Even CollinsTAJANSTVENI JAHAČSunce je tek izašlo i njihove duge sjene pružale su se po zemlji. Oni su ih šuteći promatrali, ravnomjerno se njišući u sedlima. Predio oko njih se budio, spremajući se vjerojatno za još jedan užaren dan.Na prozirnom plavom nebu nije bilo ni oblačka. Samo je tu i tamo kružio neki lešinar u potrazi za hranom.Ti lešinari su pomalo brinuli dvojicu jahača. No, ipak, nisu im pridavali osobitu pažnju. Zabrinjavalo ih je nešto drugo. Sto su dalje jahali, znaci o prisutnosti Indijanaca bili su sve uočljiviji.Prvo su to bila ugašena ognjišta kraj potoka i rijeke Pecos, pa tragovi nepotkovanih konja. Posebno ih je uznemirio osedlani konj bez jahača kojega su zamijetili na nekoliko stotina metara od sebe.Sve je to govorilo da su Indijanci, najvjerojatnije Komanči, zbog nečega uznemireni i da su krenuli iz svojih sela, namazani ratnim bojama. Kao i drugdje, i tu u južnim predjelima Toxaaa, bijeli ljudi - doseljenici, često au varali Indijance, proganjali ih, kršili međusobne ugovore i slično.Nije to bila osobitost samo toga dijela Divljega Zapada.Oko podneva su stigli do mjesta nad kojim su upadljivo kružili lešinari. Spuštali su se na zemlju pa opet uzlijetali. Clive Williams izvuče pušku iz navlake ali ga Joe Baklev spriječi da pripuca.- Nije poželjno ovdje pucati! - odgovorio je na Cliveov upitni pogled. -Pucanj bi mogli čuti i oni koje ne želimo sresti.Dojahali su bliže i ugledali una-kaženi leš nekoga muškarca. Bio je skalpiran.Sjahali su, uzeli lopate kratkih drški i počeli kopati grob. Sahranili su nepoznatog, a dvadeset minuta kasnije nastavili put.- Tko li je on mogao biti? Kod sebe nije imao nikakvih dokumenata -prvi je progovorio Clive Williams.- Nesretnik koji je, tko zna kako i zašto, naišao na neku osvetnički ili pljačkaški raspoloženu grupu Indijanaca. U ovim predjelima to nije nikakva rijetkost. Možda ćemo nešto više saznati.-Vjerojatno je bio neoprezan primijeti Williams.1 liDESPERADO • POSEBNO PROUKTNO I/DAN.IK

- To je sigurno! - potvrdi Joe Bak-ley. - U ovakvim vremenima, kad su Indijanci uznemireni, kad su na ratnoj stazi, čovjek ne treba jahati sam. Mora imati barem jednoga partnera, mora držati oči stalno otvorene.- Misliš li da ćemo ovdje uspjeti s našim poslom?- Ovdje je stočare vrijeme pregazilo, Clive. Oni su zadovoljni u ovim dolinama. Uzgajaju stoku i prodaju je u bescjenje trgovcima zelenašima za koje se slobodno može reći da su pljačkaši. Trgovci dolaze ovamo iz San Antonia i Lareda, ovdje stoku kupe vrlo jeftino, otjeraju je do željeznice i prodaju po neusporedivo višim cijenama. A goveda sada, poslije rata, ima i poludivljih, ničijih.- Znači, ako bismo nas dvojica uspjeli nabaviti osrednje stado goveda i otjerati ga na sjever, na primjer, do Wichite, dobro bismo zaradili?- U to ne trebaš sumnjati, Clive! -potvrdi iskusniji Baklev.0 svemu tome dogovorili su se ranije, ali je mlađi i neiskusniji Clive VVilliams unatoč tome volio pričati o njihovom zajedničkom poslu.Prerijama, brdima i dolinama Te-.Kii.sii pasla su u to doba velika stada j'.oveda. Texas je imao mnogo goveda, ii mulo novca. To je mnoge hrabre i ođvažne ljude, poput Clivea William-iiii i Joea Baklevja, natjeralo da raz-miNle kako bi se stanje moglo promijeniti. Počeli su drukčije gledati na daleku željeznicu u Kanzasu i na car-hI.vo goveda u Texasu. Nagrada za te opiiHiiu i naporne pothvate bio je no-vite, mnogo novca. Novac koji je i (indn, kao i Hada, činio ljude uglednim, poAUrvnnini i moćnima.l'nliivlcoiu |)iisliji'|)()dneva ugledali mu |ma"h guveda. Milu mi to mlada, po-lliilivtln urla kuja mu pobjegla kad su Ih iiiili'ilnhI Joe i Clive su im hv obradovali. Bio je to očit doka/ da mi pnrilijii dugog putovanja stigli na plodim zoni-Iju, u područje pravih stočaraDo večeri su vidjeli još govedu. Bila su zdrava ali prilično mršava.- Ovo jesu mršava goveda, ali su mlada i izdržljiva - objašnjavao je Joe Baklev Cliveu Williamsu. - Nakon dobre hrane njihovo meso bit će vrlo kvalitetno.Sljedećega dana naišli su na mali potok. Jahali su pokraj njega nadajući se da će naići na nekoga stočara. Usput su izbrojili nekoliko stotina grla koja su dolazila napiti se vode iz potoka.

Odmah su počeli računati koliko bi ta goveda vrijedila u Kanzasu.Kad su na sjeveru ugledali stup dima, obojica zaustave konje. Pažljivo su promatrali crni dim koji nije mogao potjecati od zapaljene prerij-ske trave, jer se uzdizao s jednoga mjesta.- Skoro sam siguran da gori neki plast sijena ili nečija staja - reče Joe Baklev. - Požar je udaljen od nas oko pet kilometara.- Da li da ođjašemo tamo? - upita Clive Williams. - Bojim se da su to učinili Indijanci. Zašto bismo nepotrebno riskirali?- Možda je nekome tamo potrebna naša pomoć! - odgovori Joe Baklev i potjera konja, a Williams ga je slijedio.Zgarištu su prišli oprezno ali su se brzo uvjerili daje opreznost suvišna.Na mjestu požara koji se u međuvremenu ugasio, nisu zatekli nikoga. Vidjeli su samo ostatke spaljene staje i tragove nepotkovanih konja. Procijenili su daje bilo desetak napadača.Promatrali su dolinu koja je sjedne strane bila omeđena visokim brdom. Joe se okretao u sedlu, motreći na sve strane. I'USKUNO PROLJETNO IZDANJE- Eno je! - napokon je uzviknuo. * - Što to vidiš a ja ne vidim? - upitaClive.- Kuću! Brvnaru!Tek kad je pažljivo pogledao u smjeru koji mu je Joe pokazao, Clive je ugledao brvnaru koja je jednim dijelom bila ugrađena u brdo. Bila je teško primjetna jer je izgledala kao dio brda.Više je sličila maloj tvrđavi nego kući. Osim što je bila ukopana u brdo, bila je pokrivena debelim slojem brvana i zemlje. I zidovi su, do polovice malih prozora, bili zaštićeni busenima zemlje. Vlasnik je očito bio oprezan, nadao se napadu i pripre-mio se za njega onoliko koliko je mogao.Joe i Clive potjeraše konje bliže kući ali su se zaustavili kad su ugledali uperenu puščanu cijev.- Hej! Sklonite tu pušku! - viknu Joe Baklev.Neko je vrijeme vladala tišina.- Tko ste vi? Koga tražite? - napokon vičući upita netko iz kuće.- Slučajno smo prolazili. Vidjeli smo dim pa smo svratili da vidimo što se događa. Izgleda da su vas posjetili Indijanci! - objašnjavao je Clive Williams.- Da, bilo je neprilika, a pitanje je jesu li prošle! - odgovori

nevidljivi sugovornik.Zašutio je i nešto kasnije izašao, i dalje držeći pušku.Joe i Clive tek tada primijete da je oko kuće iskopan dubok rov pa su se zbog toga čovjeku, dok je izlazio, vidjele samo glava i ramena. Pokraj njegu stajala je djevojka od oko sedamnaest godina, također s puškom u ruci. Djelovala je otresito i odlučno, a pridošlim! je promatrala znatiželjno i ispitivački.- Tko su oni, oče? Nikada ih nisam vidjela - rekla je, ne prestajući ni trenutka promatrati Joea i Clivea.- Stranci, Helen. Stočari. Vidiš kako su odjeveni. Pravi kauboji. Čula si ih, rekli su da su samo u prolazu. Ne boj se, Helen! - završio je.Joe Baklev i Clive Williams sjaha-še. Prišli su čovjeku i djevojci koji su u međuvremenu izašli iz rova.Rukovali su se, iako se na domaćinu i dalje primjećivala suzdržanost.Saznali su da se čovjek zove Jack Perry, a da mu je djevojka, koja se zvala Helen, kćerka. Ponašala se slobodno, kao otresit mladić. Bila je lijepa, srednje visine, izraženih oblina, crne kose i crnih očiju.Njezin otac, Jack Perry, imao je oko pedeset godina, crte lica bile su mu grube a govorio je promuklo.- Helen i ja ovdje živimo prilično dugo - ukratko je objasnio. - Moja žena, Helenina majka, već odavno je umrla, ne u Texasu nego prije nego što smo došli ovamo. Imam dvojicu kauboja, a možda ih i nemam, možda sam ih samo imao... Poslao sam ih po pomoć kad sam zaključio da će nas Indijanci sigurno napasti.- Čini se da pomoć nije stigla na vrijeme — primijeti Clive.- To je očito! - potvrdi Jack Perry. - Jednoga od mojih ljudi Komanči su ubili nedaleko odavde. Ne znam što se dogodilo s drugim.Joe Bakley zamoli Jacka Perryja da mu opiše drugog kauboja i tada je shvatio da je to čovjek kojega su sahranili dok su jahali ovamo. Rekao je to Perrvju.Čovjek i njegova kćerka obore glave.Vidjelo se da im je teško. A njihova iscrpljena lica govorila su da im nije bilo lako posljednjih nekoliko dana,DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 3

dok su Komanči bili na njihovom imanju i oko njihove kuće.- Hajdemo pripremiti dobar obrok, a poslije: toga možemo razgovarati uz vruću kavu. - predloži Clive Williams.- Mi nosimo sa sobom zalihe hrane, imamo suhoga mesa, kave, slanine, šećera, duhana...- Ne znam jesam li uopće poslije svega gladan! - uzdahnu Jack Perry.- Hrane imamo i mi, i to dosta. U svakom slučaju, vrijeme je da uđemo u kući i nešto pojedemo. Hajde, naši ste gosti.Djevojka je šutke išla pokraj njih.Dvojica su jahača ostavili konje u koralu iza kuće, a zatim uđu u kuću. Prostorija u koju su stupili bila je hladna i mračna, ali ugodna.Joe Bakley i Jack Perry sjednu za stol na sredini prostorije i počnu ozbiljan razgovor.U kutu prostorije, pokraj štednjaka, bili su djevojka i Clive Williams.- Ja ću pripremiti hranu, ako mi dopustite, Helen - reče on.Začuđeno ga je pogledala pa joj je morao objasniti:- Neko sam vrijeme radio kao pomoćnik kuhara. Znam pripremiti dobro jelo, ne brinite.- Dobro, ali ja ću vam pomagati. Inače, ovdje sam kuhala za oca, dvojicu kauboja i sebe i mogu vam reći da se nikada nisu žalili.- Vas dvojica se kod nas možete osjećati kao kod svoje kuće - reče -Jack Perry. - Vidim da ste pošteni ljudi..Dok je brzo i spretno pripremao jelo, Clive je pričao lijepoj Helen o sobi i svojom dosadašnjem lutala-rkom životu.Ona je uglavnom poticala vatru, diidavala mu ono što je tražio i slu-t'inln njegovo pričanje. Njemu se činilo dii ffu sluša vrlo pozorno, a dok je slu-šala znatiželjno ga je gledala svojim velikim, izražajnim očima, u kojima se ogledalo povjerenje.Kad je završio priču svoje nevesele biografije i ona je nekoliko rečenica rekla o sebi.- Tata i ja ovdje smo već nekoliko godina - počela je. - Mama je odavno umrla, još dok sam bila mala i živjela u Oklahomi. Radili smo puno, a osobito tata - govorila je kao da priča nekoj svojoj prijateljici, vršnjakinji. -Ne bi se moglo reći da smo živjeli loše, ali bili smo prilično usamljeni. Tata se nerado družio s drugim ljudima, nerado sklapao prijateljstva. Ne znam

zašto je takav.... - Nisu svi ljudi isti! - nasmije se Clive. - Tvoj otac je samo pretjerano oprezan a to u današnjoj situaciji nije ništa čudno. Danas oprez spašava živote. Doista ima mnogo loših ljudi ovdje, na Zapadu. Loših i divljih i treba biti neprestano na oprezu.Već su razgovarali kao stari, dobri prijatelji, ne obraćajući nikakvu pažnju na Jacka Perryja i Joea Baklevja koji su pričali o Komančima i njihovim nakanama.- Hoćete li zauvijek ostati ovdje, Helen? - iznenada je upita Clive.- Nisam sigurna, ne znam! - slegnula je ramenima. - Tata ponekad kaže da trebamo otići nekamo, na bolje i sigurnije mjesto. To govori već mjesecima, a sada, poslije ubojstva dvojice naših kauboja, vjerujem da će ubrzati donošenje takve odluke. U posljednja dva mjeseca već smo triput napadnuti.- Što ćete napraviti sa stokom, ako odlučite otići?- Mislim da ćemo je ostaviti. Tata i ja ne možemo sami tjerati stoku na istok, a ovdje nam za nju nitko neće dati ni dolara. Texas je pun goveda i ona nikome ovdje ne trebaju.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEVečera je u međuvremenu bila gotova. Helen postavi stol, iznese kruh i svi sjednu za stol.- Clive - obrati se Joe Bakley svom partneru. - Predložio sam našemu domaćinu nešto što će mu pomoći da dođe do novca i omogući mu da se izvuče iz teške situacije.- Helen i ja smo također razgovarali o opasnostima koje im prijete ako ostanu ovdje, zbog izlaska Komanča iz svojih sela i njihovog iskopavanja ratne sjekire.- Rekao sam Jacku Perrvju za posao koji bi mogao ostvariti samo uz našu pomoć. Nitko od nas ne bi loše prošao. Ti i ja stekli bismo dovoljno kapitala da kasnije negdje počnemo od početka. Je li bilo tako, Jack?Perry se zadovolji potvrdnim ki-manjem glave.- O čemu to govori gospodin Bak-ley, oče? - upita Helen.Perry se okrenuo prema njoj.- Kćerko, već sam ti nagovijestio da trebamo otići odavde. Već smo duže vrijeme u životnoj opasnosti. Mislio sam da ostavimo stoku, ali dolaskom ove dvojice poštenih mladića sve se promijenilo. Nećemo otići praznih ruku. Zajedno ćemo potjerati i goveda, a to je već nešto sasvim drugo! - zadovoljno

je završio.Clive Williams upitno pogleda Joea Baklevja.- Doista je tako, Clive! - potvrdi Joe. - Otjerat ćemo stoku na sjever, do željeznice i tamo ćemo je prodati barem deset puta skuplje.- Nemamo ljude za taj posao, Joe! Osim toga, mi smo planirali odjahati dalje na sjever i tamo hvatati napuštena, poludivlja goveda.- I ti i ja imamo nešto novca. Već ćemo nešto smisliti.- A ljudi? Teško ćemo tjerati stoku do Wichite. Moramo naći kauboje.- Ti, Jack i ja znamo oko stoke. Helen će također biti korisna.- Usput ćemo sigurno naići i na Komanče koji su na ratnoj stazi. Da i ne govorim o banditima koji će nam također pokušati oduzeti stoku.- Prije no što krenemo, svakako ću pronaći još neke ljude! - reče Joe Bakley. - Vjerujem da ću ih naći. Put će biti dugačak i težak, ali mislim da se ti toga ne bojiš. Uostalom, pola života proveo si u sedlu.- Dogovorili smo se da novac od prodane stoke na kraju puta podijelimo na dva dijela - umiješa se Jack Perry. - Polovica vama, a polovica meni i mojoj kćerki.- Točno, pristao sam na to! - potvrdi Joe Bakley. - Krdo ćemo otjerati do Wichite jer se tamo postiže najbolja cijena. Inače, Perrvjeva stoka bi propala da nije nas.- Tako je, bio sam uvjeren da će mi stoka propasti dok se vas dvojica niste pojavili! - reče Perry. - Kanio sam da Helen i ja odemo odavde samo s najnužnijim stvarima.Clive Williams je obojicu pažljivo slušao.- Koliko imaš goveda, Jack? - upitao je.- Sedamsto-osamsto grla, ali nisam sasvim siguran. Uglavnom su to mlada goveda.- I ti bi sve to ostavio? - čudio se Clive.- Da si bio ovdje posljednjih tjedana i doživio ono što smo Helen i ja doživjeli, ne bi se čudio. Više od mjesec dana nismo smjeli izaći iz kuće, a spavali smo na smjenu, stražareći. Susjedi su mi ubijeni, kauboji također, počeli su mi paliti imovinu. Što ovdje mogu očekivati, što Helen može očekivati? Zato sam odlučio otići, makar i bez stoke!DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 5

- Razumijem. Kad si vidio nas dvojicu, došao si na ideju da pokušaš spasiti i stoku.- To je bila moja ideja, Clive! - ponovno se javio Joe Baklev. -vIdeja koju je Jack odmah prihvatio. Što se tiče kauboja, pronaći ćemo ih bez problema, jer je Texas pun nezaposlenih ljudi.- Mislim da ste vas dvojica to dobro smislili - napokon se izjasni Clive Williams. - Nadam se da ćemo uspjeti u tom velikom poslu. Ipak, na Indijance i bijele razbojnike ni jednoga trenutka ne smijemo zaboraviti.- I nećemo, ne brini! - reče Jack Perrv. - Svi smo spretni s oružjem. Kupit ćemo dovoljno municije i prvo ćemo pucati na svakoga tko nam se približi, a tek onda postavljati pitanja!Poslije jela otišli su na spavanje.Mlada Helen instinktivno je osjetila da se rješava i njezina sudbina i bila je uzbuđena. Prije nego što je zaspala razmišljala je o Cliveu William-su i Joeu Baklevju, i o onome što ih očekuje idućih dana.IISljedećeg dan i, poslije doručka, Joe Baklev, Jack Perrv i Clive Wil-liams sjedili su u kuhinji koja je služila i kao blagovaonica i kao dnevna soba, i razgovarali, neprestano pu-šeći.Joe Baklev, kao najiskusniji, drugoj dvojici je detaljno izlagao plan tjeranja stoke na sjever, u Wiehitu. Baklev je dobro poznavao pulovo i predjele Texasa, Oklahome i Knn/.a-sa. Cesto je njima jahao kno f.oniĆ skikn, kao voda karavana, ili Uno čovjek koji idi; od injostii do nijenln I.i'b«'?,<(<!i (lol)llfBaklevja su poznavali mnogi jahači Zapada. Dobio je nadimak Texas Joe. Ljudi su pamtili njegovu plavu kosu, energično, muževno lice i sive oči. A posebno su pamtili njegovu vještinu i brzinu potezanja revolvera iz navlake.Neki su ga znali i kao vrlo odlučnog i opasnog čovjeka koji nije trpio uvrede na svoj račun. U to su se mogli uvjeriti mnogi koji su ga pokušali vrijeđati ili ponižavati.Zbog toga su ga Clive Williams i Jack Perrv bez mnogo kolebanja izabrali za vođu i pažljivo ga slušali kako iznosi plan puta. Upravo kad je Joe završio, s praga se začuo Helenin glas:- Dođi ovamo, tata!- O čemu je riječ, kćerko? - odazove se Jack Perrv ustajući.- Neki jahač. Izgleda da dolazi k nama.

- Jesi li sigurna da je samo jedan? - trgnuo se Clive Williams. - Nema ih više? Možda su Indijanci?- Doista je samo jedan i dolazi s južne strane.Trojica muškaraca su uzela puške i izašla pred kuću. Promatrali su usamljenog jahača koji im se brzo približavao. Vidjelo se da nije štedio konja. Već nakon nekoliko minuta ugledali su visokog i snažnog čovjeka, upadljive, crne brade.- Iza njega nema Indijanaca -javio se Joe Baklev. - Tko zrm tko je on i što traži ovdje? Jack, poznaješ li ga?- Rekao bih da j,;n nikuda nisam vidio -~ odgovori IVrrv. - Uostalom, pihVIuijmo. I Inkom t5o Nikli, pa ćemo od njega (*ulJ ono ftto iiiih zanima.Nm izglnd Iroin, tmurni čovjek je diijiiliim n ilvorir'it.o i polako ujahao, l'iir'mo Imjci, '/nntižoljno ih promatra-(3 DKSI'KItADO • FDMKHN«) l'UOLIHTNt I 1ZDAN.IK- Tko si ti, strance? - upita Joe Baklev, pažljivo promatrajući prido-šlicu u kaubojskom odijelu, dobro naoružanog. Nije mu se svidjelo što je neznanac zamalo uništio konja, jašući očito brzo i bez odmora, iako je djelovao dobroćudno.- Zovem se Mark. Mark Hidell.- Postoji li neki poseban razlog zbog kojega si dojahao ovamo?- Trenutno bježim od Komanča. Napustili su sela namazani ratnim bojama. A kad Komanči iskopaju ratnu sjekiru treba biti oprezan, ako hoćeš ostati živ. Dok sam jahao, nekoliko puta naišao sam na njihove tragove. Zato sam toliko tjerao konja i poželio društvo.- Cime se baviš?- Uglavnom ne biram posao. Prilično se razumijem u poslove oko stoke.- U kojemu smjeru jašeš?- Pošao sam na sjever. Tamo je mnogo sigurnije.- Izgleda da si našao društvo, Mark. Po tebi se vidi da si umoran. Odvedi konja u koral i skini mu sedlo pa se dođi odmoriti.- Odmor je i meni i mom konju doista potreban - kimnu Hidell.Odveo je konja u koral i rasedlao ga, a ostali su se vratili u kuću, razmišljajući o njemu. Umirivalo ih je to što je pridošlica izgleda doista bio sam.Desetak minuta kasnije Mark Hi-dell, umiven i opranih ruku, pridružio im se za stolom u kući.

Da budem iskren, nadao sam se dn (in u ovim predjelima naići na neki rnnč gdje ću se malo okrijepiti - rekao je. - Mogu vam reći da sam vrlo zadovoljan što nisam pogriješio.l)n te upoznam s društvom, M«rk, Ju sam Joe Baklev, negdje meznaju i kao Texas Joe. Ovo je moj prijatelj i partner, Clive Williams.Zatim je došljaku predstavio vlasnika imanja i njegovu kćerku koja je upravo kuhala kavu.Mark Hidell je šutke kimnuo y,h\ vom svakome čije je ime i prezime Joe Bakley spomenuo.Pažljivi promatrač mogao je primi jetiti da ga je Jack Perrv promatrao pomalo sumnjičavo, isto onako kao što je u početku promatrao Joea i Cli-vea. Uostalom, u to doba to nije bilo ništa neobično jer je od svakog nepoznatog čovjeka prijetila opasnost i mnogi su svoju neopreznost platili glavom.Joe Baklev je primijetio kako Jack Perrv sumnjičavo promatrao Marka Hidella. Perrv izgleda nikome ne vjeruje, pomislio je i bio je u pravu. Sigurno je u prošlosti imao neugodna iskustva s nekim ljudima, ali to je njegova stvar, zaključio je.- Što sada namjeravaš, Mark? Vjerojatno imaš neki plan o tome kuda ćeš i od čega ćeš živjeti - upitao je.- Oko mene nema nikakvih tajni, ljudi! - nasmije se Hidell pijući vruću kavu. - Već sam vam rekao, jašem sa zapada na sjever. Trenutno mije najvažnije da se što više udaljim od Komanča a kasnije ću vidjeti što ću. U početku sam htio ostati ovdje, u ovim krajevima, i na nekom rancu se zaposliti kao kauboj ali su mi Komanči poremetili planove. Ne ostaje mi se u njihovoj blizini. Možda bih ostao samo kratko vrijeme dok se dobro ne odmorim i ne pripremim za naporan put koji me očekuje. Za to vrijeme mogao bih platiti hranu i spavanje ili to odraditi na neki način.- Clive i ja smo u sličnoj situaciji, Mark - počne objašnjavati Joe Baklev. - Slučajno smo dojahali ovamo, na ranč Jacka Perrvja. I mi ovdje ka-DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 7

nimo ostati samo nekoliko dana, dok sve ne pripremimo za odlazak na dugo i opasno putovanje.- Dogovorili smo se da otkupimo Perrvjevu stoku, daje skupimo i otjeramo na Istok, gdje bismo za nju mogli dobiti mnogo više novca - kratko objasni Clive Williams.- Točno! - potvrdi Jack Perry. - I meni je već dosta Zapada i ovoga što se ovdje događa. Niti ja ne želim ostati ovdje, osobito sada kad su Ko-manči stavili ratne boje i iskopali ratnu sjekiru. Posebno moram otići zbog toga što imam kćer.- Ako nemaš posebnih planova, Mark, možeš nam se pridružiti - počne Joe Baklev. - Trebaju nam kau-boji, goniči stoke. Na taj bi način ubio dvije muhe jednim udarcem. Ja-hao bi na sjever u društvu, što je svakako sigurnije a i zaradio bih nešto novca. Sto nas je više to bolje, Mark, osobito zbog ratobornih Komanča ali i ne samo zbog njih. Mnogi opasni ljudi, razbojnici i ubojioe, možeš sresti na Zapadu. Što nas bude više, teže će se odlučiti da nas napadnu.- Koliko imate goveda? - postavi Mark Hidell prvo konkretno pitanje.- Oko osamsto grla, ne znam točno - odgovori Jack Perry. - Prebrojit ćemo ih kad ih sve pronađemo i prikupimo.Hidell ih je pažljivo promatrao.- Vas trojica, a osamsto grla. Izgleda da su vam doista potrebni kaubo-ji! - rekao je.- Nismo baš u tako teškoj situaciji jer se jahači uvijek mogu pronaći -reče Joe Baklev koji je pomislio da ih Hidell želi ucjenjivati da mu što više plate. - Izlaz se uvijek može naći.' Ako ti ne budeš tjerao krdo s nama, tjerat ćo ga netko drugi. Naravno, to sam ti već rekao, nitko od tebe ne1 raži da radiš besplatno.Hidell je šutio, razmišljajući što i kako bi odgovorio. Izgledao je neodlučno. Društvo mu je bilo neophodno, radi vlastite sigurnosti, a zbog nečega kao da se kolebao bi li im se pri-družio ili ne.- U takvoj sam situaciji da ne mogu birati! - napokon je odlučio. - Čak bih mogao reći da mi vaša ponuda savršeno odgovara. S vama ću doista biti sigurniji.- Onda je sve dogovoreno! - odah-nu Joe Baklev. - Svoju zaradu ćeš dobiti poslije obavljenog posla. Visina zarade ovisit će o cijeni koju ćemo za stoku dobiti u Wichiti. U svakom slučaju pošteno ćemo ti platiti i nećeš imati razloga biti nezadovoljan!

- završio je.- Trebam li još nešto znati o tom poslu? - Hidell je podigao svoje guste obrve.- Vođa puta sam ja, a moj zamjenik je Clive. To je sve.- Jasno, Joe! - kimnu Hidell. - Da budem iskren, sve ovo je za mene ispalo bolje nego što sam se nadao. U vašem društvu osjećat ću se sigurnije, a i vi u mom. Kad počinjemo sakupljati stoku?- Već sutra, što prije odemo odavde to bolje! - reče Jack Perry. - Zato i mislim da bi bilo najbolje da što prije odemo na spavanje kako bismo sutra rano ustali i radili.Tako su i napravili.IIIPosao nije bio lak ali su ipak brzo napredovali, najviše zahvaljujući tome što je velika većina stoke stalno pasla uz potok, jer je tu trava bila najsočnija.H DUSPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEljudi su radili punom snagom, že-li'ći Sto prije završiti taj mukotrpni pomni i otputovati.I lelen ih je opskrbljivala hranom i vodom. Ispostavilo se da je ona i odlična kuharica i svi su zbog toga bili zadovoljni. Bilo im je jasno da će i ona na putu za Wichitu dati puni doprinos, jer je i odlično jahala i bacala laso, a bila je dobra i s puškom što se u ta teška i opasna vremena osobito cijenilo.Svemu tome u vezi djevojke, najviše se radovao Clive Williams. Često ju je promatrao dok je obavljala razne poslove. Uvijek kad je imao vremena razgovarao je s njom, a ona je zapažala njegovu pažnju koja joj je bila ugodna.Godila joj je njegova susretljivost, a i ona se u razgovoru najčešće obraćala upravo njemu. Zato su već poslije dva dana postali odlični prijatelji koji se dobro razumiju.To su primjećivali i ostali, ali nikome to nije smetalo. Njihov odnos davao je vedrinu i optimizam cijelom njihovom opasnom pothvatu.Posao na skupljanju stoke dobro je napredovao i zato što ih Komanči posljednjih dana nisu uznemirivali. I pored toga oni su neprekidno bilo vrlo oprezni i stalno su se kretali dobro naoružani, spremni da napad Komanča dočekaju olovom.Na kraju drugoga dana sakupili su petsto grla stoke.Zbog toga su bili vrlo zadovoljni.A trećega dana ujutro, kad su se okupili oko doručka, utvrdili

su da .Joe Bakle:y nije s njima. Pitali su se kinin jii njihov vođa mogao odjahati ini' mu u I vrdili da nema niti njegovoga konju- Ziuifl li nešto o njegovom odla-nktit UiuhoUl Hto prijatelji? - upita Jtiok l'tti'ry Cllvoa Williamsa.Clive slegnu ramenima.- Doista ne znam. Ništa mi nije rekao, a nije mu običaj odjahati i nikome se ne javiti.- Čim je uzeo konja, nije nigdje u blizini.- To ne mora značiti ništa loše, Jack! - Clive je pokušavao smiriti domaćina. - Sigurno je imao dobar razlog da tako naglo odjaše.- Mogao nas je obavijestiti o svom odlasku! - još je uvijek nepovjerljivo gunđao Jack Perry.- Možda je iznenada morao krenuti, a mi smo još spavali pa nas nije htio buditi. Vratit će se on, ne trebamo brinuti zbog njegovoga odlaska -umirivao ih je Clive Williams. - Poznajem ga i znam daje pošten čovjek i siguran sam da nas ne bi ostavio bez svoje pomoći sada, kad smo najveći dio posla prije puta na sjever već obavili.- Što da sada radimo? - upita Mark Hidell koji je dotad šutio.- Nastavit ćemo raditi iako Joe nije ovdje. Ako ćemo imati sreće, danas bismo mogli završiti poslove sakupljanja stoke, a trebamo popraviti kola i pripremiti ih za dug put - odgovori Clive.- To je dobra ideja - podrži ga Jack Perry. - Ne smijemo gubiti vrijeme ako želimo otići odavde prije nego nas posjete Komanči.Nitko se nije bunio i pola sata kasnije svi su radili što su bolje mogli.Joe Bakley se te noći probudio rano, prije zore i tiho ustao, trudeći se da bude što tiši kako ne bi još nekoga probudio. Isto tako tiho izveo je konja iz korala iza kuće, osedlao ga i odveo dalje u šumu pa tek tada uzja-hao.Jahao je prema Tirdvilleu, gradiću koji je od ranca Jacka Perrvja bio udaljen oko tridesetak kilometara.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 9

lil'ilvill" .liM'll Mitkln.vjil nije lim |imI|iiiiiii nepoznat. Mio je u njemu |HijM nekoliko godina. Znao je da u lom tipično teksaškom gradiću uvijek ima ljudi koji traže posao a znaju julinl.i, rade oko stoke i znaju pucati. A upravo takvi su mu bili potrebni.Ujahao je u glavnu ulicu Tirdvil-lea, prekrivenu debelim slojem žute prašine, oko devet sati prije podneva. Sunce je već pripeklo i postalo je toplo. I Joe Baklev i njegov konj bili su već prilično umorni.Prvo je konja odveo u staju i predao ga konjušaru, zahtijevajući da ga dobro istimari, napoji i nahrani. Poslije toga je odšetao u salun "Potkovicu", u kojemu je već bio.Znao je da se u "Potkovici" okupljaju kauboji, rančeri, kockari i besposleni ljudi koji očekuju da će ih tu pronaći netko kome je potrebna radna snaga. Baklev se nadao da će među ljudima u "Potkovici" pronaći ljude kakvi su mu potrebni, one koji znaju raditi oko stoke i služiti se revolverom i puškom, a žele napustiti južni Texas i otići do Wichite, daleko od Komanča i njihove iskopane ratne sjekire.A znao je i to da u južnom Texasu nije lako doći do posla, pa je i s tim računao.Ispred saluna malo je zastao i šeširom s odijela pokušao ukloniti prašinu, a zatim je vratio svoj "stetson" na glavu i ušao.Unutra je bilo prohladno i polum-račno, za razliku od toplote i jarke svjetlosti sunca vani. Glavna prostorija saluna bila je dugačka oko dvadesetak metara i široka desetak. S desne strane nalazio se dugačak drveni šank, a ispred njega, na podu, bila je metalna šipka za noge. Za većinom »(.olova već su sjedili ljudi, pušeći i razgovarajući, povremeno otpijajućigljnje vlMkijn iz, rnttn na Ntolovima ispred njih.Joe Baklev priđe Sanku i nanloni se laktovima na njega. Od mršavoga barmena bubuljičavog lica zatražio je pivo i odmah otpio nekoliko gutljaja jer je bio žedan, a zatim se upola ok-renuo prema prostoriji iza svojih leđa i pažljivije pogledao goste.Ljudi su bili različite starosti i različito odjeveni, ali jedno je svima bilo zajedničko. Svi su bili naoružani, isto kao i on. U navlakama ispod pojasa nosili su po jedan ili dva revolvera.Baklevja to nije začudilo jer je i on u navlaci imao "colt 45", revolver od kojega se odvajao samo kad je odlazio spavati, a

ponekad čak ni tada, ovisno o tome u kakvom se društvu na-lazio.Zbog toga su ga mnogi smatrali i nazivali revolverašem, protiv čega se nije bunio jer mu je to na neki način i odgovaralo. Bilo je poznato da on vrlo brzo povlači svoj "colt" i da precizno puca, iako je revolver potezao samo u situacijama kad doista nije imao drugoga izbora, kad je na to bio prisiljen, najčešće u samoobrani.Promatrajući ljude u salunu pogled mu se duže zadržao na čovjeku koji je sjedio sam za stolom uvkutu velike, zadimljene prostorije. Činilo mu se da taj usamljenik ni na koga nije obraćao pažnju, da je zabavljen nekim svojim mislima. I on je, također, pio pivo.Sve je na čovjeku bilo osrednje. Od godina, kojih je imao oko trideset i pet, do kose i odijela, koje je bilo mješavina kaubojskog i europskog. Bio je i srednjega rasta i srednje razvijen, ni mršav niti debeo. Neupadljivi čovjek u svakom pogledu. Jedino što je Joe na njemu zapazio bile su njegove žive, inteligentne oči i njegov nemiran pogled koji je stalno vrludao, kaoIO DKSPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEna ulju. Joe Baklev je zbog nečega bio siguran da taj neupadljivi čovjek koji je djelovao nezainteresirano za sve što se oko njega događa, zapravo pažljivo motri na sve i sve zapaža, da je spreman reagirati u djeliću sekunde ako zaključi da je to potrebno.Nitko nije ni ušao niti izašao iz saluna, a da ga taj neupadljivi čovjek nije pažljivo osmotrio, iako se trudio da se njegovo zanimanje ne primijeti. Primijetio je i Joea kako ulazi i prilazi šanku i nije ga više ispuštao iz vida.Joe Baklev je to, naravno, također zapazio, ali je odlučio da na stran-čevu zainteresiranost ne obraća pozornost. Razmišljao je na koji bi način započeo razgovor s barmenom, kako bi od njega saznao ima li u gradiću nezaposlenih ljudi spremnih da rade kao goniči stoke na sjever, u Wi-chitu.U međuvremenu, barmen je sve češće punio čaše i raznosio piće. Narudžbe su stizale sa svih strana, neki gosti su već previše popili, razgovori su postajali sve glasniji.Osobito su bila glasna trojica kau-boja koji su sjedili za stolom u sredini prostorije, zbog čega su bili još upad-ljiviji. Bučno su raspravljali, očito već pijani.

Okretali su se prema šanku, neprekidno dozivajući barmena da im donese još viskija i piva. Joe ih je zapazio ali ga nisu zanimali.Upravo kad je barmen Joeu dodao drugu čašu piva, jedan od trojice bučnih kauboja, crvenokosi div izraženih mišića i širokih ramena, naglo ustane sa stolca, priđe šanku i stane pokraj Joea, pred kojim je na šanku stajala puna čaša hladnog piva.Neprijateljski je pogledao Joea koji ga je mirno gledao, očekujući što će crvenokosi poduzeti.- Služiš si.rance ti moji prijatelji i ja čekamo piće već pola Hala! viknu crvenokosi uplašenom harinenu, Zar ja, Morgh H.i^hl, da dobijem |in;e poslije prijavili slranacit?- Odmah, Morali, ndmiili! iifcui bano reče uplašeni barinen, Kvn, već točim tebi i l.vojim prijateljima- Propalice ne ino^u ilohili pjrn prije Morgha Rigbl.n! viknu crvenu kosi i namjerno sruši -loevu čašu |>ivn sa šanka.Pivo se cijedilo ni/, Joevu koAulju, a čaša se razbila.U salunu nastanu tišina.Joe shvati da ga crvenokosi /.eh izazvati. No, on mirno otrese kii|>l,|i< ■ piva s košulje, kao da s<> ništa nije il> godilo i reče zbunjenom barnienii- Molim vas, dajte ini đruj^o pivu' uljudno je zatražio, kao da ne nula > u nekom otmjenom lokalu u Mi'eđiftln neke europske prijestolnici', a ne u salunu malog, prašnjavog grada u ju žnom Texasu.Jedino oni koji su ga dobro pozna vali mogli su zamijetiti da su inu pla vosive oči postale za nijansu oštrije, a glas hladniji, ali u salunu, na žaloul. nije bilo onih koji su bolje poznavali Joea Baklevja.Barmen se u neprilici pomaknu kako bi ponovno napunio čašu pivom, očito se kolebajući koga bi prvo |><> služio.- Pazi što radiš, bubuljičavi! upn zori ga crvenokosi. - Za njee.a nvil|e više nema pića! On odlazi, odmah ml laži!Okrenuo se prema Joeii i Miiafciui ga gurnuo.- Odlaziš, je li, sl.ranre? Odjednom ti se strašno žuri!Joe Baklev duboko uzdahnu, klin čovjek koji su miri sa Hiidiiiiioiii t hullt, odjednom, kno daju (<lui|ilo<lirm>, dl jevom rukom jis miažim udiiiiu ufvmDESPERADO • POSEBNO PROLJETNO |/J)AN.II! 11

nokosog u trbuh, a kad se ogromni čovjek od iznenadnog udarca presa-vio u struku, Joe ga podigne na noge i koljenom snažno odozdol udari u lice.Udarac je bio toliko jak da se u tišini saluna jasno čulo kako se lomi čeljust.Od siline udarca tijelo crvenokosog se ispravi, a Joe Baklev to iskoristi da zada i posljednji udarac. Njegova noga ponovno se podigne i udarac vrhom čizme pogodi crvenokosog napadača u osjetljivo mjesto među nogama.Crvenokosi čovjek padne na prljavi pod saluna "Potkovica" i ostane nepomično ležati.Sve se tako brzo odigralo da nitko nije stigao reagirati pa je dotadašnja borba bila poštena: jedan protiv dru-Joe udari dlanom o dlan, kao da želi očistiti ruke koje je zaprljao, zatim desnu šaku spusti na dršku svoga "colta" 45, a lijevom uzme novu čašu piva sa šanka i otpije nekoliko velikih gutljaja.Iz očiju su mu sijevale sive iskre, a po energičnom izrazu njegova lica vidjelo se da je spreman na sve.Kao da je inst'nktivno osjećao da to nije kraj njegovih neprilika toga dana.Istodobno su ustala dvojica prijatelja isprebijenoga crvenokosog i počnu prilaziti Joeu s dvije strane, držeći "coltove" u rukama.Već to je Joeu bilo dovoljno da zaključi kuko pred njim nisu fer borci, ni'jjo obične podmukle ubojice.Prišli hu inu na udaljenost od .svega nekoliko koraka i tada se zaunta-vili,NIAI, ernokoBi bradonja podmuklo h- Znaš li što si napravio, strance, time što si pretukao Morgha Righta? Potpisao si vlastitu smrtnu presudu, eto što si napravio! Bartonove ljude u ovome gradu nitko ne smije neka-žnjeno udarati!Joe je šutio, napetih živaca, i čekao nastavak.- Amose, idi sa strane i razoružaj ga! - naredi bradonja drugom napadaču. - Ako ćeš se micati, pucat ću u tebe, strance, i to bez oklijevanja! -još jednom je upozorio Joea.- Nemoj to ni pokušavati, Amose, jer bit ćeš mrtav čovjek! - upozori ga Joe. - Poći ćeš sa mnom u pakao, a možda ćemo tamo krenuti sva trojica istodobno!Amos se ukočio kao daje naišao na neki nevidljivi zid, a gosti

koji su sjedili u blizini ustanu i počnu se sklanjati s linije pucanja.Oni oprezniji, kojima je pripadao i bubuljičavi barmen, izašli su iz lokala, ne želeći riskirati.- Onda nas pokušaj ubiti, strance!- podrugljivo reče bradonja, držeći Joea na nišanu svoga "colta", tako da Joe doista nije imao nikakvih izgleda.- Hajde, baš bih želio vidjeti kako ćeš to izvesti! Ni Billy Kid, Doc Holliday i Whyath Earp zajedno na tvom mjestu ne bi imali nikakvih izgleda!- Odlazite dok ste živi! - blefirao je Joe. - Zar vam se toliko žuri u pakao?- Brojat ću to tri, a onda ćemo te Amos i ja napuniti mecima, strance!- cerio ko crnokosi bradonja. - Slušaj dobro, počinjem. Dakle, jedan... dva...- Prestani! - začula se gruba na-rudbn iza leda čovjeka koji je brojao.- U ruci držim igračku koja bljuje vrućo olovo! Hajde, obojica spustite "eoltove" i udaljite se od njih! Učinite to, prije nego što ja počnem brojati.\'i MUMI'KIIADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJESituacija se odjednom promijenila, i to bitno.Joe Bakley je neočekivano dobio saveznika.On nije mogao vidjeti čovjeka koji je to govorio, ali je bio napet do kraja i spreman iskoristiti priliku koja mu se tako iznenada ukazala.Bradonja se munjevito okrenuo. Počeo je pucati još dok se okretao, ali su to bili nasumce ispaljeni meci, bez ciljanja, i nisu pogodili onoga kojega je želio pogoditi.Kad se ponovno okrenuo i kad je napokon dobro vidio svog protivnika, ovaj pritisnu okidač "colta". Iz cijevi izleti zrno i pogodi bradatoga napadača u lice, točno u mjesto između obrva. Od siline udara zrna ispaljenog iz neposredne blizine bio je odbačen, pao je na leđa i teško se srušio na pod saluna, mrtav još prije nego što je pao.Dok se to događalo, istodobno je tekao i drugi obračun, tako da zbunjeni i uplašeni gosti saluna "Potkovica" nisu znali kuda bi prije pogledali, jer se sve događalo vrlo brzo.U trenutku kad se bradonja okretao kako bi pucao na čovjeka iza svojih leđa drugi napadač, Amos, za trenutak je pogledao u

njega. A taj trenutak bio je dovoljan strijelcu kakav je Joe Bakley da brzinom munje izvuče "colt" iz navlake i povuče oki-dač.Dva pucnja, iz dva "colta", odjeknula su u istom djeliću sekunde.Zrno iz Amosova "colta" odnese Joeu šešir s glave dok je njegov metak pogodio Amosa u lijevu stranu grudi, točno u srce i trenutno ga usmrtio.U salunu nastane žagor. Svi su govorili istodobno.Joe je tek tada imao vremena |in gledati u čovjeka koji mu je, loje lulu sasvim sigurno, spasio živol.Njegov spasitelj bio je onaj čudni, osrednji čovjek koji je clol.nil njedm sam za stolom u kutu i nemirnim |><> gledom pratio sve što se događa u na lunu, ali glumeći nezainteroHirnnoHl i ispijajući svoje pivo.Prišli su jedan drugomu, Hptmlili "coltove" u navlake i rukovali mo.- Hvala ti, prijatelju! - govorio je Joe, stežući ruku tom čovjeku ne.nin nog pogleda i brzih pokreta. - Ja Ham Joe Bakley.- Nije bilo pošteno s njihove slin ne, nisu ti ostavili nikakve izglede, zato sam se umiješao! - objasni dnijji čovjek. - Inače, ja sam Pliil Sinule ton, ali ne vjerujem da ti to ime nei-Mo znači.- Predlažem da završimo s pićem, a da zatim popijemo još po jedno, na ravno na moj račun! — osmjehnuo ne Joe.- Trenutno doista nemam nikak voga posla! - kimnu Phil Singlel.on. Pridružit ću ti se - dodao je.Sjeli su za onaj isti stol u kutu, /a kojim je dotad sjedio Phil Singlel.on. Njegova čaša piva još je uvijek bila na stolu, a Joe je svoju donio sa sanka.U salunu je sada bilo bučno i lula je gužva. Neki ljudi su, po nalogu lm buljičavog barmena, iznosili dvojicu ubijenih, dok su drugi iznijeli crvenu kosog Morgha Righta i odnijeli ga liječniku, jer je još uvijek bio u diibii koj nesvjestici, a lice mu je bilo Oiiilno nakrivljeno zbog slomljeno čel|nt<li Ljudi su pričali o maloprijiiftnlMiii uli računu i o tome kako je Mui^li KifiM jedini imao sreće, lako (''n nnUlII lrn| no unakažen, barem eo bili Hlv, (tu rili su.Bubuljičavi barmeu upi'ttvn |tf nio Philu Singlol.mm i -turu U 1 'DESPERADO • POSEBNO PROLJETNI > i

nove čaše piva, kad je u salun uletio oniži, sredovječni čovjek sa žutom zvijezdom na košulji. Imao je crne oči oštroga pogleda, a crna kosa na slje-poočicama bila mu je prosijeda.Šerif je prvo kratko razgovarao s bubuljičavim barmenom, od kojega je čuo što se dogodilo, kako je došlo do tučnjave i pucnjave i tko je sve izazvao, a zatim je polako došao do stola za kojim su sjedili Joe i Phil. Oni su ga promatrali kako im se približava.Mirno su ga dočekali. Ma kakav da je bio taj prosijedi šerif i ma za koga je radio, znali su da im ne može ništa jer se radilo o samoobrani. Bilo je previše svjedoka da bi se sve moglo predstaviti drukčije.- Ja sam Slim Seansi, šerif Tirdvil-lea - uljudno je rekao. - Ovdje su ubijena dva čovjeka. Vas dvojica ste ovdje stranci. Zanima me što imate izjaviti o obračunu u kojemu ste sudjelovali i čiji je rezultat dvostruko ubojstvo.- Sjednite, šerife, i popijte s nama piće! - pozove ga Joe Baklev, pokazujući slobodan stolac. - Pivo ili viski?- Budući da vas dvojica pijete pivo, popit ću i ja čašu piva.Bubuljičavi barmen na Joeov znak odmah donese piće.Dvojica za koje se sada kopaju grobovi izazivali su me, uperili su cijevi svojih "coltova" u mene, tražeći dit im Hii suprotstavim oružjem, što bi bilo pravo Hiimoiibojstvo. Samo su če-luili dii dodirnom dršku svoga "col-lit", im dn počnu pucati. Da mi ovaj čovjek iiiji« pomogao, sada bih sasvim »igunio i jn bio mrtav, zajedno s umnu dvojicom, koje bih, vjerojatno,UMphl pnVI'Nll NM Mobom.Nlmlu ml jo* uvijok rekli kako souvelu, ljudi- Ja sam Joe Baklev, a ovo je moj prijatelj i, vjerujem, moj budući poslovni partner, Phil Singleton.Na njegove posljednje riječi Singleton ga začuđeno pogleda ali ništa nije rekao.- Jasno mi je da je u pitanju samoobrana i da ste čisti pred zakonom, obojica! - kimnu šerif. - I barmen mi je ispričao istu priču. Ona trojica su vas provocirali, želeći vas ubiti bez ikakvoga razloga. Pretpostavljam da ih nikada prije toga niste vidjeli?- Nisam, a nije niti Phil! - potvrdi Joe za obojicu. - Navratio sam popiti hladno pivo jer mi je grlo bilo puno prašine poslije dugog

jahanja. Njima se to nije svidjelo, pokušali su me izazvati i sada za dvojicu kopaju grobove, a trećega su odnijeli kod lije-čnika, ali on nikada više neće biti onakav kakav je bio!- Trebamo li potpisati izjave, šerife? - prvi put se javio Phil Singleton otkako je šerif sjeo za njihov stol.- Potpisat ćete ih, to je obična formalnost, ima i dovoljno svjedoka koji pričaju isto! - odmahnu šerif. - Ipak, želio bih da vas dvojica što prije od-jašete iz Tirdvillea.- Zašto, šerife? - upita Phil.- Zbog vaše sigurnosti. Ovdje ste stranci pa ne znate da su dvojica ubijenih i onaj treći, teško povrijeđeni, ljudi s platnoga spiska najbogatijeg rančera i bankara u Tirdvilleu. Njegovi kauboji su istodobno i revolve-raši i jedino se na njegovom rancu ne boje Komanča, jer su jači od njih. Njegov ogroman ranč i njegova banka potpuno su sigurni. Za toga čovjeka radi i Johnnv Clarke kojega zovu i Johnnv Ubojica. Bojim se da će taj rančer i bankar, kad čuje za smrt dvojice svojih jahača i kako je nastradao treći, poslati revolveraša da vasH IH'lMPMKAnO • PO8KBNO PROLJETNO IZDANJEubije, kako bi osvetio svoje ljude. Skoro sam siguran da će to pokušati.- Čuo sam za Johnnvja Ubojicu! -nehajno kimnu glavom Joe Baklev, ali se nije mogao steći dojam da se boji tog po zlu znanog revolveraša. -A kako se zove taj moćni rančer i bankar za kojega radi Johnny Ubojica i koji vlada Tirdvilleom i okoli-com?- Jim Barton! - promrmlja šerif. -Kažem vam, zbog vas bi bilo dobro da što prije, najbolje odmah, odjašete. Jim Barton će svakako na cijeli obračun sasvim drukčije gledati. On ne smije dopustiti da ostanu nekažnjeni oni koji premlaćuju i ubijaju njegove ljude. To bi škodilo njegovom ugledu u Tirdvilleu i među rančerima u okolici. Stalno mora dokazivati da je ovdje glavni čovjek i da sve mora biti onako kako on želi.- Znači, ako Joe i ja hoćemo ostati živi, trebamo što prije otići iz Tirdvillea, šerife? - upita Phil Singleton.- Dobro ste me razumjeli! - potvrdi šerif. - Na vašem mjestu odmah bih otišao do staje, uzeo konja, osed-lao ga i odjurio prije nego što Jim Barton pošalje kaznenu ekspediciju, na čelu s Johnnvjem ubojicom.- Toliko nam se baš ne žuri! - ote-gnu Joe Baklev.- Ne brinite, šerife, odrasli smo i znamo paziti na sebe! -

potvrdi i Phil Singleton. - Javit ćemo vam se prije nego što odemo i potpisat ćemo naše izjave! - dodao je.Šerif ispije svoje pivo i ustane.- Kako hoćete, ljudi! - progunđao je, nemoćno sležući ramenima. - Samo vam pokušavam spasiti živote, a vi se ponašate tako kao da vam nije stalo do njih. Jedino opravdanje za vas je što ne znate koliko je tvrdoglav, surov i opasan Jim Barton. Bo-jim se da će, kad to budete biti prekasno da odjašete.Zatim im je kimnuo glavom i i/,it-šao iz saluna, ispraćen pogledima mi-zočnih.IVZa vrijeme jela Joe Baklev je Philu Singletonu ispričao kako je i zbog čega dojahao u taj dio Texasa, zajedno s mladim Cliveom Williamsom. Is-pričao mu je i da je u Tirdville došao zbog pronalaženja kauboja koji bi, zajedno s ostalima, tjerali krdo Jacka Perrvja na sjever, sve do Wichit.e. Priopćio mu je i sve stoje znao o Jac-ku Perrvju, njegovoj kćerki Helen, Marku Hidellu...Phil Singleton ga je strpljivo i pažljivo slušao. Samo povremeno postavljao bi neko pitanje, kada mu nešto nije bilo jasno.Joea je pomalo čudilo što njegovog novog prijatelja zanimaju i detalji o ljudima o kojima je pričao, ali nije htio o tome razmišljati.Na kraju Joe odlučio Sin^letouu postaviti konkretno pitanju:- Imaš li ti trenutno neki konkretan posao, Phile? Pretpostavljam da se razumiješ i u tjeranje stoko, pored svega ostalog?Zapravo, Joe nikako nije mogao odrediti čime se Phil Siiigleton stvarno bavi. Stoje njegov posao, pitao se. Mogao je biti kauboj, ali i profesionalni kockar, pa čak i revolvoraš. Philova zatvorenost samo je pojačavala Joeovu znatiželju.-Trenutno ne radim ništa. Odmaram se i uživam u hladnom pivu i viskiju! - osmjehnuo se Singleton. -Inače, znam radili mnoge poslove. Između ostalog, radio sam na rančevi-ma i kao kauboj, tako da znam raditiDESPEEADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 15

oko stoke. Ipak, ovamo sam dojahao nekim poslom koji s tobom nema nikakve veze. Mogu ti reći toliko da tražim jednoga čovjeka, ali nemoj me pitati ni tko je on ni zbog čega ga tražim! - pomalo tajanstveno je završio.- Naravno da te neću ispitivati o onome o čemu ne želiš govoriti, Phi-le! - odmah se izjasnio Joe. - Ono što mene zanima je bi li pristao sa mnom i ostalima iz grupe tjerati krdo goveda do Wichite? Bio bi dobro plaćen po obavljenom poslu, ovisno o cijeni koju bi u Wichiti postigli za stoku. Naravno, posao nije lak, treba prijeći stotine i tisuće kilometara, rizično je ali, ako nemaš nešto bolje...Phil Singleton je šutke razmišljao. Joe Baklev je strpljivo čekao.- Pristajem, Joe! - reče Singleton i škrto se osmjehnu, kad je do kraja popušio cigaretu. - Tvoj sam čovjek i jahat ću s tobom! Ovdje inače više nemam što tražiti!- Dogovoreno, Phile! - reče Joe, pruživši mu ruku da bi rukovanjem potvrdili dogovor.- Kakav je program za dalje? - upita Singleton.- Uzmi sobu za nas obojicu. Moramo se odmoriti. Vjerojatno ćemo tek sutra krenuti na ranč Jacka Perrvja.- Kuda ćeš ti?- Pokušat ću pronaći još jednoga jahača koji bi krenuo s nama. Trebamo tjerati oko osamsto mladih govedu. To je velik posao, Phile. Sada nas, /.ujedini u tobom, ima petoro muška-i'M't! i jednu djevojka, Perrvjeva kćer.U rudu, Joe! - kimnu Singleton. TI uli i pokuftaj pronaći još nekoga ll*t» te t.l odgovarati, a ja ću uzeti Hulili i ii nju t'Mi primijeti naše stvari. tt* liniju knmiijo potražiti?- Mislim da ću biti ovdje. Već ću smisliti neki način na koji ću se zabaviti. Ne brini za mene, odrastao sam.Joe plati račun i izađe iz saluna.Singleton završi sa svojim pićem, a onda napusti salun i obavi sve što mu je Joe rekao. Barmen mu je pomogao u tome.Kad je odnio stvari u sobu koja se nalazila na katu iznad saluna, Phil Singleton nije znao što bi radio dok se Joe Baklev ne vrati. Zato se ponovno spustio u salun koji se u međuvremenu napunio ljudima koji su se sakupili da od očevidaca čuju sve o prijepodnevnom obračunu.Kad se Phil pojavio mnogi su ga zainteresirano pogledali, kao

jednog od glavnih aktera obračuna o kojemu su pričali.Za stolom s desne strane ulaznih vrata u tijeku je bila partija pokera.Philu Singletonu bilo je dosadno.Stajao je pokraj šanka, nezadovoljan samim sobom. U Tirdvilleu nije pronašao čovjeka za kojim je već dugo tragao. Osim toga, glupo se upleo u taj sukob koji ga se ustvari uopće nije ticao ni na koji način.Stojeći pokraj šanka, dao je znak bubuljičavom barmenu da mu napuni čašu viskija. Tko zna, možda će mi upravo posao s tim Joeom Barklev-jem pomoći da pronađem onoga kojega tražim, pomislio je. Čovjeka kojega već mjesecima proganjam i čiji trag slijedim uporno kao najuporniji lovački pas.Razmišljajući, ispijao je čašu za čašom, pripaljivao cigaretu za cigaretom i poslije određenog vremena već je bio prilično pijan. No, kad je shvatio da je pijan nije prestao piti i nije se popeo u sobu, već je nastavio piti, još brže nego dotad.IM IUWJiJHAIH> • I'OHEHNO PROLJETNO IZDANJEBio je nervozan i što se Joe Baklev tako dugo ne pojavljuje, a samom mu je bilo dosadno.Nitko ga nije uznemirivao i nitko mu nije dosađivao. Ali sada, omamljen alkoholom, Phil Singleton je poželio društvo. Okrenuo se prema stolu pokraj vrata, za kojim su sjedili kockari i počeo ih pažljivo promatrati, ni sam ne znajući zašto.Već na prvi pogled moglo se vidjeti da ti ljudi igru shvaćaju vrlo ozbiljno. Taj dojam je pojačavala i hrpa papirnatog i metalnog novca na stolu.Igrači su govorili samo ono najvažnije. Najavljivali su svoje sudjelovanje u igri, povećavali ulog ili odustajali kad su imali loše karte.- Tko su oni ljudi tamo? - upitao je barmena.- Ne prilazite im, gospodine. Onaj u crnom odijelu je John Clarke, zvani Ubojica. On radi za Jima Bartona a za njega su radila i ona dvojica što ste ih vi i vaš prijatelj ubili. Opasan je i brz revolveraš.Pripiti Singleton nije bio impresioniran. Naprotiv.- Ipak ću otići do njihovoga stola i pogledati igru! - rekao je, zaplićući jezikom. - Protiv toga nitko od igrača valjda neće imati ništa protiv.- Bojim se da će biti neprilika, gospodine! - oprezno reče barmen.

Ne obazirući se na njegovo upozorenje, Phil priđe kockarima i stane pokraj stolcana kojemu je sjedio John Clarke. Čak je i čašu spustio na stol, pokraj revolveraševe čaše.- Nadam se da vam neće smetati -rekao je.U crno odjeveni revolveraš i dalje mu nije posvećivao nikakvu pozornost. Na njegovom licu nije bilo nikakvoga izraza. Gledao je u svoje kttrtc i nije se micao.Pijani Singleton se nagnu, pogleda njegove karte i u općoj tišini, zaplićući jezikom, počne komentirati:- Ja bih zamijenio dvije karte! - rekao je.John Clarke i dalje ostane šutljiv i, barem prividno, miran.No, nešto kasnije, progovorio je:- Neki pijani tvor savjetuje mi što da radim! Meni, Johnu Clarkou! Upozorite ga da se udalji, inače ću ga ja udaljiti!- Johne, hoćeš li kartati ili se tući, odluči sam! - upozori ga jedan od ljudi za stolom. - Ne možeš istodobno raditi i jedno i drugo.- Ja nisam tvor! - mrmljao je Singleton, crvenoga lica od alkohola. -Ja nisam nikakav prokleti tvor!John Clarke iznenada podigne Sin-gletonovu čašu i jednim pokretom izlije sav viski u njegovo lice. Ovaj napravi korak natrag, rukavom obriše viski s lica, a zatim iznenada zamah-nu i snažno ošamari Clarkea. Od snažnoga udarca Clarke je skoro pao sa stolca, ali se brzo pribrao i skočio, s "coltom" u ruci.- Potezi, kopile! - povikao je, blijedoga lica i s ubilačkim sjajem u očima. - Potegni i umri!I on i ostali u salunu promatrali su Phila Singletona s neskrivenim čuđenjem. Jer, Singleton se glasno smijao, kao da je čuo dobru šalu.- Nećeš valjda pucati u nenaoružanog čovjeka!? - zamuckivao je, odo-bljalog jezika. - Iako radiš za najmoćnijeg čovjeka u Tirdvilleu i okolici, i po njegovom nalogu ubijaš ljude, ipak ne smiješ pucati u čovjeku buss oružja! Ni Jim Barton poslije toga no bi te mogao zaštititi! To bi bilo obično, hladnokrvno ubojstvo, a ovdje, u Texasu, ubojice još uvijek vješaju!- Ubit ću te s oružjem ili bez oružja! - siktao je John Clarke. - UohUi-DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO J/DANJE 17

lom, čekam te za deset minuta na ulici ispred saluna. Dotle, idi u svoju sobu i donesi revolver!Zatim se okrenuo prema trojici ljudi koji su sjedili za istim stolom.- Možemo nastaviti partiju, gospodo. Imamo vremena za još jedno dijeljenje prije nego što izađem, obavim mali posao i odmah se vratim! - hladnokrvno je rekao.- Idem odmah po "colt"! - pro-mumlja Singleton i teturajući krene prema stubama.U salonu se začulo nezadovoljno gunđanje. Ljudima je bilo jasno da se priprema hladnokrvno ubojstvo jer je bilo očito da je Singleton bio toliko pijan da protiv trijeznog i brzog Joh-na Clarkea nema nikakvih šansi.Singleton se teškom mukom popeo na kat, držeći se za rukohvat, otvorio vrata sobe i naglo ušao unutra, zamalo se srušivši.Pokraj prozora je stajao zabrinuti Joe Baklev i gledao na ulicu.- Nisi pronašao ljude? - promrmlja Singleton, trudeći se da što manje zamuckuje.- Nisam našao ljude kojima bih mogao vjerovati! - potvrdi Joe Baklev. - Nije mi ni žao. Nas petorica ćemo uspjeti nekako otjerati stoku do Wichite. Ti si bio dolje, u salunu, je li? Ušao sam kroz sporedan ulaz, iz dvorišta, pa te nisam vidio.Singleton mu ništa ne odgovori. 1 lototurao se do vješalice i uzeo svoj opa.sač s revolverom.Idem ubiti tog kurvinog sina! teškom mukom je govorio, tako da ga j<< Joe Baklev jedva razumio. - On je nitmi rekao da sam tvor!...lli'j, Nl.uni! - zaustavi ga Baklev. 0 floinu novoriA, dovraga!? - upit.uo* tiliMii... ld<iin ga ubiti...- Koga, Phile? Hoću znati, partneri smo i veliki sam ti dužnik! Hoću znati što se događa!- Ne treba... Meni ne treba pomoć!... Idem ubiti Johna Clarkea!... Ošamario sam ga... Čeka me dolje, na ulici, ispred saluna...- U stanju u kojemu se sada nalaziš, Phile, nemaš nikakvih izgleda da nešto učiniš protiv Johna ubojice! -upozori ga Joe Baklev. - Nikakve, razumiješ li, nikakve! Gledao sam ga kako puca. I da si trijezan bio bi brži od tebe, a pijanog će te ubiti prije nego što dodirneš dršku svoga "col-ta"!

- Ostavi me i pusti da prođem! Neću da me Clarke čeka i da pomisli da sam kukavica! - počeo je vikati sve pijaniji Singleton.Joe Baklev tek tada shvati koliko je njegov novi prijatelj pijan. Prišao mu je i iznenada ga šakom udario u bradu, a kad se Singleton zanio, prihvatio ga je da ne padne i spustio na krevet.Zatim izađe iz sobe i za sobom za svaki slučaj zaključa vrata, iako je bio siguran da se Singleton neće uskoro osvijestiti.Brzo je prošao kroz salun koji je bio skoro prazan jer su svi izašli na ulicu kako bi prisustvovali revolve-raškom obračunu.Joe Baklev je ugledao Johna Clarkea čim je izašao na drvenu verandu ispred saluna. Stajao je na sredini ulice i pufiio, očito He dosađujući, jer je i njemu bilo jasno da mu u nadolazećem obračunu ne prijeti nikakva opasnost.Kad He Joe Baklev pojavio iznenađeno gn jo pogledao.- Nisam tebe očekivao nego tvog prijatelja! - rekao je. - Zašto ne izlazi? Uplašio se?IH DKMI'KIIADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE- On spava! - spokojno reče Joe Baklev i to glasno, tako da su mogli čuti i znatiželjnici koji su se okupili i slušali njihov razgovor. - Hoćeš li pucati u čovjeka koji je toliko pijan daje pao i zaspao čim je ugledao krevet? Možda jedino takve i možeš ubiti, Clarke? Ovakve kao ja svakako ne bi mogao, jer ovakvi bi ubili tebe!- O čemu to govoriš, dovraga? -prasnu Clarke. - Idi i pozovi tog kurvinog sina inače ću doista otići po njega, dovući ga na ulicu i ubiti ovdje, pred svima, kao šugavoga psa, što je i zaslužio!- Nikoga ti nećeš ubiti! - pod-smjehnuo mu se Joe Baklev istim, spokojnim glasom. - Nećeš ubiti nikoga, ali ćeš biti ubijen! Došao sam ovamo zamijeniti svoga prijatelja, Clarke! Došao sam te ubiti, na pošteniji način nego što si ti njega želio ubiti!Revolveraš duboko uzdahnu.- Zar ti se toliko žuri umrijeti, čovječe? Zar ne znaš tko sam ja?- Uskoro ćeš biti samo grob, s križem na kojemu će biti ispisano tvoje ime! - izazivao ga je Joe Baklev.- U redu, ako ti se baš toliko žuri umrijeti! - slegnu ramenima Clarke, kao da se miri sa sudbinom. - Hajde, siđi s verande i zauzmi mjesto na ulici. Neka ti prašina ne smeta, ionako ćeš uskoro ležati u njoj!

Joe Baklev polako siđe niz tri drvene stube. Sada više nije bio na verandi nego na prašnjavoj glavnoj ulici Tirdvillea.Došetao je do sredine ulice, licem okrenutim prema Clarkeu.- Potezi! - doviknu mu Clarke. -Karte me čekaju na stolu! Trebam završiti partiju!- Ovo je tvoja posljednja partija, Clarke! - izazivao ga je Joe Baklev. -It'lpilHIIo i/uailSljedeću partiju igrnl. nvi m vni/imn u paklu!Znatiželjnici na vhiuhIi niipolo mu pratili svaku izgovorenu riječ i hviiIu njihov pokret.Clarke je nosio đvii nisko na revolvera. Ruke- su inu bi njih, prstima je skoro đođirivnuIznenada je, munjevitom brzinom, zgrabio revolvere i potegnuo ili. Hl i gao je izvući oba, čak i pripuenli, luni gaje pogodio prvi Bakleyjev iiinl.nk, i to po sredini prsa. Na licu mu se po javio izraz beskrajnog iznenađenja Stigao je ispaliti još dva metka ali oni su samo podigli male oblačke prašine na ulici dok je drugi metak Joen Itnk leyja pogodio revolveraša u lice i obo rio ga na leđa, gdje je ostao nnponu čno ležati, još uvijek stežući drške "coltova" mrtvim šakama.Bakley makinalno iz opasne; i i/vadi dva nova metka i ugura ih u spremište "colta", umjesto ispaljenih, a zatim se okrene prema znatiželjnici ma.- Je li obračun bio pošten? - povi-kao je. - Ima li netko primjedbi?Nitko mu nije odgovorio.Iz grupe se izdvoji šerif Slim Scnn si. Prišao je Baklevju i zagledao se u njega, kao da ga prvi puta vidi.- Obračun je bio pošten! - rekno je glasno, tako da su ga mogli čuti i Iju di na verandi. - Jasno sam vidio da ste ga pustili da prvi potegne hviijc "coltove", pa ste tek onda pucali.Joe Bakley napokon spusti hvoj "colt" u navlaci.- Da ga nisam ubio, on bi ubio mog prijatelja Singletona koji je toliku pijan da je jedva stajao i koji jt> /impim čim je ušao u sobu! - objimnlo jt< Hitri-fu.- Volio bih imati prijatniju kuji bi to učinio za mene! - progundit ftei ilDESPERADO • POSEBNO PRO1J10TNO IZDAN.IK H»

- Ako nemate nikoga tko će platiti pokop za Clarkea, ja ću to učiniti -reče Joe Baklev.- U njegovim džepovima svakako ima dosta novca! - objasni šerif. - Na taj način mrtvac će sam platiti svoju sahranu. To je uobičajena .praksa ovdje, u Tirdvilleu, Baklev. Sto vi sada kanite?- Odjahati na ranč Jacka Perrvja. Nisam im se javio kad sam polazio i vjerojatno se pitaju gdje sam.- I ja mislim da trebate to učiniti, Baklev. Clarkov moćni poslodavac vjerojatno će poslati svoje ljude da osvete Clarka, a ja više ne želim pucnjavu u Tirdvilleu. Ovdje ste samo pola dana a već su trojica mrtvi, a jedan je doživotno unakažen. Uzjašite konja i idite, Baklev. Borba je bila poštena i nema nikakvoga razloga da vas zadržim!- Singleton je toliko pijan da ne vjerujem da će moći jahati. Past će iz sedla. Zar ne bismo mogli ostati do jutra, da se on naspava?- Ne! Morate odmah odjahati! S Bartonovog ranca već je svakako krenula kaznena ekspedicija ovamo, u Tirdville! Probudi svog prijatelja, prebaci ga preko sedla i odlazite, obojica! Kažem ti, neću više pucnjave u Tirdvilleu!Baklev uzdahnu, a zatim se okrene, vrat,i u sobu, probudi Singletona polijevajući ga hladnom vodom, plati sobu i odvuče Singletona do staje. Sam je osedlao oba konja, Singletona stavio u sedlo jednoga i vezao ga da ne padne, a zatim i sam skočio u sedlo. Jahao je prvi, držeći za uzde Sin-gletonovu konja.Clive Williams je ostao na verandi i kad su svi ostali, umorni od napornoga posla toga dana otišli u sobu i legli spavati. Brinulo ga je što se Joe Baklev još ne vraća.Clive je dobro pretpostavio da je Joe odjahao u Tirdville da pokuša angažirati još ljudi. Uostalom, Joe mu je to još ranije spomenuo, a Clive je u Joea imao povjerenja.Upravo je popušio cigaretu i spremao se ući u kuću kad je začuo topot konjskih kopita, a odmah zatim iza zavoja su se pojavila dvojica jahača. Zahvaljujući mjesečini Clive je u prvo-me prepoznao Joea Baklevja dok mu je lice drugog čovjeka bilo nepoznato.Jahači sjahaše kod potoka kako bi sprali prašinu s lica, pa tek onda priđu Cliveu.- Bio si u Tirdvilleu, je li? - upita on.

- Da! - umorno potvrdi Joe Baklev. - Još prije smo govorili o tome da nas je premalo da tjeramo osamsto goveda. Jutros sam se vrlo rano probudio i odlučio odmah otići u Tirdville. Nadao sam se da ću tamo pronaći ljude kakvi su nam potrebni. Je li ovdje bilo sve u redu?- Da - potvrdi Clive Williams. - Jedino smo bili zabrinuti zbog tebe i pitali smo se zašto si tako iznenada odjahao, a da se nikome nisi javio. Ostalima sam objasnio da si svakako imao dobar razlog za to.- U svakom slučaju, uspio sam u onome što sam kanio. Doveo sam novog čovjeka koji će jahati s nama. Ru-kuj se s njim, Clivo. Zove se Phil Singleton, trenutno je bez posla, zna razne poslove, radio je i oko stoke, a meni je u Tirdvilleu spasio život. O tome ću ti kasnije pričati.Clive i Singleton su se rukovali, a tada su iz kuće izašli i ostali, privučeni glasnim razgovorom i frktanjem konja.Joe Baklcv predstavi Singletonu sve svoje ljude. Helen je predstavio kao odrješitu i pametnu djevojku, tako da je pocrvenjela.20 DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEOdmah se povukla u kuću, a muškarci prvo popuše još po cigaretu pa i oni učine isto.Sljedećega jutra rano su se probudili i doručkovali, a odmah zatim napravili plan za taj dan.- Helen, ti pođi s Philom i pokaži mu gdje sakupljamo goveda - obratio se Joe Baklev djevojci. - Onda odja-šite na drugu stranu kanjona i dotjerajte odande preostala grla.Crnokosa djevojka kimnu glavom i odmah ode pripremiti konja za jahanje.- Clive, ti daj Singletonu svu potrebnu opremu. Jack, ti idi s Markom, pregledajte kola i popravite ih, ako je na njima nešto pokvareno. Clive i ja ćemo sakupljati stoku i obavljati sve druge poslove, da prije večeri napravimo što više.Svi su kimnuli glavom i odmah se razišli. Ostao je jedino Clive Williams.- U gradu smo imali neprilika, ali s te strane našem poslu ne prijeti nikakva opasnost - počne Joe Baklev. -Ali opasnost nam prijeti s druge strane.- Komanči, je li?- Da! Singleton i ja smo, dok smo jahali ovamo, na pojedinim mjestima jasno vidjeli njihove tragove. Nepotkovani konji i

jahači u mokasinama.- Neprekidno sam se bojao da će se to dogoditi.- To još nije sve, Clive. U jednom trenutku u daljini sam prijetio trojicu Komanča. Imali su ratne boje na licima. Nisam ni skrenuo pozornost Singletonu na njih. Bio je pijan i nisam bio siguran kako će reagirati. Nisam mislio da će se uplašiti nego da će napraviti nešto nepromišljeno, recimo pucati na njih. Siguran sam da on nije kukavica i da je spretan s oružjem.- Utoliko bolje za sve nas. Dobar borac u ovim krajevima uvijek dobro dođe. Da i ne govorim o opasnostima koje nas očekuju na putu na koji se spremamo krenuti.- Koliko je grla do sada skupljeno?- Oko sedamsto, možda nešto više. Nismo imali vremena prebrojiti ili točno. Ako se potrudimo, tijekom današnjega dana mogli bismo završili s tim poslom.- Što ti misliš, ima li nas sada sa Singletonom dovoljno za tjeranje stoke do Wichite?- Posla će biti mnogo, tjerao si stoku i znaš kakav je to posao, Joe! Morat ćemo raditi od jutra do mraka, uključujući i Helen. Ako usput ne bude velikih neprilika, uspjet ćemo!- Siguran sam da ćemo uspjeti! -izjasni se Joe Baklev.- Ja nisam siguran, ali se nadam! -bio je oprezniji Clive. - Uostalom, to je ono što smo kanili napraviti. Sada ne možemo natrag kada bismo i žo-ljeli.- Slažem se s tobom i zadovoljan sam. Ipak, i ti i ja moramo pripaziti na ljude koji su oko nas i s kojima ćemo poći na taj dugačak i opasan put. Tko zna tko su oni i kakvi hu doista?Clive ozbiljno kimnu glavom jer je i on razmišljao na isti način.Pred smiraj dana vratili su se -liick Perry i Mark Hidell. Bili su /.adovolj ni i raspoloženi. Bilo je očilo da mu uspjeli osposobiti Perrvjeva kola i do bro ih pripremiti za dugačak put do Wichite.U kući su zatekli -loea Ituklcvjn i Clivea Williamsa kako pripremaju večeru. Odmah su ili obnvijeNlili dit jo s kolima sve u rodu i da hu Migui ui <ln će izdržati dugo putovanje, (luk mi. pripremili i bačve zn vodu, ali JoA IhDESPERADO • POSEBNO PUOIJKTNO IZDANJK 21

nisu napunili da bi voda bila svježa kad će krenuti.- Već sutra možemo krenuti! - zadovoljno je govorio Jack Perry. - Ovisi koliko goveda sada imamo u krdu.Vidjelo se da jedva čeka da krenu na sjever, iako je bio vlasnik ranca.- Danas je skupljeno još oko stotinu grla - odgovorio mu je Clive Wil-liams. - Sada ih ima nešto preko osamsto. To je sasvim lijepo krdo.Topot konja u trku prekinuo je njihov razgovor i sva su se četvorica okrenuli. Očekivali su Helen i Phila Singletona ali su se začudili što tako brzo jašu neravnim terenom. Zato su razmijenili zabrinute poglede.- Što se dogodilo? - povika Joe Baklev kad se dvoje jahača približilo.- Neprilika! - odgovori djevojka skačući s konja. - Naletjeli smo na Komanče!- Vidim da ste živi i nepovrijeđeni! - zadovoljno reče Joe Baklev. - Jedino ste uzbuđeni, ali to je razumljivo. Što se dogodilo, Phile? - obratio se Singletonu.- Tjerali smo nekoliko grla stoke prema kanjonu. Bili smo zauzeti poslom i nismo obraćali pozornost ni na Sto drugo. Kad sam pogledao gore, na Ht.ijiMic iznad kan;ona, tamo sam pri-mijetio trojicu Romanca na konjima.■Jesi li pucač na njih? - ozbiljnim plimom upita Joe Baklev.Pm, nv hi se moglo reći da nisammIi'khu ramenima novi jahač Joeatlnkli'V.jii dok mu je nemirni pogledlurliuin u .liicva na Cliveovo lice i"Im nt rtu,Hlo mu napravili Komanči?Ni' i i liuft niflta! Samo su sjedili»'tihi- vujili ftat'onih ponija i pro-imiI i luilni mu mučimo tjerajućiI H imii<> Iti iijjt< bilo bezazlenoi • . i vit Mulin iln luul IndijanciI" "in.il i ii|n, (Mulu mm Mprrina-ju napasti. To mi se čini i nekako logičnim jer da nas nisu željeli napasti ne bi gubili vrijeme sjedeći na konjima i promatrajući nas.- Što si napravio?- Što sam mogao napraviti, Joe? Napad je najbolja obrana, je

li? Umjesto da im dopustim da oni napadnu nas, ja sam napao njih.- Da, tako je bilo! - zadovoljno potvrdi Helen sjajnih očiju. - Oh, da ste samo vidjeli kakav je gospodin Singleton majstor sa svojom "vinehe-sterkom"! Tata, možda su upravo ta trojica Komanča ubili naše kauboje i skalpirali ih! - obratila se ocu.- Helen, ne prekidaj Phila! - ukori ga Joe Baklev. - Nisi svjesna što nam sve Philov nerazumni postupak može donijeti, ali to u svakom slučaju neće biti ništa ugodno! Čini mi se da ni tvoj pratilac ni ti niste postupili onako kako treba, ali sada, što je - tu je! Nastavi, Phile, i reci mi što se zatim dogodilo? - ponovno se obratio Sin-gletonu.- Napravio sam ono što sam mislio da je najbolje. Očekivao sam da ću biti napadnut, pa sam prvi napao. Uzeo sam pušku iz navlake na sedlu, nanišanio i pritisnuo okidač. Nisam bio siguran da ću pogoditi, ali sam ih želio zastrašiti. Međutim, imao sam sreće i jednoga sam pogodio. Pao je s konja i više nije ustao.- I onda ste dojahali ovamo?- Ne, ne odmah. I Helen je uzela pušku i počela pucati. Praštalo je kao na strelištu.- Jesu li Indijanci odgovorili na vatru?- Nisu. Pogodili smo konja jednoga od njih. Pokupili su ranjenog ili mrtvog druga i odnijeli ga na preostala dva konja. Mi smo pričekali da se udalje pa smo tek tada potjerali naše konje ovamo. ♦ I'OMKHNO PROLJETNO IZDANJE- Bili su išarani bojama ne samo «po licu nego i po tijelu - doda djevojka. - To sam dobro vidjela.- Zar misliš da nismo dobro postupili? - upita Singleton.- Ne znam što da mislim! - Joe Baklev raširi ruke. - Možda su ti Komanči samo prolazili i nisu imali namjeru napasti. Možda će ih tek vaš napad izazvati da se osvete.Singletonu se Baklevjeve riječi nisu svidjele. Vidjelo se daje iznenađen što mu Baklev predbacuje zbog onoga stoje učinio, iako ne baš izravno.- Joe, shvaćaš li ti da su to bila trojica Indijanaca iz plemena Komanča, najgorih prerijskih ubojica koje je Te-xas ikada vidio? Helen kaže da su i po licu i tijelu bili ukrašeni ratnim bojama, što znači da su iskopali ratnu sjekiru i da su na ratnoj stazi. A kad su Komanči na ratnoj stazi nema tog bijelca

kojega će ostaviti na životu!- Ne vrijedi više trošiti riječi na to!- uzdahnu Joe Baklev. - Što je napravljeno, napravljeno je! Jasno mi je da si želio najbolje, a jesi li napravio najbolje - to ćemo tek vidjeti!- Misliš li da će obavijestiti ostale, da će poći našim tragovima i da će nas napasti? - upita Singleton.- To ćemo tek vidjeti! - ponovi Joe.- Sad je dosta priče. Više ne možemo gubiti vrijeme. Moramo misliti na naše poslove. Do jutra bismo trebali dovršiti pripreme. Ti, Perry i Helen, pobrinite se za hranu i vodu, a mi ćemo srediti sve ostalo. Ne zaboravite da se do jutra trebamo malo i odmoriti, jer ćemo cijeli sutrašnji dan, osim Helen, provesti u sedlima.Singleton kininu glavom i s Jac-kom Perrvjem i njegovom kćerkom odmah ode.I ostali su radili cijele večeri, do duboko u noć, a ustali su u ranu zo-ru, obavili |ii>Nl}mhi|i> |Mi|Mi'inc i krenuli.Ni.Mii ?,i'l,|i<li ilnd ludi liniitiMo'-nPutovanje u |hh'i>i|mi ihh hili, lako ni jeiiniiHltivhu Hln|i, naviknula ui u krilu, b|h dno kad Me y,nn <lit Ju lill<< u>iNeka grla su bila viftii ili- hitoma, podivljala od boltu* l|)ni, bez ikakve kontroli«, i nugoničima velike problemu jm mi »Ml no pokušavala napunili.! kuluSvi koji su tjerali hI.oIui ubrali »II bili prekriveni crvenkaHtnm lnk«t škom prašinom. Jahali su ml JutfH iln večeri oko krda, vičući, pnujuti I |iiu-klinjajući najteži posao im mv ljutu, kaubojski posao.Tek kad je prošlo nekoliko dimu bilo im je nešto lakše jer se i Htoka sve više umarala, pa su se; i nnjjngu« nastija grla počela smirivati i priiUli bika predvodnika kojega je prvih ihi-koliko dana vodio Jack Pcutv, vozu-nog uzetom.Trećega dana na večer ulogorili hu se pokraj jednoga potoka. Nakon vo-cere su legli, a stražari su obilazili krdo.Stražarili su svake noći, mi miiiji' nu, jer je trebalo čuvati Htoku i ud ih> predvidivih neprilika - napada div ljih zvijeri, pokušaja bu'utfa Nl-nkn, |m • kušaja krađe...

Sljedećega dana u rimo jutro, upui vo dok su se spremali krenuli, it krda se izdvojio mliuli luk I pnlii'iio prema šumarku. Za njim )i» uilimili krenulo nekoliko mliulili km vrt l'ivl je to primijetio Mnrk lliilull, m|immvhu i potjerao konju da priuiijuft* |iltl Kitici koja se udaljavala.Oko stotinu motah' ii|m(■■> iulitin je Phil Sinj-doton, n •llii i« <\?)uhao i (!livo NVIIHmiiim i |m i->I ■»'••iVidiO ŠtO HO iIImoći.DESPERADO • POSEBNO IMIOUKTNH l/l' U i li:

- Ne razumijem zašto ti nisi pucao, Phile? - rekao je. - Što se s tobom događalo? Sve si vidio, a bio si više nego dvostruko bliži pumi i Hidellu nego ja.Singleton mu nekoliko trenutaka ništa nije odgovorio. Onda, kao da se prisjetio da se Clive to njemu obraća, trgnuo se i pogledao ga.- Situacija mi se nije učinila tako ozbiljna! - rekao je. - Promatrao sam što se događa. Nije mi jasno zašto se ti uzbuđuješ. Ništa se, zapravo, i nije dogodilo. Barem ništa strašno. Dobro, Hidell je zbog vlastite neopreznosti pao s konja i možda se malo natukao. Zar zbog toga treba trošiti riječi?- Ne razumijem te, Phile! I sam si vidio da je Mark bio potpuno bespomoćan, ležao je na zemlji poluonesvi-ješten od teškoga pada, dok mu se ova opasna zvijer brzo približavala.- Clive je u pravu, Phile! - umiješa se Joe Baklev. - Mark Hidell je mogao biti rastrgan, a ti mu nisi ni pokušao pomoći. Nije mi jasno zašto nisi pokušao pomoći mu. Sutra ćeš možda ti biti u nekoj teškoj situaciji i očekivat ćeš pomoć nekoga od nas.Phil Singleton mirno pripali cigaretu.- Možete se vi čuditi koliko hoćete, ali ja sam ovakav kakav sam i ne kanim se promijeniti! - otegnuto je odgovorio. - Kažem vam, ne želim se mijenjati! Brinem samo o sebi i ni o kome više! Ne pomažem nikome osim u izuzetnim slučajevima. Ali, ne tražim ni pomoć od drugih. Moje mišljenje je da svatko o sebi treba voditi računa. Zašto da se uzbuđujem ako je Hidell bio toliko neoprezan da je dopustio konju da ga zbaci? Kako mene/ni ini okrene i upitno po- moj konj nije zbacio? Neka drugi put [lolima. bude oprezniji, pa neće sebe dovoditi!•'I: i K ) • I'OŠKBNO PROLJETNO IZDANJEOnda se to dogodilo.Kad je Mark Hidell dojahao do ruba šume i spremio se zaustaviti bika i krave, iz šume režući izjuri velika puma i ogromnim se skokovima počne približavati Hidellu. Konj pod Hidellom se od straha počeo propi-njati. Iznenađen i nespreman, Hidell u jednom trenutku padne s konja, a puma pođe k njemu, dok je uplašeni konj panično odjurio.Clive Williams, koji je još bio daleko, vidio je cijeli prizor kao na dlanu. Puma je već bila sasvim blizu bespomoćnom Marku, a tridesetak metara dalje na svom sedlu mirno je sjedio Phil

Singleton i promatrao što se događa i ne pokušavajući pomoći Hidellu.Odlučivale su sekunde. Clive zgrabi svoju pušku, pažljivo nanišani i pritisne okidač. Odjeknuo je pucanj, puma odskoči, a zatim se prevrne u zraku i teško padne na travu pokraj ruba šume.Hidell je bio spašen.Clive polako potjera konja prema njemu, promatrajući ga kako oprezno ustaje, opipavajući sam svoje udove da bi provjerio je li ozbiljno povrijeđen.Singleton je i dalje mirno sjedio na konju, nezainteresirano promatrajući teško ranjenu pumu, Clivea i Marka 11 Mirila.Na oznojenom konju dojahao je i .Ine Baklev.Kvi mi se neko vrijeme šutke gledali, povremeno promatrajući i pumu kuju ho grčila u samrtnim trzajima.Mnrk lliđell se zahvalio Cliveu što mu ju »»punio život.. Ovaj samo odmahnu nikom kao da je htio reći da nije Mi'hiiii ttlftl.ii oHobito.I 'lii 'lu opasnost, a nas zadržavati! - završio je.- Možda si u pravu, s tvoje točke motrišta! - nezadovoljno mu reče Mark Hidell. - Ne tražiš pomoć i ne pružaš je. Ali, ja ću tvoje današnje ponašanje zapamtiti. Do Wichite je dugačak put i tko zna što nas sve očekuje! Vjerujem da ćemo biti po-trebni jedni drugima, bit ćemo upućeni jedni na druge, tko zna, možda će i tebi zatrebati moja pomoć? Ako do toga dođe, dobro ću razmisliti da li da ti pomognem!Nemirni pogled Phila Singletona kliznu preko lica Marka Hidella.- Ostavi me na miru! - ljutito je rekao. - Ne diram te, ne diraj me! Ako ti se ne sviđa moje ponašanje, možemo naš nesporazum riješiti oružjem! Stani nasuprot mene i povuci "colt"! Tko ostane živ, taj će biti u pravu! - vikao je.Iz njegovoga pogleda zračila je mržnja koju ostali nisu mogli razumjeti.- Nećemo o tome više govoriti i gubiti vrijeme! - presiječe daljnji razgovor Joe Baklev. - Čeka nas puno posla!Odjahao je do Helen koja je već sjedila na kolima kojima je upravljala cijelo vrijeme putovanja. Objasnio joj je da kola prečacem otjera do sljedećeg mjesta na kojemu će logorovati,

da ne mora ići za krdom u oblaku prašine.Poslije toga vratio se na svoje mjesto goniča iza stada gdje je prašina uvijek bila najveća.Krdo se pokrenulo i tjerali su ga cijeli dan, sve do smiraja sunca.U novom logorištu dočekala ih je Helen koja je već pripremala večeru. Poslije večera djevojka pozove Joea Baklevja u stranu i obavijesti ga da je, dok je tjerala kola prečacem, pri-mijetila nepoznatog jnhafa kuji ju ju neprekidno pratio,Nije se pokuAnvim prlltlliMI-i kolima. Zadovoljavan nm tintu »lit hudo stalno na istom nđMto|nujU ml nju Nije se ni krio.- Izgledno je knu oliiOnu kitulin| kn jemu se nikuda ne fluri /.iivrAlfn jt» - Naravno, ni; znam |',d|n li! mu mimIm mogao nalaziti.Joe Baklev nije /.iiiiu iHo miInIH! (> toj obavijesti.- Za sada nikomu nifttn u limiti tw moj govoriti, Helen zamolio |u liju vojku. - Moram razmiHlitl,- Ni Cliveu?- Ni Clivou! potvrdio ju M< znam što bih mislio o tomu Nlju im jasno tko je mogao hiti tvoj |.i\|hiimIvu ni pratitelj. Možda ju ndjnliitii ilulki i više ga nikada nećemo vldjull? Cllvi će te sigurno pitati <> rumu Nino rtu govarali, ali ti izininli nulti uvjei Ijt odgovor. Eno, već mtH proiniitrtt, Ml gurno je ljubomoran. Ali, ju ti kiiftiun da je on dobar momak! - /.nvrlMo |t<Ona se malo zbuni i pocrveni, tih joj je ipak bilo ugodno mi/.nnnji« iln Clive prati njezino kretanju, Ulivntil<> se već nekoliko puta kako nvu i>«Vi-razmišlja o njemu.Priznala je samoj nulu da joj no Ini visoki i lijep mladić uvidu, ali to 111K • • me ne bi priznatu ni/aAto na MVlJuluSljedećega dana polako «u napit dovali. Stoka je mirno iflln i UMpuI |»t sla sočnu, zelenu travu,No, ljudi su liili napeti, ■lou |u im-mislio i ipak ohavijuNtio (!||vwi Wll liamsa o tajaiiMlvunom ilWtMiiietl kn|l je jučer prijetio Hulim, u Mtilliu mm Im priopćili i oHtalimn.Svi su ho odmah fcnltl'lnnliJoe i (Jlive mu b«i, dl"' ■< < \- i»njima Htoku, ponovno > ■ i i nmdana i iivljuk »■ \- ».'IjI< «ii ioiDESPERADO • POHNHNO PKOiMi i NO!^$Nt|?

sve strane, pokušavajući utvrditi prati li ih nepoznati.Uvjerili su se da su njihove sumnje opravdane.Ugledali su ga na oko dva kilometra iza stada. Duže su ga promatrali. Bilo im je jasno da i on vidi njih, isto kao što oni vide njega, i da je upravo zato još više' usporio svoje kretanje. Da bi napravio veći razmak između sebe i njih.Bilo je očito da im se iz nekih svojih razloga ne želi pridružiti, već ih prati, jašući na pristojnom udaljenosti iza njih.Dogovarali su se bi li nešto poduzeli. Kolebali su se što da učine kako bi riješili zagonetku neznanca koji ih je pratio. No, ništa prihvatljivoga nisu mogli smisliti.Toga dana tjerali su krdo sve do manje rijeke koja se zvala Biyar. Tu su zastali da se krdo odmori i da naprave logorište za noć.Nedaleko od toga mjesta nalazilo se naselje koje se sastojalo od svega nekoliko kuća i prodavaonica. Clive i Helen su se kolima odvezli do toga naselja i tamo su kupili namirnice koje su im bile neophodne za daljnje putovanje.Pred zoru je na Clivea i Joea došao red da paze na stoku. Jahali su oko goveda koja su mirno odmarala, pre-živajući. Obojica su bili zadovoljni ponašanjem stoke. Priviknula se na putovanje i sada je više nije bilo teško goniti, kao prvih nekoliko dana. Važno je bilo i to što su se goveda, unatoč putovanju, ugojila i što su dobro izgledala.Joe je poznavao teren i zahvaljujući njemu kretali su se predjelima koji su obilovali hranom i vodom i to je stoci godilo. Nisu tjerali,goveda jer su onda gubila na težini. Željeli su je u Wichitu dotjerati u što boljem sta-nju da bi postigli što bolju cijenu grla.Sada su se nalazili na teritoriju Oklahome i već su sa više optimizma gledali na svršetak velikoga posla koji su zajedno započeli.- Ništa ne govoriš o našem tajanstvenom posjetitelju, Joe - u jednom trenutku počne Clive o onome o čemu je stalno mislio. - Zar misliš da o njemu ne trebamo razgovarati, da je bezopasan? Odmah ću ti reći, ako tako misliš, ne slažem se s tobom.Joe Baklev pripali cigaretu i uvuče dim duboko u pluća.- Ne znam što bih ti rekao, Clive! -iskreno je rekao. - I ja mislim o njemu. Razmišljam o njegovom čudnom ponašanju. Možda nekoga traži u ovim krajevima, nekoga ili nešto. Ne znam

traži li baš nas, prije sam sklon misliti da nismo mi u pitanju. Zbunjuje me to što nam ne prilazi. Ali, nikad se ne zna...- Samo nam je još on bio potreban! Imamo Hidella i Singletona. Ne trpe se, čak bih rekao i da se mrze, i imam dojam da ćemo s njima na ovome putovanju još imati problema. A i stari Perry mi izgledao kao da je zbog nečega uplašen. Neprekidno se okreće na sve strane. Ni o njemu ne znam što da mislim.- Moramo biti strpljivi i pažljivi, Clive! - smirivao ga je iskusniji Joe Baklev. - Moramo neprekidno motriti na njih dvojicu i paziti da se ne sukobe. Tebi i meni posao i zarada su najvažniji, a kada putovanje završi i kada prodamo stoku, neka obojica idu dovraga, neka rade što hoće, neka se poubijaju, ako će im to predstavljati zadovoljstvo. Reci mi, čini li mi se ili je tebi svakim danom sve više stalo do Helen?- Rekao bih da dobro zapažaš, Joe! - bez oklijevanja potvrdi Clive. - Sve26 DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEbolje uviđam da je ona već odrasla djevojka i da je vrlo lijepa.- Ta tvoja razmišljanja su, znači, prilično ozbiljna?- Pa, ne bih rekao da su ozbiljna, barem ne za sad. Tko zna kako bi to prihvati njezin otac, iako mi se čini da joj nisam mrzak i dosadan.- I meni se čini da je tako, Clive! -potvrdi Joe Baklev. - Ona je doista lijepa, spretna i otresita djevojka, a rekao bih da je i vrijedna, što je također vrlo važno. Ne bi bilo loše da po završetku ovoga posla sve proslavimo jednom svadbom.- Još je rano za razmišljanje o tome ■■- nespretno se branio Clive Wil-liiiniH. - Trenutačno više mislim o tajanstvenom neznancu koji nas prati nego o Helen. Možda bih mogao zao-stati iza krda, i onog jahača pričekati na pogodnom mjestu pa ga iznenaditi.- Što bi time postigao, Clive? Ovo je slobodna zemlja i svatko može jahati kuda hoće.- Mislim da bih mogao, milom ili silom, natjerati ga da nam kaže zašto nas prati i što želi od nas. Reci mi, što misliš o tome?- Nisam siguran hoćeš li uspjeti sam u tome - bio je sumnjičav iskusni i oprezni Joe Baklev. - Ali, ne kažem da ne bi vrijedilo pokušati. Inače, ne pada mi na um ništa drugo što bismo u ovoj situaciji mogli poduzeti. A ne smijemo postaviti zasjedu i pu-cati u čovjeka samo zato što nas prati.

- U redu, onda smo se dogovorili -kimnu Clive. - Ja ću zaostati i odabrati neko pogodno mjesto za zasjedu. Prije toga ću sakriti konja. Pokušat ću saznati ono što nas zanima bez uporabe sile, a silu ću uporabiti samo ako bude neophodno.- Pokufiiyj, Ollvn, Ali, |il'l|<f**l ■ molim to! Nikud «n nw snu* Ikti *Ih h sli i tko je Ato Hpi'untttii ulMhMlI AI budeš u opaniioHll, puru,) IM vi, it»> ti vodi u opasnost vliiritlll Plvitll Juditi je što ti želim reći I-Ne brini, Joe, ni'O'ii mu iln|Hinlili da me iznenadi i ništa iiim'U iIhIiIimII) -umirivao gaje Clive. Zolmi Mlli'l u Kanzas, želim da prodamo utuku, tlu-bijem svoj dio i oženim Ilolcul /ritu budi siguran da neću dopustili iln nn se nešto dogodi!— Drago mije stoje tako! - kininu Joe Baklev i odjaše dalje, da bi vratiti junicu koja se udaljila natrag u krdo.Ujutro su krenuli dalje, odmah poslije doručka, nakon neophodnih priprema.Poslije određenog vremena, skriven velikim oblakom prašine, Clive se uspio neprimijećen odvojiti od stada i zaostati.Poslije toga zastao je da bivrazmislio što dalje da poduzme. Čovjeka koji ih je pratio nije vidio, ali se nadao da će se ubrzo pojaviti.Zato je krenuo natrag, prema strancu kojega je očekivao. Nešto kasnije je sjahao, sakrio konja u šumarku, a onda produžio pješice. Kanio je pronaći skriveno i udobno mjesto s kojega će moći vidjeti cijeli okoliš, a gdje njega nitko neće primijetiti.Pronašao je takvo mjesto, legao na travu i počeo promatrati okoliš. Posebno gaje zanimao dio puta kojim je, po njegovom mišljenju, stranac trebao proći.Vrijeme je sporo prolazilo. Jedim sat, dva, tri...Clive je zbog nečega bio hvc nigur niji da stranca ipak neće đočeknli. Taj čudni čovjek nejasnih nukana vjo* rojatno gaje ipak vidio. Moždu mulu jaše u istoj liniji s krdom, a ud izu njega, kao prethodnih dimu? Moždu'DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJU 27

je napustio dalje praćenje krda? A možda je jednostavno negdje zastao i sjahao, čekajući da Clive ode pa da i on produži?Njemu se očito nije žurilo.Zbog toga Clive odluči prekinuti beskorisno čekanje i vratiti se stadu koje je u međuvremenu prilično odmaklo.Pronašao je svoga konja i požurio kako bi stigao krdo. Kad se u jednom trenutku okrenuo i pogledao iza sebe, nije se baš začudio kad je na udaljenosti oko dva kilometra ponovno ugledao tajanstvenoga stranca.Nije znao što da misli.Joe Baklev i ostali jahači nisu se obradovali onome što im je ispričao kad je stigao do njih. Ali, na to su morali brzo zaboraviti jer je sunce nemilosrdno pržilo, stoka je bila žedna, a u okolici nije bilo vode. Trebalo je nekoga poslati da odjaše dalje i pokuša pronaći neki izvor.Da bi ispravio vlastitu pogrešku zato što nije uspio iznenaditi tajanstvenog jahača koji ih je pratio, Clive Wil-liams se dobrovoljno javio da on pokuša pronaći vodu.Na potok je naišao tek poslije dva sata jahanja. U početku nije bio zadovoljan jer mu se učinilo da je voda previše prljava za piće, ali se kasnije sjetio da je prema izvoru sigurno čistija. Zbog vode će krdo morati malo skrenuti s predviđenog puta, ali je to bilo beznačajno naspram žednih goveda koja su već mjesec dana bila na I > 11 ti i.Ulogorili su se kasno navečer, kad I«1 plin innik. I ljudi i stoka bili su premoreni i zato su se odmah poslije uluiMiin viuVri!, koju je pripremila Union u/, pomoć l'hila Singletona, Kpritmili nn Hpnvnnjc. Singlcton je i tlnl]r iiiipriiiilrlJMlii gledao Marka Hi-della, trudeći se da ga barem pogledom iživcira.Prije no što je legao, premoreni Clive Williams se zahvalio Helen na ukusnoj večeri, a zatim došao do Joea Baklevja.- Naš tajanstveni pratitelj mi ne da mira! - rekao je. - Ne znam što bih mislio o njemu.- Prokleto je uporan! - potvrdi Joe Baklev. - Jaše iza nas u oblaku prašine koju krdo podiže ali ne namjerava odustati. I dalje ne pokazuje nikakvu želju da dojaše do nas.Zatim su obojica zaspali.Sljedeća dva dana prošla su u stalnom kretanju na sjever i tjeranju goveda. Sve je bilo uobičajeno, nije se događalo ništa

nepredviđeno.I njihov tajanstveni pratitelj ponašao se uobičajeno.Prethodnoga dana prešli su Cana-dacu rijeku i sad su se kretali travom obrasloj dolini uz nju. Zahvaljujući blizini vode i sočnoj travi nije im smetala toplina kao prijašnjih dana, koji su bili užareni i sparni pa je bilo teško disati.Na jahača dva kilometra iza krda svi su se navikli pa mu nisu posvećivali osobitu pozornost. Samo bi se povremeno okrenuli i pogledali prati li ih još.U oblaku žute prašine nisu mogli razaznati crte lica ali su jasno vidjeli da mu je konj šaren.Trećega dana, u trenutku kad je Clive na konju dojahao u blizinu kola kojima je Helen upravljala ona ga pozove i započne razgovor:- Jesi li i dalje zabrinut zbog tajanstvenog jahača iza nas, Clive? - upitala ga je.- Zašto bih bio zabrinut? Nas je više, pa čak i ako nam želi naškoditi to mu neće poći za rukom jer ćemo ga lako spriječiti.UH DKfil'KKAim • I'OSKHNO PROLJETNO IZDANJE- Može pokušati natjerati stoku u stampedo.'- Da bi to pokušao mora prići bliže. A on to ne smije jer bismo ga otjerali mecima naših "vinchesterki". Da se nisi zaželjela novog društva, djevojko? Možda smo ti mi, koje stalno gledaš od jutra do mraka, već dojadili?- Niste mi dojadili, Clive. A osobito mi ti nisi dosadio! - osmjehnula mu se.- Drago mi je što to čujem, ako govoriš istinu, Helen.- Nemam nikakvoga razloga lagati, Clive! Znam da si pristojan i dobar mladić i drago mi je što si takav. A sada, oprosti, moram završiti pripremanje hrane! - iznenada se okrenula na drugu stranu, kao da joj je neugodno zbog onoga što je rekla.No, nešto kasnije ponovno ga je pogledala.- Hej, Clive, gledaj tamo! Varaju li me oči ili nam se naš pratitelj na šarenome konju približava?On se odmah okrenuo i zagledao na put kojim je krdo nedavno prošlo. Helen je dobro vidjela. Stranac se nalazio oko kilometar i pol iza krda i jahao je nešto brže nego što je to činio prije.Sve je to uočio i Phil Singleton koji je dotrčao do Clivea.- Što misliš o ovome? - upitao ga je-- Ništa! - slegnu ramenima Clive. - Vidim da nam se približava. Pretpostavljam da će nam danas prići još bliže.

- Hoće li dojahati do nas?- To samo on zna, a možda se i on još koleba. Mislim da nam, barem za siidn, od njega ne prijeti nikakva opa-Hiiost. Sam je, a mi pazimo na njega. Ne može nam prići neprimijećen. Idi mi svoje stražarsko mjesto, Phile, ibudi oprezan. Neka ti "vinchesterka" bude pri ruci. Evo, već pada mrak, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.- Clive, ti to ne znaš, ali ja odlično pucam i iz "vinchesterke" i iz "col-ta". Ako dođe do pucnjave na mene se možeš osloniti kao na samoga sebe.- To je dobro, Phile. Možda će nam tvoja vještina biti potrebna. Do Wi-chite se još mnogo toga može dogoditi!Phil Singleton nerado posluša Clivea. Vidjelo se da je želio biti medu onima koji će dočekati stranca na šarenom konju da bi vidio što će se dogoditi, ali je ipak otišao na svoje stražarsko mjesto.Još određeno vrijeme sve je teklo po starom. Tajanstveni jahač i dalje ih je pratio, ali sada očito sve brže.Bilo im je jasno da im se približava.Sto im je bio bliži, uzbuđenje Joea Baklevja i njegovih kauboja bilo je sve veće. Primjećivalo se da su naj-nervozniji bili Mark Hidell i Phil Singleton.I vlasnik stada, rančer Jack Perry, čudno se ponašao. Svaki tren je zaustavljao konja, okretao se u sedlu i promatrao stranca koji je jahao iza njih. Onda bi potjerao konja da stigne ostale, da bi već poslije nekoliko desetina metara ponovno zastao i okretao se.Iskusni Joe Baklev je sve to primjećivao. Nije znao što bi mislio o takvom, neuobičajenom ponašanju svojih ljudi. Zato je šutio i mirno jahao pokraj stada, pazeći na stoku i, kao i ostali, očekujući što će se dogodili.Oni koji su se nadali da će im ho jahač toga dana približiti navečer osjećali su se iznevjerenima, kao da ih je prevario. Dan je prošao u napornomDESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJU 29

radu, kao i ostali, a pred noć su se zaustavili i skupili oko večere.No, tada se napokon dogodilo ono što su svi s nestrpljenjem očekivali.Kad je pao mrak, neznanac im se sasvim približio i poslije kratkog zaustavljanja na oko stotinu metara od njih, pridružio im se dojahavši polako do logorske vatre.Stoka je bila tiha, konji također.Kauboji su sjedili oko vatre.Neznanac mirno dojaha do njih, zaustavi konja i sjaše. Ponašao se kao da je član njihove družine koji je imao nešto više posla nego ostali, pa je malo zakasnio na večeru.Nitko od ljudi koji su sjedili oko vatre ništa nije rekao. Sjedili su i promatrali ga.Svi su očekivali da on prvi progovori.- Dobra večer, svima! - bile su prve riječi koje je izgovorio.Zainteresirano su ga promatrali ali su i dalje šutjeli.Nitko nije odgovorio na njegov pozdrav.Onda pridošlica počne pažljivo zagledati lica ljudi koji su sjedili oko vatre. Promatrao ih je kao da među njima traži nekog poznanika.Duže je zadržao pogled na Heleni-nome licu. Izgledalo je kao da se čudi što u društvu prašnjavih kauboja vidi i djevojku. Nije bilo uobičajeno da žene prate muškarce na takvim teškim i dugotrajnim putovanjima punim opasnosti.Na kraju, strančev pogled ostane na licu Joea Baklevja, kao da je instinktivno osjetio daje taj čovjek najvažniji, da je on vođa.Pridošlica je imao četrdesetak, godina. Bio je srednje visine, koščat i vitak, lica preplanulog od sunca ali svijetle kose i brade koju nije brijaodesetak dana. Nos mu je bio orlovski, a pogled plavih očiju oštar i pronicljiv.Rasedlao je konja koji se odmah malo udaljio i počeo pasti.Stranac se ponovno okrenuo Joeu Baklevju i zagledao se u njega.- Nešto mi govori da si ti vođa ove družine - počeo je, djelujući još energičnije bez konja nego li na konju. Opasač mu je bio širok, a s desne strane nisko mu je visio "colt" dugačke cijevi, koji tu svakako nije bio samo za ukras:Čovjek je djelovao samosvjesno i opasno.- U pravu si, strance! - reče Joe Baklev. - Ja vodim ovaj posao

i vođa sam ovih ljudi dok posao zbog kojega smo se okupili ne bude završen. Zovem se Joe Baklev.- Ja sam Bili Right.Poslije toga ponovno nastane tišina.Prekinuo ju je Clive Williams, skoro dvije minute kasnije.- Strance, Bille Right, ti svakako ne spadaš u ljude koji mnogo pričaju! - rekao je. - Ipak, jasno ti je da nas zanima zašto nas danima pratiš, a ne prilaziš nam i da očekujemo od tebe objašnjenje zašto si se tako ponašao.- Nisam ja vas pratio.- Zar misliš da smo slijepi, Bille Right? Jasno smo vidjeli kako jašeš dva kilometra iza nas.- Jednostavno sam jahao u istome smjeru, nisam vas pratio! - branio se Bili Right. - Jahao sam svojim poslom i svojim putem. Ni na koji način nisam vam smetao. Tek danas sam se nešto više zainteresirao za vas i odlučio vam se, barem na neko vrije-me, pridružiti.- Odakle takva nagla promjena raspoloženja? - upita Clive Williams..iO DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEVidjelo se da je nepovjerljiv i da nm priča Billa Righta ne djeluje uvjerljivo.- Pridružit ću vam se samo ako mi vi to dopustite! - rekao je Bili Right, namjerno ne odgovorivši na Cliveovo pitanje. - Vaše zanimanje za mene i moje ponašanje mogu razumjeti. Zato si me i čekao u zasjedi, neki dan, je li? Odmah sam te vidio i pričekao sam da odeš, pa sam tek onda i ja krenuo.Clive "VVilliams se trgnuo.Joe Baklev zaključi da bi razgovor mogao krenuti u pogrešnom smjeru i odluči se uplesti.- Možda bi bilo dobro kada bi nam rekao zašto jašeš sam ovim opasnim predjelima, Bille Right? - počeo je. -Moraš priznati da to u ovo vrijeme, kad su Komanči napustili svoje vig-vame, namazali se ratnim bojama i iskopali ratnu sjekiru, nije normalno a ni pametno. A ovdje ima i dosta razbojničkih bandi koje će prije napasti nekoga tko je sam nego one koji su u društvu i mogu se braniti.Bili Right pripali cigaretu i otpuhne dim prema zvjezdanom nebu.Pogledom je prešao preko lica svih prisutnih da bi ga ponovno zaustavio na licu Joea Baklevja.

- Trenutno imam vrlo važan posao - rekao je. - Trudim se da izbjegnem susret s razbojničkom bandom koja se od nedavno pojavila u ovim krajevima. Ti razbojnici su surovi i ne znaju za milost. Gori su nego Komanči! Ima ih oko petnaest, a pred-vodi ih crnobradi Clive.Kad je pridošlica završio, ponovno zavlada neugodna tišina.Ljudi nisu znali što bi mislili o njegovoj priči.Očekivali su Komanče, a sad su čuli da im veća opasnost prijeti od bijelih razbojnika.Za bandu crnobradog Clivea čuli su svi koji su se bavili gonjenjem stoke na sjever. Ljudi iz te bande brzo su se kretali tako da su pljačkali na teritoriju nekoliko država. Za njima su bile organizirane potjere, ali se banda uvijek uspijevala izvući, zahvaljujući obavještenjima koja je dobivala od nekih ljudi iz potjere.To su bili doista surovi, nemilosrdni zločinci koji su ubijali ljude često i zbog samo jedne krave! Bilo je sasvim vjerojatno da se banditi sada žele dočepati krda koje su gonili Joe Baklev i njegovi ljudi, jer su se nalazili u predjelima gdje je stoka već imala dobru cijenu.- Jesi li siguran da je banda crnobradog Clivea iza nas? - po prvi put se javio Jack Perry.- Sasvim sam siguran! - bez oklijevanja potvrdi Bili Right. - Još prije sam čuo da su u ovim krajevima. Kasnije sam ih čak i vidio, ali sam se na vrijeme sakrio, tako da oni mene nisu vidjeli. Od tada se trudim da se udaljim od njih i da ih izbjegnem. Kažem vam, ti zločinci su vrlo opasni! Čuo sam da prisilno uključuju nove ljude u bandu. Mislio sam da znate da su iza vas.- Nismo znali. Očekivali smo Komanče, a ne bijele razbojnike! - odgovori Joe Baklev. - Tvoje vijesti su me ozbiljno zabrinule, strance.- Mislim da su bijeli banditi opasniji od crvenih! -javi se Phil Single-ton. - Bolje su naoružani, a pohlepniji su i nemilosrdniji od Indijanaca. Oni nemaju što izgubiti a mogu mnogo dobiti. Ucijenjeni su, proganjaju ih potjere i ako budu živi uhvaćeni mogu očekivati samo vješala.- Žao mi je što sam vam donio loše vijesti! - kao da se pravdao Bili Right. - Znam da oko gonjenja ovako velikoga stada ima dosta posla i do-DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 31

nIh problemu, Ipuk, boljo jo dii ci I > 11 v I,) i vm 11 -111 i) mogućem napnilu banditu ci'iioIm-ikIi)^ (llivcu, nego cln va.s njihov iiii|)ml iznenadi.■Im' Itaklev j<' pažljivo gledao i slu-Aiio Hilln Righlu. Inko je po prirodi bio HUiDiijirav, .Joeu je Rightovn priču /.vučnln | > i * i I i <> 11 c > uvjerljivo, jer je znao xn liande bijelili razbojniku koje u za-MJedi eekiuu ponire i otimaju stoku..IohI li naišao i na Komanče? -u I >i (ik > je.NiHiim! - odmahnu Right. - Da budem iskren, očekivao sam da ću nigdje naletjeli na njih i iznenađen Huni ftl.o se U) 11 i.j < ^ dogodilo. Pretpo-Ht.avljain da ne negdje na nekom drugom mjestu dogodilo nešto značajno 7,n njih, možrla su se plemena zavadi-la ili ih je napala vojska. Moguće je da ih je to odvuklo s ovih prostora.Nadam se da si u pravu, strance!progunda Mark Hidell s očiglednimolakšanjem. - Samo nam Komančinedostaju i to sada, kad smo prešliviAo od pola puta!Bille Right, razumiješ li se ti u poslove oko gonjenja stoke? - iznenada upita Joe Baklev.l'riđošliea se trgnuo i iznenađeno C,a pogledao.Ti doista ne gubiš vrijeme, čo-v|nflnl - promuklo je rekao. - Znači li lo du mi nudiš posao?Moglo bi se i tako reći, Bille. Ovi-iii o tome Sto ćeš mi odgovoriti.Odgovorit ću ti ono stoje istina, Jur nemam nikakvoga razloga lagati ti, iloi> Hukley. Radio sam oko stoke nll hi1 (lii|;o. Ipak, najosnovnije poslo-vm /namdime ni se bavio nko nisi stočar,V nastavi rloe Bakley. - U ovim ni ne ponl.oji baš veliki izborHJMiliiinnjii. Ne bih rekao ni da si far-JltUl, Dill trnovite- Pa, kad me već pitaš, mogu ti reći da sam ono što ljudi nazivaju re-volverašima. Iznajmljujem svoj revolver i svoju pušku onome tko ima dovoljno novca da plati moje usluge. Tim poslom sam se do sada najčešće bavio, jer je najbolje plaćen i dobro ga radim.Svi s povećanim zanimanjem pogledaju snažnoga stranca prodornog pogleda.On se pravio kao da ne primjećuje njihove znatiželjne poglede.

- Ubijaš ljude za novac, je li? - pro-gunđa Clive Williams.- Pa, ne bi se to moglo nazvati baš tako! - otegne Bili Right. - Istina je da ubijam za novac, ali samo kad sam napadnut. Svojim protivnicima uvijek pružim priliku jer znam da sam brži od njih. To su uglavnom ljudi za kojima su raspisane tjeralice, ubojice i pljačkaši, koji su na neki način do tada uspijevali izbjeći hapšenje. Većina onih koje sam ubio nisu ni zaslužili da žive.- Čudan si ti čovjek! - tiho reče Jack Perry.U glasu mu se zbog nečega osjetio strah, kao da se uplašio za svoj život.Zbog toga su ga neki od prisutnih, osobito Bili Right, začuđeno pogledali.- U posljednje vrijeme se ne bavim tim poslom - doda Right. - Barem ne profesionalno, za novac. Trenutno pokušavam obaviti jedan posao za svoj račun.- Znači, ipak nisi slučajno ovdje, u ovim krajevima - postavi mu Joe Baklev novo pitanje.Revolveraš čučnu pokraj vatre i ponovno pažljivo pogleda lice svojih prisutnih. Posebno je zadržao pogled na Marku Hidellu, koji je stajao nešto dalje od vatre, leđima oslonjen na kola.il'J! |I|1NI»NHAI>() • POKKHNO PROLJETNO IZDANJE- Da, nisam slučajno u ovim krajevima, Joe! - potvrdio je i još ih jednom iznenadio. - Tražim jednoga čovjeka i pratim njegov trag.- Tko je taj čovjek? - upita Clive Williams.- Pa, ja nisam lovac na ucijenjene ljude ali taj čovjek je. Idući za njegovim tragom otišao sam u Texas i stigao u Oklahomu. Poznaje li netko od vas nekog lovca na ucijenjene glave koji se trenutno nalazi u ovim krajevima? - iznenadio ih je pitanjem.- Poznavao sam jednoga ali je taj poginuo u Kaliforniji, ubijen je u Sa-eramentu - odgovori Joe Baklev. -Inače, s takvim ljudima nikad nisam imao nikakve veze. Uvijek sam ih smatrao nekom vrstom lešinara i izbjegavao ih. Mislim da ni moji ljudi do sada, nisu imali posla s lovcima na glave. Čak i da poznajem nekoga od onih koji se bave tim krvavim poslom, budi siguran da ti to ne bih rekao, Bille Right!- Zašto, Joe?- Zato što mene zanima samo posao koji obavljam i ništa više. Ne želim nikakve neprilike u svojoj družini. Malo nas je u odnosu na broj grla koje tjeramo, premoreni smo i jedva čekam

da obavimo posao, dotjeramo stoku u Wichitu, prodamo je i uzmemo teško zarađeni novac. Sto će tko poslije toga raditi sa svojim dijelom, ne zanima me.- Znači, to su pravila igre u tvojoj družini, Joe?- Da! - kimnu Baklev. - To su pravila, a ako ti ne odgovaraju, možeš odmah ponovno osedlati konja i odjahati.- Jasno mi je da ne želiš neprilike, jasno mi je i zašto ih ne želiš, i vjerojatno si u pravu! - pomirljivim glasom reče Bili Right. - Ipak, ne možešmi zabraniti da pokušam ostvariti ono što želim.- Ovisi o čemu je riječ, Bille! - upozori ga Joe Baklev.- Meni je već sada jasno da ti nisi lovac na ucjene, Joe. Jednostavno, nemaš takvo lice. Ljudi tvoje vrste nikad ne obavljaju takve prljave poslove. To ostavljaju drugima. Poduh-vati lovaca na ljude su posebni i nisu za svakoga. Ponekad se ti lovci predstavljaju kao trgovci, kockari ili kau-boji i mogu se sresti na mjestima na kojima se čovjek ne bi nadao da će ih sresti. No, ponavljam, potpuno sam siguran da ti nisi od tih, pa pristajem na tvoju ponudu da radim za tebe dok stoka ne stigne u Wichitu. Naravno, ako ponuda još vrijedi.Izgledalo je kao da se Joe Bakley koleba.Okrenuo se prema Cliveu William-su i upitno ga pogledao, kao da ga pita za mišljenje.- Ja sam za to da ga primimo, Joe! - odmah reče Clive Williams. - Potreban nam je svaki čovjek, svaka puška i svaki "colt"! Ne zaboravi na razbojnike koji nas prate, a nisam siguran da se i Komanči neće pojaviti!- To je točno, posla doista imamo previše, a ni opasnosti koje nam prijete nisu za podcjenjivanje - suglasio se Joe Bakley. - Svaka puška bit će nam dragocjena. U redu, ako hoćeš jahati s nama, moraš poštivati naša pravila igre, Bille! - rekao je.Jack Perry i Phil Singleton nisu bili za to da se Bili Right pridruži družini. Njima se, poslije kraćeg oklijevanja, pridružio i Mark Hidell.- I ja mislim da nam on nije potreban, Joe! - rekao je oklijevajući Hidell.- Zašto?- Zato što nam takav čovjek ne može donijeti ništa dobroga.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 33

Svi su se okrenuli prema njemu jer je on rijetko govorio. Bio je najšutlji-viji u družini, korektno je obavljao poslove koje mu je Joe davao i nikad se ni zbog čega nije bunio.Obično se šutke slagao sa svim što bi Joe Baklev odlučio i rekao, ne protestirajući.I Bili Right ga je sada pogledao, ispitivački i sumnjičavo.- Kako se ti zoveš, gospodine? -upitao je. - Može li se to saznati?- Naravno da može - kimnuo je Mark. - Zovem se Mark Hidell i nemam nikakvoga razloga kriti svoje ime ili se zbog nečega stidjeti. Nisam lovac na ucijenjene glave, ako te to zanima. To je sve što ti mogu reći o sebi.- Jesi li lovac na ucijenjene ljude ili ne, u to još nisam siguran! - zagonetno reče Bili Right.- Tvoje mišljenje o meni uopće me ne zanima! - promuklo se nasmijao Mark Hidell.- Isto tako nisam siguran ni za ostale! - nastavi Bili Right. - Siguran sam jedino u Joea Baklevja da on nije čovjek koga tražim. Naravno, nije sumnjiva ni djevojka.- To je moja kćerka! - javi se Jack Perry. - A ja sam vlasnik goveda koje gonimo. Nadam se da ti ni ja nisam sumnjiv, strance?- To ćemo još vidjeti, rano je da bilo što kažem - odgovori Bili Right.- Kako taj lovac na ucijenjene glave i/gleda? - upita Clive Williams.Ne, znam mnogo o njemu. Ima preko trideset godina, prilično je razvijen i voli puniti u leda. Sada o njemu znate otprilike onoliko koliko i ja. Ovi\j razgovor treba odmah preliti l! premječe priču Joe Baklev. -Kumio je i nko odmah ne legnemo, Milim nečemu moći ustati i nastaviti ii'in|i>n|n Mluke, l'orrv i l'hile, iditestražariti prvu smjenu. Ostali odmah na spavanje! Tko nije večerao neka na brzinu večera. Clive, Bili i ja ćemo još malo ostati pokraj vatre, da se dogovorimo o nekim stvarima. Bili Right ostaje s nama, odlučio sam!Joe, Clive i Bili ostali su pokraj vatre, a ostali su se razišli.- Ne znam koliko je ozbiljno sve to što si rekao, Bille - počne Joe Baklev ka su ostali sami. - Imam dojam da ništa nisi izmislio.- Svaka riječ koju sam rekao istinita je! - potvrdi Bili Right

ozbiljnoga lica. - Nisam lažljivac, Joe.- U redu, ali zar doista misliš da je taj lovac na ucjene, za kojim tragaš, ovdje, među nama? Nekako mi to zvuči nevjerojatno! - reče Joe Baklev.Bili Right pripali novu cigaretu.- Reći ću vama dvojici, budući da u vas ne sumnjam. Potpuno sam siguran da je on ovdje. Imam pouzdana saznanja da je tako. Bilo bi predugo, a nije ni potrebno pričati kako sam i od koga to čuo. Osobno ga ne poznajem, ne znam ni kako točno izgleda, ali sam siguran da ću ga ipak otkriti. A uvjeren sam da će mi i on sam, svojim ponašanjem, u tome pomoći.- Čekaj, Bille, čini mi se da te ne razumijem! - Joe Baklev prijeđe raširenim prstima kroz kosu. - Pred svima si rekao da više ne radiš za novac, a da nisi ni lovac na ucjene. A sada kažeš da proganjaš nekog čovjeka. O čemu je riječ?- Ovo je osobna stvar, Joe. Nije posao.- Hoćeš reći da ti se taj čovjek osobno zamjerio?-Da!- Ako nije tajna, na koji način?- Taj podlac je prošle godine u Ari-zoni ubio mog mlađeg brata.- Kako i zbog čega?(I III'IMI'KHAIH) • I'OHKBNO PROLJETNO IZDANJE- Pucao mu je u leđa, da bi naplatio ucjenu za njegovu glavu.- Znači, tvoj brat je bio ucijenjen? -Da.- Što je napravio? - upita Clive Williams.- Zamjerio se zakonu i pobjegao. Raspisali su potjernicu i nagradu za njegovu glavu. Lovci na glave počeli su tragati za njim, zbog zarade. Jedan od njih ga je pronašao i pucao mu u leđa. Naravno, ubio ga je. Da mu je dao priliku, ne bih ništa poduzeo. Ne bih o tome ni govorio. Ovako, moram pronaći toga ubojicu s leđa i osvetiti brata. To mu dugujem, bio mi je jedini brat.- Sto ćeš napraviti ako ga otkrij eš?- Ubit ću ga! Ni trenutka se neću kolebati. Samo, ja neću pucati u leđa, dat ću mu priliku da se brani.Dok je to govorio, Bili Right je djelovao vrlo samouvjereno, energično i odlučno.Clive Williams ispitivački pogleda Joea Baklevja. Već ga je dovoljno poznavao da bi po njemu mogao zaključiti da se ni njemu revolveraš ne sviđa. Ali, shvatio je daje Joe, unatoč tome, spreman primiti u družinu Bil-la Righta, jer po svaku

cijenu želi završiti započeti posao - otjerati krdo do Wichite, prodati ga i dobiti novac.Sljedeće Joeve riječi uvjerile su Cli-vea da je u pravu.- Primit ću te, ali samo pod jednim uvjetom, Bille - rekao je.- Kojim uvjetom? - upita revolveraš.- Može se dogoditi, iako je u to teško povjerovati, da se lovac na ucjene, koga tražiš, nalazi među nama.- Skoro sam siguran da je tako, Joe! - prekine ga Bili Right.- Ja nisam, ali kažem da se to može dogoditi, kao što se može dogoditida ga ti otkriješ. Želim da mi obećaš, ako se to dogodi, da ćeš s njim obračunati tek kad završimo posao.- To je tvoj uvjet? -Da.- Znači, ako ne pristanem na taj uvjet mogu odmah otići?- Da! - čvrsto potvrdi Joe. Pridošlica je šutio.Clive Williams više nije mogao izdržati i umiješao se:- Bille, ti kao da ne shvaćaš opasnu i ozbiljnu situaciju u kojoj se nalazimo. Mi radi vlastite sigurnosti moramo znati što smjeraš i kako ćeš se ponašati. Nismo spremni ništa riskirati. Ako ćeš se obračunavati s nekim za vrijeme gonjenja stoke, moglo bi se dogoditi da je nikada ne otjeramo do Wichite, a mi to sebi ne možemo dopustiti.Clivove riječi zvučale su ozbiljno i situacija je postala zategnuta. Bio je to odlučujući trenutak od kojega je mnogo toga ovisilo. Nitko nije zao što će se dogoditi. Hoće li revolveraš povući svoj "colt" ili će pristati na Joeo-ve uvjete, pa će sve završiti dogovorom?Sve je u tim trenucima ovisilo samo o Billu Rightu.- Ne volim kada netko na taj način razgovara sa mnom, mladiću! - obrati se revolveraš mladom Cliveu Wil-liamsu.- Bolje da razgovaramo nego da budemo sudionici u pucnjavi koju nitko od nas ne želi! - Joe Baklev je podržao Clivea.- Dovraga, izgleda da ste obojica u pravu! - nasmijao se Bili Right. - Dosta dugo proganjam tog ubojicu koji puca u leđa, pa mogu još malo pričekati! Neka bude kako si ti rekao, Joe!- Možemo se rukovati da potvrdimo dogovor - predloži Clive.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 35

- Rukovat ću se s vama tok kada budem potpuno siguran <ln niti jedan od vas nije ubojica kojega trnžim! -uozbiljio no rovolvoraft.- Neka bude kako smo m dogovorili, Billc! Ti puzi na nas, ali u svakom trenutku budi svjestan toga da i mi pazimo na tebe. Međutim, to nikako ne umije ometati normalno obavljanje iiasVg posla. Zapamti, najvažnije je da sl.ado dotjeramo do Wichite i da ga prodamo, da bismo moglo isplatiti ljude.- Dogovoreno, Joe! - suglasi se Bili Right. - Imaš li odmah neki posao za mene?- Nemam odmah. Idi i odmori se, spavaj, a ja ću te probuditi dva sata prije zore. Nas dvojica ćemo biti jutarnji čuvari. A ti, Clive, odmah obiđi stoku i pogledaj jesu li Phil i Jack na svojim mjestima. Ako je netko od njih zaspao, probudi ga.- Meni se ne spava i spreman sam za još neki posao - obrati se Clive Joeu koji se već spremao krenuti.- Kada obiđeš krdo i dvojicu čuvara možeš odjahati dio puta koji smo danas prošli.- Zašto?- Provjeri je li banda crnobradog Clivea blizu. Ali, budi vrlo oprezan, jer ako te prvi primijete... Ubit će te!- Neću im priuštiti to zadovoljstvo! - samouvjereno reče Clive Williams.- Od sada ćemo svake noći morati paziti i na te proklete bandite! - uzdahnu Joe Baklev. - Kao da i bez njih nismo imali dosta posla!Joe i Bili Right otišli su na spavanje, a Clive "VVilliams osedla konja i počne jahati oko stada. Noć je bila tiha i mirna. S vremena na vrijeme urlikom bi se oglasio poneki kojot ili lii se čuo krik noćne ptice u potrazi za plijenom.Clive u jednom trenutku pomisli da to možda i nisu životinje. Iza tih glasova mogli su biti i ljudi. Komanči ili banditi.Pribrao se i postao mnogo pažljiviji-VTa noć je prošla mirno.Banditi su svoju prisutnost otkrili tek sljedećega jutra, kad je izašlo sunce.Na jednom od okolnih brežuljaka pojavila su se dvojica. Vjerojatno izviđači. Nisu se ni trudili prikriti svoju prisutnost.Bili su uvjereni da im krdo ne može izmaći i da im je plijen siguran. Bili su brojniji i bolje naoružani od kauboja, a i bolje su

rukovali oružjem.Nešto kasnije, na istočnoj strani pojavila su se još trojica jahača. Jaha-li su mirno, konje su tjerali polako, korakom, kao da nemaju nikakvoga posla.Nekoliko minuta kasnije, s raznih strana pojavilo se još nekoliko grupi-ca bandita koji su se ponašali isto kao i oni ranije. Bilo je očito da su preko noći opkolili cijelu dolinu u ko-joj se krdo nalazilo.Jahači Joea Baklevja psujući su punili puške i revolvere, spremajući se za obračun, do kojega će sigurno doći. Nitko više nije mislio na svoje planove. Sva su lica bila zabrinuta. Nisu znali kako će se banditi ponašati i što će poduzeti.Način koji su banditi odabrali za svoje pojavljivanje bio je zbunjujući. Baklev i njegovi ljudi nisu znali bi li bilo bolje da ostanu tu gdje jesu i da dočekaju napad bandita ili da potje-raju stoku dalje.

:M DKHl'KRADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE0 svemu tome najviše je razmišljao upravo Joe Baklev. On je bio iskusan čovjek i u borbama s Indijancima i u borbama s banditima. Ipak, sada nije mogao odlučiti što bi bilo najbolje. I njega je najviše zbunio način koji su pljačkaši stoke odabrali da im pokažu svoju nazočnost.Dojahao je do Clivea Williamsa i obratio mu se:- Ne znam što da mislim, Clive. Zbunjuje me to što su se ovako pokazali. Kao da žele pokazati da su brojčano nadmoćni i da nas žele zaplašiti. Što ti misliš o situaciji u kojoj se nalazimo?- Nemam iskustva, Joe. Još nikada nisam tjerao krdo koje su napali razbojnici. Ipak, čudim se što nas nisu napali iznenada, dok je većina spavala. Trebali su pretpostaviti da smo sada spremniji za borbu.- Mislim da nas ni sada neće napasti - reče Joe Baklev. - Sve je ovo samo trik, žele nas zbuniti i uplašiti, da ne znamo što da napravimo. Udarit će kasnije, kad budemo nervozniji. Vjerojatno smatraju da će na taj način lakše doći do krda, a to je jedino što te bandite zanima.- To je pakleni plan! - reče Clive Williams. - Misliš li da će uspjeti?- Uspjet će ako im mi to dopustimo! Moguće je da oni planiraju nešto drugo, nešto čega se mi još uvijek nismo sjetili, pa i ne znamo kako bi se obranili.

Petnaest minuta kasnije nešto se počelo događati.Dvojica bandita sa zapadne strane upadljivo su odložili svoje oružje i polako potjerali svoje konje prema krdu.Jahali su jedan za drugim.Prvi jahač je lijevu ruku podigao, lako da je to svatko od kauboja oko krda jasno mogao vidjeti.To je moglo značiti samo jedno: pregovore.Joe Baklev i Clive Williams ostali su na mjestu na kojemu su se do tada nalazili.Ostali kauboji slijedili su njihov primjer.- Misliš li daje u pitanju prijevara, Joe? - upita Clive.- Mislim da nije - izjasnio se Joe. -Pretpostavljam da su smislili nešto posebno, nešto što mi nikako ne očekujemo. A sada počinju ostvarivati taj svoj lukavi plan.- Ubrzo ćemo saznati što kane. Evo ih, jašu upravo prema nama.Tako je i bilo.Kad su predstavnici bandita doja-hali na udaljenost od svega nekoliko metara od Clivea i Joea, zaustavili su svoje konje. Snažniji i stariji od dvojice počeo je govoriti:- Jašemo za crnobradog Clivea. Za njega ste sigurno čuli. Naš šef želi ovo krdo. Možemo se sporazumjeti.- Krdo nije za prodaju - odgovori Joe Baklev. - Barem ne ovdje, na ovome mjestu. Dotjerat ćemo ga do Wichite i postići mnogo bolju cijenu.- Niste me razumjeli, kauboju. Crnobradi Clive ne želi kupiti vaše krdo. On želi da mu ga poklonite. Ako to napravite, možete odjahati dalje. Neće vam se ništa dogoditi.- Znači, trebali bismo vam dati stoku u zamjenu za naše živote?- Točno! - potvrdi razbojnik. - Stoku možete opet steći, a jednom izgubljeni život je izgubljen zauvijek!- Mučimo se s tom stokom duže od mjesec dana!- Predajte ih nama pa se više nećete mučiti! Dajemo vam priliku da ostanete živi!- A ako odbijemo?Pljačkaši su bili vrlo samouvjereni.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 37

- Napast ćemo vas kad će nama odgovarati. Pobit ćemo vas i uzeti krdo. Protiv nas nemate nikakve izglede!- A djevojka? Što ćete s njom?- Ona će ostati živa. Žene ne ubijamo, barem ne odmah. Međutim, mnoge se same ubiju!Lice Clivea Williamsa problij edi od teško suzdržanog bijesa. Poželio je potegnuti "colt" i ubiti obojicu drskih razbojnika. Bio je spreman suprotstaviti se Joeu Baklevju ako ovaj pristane na neki kompromis s razbojnicima. Tek u posljednjem trenutku us-pio se svladati, upozoren Joeovim oštrim pogledom.Joe Baklev se trudio zadržati sa-mokontrolu. Znao je da ne smije prenagliti, jer bi to moglo sve upropastiti. Svaki nesmotren potez, svaka nesmotrena riječ, mogli su imati tra-gične posljedice za sve.Učinilo mu se da bi bilo najbolje da stvar odugovlači. Možda će im se u međuvremenu ukazati neka povoljna prilika da se spase? Pomislio je da bi bilo korisno čuti i mišljenje drugih ljudi iz družine, možda ponuditi pljačkašima polovicu goveda, a ne cijelo krdo...- Ne mogu vam odmah odgovoriti! - zato je rekao. - Nas dvojica ne možemo odlučiti u ime svih. Moramo se dogovoriti s ostalim ljudima koji rade s nama. Odjašite, a mi ćemo vas kasnije pozvati i priopćiti vam našu odluku.- Nikakva dogovaranja i odugovlačenja ne dolaze u obzir! Morate nam odgovoriti sada, ili ćemo vas napasti i pobiti!-- Onda je odgovor ne! Nećete dobiti krdo dok je i posljednji od nas živ! Znamo pucati, znamo se braniti, u to i''cl,c Hn i sami uvjeriti!Obojica pljačkaša bili su iznenađeni takvim odgovorom. Bilo je očito da su mislili da će svi jahači napustiti krdo i pobjeći, spašavajući živote.- Kajat ćete se zbog toga! - upozorio ih je glavni pregovarač. - U toj borbi vi nemate nikakve izglede! Nas ima mnogo više i spretniji smo s oružjem. Zar doista želite poginuti zbog sedamsto ili osamsto grla stoke?- Odlazite! - naredi Joe Baklev. -Odlazite odmah, inače ne jamčim za vaše živote!Obojica razbojnika okrenuše konje i galopom odjašu.- Rekao si im točno ono što bih im i ja rekao! - progunđa Clive Williams.- Pitanje je jesam li pametno postupio! - odgovori Joe Baklev,

duboko dišući i nastojeći se smiriti. - Doista ih je više i naši izgledi da im se suprotstavimo skoro su nikakvi.Obojica su prišla ostalima koji su ih nestrpljivo očekivali, želeći čuti rezultat pregovora.Saslušali su ih psujući i preklinju-ći. Najviše straha i nervoze pokazao je vlasnik stoke, Jack Perry. Izgledao je uplašeniji od svoje kćerke, koja je mirno stajala oslonjena na kotač kola, držeći "vinchesterku" u ruci.Dugo su razgovarali što i kako napraviti. Na kraju, jedino što su se uspjeli dogovoriti bilo je da je najbolje nastaviti tjerati krdo kao da se ništa nije dogodilo. Utoliko prije što mjesto na kojem su se nalazili nije bilo povoljno za obranu i što bi u slučaju stampeda svi mogli stradati od vlastitih goveda.Nešto kasnije su pokrenuli krdo. Svi su bili dobro naoružani i spremni zapucati na prvog pljačkaša koji će im se približiti.I Helen je pokraj sebe na sjedalu imala dvije "vinchesterke".IMjnčkaši koji su do tada bili sa h straha krda povukli su se. Vjero-lnt.no su i oni bili iznenađeni odluko in goniča da brane krdo koje su tjerali i sada su se negdje skupljali da bi hv. dogovorili što da naprave.- Jasno je da će nas napasti, samo je pitanje gdje, kako i kada! - reče Joe Baklev Cliveu Williamsu. - Sve prednosti su na njihovoj strani. Ima ih više, bolje poznaju teren, vještiji su s oružjem i bolje su naoružani. Oni će odabrati mjesto napada. Nama pre-ostaje samo da budemo vrlo oprezni, da ih otkrijemo na vrijeme i da odmah počnemo pucati, da im ne dopustimo da nam priđu.- Otvoreni napad na nas skupo bi ih koštao! - mrštio se Clive Williams. - Mnogi od njih bili bi pogođeni, prije nego što bi uspjeli u svojoj nakani. A to njima svakako ne odgovara. Nadali su se da će do stoke doći bez žrtava i bez ispaljenog metka!Dan je bio topao i sparan. Jahačima oko krda vrijeme kao da nikada od početka putovanja nije prolazilo tako sporo.Ništa neobično nije se događalo. Cijeloga dana nisu uspjeli vidjeti niti jednog pljačkaša, iako su pažljivo osmatrali na sve strane.Svaki jahač je besprijekorno obavljao povjereni mu posao.Joe Baklev bio je najaktivniji. Nije štedio ni sebe ni konja, neprekidno je bio u sedlu i u pokretu, svuda je stizao, sve je vidio i pomogao je svakome kome je njegova pomoć bila po-trebna.

Neka su se grla neprekidno pokušavala odvojiti od krda, što je dovodilo do gužve i tražilo veću angažiranost kauboja.(/live Williams je koristio svaki slobodan trenutak da dojaše do kola kolima je upravljala Helen. Nastojao jerazgovarati s njom da bi je oraspoložio i opustio. Hrabrio ju je, više misleći o njoj njego o sebi.Što je dan više odmicao i što su bili bliži večeri, svi su bivali sve nervozniji i sve nestrpljivije su očekivali završetak dnevnih poslova. Bili su umorni i ljudi i stoka. Kauboji su toga dana tjerali stoku nešto brže nego obično jer je Joe Baklev želio krdo prije ponoći dotjerati na brežuljak nedaleko rijeke Cimeron. Računao je da bi imali veće izglede protiv bandita ako budu iznad njih i to je bilo točno. U tom slučaju pljačkaši bi im se morali približavati mjesečinom osvijetljenom prerijom i predstavljali bi jasno uočljive mete. Osim toga, kad bi i stigli do brda, morali bi napasti iz podnožja, pa bi tako opet bili u lošijoj situaciji.Kad su stigli na odredište svi su vidljivo odahnuli. Napetost je nešto popustila, iako je još uvijek bila prisutna i nitko nije bio opušten.Počeli su pripremati noćni logor, radeći to bez ikakvih iluzija. Mnogi od njih mislili su da će im to biti posljednja noć.Iznenada, na sjeveroistoku su ugledali oblak prašine koji se kretao. Znali su da to ne mogu biti pljačkaši jer su oni bili bočno, s obje strane.Nisu smjeli ni pomisliti da im možda dolazi pomoć.Večerali su u tišini, u pogrebnoj atmosferi.Svi su bili zadubljeni u misli, svatko je bio dovoljan samome sebi, nikome nije bilo potrebno ničije društvo.Te noći, nitko od njih nije uspio zaspati. Skakali su s oružjem u rukama na svaki šum, krik noćne životinje ili nagli pokret nekog goveda.Smjene su se smjenjivale cijele noći, jašući oko krda s prstima na okidačima "vinehesterki". Nitko se nijeUH DKHPKRAIK) • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEĐESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 39

bunio. Kao da su, jašući oko krda, manje mislili na opasnu situaciju u kojoj su se našli i na male izglede da se iz te situacije izvuku živi i nepo-vrijeđeni.Što se zora više približavala, napetost se ponovno povećavala.Ljudi su postajali uznemireniji. Izgledalo je kao da svi očekuju napad pljačkaša upravo u svanuće.Jašući oko krda Clive Williams se trudio ne misliti na položaj u kojem su se nalazili. Bio je svjestan da će se dogoditi ono što se mora dogoditi i da on svojim razmišljanjem nimalo ne može poboljšati situaciju.Zato su mu misli odlutale u prošlost, u rodni kraj. Sjećao se sa sjetom mladosti u Pueblu i roditelja koje dugo nije vidio. Sjećao se dječačkih igara i prijatelja iz škole. Prašnjavi i prljavi grad u kojemu je nekada živio sad mu je izgledao vrlo lijep. Kako bi lijepo bilo vratiti se u rodni kraj, razmišljao je. Osnovati vlastiti ranč u travnatoj dolini neke rijeke u blizini šumovitih planina... Da, njegov Kolo-rado bio je doista lijep...Onda se odjednom trgnuo, čemu nada misliti o tome, čemu takvo razmišljanje o prošlosti i budućnosti kad je pred njim možda još samo nekoliko sati života? Jer, nebo je počelo bivati .svjetlije, zora je dolazila...KnH je svanulo svi su se okupili oko kola gdje ih je već čekala Helen koja također nije spavala te noći. Zbog togn je doručak bio spreman raniji' nngo obično, isto kao i vruća luivn.•l(i(? Bnklev se popeo na kola i dale-lui/,orom oMinotrio okoliš. Nije bilo ni liiigu pljačkašima.A joA jufair hu bili tu, iza njih, i s ulije Mlnmr krda.'IVU km-mije hu Haznali da je onaj Ut Ai koji hu vidjeli pred smi-raj prethodnoga dana podigla četa ren-džera koji su tragali za bandom crno-bradog Clivea.Ali, unaprijed obaviješteni o dolasku teksaških rendžera, razbojnici su pobjegli, nestali iz toga kraja podbadajući svoje brze konje, zaboravljajući krdo koje su željeli oteti, misleći samo na to kako da se spase.VIMark Hidell nije bio šutljiv kad bi bio blizu Jacka Perrvja. Onda je koristio svaku priliku, svaki trenutak da ga provocira, da mu dobacuje, da ga na svaki način izaziva. To mu je najčešće polazilo za rukom kad bi Perrvja pitao za njegovu prošlost, praveći se da se dobronamjerno zanima za prošlost čovjeka

koji s njim jaše.A Jack Perry se trudio, kad je god mogao, izbjeći razgovor s Markom Hidellom. Ali, kad bi ih Joe Baklev odredio u istu smjenu, da zajedno čuvaju stoku, onda nije mogao izbjeći nasrtljivog Hidella.Dolazilo je do žučnih rasprava i vrijeđanja, tako da su ih Joe Baklev i Clive "VVilliams nekoliko puta morali opominjati i umirivati.Toga dana su za sobom ostavili rijeku Cimeron i tako stupili na tlo države Kanzas. Put pred njima, do rijeke Arkansas, do Wichite, još je uvijek bio dug, ali su znali daje mnogo lakši, da je ono najgore već iza njih.Ipak je bilo lakše i zbog toga što su sada ulazili u predjele pune trave i vode, i više nisu morali voditi računa o Indijancima kojih u Kanzasu više nije bilo jer su bili potisnuti na Zapad.Jedino čega su se morali bojati bile su bande razbojnika i pljačkaša, ali su se nadali da će imati sreće i da ih.....KMI'KKADn . l'OSEBNO PROLJETNO IZDANJEpljačkaši neće otkriti sada, kad je ono najgore već ostalo za njima.No čak i dobri izgledi za uspješan završetak toga dugog i teškog posla nisu popravili sumorno raspoloženje jahača. Bili su prljavi, premoreni, pospani i pretjerano nervozni, spremni planuti i posvađati se i zbog najmanje sitnice.Bilo im je dosta stoke i svega.Jedva su čekali da putovanje završi i da se obračunaju, ne samo što se tiče novca.Posebno su taj trenutak željno očekivali Bili Right i Mark Hidell. Phila Singletona su morile neke teške misli o kojima nikome ništa nije govorio, ali je postao šutljiv i još više se izdvajao od ostalih.Da, svi su bili nervozni i ma koliko se trudili da se to po njima ne vidi, svoje osjećaje nisu uspijevali prikriti.Joe Baklev i Clive "VVilliams su znali da je vlasnik goveda, Jack Perry, sumnjičav u odnosu na sve. Ipak, obojica su primijetili da se u posljednje vrijeme Perrvjeva sumnjičavost i netrpeljivost uglavnom usredotočila na Marka Hidella.Hidell je i dalje provocirao Perrvja uvijek kad bi mu se za to pružila prigoda, kao da ga je namjerno želio iživcirati.Jednoga od narednih dana Hidell je i od Clivea Williamsa zatražio dodatne informacije o vlasniku krda.

- Znaš li možda više o to Perrvju od nas ostalih, Clive? - upitao gaje.- Ne znam što te zanima - iznenađeno odgovori Clive.- Znaš li neke podatke o njemu, nešto iz njegovog ranijeg života?- Kakve podatke, dovraga?- Cime se Perry bavio prije nego mI,o je došao u Texas? - postavi konkretno pitanje Hidell.- Bilo bi bolje da o tome pitaš njega.Cliveu Williamsu nije se svidio ni Hidell ni Perry, i nije se želio miješati u njihove odnose. Ipak, zapazio je da je Hidell u posljednje vrijeme postao pričljiviji. Sjetio se da ga je Hidell već nekoliko puta pitao kojim putem će ići do Wichite i raspitivao se o detaljima toga puta. O istom se raspitivao i Phil Singleton.- Pitao sam Perrvja odakle je došao u Texas ali mi nije htio odgovoriti - prekine ga u razmišljanju Mark Hidell. - Zar ti ne primjećuješ njegovo čudno ponašanje?- Imam dojam da se svi mi prilično čudno ponašamo - Clive Williams je želio završiti razgovor koji mu nije odgovarao. - Neprekidno ga provociraš. Pitaj njega odakle je.- Kažem ti da sam ga pitao! Pobjegao je od mene! Nije mi jasno zastoje živio sam sa kćerkom na onom rancu daleko od sviju, kao da se želio od nekoga sakriti. Nije primao posjete, nije imao prijatelja. I sada se ponaša kao da se boji vlastite sjene. Zato neprekidno pazim na njega.- Paziš na njega? - trgnuo se Clive. - Zašto?- Zato što vjerujem daje on čovjek koga tražim.- Nisam znao da nekoga tražiš, Mark.- Ti si čovjek koji zna šutjeti pa ću ti reći o čemu je riječ. Ja sam lovac na ucjene. Vjerujem daje Jack Perry ucijenjen zbog nečega stoje napravio. Najvjerojatnije zbog ubojstva. Imam iskustva i osjetim takve ljude.- Dovraga! Samo nam je još to trebalo!- Nisam ja molio da me uzmete, Clive. Joe je to želio, ako se sjećaš. Prihvatio sam jer nisam imao što raditi. Sada vidim sa nisam pogriješio.DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 41

Siguran sam da Jack Perry ima prljavu prošlost i da je zbog nečega ucijenjen. Na njemu ću dobro zaraditi. Ne pokušavaj me spriječiti u tome.- Dogovor je da se svi osobni obračuni ostave za vrijeme kada stignemo u Wichitu i prodamo stoku! - podsjeti ga Clive.- Trudit ću se držati dogovora. O ovome što sam ti sada ispričao nemoj nikome pričati. Posebno šuti pred Billom Rightom. Sada ti je jasno da sam ja čovjek kojega on traži.Clive Williams se trgnuo.- Zar si ti onaj lovac na ucjene koji je njegovoga brata ubio s leđa?- Takav je moj posao! - slegnu ramenima Mark Hidell. - Dolazim u sukob s raznim zločincima.- Ti to nazivaš poslom, Mark!- Kažem ti da je to posao koji je neophodan, koji je koristan za sve. Lovci za zločince istrebljuju zločince i time spašavaju mnoge ljudske živote, spašavaju mnoge ljude koje bi ti zločinci opljačkali i ubili.- Ne zanima me sve to, Mark! -uzdahnu Clive. - U svakom slučaju, imam tvoje obećanje da nećeš ništa poduzeti dok ne stignemo u Wichitu i prodamo stoku. Trudi se da tako doista bude.Dva dana poslije toga razgovora Clive Williams nije izdržao i ipak je obavijestio Joea Baklevja o svemu. Čuvši o čemu se radi Baklev se vrlo uznemirio. Zar sada, pred samim ciljem, pred kraj dugog puta, da dođe do krvavog obračuna među ljudima unutar družine? Bilo mu je jasno da bi posljedice bile tragične, a to bi dovelo u pitanje i daljnje gonjenje stoke.Joe Baklev je morao sam sebi priznati da je ponašanje Jacka Perrvja doista takvo da pobuđuje sumnju. Možda so on tako ponašao zbog grižnjesavjesti ili iz straha da će ipak, kad-tad, biti otkriven, nagađao je. Prisjetio se Perrvjevog čudnog, usamljenog i zabačenog imanja, njegove sumnjičavosti i njegovoga straha kad je saz-nao da Bili Right traga za nekim čovjekom. Nije znao što poduzeti da bi smirio situaciju i spriječio krvavi sukob.Te večeri Baklev se dogovorio s Cliveom da on ostane i pripazi na stoku, a sam je odjahao pronaći vodu. Dugo je jahao mjesečinom obasjanom noći, ali vode nije bilo. Oko ponoći je zaustavio konja, rasedlao ga i saple-to, napravio sebi ležaj najednom proplanku, legao i odmah zaspao. Ujutro se probudio

svjež i odmoran pa je nastavio put.Tek oko podneva otkrio je potok bogat bistrom vodom. Kad se goveda dobro napiju i odmore neće više biti nikakvih problema, zadovoljno je zaključio.Odlučio je da na povratku pokuša nešto uloviti jer im je bilo potrebno svježe meso. Nadao se da će naići na neku antilopu ili srnu.Srndaća je uspio ubiti kasno poslijepodne. Ali, izgubio je dosta vremena i do krda će stići noću, jer je još bio prilično udaljen.Tako je i bilo. Dojahao je do krda nešto prije ponoći i začudio se kad je primijetio da su se neka goveda ra-štrkala i da nema goniča koji bi ih vraćali natrag.To ga je uznemirilo jer se to još nikada nije dogodilo.Čuvari nisu bili pokraj krda. Brže je potjerao konja prema vatri. Kroz tihu noć do njega su dopirali uznemireni povici.Stigao je do vatre, bacio na travu ulovljenog srndaća i ugledao kako Clive Williams drži za košulju na prsi-42 DKSPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE11 ni Marka Hidella i grubo ga drmao diik mu ostali nešto vikali.Mjnhao je i tek tada primijetio Ho-Innu kako kleči pokraj beživotnog ti-|«lu svog oca i plače.- Što se ovdje dogodilo? - upitao je, upustivši šaku na dršku svog "colta".- Mark je ubio Perrvja! - odgovori uzbuđeno Clive Williams. - Taj prok-I etnik gaje ubio, iako mije obećao da U) neće učiniti!- Neka mi netko ispriča što se dogodilo! Clive, pusti Hidella, vidjet ćemo što ćemo s njim!- Ja ću ispričati što se dogodilo -javio se Phil Singleton.- Pričaj, Phile!- Po ponašanju Perrvja i Hidella tijekom cijeloga dana nije se moglo očekivati da će doći do ovoga. Radili su zajedno. Naravno, nisam mogao čuti o čemu su razgovarali, ali je si-gurno da je Hidell nečim provocirao Perrvja. Primijetio sam da u nekoliko navrata Perry bježi od Hidella ali je ovaj išao za njim i nastavljao ga provocirati. Čini se da je to provociranje danas bilo vrlo oštro i uporno i da Perry više to nije mogao podnijeti.- Skrati priču, Phile! Reci mi ono najvažnije!- Večeras, kad smo se skupili oko logorske vatre, Hidell je nastavio provocirati Perrvja. Spominjao je neki zločin koji je Perry, navodno, počinio prije dosta godina i ostao nekažnjen.

Na kraju mu je rekao da je zločinac. U to vrijeme Clive je bio pokraj vatre, otišao je obići goveda. Perry je skočio i počeo vikati. Rekao je daje prije desetak godina sudjelovao u nekoj kradi goveda i da je tom prilikom pucao u nekog čovjeka, ali da nije siguran da gaje ubio. Međutim, šerif gaje okrivio za to ubojstvo i morao je bježati. ()<l tada se krio i živio je pošteno.Što se zatim dogodilo? > il /mi ii.il i l ni |i-im .»il|i«UM> i uli' n>tn I|M• llhli'll III' <>(«>kao dn iirjiui' i|( i vrijedi, \hu ni < \\t\ jct.io nm ju ilii < i |n u VVichili i jiuilh i im' njegovu glnvil l'i'iiv gubio i pokilfiitu |i l" bila je to i>;ni iiinfliit ■ ■ ■ je bio iHHiN|Hiii>illv<i hi#| ii»l l'i'i m i ubio gn. Mili KijjIiI I )M nm ttlMtti*■ • sli.- Možda je i ilulii'i) filn ti« |it' ' ješali! - progumlM Jm« ItnkM kon je ipak zakon,Izgledalo jo dit mi mm I trntnll intii smirili i da su poflnll li'MKVuitlJii »»• mišljati o svemu.Ipak, napetost mi« 1 il kod svih.Bili Right je i/glodan niU/ruliiv niji. To se vidjelo po ohvcIiiIiMuiiii i/ ražu njegovoga lica. U jednom Iroiiu tku okrenuo se prema .loču llnklcvju- Izgleda da je mom tra^nuju i lutanju došao kraj! Osjećao Nam dn (ta se to dogoditi. Već sam ponumnjuo nw Hidella ali sada sam siguran da je on lovac na ucjene koji je ubio i nojevu brata pucajući mu u leđa. Trebao mi je dokaz i imam ga!- Vaši odnosi me ne zanimaju! Da sam znao o Hidellu ovo što sada znam, svakako ga ne bih pozvao da jaše u nama. Ali, nama su bili potrebni ljudi...- Ne shvaćate, vi ništa ne shvaćate! - vikao je Mark Hidell. - U pitanju su moj posao i zakon. Onda, kad sam otkrio tvoga brata, nisam mogao učiniti ništa drugo osim onoga što sam učinio! Postupio sam po zakonu! U pitanju je bio moj život!...- Pucao si mu u leđa, kukavice! -poviče Bili Right. - Platit ćeš mi za to!- On je bio zločinac!- Nisi mu dao priliku!DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 43

Zločincima se ne daje nikakvapriliku!Zul.o si i l'errvja danima provocirao! Da bi )',a naveo na lo da povuče "i'iill", jer hi znao daje daleko sporiji od tebi1! Ti mi obično smeće i ja ću teubil.ilNijn ločno! IVrrvju sam želio prijaviti Aorifu u VVichiti!l/ir>,t«ft, llidellu! I kukavica si! Mojemu bratu si pucao u leda zato stoje bio brži od lebe! Znao si da bi te ubio u poftlenoj borbi! A Perryju si tobože dao priliku, a to je zapravo bilo obieno hladnokrvno ubojstvo! Nije točno!... Nije točno!... Danas sam vidio da si prilično brz, hI.o je začuđujuće s obzirom kako Hti inače ponašaš. Sada vidim daje i tvoje uobičajeno ponašanje samo trik! Izigravaš tromog i priglupog čovjeka, a zapravo si podmukla i brza zmija! Ali, ja ću te ipak ubiti!Mislim da bismo sada trebali pokopati Jacka Perrvja! - priđe im po-...... '''i"« w;n;nms koii ie do tadakopati ijncka Perrvja! priđe p novno 01 ive Williams koji je do tada bio kod Helen, pokušavajući je utje-t'ul.i. - () ostalom se možemo i kasnije dogovorili. Bille, ti si dao riječ da ga nećefi ubili prije nego što stignemo u VViehitu!Održat ću obećanje! - potvrdil'.ill Uiulit.Kad završimo zajednički posao radi h njim što hoćeš, ali imaj u vidu Ha iij(if(it Sliti zakon!Hit i'1 u poštena borba i zakon mi m'tfo moći nisla.■ Hada je sve jasno. Hajde, obavimo »no Alo moramo da se odmorimo priju HUlriiHnjei'.'a dana. Ja ću prvi ići i ni Ni ružuII/Hi mi i i/, kola lopate i počeli ko-i'iill grob.IiIimM dani prolazili su u šutnji i ■Imvljnnju ponlova stoke. Sada je svi-""' lulu tu1'! li-'c jer .lack l'errv višenije bio s njima da im pomaže. Ostao je pokopan na jednom travnatom brežuljku u Kanzasu.Helen je bila tužna ali nakon nekoliko dana se pribrala. Za to je najzaslužniji bio Clive Williams koji se trudio odvući joj misli i malo je razvedriti.Do Wichite im je ostalo još oko sto i pedeset kilometara. Činilo im se da će taj put proteći u miru. Za sto pedeset kilometara trebalo im je oko deset dana jer su prelazili oko petnaest kilometara na dan.Bili Right se držao svojeg obećanja. Nije uznemirivao Hidella, a

on mu se sklanjao s puta.Tih dana izbila je i prva svađa između Joea Baklevja i Clivea William-sa.- Perrvjevom smrću pripast će nam više novca nego što smo očekivali -počeo je razgovor Joe Baklev.- Kako to misliš? - upita Williams. - Helen je živa i ona će dobiti dio koji bi pripao njezinom ocu. To je sasvim logično i pošteno.- To je previše novca da bismo ga ostavili jednoj djevojci.- Ne želim o tome razgovarati, Joe! Ona će dobiti ono što joj pripada!- Vidjet ćemo u Wichiti! A sada prestani, evo dolazi djevojka. Ne želim da čuje o čemu razgovaramo.- Gotov je ručak! - obavijesti ih Helen.Šutke su se pridružili ostalima, ispod velikog hrasta, u hladovini njegove lisnate krošnje.Još dva dana tjerali su krdo u miru, bez ikakvih problema.Odnosi Joea i Clivea osjetno su zahladili.A tada se dogodilo nešto što ih je sve uzbudilo i prisililo da zaborave međusobne svađe. Naime, jednoga ju-i iri i: .i »<)

t.ra primijetili su da ih je napustio Phil Singleton.- Što da sada radimo, Clive? - lju-tito je pitao Joe Baklev. - Sad nas je doista premalo za tjeranje ovako velikog krda. Ja ipak nisam za to da za-stanemo i da sve propadne. Kada pomislim koliko smo se namučili, putujući dovde...- Nisam ni ja za predaju, Joe! Moramo pronaći neko rješenje!- Da ostavimo jedan dio stoke ovdje, a da potjeramo samo polovicu? Po ostale bismo se vratili, iako su doista mali izgledi da bismo ih ovdje zatekli.- To nije rješenje, Joe! I oko maloga krda ima posla skoro isto kao oko velikog.- Ne znam što da radimo! Doista ne znam!Clive osedla konja i izjaše.Pratio je trag konja kojeg je jahao Phil Singleton.Za to vrijeme, oko petnaest kilometara daleko od krda, sedmorica bandita sjedili su oko logorske vatre, pili loš viski i dosađivali se. Svi su bili dobro naoružani.Među njima se isticao, držanjem i visinom, čovjek koji se zvao Peter Moore. On je stajao malo po strani od ostalih, šutljiv i

zamišljen. Gledao je nekuda u daljinu.Drugi su se glasno smijali, pričajući i psujući.Od galame se probudio čovjek koji je do tada spavao nešto dalje, na pokrivaču raširenom pokraj stijene.Bio je to Phill Singleton.Prišao im je protežući se i zijevajući.- Izgleda da sam dugo spavao - rekao je. - Jeste li razmislili o onome što sam vam rekao kad sam dojahao?- Ništa drugo nismo ni radili. Rekao si da u krdu ima oko sedamsto grla? - upita voda, Peter Moore. -Bilo ih je više ali su neka pobjegla a neka su pojedena, je li?- Točno! - potvrdi Singleton.- Ti poznaješ teren na kojemu su oni sada. Da ih tamo napadnemo ili da čekamo povoljniju priliku?- Niti jedna varijanta za nas nije opasna. Ipak, mislim da će oni ovamo stići prekosutra. To znači da će biti još umorniji nego što su sada, tako da će nam biti lakši plijen. Ova Plava dolina je posljednja ozbiljna prepreka za krdo prije nego što stigne do Wi-chite. Krdo s juga mora proći ovuda, jer je ovo jedini prolaz kroz planinu. Mislim da je najbolje da ih upravo ovdje dočekamo.- Slažem se! - reče Peter Moore. -Od sutra će jedan naš čovjek pratiti krdo. Bit će to lagan posao za nas!Nitko od njih nije mogao pretpostaviti da njihov razgovor slušaju dva pažljiva uha i da ih cijelo vrijeme promatraju dva pažljiva oka...A sljedećega dana malobrojni goniči Joea Baklevja, sada i bez Clivea Williamsa, nastavili su uz izuzetne napore tjerati veliko krdo.Helen je bila najzabrinutija zbog Cliveova nenajavljenog odlaska i to se vidjelo po njezinom uznemirenom licu. Nekoliko puta je pitala Joea Baklevja misli li da će se Clive vratiti, a on joj je uvijek odgovarao isto:- U to sam potpuno siguran, Helen. Clive Williams nije čovjek koji bi nestao kao utvara u magli, kao što je to učinio Phil Singleton. Mislim da ga on prati, da bi utvrdio zbog čega ju Singleton pobjegao od nas. I sam sam se kolebao bih li to napravio, ali me Clive preduhitrio.- Čekajte! Pogledajte tamo, onaj oblak prašine što nam se brzo pri-DESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 45

bližava! Možda je to Clive, možda se vraća!- To je Clive! - doviknu im Mark Hidell koji je imao dalekozor. - Dolazi!Nekoliko minuta kasnije Clive Wil-liams zaustavi umornoga konja pokraj njih. Sjahao je i prišao im, a svi su se okupili oko njega.- Našao sam Singletona! - počeo je govoriti bez ikakvog uvoda. - Odja-hao je kod svojih bandita. Spremili su nam zasjedu, ali ja sam ih prisluškivao i poznajem njihov plan. Sada moram leći, premoren sam...Dok je Clive spavao u kolima stado je polako napredovalo. Svaki gonič bio je obuzet svojim mislima.Joe Baklev bio je najzabrinutiji i najuznemireniji. Neprekidno je razmišljao, pokušavajući smisliti neki način da izbjegnu bandite i da s krdom stignu do Wichite.Goveda kao da su im htjela olakšati posao pa su mirno išla prema klancu iz kojega je vodio uski prolaz u Plavu dolinu u kojoj su ih očekivali pljačkaši.Joe Baklev je pomišljao da iznenada napadnu bandite, da bace na njih dinamit koji su imali u kolima, da za-obiđu njihovu zasjedu, ako je to ikako moguće...Ipak, odlučio je konačnu odluku donijeti kada čuje plan Clivea William-sa. A Clive se probudio tek navečer, kad se krdo zaustavilo i kad je stoka već legla, mirno preživajući.Njegov plan nije bio ni jednostavan ni lak, s obzirom da ih je bilo malo.U predvečerje sutrašnjega dana, ako sve bude u redu, trebali bi stići do ulaza u Plavu dolinu. Clive im je priopćio i to da je Peter Moore odlučio poslati izvidnicu, da ih prati. Miindiii su željeli u svakom trenutku znali gdje se krdo nalazi.- Kad bismo krdo zaustavili na nekoliko kilometara od prolaza, banditi bi pomislili da do sljedećeg podneva imaju vremena dočekati nas i sve nas pobiti, a da stoku otjeraju. To će uma-njiti njihovu opreznost tijekom noći.- Što predlažeš?- Bit mojega plana temelji se na tome što će nas oni očekivati sljedećega dana u podne. A mi ćemo pokrenuti stoku ne u zoru, da stignemo do njih u podne sljedećega dana, nego odmah poslije ponoći, po mjesečini.- Što ćemo time dobiti? - upita Joe Bakley.- Ako krenemo odmah poslije ponoći, stići ćemo u prolaz pred

zoru, potpuno neočekivano. Bit ćemo iza krda i pucnjavom i povicima natjerati stoku u stampedo.- Ima li netko drugi prijedlog? -upita Joe Baklev.Nitko mu nije odgovorio.- U tom slučaju, moramo prihvatiti tvoj plan, Clive! Rizičan je, ali boljeg nemamo!Zatim su počeli razgovor o detaljima Cliveova plana, tako da kad sljedećega dana krenu iz logora svatko od njih točno zna što treba raditi da bi plan uspio.Znali su daje to njihova jedina prilika da ostanu živi i da s krdom stignu do Wichite.Bili Right i Mark Hidell povremeno su se sumnjičavo promatrali, znajući da ih na kraju puta čeka i međusobni obračun koji jedan od njih dvojice sigurno neće preživjeti.Cijeli taj dan tjerali su stoku bez incidenta, osim što je Joe Baklev u dva navrata primijetio čovjeka kojega je vođa razbojnika, Peter Moore, poslao u izviđanje, da prati kretanje krda i goniča.Vrijeme je sporo prolazilo. Kad je pala noć ulogorili su se na ranije od-(Milunoin mjestu, obavljajući uobiča-)nm< poslove za noćno logorovanje.Mili su svjesni da ih izviđač razbojniku i dalje promatra..loeje poslije večere uzjahao konja • Ih malo obiđe okolicu. Kasnije je sja-Iimo i pješice ušao duboko u prolaz. Hujao se da su razbojnici otišli na neko drugo mjesto i obradovao se kini je poslije nekog vremena, otprilike dva kilometra daleko, ugledao va-Iru. Pljačkaši su se nalazili točno na onome mjestu koje im je Clive Wil-linms opisao i to je Baklevju i njegovim jahačima odgovaralo.Što je tiše i neprimjetnije mogao, vratio se u logor i ispričao ostalima što je vidio. Svi su bili zadovoljni zbog toga.Nešto kasnije, poslije kraćega odmora, pojahali su konje i počeli dizati goveda. Dosta teško su je pokrenuli jer je stoka bila premorena. Ipak, sporije nego obično, goveda su ustala i krdo se napokon pokrenulo, u miru i tišini.Dva sata kasnije ušli su u najuži dio prolaza koji je bio dugačak nekoliko milja. Joe Baklev je odjahao naprijed.Zora se približavala.Joe se vratio pola sata kasnije i naredio da svi jahači prijeđu iza zadnjega dijela krda, a iza njih su bila kola kojima je

upravljala Helen.Mahnula je rukom Cliveu, poželjevši mu sreću.- Potjerajte goveda brže, ali još uvijek u najvećoj tišini! - bila je sljedeća naredba Joea Baklevja.Zora je svitala kad su ugledali va-Itu u logoru bandita. Joe izvadi "vin-rliesterku" iz navlake i počne pucati u smjeru vatre i jahača koji su spavali oko nje.I ostali su učinili isto.Pucnjava, užasna vika i nekoliko bačenih štapića dinamita učinili su da stoka podivlja. Osjećajući da opasnost dolazi odostraga, goveda su jur-nula naprijed, predvođena velikim bi-kom predvodnikom, rušeći i uništavajući sve na što su naišli.To je bio užasan, luđački stampedo koji ništa nije moglo zaustaviti. Krdo je naletjelo na pospane bandite koji su zbunjeno trljali oči, uopće ne shvaćajući što se događa.Bik predvodnik je naletio na Phila Singletona i srušio ga, a zatim je cijelo krdo pretrčalo preko njegovoga tijela i preko tijela ostalih pljačkaša.Jedino je Peter Moore uspio iz svoje "vinchesterke" ispaliti nekoliko metaka, prije nego što je otišao u pakao, zajedno s ostalima.Jedan od tih metaka pogodio je visoko u nogu Clivea Williamsa. Povreda je bila ozbiljna jer je metak prekinuo jednu od glavnih arterija i Clive je počeo ozbiljno krvariti.Nešto kasnije kliznuo je s konja na travu i onesvijestio se.Pronašla ga je Helen, previla mu nogu i uz Joeovu pomoć smjestila u kola.Clive je poslije toga tri dana proveo u bolnici u Wichiti. Liječnici su mu operirali nogu i operacija je uspjela. No, bolesnik je bio toliko premoren da se probudio tek trećega dana od operacije.Prvo je iznad svoga lica ugledao liječnika u bijelom ogrtaču, a onda, na stolcu pokraj kreveta, Helen koja mu se osmjehivala.Bio je zbunjen i u početku nikako nije mogao shvatiti gdje se nalazi.Sjećao se krda, gonjenja stoke, zasjede u klancu, stampeda, Joea Baklevja...- Clive, u bolnici si! - počela mu je objašnjavati. - Noga ti je operirana4(i DKSPKRADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJEDESPERADO • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 47

ali sve će biti u redu i nećeš imati nikakve posljedice. Brzo ćeš biti kao i prije, kažu liječnici. Ništa ne brini, odmaraj se.- Pričaj mi o svemu što se dogodilo od kada sam izgubio svijest - tiho je zatražio. - Žao mi je ako te Joe Bak-ley prevario i uzeo ti novac od prodaje krda, novac koji ti pripada... Mislio sam da ću ga u tome moći spriječiti, i uspio bih, samo da sam bio tamo.- O čemu to govoriš? - začuđeno ga je upitala. - Pa, ti si još u bunilu!- Govorim o Joeu Baklevju i o novcu od prodaje krava, novcu koji ti pripada...Uhvatila ga je za ruku.- Ne smiješ tako govoriti o Joeu, Clive! - rekla je. - Slušaj, slušaj što se dogodilo...Ispričala mu je da je Joe uz pomoć nekih ljudi koje je pronašla uspio dotjerati krdo do Wichite i prodati ga trgovcima koji su mu ponudili odličnu cijenu, veću nego što se nadao.- Sada smo bogati, Clive! Ne misliš dobro o Joeu, a on je najbolji čovjek na svijetu!- Nije baš tako, Helen! - začuo se glas Joea Baklevja s vrata, jer je upravo ulazio. - Clive o meni ima mnogo lošije mišljenje nego ti. Tko zna,možda je u pravu? Ni sam sebe dovoljno ne poznajem. Došao sam se pozdraviti s vama. Mislim da ćete vas dvoje nastaviti živjeti zajedno, negdje na nekom predivnom rancu u Kolo-radu, negdje gdje je trava sočna i zelena, gdje je rijeka puna pastrva, gdje su šume guste, gdje je zrak čist, gdje je priroda netaknuta... I tome se radujem, iskreno se radujem!...Mladić i djevojka razmijeniše zaljubljene poglede.- Bili Right i Mark Hidell su se međusobno poubijali - obavijesti Joe Clivea. - Od svih nas koji smo sudjelovali u gonjenju stoke do Wichite jedino vas dvoje ste doista imali sreće. Osim mene i vas dvoje, svi ostali su poginuli!Neko vrijeme svi su šutjeli.- Žurim, odlazim iz Wichite! - nastavi Joe Baklev. - Idem ponovno na Zapad, tamo je mjesto ovakvim ljudima kao što sam ja. Sav novac je u banci, nisam uzeo niti dolara! Moj dio je moj poklon za vaše vjenčanje! Za uzvrat od vas tražim samo jedno! Da prvome sinu koji vam se rodi date moje ime i da me se ponekad sjetite! Ništa više!Okrenuo se i izašao prije nego što su mu mogli odgovoriti.

KRAJDESPEIIADO - \YESTERN ROMAN • POSEBNO PROLJETNO IZDANJE • Nakladnik: BOOKGLOBE d.o.o. Horvatovac 100, Zagreb ♦ i) EvcnCoUins • Direktor: NebojšaRadić • Urednik: Bernard Radovčić • Distribucija: TISAK d.d., Zagreb • Unos i prijelom: TERCI JA d.o.o., V.;\y,\•<•!> • Tisak: ČVORAK, Zagreb • Godina izdanja: 2003.KA SVIM KIOSCIMA!