zaposlenih!

Park-šuma Zlatni rt jedan je od simbola i veličanstvenih prirodnih spomenika Rovinja

Potočarka pomaže kod bolesti plućaU jednom danu posađeno 2,035.000 sadnica!

Sovsko jezero je prirodna atrakcija i fenomen Dilj-goreRascjepkane, bez programa gospodarenja

32 – 36 Susak – najčudesniji i najosebujniji jadranski otokDovodi li nova hidroelektrana u pitanje opstanak biljnog i životinjskog svijeta uz Dravu?

37 Šumski red iz 1755. godine

38 – 39 Što je stres i kako ga izbjeći

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

Piše: Ratko MatoševićFoto: R. Matošević

travanj europa GODIŠNJA SKUPŠTINA EUSTAFOR-a, BRUXELLES, OŽUJAK 2008.

Nema o njemu mnogo, samo osnovni podaci o šumama u svijetu i njihovoj ugroženosti. A nema više zbog toga što u kalendaru Ujedinje-nih naroda dan obilježavanja šuma u svijetu ne

postoji! Samo neke zemlje, a njima su se pridružile i neke udruge iz Hrvatske, 21. ožujka posvećuju šumama.

No postoji nešto drugo. Na tragu neupitne potrebe da se, uz već postojeći Svjetski dan biološke raznoliko-sti 22. svibnja te Svjetski dan zaštite okoliša 5. lipnja, a potaknute rastućom ugroženosti šuma u svijetu, ile-galnoj sječi i pustošenju, jedan dan posebno posveti i šumama, Hrvatske su šume 2005. predložile Vladi RH da pokrene inicijativu za proglašenjem Svjetskog dana šuma na razini Ujedinjenih naroda. Prijedlog je potaknu-la bivša glasnogovornica u Hrvatskim šumama Tihana Belužić, tvrtka ga je podržala, a (tadašnje) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva uputilo i službeni prijedlog u proceduru Ujedinjenih naroda (u završnim su pregovorima u New Yorku sudjelovali dr. sc. Ivica Grbac i dr. sc. Tono Kružić). Inicijativa je urodila plodom tako da je Skupština UN proglasila 2011. Među-narodnom godinom šuma.

Tim je povodom prošle godine, podsjetimo, na Da-nima šumarstva u Delnicama, 11. lipnja, državni tajnik Herman Sušni, uručivanjem povelje Tihani Belužić i služ-beno zahvalio na toj inicijativi.

No zbog čega je potrebno zaštitu šuma izdići na svjetsku razinu i prepoznati kao svjet-ski problem? Zbog mnogo razloga, no najuvjerljiviji je svakako onaj koji govori da se svjetske površine pod šumama svake godine smanjuju te da je u zadnjih 15 godina nestalo šuma površine jedne Njemačke! Šume se krče iz raznoraznih razloga: da bi se povećale poljopri-vredne površine, u svrhu gradnje prometnica, naftovo-da, elektrovoda. Prijetnja novijeg datuma je mogućnost proizvodnje različitih žitarica, ne za prehranu nego za daljnju preradu, za biogorivo. Šume stradavaju i u sve češćim požarima katastrofičnih razmjera koji su, pak, posljedica promjene klime. A jedan od uzroka klimat-skih promjena su upravo velike nekontrolirane sječe šuma kao prirodnih regulatora stanja! Vrtimo li se to u (bezizlaznom) krugu?

Da, ako se i u zaštiti šuma ne usuglase neki zajed-nički svjetski standardi! Zbog toga bi posvećivanje bar jednog dana u godini šumama na razini UN pomoglo bar boljem razumijevanju važnosti šuma i problema u njihovoj zaštiti. (m)

Svjetski dan šuma

� Broj 136 • travanj 2008. HRVATSKE ŠUME

U većem broju značajnih »svjetskih dana« koji su se poredali u minulom ožujku (Dan planinara 7. 3., Međunarodni dan žena 8. 3., Međunarodni dan voda 22.3.), na internetskim stranicama mogao se pronaći obilježen i 21. ožujka kao Svjetski dan zaštite šuma

UBruxellesu je 4. ožujka održana godišnja skupština EUSTAFORA (Udruženje europskih državnih šumarskih organizacija). Radilo se

o drugoj godišnjoj skupštini ove organizaci-je, te o prvoj skupštini na kojoj je Hrvatsku predstavljao novi predsjednik Uprave Darko Vuletić.

Jedna od aktualnih tema na ovoj skupšti-ni bila je ona o biomasi i obavezama koje proizlaze iz (političke) namjere da se poveća udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji

Iako je bilo zahtjeva, nije prihvaćeno da se razmjenjuju poslovno osjetljive

informacije (cijene, količine) jer bi takva forma potpala pod vrlo stroge europske propise o nedopuštanju

koluzije na tržištu.

Eustafor je osnovan kao centralni forum koji zastupa državna šumarstva Europe, ko-ordinira aktivnosti i osigurava da se u EU in-stitucijama čuje i glas ove grupacije. Iako se u Hrvatskoj većina šuma nalazi u državnom vlasništvu, moramo biti svjesni činjenice da se odnos vlasništva šuma u Europi bitno razlikuje od našega. Naime, u Europi je u privatnom vlasništvu ukupno 60 % šuma, te je logično da je i zastupljenost interesa privatnog vlasništva u EU institucijama znat-no jača. Cilj EUSTAFOR-a jest da u takvoj konstelaciji snaga učini sve što može kako bi se ojačao interes državnih šumarstava u zakonodavnim i političkim procesima. Lo-

kacijom u Bruxellesu, EUSTAFOR prije svega ima namjeru surađivati s gene-ralnim direktoratima EU čije aktivnosti imaju utjecaj na šumarstvo, ali i sa svim drugim asocijacijama iz sektora, koje djeluju pri EU.

EUSTAFOR od ove godine ima i tri nova člana (Norveška i dvije njemačke savezne države), tako da ukupna povr-šina šuma članova sada iznosi više od 44 milijuna hektara. Osim lobiranja u EU institucijama, zadaća EUSTAFORA je i u povratnoj komunikaciji prema članovima, informiranju i provođenju inicijativa od interesa za državna šu-

Kako povećati obnovljive izvore energije

Sa skupštine Eustafora

Broj 136 • travanj 2008. HRVATSKE ŠUME �

U Europi je u privatnom vlasništvu ukupno 60 % šuma.

uređivanje šuma

Prikaz rada Programa za obradu podataka

(»Trajne plohe« i »HS-Urel«), koji su izradili stručnjaci Službe za uređiva-nje šuma uz pomoć informatičara, pre-zentirao je Ivica Mil-ković, rukovoditelj Službe za uređivanje šuma.

Programom »Traj-ne plohe« prikuplja-ju se podaci izmje-reni na trajnim uzor-cima. Njime se izra-čunavaju sastojinski elementi po ha, vrši izračun statističkih pokazatelja i dendrometrijske liste.

»HS Urelom« se obavlja kompletna obra-da sastojine izmjerene potpunom izmjerom ili drugim načinima izmjere, prihvat podata-ka iz trajnih ploha, izrada svih obračuna na razini odsjeka, uređajnog razreda i gospo-darske jedinice. Isto tako i izrada propisanih obrazaca, te priprema podataka za prijenos u »HS-fond«. Program »Urel« u Hrvatskim šu-mama koristi se desetak godina, a za vrijeme njegove primjene nije bilo većih izmjena u načinima korištenja. Izmjene su nastale u di-jelu programa »Trajnih ploha« gdje je došlo do problema prilikom unosa podataka, no oni se otklanjaju u radu. Obrađeni podaci za šumskogospodarske planove dostupni su na Intranetu Hrvatskih šuma u programu »HS-fond«.

Prije same obrade podataka potrebno je obaviti kontrolu unijetih podataka (jesu li unijeti uzorci, uključivo i prazni krugovi koji su »pali« u sastojinu). Potrebno je uskladiti podatke o rasporedu uzoraka po odsjecima sa terenskim kartama u koje su ucrtane gra-nice odsjeka. Obrada podataka sadrži cijeli

NEKA PITANJA I PROBLEMI UREĐIVANJA ŠUMA

O provedbi Šumskogospodarske osnove područja i Pravilniku o uređivanju

Služba za uređivanje šuma u Gospiću je početkom ožujka na stručnom skupu prezentirala programe »Trajne plohe« i »HS-Urel«, a raspravljalo se i o primjeni Pravilnika o uređivanju šuma tijekom prve godine važenja i provedbe Šumskogospodarske osnove područja za razdoblje od 2006. – 2015.

niz postupaka (bonitiranje sastojine, izradu visinskih krivulja i tarifa, upis prirasta) te u konačnici analizu dobivenih podataka (pre-

Piše: Vesna PlešeFoto: V. Pleše i M. Dasović

S kolegija uređivača šuma

marstva. U tom smislu je usvojena i komu-nikacijska strategija koja definira sve najvaž-nije odnose i poveznice među članovima. Iako je bilo zahtjeva, nije prihvaćeno da se razmjenjuju poslovno osjetljive informacije (cijene, količine) jer bi takva forma potpala pod vrlo stroge europske propise o nedo-puštanju koluzije (prikrivenog dogovaranja) na tržištu.

I nadalje najaktualnije teme na ovoj skupštini (a i unutar EU političkih procesa vezanih za šumarstvo) su bile one o bioma-si i obavezama koje proizlaze iz primjene Kyotskog protokola, a koje povezuje važna politička namjera da se poveća udio obnov-ljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Radi se svakako o velikoj prilici da šumar-stvo pomogne u procesu zamjene fosilnih goriva, te su u tome smislu razmatrane ra-zne studije koje su imale za cilj procijeniti raspoložive kapacitete šumskog resursa da

zadovolji rastuće potrebe za energijom do-bivenom iz biomase. Iako su nesporne mo-gućnosti korištenja biomase za proizvodnju energije, taj je sektor prilično ovisan o vanj-skim događajima (blage zime, katastrofalna nevremena i poremećaji na tržištu). Naža-lost, mogućnosti participacije, a time i odre-đenih koristi za šumarske organizacije pri implementaciji protokola iz Kyota su i ovaj puta ocijenjene kao nedovoljne tako da na tome području treba intenzivirati aktivnosti. Kako se polako bliži 2012. godina, pomalo treba gledati i na post-Kyoto vrijeme kako bi šumarstvo tu moglo izboriti bolje polazne pozicije nego što ih je prije imalo.

Kako povećati obnovljive izvore energije


gled statističkih podataka na razini uzorka, debljinsku distribuciju po ha, podatke o staništu, pregled stanja pomlađenosti, izra-du dendrometrijske liste, pregled broja su-hih stabala po vrstama drveća i debljinskoj strukturi).

Kao razloge uvođenja metode izmjere na trajnim uzorcima, Milković navodi:

– uspostavu sustava monitoringa promje-na u šumskim ekosustavima,

– novi sloj podataka o šumama na razini uzoraka,

– iz podataka dvije uzastopne izmjere odgovarajućim postupcima utvrđuje se pri-rast,

– izmjera na kontroliranim uzorcima sva-kih desetak godina pouzdana je podloga za provedbu postupka revizije šumskogos-podarskih planova,

– svi podaci izmjere utvrđuju se u jednom zahvatu – izmjera se jednostavnije planira,

– iskazivanje statističkih pokazatelja o grešci procjene drvne zalihe i varijabilnosti na razini odsjeka i uređajnog razreda, što je bitan pokazatelj kod provedbe propisa i planiranja buduće izmjere,

– izmjere pokazatelja koja dosad nisu mjerena (suha stabla, stabla ispod taksacij-ske granice, pomlađenost) i

– u konačnici standardiziran i transparen-tan način utvrđivanja sastojinskih parame-tara.

2004. prikazan je pilot projekt ovakve izmje-re šuma na području UŠP Nova Gradiška.

Izmjere koje su se obavljale prije uvo-đenja ove metode, u primjeni su pokazale odstupanja unutar 10 posto u odnosu na potpunu izmjeru. Kao i kod drugih metoda izmjere kod kojih se sastojinski elementi utvrđuju metodom uzoraka, odstupanja od stvarnih vrijednosti ovise o broju jedinica uzoraka, veličini jedinice uzorka i varijabil-nosti sastojinskih elemenata.

Milković je iznio i prijedlog poboljšanja same metode rada:

– razmotriti potrebu postavljanja trajnih uzoraka u sastojinama prvog dobnog razre-da (šikarama, šibljacima i makijama),

– razmotriti mogućnost izrade standard-nih visinskih krivulja odnosno tarifa za sa-stojine različitih boniteta i dobnih razreda čime bi se smanjila potreba izmjere visina, - dodatno istražiti optimalnu veličinu uzorka (kruga).

Da bi se omogućio nesmetan rad na izradi šumskogospodarskih planova, pro-gramske aplikacije »Urel« i »Trajne plohe« trebalo bi doraditi pristiglim primjedbama sa terena. Treba žurno pristupiti izradi je-dinstvene programske aplikacije za obradu podataka uređivanja šuma u Windows okru-ženju koje bi u cijelosti podržavale proces izrade šumskogospodarskih planova, istak-nuo je Milković.

– razmotriti veličinu dozvoljenog odstu-panja na razini odsjeka,

– ispraviti greške u obrascima i priložiti potrebne obrasce koji su izostavljeni prigo-dom tiskanja.

U raspravu o primjeni novog progra-ma, ali i Pravilnika o uređivanju šuma uklju-čili su se i ostali uređivači, a dio njih je svoje primjedbe dostavio u Službu za uređivanje u pisanom obliku. Neka od mišljenja su »da program još nije dovoljno testiran, da je sama metoda izmjere preskupa u odno-su na raniju, da je problem i neadekvatna oprema, da nije napravljena sistematizacija radnih mjesta« i slično.

Donijeti su i odgovarajući zaključci:– Kako bi se omogućio nesmetan rad na

izradi šumskogospodarskih planova pro-gramske aplikacije »Trajne plohe« i »Urel« treba žurno doraditi prema pristiglim pri-mjedbama. Uprava Hrvatskih šuma d.o.o. posebnom će odlukom imenovati radnu grupu sastavljenu od informatičara i uređi-vača za obavljanje ove zadaće.

– Pristupiti izradi jedinstvene programske aplikacije za obradu podataka uređivanja šuma u Windows okruženju. Ona treba u cijelosti podržavati proces izrade šumsko-gospodarskih planova. Uprava Hrvatskih šuma d.o.o. će posebnom odlukom utvrditi sastav projektne grupe za izradu programa i rok završetka.

– Ministarstvu regionalnog razvitka, šu-marstva i vodnoga gospodarstva treba predložiti izmjene i dopune Pravilnika o ure-đivanju šuma kojima bi se otklonili nedosta-

Ova metoda je pouzdana. Koristi se u Švicarskoj od 60-tih godina prošloga stolje-ća. Približno iste veličine uzoraka primje-njuju se od 1985. u provedbi izmjere u Ba-varskoj (veličina uzorka za stabla do 30 cm p.p. i 500 m2 za stabla p.p. od 30 cm i više. Gustoća mreže je jedan uzorak na 2 do 3 ha, a duljina razdoblja između dvije inventure 10 do 15 godina). Svi odjeli za uređivanje šuma pozvani su još 2002. da sudjeluju u pilot izmjerama prema ovoj metodi. U lipnju

Kolegij uređivača

Iznio je i prijedlog u vezi izmjena i dopu-na Pravilnika o uređivanju šuma :

– dopune i prilagodbe metoda rada,– preciznije odredbe u svezi izrade go-

dišnjeg plana gospodarenja i izvanrednih revizija,

– definirati veličinu uređajnog razreda za koju standardna pogreška procjene drvne zalihe ne smije biti veća od 7 posto ili veli-činu pogreške propisati na razini gospodar-ske jedinice,


Uz rukovoditelje odjela za uređivanje šuma svih podruž-nica, u radu kolegija sudjelovali su predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić, pomoćnik Uprave Damir Cvrković, šefovi proizvodne i informatičke Službe Ivan Hodić i Ivica Nikolić te predstavnici Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i Šumarske savjetodavne službe.

ci uočeni tijekom dosadašnjeg rada. Uprava HŠ posebnom će odlukom imenovati Povje-renstvo koje će pripremiti prijedlog izmjena i dopuna toga Pravilnika.

Podnoseći uvodno izlaganje i o pro-vedbi Osnove područja. Milković je naglasio da se trebaju imati u vidu dva aspekta pro-vedbe: usklađenost šumskogospodarskih planova s Osnovom područja, te odstupanja od propisanog etata ili radova biološke ob-nove šuma. Odstupanje veće od 10 posto na razini šumskogospodarskog područja, razlog je za izvanrednu reviziju (čl. 93. Pravilnika o uređivanju šuma). Iznio je i podatke o pro-blematici usklađivanja šumskogospodarskih planova s osnovom područja.

Prema važećoj Šumskogospodarskoj osnovi područja utvrđena je drvna zali-ha 302.417.000 m3, desetgodišnji prirast od 79.603.000 m3 i sveukupni etat od 57.935.000 m3. Prosječni godišnji etat prema propisu ŠGOP iznosi 5.793.501 m3 što je 2 posto drvne zalihe i 77,8 posto prirasta.

Ivana Hodića, rukovoditelja Službe za proizvodnju brine provedba etata jer te-kuće bilance gospodarskih jedinica bitno su manje od propisa Osnove područja. U idealnim uvjetima etat bi se mogao ostva-riti tek 2015., stoga je predložio izvanrednu reviziju.

Najveća neusklađenost sa osnovom područja može se očekivati kod šumskogos-podarskih planova koji će se revidirati tije-kom prvih pet godina važnosti ŠGOP. Izvan-redne revizije šumskogospodarskih planova mogu se izrađivati sukladno sa odredbama Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanju šuma, rekao je Milković.

Vlatko Podnar rukovoditelj Odjela za uređi-vanje šuma Našice, pitao (se) kako je naprav-ljen ŠGOP, ako još nije donijet Nacionalni šu-marski program, jer ŠGOP mora biti usklađen sa Zakonom. Uprava šuma Našice neće moći ostvariti etat propisan ŠGOP od 520.000 m3. Zbog toga, misli on, treba mijenjati Pravilnik o uređivanju šuma, ali i sam Zakon o šumama.

Kada se radila ŠGOP logično je bilo da se uzmu u obzir svi potencijali u šumama. U ŠGOP izraženi su potencijali koje bi šume mogle dati bez obzira na ekonomsku ispla-tivost sječa za neke vrste drveća ili neka područja. Ostvarivanje Osnove područja treba pratiti na način kako je to propisano Pravilnikom o uređivanju šuma, to jest na ra-zini područja. U prošlom razdoblju u nekim podružnicama postignuti su propisi veći od onih predviđenih ŠGOP, ističe Milković.

Dubravko Janeš, rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma zagrebačke Podružnice, govorio je o problematici ove podružnice vezanoj uz ostvarenje etata. Od UŠP Zagreb tražilo se povećanje etata na 400.000 m3, a maksimum je 370.000 m3. Problem je Slje-me jer se 60.000 m3 neće moći realizirati na području koje obuhvaćaju posebni rezervati šumske vegetacije. Mišljenja je da se osim etata propisanih ŠGOP treba osvrnuti i na godišnji bilancirani etat, jer ćemo se za tri do četiri godine pitati, gdje sjeći.

Ivica Vučetić, načelnik za gospoda-renje šumama u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva mišljenja je da se ne treba »slijepo« držati Šumskogospodarske osnove područja. O njenoj provedbi trebaju brinuti Ministarstvo i proizvodnja. Važnije je ono što je propisa-no osnovama i programima gospodarenja.

Krešmir Turk, načelnik za šume privatnih šumoposjednika u Ministarstvu smatra da je osnova područja dobra, i da su važeći programi s njom usklađeni. Propisani bilan-cirani etati su realni. Do njihove realizacije doći će kada se za to steknu uvjeti. U me-đuvremenu trebalo bi postojeće zakonske propise prilagođavati nastaloj situaciji, i na njima raditi.

Boris Pleše, rukovoditelj Odjela za uređi-vanje šuma Delnice, mišljenja je da delnička Podružnica neće do 2015. ostvariti Osnovom područja propisani etat od 500.000 m3 godiš-nje. Po njemu razlozi za izvanrednu reviziju šumskogospodarskih planova opravdani su ako se radi o pojačanom sušenju šuma i sl. Zbog nastale situacije morat će se mijenjati i Pravilnik o uređivanju šuma.

Augustin Meštrović, rukovoditelj Odje-la za uređivanje šuma u Gospiću, rekao je da će se i u Gospiću etat teško izvršiti Na području gospićke Podružnice gospodar-ske šume čine 85 posto ukupne površine, 13 posto površine šuma je pod minama, a na toj površini nalazi se 15 posto etata. Oko 40 posto ukupne površine panjača nije otvoreno, a vrijednost drvne zalihe u tim sastojinama je mala. Rješenje problema je u razminiravanju terena i otvaranju šuma šumskim prometnicama.

Zaključeno je da osnove gospodarenja i programi gospodarenja trebaju biti usklađe-ni s Osnovom područja. Sukladno naprijed navedenoj odredbi, propise sječa i radova biološke obnove, prilikom revizije i obnove šumskogospodarskih planova, treba utvrđi-vati prema načelima, metodama i smjerni-cama propisanim ŠGPO.

zaštićena područjaRealizacija projekta PAnet 2010-Interreg III B Cad-

ses krenula je 1. prosinca 2006. potpisivanjem sporazuma o financiranju s Komisijom EU, vri-jednog oko 100.000 eura, a potrajat će do 30.

travnja 2008. Cilj projekta uspostava je geografsko-in-formacijskog sustava za sve vrijedne i zaštićene dijelo-ve na području Primorsko-goranske županije.

U tom smislu pro-vodit će se sljedeće aktivnosti:

– analiza postojeće zakonske regulative zaštićenih područja u PGŽ u odnosu na važe-ću zakonsku regulativu u Hrvatskoj i Europskoj uniji;

– izrada jedinstvene i standardizirane baze podataka koristeći GIS tehnologiju za sva zaš-tićena područja u PGŽ te – izrada smjernica za daljnje upravljanje zaštićenim područjima u Hrvatskoj.

U OPATIJI ODRŽANA MEĐUNARODNA RADIONICA U SKLOPU PROJEKTA PAnet 2010

Hrvatske šume dobro gospodare zaštićenim područjima

Masovni turizam kao pojava nosi sa sobom negativne posljedice (ljudi dolaze u prirodu, a nedostatan je

nadzor zaštićenih područja). Uz to, problem je što je teško utvrditi granice

zaštićenih područja.

U hotelu Admiral u Opatiji je 19. veljače održana radionica u sklopu projekta

Ovim projektom u konačnici će se postići veća efikasnost u pro-vođenju odredbi europ-skih direktiva o zaštiti prirode, razviti bolja suradnja zaštite prirode na regionalnoj, državnoj i međudržavnoj razini te pojačati uloga javnosti o zaštiti prirode.

Uvodno, u ime orga-nizatora skupa, nazočni-ma se obratio Miljenko

Gašparac iz Nacionalnog parka Risnjak. Zahvalio je svim sudionicima u realizaciji ovoga projekta, a posebno part-nerima iz Austrije te Europskoj komisiji na financijskoj potpori. Izrazio je nadu da će suradnja između svih su-dionika ovoga projekta biti nastavljena i dalje.

Primorsko-goranska županija jedina je u Hrvat-skoj na čijem se teritoriju nalaze sve kategorije za-štićenih područja (prema Zakonu o zaštiti prirode), osim regionalnog parka, istaknuo je Željko Krama-rić, projektant PAnet-a 2010. Kroz dosadašnji rad na

projektu, napravljena je analiza upravljanja zaštiće-nim područjima, baza podataka te održana jedna radionica u svibnju prošle godine te ovogodišnja međunarodna u Opatiji. U završnoj fazi je donošenje smjernica upravljanja zaštićenim područjima u Pri-morsko-goranskoj županiji, što je i bila svrha cijelog projekta.

U ime javne ustanove Priroda nazočnima se obratila ravnateljica Sonja Šišić. Naglasila je da Projekt ima dvo-struko značenje. S jedne strane, zaštitu bioraznolikosti u ovoj Županiji te upoznavanje javnosti sa zaštićenim područjima Županije. Zahvalila se Nacionalnom par-ku Risnjak i Europskoj komisiji, koji su svaki sa svoje strane pridonijeli uspješnom provođenju kraju ovoga zahtjevnog Projekta. Rezultate radionice koristit će u radu Javna ustanova »Priroda« Rijeka, utemeljena prije dvije godine.

O pravnim aspektima zaštite prirode govorio je Želi-mir Gržančić s Pravnog fakulteta u Rijeci. U Primorsko- goranskoj županiji pod nekim oblikom zaštite je oko tridesetak objekata, a stotinjak ih je predloženo za neki oblik zaštite. Pohvalio je Hrvatske šume koje izuzetno dobro gospodare objektima koji se nalaze pod zašti-tom. To su park-šume Golubinjak Lokve i Japlenški vrh, zaštićeni krajolik Kamačnik i posebni rezervat prirode Vražji prolaz – Zeleni vir.

Upozorio je i na opasnosti koje »prijete« prirodi u PGŽ: gubitak i fragmentacija staništa zbog pojačane izgradnje, masovna izgradnja uz morsku obalu, nea-dekvatna ponašanja ljudi u prirodi (vezano uz neko-trolirano ubiranje plodova i sl.). Ali i masovni turizam kao pojava nosi sa sobom negativne posljedice (ljudi dolaze u prirodu, a nedostatan je nadzor zaštićenih područja). Uz to, problem je što je teško utvrditi gra-nice zaštićenih područja, što su ta područja unutar teritorija Županije dosta razasuta (pa bi trebalo više suradnika koji će se baviti poslovima zaštite, te po-boljšati koordinaciju između svih sudionika koji su-djeluju u ovoj vrsti posla.

Sudionici međunarodne radionice u Opatiji

Želimir Gržančić

PAnet 2010-Interreg III B Cadses. Riječ je o međunarodnom projektu u koji su uz Hrvatsku uključene Austrija, Slovenija, Poljska, Italija, Češka i Slovačka, čiji su predstavnici bili sudionici radionice. Glavni je nositelj i koordinator cijelog projekta Ured za planiranje i zaštitu prirode iz Koruške u Austriji, a nositelj projekta za Hrvatsku je Nacionalni park Risnjak, koji je bio i organizator ove međunarodne radionice u Opatiji


Hrvatske šume dobro gospodare zaštićenim područjima Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Na planu zaštite prirode, osjeća se i veliki nedostatak zakonske regulative. Iako uza Zakon o zaštiti prirode, postoji i drugi niz za-kona (Zakon o šumama, Zakon o ribolovu...) kojima se nastoji ova problematika urediti na najbolji mogući način. Zbog toga, radi se intenzivno na izradi niza zakonskih propisa, kojima bi se uredila i kontrolirala ova problematika.

Jedan od zaštićenih objekata – Golubinjak

Kamačnik – pogled na ribarsku kuću

U konačnici tome je dosad pridonio i ovaj projekt. Dao je smjerni-ce za razvoj mreže zaštićenih područja na temelju europskog zako-nodavstva te pozitivnih iskustava kako bi ova područja pripomogla ekonomskom razvoju sredine i kako bi se uspostavili što kvalitetniji zajednički procesi u razvoju Primorsko-goranske županije.



Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

inovacije u šumarstvu

Riječ je inovaciji jednostavno nazvanoj »Iskaznica radnika« autora Srećka Makića, dipl. ing. šum., stručnog suradnika za pripremu rada u karlovačkoj Upravi. Najkraće rečeno, radi se o

iskaznici kojom se inspekciji na terenu pojednostavljuje prikaz svih potrebnih uvjerenja koje radnik (traktorist, revirnik) mora imati.

– Prilikom svakog dolaska na teren, inspektor zaštite na radu traži od naših radnika sva uvjerenja koja

moraju imati, da su osposobljeni za rad na siguran način, o stručnoj osposobljenosti za rad s motornom pilom, uvjerenje o položenom ispitu iz prve pomoći, za rad s biljnim otrovima, itd. Budući da svi ljudi nisu na istome mjestu, morali smo imati bezbroj kopija poslaganih u

fascikle koje smo nosili sa sobom i držali u kombiju. Isto tako, inspektor traži da sjekači, na primjer, sa sobom imaju uvijek i Upute za rad na siguran način koje smo umnožili i plastificirali pa se ne mogu lako savijati i teško ih je imati uza se pa su ih često gurali pod šljem (!) – pojašnjava problem Srećko Makić. Razmišljajući, došao sam na ideju da pokušamo sva ta uvjerenja i dozvole prikazati na jednome mjestu.

»Iskaznica radnika« olakšava i pojeftinjujeSvi izumi i inovacije izgledaju na kraju jednostavno, što zapravo i jesu. No, ma kako se to lako činilo, tek rijetkim pojedincima uspijeva smisliti nešto novo ili pojednostaviti neki posao ili proces. U svijetu se inovacije, naravno one korisne i primjenjive (jer ima i onih drugih!), potiču, plaćaju i zaštićuju. I Hrvatske šume pošle su tim putem pa su nedavno prihvatile dvije inovacije. O jednoj smo već pisali (»Traktorski markir za izradu uzgojenih staza u jednodobnim nizinskim sastojinama« autora Marija Blaževca), a drugu predstavljamo danas Vanjska stranica iskaznice

Radi se o iskaznici kojom se inspekciji na terenu pojednostavljuje prikaz svih potrebnih

uvjerenja koje radnik (traktorist, revirnik) mora imati.

Dipl. ing. Srećko Makić

Unutarnja strana – brojevi uvjerenja

posao

Vidjevši iskaznicu za položeni ispit za traktor, pomislio sam da bi bilo dobro da sva uvjerenja objedinimo na jednoj iskaznici! I to je zapravo bila ideja za koju sam i nagrađen.

I krenulo se u realizaciju. Razumljivo je da cijela papirologija ne bi mogla stati na običnu malu iskaznicu, već samo brojevi različitih uvjerenja, ovjerenu žigom i potpisom voditelja Uprave.

»Iskaznica radnika« olakšava i pojeftinjuje

Za cijelog mog radnog vijeka, koji sam proveo u šumarstvu, a to je gotovo 35 godina, postojao je Pravilnik o inovacijama, a da ni

kada nitko nije dobio ni priznanje, a kamoli novčanu nagradu kao stimulaciju za nešto što je načinio, a što je unaprijedilo poslovanje organizacije. Odredbe tih pravilnika su bile »mrtvo slovo na papiru« jer su oni koji su odlučivali, u pravilu na prijavu unapređenja odgovarali, ako su uopće i odgovorili, da se radi o redovnom očekivanom doprinosu onoga koji je prijavio unapređenje i da on za to i prima plaću, osobni dohodak.

Posljedica takve prakse je katastrofalno malo unapređenja, racionalizacija ili, općenito rečeno, inovacija.

Unapređenja, poboljšanja, racionali-zacije kojih je ipak bilo svele su se na tehnološkoorganizacijska unapređenja koja su preuzeta iz zemalja razvijenijeg šumarstva. Ono malo unapređenja što su smislili naši

PRAVILNIK O INOVACIJAMA I DOSADAŠNJA PRAKSA

Inovatori konačno nagrađeni!

Kada se dogodi nešto od većeg značaja tada se, rečeno političkim rječnikom, kaže da se radi o povijesnoj odluci ili povijesnom događaju. U nenalaženju boljeg izričaja,

uvjerenja sam da su dvije odluke o prihvaćanju inovacija i nagrađivanju autora koje je Uprava HŠ donijela 7. siječnja 2008. upravo od povijesnog značaja za šumarstvo ili bolje

rečeno za zaposlene u šumarstvu

stanja koristio se i duboko uvriježio pojam »uravnilovka« koja se svodila na to da manjeviše jednako radimo, pridonosimo, da smo jednako stručni i zašto bi onda bili različito plaćeni.

Nadam se i sklon sam vjerovanju da se spomenutim odlukama »probio led« i da će svi budući autori bilo kojeg unapređenja ili racionalizacije, da i ne govorimo o inovacijama većeg značaja, biti primjereno nagrađeni, naravno, pod uvjetom ostvarivanja materijalne ili nematerijalne koristi u Društvu.

Posljedica takve prakse je katastrofalno malo unapređenja,

racionalizacija ili, općenito rečeno, inovacija.

Piše: Branko Ranogajec

Iskaznica

Unutarnja strana – brojevi uvjerenja

– No najprije smo morali pitati u inspekciji bi li oni prihvatili takvo rješenje – priča Makić. – Nakon potvrdnog odgovora napravili smo iskaznicu veličine vozačke dozvole s potvrdom identiteta radnika (sjekača, traktorista…) te brojevima uvjerenja koje posjeduje. Na poleđini iskaznice otisnuli smo i Upute za rad na siguran način, te potpis voditelja Uprave. I to je to! U realizaciji, kod tehničkog rješenja izgleda iskaznice veliku pomoć je pružila i stručna suradnica u Upravi Ines Paunović.

Inspekor sada traži samo iskaznice, sve je pojednostavljeno. Ako želi detaljniji uvid ili provjeru, to može napraviti u šumariji.

– Napravili smo iskaznice za revirnike, sjekače, pomoćnike revirnika – poslovođe, čuvare šuma i lovišta i radnike na uzgoju, zapravo za sve terenske radnike koji su podložni inspekcijskoj kontroli. U slučaju neke promjene, i mi to mijenjamo u arhivi te u iskaznici.

Iskaznica ne samo da višestruko pojednostavljuje pregled na terenu, ubrzava i olakšava posao inspekciji, nego i pojeftinjuje cijelu stvar. Umjesto brojnih kopija i brda papira pokazuje se iskaznica čija izrada stoji manje od 3 kune!

Poželjno je da se u Društvu stvori klima pozitivne motivacije, da radnici znaju da će za posebne doprinose biti

posebno nagrađeni.

radnici, naši stručnjaci, isključivo su posljedica nemirna duha onih radnika koji su u sebi nosili kreativnost i potrebu da se ona iskaže. Takvim se pristupom u organizacijama stvorila klima minimalnog angažmana radnika. Umjesto da zaposlenici teže većoj zaradi i priznanjima kroz novčanu stimulaciju, što se drži pozitivnom motivacijom, oni su, ne zaboravimo, ljudi su racionalna bića, težili da za istu plaću što manje rade po onoj – zašto bih ja više radio, pridonosio, kada sam jednako plaćen kao kolege koji su rutinski obnašali svoje radne zadatke i koji se ni u čemu nisu više angažirali. Ambiciozni su se usmjerili na zauzimanje bolje plaćenog radnog mjesta. Za opis takvog

Može se očekivati, s obzirom na veliku mogućnost unapređenja svih oblika poslovanja u HŠ, da će se u početku, uvjetno rečeno, »lako doći do dodatnih prihoda«, ali sigurno će protekom vremena biti sve složenije i teže nalaziti poboljšanja, racionalizacije.

Poželjno je u Društvu stvoriti klimu pozitivne motivacije, kako bi radnici znali da će za posebne doprinose biti posebno nagrađeni. Za razvoj u tom smjeru bit će potrebne i organizacije prilagodbe, naime, da bi se izbjeglo veliko administriranje, što nije daleko od elemenata birokratskih ponašanja, poželjno je sustavno pratiti tu djelatnost, pronalaziti kvalitetna rješenja s kojima će se skratiti put od ideje do realizacije jer nije cilj samo nagraditi autora nekog unapređenja nego primijeniti unapređenje kako bi se dobila neposredna korist.

Stimulacije, nagrade za inovacije su u suštini najprofitabilnije investicije, koje donose najveću dobit kao i sva druga ulaganja u znanje. Svekolika orijentacija u tom smjeru ne samo da je potrebna, nego je i nužna.


Piše: Irena Devčić-BuzovFoto: Arhiva

dan planeta zemlje

Globalno zatopljenje i promjena klime, teme su koje u posljednjih nekoliko godina najviše zaokupljaju svjetsku javnost, pa su se i ovo-godišnje aktivnosti vezane uz Dan planeta Ze-

mlje dotaknule upravo ovog problema. Amerikanci koji su i započeli tradiciju obilježavanja ovog Dana, pozivaju na povećanu svijest o promjeni klime i utjecaju koji čo-vjek čini na atmosferu. No, apsurdno je što su upravo Sjedinjene Američke Države jedan od najvećih svjetskih zagađivača ugljičnim dioksidom, a Bushova Vlada nema nikakvu namjeru smanjiti proizvodnju CO2 te time na-rušiti ionako nestabilnu američku ekonomiju.

Prema procjenama WWF organizacije, preostaje nam još svega 20-ak godina ovakvog stila života na ka-kav smo navikli. Najviše utjecaja na naš planet ostavlja način na koji proizvodimo energiju. Fosilna goriva veli-ki su izvor onečišćenja, njihovim izgaranjem u atmos-feru se ispuštaju velike količine ugljičnog dioksida i to onog CO2 koji je milijunima godina bio zarobljen u zemlji te će mu isto toliko godina trebati kako bi se ponovno apsorbirao u zemlju. Izgaranjem fosilnih goriva u atmosferi se gomila CO2 »kojemu tamo nije mjesto« te se njegova koncentracija konstantno pove-ćava. Uporaba fosilnih goriva sve više raste kako rastu i naše potrebe za energijom. Prema izvještaju WWF-a, upravo korištenje fosilnih goriva te ispuštanje štetnih plinova u atmosferu čini 48% ljudskog negativnog djelovanja na planet Zemlju.

Znanstvenici procjenjuju da bi globalno zagrijava-nje, nastalo kao posljedica izgaranja fosilnih goriva za proizvodnju energije i prijevoz, moglo podići prosječ-ne temperature zraka za 6°C do kraja ovog stoljeća, što će za posljedicu imati poplave, glad i silovita oluj-na nevremena. Oštro suzbijanje emisija ugljika mo-glo bi smanjiti u dovoljnoj mjeri koncentraciju CO2 u atmosferi i spasiti planet. No, u akciju bi trebalo kre-nuti odmah, zaključuju znanstvenici.

»Apel za klimu« »Apel za klimu« ovogodišnji je slogan kojim se obilježava 22. travnja, Dan planeta Zemlje. Akcija koju je prije 38 godina pokrenula američka agencija za zaštitu okoliša (United States Environmental Protection Agency) poprimila je svjetske razmjere, pa se ovoj akciji priključuju milijarde ljudi diljem svijeta

Naime, ustanovljeno je, prema najnovijim studi-jama, kako je upravo ljudska aktivnost, a ne aktivnost Sunca, glavni krivac globalnoga zatopljenja. Znanstve-nici koji su proučavali cikluse sunčevih pjega u po-sljednjih stotinu godina ustanovili su da je blještavost Sunca varirala za manje od jedan posto. Oni zaključuju da je utjecaj ljudi daleko veći u globalnom zatopljenju. Mnogi znanstvenici tvrde kako ispuštanje ugljičnog di-oksida u atmosferu, iz automobila i tvornica, izaziva za-grijavanje Zemlje, što može dovesti do katastrofalnih klimatskih promjena. Neki stručnjaci, pak, tvrde da je

Prema procjenama WWF organizacije, preostaje nam još svega 20-ak godina ovakvog

stila života na kakav smo navikli.

10 Broj 136 • travanj 2008. HRVATSKE ŠUME

Znanstvenici procjenjuju da bi globalno zagrijavanje, nastalo kao

posljedica izgaranja fosilnih goriva za proizvodnju energije i prijevoz, moglo podići prosječne temperature zraka za

6°C do kraja ovog stoljeća.

mjene sadašnjim tijekom, ne vidim kako će Kina moći sredinom ovog stoljeća proizvesti dovoljno hrane za svoje stanovništvo. Morat će se nekamo preseliti. Sibir je prazan, a tada će tamo biti toplije«, zaključuje autor.

James Lovelock poznat je po Geja teori-ji iz ’60-ih godina prošlog stoljeća, prema kojoj sva živuća tvar na Zemlji funkcionira kao jedinstven, samoodrživi organizam. Ra-zvio ju je na temelju svog rada za NASA-u prilikom istraživanja mogućnosti postojanja života na Marsu i objavio u časopisu Nature te knjizi Gaia: A new look at life on Earth. Do 1975. teorija je bila gotovo potpuno za-nemarena, no danas je općeprihvaćena u znanstvenom svijetu.

No, James Lovelock svakako nije jedi-ni znanstvenik koji smatra da su današnje promjene samo prirodni tijek razvoja na-šeg planeta. Geolog s PMF-a dr. sc. Tihomir Marjanac kaže kako neki istraživači smatraju da je do prije nekih milijardu godina, cijeli planet Zemlja bio pokriven ledom. Nakon toga, Zemlja je prolazila kroz četiri razmjer-no hladna razdoblja. Jedno od tih razdoblja je i ono u kojemu mi danas živimo. Naime, istraživanja su pokazala da je temperatura zraka u toplim Zemljinim razdobljima bila za kojih desetak stupnjeva viša nego da-nas dok su u izrazito hladnim razdobljima temperature bile za oko desetak stupnjeva niže. Zahlađenje je počelo prije nekih deset milijuna godina, od tada se klima uvelike mijenjala, a oscilacije toplog i hladnog vre-mena traju oko 24.000 godina. To bi značilo da svakih 24.000 godina bude jako hladno ili za nas normalno toplo.

topliji planet prirodni fenomen. Pa kome onda vjerovati?!

Očekuje li nas nagla i snažna promjena klime koja za sobom donosi kataklizmič-ke promjene ili se naš planet polako ali sigurno mijenja kao što se mijenjao od svoga po-četka i mijenjat će se do svoga kraja. Dobro je poznato da je Grenland nekada bio zelen, pa i samo ime mu govori »zelena zemlja«, da je engleska Temza u srednjem vijeku zimi bila potpu-no zaleđena, te da su se hladnija i toplija Zemljina razdoblja stal-no izmjenjivala.

Zemlja je dosad preživjela barem sedam dramatičnih kli-matskih promjena. U razdoblju od zadnjeg ledenog doba do danas pod morem se našla ko-pnena površina veličine Afrike. Tijekom ovog stoljeća čeka nas isti ili još gori scenarij, uvjeren je autor knjige »Geja« James Lovelock.

Tijekom prethodnih kli-matskih promjena, živa bića su se spasila seobom u dijelove Zemlje u kojima se još uvijek moglo živjeti. Prije 55 miliju-na godina život se preselio na Arktik i ostao tamo sve dok se uvjeti za život u drugim dijelo-vima Zemlje nisu popravili.

Lovelock u svojoj teoriji o Geji razmatra mogućnost da će i čo-vječanstvo morati krenuti sličnim putem: »Nastave li klimatske pro-

Nedavno je iz BBC-jeve produkcije izašao veoma zanimljiv dokumentarni film koji obrađuje temu globalnog zatopljenja povezanu s ispuštanjem CO2. Mnogi znan-stvenici su izjavili kako se radi o još jednoj manipulaciji kojom zapadni svijet želi izvršiti pritisak na zemlje u razvoju. Naravno, nije teško pogoditi kako je film odmah skinut s programa, autori su dobili otkaz, a njihov uradak, na žalost, ne može se više naći ni na You Tubeu s obzirom na to da je uklonjen nakon svega nekoliko dana.

Kataklizmičke priče ljudima su oduvijek bile vrlo zanimljive. Kraj svijeta, potopljeni gradovi, novo ledeno doba, samo su neke od tema modernih filmova koji se referiraju na globalnu promjenu klime i sve što ona donosi. Naravno, u svim filmovima svijet spašavaju Amerikanci. Možemo li zaista oče-kivati takav rasplet situacije?! Najvjerojatnije ne, mada… nikad ne reci nikad!

Broj 136 • travanj 2008. HRVATSKE ŠUME 11

ŠUMARIJA METKOVIĆ / UPRAVA ŠUMA SPLIT

Piše: Miroslav MrkobradFoto: G. Živković, M. Mrkobrad

Ovo što sad vidite uređeno je i gospodareno šumsko područje, a do 1990., us-poredbe radi, ovdje se

nisu obavljali nikakvi šumski radovi! Nedavnim uređenjem posljednje od šest gospodarskih jedinica, Baćine, i izradom Pograma gospodarenja za

Šumarija Metković, uz dubrovačku najjužnija hrvatska šumarija, gospodari s više od 24.000 ha šuma i šumskog zemljišta podijeljenih u šest gospodarskih jedinica. Osnovni zadatak osmero zaposlenih te većeg broja sezonskih radnika jest očuvati bioraznolikost ovog krškog područja i njegov zeleni pokrov. Bujna flora i fauna jedinstvene delte Neretve ovom prostoru daje poseban pečat

Melioracija u delti Neretve

Baćinska jezera

šumske razglednice


Njega mlade sastojine u GJ Nova Sela


nju, završen je zapravo jedan iznimno opsežan i važan posao i šumarija je počela živjeti »šumarski« – zapo-činje priču o Šumariji Metković njezin upravitelj, dipl. ing. Goran Živković.

Do Metkovića i tamošnje šumarije danas je malo teže doći zbog izgradnje čvora Čeveljuša i rekon-strukcije mosta kod Rogotina (nakon 40 godina!), sav promet prema jugu kod Ploča je preusmjeren na Mali Prolog – Metković – Opuzen, pa dalje, na staru Napo-leonovu cestu koja je, kažu domaćini, bila predviđena za »kočije a ne za tegljače s prikolicama«. Stoga su po-vremeni zastoji razumljivi, a strpljenje je jedino oružje kojim se morate oboružati.

Uz dubrovačku, najjužnija šumarija u sastavu splitske Uprave, Šumarija Metković proteže se na dvije župa-nije, Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj, uz obalu od Kleka do Zaostroga, a u unutrašnjosti do granice s BiH. Gospodari s 24.260 ha šuma i šumskog zemljišta u šest gospodarskih jedinica: Šibovica, Nova Sela, Rujnica, Slivno, Baćina i Drvenik-Plana.

S obzirom na to da je tlo na ovom području stoljećima bilo izloženo degradaciji zbog prekomjerne

Dipl. ing. Goran Živković


GJ Baćina

sječe (što zbog ogrjeva, što zbog krčenja i stvaranja po-godnih površi-na za poljopri-vredu i stočar-stvo), sadašnji biljni pokrov i šumske zajed-nice najčešće su degradacij-ski oblici (ma-kija, garig) koji prevladavaju u priobalnom području gdje

se najčešće pojavljuju šumske zajednice hra-sta crnike i crnog jasena, te kulture alepskog bora s primjesama autohtonih vrsta mrče, lemprike, planike, zelenike, lovora, velikog vrijesa. U unutrašnjem, submediteranskom dijelu prevladavaju degradirani oblici klima-togenih zajednica hrasta medunca i bijelog graba, duba i bijelog graba, duba i crnog

jasena, a u dodirnom području s eumedite-ranskom zonom prevladavaju vazdazelene vrste crnikovih šuma.

Gledajući po uređajnim razredima, naj-zastupljenije su šikare koje zauzimaju čak 6615 ha od ukupne površine šumarije, za-tim makija (5838 ha), dok na šibljak otpada 5017 ha. Visokih je šuma samo 1376 ha, a neobraslih je površina više od 3700 ha.

Rijeka Neretva sa svojom deltom i pritocima na svaki način obilježava ovo područje, izrazito bogato kako nadzemnim, tako i podzemnim tokovima, umjetnim i prirodnim jezerima, karakterističnim za propusne krške terene. Svojom ljepotom ističu se Baćinska jezera, njih šest, na koja se pruža lijep pogled s nekoliko vidikova-ca na magistrali. Pet ih je povezano plitkim kanalima, a zasebno je jezero Vrbnik. Ukup-ne površine 1,96 km², tunelom su spojena s nekadašnjim Vrgorskim jezerom koje je danas plodno tlo. Tu su još i jezera Kuti i Desne.

Šumarija Metković postoji od 1949. godine, no može se reći da počeci gospo-

darenja šumama na ovom području sežu u doba Austro-Ugarske kad su počela po-šumljavanja goleti (brdo Predolac iznad Metkovića pošumljeno 1875!). Nakon 2. svjetskog rata intenzivnije se pošumljavalo crnogoricom pa se razvila i rasadnička pro-izvodnja, kasnije proširena i na agrume te ukrasno grmlje. No u drugoj polovici proš-loga stoljeća dolazi do stagnacije, a tek osni-vanjem Hrvatskih šuma dolazi do intenzivi-ranja pošumljavanja te posebno izgradnje šumskih protupožarnih prosjeka i cesta. Ovo je važno istaknuti jer šumski požari, pone-kad velikih razmjera, često su »posjećivali« Šumariju Makarska, nanoseći velike štete i uništavajući trud šumara.

– Razumljivo je da se ovdje, kao ni u ostalim priobalnim šumarijama ne može govoriti o gospodarenju u »kontinental-nom« smislu, jer ekonomski isplative drvne mase ovdje nema – govori Živković. Dobit se ne mjeri u kubicima lužnjaka i kunama nego time koliko je i kako sačuvan zeleni pokrov! U prvom planu su, dakle, radovi bi-ološke reprodukcije, pošumljavanja te nje-


Područje Šumarije Metković

Zgrada Šumarije

Opožarena površina u GJ Šibovica

Metković

visokih šuma (bor, čempres), a već smo u veljači ove godine imali požar većih razmjera u GJ Rujnica, na 133 ha, te nekoliko manjih. Širenju požara pogodovala je tih dana jaka bura, a zahvaćen je i dio mlade šume, prisjeća se Živković.

Vraćajući se na lanjske požare, u metkovićkoj Šuma-riji podsjećaju na problem sanacije, odnosno izvlačenja ogorjele drvne mase s krša na cestu. Naime, vrijednost mase ne pokriva troškove dovlačenja! A borovinu kao ogrjev nitko ionako ne želi!

U protupožarne aktivnosti svakoga su ljeta uključe-na 24 sezonska radnika, motri se s četiri motrionice, a šumariju obilaze ophodnje u osam ophodarskih pra-vaca. Dobra je i suradnja s Vatrogasnom zajednicom, a šumarija ima i 35 km protupožarnih vlaka s elemen-tima cesta, no sve to je nedostatno kad se poklope tri bitna čimbenika požara, visoke temperature, dugo-trajno sušno vrijeme te jak vjetar. Požari tada gutaju godine i desetljeća šumarskog truda.

Šumarijska zgrada nalazi se nadomak grada, a nekadašnje prazno područje između grada i šumarije više ne postoji i svakim se danom gradnjom novih gospodarskih, pretežno trgovačkih objekata popunja-va. Smješten na samom ulazu u plodnu dolinu Nere-tve, gdje je od pamtivjeka, za razliku od ostalog dijela Dalmacije, zemlju trebalo »otimati« vodi, Metković se razvio kao centar poljoprivredne proizvodnje s nekoli-ko velikih tvrtki. One više ne postoje ili su u pretvorbi izgubile nekadašnji značaj, a danas su građevinarstvo i trgovina, uz pojavu niza obrta i poduzetnika, i daka-ko uz tradicionalnu poljoprivredu, osnovne djelatno-sti. Uz tradicionalne kulturne manifestacije zavidna su i sportska postignuća (s respektabilnom rukometnom školom i njezinim rezultatima, napose).

Povijest življenja na ovom području seže u antičko doba kad je ovdje od 4. do 2. st. pr. K. bilo tr-govačko naselje. Rimska osvajanja Dalmacije kretala su i iz Narone, kako su naselju ime dali Rimljani na-zvavši ga u 1. st. pr. K. Colonia Iulia Narona (rimska kolonija Narona). Narona je postala vojno, upravno i kulturno središte u kojemu se razvilo graditeljstvo, trgovina, kiparstvo, slikarstvo. Arheološka iskapanja u selu Vidu kraj Metovića 1996. godine u kojima je pronađeno 16 kipova, među njima i statua cara Au-gusta, potvrdila su povijesne pretpostavke o ranoj naseljenosti. Premda je Naronska biskupija posto-jala još u prvoj polovici 6. stoljeća, propast Narone vezuje se za raspad Rimskog Carstva, kada stanov-ništvo traži mjesto za sigurniji život, a kroz stoljeća koja slijede, pljačkaške su horde uzimale ono što je preostalo od nekad bogata naselja. Na području da-našnje Baćine postojala je župa koja se u crkvenim knjigama spominje u 14. stoljeću, na širem područ-ju Metkovića i danas se mogu naći ostaci različitih zdanja (crkava, utvrda) iz srednjega vijeka koja svje-doče o burnoj prošlosti. Jedno od njih je Kula No-rinska iz doba osnivanja Svete Lige 1684. (Austrija, Poljska, Mletačka Republika) i njezine borbe protiv Turaka. Nakon oslobađanja ušća Neretve od turske vlasti veće značenje dobiva Metković (prvi put se inače spominje 1422.) gdje Mlečani 1716., nakon rušenja Gabele osnivaju novu neretvansku luku, na predjelu Unka. Propast Mletačke Republike (1797.) dovodi Austrijance, a gradnjom ceste koja je spajala Dubrovnik s Kninom (u narodu poznate francuske ili Marmontove ceste), Metković postaje važnim strateškim i trgovačkim centrom, te općinskim sre-dištem. U stoljećima koja slijede Metković se izdiže kao važno mjesto na putu u južne krajeve.

NemogućePremda izgleda kao

znanstvena fantastika, i u Šumariji Metković zabi-lježene su štete od - snje-goloma! Godine 2003. i na ovom je krajnjem jugu naše zemlje napadalo 30-ak cm snijega, šumari ne pamte da se nešto slično ikad dogodilo, i kad su se pod njegovom težinom neka stabla izvrnula, doš-lo je do domino-efekta i rušenja stabala od vrha prema dolje, te velikih šteta.

Maraton lađaZacijelo jedna od naj-

većih turističkih atrakcija Metkovića danas je Mara-ton lađa, amaterska utrka starih tradicionalnih plo-vila – lađa od Metovića do Ploča (22,5 km), koja se odvija pod pokrovi-teljstvom predsjednika Republike Stipe Mesića. Pripreme traju mjeseci-ma, sudjelovanje na utrci je pitanje prestiža i časti, svako selo ima svoju lađu, a sve moraju biti izrađe-ne prema istom nacrtu. I šumari su imali svoga sudionika na utrci, bio je to lugar Jurica Mačukelj. Službeno sudjeluje 36 lađa, a kao i kod ostalih sličnih utrka, prije samog starta natjecatelji se mo-raju izboriti za polaznu poziciju. Premda se vesla nizvodno, utrka koja tra-je više od dva sata zbog stalnog je vjetra i vode-nih struja iznimno teška i zahtjevna. Prati je velik broj ljudi među kojima sve veći broj turista, vo-zeći se obalom Neretve. Među natjecateljima ima onih sa svakojakim želja-ma, od onih koji se trude da budu zadnji, do onih koji za vrijeme utrke na svojoj lađi – roštiljaju! Kad se iz Neretve skrene u Crnu rijeku, prema Plo-čama, tu više nema pre-stizanja, jer je kanal vrlo uzak. Eventualno pred samim ciljem postoji mo-gućnost da se neka od prve tri lađe prestigne. O slavlju pobjednika i na-rodnom veselju priča se do sljedeće utrke!

ge u umjetno ili prirodno pomlađenim površinama, čišćenjem, prorjednim ili sanitarnim sječama. Uz to, ističe upravitelj, zaštita šuma od požara jedna je od najvažnijih aktivnosti osmero zaposlenih u šumariji te još trostruko toliko sezonskih radnika.

Nismo još zaboravili ni lanjske katastrofalne po-žare koji su zahvatili preko 1500 ha, od čega 300 ha



Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

zanimljiva šuma

Jela, obična jela (Abies alba) drvo je umjerenih predjela naše sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska

vrsta u Hrvatskoj, odmah poslije bukve i hrasta lužnjaka. A u našim crnogoričnim šumama zastupljena je sa čak 50 posto u sastojinama.

Obična jela rasprostranjena je u umjerenom pojasu Europe, u pla-ninama srednje, južne i djelomično zapadne Europe. Na sjeveru se prostire do Poljske, na zapadu do sjeverne Španjolske, na istoku do Rumunj-ske i Bugarske, a na jugu do sjevernog dijela Grčke. U našoj zemlji rasprostranjena je u dinarskom području – Gorski kotar, Velebit, Biokovo i druge planine, a u panonskom području ima je na Ivančici, Strahinjčici, Macelju pa sve do Papuka.

Kod nas još po parkovima i hortikulturnim prosto-rima susrećemo srebrnu jelu (Abies balsamea), kolo-

radsku ili dugoigličastu jelu (Abies concolor), koreansku jelu (Abies koreana), divov-sku ili gorostasnu jelu (Abies grandis), koja može biti sa zlatnožutim iglicama (Abi-es grandis aurea), s gustom krošnjom (Abies grandis compacta), s visećim grana-ma (Abies grandis pendula), te još i Abies procera glauka prostrata.

Obična jela visoko je i ravno stablo do 40 m, ali u ponekim šumama pra-šumskog tipa može doseći visinu čak i do 60 m. Deblo je valjkasto, prilično glatko, tek kasnije puca u velikim kvadratnim ljuskama, češeri su uspravni i valjkasti do 15 cm visoki i 3-5 cm debeli. Vrlo je osjetljiva na zimsku

Jela u zapadnoj Đakovštini?

Na tromeđi triju šumskih uprava, Osijeka, Požege i Nove Gradiške, u Gospodarskoj jedinici Sjeverni

ŠUMARIJA LEVANJSKA VAROŠ

Najveći pronađeni primjerak jele visine oko 14 m

Jela je skiofitno drvo koje dobro podnosi zasjenu, stoga i sporije raste

Josip Kolić, Šimo Barišić i Ivan Makir

Dilj, na prosječnoj nadmorskoj visini od 250 metara, pronađeno je stotinjak stabala obične jele, u šumi kitnjaka i običnoga graba pomiješana s bukvom, u sastojini starosti dvadesetak godina.Pojava obične jele na ovoj nadmorskoj visini, a da nije unesena, pravi je raritet kojeg ni ovdašnji šumari sa sigurnošću ne mogu objasniti


studen i mraz, ali dobro podnosi snijeg, inje, rosu i maglu, dobro podnosi zasjenu i može dugo živjeti u sjeni većeg stabla. Uspijeva na raznim tlima, a najviše joj odgovaraju duboka, humozna i vlažna tla na vapnenačkoj podlozi. Osjetljiva je na štetne plinove iz indu-strijskih postrojenja, a kod nas u šumama Gorskog kotara značajno stradava od kiselih kiša.

Zbog toga je bilo pravo iznenađenje kada nas je pomoćnik upravitelja Šumarije Levanjska Varoš, dipl. ing. Šimo Barišić proveo kroz Gospodarsku jedinicu Sjeverni Dilj, šumski predjel Ratkov dol, odjel 30 a, i šumski predjel Srednji Dilj, odjel 31 a, i pokazao stotinjak stabala jele različitih uzrasta i starosti, od najmanjih, visine ispod metra do najveće visoke oko 14 metara.

Iščitavajući iz Gospodarske osnove podatke, vidimo kako je to u odjelu 30 a šuma hrasta kitnjaka sa šašem, na brdovitom zemljištu, na lesiviranom tlu. Mješovita sjemenjača nastala oplodnom sječom, sastojina neujednačene strukture, na jednom dijelu kvalitetan letvik kitnjaka sa grabom starosti 31 godinu. Nadmorska visina od 200 do 275 m, prosječno 250 metara.

Odjel 31 a nalazi se u šumskom predjelu Srednji Dilj, gdje je šuma kitnjaka i običnog graba, pomiješana s bukvom, starosti 20 godina. Zemljište je brdovito, mjestimične visine od 190 – 300 m s vrlo str-mim padinama. Također je to mješovita sjemenjača neujednačene strukture nastala oplodnom sječom u dužem pomladnom razdoblju. Na većem dijelu površine su kvalitetne grupe kitnjaka i bukve u sta-diju koljik – deblji letvik, dok je na strmim padinama znatno učešće crnog jasena. U južnom dijelu u pojasu uz jarak nalazimo bukovih stabala jačih dimenzija.

Prema dosadašnjim saznanjima, obična jela nalazi se na pod-ručju Papuka, na sjevernim padinama uglavnom u Drenovačkim šumama, UŠP Našice, ali iznad 700 metara. Nije bila primijećena na drugim lokacijama, izuzev ukoliko nije umjetno unijeta.

Tim veće bilo je naše iznenađenje kada nam je Šimo Barišić po-kazao stotinjak stabala, na sjeverozapadnim padinama Dilja.

– U ovoj mladoj i gustoj šumi, gotovo na tromeđi triju uprava šuma, Osijek, Požega i Nova Gra-diška, obilazeći zimus ovaj revir, zapazio sam ispod prosjeke kako se nešto zeleni. Približivši se, ne-malo sam se iznenadio ugledav-ši malenu jelu. Osmotrivši čitavu sastojinu, moje iznenađenje je bivalo sve veće jer sam prola-zeći ovom mladom sastojinom, ustanovio na desetke stabalaca jele, različitih visina. Nedugo zatim ugledao sam i prekrasan primjerak obične jele visine oko 14 metara. Odlučio sam doći sutradan i ponijeti crveni sprej kako bih označio sva stabalca i ustanovio ukupan broj. Tih dana sam ukupno označio 91 stabal-ce. Zapisavši svako stablo uz na-značeni broj upisao sam i svoje primjedbe.

Provjerom upisanih podata-ka za navedene odsjeke u gos-podarskim osnovama unazad dvadesetak godina, te razgova-rajući sa stručnim suradnikom za uzgajanje šuma u našoj Upravi, dipl. inž. Ivanom Makirom, te još nekim našim lugarima, koji su cijeli svoj radni vijek proveli u ovim šumama, a danas su umi-rovljenici, potvrdili su mi kako u spomenutim odjelima nije izvr-šeno nikakvo umjetno unošenje obične jele.

Navedeni odsjeci se nalaze blizu predjela Gradina koji se nalazi nešto sjevernije i ima zanimljivu povijest o kojoj ponešto zna i po-moćnik upravitelja Šumarije Šimo Barišić.

– Narodna predaja kaže da je upravo u pre-djelu Gradina nekad postojala utvrda-grad, po kojem je vjerojatno cijeli predjel i dobio ime. Tako se spominje da je to bila utvrda plemića Dujanovića koja se nalazila u blizini potoka Ratkovac i imala važnu ulogu do dolaska Tura-ka na ove prostore. Također se spominje da je

utvrda bila udaljena sat hoda od Levanjskoga grada, u kojem su se nalazili gospodari cije-log većeg područja i koji je imao veći značaj u ovim krajevima.

Plemići Dujanovići su mirno živjeli u utvrdi, sve dok se Turci nisu namjerili na pljačku. Po priči, utvrda je izdržala manje nalete Turaka, a s obzirom na svoj položaj i zabačenost, bila je i sklonište za odmor gospode u predasima većih naleta Turaka na poznatiji i veći Levanj-ski grad.

Gospodarska jedinica Sjeverni Dilj se prostire na sjeveroistočnim obroncima Dilja i čini biološ-ku i prostornu cjelinu. Nalazi se južno od ceste Đakovo – Levanjska Varoš – Slobodna Vlast. Na zapadnoj strani graniči s gospodarskim jedini-cama Zapadni Dilj (Šumarija Čaglin). Južna gra-nica ide bilom Dilja i osim manjeg dijela u pre-djelu Surevci (poljoprivredne površine) graniči s gospodarskim jedinicama Južni Dilj (Šumarija Slavonski Brod) i Glovac – Renovica (Šumarija Trnjani), a na istočnom dijelu vanjska međa je cesta Trnava – Novo Topolje – Slavonski Brod.

Ovi posjedi su, govori upravitelj Šumarije Levanjska Varoš, Josip Kolić, otkako su bosan-ski biskupi šume 1230. dobili darovnicama, kroz stoljeća borbi na ovom području mijenjali vlasnike. Padom Bosne 1463. godine i padom Slavonije 1526. godine Turci zauzimaju imanja Crkve đakovačke u Slavoniji i među sobom su ih podijelili u manje spahiluke. Nakon II. svjet-skog rata, 1945. godine dolazi do promjene imovinsko-pravnog stanja ovih šuma koje su bile nacionalizirane i proglašene općenarod-nom imovinom.

Vraćajući se više puta tijekom zimskih mjeseci u ove odjele, broj pronađenih stabala se popeo na više od 100. Primijetio sam kako je kora većine stabalaca u prizemnom dijelu oštećena od divljači,

Nestali grad Dujanovića

Šumarija na tromeđi

Debljina u prsnom promjeru je više od 20 cm


uglavnom divljih svinja, ali unatoč tim oštećenjima sva su stabalca vitalna s karakterističnom zelenom bojom.

Znajući kako se prirodno obična jela razmnožava, teško ju je objasniti na ovim prostorima, a da se ne uzme u obzir i seoba ptica, te njihov utjecaj na širenje nekih vrsta biljaka, jer položaj pronađe-nih stabalaca obične jele upravo podsjeća na to. Premda su navede-ni odsjeci izbrazdani dubokim jarcima, velika većina stabalaca nalazi se na hrptovima jaraka, u blizini stabalaca brekinje za koje znamo da ih ptice raznose i donose u ove naše krajeve prilikom preleta u njihovim seobama.

Odjele u kojima se pojavila obična jela, obišao je i dipl. inž. Ivan Makir, stručni suradnik za uzgajanje šuma UŠP Osijek, koji kaže:

– Pojava obične jele, (Abies alba) u tolikom broju stabalaca, na ovim prostorima, s obzirom na nadmorsku visinu, je zaista pravo iznenađenje, jer to nije njeno područje rasprostranjenja. Pregledava-jući oba odjela, utvrdio sam kako se radi zaista o običnoj jeli (Abies alba) i mogu potvrditi kako su stabalca zaista vitalna i u dobrom zdravstvenom stanju. Tijekom svog tridesetogodišnjeg radnog vi-jeka na ovim prostorima, od 1978. god. na području Đakovštine, mogu potvrditi kako na tom području nije bilo nikada unošenja obične jele. Stoga porijeklo pronađenih stabalaca jele ne mogu utvrditi s dovoljnom sigurnošću, niti objasniti kako i na koji način je dospjela u Gospodarsku jedinicu Sjeverni Dilj. Je li uz pomoć ži-votinja i ptica, ili pak vjetra?

Za sada stotinjak mladih stabala obične jele na području Šumarije Levanjska Varoš, u Gospodarskoj jedinici Sjeverni Dilj ima potrebitu njegu i pozornost šumarskih stručnjaka, a nakon temeljitije i po-drobnije znanstvene analize moći će se objasniti porijeklo obične jele na ovim prostorima.

Jedno od najmanjih stabalaca u punoj karakterističnoj boji jele


sindikat

Jedinstveni švedski Sindikat šumarstva i prerade drveta (Skogs-och Träfacket) utemljen je prije 10 godina, 1998., spajanjem dvaju dotadašnjih koji imaju dugu tradiciju, Šumarskog, osnovanog

1918. godine, te Sindikata prerade drva koji djeluje još od 1889.! Sindikat broji oko 50.000 članova od kojih je najviše (oko 23.000) u industiji namještaja, oko 10.000 članova je zaposleno u pilanama, oko 6000 u šumar-stvu, a ostali rade u srodnim djelatnostima (trgovina-ma namještaja, kod privatnih poduzetnika itd.).

Sindikat je organiziran dvoslojno, postoji Središnji ured u Stockholmu te 15 kantonalnih sindikalnih or-ganizacija, u isto toliko švedskih regija. U Središnjem je uredu 20 zaposlenih, ombudsmana, mogli bismo reći stručnih suradnika, zaduženih za pojedine vrste poslova, te još po dva profesionalno zaposlena u sva-koj regiji, ukupno 50. Oni nisu profesionalno školo-vani stručnjaci, već sindikalni kadrovi koji su stalnim obrazovanjem i usavršavanjem za pojedina pitanja, od običnih članova sindikata postali ombudsmani. Treća razina sindikalne organiziranosti su sekcije u više od 1500 malih poduzeća u kojima se osnivaju sindikalni klubovi (ima ih oko 350), a može ih osnovati 20 i više članova.

Članarina iznosti 1,5% bruto plaće. Praktični rad ovih »putujućih« stručnih radnika sa-

stoji se u tome da idu na teren gdje god se pojavi neki problem. Ako se on ne može riješiti na regionalnoj ra-zini, u akciju se uključuje Središnji ured.

I u Švedskoj velika se pažnja poklanja potpisivanju kolektivnog ugovora. Posljednji KU skolopljen je na tri godine (1. 4. 2007. – 31. 3. 2010.), nakon iscrpnih pre-govora suprotstavljenih strana u kojima je svaka naj-

HRVATSKI SINDIKAT ŠUMARSTVA / SEMINAR O SINDIKALNOM RADU


U sklopu kontinuiranog obrazovanja svojih članova i stjecanja novih (sa)znanja o sindikalnom radu, Hrvatski sindikat šumarstva je od 29. do 31. siječnja za članove Glavnog odbora upriličio seminar o radu Šumarskog sindikata Švedske. O tome kako radi i kako je organiziran sindikat zemlje u kojoj šumarstvo predstavlja jednu od važnijih gospodarskih grana, hrvatskim su šumarima govorili Hans Pettersson i Dan Persson, stručni suradnici u Središnjem odboru Sindikata šumarstva i prerade drva Švedske

prije podastrla popis svojih želja da bi se došlo do konačnog dogo-vora. Sindikalni prijedlozi skupljaju se i konačno formuliraju na razini granskih sindikata. Trogodišnji rok važenja ugovora svojevrsni je kom-promis između zahtjeva sindikata da se on sklapa svake godine, od-nosno težnje poslodavaca da to bude na što duži rok, na pet go-dina. Kolektivni se ugovor najpri-je potpisuje s većim poduzećima nakon čega na red dolaze manja. Pregovori za novi počinju najma-nje tri mjeseca prije isteka starog ugovora.

Velik je broj pogodnosti koje sadrži paket socijalnih mjera koje mogu koristiti radnici u šumarstvu i prera-đivačkoj industiji po KU: u slučaju povrede na radu, ali i u slobodno vrijeme(!); za vrijeme bolovanja na duže vrijeme; posebno su važne odredbe za slučajeve ako radnik ostane bez posla kada ima pravo na pomoć u traženju novoga posla te pomoć u prekvalifikaciji za novo radno mjesto; sindikat radniku omogućava i ko-rištenje pravnih usluga (odvjetnika) bez naknade.

Iz zajedničkog fonda u koji uplaćuju poslodavac i sindikat, radniku koji ostane bez posla gotovo godinu dana osigurava se plaća.

Dan Persson, Hans Pettersson, Gordana Colnar



Plaćeni štrajk Štrajk je posebno zanimljiva tema svih sindikalnih

razgovora, pa i ovih opatijskih. I švedski sindikalci ga koriste, ili bar njegovu najavu, kao pritisak i legitimni način borbe za svoja prava. U odnosu na hrvatski, šved-ski je šumarski sindikat u bitno povoljnijem položaju: ima dovoljno novaca da onima koji su stupili u štrajk osigura jednomjesečnu plaću! Poslodavci to znaju i radije se dogovaraju nego da dnevno ili višednevno gube velik novac!

Ima još jedna zanimljivost: prilikom pregovora o ko-lektivnom ugovoru, kad obje strane ostaju čvrsto pri svojim zahtjevima, sindikat najavljuje štrajk. Tada dolazi neutralni pregovarač koji ima dva tjedna da suprotstav-ljene strane pokuša privoliti na dogovor. On može već najavljeni štrajk produžiti za tjedan dana!

ŠumarstvoIzmeđu 50-56% svih šuma u privatnom je vlasniš-

tvu oko 300 tisuća šumovlasnika, 25-30% drže akcij-ska društva osnovana 1993. godine (riječ je o najbo-ljim, ekonomskim šumama), a oko 20% u vlasništvu je države (pretežno na sjeveru, u području nacionalnih parkova i zaštićenih područja te brojnih pašnjaka). Ma-nji postotak pripada općinama, crkvi, područjima od posebne važnosti. Prije nego što je ušla u EU, 1990. godine, strani državljanin nije u Švedskoj mogao imati šumu. Nakon ulaska u EU svatko je može kupiti, ako netko hoće prodati!

Inače, Švedska godišnje siječe 80 milijuna kubika drvne mase i ima godišnji prirast 120 milijuna kubika.

Novi članoviKako se švedski sindikat konkretno bori za nove čla-

nove i protiv »sive« ekonomije pokazuje ovaj primjer: jedan je poslodavac zaposlio dva Poljaka plaćajući im dnevnicu 4 eura po satu. Trebalo nam je četiri mjeseca, kažu sindikalci, da ih uvjerimo, jer su se bojali da će ostati bez posla, da postanu naši članovi. Kad su to postali, poslodavac je s njima potpisao ugovor na 12 eura po satu!

GostiSindikalni seminar u Opatiji imao je međunarodno

obilježje. Na zamolbu iz švedskog Sindikata šumarstva, seminaru su prisusvovali i Radomir Stević, predsjednik Sindikata šumarstva i industrijske prerade drva Srbije, Mile Sladojević, predsjednik Šumarskog sindikata Srbija šuma, te Živko Mitrevski, predsjednik Sindikata šumar-stva Makedonije, koji već dulje surađuje sa švedskim sindikatom. Gosti, te predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar su prije početka seminara ukratko predstavili organizaciju te način rada svojih sindikata. Sa švedskog je prevodio Boris Paškovski.


konkretnim pitanjima iz sindikalnog rada. O tome što raditi u (za sindikat) kriznim vremenima, kako pregovarati s poslodavcima o kolektivnom ugovo-ru, posebno o nekim važnijim pitanji-ma kao o plaći, radu na crno (i toga ima!), prekovremenom radu, kada or-ganizirati štrajk, kako se boriti za nove članove posebno kod privatnih poslo-davaca. Gosti iz Švedske posebno su naglašavali važnost pripreme dobrog propagandnog materijala i informira-nosti radnika na terenu te neposred-nog kontakta, drugim riječima, rada na terenu. Bilo je riječi i o tome što se i (da li se) promijenilo u sindikal-nim odnosima nakon ulaska u EU, pri čemu su gosti istaknuli da treba biti oprezan i razlikovati obećanja od ne-čega potpisanog na papiru.

– Stvari su se za sindikat zakomplicirale otkako je u Švedskoj na vlast došla Vlada desne provenijencije – kaže Dan Persson, jedan od stručnih suradnika u Središnjem odboru. U želji da smanji prava radnika, između ostaloga je u fondu za one koji su ostali bez po-sla povećala članarinu za 400 posto! Počelo je osipanje sindikata i taj je trend trebalo zaustaviti. Hans Pettersson objasnio je i kako: – Osmislili smo akciju »Sindikalno prisustvo« u sklopu koje su se, 2006. godine, stručni suradnici uputili na teren, u doslovno sve or-ganizacije i sekcije, i obišli više od 25.000 radnika u 2679 poduzeća, razgovarali s njima, učlanjivali nove, tako da je taj trend zaustavljen. Primjer šumarsko-drvarskog sindikata slijedili su i drugi.

U razgovorima u sklopu radionica za vrijeme trodnevnog seminara u Opatiji, švedski i hrvatski šumari sindikalci raspravljali su o sasvim

Na terasi hotela Kristal

Sa seminara

zlatni rt

Ideja o uređenju i privođenju posebnoj namjeni toga dijela rovinjštine stara je točno 100 godina. Godine 1908. Georg Hütterott u maloj crvenoj knji-žici, koju sam naziva projektom, objavljuje svoje

zamisli o tom prostoru. Knjižica pod naslovom »Kli-matsko lječilište Cap aureo kod Rovinja – Istra«, koju je Hütterott tiskao u vlastitoj nakladi u Beču, svojom jednostavnom i neatraktivnom naslovnicom ne daje slutiti koje vizionarske ideje u sebi krije. Hütterott je svoje oduševljenje ovim krajem konkretizirao 1890. kada kupuje četiri otoka rovinjskog arhipelaga: Sv. Andriju, Maškin, Šturago i Sv. Ivana. U narednim go-dinama počinje s kupnjom parcela na području današ-njeg Zlatnog rta. Znajući za turističke uspjehe Opatije i Brijuna, vrlo je brzo počeo razmišljati o novom tu-rističkom odredištu. Beč je tada već bio povezan že-ljeznicom s Rovinjem (od 1876.), a Rovinj je tada već bio prilično razvijen grad, jedino je još turizam bio u povojima. Čini se kako su sa željeznicom uvjeti za brzi razvoj turizma ispunjeni. Kako je Hütterott bio uspje-

Lajtmotiv grada Rovinja zasigurno je njegova starogradska jezgra zbijena na (polu)otoku koji brižno čuva sv. Eufemija. U prirodnom smislu lajtmotiv je, u to nema sumnje, šumski predjel Zlatni rt, u talijanskoj inačici Punta corrente ili Cap aureo iz doba rađanja ideje o nastajanju toga zelenog kutka

šan poduzetnik, već je od prvih dana kupovine otoka Sv. Andrije ugošćavao ugledne goste.

Treba napomenuti da su elitni Brijuni kao i glav-na luka Monarhije – Pula blizu. Vidljivo je to iz knjige gostiju u kojoj je između uglednih civilnih gostiju upi-san niz admirala. Obitelj Hütterott doživljava vrhunac ugleda kada car Franjo Josip dodjeljuje Georgu titulu viteza za zasluge u industriji. Bilo je to prije objavljiva-nja knjižice i dobro je poslužilo kao jamstvo o ozbilj-nosti poduzetnog viteza. Dovoljno je napomenuti da je odmah nakon objavljivanja knjižice Hütterott dobio ponudu za prodaju terena koju je glatko odbio. Nje-gova nenadana i svakako prerana smrt 1910. godine, umnogome je utjecala na daljnji tijek događaja.

Čitajući toliko spominjanu knjižicu upuštamo se u jedno vrlo ugodno putovanje u prošlost. Autor zapo-činje s opisom klimatskih prilika, jer kako je već reče-no namjerava otvoriti klimatsko lječilište. Na suptilan način dalje opisuje vegetaciju, more i njegove rado kušane ribe. Sve je u službi liječenja.

ROVINJ / ZLATNI RT (CAP AUREO)

Pogled na Stari grad



Georg Hütterott

Aleja čempresa

Piše: Christan GalloFoto: C. Gallo, Zavičajni muzej grada Rovinja

»A kada jugoistočni i sje-verozapadni vjetrovi uzburkaju morsku površinu i kada se o stijene lome valovi, a morska se voda pre-lije na kopno, tada nemirno, uvijek živo more nudi novu veličanstve-nost. Morski je zrak tada tako na-bijen solju, da mu se okus osjeća u ustima i da sve, svaki list, svaka travka odiše slanoćom. Kako snaž-no djeluje udisaj ovakvog zraka na grlo, pluća i živce«, piše Hütterott. Nakon ovog uvodnog, ili bolje re-čeno pjesničkog dijela, slijedi onaj poduzetnički dio. Ovdje autor opi-suje brodske i željezničke linije (dobre željezničke veze s Bečom), spominje nedostatak smještajnih kapaciteta i gostionica, te objavlju-je svoje planove o izgradnji lječili-

Prirodne šume Zlatnog rta čini zajednica hrasta crnike i crnog

jasena. Uz ove dvije glavne vrste, zajednicu krase još hrast medunac,

planika, lovor, lemprika, zelenika, mirta, tršlja...


šta. Spominje i već uređeni akvarij kao moguću zanimlji-vost za goste, ali i već postojeće lječi-lište za koje je grad Beč otkupio čitav poluotok aludirajući na prisutnost poznatih bečkih li-ječnika. Nadalje nabraja što je već učinjeno proteklih petnaest godina na Zlatnom rtu: izgrađeni su putovi i staze, planski se pošumljavalo mediteranskim vrstama i egzo-tama, uređene su livade. Svoj plan približava čitatelju dvje-ma kartama područja, jednom u mjerilu 1:25.000 i drugom u mjerilu 1:5000, ali i fotografija-ma prirodnih ljepota.

Zbog Hütterottove smrti gotovo čitava zamisao ostala je nerealizirana – nije sagrađen ni jedan hotel, vila, kupalište, sve je ostalo na onom početnom oplemenjivanju prostora. No, i to je bilo dovoljno da se stvori visoko vrijedan i rado posjećen zeleni kutak rovinjštine, koji taj status i danas uživa. Iz današnje perspektive, hotela

i vila ionako ne manjka, ali ovakvih oaza zasigurno nema mnogo. Valja još spomenuti da je »Projekt« umnogome utjecao na daljnji tijek razvoja turizma u gradu Rovinju, jer već tri godine nakon Georgove

smrti otvara se prvi hotel u gradu, u čemu je bitnu ulogu odigrala udovica Hütterott.

Zlatni rt zakonsku zaštitu uživa još od 1948. godine. Tada je park proglašen prirod-nom rijetkošću jer »predstavlja ljepotu i ukras toga kraja«. 1961. godine slijedi drugo rješe-nje po kojem Zlatni rt uživa zaštitu u katego-riji park-šume na površini od 52 ha, a odlukom Grada Rovinja iz 1993. dio predjela Škaraba se priključuje park-šumi te joj se tako površina povećava za 14,5 ha.

Danas park-šuma Zlatni rt i dalje predstavlja iznimno bogatstvo u vegetacijskom smislu. Livade okružene prirod-nim i sađenim šumama čine prostor u kojem se učestalo boravi. Pri-rodne šume čini zajednica hrasta crnike i crnog jasena. Uz ove dvije glavne vrste, zajednicu krase još hrast medunac, planika, lovor, lem-

Aleja pinija


prika, zelenika, mirta, tršlja… Svaka ova vr-sta čini djelić mozaika kojemu je ljudska ruka pridodala još duglazije, jele, čemprese, cedro-ve i nezaobilazne borove. Park je prošaran putovima i stazama uz koje nalazimo aleje čempresa i pinije, uz glavnu livadu nalazimo gorostasne cedrove sađene u obliku zvijezde, dok sa vrha napuštenog kamenoloma puca pogled na rovinjski poluotok, na otoke Sv. Katarina i Sv. Andrija, na prekrasne plaže i na morsku pučinu. Stara konjušnica preuređena

»A kada jugoistočni i sjeverozapadni vjetrovi uzburkaju morsku površinu i kada se o stijene lome valovi, a

morska se voda prelije na kopno, tada nemirno, uvijek živo more nudi novu

veličanstvenost.«

je u ugostiteljski objekt, dok je lugarnica, sa-građena tridesetih godina prošlog stoljeća, obnovljena te je u njoj postavljena muzejska zbirka posvećena obitelji Hütterott.

Zahvaljujući velikoj ideji Hütterotta Rovinj je naslijedio, a zatim kroz generacije svojih žitelja i sačuvao, park kojemu vrijednost u doba beskrupulozne izgradnje svakodnev-no vrtoglavo raste.

Zračni snimak Park-šume

Obnovljena lugarnica

Planinski javor (Acer heldreichii) je srednje visoko planinsko drvo koje u visinu naraste više od 30 m, s pr-snim promjerom većim od 100 cm,

ravnim stablom i širokom, okruglom i raz-granatom krošnjom. Endem je Balkanskoga poluotoka: na području Bosne i Hercegovi-ne, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Albanije, Grčke i Bugarske. Kora debla je kao kod gorskoga javora, tamnosiva ili crvenosme-đa, debela oko 1 cm te plitko, nepravilno ispucala. Korijenski sustav je vrlo razvijen, duboko prodire u tlo, a stabla ne stradaju od vjetroizvala. Izbojci su goli, pupovi s više crvenkastih golih ljuskica, dugi oko 5 mm. Uopće, ova je vrsta po uzrastu i razgranjiva-nju vrlo slična gorskom javoru. Od njega se razlikuje po krvavocrvenim palistićima, po 8-14 cm širokim peterolapim listovima. Oni su odozgo sjajni i tamnozeleni, a odozdo svijetlo žućkastozeleni, s čupercima žuto-smeđih dlačica u kutovima lisnih žila, dubo-ko urezanih lapova (gotovo do srcolike baze plojke). U jesen poprimaju zlatnožutu boju. Cvjetovi su žute boje, na dugačkoj stapci, oblikuju vitke, uspravne metlice. Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja, poslije ili za vrijeme listanja. Plod je roška (ahenij), podrasli suhi plod nepucavac. Roške su duge oko 5-6 cm, krilca stoje pod kutom približno 90 stup-njeva, nerijetko se preklapaju, dozrijevaju u rujnu. Planinski javor dolazi u zoni crnogo-ričnih šuma i subalpskih bukovih šuma, pre-težito bukovo-jelovih i smrekovih, te na pod-

mala enciklopedija šumarstvaJavori Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Kao endem Balkanskog poluotoka planinski javor dolazi u zoni

crnogoričnih i subalpskih bukovih šuma. Omiljeno je i cijenjeno

dekorativno drvo za drvorede i parkove, posebice u sjevernoj Europi.

ručju subalpskih vriština, na vapnenačkim i silikatnim masivima, na različitim tipovima tla (organomineralne rendzine, kisela smeđa tla i podzol). Javlja se najčešće na sjevernim položajima i udolinama, na područjima gdje se duže vrijeme zadržava snijeg, u rasponu od 1000 do 2000 m nadmorske visine. S obzirom na ekološke činitelje i geografske udaljenosti, razlikujemo veći broj oblika. Izdvojene su dvije podvrste: Euheldreichii (južni dio areala) i Visianii (sjeverni, konti-nentalni dio areala).

Javor mliječ (Acer platanoides) je do 35 m visoko listopadno drvo naših brdskih i planinskih šuma, a njegova opća raspros-tranjenost je na gotovo cijelom europskom kontinentu, u zapadnoj Aziji, na Krimu i Kavkazu. Krošnja mu je izrazito gusta, jajoli-

Maklen, makljen (Acer monspessulanum)

Dlanolisni javor (A. palmatum)

(Prelistavanje originalne Hütterottove knjižice te ostale građe omogućeno je ljubaznošću

ravnateljice Zavičajnog muzeja grada Rovinja.)

(Acer)(2)



mala enciklopedija šumarstvaStanište maklena je pretežito

u kraškim šumama i šikarama mediteranskog prijelaznog i

submediteranskoga područja, no zalazi i duboko u kontinent.

ka ili okrugla, a deblo ravno i okruglo. Žuto-smeđa kora debela je oko 1 cm, s mnoštvom sitnih, plitkih, uzdužnih i mrežastih brazda, a u starijoj je dobi pliće uzdužno i popreč-no raspucana. Korijenski sustav sastavljen je pretežito od dobro razvijenih postranih žila, koje zahvaćaju znatnu površinu. Izbojci su sivosmeđi, a pupovi smeđecrveni, nasuprot-ni, krupni, jajoliki te nagomilani na vrhu iz-bojaka. Listovi su s obje strane sjajnozeleni, goli ili s donje strane, uzduž žila, fino dlakavi, dugi 5-16 cm i 8-25 cm široki. Nalaze se na 4-21 cm dugim, tankim, uglavnom crvenim peteljkama. Iz prekinutih peteljki i lisne nervature u proljeće kaplje bijeli mliječni sok pa otuda i narodni naziv ovome javoru. Plojke su obično peterolape, na osnovi sr-

coliko urezane. Lapovi su u gornjem dijelu prošireni, a završavaju s 3-5 šiljastih zubića. Lapovi i zubići su međusobno odvojeni za-obljenim režnjevima. Prije opadanja lišće poprima lijepu žutu boju. Cvjetovi su ze-lenkastožuti, a javljaju se kao ženski, muški i dvospolni, u usprav-nim paštitastim cva-tovima na vrhovima izbojaka. Cvatnja je tijekom travnja i svibnja, prije listanja. Plod je okriljeni pucavac (kalavac) koji se u zrelom stanju, tijekom rujna ili listopada, raspada u dvije smeđe perutke (krilca). One zatvaraju

vrlo tup kut (gotovo 180 stupnjeva), a sje-menke su spljoštene.

Mliječ, za razliku od gorskoga javora, op-timalno raste u nižem području hrastovih i brdskih bukovih šuma, kao vrsta nižih položaja i širokih riječ-nih dolina. Rasprostire se i na višim nadmor-skim visinama, sve do pojasa crnogoričnih šuma. Rijetko tvori

male čiste sastojine, raste pojedinačno ili u grupicama po nekoliko stabala, u brojnim šumskim zajednicama. Pretežito je primi-ješan u mješovitim šumama, posebice na svježijim tlima. Podnosi siromašnija a vlaž-nija tla, manje je osjetljiv na mraz i upalu kore od gorskoga javora. Nerijetko se javlja u šumama gorskoga javora i jasena (Acero-Fraxinetum), gdje raste s gorskim javorom, običnim jasenom, gorskim brijestom, vele-lisnom lipom i dr.

Ovaj javor ima čitav niz varijeteta i formi. Razlikuju se međusobno po uzrastu, boji ili obliku listova i izbojaka, što osobito dolazi do izražaja u hortikulturi. Zbog iznimno li-jepoga lišća, omiljeno je i cijenjeno dekora-tivno drvo za drvorede i parkove, posebice u sjevernoj Europi.

Maklen, makljen (Acer monspessula-num) je grm ili drvo listopadnih i primor-skih šuma koje naraste u visinu do približno 8 m (katkad i do 15 m). Rasprostranjen je na području južne Europe, zapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Krošnja mu je okru-glasta i gusta, kora je debla pepeljaste do smeđesive boje, a ostaje dugo vremena glatka. U kasnijoj dobi je tamnija te mre-žasto raspucana. Korijenski sustav prilago-đuje se vrlo plitkim tlima, a korijenje dobro prodire u pukotine stijena. Mladi izbojci su crvenkastosmeđi, a pupovi sitni i smeđi, na vrhu ušiljeni te obavijeni mnoštvom tam-nosmeđih golih, jajolikih ljuskica, gusto smještenih na izbojku i nerijetko na vrho-vima tankih izbojaka. Listovi su dugi 2,5-4 cm, do 7 cm široki, trolapi, rijetko petero-lapi, nasuprotni, jednostavni, kožasti, goli. Lapovi su na vrhu zaobljeni ili ušiljeni, na rubu cjeloviti, rjeđe plitko napiljeni. Listo-vi su na dugoj peteljci, na osnovi srcoliko urezani, s ušiljenim režnjevima. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, odozdo modrika-stozeleni, u kutovima žila dlakavi. Cvjetovi su u rjeđim paštitastim cvatovima, u po-četku uspravnim, kasnije visećim. Oni su žućkastozelene boje, pojavljuju se tijekom i nakon listanja. Oblikuju se katkada u trav-nju, a redovito u svibnju. Plod je okriljeni okrugli pucavac, u zrelom se stanju raspada u dvije sitne perutke. Svijetlosmeđa krilca duga su 2-3 cm, više ili manje usporedna, nerijetko se preklapaju u donjem dijelu i crvene su boje.

Stanište maklena je pretežito u kraš-kim šumama i šikarama mediteranskog pri-jelaznog i submediteranskoga područja, no

Javor mliječ (Acer platanoides)

Negundovac, pajavac (Acer negundo)


Lijepo žuto drvo negundovca zanemarive je uporabne vrijednosti, no zato se često uzgaja u parkovima

i drvoredima.

zalazi i duboko u kontinent, gdje ga nalazimo na toplijim položajima i na strmim kamenitim terenima, posebice na vapnencu, u nižim predjelima. Zanimljivo je da se pojavljuje na visini i do 1500 m. Do-lazi u brojnim šumskim zajednicama, a u nas ga ima na području primorskoga krša, u vazdazelenim crnikovim šumama: u mješovitim

šumama crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis), mješovitim šumama crnike i crnoga graba (Ostryo-Quercetum ilicis), mješovitim šumama medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis) te u mješovitim šumama duba i crnoga graba (Ostryo-Quercetum virgilianae). U reliktnim šumama crnoga bora na Dinaridima javlja

Planinski javor (Acer heldreichii)

Srebrnolisni javor (Acer saccharinum; A. dasycarpum)

Sladorovac ili šećerni javor (A. saccharum) – stablo

Sladorovac ili šećerni javor (A. saccharum) – listovi i grane

Kokoška ili gnijezdovica (Neottia nidus-avis) višegodišnja je biljka iz velike porodice kaćunki (Orchidace-ae), koja obuhvaća više od 20.000

vrsta, pretežito tropskih i suptropskih regija. Rasprostranjena je u Europi, Maloj Aziji, na Krimu i Kavkazu. Znakovita blijedosmeđa do smeđa boja upućuje na to da je riječ o he-terotrofnoj vrsti (heterotrofni kormofit), da-kle onoj koja prima gotovu organsku hranu od svojih domadara. Nema sposobnost da sama pretvara anorganske spojeve u organ-ske. Naprotiv, zelene biljke (autotrofni kor-mofiti) pomoću svjetla asimiliraju ugljični dioksid. Ova biljka je tipični saprofit, jer je u korijenju razvijena endotrofna (unutarnja) mikoriza s gljivicom Rhizoctonia neottiae. Naime, gljivine hife prodiru iz stanica kori-jena kokoške u humusno tlo te opskrbljuju biljku organskim tvarima. Riječ je o simbiozi, zajedničkom životu gljive s višom biljkom.

Kokoška

Ova saprofitna biljka najčešće raste u bukovim šumama, od brdskoga do subalpskog vegetacijskog pojasa, a također i u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba. Nalazimo je pojedinačno ili u grupama, na sjenovitim mjestima listopadnih šuma, na svježim, hranjivim, rastresitim i humoznim tlima

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

U Hrvatskoj kokoška dolazi u bukovim i hrastovim šumama, a često raste

u slavonskom gorju. Rijetka je i osjetljiva vrsta kojoj cvjetovi neznatno

mirišu po medu.

Dijelovi biljke

zaštićeno biljese u šumi crnoga bora s dunjaricom (Coto-neastro-Pinetum nigrae).

Negundovac, pajavac (Acer negundo) je do 25 m visoko šumsko drvo koje je od prirode rašireno u Kanadi, SAD i Meksiku, a nerijetko se u nas uzgaja u nasadima. Drvo je često razgranjeno u više stabala, a krošnja mu je široka. Kora debla dugo je vremena glatka i zelenkasta, a kasnije postaje uzduž i poprijeko debelo izbrazdana. Izbojci su u mladosti zelenkasti i goli, bijelo nahukani. Pupovi su široko jajoliki do kuglasti, s dva para crvenkastosivih dlakavih ljuskica. List je neparno perast, sastavljen od 3 do 5, rijetko 7-9, ušiljenih, jajolikih, svijetlozelenih listića, s krupno napiljenim rubom. Vršni listić je najveći i ponekad trolap Cvjetovi su samo dvodomni, žutozelene boje, bez vjenčića. goli, u rjeđim visećim grozdovima. Muški cvjetovi oblikuju dugačke viseće štitaste cvatove, a ženski viseće grozdove. Muški se cvjetovi javljaju prije listanja, u ožujku i trav-nju. Plod je okriljeni pucavac, sastavljen od dvije sivkastosmeđe perutke koje su prema unutra zavinute, sitne, gole, s prozirnim kril-cima. Duge su do 3 cm, stoje pod šiljastim kutom. Sjemenke su valjkasto izdužene.

Negundovac je vrsta s mnogobrojnim ge-ografskim varijetetima i kultivarima. Dobro se podmlađuje sjemenom i izdancima, a u mladosti raste izrazito brzo. Nije prikladan za uzgajanje u našim šumama zbog osjetljivosti na zasjenjivanje, zanemarive uporabne vri-jednosti njegova, inače lijepog žutog drva, i lomljivosti grana (vjetrolomi i snjegolomi). No zato se često uzgaja u parkovima i drvoredi-ma. U hortikulturi su posebice cijenjene nje-gove forme Variegatum i Aureomarginatum, osobito potonja koja ima lišće sa zlatnožutim rubovima i mlade svijetlozelene izbojke.

Od ostalih stranih vrsta, koje se kul-tiviraju u Europi i u nas, navodimo neke značajnije.

Srebrnolisni javor (A. saccharinum; A. dasycarpum) je do 40 m visoko šumsko drvo Sjeverne Amerike, a na europskom kontinentu odavno se, zbog lijepo oboje-nih listova i brza rasta, kultivira, posebice kao parkovno i alejno drvo.

Srebrnolisni ili šećerni javor (A. sacc-harinum) je do 40 m visoko drvo sjevernih područja Sjeverne Amerike. Kora je siva, uz-dužno ispucana, listovi goli, trolapi, široki oko 8-14 cm, odozgo zagasito zeleni, odozdo siv-kastobijeli, u jesen narančasti ili crveni. Cvje-tovi su zvončasti, zelenkastožuti, javljaju se već u travnju. Slatkasti sok koji se koristi u industriji dobiva se navrtanjem debla, a otu-da narodni naziv ovoj vrsti.

Dlanolisni javor (A. palmatum) je do 8 m visoko drvo ili oveći grm iz istočne Kine, Koreje i Japana. Izbojci su tanki i crveni, a listovi do ispod sredine rascijepljeni, 5-10 cm široki, s 5-11 jajoliko-kopljastih, ušiljenih, dvostruko napiljenih lapova. Cvjetovi su pur-purnocrveni, sitni, u malim paštitastim cva-tovima. Ovaj javor ima niz varijeteta i sorti koje se zbog svojih dekorativnih svojstava uzgajaju u parkovima i vrtovima.

Gnjezdasto isprepleteno kori-jenje – Podzemni dio stabljike (po-danak ili rizom) je vodoravan, iz njega izbija mnogobrojno mesnato gnjezdasto isprepleteno kori-jenje, pa otuda narodni naziv. Stabljika je visoka 15-50 cm, debela, mesnata, gola te obavijena s nekoliko prileglih, ljuskavih li-stova bez zelenila. Cvat (inflorescencija) ima oblik valjka, podosta je dug, grozdast, sastav-ljen od više cvjetova boje bijele kave, dugih 1,5-2 cm, koji su u donjem dijelu rahliji, a pri vrhu zbijeniji. Karakteristično je da cvjetovi neznatno mirišu po medu, medna je usna dvokrpasto razdijeljena u dva duga režnja. Nemaju ostrugu, dio čaške ili vjenčića koji se

u nekih cvjeto-va produžuje u dugu izbočenu cjevčicu. Za-nimljivo je da poslije cvatnje stabljika i plo-dovi ostaju u suhom stanju sve do sljedeće godine. Plod je bridasti to-bolac (čahura), suhi pucavac s mnoštvom sit-nih sjemenki.

U bukovim i hrastovim šumama – Kod ove biljke uo-čavaju se neznatne varijabilnosti pa tako postoje forme: nidus-avis (f. typica), kod koje su stabljika i ostali dijelovi pretežito

goli, f. glandulosa (stabljike i plodnice u gornjem dijelu žljezdasto dlakave te razlike u boji), f. palida ima cijelu biljku svijetložutu do bijelu, f. nivea snježnobijelu, a f.

sulphurea sumpornožutu.Kokoška najčešće raste u bukovim šuma-

ma, od brdskoga do subalpskog vegetacij-skog pojasa, a također i u šumi hrasta kitnja-ka i običnoga graba (Querco-Carpinetum). Nalazimo je pojedinačno ili u grupama, na sjenovitim mjestima listopadnih šuma, na svježim, hranjivim, rastresitim i humoznim tlima. U Hrvatskoj dolazi u bukovim i hra-stovim šumama, a često raste u slavonskom gorju. Rijetka je i osjetljiva vrsta.

Stabljika s cvjetovima(Neottia nidus-avis)


Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

ljekovito bilje

Poznata je kroz povi-jest kao biljka kojom se liječe mnoge bole-sti. Hipokrat ju je ra-

bio za liječenje katara pluća, gustog šljama, promuklosti, gušavosti, zubobolje. Pozna-vali su je i Plinije, Dioskurid i Paracelsus.

Trajna je vodena biljka koja naraste do 70 cm visine i 2 m dužine. Ima razdije-ljene, glatke i tamnozelene listove. Stabljika joj je šuplja, puzi ili raste uspravno. Cvjetovi su grozdasti i bijele boje. Glavni korijen raste vodoravno, s vrlo postranim korijenjem.

Oštrog je mirisa i okusa, a cvjeta od lipnja do rujna. Nalazimo je uz potoke, rijeke, u jarcima s čistom vo-dom, na izvorima i sl.

Sadrži minerale kalij, nitrate, željezo, arsen, fosfor, sumpor, jod, salitru te vitamine A, C, D, i karotin.

Pomaže u liječenju niza bolesti: – respiratornih organa (tuberkuloze, bronhitisa, ka-

tara, gustog šljama ili tvrdokorne sluzi)– liječenju dijabetesa (smanjuje razinu šećera u

krvi)– uzimanjem svježe biljke u obliku soka, salate ili

začina potiče se izlučivanje želučanog soka, pojačava izlučivanje mokraće, čisti se krv, potiče se izlučivanje tvrdokorne i gnojne sluzi.

U svježem stanju (uzimanje svježeg soka) unose se u organizam razni vitamini i minerali. U vidu terapije, svježi sok se uzima uvijek u omjeru 1:5 (pet puta više vode negoli soka). Čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela.

Sok se koristi i za vanjsku uporabu, kod kožnih obo-ljenja (nečistoća kože), ispadanja kose u obliku krugo-va koje je izazvano gljivičnim oboljenjem. Umasira se na oboljelo mjesto ili se stavlja oblog.

Njome se liječe i sunčane pjege na koži, šuga te razne druge nečistoće. U tu svrhu zgnječe se listovi i stavljaju na oboljelo mjesto.

Pripravljena kao salata, izvrsna je za detoksikaciju organizma, vlastitim otrovima. Preporučuje se u pro-ljeće, nakon dugog zimskog razdoblja.

Istraživanjima koje su proveli stručnjaci Instituta u Ulsteru dokazana je njezina učinkovitost u zaustavlja-nju rasta tumora i metastaza. U tu svrhu koristi se kao ekstrakt ubrizgan u oboljelo mjesto na tijelu.

Potočarka pomaže kod bolesti pluća

Potočarka (Nasturtium officinale L.), poznata je pod nazivima kostriš, badeljčić, dragušac, staračac, bobovnjak, gardun i ugas

LIJEK OD DAVNINA

Čaj: uzima se jedna jušna žlica sjecka-nog lista i 2 dl vode. Kipućom vodom pre-liju se svježi listovi i to se pusti da odstoji poklopljeno petnaest minuta, a zatim se procijedi. Pije se tri puta na dan po jedna šalica čaja. Uglavnom kod oboljenja kože i za čišćenje krvi.

Okorjelim pušačima pre-poručuje se uzimanje salate od potočarke jer otklanja i sprječava štetne posljedice pušenja.

Sok: u mikseru ili so-kovniku treba izmiksati li-stove biljke i iscijediti sok. Sok se miješa s vodom u omjeru 1:5. Uzima se tri puta po jedna jušna žlica na dan. Preporučuje se uzimati svaki drugi dan. Poslije dva tjedna

uzimanja treba napraviti pauzu od također dva tjed-na. Kod nekih osoba mogu se javiti popratne pojave u obliku peckanja mokraćnih kanala. To znači da treba prekinuti terapiju.

Tinktura: 20 g svježih sjeckanih listova, treba močiti u 1 dl 20-postotnog alkohola pet dana, te po-slije toga tinkturu procijediti. Uzima se jedna žličica tinkture na 1 dl vode ili čaja. Koristi se u liječenju pro-bavnih organa, za detoksikaciju organizma i za izbaci-vanje sluzi i sekreta.

Oblozi: lišće potočarke, izmrvi se i isjecka da bi se dobila kašasta smjesa, koja se nanosi na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga, oboljelo mjesto treba očistiti alkoholom, a tek poslije toga staviti kašastu smjesu i previti. Tako pripravljen oblog drži se dva do četiri sata. Poslije skidanja obloga mjesto se namaže mašću ili uljem. Oblozi se koriste na mjestima raznih kožnih nečistoća nastalih djelovanjem raznih gljivica.

Salata: pripravlja se tako da se listovi dobro operu od nečistoće. Ostave se da odstoje u svježoj vodi 1 sat, s tim da se u vodu doda soli i octa. Potom se opet dobro ispere u tekućoj vodi, jer listovi sadr-že niz mikroorganizama, jajašaca i sl. Salata se začini sitno isjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem,

sokom od limuna te s malo soli i papra. Tako izmiješana treba odstajati oko tri sata. Uzima se kao dijetalno jelo kod raznih oboljenja, kao što su oboljenja jetra i vo-dene bolesti.

Može se koristiti i kao za-čin slično kao peršin za posi-

panje raznih jela, jela od rajčice, pečenog krumpira te raznih namaza na kruhu.

Upozorenje: Njezino uzimanje u bilo kojem obliku, zabranjeno je trudnicama, te osobama s čirom na želu-cu, aktivnim gastritisom te osobama s upalama bubre-ga. Uzima li se pak u količinama većim od dozvoljene, može doći do jakih bolova u bubrezima.


Potočarka pomaže kod bolesti pluća Jedan od gorućih ekoloških problema

u svijetu drastično je smanjenje fonda šuma i šumskih predjela, s ozbiljnim negativnim utjecajem na klimatske

promjene, zdravlje ljudi, smanjenje životinj-ske populacije, pa do utjecaja na kretanja u svjetskoj ekonomiji. Jedan od uzroka nesta-janja šuma su i šumski požari koji su divljali prošle godine u cijeloj regiji. Tako je 2007. godine u Makedoniji od katastrofalnih po-žara stradalo 35.248 ha šumskih površina. Dovoljno za narušavanje prirodne ravnoteže i smanjenje šumskog fonda. Posljedice po-žara trajat će dugo, jer, da bi izraslo drvo, potrebno je više od 50 godina.

Duboko svjesni ove činjenice, ekološki orijentirani, zabrinuti za budućnost regi-je i planeta Zemlje, pojedinci, prije svega estradne zvijezde, osobe iz javnog i kultur-nog života Makedonije, poveli su plemenitu ekološku akciju pošumljavanja goleti nasta-lih od požara. Začetnik i glavni promotor ak-

makedonija

U jednom danu

Vlada Republike Makedonije proglasila je 12. ožujka Danom drveta. Bio je to neradni dan kada je u okviru akcije »Dan drveta – zasadi svoju budućnost«, svatko tko voli prirodu i želi bolju budućnost svoje djece izašao na jedan od 63 punkta za pošumljavanje u ukupno 30 općina Makedonije, i zasadio drvo. U akciji je posađeno 2,035.000 sadnica, koliko Makedonija ima stanovnika

Piše: Sonja NikčevićFoto: S. Nikčević

Akcija Zasadi svoju budućnost ostat će zapamćena kao prva i do sada jedina

koja je ujedinila sve stanovnike države.

DAN DRVETA – ZASADI SVOJU BUDUĆNOST

cije je poznati bariton svjetskoga glasa Boris Trajanov, koji je uz veliku pomoć i sudjelo-vanje ostalih zvijezda makedonske estrade, poput Kaliopa i Vlatka Stefanovskog, medij-ski podržao veliku kampanju. Snimljen je spot, akciju su podržali svi mediji, koji su posebnim emisijama, direktno izvještavali o tijeku akcije. Nekoliko punktova pošumlja-vanja je posjetio i premijer Vlade Republike Makedonije Nikola Gruevski.

Financijski, akciju je podržala Vlada Re-publike Makedonije, Europska unija, USAID, UNDP, a logistički i stručni nadzor je pružilo JP »Makedonske šume«.

U jednom je danu zasađeno ukupno 2,035.000 sadnica, koliko u Makedoniji ima stanovnika. JP »Makedonske šume« pripremi-le su 1.031 ha za pošumljavanje različitim vr-stama sadnog materijala – hrastom, bukvom, bagremom, borom, kestenom... A do kraja godine, jesenjim pošumljavanjem planira se količina od još 5 milijuna sadnica. Inače, uku-pni kapacitet proizvodnje sadnica u rasadni-cima Makedonskih šuma iznosi 40 milijuna sadnica godišnje, a ove će godine vjerojatno proizvodnja doseći svoj maksimum.

»Građanska akcija Zasadi svoju buduć-nost ostat će zapamćena kao prva i do sada jedina koja je ujedinila sve stanovnike države. Građani su masovno izašli da bi zasadili svoje drvo, pritom pokazujući visoku ekološku svi-jest. Makedonija se svrstala u grupu država koje brinu o svom životnom okolišu, o svom potomstvu i svjesni su opasnosti globalnog zagrijavanja. Naši stručni timovi u cijeloj ak-ciji su bili uključeni u nekoliko segmenata, a najbitnija je bila stručna pomoć i kontrola na licu mjesta, da bi se na kraju dobili pozitivni rezultati. Za svaku parcelu je bilo određeno odgovorno lice, koje se brinulo o pravilnom zasađivanju sadnica. Znači, čitava akcija je bila pod stručnim nadzorom. Na kraju je iz-vršena detaljna kontrola sadnica i čitavog te-rena. A sutradan je pala kiša. To znači da nam je i Bog pomogao, da bi sve bilo u redu«.

Računa se da je u akciji sudjelovalo između 170 i 200 tisuća ljudi. Pored ostalih estradnih umjetnika na jednom od punktova je bila pri-sutna i hrvatska pjevačica Antonija Šola. Pored kulturnih radnika, predstavnika relevantnih in-stitucija, u akciji su sudjelovali i predstavnici ambasada, akreditiranih u Skoplju, a skoro svi, oduševljeni masovnim odazivom građana, izjavili su da bi ova akcija mogla dobiti regio-nalni karakter.

Akcija je protekla izvan svih očekivanja. Rijeke ljudi autobusima su se tog sunčanog dana uputile prema odredištima pošumlja-vanja. Dolazili su i stariji ljudi s unucima, učenici i studenti, firme na čelu s direktori-ma, i sadili svoje drvo ljubavi. Jer, kako kaže generalni direktor JP »Makedonske šume«, Vladimir Bahčovanovski, »drvo zasađeno sa ljubavlju ne može, a da se ne primi«. Za ča-sopis »Hrvatske šume« on je rekao:

Masovnost kao obilježje akcije

Na mjestu pošumljavanja − premijer Nikola Gruevski

posađeno 2,035.000 sadnica!

Generalni direktor JP

Makedonski šumi Vladimir

Bahčovanovski


Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić, J. Zelić, I. Fliszarsovsko jezero ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE

Sovsko jezero nerijeko zovu gorskim ili modrim okom i fenomenom Dilj-gore, koja je dio pla-ninskoga lanca oko Požeške kotline, zatvarajući je s jugoistočne strane. Jezero ima vlastiti izvor

vode, što je posljedica geomorfoloških aktivnosti u da-lekoj prošlosti. Njegova je površina približno 3500 m², a prosječna dubina desetak metara, no ona se mijenja u ovisnosti o dotjecanju površinskih voda s obližnjega brda. Naime, voda donosi čestice tla i različitoga krša, na dnu se nakuplja mulj, a jezero postaje pliće.

Sovsko jezero je prirodna atrakcija i fenomen Dilj-gore

Na temelju provedenih geotehničkih istražnih radova 1989. godine, utvrđeno je da se tlo i dno jeze-ra sastoji od slojeva humusa, gline, praha, organskih materijala (treseta), vapnenastih stijena, a našlo se krša i fragmenata. Zbog sloja tvrde i vodonepropusne gli-ne i praha na laporastoj i vapnenačkoj stijeni, jezersko dno osigurava njegovu dobru nepropusnost. U novije vrijeme izražen je problem snižavanja vodnog lica, a to se objašnjava nepovoljnim hidrološkim i klimatskim prilikama u zadnjih tridesetak godina: manjkom snije-ga te nedovoljnom gustoćom i rasporedom oborina. Osim toga, nepovoljno djeluje i ljudska aktivnost u blizini vodene površine, jer se intenzivnom obradom zemlje pojačava erozija pa se erodirani materijal ta-loži na dnu jezera. Nije zanemarivo ni iskorištavanje

Zbog bogatstva biljnog i životinskog svijeta, osobito raznovrsnih ptica, Sovsko je jezero

proglašeno zaštićenim krajolikom.

obližnjih šuma koje utječe na povećanu insolaciju koja uzrokuje veće isparavanje. Činjenica je da su višegodiš-nja praćenja pokazala stalno snižavanje jezerske razine zbog nedovoljne količine vode. Stoga se prirodoslov-

Tadijanovićevi stihovi na spomen-ploči zdenca

Sovsko jezero snimljeno iz zraka


U okružju napuštenih poljoprivrednih parcela i šumskih površina Šumarije Čaglin (UŠP Požega), jugozapadno od sela Sovski Dol, smještenog uz prometnicu Pleternica – Ruševo – Đakovo, nalazi se Sovsko jezero. To jedinstveno prirodno jezero zauzima položaj na sjevernoj padini Diljgore,ispod kote Jurje brdo(471 m), na430 m nadmorske visine, a jedino je takvo u brdskobrežuljkastom području kontinentalne Hrvatske


Sovsko jezero je prirodna atrakcija i fenomen Dilj-gore ci i mnogobrojni ljubitelji ovoga prirodnog

fenomena pribojavaju da ne dođe do pot-punog isušivanja pa čak i nestanka ovoga doista neobičnog jezera.

Izvorskom vodom protiv nestanka jezera – Da se to ne bi dogodilo, brinu se vrijedni stanovnici Sovskoga Dola te uporni i agilni članovi Odbora za uređenje i zašti-tu Sovskoga jezera, predvođeni Đurom Ja-parićem. Naime, već duže vrijeme uređuju okoliš te pokušavaju povećati dotok vode u jezero, povećanjem slivnoga područja. Ure-dili su više izvora, a od 500 m udaljenog Dobrog zdenca doveli su vodu do zdenca pokraj jezera. Vrijedno je napomenuti kako se za prevođenje vode iz izvora Punirak do zdenca kopao rov u otežanim uvjetima, na dubinu do čak pet metara. U cilju oboga-ćivanja jezera dodatnom količinom vode, planira se od južnog izvora izvedba deriva-cijskoga kanala i dubljega usjeka. Time će se omogućiti normalni životni uvjeti za ri-jetku i raznovrsnu faunu (ribe, ptice močva-rice i dupljarice, puhovi). Osim provedenih hidrotehničkih radova, na sjevernom dijelu jezera obavljeno je čišćenje mulja te je tako onemogućeno zarašćivanje obale trstikom. Ostvaren je na taj način lijep pogled s mr-kozelene jezerske površine na travnjak na padini, a ujedno je načinjen protupožarni pojas. Suženi dio trstike ostavljen je na de-

Jezerska je površina približno 3500

m2, a prosječna dubina desetak

metara, no ona se mijenja u ovisnosti

o dotjecanju površinskih voda s

obližnjega brda.

snoj strani, uz plutajući treset koji se podiže s vodenom razinom.

Ostatak Panonskog mora – Znanstve-nici su mišljenja, a u prilog tome svjedoče fosilni ostaci, da je jezero jedini ostatak Pa-nonskoga mora u našoj državi, kao što su Blatno jezero (Balaton) u Mađarskoj i Palić-ko jezero u blizini Subotice. Ovo je veliko

more bilo okruženo Alpama, Karpatima, Rodopima i Dinarskim planinama, a oteklo je u Crno more. Zanimljivo je da su slojevi vapnenca na širem području Dilj-gore, oso-bito u neposrednom okolišu jezera, iscrtani fosilnim ostacima riba, školjaka i morskih zvijezda. Geološka podloga sastavljena je od miocensko-oligocenskih klastita i vapne-

Rogoz Vodena bokvica (Alisma plantago)

Zlatni karas (Carassius carassius)


naca te miocenskih klastita i vapnenaca tor-tona. Građu stijena čine pješčenjaci, vapne-ni i glinasti lapori, lesne naslage i pjeskovite gline s uslojenim sedimentima iz neogena, sa spomenutim brojnim fosilima. U uvjetima srednjoeuropske klime (prosječna godišnja temperatura 10,5 stupnjeva Celzijevih) razvi-la su se na vapnenastim i glinastim lapori-ma smeđa i eutrična šumska tla, na mjestima lesivirana, neutralne i slabo lužnate reakcije. Pseudoglej, euglej i rendzina formirali su se na pojedinim mjestima, a čovjekovim utjecajem i obradom tla karbonatni se horizont ispirao te zakiseljavao.

Osobitost jezera je bogatsvo i raznolikost biljnoga i životinj-skog svijeta. Tako na plićim mjestima nalazimo vodeno bilje: obični sit, vodenu bokvicu i žutu peruniku, a oblikuje se biljna zajednica ježinca i trave potočne pirevine. Potonja zajednica prelazi u zajedni-cu trske i rogoza, na strmijoj južnoj i jugozapadnoj obali, te obrasta rubove jezera u širini 3-7 metara. Na dnu jezera raste specifična ve-getacija jezerskih voda, a biološki i botanički zanimljivo je podvodno bilje iz zajednice rašćike i mrijesnika. Ono izbija iz dubine te na vodenoj površini oblikuje šareni sag u kojemu, osim nave-denih vrsta, zapažamo vodeni žabljak, mješinarku-mesožder-ku, žabogriz, krocanj. Na jezerskoj površini plutaju obična leća, brazdasta i vodena paprat. Zbog velike organske mase vode-nih biljaka, jezero se zatrpava te ga povremeno treba čistiti. Njegova površina i uglavnom mirni okoliš utočište su pticama, posebice močvaricama, koje u njemu pronalaze mjesto za gni-ježđenje. Mogu se uočiti trstenjak rogožar, liska, mali gnjurac i divlja patka. U jezeru i njegovoj okolici svoje stanište pronalaze žabe, barske kornjače i zmije bjelouške, ribe zlatni karas i čik, slatkovodne školjke i pijavice. Mikroskopskim pregledom vode uočava se bogatstvo fitoplanktona i zooplanktona.

Zajednica kitnjaka i graba najzastupljenija – Područje oko Sovskoga jezera karakterizira iznimna prirodna očuvanost, s bogatstvom biljnih vrsta u gotovo netaknutoj prirodi, sa značajnim brojem ljekovitoga bilja. Pretežit dio šuma ovoga prostora u sastavu je klimazonalne zajednice hrasta kitnja-ka i običnoga graba (Carpinion betuli illiricum) te zajednice bukve(Fagion illyricum). Okolne su šume dosta sječene i kori-štene, pa se uz sjemenjače nalaze i panjače, a dominantna je šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco-Car-

pinetum illyricum), koja raste na hrptu brda. Tipična šumska zajednica je i šuma hrasta kitnjaka sa šum-skim šašem (Carici sylvaticae-Quercetum petraea prov. Pelcer), a specifična je zajednica šuma hrasta medun-ca i crnoga jasena (Orno-Quercetum pubescentis prov. Pelcer). Bukove šume (Fagetum illyricum montanum) pridolaze u dubokim jarcima sjeverne ekspozicije, a prostiru se od 250 m nadmorske visine pa naviše. U bukovim zajednicama treba izdvojiti tipičnu šumu bukve s lazarkinjom (Asperulo-Fagetum prov. Pelcer) i specifičnu zajednicu obične bukve s klokočikom (Staphyleo-Fagetum prov. Pelcer). Stabla medunca i bukve su manjih visina i slabijeg rasta, no biološki i ekološki su zanimljive.

Zaštićen krajolik u srcu Slavonije – Zbog bo-gatstva biljnog i životinskog svijeta, osobito razno-vrsnih ptica, područje oko Sovskoga jezera i jezero kategorizirani su i proglašeni prema Zakonu o zaštiti prirode zaštićenim krajolikom, koji je uvršten u re-gistar posebno zaštićenih objekata prirode, a nalazi se u Prostornom planu Požeško-slavonske županije. Njime upravlja općina Čaglin, a o jezeru vodi brigu spomenuti Odbor za uređenje i zaštitu Sovskoga je-zera, koji u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša usklađuje mjere zaštite i unapređenja ovoga neobič-nog prirodnoga bisera. Cilj Odbora je da bez naru-

šavanja prirodnog sklada ovo područje postane privlačno mnogim ljubiteljima prirode te mjesto edukacije mladima. Zato su izgrađeni različiti objekti s po-pratnim sadržajima. U blizini jezera uređena je nadstrešnica, postavljene su klupe i stolovi, izrađeni drveni mostić i poučna staza, a posađene su pojedine vrste drveća i grmlja s identifikacijskim pločicama. Osim toga, postavljene su kućice za ptice, očišćen je i ograđen

bunar na prostoru starog sela, a počelo se sa sadnjom i obnovom voćnjaka samoniklim starim sortama. Uređeni su, također, putovi i staze sa strogo određenim prostorom za parkiranje vozila, a južno od jezera načinjena je atraktivna i prepoznatljiva sjenica s Tadija-novićevim zdencem. Sjevernije od jezera, u sklopu parka nalazi se dječje igralište s različitim sadržajima za sport i rekreaciju.

Značajan doprinos šumara – S obzirom na to da šumarija Ča-glin gospodari okolnim šumama koje su u sastavu Gospodarske jedinice »Sjeverni Dilj čaglinski«, i šumari svojim djelovanjem pri-donose, kao biolozi i ljubitelji prirode, uređivanju, zaštiti i pobolj-

Znanstvenici su mišljenja, a u prilog tome svjedoče fosilni ostaci, da je jezero jedini ostatak Panonskoga mora u našoj državi, kao što su Blatno jezero (Balaton)

u Mađarskoj i Palićko jezero u blizini Subotice.

Park iznad jezera

Divlja patka (Anas platyrhynchos)


Piše: dipl. ing. Davor Krapec

Foto: D. Kapec, arhiva

šanju jezerskoga krajolika. Tako su članovi požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva za poučnu stazu donirali te označili i identificirali sadnice različitih samoniklih vrsta drveća i grmlja. Potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća požeški su šuma-ri izgradili šumsku prometnicu Sovski Dol – Sovsko jezero, a istovremeno i slavon-skobrodski kolege pristupnu cestu s južne strane Dilja. Osim toga, Uprava šuma Požega sudjelovala je u asfaltiranju prometnice od Sovskoga Dola. Šumarija Čaglin izgradila je nedaleko od jezera atraktivnu šumarsku kuću s elementima tradicionalnoga slavon-skog graditeljstva, među kojima pozornost privlači prostor sličan ganjku.

Požeški šumari svojim djelovanjem pridonose, kao

biolozi i ljubitelji prirode, uređivanju, zaštiti i poboljšanju

jezerskoga krajolika.

O Sovskome jezeru pisali su naši knji-ževnici, povjesničari i znanstvenici, a prvi je napis objavljen 1844. godine u Danici hrvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj, iz pera svećenika Luke Ilića - Oriovčanina, povjesni-čara i putopisca. Požeški putopisac i učitelj Julije Kempf u svojoj monografiji »Požega« piše o jezeru početkom dvadesetog stoljeća, spominjući ga pod nazivom Šehovski dol. Jezero i njegov okoliš na osebujan je na-čin u svojim »Skitnjama« opisao književnik Matko Peić. Naš poznati pjesnik Dragutin Ta-dijanović, rođen u obližnjem selu Rastušju, na južnim obroncima Dilj-gore, više je puta u svojoj mladosti dolazio na jezero i divio se njegovim ljepotama. Posvetio mu je pje-smu pod nazivom »Danas je iznova granulo sunce«, u kojoj među ostalim kaže: »I ti ćeš, dragi prijatelju, ovdje, u mojoj sjeni uvijek naći odmor svom tijelu, svome srcu, i htjeti ćeš da se ponovo vratiš tišini ove vode, u ovaj šumski mir«. Stihovi ove pjesme nalaze se na spomen-ploči Tadijanovićeva zdenca u neposrednoj blizini jezera. U novije vrijeme o jezeru su pisali požeški novinar i publicist Ivan Jakovina i njegov sugrađanin, pjesnik Milan Kaučić, koji su ga kao planinari nebro-jeno puta pohodili. Na jezeru se posljednjih godina održavaju susreti pjesnika iz požeš-kog i brodskoposavskoga kraja.

Planinarskim putevima i automobi-lima – S područja Požeško-slavonske žu-panije do ovoga netaknutug kutka prirode dolazi se pješice planinarskim stazama koje počinju u blizini sela Ruševa, a automobilom se stiže obližnjom makadamskom šumskom prometnicom te prometnicom kroz selo Sovski Dol. Iz Brodsko-posavske županije pješice se stiže planinarskim putovima od Dubovika i Matković Male, a automobilom asfaltiranom cestom iz pravca Slavonskoga Broda, kroz sela Podvinje i Podcrkavlje do Ruševa.

O gospodarskom stanju i položaju pri-vatnih šuma Zagreba kao i o tome kako u njima dalje raditi, raspravlja-lo se dosad u više navrata. Prvi put

odmah nakon stvaranja hrvatske države, još 1994. u okviru Razreda za prirodne znanosti HAZU. Neposredan su povod bile međuna-rodne deklaracije o očuvanju i zaštiti šuma i njihova primjena u gospodarenju privatnim šumama u Republici Hrvatskoj, o čuvanju i povećanju biološke raznolikosti. Tri godine kasnije, u prosincu 1997. skupina znanstvenika sa Šumarskog fakulteta je pod vostvom aka-demika Slavka Matića izradila projekt-studiju Gospodarenje šumama i šumskim prostorom na području grada Zagreba i zagrebačke žu-panije u kojoj je obrađeno i gospodarenje i upravljanje privatnim šumama.

Privatne šume unutar teritorija Grada Zagreba se po strukturi, stanju i obliku znat-no razlikuju od ostalih privatnih šuma u zem-lji. Prije svega, velik udio privatnih šuma u park-šumama visoke kategorije zaštite traži od vlasnika ograničeno raspolaganje svojim vlasništvom. Oni se na neki način osjećaju ograničeni u gospodarenju svojom imovi-nom, tim više što ne dobiju uvijek za to od-govarajuću odštetu. Tako se otvaraju nova pitanja, a kao krajnja posljedica i bespravne radnje, sječe šuma.

Malo gdje u svijetu ima takvih primjera da se prirodna šuma nalazi u samom središtu

Rascjepkane, bez programa gospodarenja

privatne šume

grada kao u Zagrebu, što zavrjeđuje punu pažnju kod izučavanja ovog problema.

Čak 34% ukupne površine grada čine šume, a od sveukupne šumske površine 43% čine privatne šume, pa se može reći da privatne šume Zagreba imaju mnogo veće značenje od onoga koje im se dosad prida-valo i koje im se danas pridaje. One nisu, poznato je, cjelovite nego su rascjepkane na 48.305 malih parcela u svim dijelovima gra-da, a vode se kao vlasništvo više od 24.152 fizičke osobe, od kojih su polovica starci ili nemoćnici. Neki od vlasnika ne žive ovdje već se nalaze u inozemstvu. Prosječna veliči-na čestice iznosi 0,19 ha, a prosječna veličina posjeda 0,38 ha!

Prije su za sve te šume bili izrađeni progra-mi za gospodarenje, a postojala je i posebna služba unutar šumarija Zagreb i Remetinec sastavljena od šumarskih inženjera, tehniča-ra i lugara koja se brinula, surađivala i struč-no pomagala u vođenju evidencija, doznaci, sječi, obnovi i zaštiti. Kad je 1983. godine to i Zakonom o šumama bilo regulirano, izra-đeni su novi i obnovljeni stari programi za gospodarenje privatnim šumama. Tada se moglo doći i do podataka o ostalim karak-

Na šume otpada (čak) 34 posto ukupne površine Zagreba, a od sveukupne šumske površine 43 posto čine privatne

šume. One nisu cjelovite nego su rascjepkane na više od 48 tisuća malih parcela u svim dijelovima grada, a vode se kao

vlasništvo više od 24 tisuće osoba!

GRAD ZAGREB

ŠUME GRADA ZAGREBADRŽAVNIH ŠUMA 10.784,74 ha50,00%PRIVATNIH ŠUMA 9178,27 ha43,00%PARK-ŠUMA 1258,55 ha5,50%ŠUME S POSEBNOM NAMJENOM 332,16 ha1,50%SVEUKUPNO 21.553,72 haPOVRŠINA GRADA ZAGREBA 62.701 ha

Posječena šuma u Remetama

SLIKE ZA LANAK MOGU LI SE SPASITI PŠ U GRADU ZAGREBU

PRIVATNE ŠUME GRADA ZAGREBA

Desetak morskih milja jugozapadno od otoka Lošinja, u sjevernom dijelu Jadrana, smje-šten je Susak, pješčani otok Kvarnerskoga zaljeva, malo čudo prirode i jadranski pri-

rodni fenomen. Ovaj jedinstveni otok, biser cresko-lo-šinjskog arhipelaga, zauzima površinu 3,75 četvornih kilometara, opseg mu je 12 km, a najviša točka nad-morske visine na Veloj Straži (vrh Garba na kojemu je svjetionik) iznosi 98 metara. Otočno područje izgra-đeno je od pješčanih naslaga položenih na kamenu ploču, a pijesak koji podsjeća na prašinu donijela je rijeka Raša (tekla današnjom Istrom) prije nekoliko tisuća godina. Zanimljivo je da se u pijesku mogu naći ljušture slatkovodnih pužića. Od morske razine debljina kamene ploče uz obalu se mijenja, od 50 cm do dvadesetak metara. Iznad nje se uzdižu pješčane kaskade na čijim rubovima raste trstika. Otočna oba-la pretežito je kamenita, a ovaj mali otok, kojega se može šetnjom obići za samo četiri sata, »izgrađen« je od nekoliko milijuna kubičnih metara sitne pješčane mase, koja je eolskoga porijekla. Ovdašnji pijesak već je stoljećima poznat kao lijek za nerodilje. Sjeverni dio više se uzdiže od južnog, a gotovo cijela otočna površina prekrivena je vinogradima, trstikom i livada-ma. Trstika čuva terasasti teren od pješčane erozije, a pretežito uspijeva na rubovima i padinama pješčanih kaskada i terasa.

Vinovu lozu uzgajali i Rimljani – Unatoč rijetkim kišama vinova loza je stalno svježa i zelena, što se objašnjava time da Susak leži na vodi. Zanimljivo je da su svojedobno 97 posto otoka činili vinogradi, sa samoniklim vinskim sortama: sušćan crni, susac, tro-jišćina, krizol, pleskunaca, martinčica gruozje. Vinova

Susak – najčudesniji i najosebujniji jadranski otok

Ovaj jedinstveni

pješčani otok s oko 200

stanovnika, biser cresko-

lošinjskog arhipelaga,

zauzima površinu 3,75

četvornih kilometara, opseg mu je 12 km, a

najviša točka nadmorske visine iznosi 98 metara.

»Izgrađen« je od nekoliko

milijuna kubičnih

metara sitne pješčane

mase

hrvatski otociteristikama tih šuma, uzgojnom obliku, nepovoljnom odnosu panjača prema sjemenjačama, prosječnoj drvnoj zalihi (100 m³/ha) i ostalim parametrima iz pravilnika.

Ovi podaci govore da se s privatnim šumama, kad su imale svoje programe gospodarenja, moglo stručnije gospodariti i lakše ih održavati. Danas nema programa gospodarenja, razasute su po katastarskim općinama u samom središtu grada i na periferiji, neuređene, a često i zapuštene. Nalazimo ih u katastarskim općinama Črno-merec, Vrapče, Stenjevec, Podsused, Zagreb-centar, Ja-kuševac, Mikulići, Gračani, Remete, Centar, Markuševac, Maksimir, Žitnjak, Rudeš, Šestine, Adamovec, Blaguša, Đurđekovec, Goranec, Glavnica, Kašina, Lužan, Planina, Sesvetski Kraljevec, Sesvete, Šašinovec, Vugrovec, Vur-novec, Resnik, Čučerje, Dubrava i Granešina.

Evo još nekoliko karakterističnih podataka o zagrebač-kim privatnim šumama. Posjedi nisu terenski obilježeni, nema programa gospodarenja ni gospodarskih karata. Doznakom se obuhvaća (tzv. nužna doznaka) prosječno 100 m³ /ha ili 40% etata, a siječe se mnogo više od mo-gućnosti, zbog izostanka kontrole. Šuma se često krči i u svrhu prenamjene i pretvara u gradilišta, kamenolome, glinokope, šljunčare i konstantno se smanjuje njezina po-vršina, a otvoren je i velik broj nelegalnih deponija za krupni otpad. Uzgojni radovi se ne provode.

Da bi unaprijedili i popravili ovo stanje, potreb-no je paralelno pojačanim i učinkovitim poticajnim i represivnim mjerama zaustaviti ovakvo ponašanje i odnos prema privatnim šumama grada, uvažavajući specifičnosti urbane sredine glavnoga grada.

Možda bi tome pridonijelo vraćanje Gradske šumar-ske inspekcije čije ukinuće je znatno pridonijelo ova-kvu stanju, bilo bi dobro uvesti čuvarsku službu koja bi se bavila isključivo čuvanjem privatnih šuma, trebalo bi potpuno ili djelomično subvencionirati izradu i pro-vedbu programa za gospodarenje privatnim šumama. Uloga državnih institucija bila bi potpora izgradnji ce-sta i šumskih putova, zaštita od požara, bolesti i šteto-čina, od poplava, odrona, uređivanju vodotoka.

Svakako bi se na poboljšanje stanja odrazilo i bes-platno osiguranje sadnica, udruživanje šumposjednika u veće udruge koje bi imale mogućnost dobivanja kredita za podizanje većih kompleksa šume. Uloga novoosno-vane Savjetodavne službe bila bi u takvim udrugama poticati javnu svijest i razumijevanje o ispravnom gos-podarenju šumama. Tome bi pripomoglo, osim suradnje

s Hrvatskim šumama, i zapošljavanje šu-marskih stručnjaka u udruženjima šumo-posjednika, posebno kod nastupa na tržištu po uzoru na zemlje Europske unije.

34% površine grada Zagreba čine šume43% svih šuma su privatne šume 24.152 vlasnika šuma48.305 šumskih parcela0,19 ha prosječna veličina čestice0,38 ha prosječna veličina posjeda 100 m³/ha prosječna drvna zaliha

Krčenje privatnih šuma u Šestinama


Susak – najčudesniji i najosebujniji jadranski otok

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomićhrvatski otoci

loza uzgajala se još za vlasti Rimljana koji su, osobito oni bogati, po-sjedovali vinograde. Najpopularnija sorta vina je trojšćina, koju se i danas može kušati, a turistima se nudi i pomalo opori sauvignon. Sušački vinari nam objasniše da je to zbog toga što loza raste na pješčanom tlu »oplemenjenom« morskom soli. Na ravnim dijelovi-ma otoka, osim trske, uspijevaju divlja loza, raznolike travnate biljke i kupine. U šumovitijim predjelima uglavnom nailazimo na bagrem. Uopće, pješčano tlo u okružju vlažne klime pogoduje uspijevanju svih vrsta mediteranskoga bilja. Među životinjskim svijetom karak-teristične su neotrovne crne zmije koje otočani zovu gad, a ovdje se može uočiti i nekoliko vrsta guštera. Najznačajniji su tarantula, s tankom svijetloljubičastom kožom kroz koju se vide unutarnji organi. Zanimljivo je da im glasanje nalikuje na lavež. Uobičajene otočne ptice su galebovi, vrane, lastavice i dr. Od domaćih životinja uzgajaju se ovce i koze, a može se vidjeti i pokoja krava.

Panorama Suska (Donje selo)

Župna crkva Svetog Nikole

Groblje na Merinama – turistička posebnost otoka


Trstika dominira otokom

Gotovo cijela otočna površina prekrivena je vinogradima, trstikom i livadama. Trstika čuva terasasti teren od

pješčane erozije.

Otok je zapravo veliki pješčanik, iznimna je vrijednost s ge-ološkog i kulturološkog stajališta te nešto rijetko viđeno i jedin-stveno. Jedino naselje je istoimeno selo na istočnoj obali, a sastoji se od starijeg Gornjega sela na uzvisini uz plodnu zemlju, nastalog oko nekadašnje benediktinske opatije Sv. Nikole u 11. stoljeću, te Donjega sela koje je mlađe i veće, smješteno niz padinu do mora. Potonji dio naziva se Spjaza, a između njega i gornjega di-jela udaljenost od stotinjak metara povezuju dva kamena stubišta sa 150 stuba (skala) koje krivudaju kroz trstiku, a za posjetitelje su posebna atrakcija. Oba dijela povezana su i s pješčanim kolnim putem. Ulice u mjestu su vrlo uske te nisu predviđene za prolaz

Prepoznatljivost i zaštitni znak Suska nedvojbeno je slikovita narodna nošnja

osobito živopisnih boja.

prijevoznih sredstava, osim za čovjeka i karijole, teretna kolica na dva kotača. Zato se na otoku ne može vidjeti nijedan automo-bil, osim pokojega manjeg traktora i motokultivatora u Gornjem selu, i nema asfaltiranih cesta. U atraktivnoj župnoj crkvi Svetog Nikole iz 1770. godine nalazi se veliko drveno raspelo, takozvani Veli Buoh (Veliki Bog), iz 12. stoljeća, a prema legendi ga je s potopljenoga broda donijelo veliko nevrijeme. Zaštitnik otoka je sveti Nikola.

Prvotne kuće gradile su se od trske i zemlje, a bile su prekri-vene trskom i slamom. Kasnije se one grade suhozidom, a na taj način izgrađena je većina današnjih kuća. Današnje selo ima 684 kuće, od čega je više od 250 prodano vikendašima, koji ih koriste za odmor, ali i narušavaju autohtonu arhitekturu (kičasti betonski balkoni, ograde i dr.). Rijetke su kuće novije gradnje, a od modernijih materijala izgrađene su za vrijeme Austro-Ugarske. Cijeli je otok zaštićena spomenička baština te je zabranjena bilo kakva gradnja. Osobitu pozornost privlače lijepo uređene okućnice s raznolikim mediteranskim biljem. U Gornjemu selu građene su na ruševinama starijih građevina. Tako su uz župnu crkvu pronađeni tragovi staroga groblja koje je preseljeno izvan naselja. Novo groblje na Merinama datira iz 1887., a osobita je zanimljivost i turistička posebnost Suska. Naime, ne nalazi se u sjeni stabala, kao što je to uobičajeno, već je potpuno izloženo suncu, a usred sunčana dana spomenici svojom bjelinom i čistoćom izrazito bliješte i privlače pozornost posjetite-

lja. Na groblju je i kapelica Gospe Žalosne u kojoj su pokopani svi susački svećenici.

Masovno iseljavanje u SAD – Prvi pisani dokument o Susku je »Mletačka kronika« Ivana Đakonina iz 884. godine, u kojem se spo-minje pod nazivom Sansagus. Naseljavaju ga Iliri, Rimljani, Ostrogoti i Bizantinci, a Hrvati prvi put u 8. stoljeću, da bi u 10. stoljeću postao dio hrvatske države. Kralj Krešimir doseljenim benediktincima gra-di samostan, koji posjedom i brojem redovnika prerasta u opatiju Svetog Mihovila i Nikole. Zbog nerijetkih napada gusara i uskoka, izgrađena je u 12. stoljeću utvrda, čije je zapuštene temelje i danas moguće vidjeti u blizini crkve. U 18. stoljeću otok je pod upravom

Austro-Ugarskoga Carstva koje gradi od-maralište, lječilište, šetnicu, svjetionik i dr. Razvoj turizma počinje 1914. klimatskim kupalištem dr. Hajosa u uvali Bok. Poslije Austro-Ugarske otok je pod vlašću Italije, a službeni jezik postaje talijanski. Treba istak-nuti da je Susak na vrhuncu svoga razvoja

1936. godine, kada je izgrađena vinarija, a 1940. i tvornica za preradu ribe. Najviše stanovnika ima krajem Drugoga svjetskog rata (gotovo 2000), a nakon njegova završetka je sastavni dio Hrvatske, u sklopu Jugoslavije. Šezdesetih godina 20. stoljeća s otoka počinje masovno iseljavanje, a čak 1395 Suščana odlazi u SAD zbog političkih i eko-nomskih razloga. Danas ih tamo živi oko 2000, no povremeno se vraćaju na otok i obilježavaju Dan iseljenika. Bitno je napomenuti kako je stanovništvo zbog smanjene populacije bilo prisiljeno na in-cestne brakove, a posljedica toga su genetski poremećaji kod djece,

Jedan od vinograda Tradicionalna susačka nošnja

Pogled na Gornje seloRaznolika mediteranska vegetacija



koji danas više ne postoje. Stvaranjem nove hrvatske države na ovaj se otok više obra-ća pozornost, obnavlja se riva, gradi nova šetnica, planira se gradnja kanalizacijskog i vodovodnoga sustava. Voda za piće koristi se od kišnice, ali dovodi i brodom.

Narodna nošnja kao zaštitni znak – Prepoznatljivost i zaštitni znak Suska ned-vojbeno je slikovita narodna nošnja osobito živopisnih boja, prekrasnoga veza i čipkasta obruba te suknjom iznad koljena (preteča mini suknje), što je jedinstveni primjer u Europi. Suknja posebice do izražaja dolazi tijekom vrtnje u temperamentnom ritmu. Danas na otoku živi oko 200 stanovnika koji govore posebnim i specifičnim jezikom, mješavinom starohrvatskog, talijanskog i francuskog. Oni su poznati kao vrijedni vi-nogradari, ribari, pomorci, a po prirodi su vrlo duhoviti, snalažljivi i religiozni. Mjesto ima turistički i župni ured, poštu, mjenjačni-cu, lučku kapetaniju, ambulantu, Dom umi-rovljenika, Dom iseljenika, vinariju Cosulich, dvije prodavaonice hrane, a turistima je na raspolaganju nekoliko ugostiteljskih radnji, kafića, konoba. U posljednje vrijeme po-boljšane su svakodnevne putničke brodske veze s Lošinjom (40 min.) i Rijekom (2 sata i 45 min.). Tijekom jednodnevnog boravka na ovom najudaljenijem kvarnerskom otoku, dragulju među jadranskim otocima, uvjeri-smo se u njegovu jedinstvenost i egzotič-nost. Ljepotu i neobičnost čine prekrasne duge pješčane plaže na prapornome tlu, toplo i plitko more i nekoliko stotina me-tara od plaže, koje je pravi raj za kupače. Ovaj čudesni otok pijeska zemljopisni je fe-nomen koji turistima nudi pregršt zanimlji-vosti, od flore i faune, vrijedne spomeničke arhitekture do dobroga vina i gostoljubivih ljudi. Mirna i slikovita luka te pitomi gale-bovi na obližnjim stijenama privlače pozor-nost i prvo su s čime se posjetitelji susreću nakon izlaska iz broda. Sa Suska se pruža lijep pogled na susjedne otoke Unije, Sra-kane i Lošinj. Otok nije tipično turističko odredište, no svakako ga treba posjetiti i njime se oduševiti

Piše: Darko GetzFoto: D. Getz

zaštita drave

U omanjoj publikaciji ondašnjih »ze-lenih« Dravski ritovi u Baranji bilo je tada zabilježeno da se »problemi s energijom sve više zaoštravaju i

tada ljudi najprije krenu na prirodu, dakako, onu očuvanu kroz više stoljeća. Donja Dra-va ostala je smetnja u očima energetičara i već desetljećima se mudruje kako da se ona iskoristi.«

Poradi toga izrađuju se stalno nove i sku-pe studije, promiču se različite »stepenice« po dravskim kilometrima da bi se dokazala opravdanost gradnje hidrocentrala. Primjer su zato HE Novo Virje, HE Barcs, HE Donji Miholjac, HE Osijek. Konačno najnovija Stra-tegija energetskoga razvoja Hrvatske ucrta-

POVODOM AKTUALIZIRANJA IZGRADNJE VODNE STEPENICE JOSIPOVAC – DONJI MIHOLJAC NA DRAVI

Dovodi li nova hidroelektrana u pitanje opstanak biljnog i životinjskog svijeta uz Dravu?

la je u planove i spomenute hidrocentrale osim HE Barcsa koji se nalazi nasuprot Viro-vitice, jer je mađarska strana proglasila svoju stranu Drave nacionalnim parkom. Na rijeci Muri su ucrtane: HE Mursko Središće, Pod-turen, Goričan, i Kotoriba, dok je HE Novo Virje privremeno stavljeno ad acta zbog pobune šumara u zajedničkom djelovanju s glasovitom europskom udrugom za zašti-tu prirode Euronatur. U pitanju je bila stara hrastova šuma Repaš i specifičan krajolik osebujnoga (srednjodravskoga) biljnoga i životinjskoga svijeta.

Zbog spomenutog Nacionalnoga par-ka u Mađarskoj ostala je sporna HE Donji Miholjac, jer bi uspor vode buduće akumu-lacije zahvatio dio spomenutoga Nacional-noga parka, a to Mađari ne žele. Tako preo-staju HE Osijek i HE Novo Virje kao moguća rješenja, zbog čega bi trebalo ušutkati one koji ovaj dio Drave žele zakonski zaštititi i proglasiti rezervatom biosfere, a što žele sve zemlje gdje Drava tangira državnu granicu.

Koje bi neprilike izazvala gradnja HE Osi-jek kada se zatvori financijska konstrukcija, izrade projekti i dobije suglasnost na eko-lošku studiju?

Podizanjem vodnoga nivoa na stalnu kotu 91 m.n.m. i lociranjem iste na 31 r. km

Očuvan je autentični šumsko-ritski krajolik

Iz napisa u tisku vidljivo je da se ponovno aktualizira vodna stepenica Osijek koja je, danas već daleke 1988. odbačena zbog mnogih razloga. Dijelom zbog gospodarstvenih, ekoloških, a dijelom zbog nejasnoća u pogledu sigurnosti tadašnjeg Kombinata Belišće i imovinsko-pravnih problema koji bi nastali


Drave kod Petrijevaca (vjerojatno i isto kod Josipovca) potopile bi se sve pridravske šume do 85. kilometra koje su temeljna vrijednost dravskih ritova. Nestao bi sav taj raznoliki biljni i životinjski svijet, čak pod uvjetom da se gradi poseban akumulacijski nasip unutar inundacije. Naime, taj paralelni nasip potpuno bi devastirao šume i ostavio preuzak prostor u kojem bi podzemne vode pri procjeđiva-nju akumulacije »zagušile« šume. Drugo rješenje, da se obrambeni nasip »Drava« poruši bilo bi negiranje tolikih sredstava i truda ulo-ženih u njegovu izgradnju kroz gotovo dva stoljeća.

Osim promjena režima površinskih i podzemnih voda i time veza-nih promjena u svijetu makro-faune i flore, te akumulacije donijele bi poveći broj dana s maglom u godini, čega ionako ima dosta u Osijeku.

Prije dvadesetak godina vodile su se žestoke rasprave na svim razinama (u Privrednoj komori, Belišću, LŠG Jelenu, ROŠ-u Slavonska šuma i na drugim mjestima) o utjecaju vodne stepe-nice na šume, oranice, klimu, bioraznolikost. Šumari su isticali premali broj kilovata buduće HE kao preslab razlog za uništenje 32,5 četvorna kilometra pridravskih šuma. Uza sve to, učinila

bi se golema šteta cjelokupnoj prirodi, lovnoj divljači.

Na kraju spomenute knjige taksativno su na-vedeni razlozi zbog kojih se dravsko-baranjski ritovi i šume trebaju zakonski zaštititi kategorijom parka prirode. Evo nekih: relativno dobro očuvan auten-tični šumsko-ritski krajolik, najveći uz rijeku Dravu u Hrvatskoj; značajan ritsko-močvarni ekosustav velike bioraznolikosti i životni prostor velikoga broja biljnih i životinjskih zajednica; habitat rijetkih i prorijeđenih vrsta sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca, riba i drugih skupina životinja koje štite brojne međuna-rodne konvencije (Ramsarska, Bonska i dr.); lokalitet gnježđenja orlova štekavaca, crnih roda, stepskih so-kolova, lastavica bregunica (velika obalna kolonija) i drugih vrsta; izrazito stanište vrba, topola (crne i bijele, vrijedan genofond), joha i drugih hidrofilnih vrsta drveća; ekološka, turistička i sportsko-ribolov-na vrijednost starih dravskih meandara i rijeke Drave od velikog značaja za Osijek, Valpovo, Belišće i Donji Miholjac; prirodno mrijestilište fitofilnih vrsta riba, stanište glasovitog beljskoga jelena i druge divlja-či (srna, divljih svinja, jazavaca, lisica, kuna, divljih mačaka, vidri itd.); područje zanimljive hidrografije, karakteristične za donji tok rijeke – strme konkav-ne obale, koje voda »dere« i blage konveksne mu-ljevito–pjeskovite obale koje rijeka stvara, pješčani otoci, ade, u stalnom nastajanju i nestajanju; rural-na naselja etnoloških obilježja karakterističnih za Baranju (kuće s čelom prema ulici, dugi trijemovi (»ganjkovi«); kulturno–povijesni spomenici rubne zone budućeg Parka biosfere; područje velikoga gospodarstvenoga značaja: šumarstvo, lovstvo, vo-doprivreda, poljoprivreda, sportsko–ribolovni turi-zam, ruralna vikend-naselja; ekološko-geografska poveznica između mađarskoga Nacionalnoga parka Drava-Dunav i Parka prirode Kopački rit.

O problematici vodnih stepenica pisale su prije dvadeset godina sve ondašnje vodeće novine (Vjesnik, Večernji list, Globus, Glas Slavonije, interne novine ROŠ Slavonska šuma), a tema je opet i danas aktualna.

Tu su i vikend-naselja na Karašici, u Nardu i mjestima uz Dravu

Podizanjem vodnoga nivoa na stalnu kotu 91 m.n.m. i lociranjem iste na 31 r. km Drave kod Petrijevaca (vjerojatno i isto kod Josipovca) potopile bi se sve pridravske šume do 85. kilometra koje su temeljna

vrijednost Dravskih ritova.

Dobro je da je nedavno Državna uprava za zaštitu prirode konač-no pokrenula projekt zakonske zaštite rijeke Drave, njezina zaobalja. Ostaje pitanje hoće li rezervat biosfere Drava – Dunav uspjeti spri-ječiti ekološki i gospodarstveno sumnjive projekte kao što je ovaj s vodnom stepenicom i hidroelektranom.

To je područje zanimljive hidrografije

Uz Dravu je izrazito stanište vrba, topola, joha i drugih hidrofilnih vrsta

povijest šumarstva

Kad je vojna sila Otomanskog Carstva krajem XV. stoljeća zauzela tadašnju bosansku državu i zaprijetila Hrvatskoj, nedovoljno pripremlje-no hrvatsko plemstvo na čelu s kraljem Ludo-

vikom II., sukobilo se s mnogo jačom turskom vojskom na Mohačkom polju 1526. godine, gdje biva potuče-no do posljednjeg vojnika, te i sam Ludovik II. pogi-

ne. Preostalo plemstvo u Cetingradu 1. siječnja 1527. izabere Ferdinan-da I., austrijskog cara za hrvatskog vladara, nadajući se uspješnoj obrani od turskih osva-jača. Nažalost, to se nije ostvarilo i sljedećih 170 godina istočnim dijelom Hrvatske zagospodarili su Osmanlije.

U predtursko doba kao i za vrijeme vla-davine Turaka od 1526. do 1699. g. za područje Slavonije ne može se govoriti o nekom ure-đenom i organiziranom šumarstvu, pa tako ni o nekom iskorišćivanju šuma. Stanovništvo koje je u to vrijeme bilo pro-rijeđeno stalnim borba-

ma, jer je veliki dio izbjegao ispred Turaka, a drugi iz-ginuo u borbama s Turcima, upotrebljavalo je drvo za građu i ogrjev, a u šumu su gonili i stoku na ispašu.

Istina, postoje logična razmišljanja kako su još Rim-ljani iskorišćivali slavonsku hrastovinu za podizanje mostova i vojnih utvrda, ali su je vjerojatno i odvozili Savom i Dravom unutar svog Rimskog Carstva. I za vrijeme turske okupacije Slavonije, obavljala se sječa bogatih slavonskih hrastika, uglavnom za podizanje obrambenih utvrđenja i mostova, od kojih je bio po-znat drveni most od Osijeka preko baranjskih močva-ra do Darde. Most je tada predstavljao pravo svjetsko čudo, jer je bio dug približno 8 km, širok oko 4 m i izdignut na hrastovim stupovima visokim 4 do 6 m iznad močvare.

Most je dao sagraditi Sulejman I. kako bi omogućio svojim trupama prijelaz preko Drave i močvarnih pre-djela sjeverno od grada na putu za Budimpeštu i Beč, cilj njihovih osvajanja.

U to je vrijeme područje Slavonije bilo bogato ne-preglednim šumama te se to iskorišćivanje šuma nije ni primjećivalo.

Poslije nekoliko blistavih pobjeda 1687. nad osman-lijskom vojskom, carska austrijska vojska, predvođena princom Eugenom pl. Savojskim, protjerala je Turke sve do Sarajeva.

Nakon potpisivanja Karlovačkog mira u Srijem-skim Karlovcima 1699. g. Srijem i Slavonija vraćeni su Austriji, a Dalmacija Veneciji. Tada sve šume na tom

Šumski red Marije Terezije od 27. srpnja 1769. g. bio je prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama. Potpisivanjem Karlovačkog

mira u Srijemskim Karlovcima 1699. g., Srijem i Slavonija vraćeni su Austriji, a Dalmacija Veneciji. Sve šume na tom području oslobođenom od Turaka postaju vlasništvo države, odnosno

potpadaju pod nadležnost Vojne krajine, osnovane 1745. godine.

FELJTON / IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA SLAVONIJE (1)

Šumski red iz 1755. godineJedan od najstarijih propisa u kojem se regulira korištenje i

Piše: A. Z. LončarićFoto: Arhiva

Trupci, kakvi su nekad bili...

području oslobođenom od Turaka postaju vlasništvo države, odnosno potpadaju pod nadležnost Vojne kra-jine osnovane 1745. godine. Na području Vojne kraji-ne, od Petrovaradina pa sve do Like, formirano je 11 vojnokrajiških pukovnija, a ukupna površina šuma bila je 1,289.153 jutra.

Petrovaradinska, brodska, i gradiška pukovnija, bile su na području Slavonije. Sedma brodska pukovnija protezala se od približno današnje granice sa Srbijom na istoku do iza Slavonskog Broda na zapadu. Sjever-na granica je bila približna današnjoj željezničkoj pruzi Zagreb – Tovarnik. Brodska pukovnija bila je jedna od najbogatijih šumama, više od 56 posto područja bilo je pod šumama slavonskih hrastika. Takvo stanje traje više od stoljeća, sve do 1873., do razvojačenja Vojne krajine i stvaranja imovnih općina. Stanje nastalo stva-ranjem imovnih općina ostaje nepromijenjeno sve do kraja I. svjetskog rata.

Stvaranje Vojne krajine s ciljem obrane od turskih provala, na svoj je način obilježilo odnos prema šuma-ma. Prvotni vlasnik zemlje i šuma, vladar ili feudalac, gospodario je kako je njemu bilo u interesu. Carska vlast na području Krajine bila je zainteresirana da na tom po-dručju ima što više ljudi. Kako bi naselili i zadržali što više ljudi za služenje u vojnoj službi, zemlja je davana krajišnicima, a uz tu beneficiju krajišnik je dobivao pra-vo uzimanja ogrjevnog i građevnog drva iz šuma, imao pravo skupljanja plodova i žirenja stoke u šumama.

zaštita šuma u Hrvatskoj i Slavoniji je propis izdan još godine 1514. pod nazivom »Tripartitum opus iuris consuetudina- rii inclyti regni Hungariae« mađarskog pravnika Verboczyja. Njime se zabranjuje sječa drva i ispaša stoke u tuđim šumama

To prvo razdoblje Vojne krajine, bilo je vrijeme in-tenzivnog obnavljanja sela i građenja novih naselja, utvrda, cesta, za što se koristilo drvo. Osim toga, kra-jišnici su krčili šume kako bi stvorili nova obradiva zemljišta, pa su se površine pod šumama naglo poče-le smanjivati. Vojna je uprava ubrzo uvidjela štetnost takvog odnosa prema šumama, pa je donijela propis da u svakoj pukovniji mora biti šumar, dva šumska nadzornika i četiri šumska kaplara. Njihov je zadatak bio nadgledavanje iskorišćivanja šuma i sprječavanje zloupotreba.

Za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pu-kovnije, izdan je Šumski red 15. rujna 1755. godine. Nadzor nad šumama se povjerava šumarnicima, a oni su podređeni krajiškom zapovjedniku Slavonije.

Šumski je red sadržavao mnoge pozitivne propi-se o postupanju sa šumom i o njezinu iskorišćivanju, što je kasnije ugrađeno u Šumski red Marije Terezije 27. srpnja 1769. g. koji je bio važan zakon i prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama. Tada se prvi put vodi računa o potrajnosti gospodarenja, preporuča se vrijeme sječa, traži evidencija o sječama, daju se prak-tične upute o sjetvi sjemena i sadnji žira, zabranjuje se ispaša, brst i guljenje kore, uvodi se taksa za žirenje i drugi propisi koji trebaju zaštititi i sačuvati šumu.


Piše: dr. Ivo BelanFoto: Arhiva

zdravi život

Razmotrite ulogu redovne tjelovježbe u smanjivanju stresa. Godinama naglašavamo potencijalne fizičke koristi od redovnog tjelesnog vježbanja, a uvelike zanemarujemo

psihičke koristi.

Što je stres i kako ga izbjeći

POGLED NA STRESSlužeći se fiziološkim terminima, moguće je prilično precizno definirati stres. Obično se kaže da je to zbir reakcija organizma. Ubrzanje srčanog rada, povišenje krvnog tlaka, ubrzanje disanja i povećanje mišićne napetosti. Opis ovog stanja, poznat kao »bori se ili pobjegni« reakcija, ukazuje na savršenu sposobnost živih bića da pripreme sebe, gotovo trenutačno, za odgovarajući odgovor na fizičku prijetnju

Dr. Hans Selye (1946.) prvi je upotrijebio i popularizirao riječ stres za opis te adaptacijske reakcije ljudskog tijela. Od tada je ta riječ postala naširoko upotrebljavana i pokrivala je ne samo predvidive fizičke prijetnje, »opasnosti«

za organizam, nego i čitav niz društvenih i psihičkih podražaja koji

Stanje prikrivene, tinjajuće frustracije,

koju nesvjesno osjećamo, ne čini našem organizmu

dobro.

mogu provocirati spomenute reakcije. Danas upotrebljavamo riječ stres kao sinonim za manje precizne pojmove, kao što su zabrinutost ili napetost, želeći dati do znanja da je nešto potencijalno štetno za osobu koja je »pod stresom«. Ukratko, riječ stres u današnjoj upotrebi ne odnosi se više na odgovarajući tjelesni odgovor, nego na čitav niz modernih psiholoških »vragova« koji aktiviraju naše tijelo i dovode ga u stanje uzbuđenja, za koje se ne može naći odgovarajuće olakšanje. Stanje prikrivene, tinjajuće frustracije, koju nesvjesno osjećamo, ne čini našem organizmu dobro. Ono što se može kod toga dogoditi, to jest ono što može biti sljedeći korak, jest pretvaranje te mentalne patnje u fizički izražaj. Za taj izražaj upotrebljavamo pojam »psihosomatski« – sa značenjem »duša – tijelo«.

Veza s bolestima – Nama je poprilično razumljivo da takva privremena stanja kao što su »glavobolja zbog napetosti« ili »smetnje u želucu« mogu biti u znatnoj mjeri povezana sa stresnim situacijama. Međutim, što je s onim više kroničnim i ozbiljnim stanjima – posebno s dvama glavnim ubojicama modernog vremena, srčanožilnim oboljenjima i rakom? Ovdje voda postaje mutna ili barem manje jasna.

Oboljenja srca – Mnoge laboratorijske studije obavljene na životinjama pokazale su jasnu i direktnu vezu između pojedinih izoliranih podražaja (kao što su, primjerice, električni udar ili odvajanje mužjaka od ženke) i razvoja srčanih oboljenja. Međutim, kod ljudi je mnogo teže proučavati i izdvojiti sve potencijalno stresne faktore. Premda mnogi slučajevi ukazuju na izravnu ulogu stresa (promjena posla, rastava braka itd.) u razvoju oboljenja srca, ipak je teško generalizirati i ne može se reći koja će osoba sigurno doživjeti srčani infarkt, a koja će ga sigurno izbjeći.

Povišeni krvni tlak – Stručnjaci skreću pozornost na vezu između emocija i povišenog krvnog tlaka. Razne tehnike meditacije postale su koristan dio programa liječenja za neke osobe s relativno blagom hipertenzijom. Međutim, bilo bi pogrešno reći da »napeti živci« obavezno idu s »povišenim krvnim tlakom«, odnosno tvrditi da je jedna mirna i blaga osoba imuna na hipertenziju.

Rak – Nedavne studije pokazuju da destruktivne emocije mogu pridonijeti ili uzrokovati rak. Jedna popularna teorija govori da takve emocije mogu oslabiti »nadzorne« mehanizme u našem tijelu koji, između ostalog, razaraju abnormalne tjelesne stanice, a koje bi mogle doživjeti kancerozni rast. Osim toga, postoji sve veći interes znanstvenika za mogućnost da pacijent koji je obolio od raka ko

risti zdrave emocije u »borbi« protiv svoje bolesti. I dok ove teorije zahtijevaju daljnja ispitivanja, bilo bi neoprezno već sada tvrditi da je svaki rak uzrokovan lošim emocijama. Do danas nema čvrstog dokaza koji bi potvrdio taj stav.

Popis bolesti za koje se misli da su u vezi (ako ne i uzrokovane) sa stresom gotovo je beskrajna – i između ostalih, uključuje astmu, alergije, čir na želucu i dvanaesniku, upalu debelog crijeva (kolitis), migrenozne glavobolje itd. Zaista, liječnici imaju instinktivni dojam da je stres vrlo važan faktor koji pridonosi pogoršanju bilo kojeg medicinskog problema (ovdje se misli na pogoršanje simptoma i na ukupni utjecaj na život bolesnika). Međutim, vrlo je teško izolirati stres kao onaj kritični događaj u prirodnom toku ovih bolesti, usprkos njegovoj očitoj ulozi u »pogoršavanju situacije«.

Ukratko, izravnu vezu između stresa i bolesti često je teško utvrditi. Međutim, većina medicinskih stručnjaka sve je više svjesna uloge emocija u poticanju fizičkih reakcija koje mogu biti štetne za organizam.

Kako prići stresu – Imajući u vidu spomenute neizvjesnosti, što bi trebalo učiniti sa zabrinutošću (kojoj smo skloni) u vezi sa štet

nom ulogom koju stres može igrati u našem životu? Ovo što slijedi možda može pomoći:

1. Kao što su već naglasili mnogi istraživači stresa, osoba koja radi puno sati na dan, tj. koja vodi život pun posla, može biti daleko manje frustrirana i ugrožena nego osoba koja je »uhvaćena« u jednoj, sa svih strana ograničenoj situaciji, koja nema osjećaj slobode, opuštenosti ili osjećaj da je nešto postigla. Osim toga, svi se mi razlikujemo u svojim potrebama. Za neke je određeni tempo života prebrz, a za druge može biti upravo zadovoljavajući.

2. Razmotrite ulogu redovne tjelovježbe u smanjivanju stresa. Godinama naglašavamo potencijalne fizičke koristi od redovnog tjelesnog vježbanja, a uvelike zanemarujemo psihičke koristi – osjećaj kontrole nad tijelom, osjećaj da smo nešto postigli, olakšanje od frustracija, smanjenje nervne napetosti, poboljšanje

koncentracije i pažnje i, uopće, mentalne energije itd. Odnedavno se stavlja sve veći naglasak na ulogu redovnih tjelovježbi u djelotvornom liječenju i emocionalnih problema i poremećaja. Zanimljivo, biokemijska istraživanja pokazuju da redovne sportskorekreativne aktivnosti mogu povećati razinu moždanih hormona betaendorfina u krvi, što rezultira time da čovjek postane raspoložen i da se dobro osjeća.

3. Povremeno ponovno procijenite svoje prioritete. Premda su mnogi od nas »zarobljeni« situacijama nad kojima imaju malo kontrole, ipak većina još uvijek može identificirati područja svog života koja može promijeniti ako povremeno odvoji vrijeme i mirno procijeni što čini dobro i u čemu uživa.

Sve navedeno je pokušaj ukidanja nekih zabluda s pitanja stresa, ali se istovremeno željelo istaknuti da je stres potencijalno savladiv i da nije uvijek obavezno dominantno neugodni dio našeg života.



ribolov

Što je stres i kako ga izbjeći

hrana

Puza, mraznica, medenjača, puzica neki su od naziva za gljivu koja je jedan od dosta čestih parazita na šumskom i drugom drveću. Raste u šumama i izvan njih, na živom i mrtvom (kao saprofit) drveću, kladama, panjevima i korijenju, od nizina

do visoko u planine. Širi se sa stabla na stablo i podzemnim putem preko korijenja. Zato je česta gljiva, koja obilno rodi u relativno kratkom vremenskom intervalu od kraja ljeta, posebno u jesen.

Listopadna ili bjelogorična puza (na slici) obično raste u buketima na dnu listopadnog drveća i na panjevima. Poznato je više varijeteta (po nekim autorima vrsta) puze, koji mogu znatno varirati po boji, obliku i drugom. Zanimljivo je da od micelija te gljive truli panjevi i korijenje fosforesciraju u tami.

Klobuk je prilično mesnat, promjera 5 do 10 cm. Mlad je poluloptasto okrugao, kasnije izbočen, na kraju potpuno otvoren, ima manjeviše postojane ljuskice po sebi. Rastvoren klobuk ima nazubljen rub. Boje je žutosmeđe, maslinasto do mesnato crvenkaste. Listići su razmaknuti, prirasli na stručak ili zupčasto silazeći, prvo bijeli, kasnije crvenkasto naprašeni.

Stručak je s bjelkastim do žućkastim i trajnim vjenčićem. Žutosmeđe je do smeđe boje, dolje je tamniji i ima ljuskice ispod vjenčića. Dugačak je, čvrst, vlaknast, pun, pa šupalj, valjkast, često kriv. Dužina je 5 do 20 cm, debljina od 1 do 1,5 cm. Kada je plodno tijelo pojedinačno, donji dio stručka je jako zadebljao, a klobuk može mjeriti do 16 cm u promjeru.

Ljudi puzu miješaju s također jestivim panjevčicom i grmačom. Na sreću, najsličnije nejestive ili štetne vrste, koje rastu na korijenju drveća i trulim panjevima, mnogo su izraženijih boja – žute ili crvenkaste.

Meso je bijelo, blijedo smeđe, ugodna mirisa na gljive, blago kiselkasto i pomalo gorko. Sirove ili na brzinu pripremljene gljive su otrovne, a za neke životinje i kuhane. Teže su probavljive. Rijetki ljudi su alergični na puzu. Najbolje ju je prije uporabe blanširati.

Mnogo je ukusnija četinarska ili crnogorična puza, koja raste na četinjačama. Ako se već po panju ne može odrediti jedna od ovih dviju, treba znati da je četinarska puza mrka i skoro uvijek s maslinasto smeđim primjesama i sitnija.

Upotrebljavaju se samo mladi klobuci i gornji dijelovi stručaka posve mladih plodnih tijela. Može se pržiti, pirjati, kuhati – juha i varivo. Najbolja je ukiseljena, a nije za sušenje. Duboko smrznuta potamni, ali se tako može čuvati do osam mjeseci.

JESTIVE GLJIVE

Izdašna puza

Od puze se upotrebljavaju samo mladi klobuci, pripremljeni na više načina, no najbolji su ukiseljeni

Piše: Zoran TimaracFoto: Arhiva

SLATKOVODNE RIBE

Vretenac, mali i ukusanIz porodice grgeča dolazi još jedna mala, ali zanimljiva riba, vretenac, vretenar ili čep

Radi se o ribici koju ribolovci mogu uloviti u nizinskim rijekama dunavskoga sliva, gdje je tok brži, a dno kamenito ili šljunkovito. Do sada su najveći primjerci ove ribe u nas lovljeni u Savi, Dravi, Muri, te nekim kanalima, kao što su

kanali Orehovica, Donja Dubrava, Kapinci...Vretenac ima mlađeg brata, veoma bliskog srodnika, kojeg treba

razlikovati od vretenca. S obzirom na to da ih ribolovci u praksi veoma teško razlikuju, upotrebljavaju za obje vrste ista narodna imena: vretenac, vretenar i čep. Prvi vretenac, kojeg predstavljamo, ima latinsko ime Zingel zingel L., a drugi Zingel streber S. Ima ribolovaca i

Piše: Siniša SlavinićFoto: S. Slavinić

Najveći hrvatski primjerak vretenca je

onaj iz rijeke Save, težak 750 grama, kojeg je

2000. ulovio Zvonimir Pavošević.

RECEPT Pirjane puze s vrhnjemPotrebno je: 500 g blanširanih i ocijeđenih puza, 100 g luka, 60 g maslaca, 2 dl kiselog

vrhnja, 2 žumanjka, sol, papar.Gljive narezati na deblje rezance, luk očistiti i narezati na ploške, pržiti na maslacu, dok

ne požuti, dodati gljive, nekoliko žlica vode, posoliti, popapriti i pirjati oko pola sata. Na kraju dodati vrhnje, u kojem su umućeni žumanci, prokuhati i dosoliti prema potrebi.

Služiti s kuhanom rižom i salatom od krastavaca s vrhnjem.

ribara koji ih i te kako razlikuju, pa onog prvog narodski češće zovu vretenac ili vretenar, a drugog čep (i ponegdje vretenac).

Obje vrste ne narastu velike. No, vretenac (Zingel zingel) naraste veći, pa i do kilogram težine. Ipak, primjerci od 300 – 500 grama smatraju se kapitalnima. Čep (Zingel streber) kao mlađi i manji »brat« naraste manji i teži tek stotinjak grama.

Najveći hrvatski primjerak vretenca je onaj iz rijeke Save, težak 750 grama, kojeg je 2000. ulovio Zvonimir Pavošević. U literaturi (Ribički kalendar ‘98., str. 90.) našli smo i podatak o ulovu vretenca teškog 1,20 kg, u SR Jugoslaviji, vjerojatno u Dunavu.

Već samo ime jasno govori o izgledu ovih riba. Ima vretenasto, izduženo tijelo. Iako, krasno aerodinamično, vretenac ipak najradije vrijeme provodi na dnu, među kamenjem, gdje čeka (da mu voda donese) hranu. Vretenac je tamnožute do smeđe boje. Preko tijela (bokova) ima nekoliko (34) poprečne tamne (šire) pruge.

Mrijesti se od ožujka do svibnja. Hrani se faunom dna. Grabežljivac je, pa će rado pojesti i manju ribicu, punoglavca i sl.

Obje ribice prilaze obali kad se voda malo zamuti. Najbolje doba za ribolov je uvečer, u zoru i noću.

Vretenac raste sporo. Teško ga je uloviti, pa se i rijetko nađe na udici. No, ribolovci ga cijene, jer ima vrhunsko meso, koje prženo ili pečeno predstavlja deliciju. Ima i ribolovaca, koji kada ga ulove, smatraju da se treba seliti s ribolovne pozicije, jer »gdje je vretenac, nema druge ribe«.

Najčešće se na udici nađe slučajno i to pri nekom obliku dubinskog ribolova (s ili bez plovka). Najčešće će se uloviti na tanku crvenu gujavicu, komadić ribice (file), larvu vodenog cvijeta, a bilo je i primjera ulova na crve.

turistička razglednica

U okolici goranskog mjesta Skrada nalazi se izletište Zeleni vir koje svojom ljepotom i ne-dirnutom divljom prirodom nikoga ne ostav-lja ravnodušnim. Mnogi posjetitelji smatraju

ga jednim od najljepših krajolika u našoj zemlji.Iz središnjeg objekta, planinarskog doma »Zeleni

vir« pogled pada na okomitu, 70 metara visoku stijenu, niz koju se ruši slikovit slap, sve do otvora spilje. U spilji se nalazi malo spiljsko vrelo, koje tvori malo jezerce koje je zagrađeno umjetnom betonskom branom radi opskrbe vodom male hidrocentrale. Hidrocentrala (na kojoj je izvorni natpis Munjara) je sagrađena 1922. i nalazi se stotinjak metara niže, u blizini planinarskog doma. Potočić Curak, koji izvire u spiljskom jezeru, is-pod hidrocentrale se spaja sa potokom Jasle tvoreći potok Iševnicu.

Od Zelenog vira, natrag preko mostića i pokraj pla-ninarskog doma stiže se do ulaza u kanjon Vražji pro-laz. To je uski kanjon među stotinjak metara visokim stijenama kojim se prelazi preko galerija i mostića usje-čenih u živu stijenu, ispod kojih se pjeni potočić Jasle. Put završava ispod ulaza u spilju Muževa hiža koja se sastoji od vijugava podzemnog hodnika i dvorane. Za posjet spilji potrebno je ponijeti svjetiljku.

Smještaj: u planinarskom domu su dvije sedmerokre-vetne sobe, dvije dvokrevetne, zajednička kupaonica na katu te restoran sa 20 sjedećih mjesta u prizemlju.

U restoranu se gostima nude jela po narudžbi i po pristupačnim cijenama. U sklopu izletničkog programa nudi se uz ručak, obilazak kanjona Vražji prolaz, spilje i slapa uz cijenu ulaznice od 15,00 kn.

Dodatni sadržaji: igralište za djecu, roštilj, boćalište, mogućnost canyoninga i raftinga na rijeci Kupi.

UPRAVA ŠUMA DELNICE/SKRAD

Zeleni vir – ljepota u

divljini

Turistička agencija Hrvatske šume

ID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]

U Zeleni vir se može doći na više na-čina:

– pješke od željezničke stanice u Skradu strmom stazom i kanjonom Vražji prolaz

– automobilom iz Skrada asfaltiranom (uskom) cestom

– automobilom autocestom Zagreb-Ri-jeka-Ravna Gora do sela Ložac

– te iz Kupske doline i mjesta Iševnica. Kroz dolinu i šumicu vodi prekrasna staza uz tok potoka Curak do izletišta Zeleni vir.

Kontakt telefon: 051/810-214, te radnim danom 051/810- 688.


u šumskom miljeu 11. PROLJETNI SAJAM POLJOPRIVREDE, GOSPODARSTVA I OBRTNIŠTVA, BJELOVAR, 28. – 30. 3.

Šumari oduševili posjetitelje

Izložbeni prostor Hrvatskih šuma na 11. proljetnom sajmu poljoprivrede, gos-podarstva i obrtništva u Gudovcu kod Bjelovara (28. – 30. ožujka) bio je je-

dan od najuređenijih i najposjećenijih! Na 550 m2 prostora šumari su predstavili dio svojih djelatnosti pa su brojni posjetitelji mogli vidjeti dio proizvodnog programa trupaca hrasta lužnjaka i bukve, ogrjeva u višemetrici te cijepanog ogrjeva (složenog u palete). Isto tako prvi put je predstavljen način korištenja ostataka u šumi, biomase, te djelatnost lovstva (na štandu je bila po-stavljena i jedna čeka). Iz bogate sjemenar-ske proizvodnje gosti su mogli vidjeti sjeme hrasta, poljskog jasena, bukve i, kao raritet, pinjola, te isto tako i sadnice tih vrsta drve-ća. Veliko zanimanje gosti su, tradicionalno, pokazali za paletu ukrasnog drveća i grmlja te posebno za drvnu galanteriju gdje su

SuradnjaU sklopu brojnih sajamskih događanja, raz-

govaralo se o već uhodanoj suradnji između Hrvatskih šuma i tvtke Hittner iz Bjelovara koja proizvodi male i velike zglobne šumske traktore. Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić i vlasnik tvrtke Stjepan Hittner potpisali su tom prilikom protokol o suradnji i uspješno izvršenoj isporuci dosad ugovore-nih količina te izrazili zadovoljstvo što je ovaj domaći proizvod uspješno zamijenio uzvozni. Važno je i to, rečeno je, što u dogovoru sa šumarima postoji mogućnost prilagođavanja proizvodnog programa njihovim potrebama te isto tako široka paleta rezervnih dijelova i brza servisna usluga.


mogli vidjeti pet vrsta ograda, sedam mo-dela stolova te drvenu kućicu s terasom, sve to dojmljivo upotpunjeno fotografijama sa šumarskim motivima (sa izložbe »Šuma okom šumara«).

Uređenjem štanda rukovodio je dipl. ing. Milan Žgela s brojnim suradnicima iz upra-va Bjelovar, Požega, Zagreb i Ogulin, koje su osigurale izložbeni materijal.

Bjelovarski poljoprivredni sajam izra-stao je tijekom proteklih godina u najznačaj-niju manifestaciju te vrste u Hrvatskoj, a na ovogodišnjem 11. po redu je na 17.000 m2 izlagalo 350 izlagača iz Hrvatske i inozem-stva. Velika je i bogata bila ponuda poljo-privredne mehanizacije pa je tako 20-ak zastupnika stranih proizvođača predstavilo blizu 100 modela traktora. Računa se da je ovogodišnju trodnevnu manifestaciju posje-tilo oko 35.000 gostiju.

broj 136 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/136.pdf · nički svjetski standardi! zbog toga...

Documents