SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ FILOZOFIJE

Žan Škegro

GAJ JULIJE CEZAR

Seminarski rad

Mentor: doc. dr. sc. Ivica Musić

Mostar, 2013

SADRŽAJ

UVOD .......................................................................................................................... 3

1. RANI ŽIVOT .......................................................................................................... 4

2. PRVI TRIJUMVIRAT I CEZAROV KONZULAT........................................... 5

3. CEZAROVO NAMJESNIŠTVO U GALIJI ....................................................... 6

3.1. Cezarova borba sa Helvetima i Svevima ................................................ 6

3.2. Pokoravanje Galskih plemena na sjeveru .............................................. 7

3.3. Cezarov pohod na Britaniju .................................................................... 7

3.4. Ustanak u Galiji ........................................................................................ 8

4. CEZAROV DOLAZAK NA VLAST ................................................................... 9

4.1. Sukob sa Pompejem ................................................................................ 9

4.2. Cezarova vladavina ................................................................................. 10

4.2.1. Cezarovo zakonodavstvo ............................................................. 10

4.2.2. Cezarova vlast ............................................................................. 11

4.3. Cezarovo ubojstvo ................................................................................... 11

5. CEZAROV OSOBNI ŽIVOT ............................................................................... 12

5.1. Cezarov književni rad ............................................................................. 13

5.2. Cezarov odnos sa ženama ....................................................................... 13

2

UVOD

U ovom radu govorit će se o rimskom vojskovođi i imperatoru Gaju Juliju

Cezaru. Ovaj rad ima za cilj kratki prikaz Cezarovog života, od rođenja, njegove

političke karijere, pa sve do njegovog ubojstva. Na početku rada govori se o Cezarovom

životu sve do sklapanja trijumvirata. Zatim će biti riječi o Cezarovoj političkoj karijeri.

Posebno će se govoriti o sklapanju trijumvirata, te o Cezarovom namjesništvu u Galiji.

Zatim će se obrađivati put kojim Cezar dolazi na vlast, njegov sukob sa Pompejom, te

konačan dolazak na vlast. Navest će se glavni zakoni koje je Cezar donijeo. Obradit će

se Cezrovo ubojstvo, i na kraju rada donijet će se informacije o Cezarovom osobnom

životu, te poseban osvrt na njegov književni rad.

3

1. RANI ŽIVOT

Gaj Julije Cezar je rođen 100. god. pr. Kr. Podrijetlom je iz roda Julijevaca,

legendarnog roda koji vuče korijene još od Eneje. Bio je nećak Gaja Marija. Sula je

naredio Cezaru da se odrekne svoje žene Kornelije, koja je bila kćerka Cine, političkog

protivnika Sule. Cezar je to odbio, te je bio primoran pobjeći u Sabinsku. Tamo je

otkupio svoj život za dva talenta od plaćenika kojega su poslali da ga ubije. Jedno

vrijeme je proveo na Rodosu gdje je unaprijedio svoju književnu i filozofsku kulturu.

Tada mu se nije pridavala nikakva važnost, jer nije imao financijsku mogućnost da

uzdržava svoje političke ambicije.

67. god. podržao je Transpadance u njihovim naporim da dobiju prava, te je stao

na stranu Pompeja kojemu je aristokracija branila dobivanje vojnog zapovjedništva na

istoku. Uvijek je podržavao Marija i Cinu, te je jedne noći na Forumu naredio da se

njima podignu spomenici u čast. Time je jasno pokazao da podržava stranku populara.

U međuvremenu je senat izglasao zakon prema kojem se Transpadancima zabranjuje

boravak u Rimu jer se to protivi interesima republike.1

1 Cf. CRAVETTO, Enrico i dr.: Povijest – Rimsko Carstvo, sv. IV., Zagreb, Europapress holding, 2007., str. 92-95.

4

2. PRVI TRIJUMVIRAT I CEZAROV KONZULAT

Cezar, Pompej i Kras su 60. god. pr. Kr. sklopili poilitički sporazum poznat kao

prvi trijumvirat. Cezar se tada vratio iz Hispanije gdje je bio namjesnik. Trijumvirati su

odlučili da će pomoći Cezaru da dobije konzulat. 59. god. pr. Kr. to je i ostvareno.

Cezar je kao konzul imao zadaću da radi za dobrobit i ostvarivanje interesa trijumvira.

Svi trijumviri su u to vrijeme bili strastveni populari i sljedbenici Gaja Marija i Braće

Grakho. Kao konzul Cezar je izvršio prvo svoje obveze prema Pompeju. Legalizirao je

sve Pompejeve poduhvate na Istoku. Donijeo je agrarni zakon prema kojemu su

Pompejevi vojnici dobili zemlju.

Cijeli svoj konzulat, Cezar je proveo u nastojanju da ojača moć stranke populara,

a oslabi ugled i moć senata. Tribunska je skupština izglasala namjesništvo Cisalpinske

Galije, i Ilirika na pet godina, a senat mu je na pet godina dao namjesništvo u

Narbobskoj Galiji. Nakon što mu je konzulat istekao, svoje je poslove povjerio

narodnom tribunu Klodiju, a zatim je otišao u Galiju.2

2 Cf. LISIČAR, Petar: Grčka i Rim, Zagreb, Školska knjiga, 1971., str. 365-366. 5

3. CEZAROVO NAMJESNIŠTVO U GALIJI

Cezar je u Galiju stigao u ožujku 58. god, pr. Kr. U to vrijeme glavno

stanovništvo Galije su činili Kelti. Tada su postojale tri grupe keltskih plemena. Na

sjeveru su bili Belgi, između rijeka Seine i Garonne živjeli su Gali, a od rijeke Garonne

do Pirinejskih planina živjeli su Akvitanci. Ono što je ugrozilo rimske posjede desilo se

migracijom plemena Helvećana, koja je za posljedicu imala migraciju plemena Sveva.

Rimski posjedi su tada bili ugroženi.3

3.1. Cezarova borba sa Helvetima i Svevima

Cezar je odmah pri dolasku u Galiju krenuo u obranu rimskih posjeda od

Helvećana i Sveva. Blizu grada Bribatke desila se bitka između Rimljana i Helveta.

Iako su Helvečani bili brojčano nadmoćniji, pretrpili su poraz. Nakon toga su bili

primorani da potpišu primirje i savez sa Rimom i vrate se na stare položaje.

Zatim je krenuo u obračun sa Svevima, na čijem je čelu bio Ariovisto. Bitka

između Rimljana i Sveva se desila kod današnjeg grada Strasbourga. Svevi su bili

brojčano nadmočniji i taktički jaki, ali su pretrpjeli poraz. Ta pobjeda je bila od velikog

značaja za Cezara, jer je time spriječio nadiranje drugih Germanskih plemena, i

učvrstila je Cezarov položaj u središnjoj Galiji.4

3 Cf. MAŠKIN, N. A.: Istorija starog Rima, Beograd, Naučna knjiga, (b.god.), str. 207-208.4 Cf. Isto, str. 209.

6

3.2. Pokoravanje Galskih plemena na sjeveru

U proljeće 57. god. pr. Kr. Cezar je počeo svoju borbu sa Belgima. Cezarova

vojska je bila brojčano slabija, ali su bili borbeno i taktički jači. Usprkos tome pojedina

plemena su pružala snažan otpor, poput Nerva koji su zamalo porazili Rimljane, ali

Cezara je spasila brza prilagodba na novonastale uvjete. Cezaru su u borbi pomagali

njegovi legati, među kojima se isticao Publije Kras. Cezar je krajem 56. god. pr. Kr.

završio pokoravanje Galije. To je Rimljanima donijelo ogroman ratni plijen. Cezarovi

uspjesi su bili popraćeni velikom proslavom u Rimu.5

3.3. Cezarov pohod na Britaniju

55. god. pr. Kr. Cezar kreće u pohod na Britaniju. U to vrijeme Britanija je bila

naseljena keltskim plemenima. Ta plemena su djelila iste običaje, kulturu i religiju sa

ostalim keltskim plemenima iz drugih dijelova Europe. Cezar je na Britaniju krenuo sa

dvije legije te pokorio keltska plemena koja su krenula protiv njega. Ali zbog

nepovoljnih vremenskih uvjeta, bio je primoran da potpiše mir. Sljedeće godine sa

većom vojskom prelazi preko Temze, ali ne ostvaruje uspjeh. Iako Cezar nije pokorio

Britaniju, njegov pokušaj je bio popraćen sa odobravanjem u Rimu.6

5 Cf. Isto, str. 210.6 Cf. Nav. mj.

7

3.4. Ustanak u Galiji

U Galiji je raslo nezadovoljstvo rimskom vlašću. Gali su se morali boriti na

strani Rimljana, a porezi su bili stalno povećavani. Veliki ustanak se desio 52. god pr.

Kr. Na čelu ustanka je bio vođa plemena Arverna, Vercingetoriks. U to vrijeme Cezar

se nalazi u Cisalpinskoj Galiji. Bio je odvojen od svoje vojske koja je bila razbacana po

cijeloj Galiji. Ali Cezar je prikupio dobru vojsku, sastavljenu većinom od germanskih

najamničkih odreda. Vercingetoriks se učvrstio u Gregoviji, koju je Cezar neuspješno

pokušao osvojiti. Ustanak se nakon tog počeo širiti. Vercingetoriks se nakon toga

povukao u utvrđeni logor u Aleziji. Rimljani su opkolili logor sa svih strana, te je zbog

toga Vercingetoriks bio odvojen od galske vojske. Na kraju je bio prisiljen na predaju.

Odveden je u Rim i tamo pogubljen.7

7 Cf. Isto, str. 214-215.8

4. CEZAROV DOLAZAK NA VLAST

Kras je krenuo u rat sa Partima, u kojem je poražen i ubijen. Nakon toga Cezar

više nije bio potreban Pompeju. Cezar je u Galiji unovačio vojsku sa deset legija s

kojom je mogao izboriti vlast. Nakon toga želio je da opet postane konzul, dok su Senat

i Pompej bili protiv toga. U to vrijeme u Rimu su izbili nemiri te je 52. god. pr. Kr.

Pompej postavljen za konzula. Donesena je zakonska odredba prema kojoj se Cezar

mora za mjesto konzula boriti u odsutnosti jer nije smio napustiti provinciju u kojoj je

namjesnik. Cezar je izveo lukav potez, te je preko svoga posrednika u tribunatu

predložio da Pompej mora odstupiti i raspustiti vojsku. Prijedlog nije uspio, i Cezar je

odlučio svoj cilj ostvariti vojnim sredstvima.8

4.1. Sukob sa Pompejom

Cezar je 49 god. pr. Kr. prešao rijeku Rubikon i rekao glasovitu rečenicu: Kocka

je bačena. Cezarov brzi napredak je iznenadio senat, te je Italija ustupljena Cezaru bez

borbe, dok je Pompej s vojskom krenuo na istok gdje nastojao skupiti što veću vojsku.

Prva velika bitka desila se kod Drača, gdje je Pompej pretrpio prvi poraz. Stranka

optimata je smatrala da je Pompej apsolutni pobjednik, ali to se nije desilo. Odlučujuća

bitka se desila kod Farsala u Tesaliji. U bitci je pobijedio Cezar. Pompej je pobjegao u

Egipat, ali je tamo ubijen. Cezar je na prijestolje u Egiptu postavio princezu Kleopatru.9

8 Cf. GERARD,Du Ray i dr.: Velika Ilustrirana Povijest svijeta, sv. VI., Rijeka, Otokar Keršovani, 1974., str. 2491-2492.9 Cf. Isto, str. 2492-2495.

9

4.2. Cezarova vladavina

Cezar je tek u rujnu 45. god. pr. Kr. stigao u Italiji, gdje se na vlasti zadržao šest

mjeseci. Od 49. god. pr. Kr. Cezar se izmjenjivao na poziciji konzula i diktatora. U

njegovim rukama je bila apsolutna vlast. Cezar je odmah nakon dolaska na vlast krenuo

u provedbu reformi. Cezar je pokrenuo opsežnu kolonizaciju da bi riješio pitanje

opskrbe ratnih veterana. Pokrenuo je ponovno naseljavanje Kartagu i Korint. Cezar je

omogućio novo zapošljenje na javnim radovima. Senat je uvijek smatrao državne

provincije kao vlasništvo rimskog naroda koji ih može iskorištavati. Cezar je velikom

broju da puno ili polovično građansko pravo. Uz to Cezar je proširio broj članova

Senata na devet stotina članova. Narod mu je iskazivao mnoge počasti, a mjesec u

kojem je rođen nazvan je Juli, po njegovom rodu Julijevaca.10

4.2.1. Cezarovo zakonodavstvo

Jedan od najpoznatijih Cezarovih zakona je Julijev zakon o municipalijama. Taj

zakon je davao gradovima autonomiju u rješavanju lokalnih pitanja, utvrdio je pravila

za izbor magistrata, te je dao privilegije veteranima. Donio je čitav niz mjera koje su

imale zadatak da uzdignu poljoprivredu. Još za vrijeme konzulata u Galiji Cezar je

sproveo zakon protiv iznuđivanja. Regulirao je porezni sustav. Od tada su neposredne

poreze plaćali samo predstavnici općina u nekim provincijama.

Cezar je uveo reformu kalendara. Egipatski astronom i matematičar Sozigen je

pomogao Cezaru da 1. siječnja. 45. god. pr. Kr. uvede novi kalendar. Imao je namjeru

da kodificira Rimsko pravo, ali u to nije ostvario.11

4.2.2. Cezarova vlast10 Cf. Isto, str. 2495-2500.11 Cf. MAŠKIN, N. A.: Nav. dj., str. 225-226.

10

Cezar je pomoću svoje legije uspio osvojiti vlast u državi. Cezar je imao veliku

potporu vojnika. U Rimu je nosio titulu diktatora. Cezar je imao pravo određivanja rata

i mira, pravo određivanja kandidata za magistrata, te je raspolagao državnom

imovinom. Te ovlasti su mu davali neograničenu monarhijsku vlast. U razdoblju

njegove diktature, narodna skupština je spremno prihvatala njegove prijedloge.12

4.3. Cezarovo ubojstvo

15. 2. 44. god. pr. Kr. Cezarov podanik Marko Antonije mu je pred narodom na

glavu stavio dijadem, ali Cezar je stekao pljesak tek kada je skinuo krunu. Tada je

izjavio da kruna pripada samo Kralju Jupiteru. U Rimu je kraljevsko ime bilo omraženo

još od vremena roda Tarkvinijevaca. Cezar je u to vrijeme namjeravao poći u veliki

pohod na Parte, dok su se Rimom širile glasine da Cezar želi glavni grad Carstva

preseliti u Troju ili Aleksandriju. Usprkos opomenama da se na njega sprema atentat,

Cezar otpušta svoju stražu, te želi da barem izvan Rima može nositi kraljevski naslov.

15. 3. 44. god. pr. Kr. Senat je trebao raspravljati o tom zahtjevu, ali na putu za Senat

Cezara dočekuje skupina atentatora na čelu sa Kasijem i Brutom. Svaki atentator je

Cezaru zadao jedan ubod nožem, tako da je ukupno zadobio 23 uboda nožem.13

5. CEZAROV OSOBNI ŽIVOT

12 Cf. Isto, str. 226-227. 13 Cf. GERARD,Du Ray i dr.: Nav. dj., str. 2500.

11

Gaj Julije Cezar će u povijesti biti zapamćen kao jedan od najboljih vojskovođa,

ali i kao čovjek čiji je privatni život bio itekako zanimljiv. Cezarova veza sa

Kleopatrom i dan danas privlači pažnju, također su poznata njegova djela u kojima

opisuje svoje osvajačke pohode. U povijesnim izvorima Cezar se opisuje kao visoka i

vitka osoba. Imao je visoko i široko čelo, velik i tanak nos, tamno sive oči i tanak vrat.

Imao je kratku kosu, a pred kraj života ju je počeo gubiti. Bio je dobrog zdravlja, tek je

pred sam kraj života počeo dobivati epileptične napade. Ono što je posebno zanimljivo

je to da je Cezar samo u rijetkim prilikama pio alkohol, te da je trijeznost smatrao,

izuzetnom vrlinom, posebno kad bi upoznavao nove ljude. Bio je vrlo dobar u tjelesnim

aktivnostima, posebno jahanju. Još od rane mladosti Cezar je izbjegavao sukobe, te i

nakon nekih obračuna, bilo ga je lako smiriti. Cijeli svoj život je imao dobre manire.14

14 Cf. FROUDE, James, Anthony: Julius Caesar, New York, D. Appleton and Company, 1904., str. 440.

12

5.1. Cezarov književni rad

Osim u povijesti Rimske Republike, Cezar zauzima istaknuto mjesto u Rimskoj

književnosti. Cezar je u književnosti poznat kao autor vojnih meomoara Bilješke o

Galskom ratu, i Bilješke o građanskom ratu. Cezarovi memoari su služili kao politička

propaganda. Bilješke o Galskom ratu, imale su za cilj opravdati njegove ratove u Galiji,

i ukazati na važnost osvajanja novih teritorija, dok su Bilješke o građanskom ratu, imale

za cilj dokazati na vojnu nesposobnost njegovih protivnika. Cezar je bio poznat kao

dobar govornik, ali se njegovi govori nisu sačuvali.15

5.2. Cezarov odnos sa ženama

Osim toga što je imao buran politički život, Cezar je također imao vrlo buran

ljubavni život. Od mnogih žena s kojima se povezuje, treba istaknuti dvije. To su

Kleopatra i Brutova majka. Određeni povjesničari smatraju da je Brut Cezarov sin, zbog

toga što je Cezar bio ljubavnik njegove majke, ali to nikad nije potvrđeno. Cezar i

Kleopatra su stupili u vezu nakon Cezarovog dolaska u Egipat. Smatra se da je

Kleopatra došla živjeti u Rim sa Cezarom i otvoreno se prikazivala kao njegova

ljubavnica.16

15 Cf. MAŠKIN, N. A.: Nav. dj., str. 248. 16 Cf. FROUDE, James, Anthony: Nav. dj., str. 438-439.

13

ZAKLJUČAK

U ovom radu obrađena je tema: Gaj Julije Cezar. Naveden je njegov politički

uspon, počinjući od njegove rane karijere do njenog vrhunca. Obrađeno je Cezarovo

namjesništvo u Galiji, te opisane borbe koje je tamo vodio. Navedena su obilježja

njegove vladavine, i glavne odluke koje je donijeo. Na kraju rada donijete se činjenice o

Cezarovu osobnom životu, posebno je obrađen njegov književni rad, i njegov odnos sa

ženama.

14

LITERATURA

- CRAVETTO, Enrico i dr.: Povijest – Rimsko Carstvo, sv. IV., Zagreb, Europapress

holding, 2007.

- FROUDE, James, Anthony: Julius Caesar, New York, D. Appleton and Company,

1904.

- GERARD, Du Ray i dr.: Velika Ilustrirana Povijest svijeta, sv. VI., Rijeka, Otokar

Keršovani, 1974.

- LISIČAR, Petar: Grčka i Rim, Zagreb, Školska knjiga, 1971.

- MAŠKIN, N. A.: Istorija starog Rima, Beograd, Naučna knjiga.

15