ETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM

Tolteka knjiga mudrostiIskustveni vodi prema osobnoj oslobodiNaslov izvornika:THE FOUR AGREEMENTSA Practical Guide to Personal Freedom byDon Miguel Ruiz, 1997.

O autoruDON MIGUEL RUIZ UITELJ JE TOLTEKE KOLE TAJNI. On zdruuje svoju jedinstvenu mjeavinu znanja u radionicama, predavanjima i voenimputovanjima u Teotihuacan u Meksiku. U ovom drevnom gradu piramida, koji je Toltecima bio poznat kao mjesto na kojemu ovjek postaje Bogom, don Miguel slijedi postupak drevnih mudraca koji slui tome da tragaoce provede kroz njihove sve vie razine svijesti.ELITE LI DALJNJE OBAVIJESTI, MOLIMO VAS DA SE OBRATITE:SIXTH SUN FOUNDATION 1208 Turquoise Trail Cerrillos, New Mexico 87010Posjetite nau web stranicu: http://www.miguelruiz.comU ETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM don Miguel Ruiz otkriva izvoruvjerenja koja nas ograniavaju, koja nam oduzimaju radost i uzrokujunepotrebnu patnju. Utemeljena na drevnoj toltekoj mudrosti. etiri sporazuma sa samim sobom nude moan obrazac ponaanja koji vrlo brzo moe preobraziti nae ivote i dovesti do novoga iskustva slobode, prave sree i ljubavi.Knjiga don Miguela Ruiza zemljopisna je karta koja pokazuje put do prosvjetljenja i slobode.- Deepak Chopra, pisac Sedam duhovnih zaklona uspjeha i direktorEducationat Choprinog centra za dobro stanjeKnjiga koja nadahnjuje brojnim velianstvenim poukama.- Wayne Dyer pisac Stvarne magijeNa Castanedinom tragu, Ruiz proiava sutinu tolteke mudrosti,jasno i besprijekorno izraavajui to bi mukarcima i enama znailoivjeti nainom spokojnih ratnika u modernome svijetu,- Dan Millman, napisao Put mirnog ratnika i Duhovne zakone

SADRAJZahvale 1.Tolteci 1.Uvod 2.1 Pripitomljavanje i san Planete 2.2 Prvi sporazumNeka vaa rijei bude besprijekorna 4.3 Drugi sporazumNita nemojte shvaati osobno 7.4 Trei sporazumNe pretpostavljajte 8.5 etvrti sporazumUvijek dajte sve od sebe 9.6 Tolteki put prema slobodiUnitavanje starih sporazuma 11.7 Novi sanRaj na Zemlji 14.Molitve 15.

Zahvaleelio bih se ponizno zahvaliti majci mojoj Sariti, koja me nauila bezuvjetnoj ljubavi; ocu mome, Joseu Luisu, koji me nauio disciplini;djedu mome, Leonardu Maciasu, koji mi je pruio klju koji otkljuava tolteke tajne; i mojim sinovima Miguelu, Joseu Luisu i Leonardu. Izraavam duboku naklonost i potovanje Gayi Jenkins i Treyu Jenkinsu. elio bih svoju duboku zahvalnost proiriti i na Janet Mills - izdavaa, urednicu, vjernicu. Isto sam tako vjeno zahvalan Rayu Chambersu to je osvijetlio put. elio bih odati potovanje mojoj dragoj prijateljici Gini Gentry, zapanjujuem mozgu ija je sudbina dotakla moje srce.Rado bih odao poast mnogim ljudima koji su mi obilno pruali svoje vrijeme, srca i izvore kojima sam podupirao svoja uenja. Nepotpun popis ukljuuje: Gae Buckley, Tea i Peggy Suey Raess, Christine Johnson, Judy Red Fruhbauer, Vicki Molinar, Davida i Lindu Dibble,Bernadette Vigil, Cynthiju Wootton, Alana Clarka, Ritu Pisco Rivera, Catherine Chase, Stephanie Bureau, Todda Kaprieliana, Glennu Quigley,Alana Hardmana, Cindee Pascoe, Tink i Chucka Cowgilla, Roberta i Diane Paez, Siri Gian Singh Khalsu, Heather Ash, Larryja Andrewsa, JudySilver, Carolyn Hipp, Kim Hofer, Mersedeh Kherdmand, Dianu i Skya Fergusona, Keri Kropidlowski, Stevea Hasengurga, Daru Salour,Joaquina Galvana, Woodija Bobba, Rachel Guerrero, Marka Gershona, Collette Michaan, Brandta Morgana, Katherine Kilgore (Kitty Kaur),Michaela Gilardyja, Klauru Haney, Marca Cloptina, Wendy Bobb, Edwarda Foxa, Yari Jaeda, Mary Carrroll Nelson, Amari Magdalenu,JaneAnn Dow, Russa Venablea, Gua i Mayu Khalsu, Mataji Rositu, Freda i Marion Vatinelli, Diane Laurent, V J. Policha, Gail Dawn Price,Barbaru Simon, Patti Cake Torres, Kaye Thompson, Ramina Yazdanija, Lindu Lightfoot, Terry Petie Gorton, Dorothy Lee, J. J. Franka (JulioFranco), Jennifer i Jeanne Jenkins, Georgea Gortona, Titu Weems, Shelley Wolf, Gigi Boyce, Morgana Drasmina, Eddieja Von Sonna, Sydneyade Jonga, Peg Hackett Cancienne, Germaine Bautista, Pilar Mendoza, Debbie Rund Caldwell, Beu La Scallu, Eduarda Rabasa i Kauboja.

Tolteci

Prije tisua godina Tolteci bijahu irom junoga Meksika poznati kao ene i mukarci koji posjeduju znanje. Antropolozio Toltecima govore kao o narodu ili rasi, ali, zapravo, Tolteci bijahu znanstvenici i umjetnici koji su stvorili drutvo koje je istraivalo i uvalo duhovna znanja i tehnike drevnih. Zajedno su, kao uitelji (naguali) i uenici, dolazili u Teotihuacan, drevni grad piramida nedaleko Mexico Cityja, poznat kao mjesto na kojem ovjek postaje Bogom. Tijekom tisuljea naguali bijahu prisiljeni prikrivati drevnu mudrost i uvati je u tajnosti. Zbog europskih osvajanja, kao i zbog toga to je nekoliko naunika nerazumno upotrebljavalo osobnu mo, bijae neophodno ouvati znanje od onih koji nisu bili pripremljeni da ga koriste mudro, ili od onih koji bi ga namjerno zloupotrijebili zbog osobne dobrobiti. Na sreu, ezoterijsko tolteko znanje utjelovljivali su i naratajima prenosili razliiti rodovi naguala. Iako su stotinama godina ostala skrivena u tajnosti, drevna su proroanstva nagovjetavala dolazak doba kad e biti neophodno mudrost vratiti ljudima. Sada je don Miguel Ruiz, nagual iz roda Orlovih vitezova, voen kako bi s nama podijelio mona uenja Tolteka. Tolteke spoznaje izranjaju iz istog sutinskog jedinstva istine kao i sve svete ezoterijske tradicije irom svijeta. Iako nisu religija, potuju sve duhovne uitelje koji su poduavali na Zemlji. Dok s jedne strane ukljuuju duh, s druge ih se strane najtonije moe opisati kao nain ivota, kojega odlikuje jednostavan pristup srei i ljubavi.

UVODZamagljeno zrcalo

Prije tri tisue godina postojao je ovjek sasvim nalik vama i meni, a ivio je u gradu okruenom planinama. ovjek je uio da bi postao vra, da bi nauio znanje svojih predaka, ali nije se u potpunosti slagao sa svim to je uio. U svome je srcu osjeao da se tu mora kriti neto vie. Jednoga dana, dok je snivao u pilji, sanjao je da promatra svoje vlastito tijelo dok spava. Izaao je iz pilje u noi mladoga mjeseca. Nebo bijae bistro, i ugledao je milijune zvijezda. Tada se u njegovoj unutranjosti dogodilo neto to je njegov ivot zauvijek preobrazilo. Pogledao je svoje ruke, osjetio svoje tijelo, i zauo svoj vlastiti glas kako progovara: Nainjen sam od svjetlosti; nainjen sam od zvijezda.Ponovo je pogledao zvijezde, a onda je shvatio da nisu zvijezde izvor svjetlosti, nego da svjetlost stvara zvijezde. Sve je stvoreno od svjetlosti, rekao je, a prostor izmeu njih nije prazan. I spoznao je da je sve to postoji jedno ivo stvorenje, a da je svjetlost glasnik ivota, jer je ivo, i u njemu su sadrana sva znanja. Tada je shvatio da, iako bijae nainjen od zvijezda, on sam nije zvijezda. Ja sam izmeu zvijezda, razmiljao je. Tako je zvijezde nazvao tonal, a svjetlost izmeu zvijezda nagual, i znao je da je ono to je stvorilo sklad i prostor izmeu njih ivot ili Namjera. Bez ivota tonal i nagual ne bi mogli postojati. ivot je sila apsolutnoga, vrhovnoga. Stvoritelja koji stvara sve. Evo to je otkrio: sve to postoji oitovanje je jednoga ivoga stvora kojega nazivamo Bogom. Sve je Bog. i zakljuio je da je ljudska zamjedba tek svjetlo koje primjeuje svjetlo. Isto je tako uvidio da je tvar zrcalo - zrcalo je sve ono to odraava svjetlost i od toga svjetla stvara slike - a svijet je obmana, san, upravo nalik dimu koji nam ne doputa da uvidimo ono to doista jesmo. Pravi mi ista smo ljubav, ista svjetlost, govorio je. Ta je spoznaja promijenila njegov ivot. Kad je jednom shvatio tko on doista jest, osvrnuo se oko sebe na druge ljude i naostatak prirode, i bijae zaprepaten onim to je ugledao. U svemu je ugledao sebe - u svakom ovjeku, u svakoj ivotinji, usvakom drvetu, u vodi, u kii, u oblacima, u zemlji. i spoznao je da ivot na razliite naine mijea tonal i nagual da bi stvorio milijarde oitovanja ivota.U tih je nekoliko asaka sve spoznao. Bijae jako uzbuen, a srce mu bijae ispunjeno spokojem. Jedva je ekao da svojim ljudima ispria to je otkrio. Ali nije bilo rijei kojima bi to mogao objasniti. Pokuavao je rei drugima, ali nisu ga mogli razumjeti. Uvidjeli su da se promijenio, da iz njegovih oiju i njegova glasa izbija neto prekrasno. Zamijetili su da vie nikoga i nita ne prosuuje. Vie nije bio nalik nikome drugome. Svakoga je mogao dobro razumjeti, ali nitko nije mogao razumjeti njega. Vjerovali su da je Boja inkarnacija, a on se nasmijao kad je to uo i rekao: To je istina. Ja sam Bog. Ali i vi ste isto tako Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo svjetlosne slike. Mi smo Bog. Ali ljudi ga jo ni tada nisu razumjeli. Bio je otkrio da je zrcalo za ostale ljude, zrcalo u kojem je mogao ugledati samoga sebe. Svatko je zrcalo, rekao je. Sebe je zapaao u svima, ali nitko nije njega vidio kao sebe. I shvatio je da svi snivaju, ali bez svjesnosti, bez znanja o tome tko doista jesu. Nisu ga mogli sagledati kao same sebe, jer se izmeu zrcala uzdizao zid magle ili dima. A taj zid magle bijae nainjen tumaenjima svjetlosnih slika - san ljudi. Tada je shvatio da e uskoro zaboraviti sve to je nauio. elio je zapamtiti sve vizije koje je doivio, tako da je odluio prozvati se Zamagljeno zrcalo, kako bi uvijek znao da je tvar zrcalo, a dim koji nas okruuje spreava da spoznamo to doista jesmo. Rekao je: Ja sam Zamagljeno zrcalo, jer sebe sagledavam u svima vama, ali ne prepoznajemo se zbog dima koji se iri meu nama. Taj dim je san, a zrcalo si ti, sanjau.Pripitomljavanje i san PlaneteONO TO UPRAVO SADA VIDI I UJE NITA DRUGO NIJE nego san. Upravo sada, u ovome trenutku, ti sanja. Sanja budnoga uma. San je glavna djelatnost uma, a um sanja dvadeset i etiri sata dnevno. Sanja kad je mozak budan, a isto tako sanja i kad mozak sniva. Razlika je u tome to kad je mozak budan postoji materijalni okvir zbog kojega stvari zamjeujemo na pravocrtan nain. Kad zaspimo, taj okvir nestaje, a san je sklon tome da se neprestano mijenja. Ljudi neprestano sanjaju. Prije nego to smo se rodili, ljudi koji ivljahu prije nas stvorili su velik, vanjski san kojega emo nazvati snom drutva ili snom Planete. San Planete je kolektivni san milijarda manjih, osobnih snova, koji zajedno tvore san obitelji, san zajednice, san grada, san zemlje, i, konano, san sveukupnoga ovjeanstva. San Planete ukljuuje sva drutvena pravila, uvjerenja, zakone, religije, razliite kulture i naine postojanja, vlade, kole, drutvene dogaaje i praznike. Roeni smo sa sposobnou da nauimo kako sanjati, a ljudi koji ive prije nas ue nas kako sanjati na onaj nain na koji sanja drutvo. Vanjski san ima toliko mnogo pravila, da kad se rodi novi ovjek, mi privlaimo panju djeteta i ta pravila uvodimo u njegov um. Da bi nas nauio kako sanjati, vanjski san koristi mamu i tatu, kole i religiju. Pozornost je sposobnost izdvajanja i usredotoivanja samo na ono to elimo zamijetiti. Istovremeno moemo zamijetiti milijune stvari, ali koristei pozornost, u prednjem dijelu uma moemo zadrati to god zaelimo. Odrasli oko nas privukli su nau pozornost i u na um stavili obavijest pomou ponavljanja. Na taj smo nain nauili sve to znamo. Koristei pozornost mi smo nauili sveukupnu stvarnost, cijeli san. Uili smo kako se ponaati u drutvu; uili smo u to vjerovati, a u to ne vjerovati; to je prihvatljivo, a to nije prihvatljivo; to je dobro, a to je loe; to je lijepo, a to je runo;to je pravilno, a to pogreno. Sve ve bijae ondje - sveukupno to znanje, sva ona pravila i pojmovi koji govore kako se ponaati u svijetu. Kad ste ili u kolu, sjedili ste na maloj stolici i svoju pozornost usmjeravali na ono to vas je uitelj pouavao. Kad ste ili u crkvu, svoju ste pozornost usredotoivali na ono to su vam govorili sveenik i duhovnik. Isto se zbivalo s mamom i tatom, braom i sestrama: svi su pokuavali privui vau pozornost. I mi smo nauili privlaiti pozornost drugih ljudi, i razvijamo potrebu za panjom koja moe poprimiti oblik natjecanja. Djeca se bore za pozornost svojih roditelja, svojih uitelja, svojihprijatelja. Pogledaj me! Pogledaj to radim! Hej, ovdje sam. Potreba za panjom postaje jako snana i nastavlja se sve do u odraslo doba. Vanjski san privlai nau pozornost i poduava nas u to da vjerujemo, poinjui s jezikom kojega govorimo. Jezik je kod razumijevanja i komunikacije izmeu ljudi. Svako slovo, svaka rije u svakom jeziku su dogovor. Mi ovo nazivamo stranicom u knjizi; rije stranica dogovor je kojega razumijemo. Kad jednom shvatimo kod, naa je pozornost uhvaena, a energija se prenosi od jedne osobe do druge. Nije to bio va izbor govoriti engleski. Niste odabrali svoju religiju, niti svoje moralne vrijednosti - oni ve bijahu pred vama kad ste se rodili. Mi nikada nismo imali priliku odabrati u to vjerovati, a u to ne vjerovati. Mi nikada nismo odabrali ak ni najmanji od tih dogovora. ak nismo odabrali ni svoje vlastito ime. Kao djeca nismo imali mogunost da odaberemo svoja uvjerenja, ali smo se sloili sa znanjem koje se na nas prenosi iz sna Planete preko drugih ljudi. Jedini nain skladitenja znanja je putem dogovora. Vanjski san moe privui nau panju, ali ako se mi ne slaemo, nismo pohranili to znanje. im se sloimo, mi i vjerujemo, a to se zove vjera. Imati vjeru znai bezuvjetno vjerovati. Tome nas ue dok smo djeca. Djeca vjeruju sve to odrasli kau. Mi se s njima slaemo, i naa je vjera tako snana da sustav vjerovanja nadzire cijeli na san ivota. Mi nismo odabrali ta uvjerenja, i moda bismo se pobunili protiv njih, ali nismo bili tako snani da bismo i izvojevali pobjedu. Posljedica je to to se predajemo vjerovanjima putem svoga vlastitog pristanka. Taj proces nazivam pripitomljavanjem ljudi. Tijekom toga pripitomljavanja uimo kako ivjeti i kako sanjati. Upripitomljavanju ljudi, znanje se iz vanjskoga sna prenosi u unutranji san, stvarajui cijeli na sustav vjerovanja. Ponajprijedijete naui imena stvari: mama, tata, mlijeko, boica. Dan za danom, u kui, u koli, u crkvi, i putem televizijskogaprograma, govore nam kako ivjeti, i koja je vrsta ponaanja prihvatljiva. Vanjski nas san poduava kako da budemo ljudi.Imamo cijeli sustav onoga to ena jest, a to je mukarac. I isto tako uimo prosuivati: prosuujemo sebe, prosuujemodruge ljude, prosuujemo susjede.Djecu pripitomljavamo na isti nain na koji pripitomljavamo psa, maku, ili neku drugu ivotinju. Da bismo psa neemu nauili, mi ga kanjavamo i nagraujemo. Svoju djecu, koju toliko volimo, vjebamo na uglavnom isti nain na koji vjebamo bilo koju pripitomljenu ivotinju: sustavnom kazni i nagrada. Kad uinimo neto to mama i tata ele da uinimo, kau nam: Ti si dobar djeak, ili, Ti si dobra djevojica. Kad uinimo drukije, postajemo zloesta djevojica, ili zloesti djeak. Kad smo postupali suprotno pravilima, kanjavali su nas; kad smo postupali po pravilima, nagraivali bi nas. Kanjavali bi nas mnogo puta tijekom dana, a isto tako i nagraivali mnogo puta tijekom dana. Uskoro smo postali uplaeni od kazne, iod ne primanja nagrade. Nagrada je panja koju dobijemo od roditelja ili od drugih ljudi, kao to su roaci, uitelji i prijatelji. Uskoro razvijamo potrebu da privlaimo pozornost drugih ljudi, kako bismo dobili nagradu. Zbog nagrade se osjeamo dobro, pa i dalje radimo ono to drugi ele od nas kako bismo dobili nagradu. Tim strahom od kazne i strahom da neemo dobiti nagradu, poinjemo se pretvarati da smo neto to nismo, samo da bismo zadovoljili druge, samo da bismo za nekoga drugoga bili dovoljno dobri. Pokuavamo ugoditi mami i tati, pokuavamo ugoditi uiteljima u koli, pokuavamo ugoditi Crkvi, i tako poinjemo glumiti. Pretvaramo se da smo drukiji nego to jesmo, jer se plaimo da e nas odbaciti. Strah od odbacivanja postaje strah da neemo biti dovoljno dobri. Konano postajemo netko tko nismo. Postajemo preslika maminih uvjerenja,tatinih uvjerenja, drutvenih uvjerenja, i religijskih uvjerenja. U procesu pripitomljavanja nestaju sve nae prirodne sklonosti. A kad smo dovoljno stari da bismo mogli razumjeti, nauimo rije ne. Odrasli kau: Nemoj raditi ovo i nemoj raditi ono. Mi se pobunimo i kaemo: Ne! Pobunimo se jer branimo svoju slobodu. elimo biti im sami, ali smo jako maleni, a odrasli su veliki i snani. Nakon nekog vremena ponemo se plaiti, jer znamo da svaki put kad uinimo neto pogreno slijedi kazna. Pripitomljavanje je tako snano da nam u odreenoj toki ivota vie nitko nije potreban tko bi nas pripitomljavao. Da bismo se pripitomljavali vie ne trebamo mamu ili tatu, kolu ili crkvu. Tako smo dobro uvjebani da smo poeli sami sebe pripitomljavati. Mi smo ivotinja koja se sama pripitomljava. Sada se moemo pripitomljavati prema istom sustavu vjerovanjakojeg smo nauili, koristei isti sustav kanjavanja i nagraivanja. Kanjavamo se kad ne slijedimo pravila svoga sustava vjerovanja; nagraujemo se kad smo dobar djeak ili dobra djevojica. Sustav vjerovanja nalikuje Knjizi zakona koja vlada naim umom. togod kae Knjiga zakona mi neupitno vjerujemo da je istinito. Sva svoja prosuivanja temeljimo na Knjizi zakona, ak ako su te prosudbe suprotne naoj vlastitoj unutranjojprirodi. ak su i moralni zakoni, kao to je Deset zapovijedi, tijekom procesa pripitomljavanja utisnuti u na um. Jedan po jedan, svi ti sporazumi ulaze u Knjigu zakona, i ti sporazumi vladaju naim snom.U naem umu postoji neto to prosuuje sve i svakoga, ukljuujui vrijeme, psa, maku - sve. Unutranji sudac koristiono to pie u Knjizi zakona kako bi sudio svemu to inimo i ne inimo, svemu to mislimo i ne mislimo, i svemu to osjeamo i ne osjeamo. Sve ivi u sjenci sueve strahovlade. Svaki put kad uinimo neto to se ne slae s Knjigom zakona, sudac kae da smo krivi, da nas treba kazniti, da bi nas trebalo biti stid. To se dogaa mnogo puta tijekom dana, dan zadanom, svih godina naega ivota. Postoji jo jedan dio nas koji prima prosudbe, a taj se dio zove rtva. rtva osjea pokudu, krivnju, stid. To je onaj dio nas koji kae: Jadan ja, nisam dovoljno dobar, nisam dovoljno pametan, nisam dovoljno privlaan, nisam vrijedan ljubavi, jadan ja. Veliki se sudac slae s tim i kae: Istina je, ti nisi dovoljno dobar. A sve je to utemeljeno na sustavu vjerovanja kojega nikada nismo sami odabrali da vjerujemo u njega. Ta su uvjerenja tako snana, da ak i godinama kasnije, kad se susretnemo s novim pojmovima i kad pokuavamo donijeti svoje vlastite odluke, shvaamo da ta uvjerenja jo uvijek upravljaju naim ivotima. togod uinili suprotno Knjizi zakona u vaem e sunanom spletu izazvati neobian osjet, a taj osjet se naziva strahom. Krenje pravila Knjige zakona otvara vae emocionalne rane, a vi reagirate tako da stvarate emocionalni otrov. Zbog toga to sve zapisano u Knjizi zakona mora biti istinito, sve to se suprotstavlja vaem uvjerenju u vama e izazvati osjeaj nesigurnosti. ak i ako Knjiga zakona grijei, ipak se s njom osjeate sigurnima. Stoga nam je potrebno mnogo hrabrosti da bismo se suprotstavljali svojim vlastitim uvjerenjima. Jer, iako znamo da nismo odabrali sva ta uvjerenja, isto je tako istina da smo se sa svima njima suglasili. Suglasnost je tako snana da, ak i ako razumijemo da ta pravila nisu istinita, suprotstavljajui im se osjeamo pokudu, krivnju, stid. Upravo kao to vlada ima Knjigu zakona koja upravlja snom drutva, tako je na sustav uvjerenja Knjiga zakona koja upravlja naim osobnim snom. Svi ti zakoni postoje u naoj glavi, mi u njih vjerujemo, a sudac koji ivi u nama sve temelji natim pravilima. Sudac donosi presudu, a rtva snosi krivnju i kaznu. Ali tko kae da u ovom snu postoji pravda? Pravedno je kad ste za svaku pogreku kanjeni samo jednom. Nepravedno je kad ste za svaku pogreku kanjeni vie puta. Koliko puta plaamo za jednu pogreku? Odgovor glasi: Tisuama puta. ovjek je jedina ivotinja na Zemlji koja plaa tisuu puta za jednu i istu pogreku. Ostale ivotinje za svaku pogreku koju uine plate samo jednom. Ali mi ne. Mi jako dobro pamtimo. Kad pogrijeimo, sudimo samima sebi, presudimo da smo krivi i kanjavamo se. Da postoji pravda, to bi bilo dovoljno; ne bismo to ponovo trebali uiniti. Ali svaki put kad se prisjetimo, mi se ponovo osuujemo, ponovo smo krivi, i ponovo kanjavamo sami sebe, i ponovo, i ponovo. Ako imamo supruga ili suprugu, oni nas isto tako podsjeaju na nau pogreku, tako da ponovo moemo sami sebi suditi, ponovo se kazniti, i ponovo donijeti presudu. Je li to poteno? Koliko puta kanjavamo nae brane sudrugove, nau djecu ili roditelje zbog iste pogreke? Svaki put kad se pogreke prisjetimo, ponovo ih krivimo i aljemo im sav osjeajni otrov kojega osjeamo zbog nepravde, a tada ih tjeramo da svaki put ponovo plate zbog iste pogreke. Je li to pravda? Sudac u naoj glavi nije u pravu, jer sustav uvjerenja, Knjiga zakona, nije upravu. Cijeli se san temelji na pogrenom zakonu. Devedeset i pet postotaka uvjerenja koja su pohranjena u naoj glavi nisu nita drugo nego lai, a mi patimo jer vjerujemo u sve te lai. U okviru sna Planete normalno je da ljudi pate, da ive u strahu, da stvaraju osjeajne drame. Vanjski san nije ugodan san; to je san nasilja, san straha, san rata, san nepravde. Osobni e san pojedinih ljudi biti pomalo razliit, ali openito jenajveim dijelom nona mora. Ako promotrimo ljudsko drutvo, vidjet emo da je u njemu tako teko ivjeti jer njime upravljastrah. Sirom svijeta vidimo ljudsku patnju, bijes, osvetu, ovisnosti, nasilje na ulicama, nevjerojatnu nepravdu. Sve to moe postojati na razliitim razinama u razliitim zemljama irom svijeta, ali strah upravlja vanjskih snom. Ako san ljudskoga drutva usporedimo s opisom pakla kojeg objavljuju religije irom svijeta, otkrit emo da su potpuno istovjetni. Religije tvrde da je pakao mjesto kanjavanja, mjesto straha, boli i patnje, mjesto gdje vas sagorijeva vatra. Vatru stvaraju osjeaji koji proizlaze iz straha. Kad god osjetimo bijes, ljubomoru, zavist ili mrnju, to je vatra koja plamti u nama. ivimo u snu pakla. Ako pakao shvatite kao stanje uma, tada je pakao posvuda oko nas. Drugi nas mogu upozoravati da emo, ako neuinimo to oni tvrde da bismo trebali uiniti, zavriti u paklu. Kakva novost! Mi ve jesmo u paklu, zajedno s ljudima koji nam to govore. Niti jedan ovjek ne moe drugoga osuditi na pakao, jer smo svi ve ondje. Dodue, drugi nas mogu gurnuti dublje u pakao. Ali samo ako mi dozvolimo da se to dogodi. Svaki ovjek ivi u svojoj vlastitoj, osobnoj drami i, upravo kao i snom drutva, njome esto upravlja strah. Uimo sanjati pakao u svome vlastitome ivotu, u svome vlastitom osobnom snu. Naravno, isti se strah na razliite naine oituje za svaku osobu, ali svi mi doivljavamo bijes, ljubomoru, mrnju, zavist i ostale negativne osjeaje. Kad patimo i ivimo u stanju straha,na osobni san isto tako moe postati trajna nona mora. Ali ne moramo sanjati nonu moru. Mogue je uivati u ugodnom snu.Cijelo ovjeanstvo traga za istinom, pravdom i ljepotom. Mi smo u vjenoj potrazi za istinom, jer vjerujemo samo u lai koje smo pohranili u svome umu. Tragamo za pravdom stoga to u sustavu uvjerenja kojeg smo usvojili pravde nema.Tragamo za ljepotom, jer bez obzira koliko neki ovjek bio prekrasan, mi ne vjerujemo da ta osoba doista posjeduje ljepotu.Neprestano tragamo i tragamo, a sve je to ve u nama. Ne moemo pronai nikakvu istinu. Na koju god stranu okrenuli glavu, sve to vidimo je istina, ali s pogodbama i uvjerenjima koje smo pohranili u naem umu, mi nemamo oiju kojima bismo zamijetili tu istinu.Istinu ne vidimo jer smo slijepi. Osljepljuju nas sva ona lana uvjerenja koja uvamo u sebi. Imamo potrebu biti u pravu, a da svi ostali budu u krivu. Imamo povjerenja u ono u to vjerujemo, a naa nas uvjerenja pripremaju za patnju. Kao daivimo okrueni maglom zbog koje ne vidimo dalje od nosa. ivimo okrueni maglom koja ak nije ni stvarna. Ta je magla san,va osobni san ivota - ono to vjerujete, sva ona usvojena naela o samima sebi, svi sporazumi koje ste nainili s drugima, sa sobom, pa ak i s Bogom.Cijeli je va um magla koju Tolteci nazivaju mitote. Va je um san u kojem tisuu ljudi govori u isto vrijeme, a nitko nikoga ne razumije. To je stanje ljudskoga uma - velika mitote, a okrueni tom velikom mitote ne moete sagledati ono to doista jeste. U Indiji mitote nazivaju majom, to znai obmana. To je zamisao osobnosti o onome Ja sam. Sve to vjerujete o sebi i o svijetu, svi pojmovi i programi koji ispunjavaju va um, sve je to mitote. Ne moemo sagledati tko mi doista jesmo; nemoemo shvatiti da nismo slobodni. S toga se razloga ljudi odupiru ivotu. Biti iv najvei je strah kojega ljudi osjeaju. Nije strah najvei strah kojega osjeamo; na je najvei strah preuzeti rizik i biti iv - rizik da budemo ivi i da izraavamo ono to doista jesmo. Samo biti onoto jesmo najvei je ljudski strah. Nauili smo svoj ivot ivjeti pokuavajui zadovoljiti zahtjeve drugih ljudi. Nauili smo ivjeti prema stavovima drugih ljudi zbog straha da neemo biti prihvaeni, da za nekoga drugoga neemo biti dovoljno dobri. Tijekom procesa pripitomljavanja, mi stvaramo sliku o tome to je savrenstvo, kako bismo pokuavali biti dovoljno dobri. Stvaramo sliku sebe kakvi bismo morali biti da bi nas svi prihvatili. Osobito pokuavamo udovoljiti onima koji nas vole, kao to su mama i tata, velika braa i sestre, sveenici i uitelj. Pokuavajui biti dovoljno dobri za njih, stvaramo sliku savrenosti, ali se u tu sliku ne uklapamo. Mi stvaramo tu sliku, ali ona nije stvarna. S tog stajalita nikada neemo biti savreni. Nikada! Budui da nismo savreni, mi sebe odbacujemo. A razina odbacivanja samoga sebe ovisi o tome koliko su odrasli bili djelotvorni u slamanju nae cjelovitosti. Nakon pripitomljavanja vie se ne radi o tome da budemo dovoljno dobri za nekoga drugoga. Nismo dovoljno dobri ni za same sebe, jer se ne uklapamo u svoju vlastitu zamisao o savrenstvu. Ne moemo sebi oprostiti to nismo ono to bismo eljeli biti, ili, bolje reeno, ono to vjerujemo da bismo trebali biti. Ne moemo si oprostiti to nismo savreni. Znamo da nismo ono to vjerujemo da bismo trebali biti, i stoga osjeamo da smo lani, osjeamo se osujeenima i nepotenima. Pokuavamo se sakriti, i pretvaramo se da smo ono to nismo. Posljedica toga je da se osjeamo neizvorni, i nosimo drutvene maske kako bismo druge sprijeili da to ne doznaju. Uplaeni smo da ne bi netko drugi zamijetio da nismo ono to glumimo da jesmo. I druge prosuujemo prema svojoj zamisli o savrenstvu, pa je prirodno da ni oni ne ispunjavaju naa oekivanja.Sebe ne potujemo samo da bismo ugodili drugima. ak i nanosimo bol svome fizikome tijelu kako bi nas drugi prihvatili. Vidjeli ste da tinejderi uzimaju droge, samo da bi izbjegli odbacivanje drugih tinejdera. Nisu svjesni da je nevolja u tome to oni sami sebe ne prihvaaju. Sami sebe odbacuju jer nisu ono to se pretvaraju da jesu. ele biti drukiji, ali nisu, i zbog toga osjeaju stid i krivnju. Ljudi se beskonano kanjavaju stoga to nisu ono za to vjeruju da bi trebali biti. Zloupotrebljavaju sami sebe, a i druge ljude navode da ih zloupotrebljavaju. Ali nitko nas ne moe vie zloupotrijebiti nego to mi zloupotrebljavamo sami sebe; sudac, rtva i sustav uvjerenja navode nas da to inimo. Istina je, ima ljudi koji kau da ih zloupotrebljavaju suprug ili supruga, majka ili otac, ali znate li da mi sami sebe zloupotrebljavamo mnogo vie nego to to oni mogu uiniti. Nain na koji sebe osuujemo najgora je osuda koja je ikada postojala. Ako pred ljudima napravimo pogreku, pokuavamo je zanijekati i zatakati. Ali im ostanemo sami, sudac i krivnja postaju tako snani, a mi se osjeamo tako glupi, ili tako zli, ili tako nevrijedni. Nitko vas u cijelom vaem ivotu nikada nije zloupotrijebio vie nego to ste to sami sebi uinili. A granica vae vlastite zloupotrebe upravo je ista granica koju ete snositi od nekoga drugoga. Ako vas netko zlostavlja malo vie nego vi sami sebe zlostavljate, vjerojatno ete napustiti tu osobu. Ali ako vas netko zlostavlja malo manje nego vi zlostavljate sami sebe, vjerojatno ete ostati u tom odnosu i beskrajno ga trpjeti. Ako se jako zlostavljate, moda ete ak trpjeti da vas netko udara, poniava, i s vama runo postupa. Zato? Stoga jer vi u svom sustavu uvjerenja kaete: To sam i zasluio. Ova mi osoba ini veliku uslugu ve samim tim to je uope sa mnom. Nisam vrijedan ljubavi i potovanja. Nisam dovoljno dobar. Imamo potrebu da nas drugi prihvaaju i vole, ali mi sami ne moemo se prihvatiti i voljeti. to vie volimo sami sebe, to emo manje doivljavati vlastitu zloupotrebu. To to sami sebe zlostavljamo proizlazi iz toga to sami sebe odbacujemo, a odbacivanje samih sebe proizlazi iz toga to imamo zamisao onoga to to znai biti savren, a nikada ne dostiemo taj uzor. Naa zamisao savrenosti razlog je zbog kojega sami sebe odbacujemo; zbog toga ne prihvaamo sami sebe onakvima kakvi jesmo, i zbog toga ne prihvaamo ni druge onakvima kakvi jesu.UVOD U NOVI SANPostoje tisue sporazuma koje smo sklopili sami sa sobom, s drugim ljudima, s naim ivotnim snom, s Bogom, drutvom,s naim roditeljima, branim partnerima, s naom djecom. Ali najvaniji su oni sporazumi koje ste sklopili sami sa sobom. U tim ete sporazumima sami sebi rei tko ste, kako se osjeate, u to vjerujete, i kako se trebate ponaati. Posljedica je ono tovi nazivate osobnou. U tim sporazumima izjavljujete: Evo, to sam ja. U to vjerujem. Neke stvari mogu raditi, neke druge nesmijem. To je stvarnost, a ovo je mata; ovo je mogue, a ono je nemogue.Jedan jedini sporazum nije tako velika nevolja, ali mi ih imamo mnogo, a svi oni izazivaju patnju, zbog njih u ivotu neuspijevamo. Ako elite ivjeti ivot prepun radosti i ispunjenja, morate pronai hrabrosti da biste razruili te sporazume koji se temelje na strahu i oduzimaju vam vau osobnu mo. Sporazumi koji su proistekli iz straha od nas zahtijevaju da troimo mnogo energije, ali sporazumi koji se temelje na ljubavi pomau nam da ouvamo energiju, pa ak steknemo i novu. Svatko se od nas raa s odreenom koliinom osobne moi koju obnavljamo svakoga dana dok se odmaramo. Na nesreu, svu svoju osobnu mo troimo najprije kako bismo stvorili sve te sporazume, a zatim da bismo ih i odravali. Naa se osobna mo rasipa na te sporazume koje smo stvorili, a posljedica je da se osjeamo nemoni. Imamo upravo dovoljno snage da preivimo svaki dan, jer najvei dio svoje snage troimo na to da odravamo sporazume koji su nas zarobili u snu Planete. Kako moemo promijeniti sveukupni san naega ivota kad nemamo dovoljno snage da bismo promijenili ak ni najmanji sporazum? Ako moemo shvatiti da naim ivotom vladaju nai sporazumi, i ako nam se san naega ivota ne svia, trebali bismo promijeniti sporazume. Kad konano postanemo spremni mijenjati nae sporazume, postoje etiri izuzetno snana sporazuma koji e nam pomoi da unitimo one sporazume koji izrastaju iz straha i smanjuju nau energiju. Svaki put kad unitite jedan sporazum, vratit e vam se sva snaga koju ste koristili da biste ga stvorili. Ako prihvatite ova etiri nova sporazuma, oni e vam stvoriti dovoljno osobne moi kako biste mogli promijeniti cijeli sustav vaih starih sporazuma.Da biste prihvatili ova etiri sporazuma potrebna vam je snana volja - ali ako moete poeti ivjeti s tim sporazumima, zapanjit e vas preobrazba vaega ivota. Vidjet ete da pakao nestaje upravo ispred vaih oiju. Umjesto da ivite u snu pakla, stvarat ete novi san - svoj osobni san raja.PRVI SPORAZUMNeka vaa rije bude besprijekornaPRVI JE SPORAZUM NAJVANIJI, I NAJTEE GA JE PROVODITI. Tako je znaajan da ete se i samo s ovim prvimsporazumom uspjeti uzdii do one razine postojanja koju ja nazivam raj na Zemlji. Prvi je sporazum da vaa rije bude besprijekorna. Zvui vrlo jednostavno, ali je jako, jako snaan. Zato vaa rije? Vaa je rije mo s kojom moete stvarati. Vaa je rije dar koji vam dolazi izravno od Boga. Ivanovo Evanelje u Bibliji, govorei o stvaranju svemira, kae: U poetku bijae rije, i rije bijae kod Boga, i rije bijae Bog. Rijeima izraavate svoju stvaralaku mo. Rijeima sve oitujete. Bez obzira kojim jezikom govorite, vaa se namjera pokazuje kroz rijei. Ono o emu snivate, ono to osjeate, ono to doista jeste, sve e se to oitovati putem rijei. Rije nije tek zvuk ili narisani simbol. Rije je sila; rije je mo kojom se moete izraavati i komunicirati, razmiljati, i tako u svome ivotu stvarati dogaaje. Vi moete govoriti. Koja druga ivotinja na ovoj Planeti moe govoriti? Rije je najmoniji alat kojega kao ljudi posjedujete; to je arobno orue. Ali, nalik mau s dvije otrice, vaa rije moe stvoriti najljepi san, a ujedno moe unititi sve oko vas. Jedna je otrica zloupotreba rijei, koja stvara ivi pakao. Druga je otrica besprijekornost rijei, koja e stvoriti samo ljepotu, ljubav i raj na Zemlji. Ovisno o tome kako je koristite, rije vas moe osloboditi, ili vas, i vie nego to moete zamisliti, moe osuditi na ropstvo. Sva arolija koju posjedujete temelji se na vaoj rijei. Rije je vaa ista arolija, a zloupotreba vae rijei je crna magija. Rije je tako mona, da samo jedna moe promijeniti ivot, ili unititi ivote milijuna ljudi. Prije nekoliko je desetljea neki ovjek u Njemakoj, upotrebom rijei, poeo upravljati cijelom zemljom vrlo inteligentnih ljudi. Odveo ih je u svjetski rat, koristei se samo snagom svoje rijei. Uvjerio je druge da poine najokrutnija djela nasilja. Rijeju je pokretao kod ljudi strah,i, nalik eksploziji, svijetom se proirilo ubijanje i rat. Posvuda po svijetu ljudi su ubijali druge ljude, jer su se bojali jedni drugih. Stoljeima neemo zaboraviti Hitlerovu rije, utemeljenu na uvjerenjima izraslim iz straha i sporazuma. Ljudski je um nalik plodnom tlu u koje se neprestano sije sjeme. Sjeme su miljenja, zamisli i pojmovi. Posije sjeme, ili misao, i ona raste. Rije je nalik sjemenu, a ljudski je um tako plodan! Jedina je nevolja u tome to je previe esto plodan i zasjeme straha. Svaki je ljudski um plodan, ali samo za onu vrstu sjemena za koju je pripremljen. Ono to je vano jest uvidjeti za koju je vrstu sjemena na um plodan, i pripremiti ga da prihvati sjeme ljubavi. Uzmite Hitlerov primjer: on je zasijao sjeme straha, i to je sjeme izraslo vrlo snano i uinkovito je postiglo masovna razaranja. Vidjevi stranu snagu rijei, moramo razumjeti kakva to mo izlazi iz naih usta. Jedan strah ili jedna sumnja, posijani u naem umu, mogu stvoriti beskrajnu dramu dogaaja. Jedna je rije nalik aroliji, a ljudi rije koriste kao crni arobnjaci, nerazborito izgovarajui arolije jedan drugome. Svaki je ovjek arobnjak, i ima dvije mogunosti: ili e zaarati nekoga svojom rijei, ili e nekoga osloboditi arolije. Svojim miljenjem cijelo vrijeme bacamo arolije. Primjer: susretnem prijatelja i izgovorim ono to mi je toga trenutka puhnulo u glavu. Kaem: Hm! Na tvome licu vidim takvu boju kakvu imaju ljudi koji imaju rak. Ako slua moju rije, i ako se sloi snjom, za manje od godinu dana dobit e rak. To je snaga rijei.Tijekom naega pripitomljavanja, nai su roditelji i roaci svoja miljenja o nama izraavali ak i bez razmiljanja. Mi smo vjerovali tim miljenjima i ivjeli u strahu pred tim miljenjima, bojei se da e rei kako nismo dobri u plivanju, ili sportu, ili pisanju. Netko izgovori svoje miljenje: Gle, kako je runa ova djevojka! Djevojka to uje, povjeruje da je runa, i odraste mislei da je doista runa. Nije uope vano koliko je lijepa; sve dok se dri takvoga sporazuma, vjerovat e da je runa. Podtakvom je arolijom. Privukavi nau pozornost, rije moe ui u na um i promijeniti cijelo uvjerenje nabolje ili nagore. Drugi primjer: moda vjerujete da ste glupi, i moda ste u to vjerovali sve otkad pamtite. Takav sporazum moe biti vrlo varljiv, jer vas navodi da inite mnogo toga, samo da biste se uvjerili kako ste glupi. Moete neto uiniti i pomisliti: elio bih biti pametan, ali mora da sam glup, jer inae ne bih tako neto uradio. Um se kree u stotinama razliitih smjerova, pa bi nas svakoga dana moglo privlaiti upravo to jedno uvjerenje u vlastitu glupost. Tada, jednoga dana, netko privue vau pozornost, i koristei rije, obznani vam da niste glupi. Vi povjerujete toj osobi i napravite novi sporazum. Posljedica toga je da se vie ne osjeate glupim, niti se tako ponaate. arolija je rainjena samo snagom rijei. Suprotno tome, ako vjerujete da ste glupi, a netko privue vau pozornost i kae: Da, ti si odista najgluplja osoba koju sam ikada susreo, sporazum e ostati na snazi, i postati jo jai.*Hajde da sada pogledamo to znai rije besprijekorno. Besprijekorno znai bez grijeha. Impeccable dolazi od latinskoga pecatus, to znai grijeh. Im u rijei impeccability* znai bez, tako da impeccable znai bez grijeha. Religije govore ogrijehu i grenicima, ali hajde da razmotrimo to doista znai grijeiti. Grijeh je sve to uinite, a to je usmjereno protiv vas samih. Sve to osjeate ili vjerujete ili kaete, a to je usmjereno protiv vas samih, grijeh je. Kad sebe prosuujete ili krivite zbog bilo ega, radite protiv sebe. Bez grijeha biti znai neto sasvim suprotno. Biti bezgrean znai ne raditi protiv sebe. Kad ste bezgreni, vi preuzimate odgovornost za svoja djela, ali ne prosuujete niti krivite sebe. S ovog stajalita cijela se zamisao o grijehu mijenja od neeg moralnog ili religijskog prema zdravom razumu. Grijeh poinje kad odbacujete samoga sebe. Odbacivanje samoga sebe najvei je grijeh kojega moete poiniti. U religijskom pojmovniku odbacivanje samoga sebe je smrtni grijeh, koji vodi u smrt. Besprijekornost, s druge strane, vodi u ivot. Biti besprijekoran sa svojim rijeima znai ne koristiti rije protiv sebe. Ako vas susretnem na ulici i kaem vam da ste glupi, ini se da koristim rije protiv vas. Ali, zapravo, ja svoju rije koristim protiv sebe, jer ete me vi zamrziti zbog toga, a vaa mrnja za mene nije dobra. Stoga, ako se razljutim i ako svojom rijei sav taj osjeajni otrov poaljem vama, ja rije koristim protiv sebe.Ako sebe volim, tu u ljubav izraavati u svojim odnosima s vama, i tada e moja rije biti besprijekorna, jer takav e in proizvesti slinu reakciju. Ako ja volim vas, tada ete i vi voljeti mene. Ako vas uvrijedim, i vi ete mene uvrijediti. Ako sam vam zahvalan, i vi ete biti zahvalni meni. Ako sam prema vama sebian, i vi ete biti sebini prema meni. Ako koristim rije da bih vas zaarao, i vi ete mene zaarati. Besprijekorna rije znai pravilnu upotrebu energije; to znai da energiju koristite u istini i s ljubavlju za sebe. Ako sa sobom napravite sporazum da e vae rijei biti besprijekorne, upravo s tom namjerom, istina e se oitovati kroz vas i oistit e sav osjeajni otrov koji u vama postoji. Ali teko je napraviti ovaj sporazum, jer smo nauili upravo suprotno. Privikli smose sluiti laima kao uobiajenom dijelu komunikacije s drugima, a to je jo vanije, sa samima sobom. Nae rijei nisu besprijekorne. U paklu se mo rijei u potpunosti zloupotrebljava. Rije koristimo da bismo proklinjali, kudili, da bismo odreivali krivicu, unitavali. Naravno, koristimo je i na pravilan nain, ali ne previe esto. Uglavnom rije koristimo kako bismo irili svoj osobni otrov - izraavali bijes, ljubomoru, zavist i mrnju. Rije je ista arolija - najmoniji dar kojega smo kao ljudi dobili - a mi je koristimo da bismo sebi naudili. Mi smiljamo osvetu. Mi rijeju stvaramo nered. Mi rije koristimo kako bismo izmeu rasa, izmeu razliitih ljudi, izmeu obitelji i naroda stvarali mrnju. Mi tako esto zloupotrebljavamo rije, i tom zloupotrebom stvaramo i obnavljamo san o paklu. Zloupotrebom rijei mi jedan drugoga nagonimo u stanje straha i sumnje, i ondje ostajemo. Stoga to je rije arolija koju ljudi posjeduju, a zloupotreba rijei je crna arolija, mi cijelo vrijeme koristimo crnu magiju, i ne znajui da je naa rije arobna. Na primjer, postojala je jedna inteligentna ena koja je imala jako dobro srce. Imala je kerku koju je oboavala i voljela. Jedne se veeri vratila kui nakon jako tekog dana na poslu, umorna, ispunjena emocionalnom napetou, s jakom glavoboljom. Bili su joj potrebni mir i tiina, ali kerka je veselo pjevuila i skakutala. Djevojica nije bila svjesna majinih osjeaja; bila je u svom vlastitom svijetu, u svom vlastitom snu. Divno se osjeala, pa je skakala i sve glasnije pjevala, izraavajui svoju radost i svoju ljubav. Tako je glasno pjevala da se glavobolja njezine majke pogorala, i u odreenom je trenutku majka izgubila nadzor. Bijesno je pogledala svoju prekrasnu malenu kerku i rekla: Zavei! Ima ruan glas. Odmah da si umuknula!Istina bijae u tome da majka nije mogla podnijeti nikakvu buku; a ne u tome da je djevojica imala ruan glas. Ali je kerka povjerovala to joj je rekla njezina majka, i u tom je trenutku sa sobom dogovorila sporazum. Nakon toga vie nijepjevala, vjerujui da nema lijep glas i da e smetati svima koji e je sluati. U koli je postala stidljiva, a ako bi je zamolili daneto otpjeva, odbijala bi. ak joj je postalo teko i razgovarati s drugima. Zbog tog se novoga sporazuma u malenoj djevojici sve promijenilo: vjerovala je da mora susprezati svoje osjeaje kako bi je prihvaali i voljeli. Kad god ujemo neko miljenje i povjerujemo u njega, mi sklapamo sporazum, i on postaje dio naega sustava uvjerenja. Ta je malena djevojica odrasla, pa iako je njezin glas bio prekrasan, nikada vie nije zapjevala. Od te jedne arolije razvila je cijeli kompleks. Tu je aroliju na nju bacila ona osoba koja ju je najvie voljela: njezina vlastita majka. Njezina majka nije zamijetila to je svojom rijeju uinila. Nije zamijetila da je upotrijebila crnu magiju i zaarala svoju vlastitu kerku. Nije poznavala mo svoje rijei, i stoga ne treba nju kriviti. Uinila je ono to su njezina vlastita majka, otac i ostali njoj inili namnoge razliite naine. Zloupotrebljavali su rije. Koliko puta to i mi inimo naoj vlastitoj djeci? Izgovaramo im svoja miljenja, i naa djeca godinama i godinama nose u sebi tu crnu magiju. Ljudi koji nas vole na nama provode crnu magiju, ali oni ne znaju to ine. Stoga im moramo oprostiti; oni ne znaju to ine. Jo jedan primjer: ujutro se probudite jako sretni. Osjeate se tako dobro, da sat ili dva provedete ispred zrcala kako bistebili lijepi. A jedna od vaih najboljih prijateljica vam kae: to se s tobom dogodilo? Jako runo izgleda. Pogledaj samo tu haljinu; izgleda smijeno. I to je to; dovoljno da se sve srui u pakao. Moda vam je ta prijateljica to rekla samo da bi vas povrijedila. I u tome je uspjela. Izrekla je miljenje i poduprla ga sa svom snagom rijei. Ako prihvatite to miljenje, ono postaje sporazum, i vi u to miljenje ulaete svu svoju mo. To miljenje postaje crna magija. Teko je unititi tu vrstu arolije. Jedino to moe rainiti aroliju jest stvaranje novog sporazuma utemeljenog u istini. Istina je najvaniji dio kad se radi o besprijekornosti vaih rijei. Na jednoj su otrici maa lai koje stvaraju crnu magiju, a na drugoj je otrici maa istina, koja ima mo razoriti aroliju crne magije. Samo e nas istina osloboditi. Promatrajui svakodnevne ljudske odnose, zamislite koliko esto svojom rijei stvaramo arolije. Tijekom vremena ovakva uzajamna djelatnost postaje najgori oblik crne magije, a nazivamo ga ogovaranjem. Ogovaranje je crna magija u svom najgorem izdanju, jer je isti otrov. Ogovarati smo nauili sporazumom. Kad smo bili djeca, uli smo kako odrasli oko nas cijelo vrijeme ogovaraju, otvoreno izraavajui svoje miljenje o drugim ljudima. ak su izraavali i miljenja o ljudima koje nisu poznavali. Zajedno s miljenjima prenosio se i emocionalni otrov, a mi smo nauili da je to uobiajen nain komunikacije.U ljudskome je drutvu ogovaranje postalo glavni oblik komunikacije. Postao je nain zbliavanja ljudi, jer kad vidimo da je nekome drugome jednako loe kao i nama, tada se osjeamo bolje. Postoji stara izreka koja kae: Bijeda voli drutvo, a ljudi koji pate u paklu ne vole ostati sami. Strah i patnja vaan su dio sna Planete; oni su sredstvo kojim nas san Planete zadrava na dnu. Koristei usporedbu ljudskoga uma i raunala, ogovaranje se moe usporediti s raunalnim virusom. Raunalni je virus dio raunalnog jezika napisanog na istom jeziku na kojem su napisani i ostali kodovi, ali sa tetnom namjerom. Taj je kod ubaen u program vaega raunala kad to najmanje oekujete, i toga uglavnom niste ni svjesni. Kad je jednom taj kod uveden,vae raunalo vie ne radi sasvim ispravno, ili uope ne radi, jer su kodovi pomijeani s velikim brojem zbunjujuih poruka, tako da raunalo vie ne daje dobre rezultate. Ljudsko ogovaranje radi upravo na isti nain. Na primjer, dolazite u novi razred, novome uitelju, emu ste se dugo vremena radovali. Prvoga dana u koli susretnete nekoga tko je ve bio u razredu tog uitelja, i taj vam uenik kae: O, taj je uitelj takva napuhana budala! Ni sam ne zna o emu pria, a ujedno je i nastran, pa se malo priuvaj! Vas su se te rijei odmah dotakle, kao i osjeajni kod uenika koji je to izgovorio, ali vi niste svjesni poriva tog uenika koji ga je naveo da vam sve to ispria. Uenik je moda ljutit to nije dobio dobre ocjene, ili jednostavno iznosi pretpostavke utemeljene na strahovima i predrasudama, ali budui ste kao dijete navikli prihvaati obavijesti, jedan dio vas vjeruje ogovaranju. Doli ste u novi razred. Dok uitelj govori, osjeate kako se u vama stvara otrov, i ne shvaate da uitelja promatrate oima uenika koji vam je prenio ogovaranje. Tada o tome ponete razgovarati s ostalim uenicima u razredu, pa i oni ponu uitelja promatrati istim oima: budala i nastran. Doista mrzite taj razred, i uskoro ga odluite napustiti. Krivite uitelja, ali zapravo treba kriviti ogovaranje. Svu tu zbrku moe prouzrokovati jedan mali raunalni virus. Jedan komadi pogrene obavijesti moe unititi komunikaciju izmeu ljudi, tako da svaki ovjek kojega dotakne postaje zaraen i moe zaraziti druge. Zamislite da svaki put kad vam netko prenosi ogovaranje, u va um ugradi raunalni virus, zbog ega svaki put vae razmiljanje postaje svenejasnije. Tada zamislite kako u naporu da raistite svoju vlastitu zbrku i osjetite malo olakanja od toga otrova, vi ogovaratei prenosite te viruse nekome drugome.Sada zamislite kako se taj obrazac u neprestanom lancu iri izmeu svih ljudi na Zemlji. Posljedica je svijet prepun ljudikoji poruke itaju samo kroz krugove optereene otrovnim, zaraznim virusom. Da ponovim, taj je otrovni virus ono to Toltecinazivaju mitote, nered tisua razliitih glasova koji u vaem umu svi odjednom pokuavaju govoriti.Jo su gori crni arobnjaci, ili raunalni hakeri, koji namjerno ire virus. Prisjetite se trenutka kad ste vi ili netko kogapoznajete bili ljutiti na nekoga drugoga, i poeljeli se osvetiti. Da biste izvrili osvetu rekli ste neto toj osobi, ili o njoj, snamjerom da proirite otrov kako bi se ta osoba loe osjeala. Kao djeca to smo inili ne razmiljajui, ali kako odrastamo, usvojim naporima da nanesemo bol drugim ljudima postajemo sve proraunatiji. Tada sami sebi laemo, govorei da je ta osoba primila zasluenu kaznu zbog svojih zlodjela. Kad svijet sagledamo kroz usporedbu s raunalnim virusom, lako je opravdati i najokrutnijeg ponaanje. Ono to nezamjeujemo zloupotreba je nae rijei, to nas sve dublje gura u pakao.*Godinama smo prihvaali ogovaranja i arolije koje proizlaze iz tuih rijei, ali isto tako i iz naina na koji smo svoju rijekoristili u odnosu prema samima sebi. Neprestano priamo sa samima sobom, i uglavnom govorimo ovakve stvari: O, takosam debeo, tako sam ruan. Starim, opada mi kosa. Glup sam, nikada nita ne razumijem. Nikada neu biti dovoljno dobar, inikada neu biti savren. Vidite li na koji nain koristimo rije protiv sebe? Moramo poeti razumijevati to rije jest, i to rije ini. Ako razumijete prvi sporazum, neka vaa rije bude besprijekorna, tada poinjete uviati sve one promjene koje se mogu dogoditi u vaem ivotu. Promjene ponajprije u svome odnosu prema samima sebi, a kasnije i u vaim odnosima s drugim ljudima, posebice s onima koje najvie volite. Razmislite koliko ste esto ogovarali osobu koju najvie volite, da biste za svoj stav dobili podrku drugih. Koliko ste puta privukli pozornost drugih ljudi, i proirili otrov o voljenoj osobi, kako biste svoje miljenje prikazali ispravnim? Vae miljenje nije nita drugo nego vae stajalite. Ne mora uvijek biti istinito. Vae miljenje proizlazi iz vaih uvjerenja, vaeg vlastitog ega, iz vaeg vlastitog sna. Mi stvaramo sav taj otrov i irimo ga na druge, samo da bismo se osjeali dobro u odnosu na svojevlastito stajalite.Ako prihvatimo prvi sporazum, ako naa rije postane besprijekorna, na kraju e iz naega uma i iz nae komunikacije uosobnim odnosima, ukljuujui i odnose prema kunim ljubimcima, nestati sav emocionalni otrova. Besprijekornost rijei istoe vam tako pruiti otpornost prema bilo kome tko vas pokua zaarati na negativan nain. Negativnu ete zamisao prihvatiti samo ako je va um plodno tlo za takvu zamisao. Kad vaa rije postane besprijekorna, va um vie nije plodno tlo za rijei koje dolaze od crne arolije. Umjesto toga, postaje plodno tlo za rijei koje dolaze iz ljubavi. Besprijekornost svoje rijei moete izmjeriti prema razini ljubavi prema samome sebi. Koliko volite sami sebe i to osjeate prema sebi izravno je razmjerno kvaliteti i estitosti vae rijei. Kad je vaa rije besprijekorna, vi se dobro osjeate; sretni ste i smireni. San o paklu moete nadvladati ve i samim tim to napravite sporazum da e vaa rije biti besprijekorna. Ja upravo sadasijem to sjeme u va um. Hoe li to sjeme izrasti ili nee ovisi o tome koliko je va um plodno tlo za sjeme ljubavi. Do vas je da ovaj sporazum napravite sami sa sobom: moja je rije besprijekorna. Njegujte to sjeme, i dok ono raste u vaem umu, stvarat e jo vie sjemenja ljubavi koje e nadomjestiti sjeme straha. Ovaj prvi sporazum promijenit e vrstu sjemena za koje je vaum plodno tlo. Neka vaa rije bude besprijekorna. To je prvi sporazum kojeg biste trebali napraviti, ako elite biti slobodni, ako elite biti sretni, ako elite nadrasti razinu postojanja u paklu. Taj je sporazum jako snaan. Rije koristite na pravilan nain. Koristite rije kako biste dijelili svoju ljubav. Koristite bijelu aroliju, poevi od sebe. Recite sami sebi koliko ste prekrasni, kako ste velianstveni. Recite sami sebi koliko se mnogo volite. Koristite rije da unitite sve one male i sitne sporazume koji vamdonose patnju. To je mogue. To je mogue jer sam i ja to postigao, a ja nisam bolji od vas. Ne, mi smo upravo jednaki. Imamo istu vrstu mozga, istu vrstu tijela; mi smo ljudi. Ako sam ja uspio unititi te sporazume i stvoriti nove, tada i vi moete uiniti isto. Ako moja rije moe biti besprijekorna, zato i vaa ne bi mogla biti? Ve i samo ovaj jedan jedini sporazum moe promijeniti cijeliva ivot. Besprijekornost rijei moe vas dovesti do osobne slobode, do velikog uspjeha i obilja; moe rastvoriti sav strah i preobraziti ga u radost i ljubav. Samo zamislite to sve moete stvoriti besprijekornom rijeju. Besprijekornou rijei moete nadvladati san straha iivjeti drukijim ivotom. Usred tisua ljudi koji ive u paklu, vi moete ivjeti u raju, jer ste otporni na pakao. S ovim jednim jedinim sporazumom moete postii kraljevstvo nebesko: neka vaa rije bude besprijekorna.DRUGI SPORAZUMNita nemojte shvaati osobino

SLJEDEA TRI SPORAZUMA ZAPRAVO PROIZLAZE IZ PRVOGA. Drugi sporazum glasi: nita nemojte shvaati osobno. to god se dogaa oko vas, ne shvaajte to osobno. Koristei prethodni primjer, ako vas susretnem na ulici i kaem: Hej,ti si tako glup, a da vas ni ne poznam, tu se ne radi o vama; radi se o meni. Ako vi to prihvatite osobno, tada moda vjerujeteda ste glupi. Moda razmiljate: Kako on to zna? Je li vidovit, ili svi mogu vidjeti koliko sam glup? Vi to shvaate osobno jer se slaete s onim to ja govorim. A im se slaete, otrov se iri kroz vas, i vi ste zarobljeni u snu pakla. Ono to vas je dovelo u zarobljenitvo je ono to nazivamo osobna vanost. Osobna vanost, ili shvaanje stvari osobno, krajnji je izraz sebinosti, jer pretpostavljamo da se uvijek radi o meni. Tijekom razdoblja naega obrazovanja ili naega pripitomljavanja, ue nas da sve prihvaamo osobno. Mislimo da smo mi za sve odgovorni. Ja, ja, ja, uvijek ja! Drugi ljudi nita ne ine zbog vas. Nego zbog sebe. Svi ljudi ive u svome vlastitome snu, u svome vlastitome umu; upotpuno razliitom svijetu od onoga u kojem ivite vi. Kad neto shvatimo osobno, pretpostavljamo da oni znaju kako stvari stoje u naemu svijetu, i pokuavamo svoj svijet nametnuti njihovom. ak i kad se ini da je neto jako osobno, ak i kad vas drugi izravno uvrijede, to nije povezano s vama. Ono to govore,ono to ine, i miljenja koja izgovaraju, u skladu su sa sporazumima koje su napravili u svome umu. Njihovo stajalite proizlazi iz svih onih programiranja koja su primili tijekom pripitomljavanja. Ako vam netko iznese svoje miljenje i kae: Hej, tako si debeo, nemojte to shvatiti osobno, jer istina je da se taj ovjek bavi svojim vlastitim osjeajima, uvjerenjima i miljenjima. Taj vam ovjek pokuava poslati otrov, a ako ga vi osobno shvatite, tada ste uzeli taj otrov i on postaje va. Ako stvari shvaate osobno, postajete lak plijen tim grabeljivcima, tim crnim arobnjacima. Oni vas lako mogu privui jednim malim miljenjem i nahraniti vas kojim god otrovom poele, a budui da vi to shvaate osobno, sve ete pojesti. Pojest ete sav njihov emocionalni otpad, a onda to postaje va otpad. Ali ako to ne shvatite osobno, otporni ste i usred pakla. Otpornost prema otrovu usred pakla dar je ovoga sporazuma. Kad stvari shvaate osobno, tada se osjeate uvrijeeni, a vaa je reakcija obrana vaih uvjerenja i stvaranje sukoba. Stvarate veliku nevolju iz sitnice, jer imate potrebu uvijek biti u pravu, a da su svi ostali u krivu. Isto se tako jako trudite biti u pravu nameui im vaa vlastita miljenja. Na isti nain, to god osjeate i inite samo je projekcija vaeg vlastitog osobnog sna, odraz vaih vlastitih sporazuma. Ono to govorite, ono to inite i miljenja koja imate usklaeni su sa sporazumima kojeste napravili - a ta miljenja ni na koji nain nisu povezana sa mnom.Meni nije vano to vi mislite o meni, a ja ono to vi mislite ne shvaam osobno. Kad ljudi kau: Miguele, ti si najbolji, jato ne shvaam ozbiljno, kao ni kad kau: Miguele, ti si najgori. Kad ste sretni, znam da ete mi rei: Miguele, ti si pravianeo! ali, kad ste na mene ljuti, rei ete: O, Miguele, ti si pravi vrag! Gadi mi se. Kako moe tako neto govoriti? Kakogod bilo, to na mene ne utjee, jer ja znam tko sam. Nemam potrebu biti prihvaen. Nemam potrebu da mi neko drugi kae:Miguele, to tako dobro radi! ili: Kako se usuuje to uiniti!Ne, ja stvari ne shvaam osobno. to god vi mislili, to god vi osjeali, ja znam da je to va problem, a ne moj. To je nain na koji vi vidite svijet. To nije nita osobno, jer se vi bavite sami sa sobom, a ne sa mnom. Drugi e imati svoje vlastite stavove, prema svom sustavu vjerovanja, tako da se nita to o meni pomisle zapravo ne odnosi na mene, nego na njih. Moete mi ak i rei: Miguele, ono o emu govori nanosi mi bol. Ali ne nanosi vam bol ono to vam ja govorim; nego imate rane koje sam ja dodirnuo svojim rijeima. Vi sami sebi nanosite bol. Ja to ne mogu shvatiti osobno. Ne stoga to vam ne vjerujem, ili to u vas nemam povjerenja, nego stoga to znam da vi svijet gledate drukijim oima, svojim oima. Vi stvarate cijelu sliku ili film u svojim mislima, vi ste redatelj tog filma, vi ste producent, vi ste glavni glumac. Svi ostali imaju sporedne uloge. To je va film. Nain na koji gledate taj film u skladu je sa sporazumima koje ste napravili sa ivotom. Va je stav za vas osoban. To nije niija druga istina, nego vaa. Tada, ako se naljutite na mene, znam da se to zapravo odnosi na vas. Ja sam vam izgovor da se naljutite. A ljutite se jer ste uplaeni, jer se borite sa strahom. Ako niste uplaeni, sigurno se neete naljutiti na mene. Ako se ne bojite, sigurno me neete mrziti. Ako se ne plaite, sigurno neete biti ljubomorni ili tuni. Ako ivite bez straha, ako volite, tada nema mjesta ni za jedan od tih osjeaja. Ako ne osjeate niti jedan od tih osjeaja, logino je da ete se osjeati dobro. Kad se osjeate dobro, sve je oko vas dobro. Kad je sve oko vas dobro, u svemu pronalazite radost. Volite sve oko sebe, jer volite sami sebe. Jer se sami sebi sviate. Jer ste zadovoljni sa sobom. Jer ste sretni u ivotu. Sretni ste s filmom kojega stvarate, sretni ste sa sporazumima svoga ivota. Smireni ste, radosni. ivite u stanju blaenstva u kojem je sve prekrasno, i predivno. U tom stanju blaenstva cijelo ste vrijeme u ljubavi sa svim to zapaate. to god ljudi inili, osjeali, mislili ili govorili, ne shvaajte to osobno. Ako vam kau kako ste prekrasni, to ne govore zbog vas. Vi znate da ste prekrasni. Nije vam potrebno vjerovati drugim ljudima koji vam kau da ste prekrasni. Nita ne shvaajte osobno. ak i ako netko uzme puku i puca vam u glavu, to nije nita osobno. ak i kad se radi o takvoj krajnosti. ak ni stavovi koje imate o sebi ne moraju uvijek biti istiniti; stoga ono to ujete ne morate u svome umu prihvatiti osobno. Um ima sposobnost da sam sa sobom razgovara, ali isto tako ima sposobnost da uje obavijest koja mu je dostupna iz drugih carstava. Katkad u mislima zaujete glas, i moda se pitate odakle dolazi. Taj glas moda dolazi iz neke druge stvarnosti u kojoj ive bia koja su jako slina ljudskome umu. Tolteci ta bia nazivaju Saveznicima. U Europi, Africi i Indijinazivaju ih bogovima. Na um isto tako postoji na razini bogova. Na um isto tako ivi i u toj stvarnosti i moe zamjeivati tu stvarnost. Um vidi oima i tako sagledava ovu budnu stvarnost. Um ne ivi samo u jednoj dimenziji. Mogu se javiti trenuci kad izranjaju zamisli koje nisu nastale u vaem umu, ali vi ih zamjeujete svojim umom. Imate pravo vjerovati ili ne vjerovati tim glasovima, kao to imate pravo ono to vam kau ne shvatiti osobno. Imamo mogunost izbora - hoemo li ili neemo vjerovati glasovima koje ujemo u svojem vlastitom umu, upravo kao to imamo mogunost izbora to emo vjerovati i sa im emo se sloiti u snu Planete.Um moe razgovarati sam sa sobom i sluati sam sebe. Um je podijeljen isto tako kako je podijeljeno vae tijelo. Upravo kao to kaete: Imam jednu ruku, i svoju drugu ruku mogu njome protresti i osjetiti je, tako i um moe razgovarati sam sa sobom. Nastaje veliki problem kad tisuu dijelova vaega uma govori istovremeno. To nazivamo mitote, sjeate li se?Mitote moemo usporediti s velikom trnicom na kojoj razgovara tisue ljudi, i istovremeno se cjenkaju. Svatko ima razliite misli i osjeaje; svatko ima drugaija stajalita. Programiranja uma - a to su svi oni sporazumi koje smo napravili - nemoraju biti u skladu jedan s drugim. Svaki sporazum je nalik odvojenom ivom biu; ima svoju vlastitu osobnost i svoj vlastiti glas. Postoje meusobno suprotstavljeni sporazumi koji se meusobno sukobljavaju sve dok u umu ne nastane veliki rat. Mitote je razlog zbog kojega ljudi jedva da znaju to ele, kako to ele, ili kad to ele. Oni se sami sa sobom ne slau, jer postoje dijelovi uma koji ele jedno, i drugi dijelovi koji ele upravo suprotno. Jedan dio uma prigovara odreenim mislima i djelima, a drugi dio podrava djela suprotstavljenih misli. Sva ta mala iva bia stvaraju unutarnji sukob, jer su iva i jer svaki od njih ima svoj glas. Tek kad napravimo popis naih sporazuma, otkrit emo sve sukobe ikoji postoje u umu, i konano emo od nereda mitote uspostaviti red.*Nita ne shvaajte osobno, jer se time otvarate besmislenoj patnji. Ljudi su na razliitim razinama i u razliitim stupnjevima ovisni o patnji, i podravamo jedan drugoga u odravanju tih ovisnosti. Ljudi su se sloili da e jedan drugome pomoi da pate. Ako imate potrebu da vas netko zloupotrijebi, otkrit ete kako je jednostavno da vas drugi zloupotrebljavaju. Isto tako, ako ste s ljudima kojima je potrebna patnja, neto vas nagoni da ih zlostavljate. Kao da na leima nose oznaku na kojoj pie: Molim vas, udarite me. Oni trae opravdanje za svoju patnju. Njihova ovisnost o patnji nije nita drugo nego sporazum kojega obnavljaju svakoga dana. Kamo god krenuli, pronai ete ljude koji e vam lagati, a kako vaa svjesnost raste, primijetit ete da isto tako i sami sebi laete. Ne oekujte da e vam ljudi govoriti istinu, jer i oni isto tako lau sami sebi. Morate imati povjerenja u sebe i odabrati hoete li ili neete vjerovati onome to vam drugi kau. Kad druge ljude vidimo zaista onakvima kakvi jesu, a da ih ne shvaamo osobno, nikada nas ne moe povrijediti ono to kau ili naprave. ak i ako vam drugi lau, i to je u redu. Lau vam jer su uplaeni. Plae se da ete otkriti da nisu savreni. Bolno je skidati tu drutvenu masku. Ako drugi ljudi kau jedno, a rade drugo, vi laete sami sebi ako ne obraate panju na njihove postupke. Ali ako ste iskreni prema sebi, pritedjet ete si mnogo bola. Moe boljeti kad sebi kaete istinu, ali nemorate se vezati uz bol. Iscjeljenje nije daleko, i samo je pitanje vremena kad e vam biti bolje. Ako se netko prema vama ne odnosi s ljubavlju i potovanjem, moete biti sretni ako vas napusti. Ako vas ne napusti,sigurno ete pretrpjeti mnogo godina patnji s njim. Naputanje moe izazvati kratkotrajnu bol, ali vae e srce na kraju biti iscijeljeno. Tada moete odabrati ono to doista elite. Otkrit ete da nemate potrebu vjerovati drugima onoliko koliko imate potrebu vjerovati sebi da ete pravilno odabrati. Kad vam postane vrsta navika da nita ne shvaate osobno, izbjei ete mnoge uznemirenosti u svome ivotu. Nestat e va bijes, ljubomora i zavist, pa ak e i vaa tuga jednostavno nestati ako stvari ne uzimate osobno. Ako vam ovaj drugi sporazum postane navikom, otkrit ete da vas nita ne moe baciti nazad u pakao. Kad nita neshvaate osobno preplavit e vas ogroman osjeaj slobode. Postat ete otporni prema crnim arobnjacima, i nikakva arolijana vas nee moi utjecati, bez obzira koliko bila snana. Cijeli vas svijet moe ogovarati, a ako to ne shvatite osobno, ostat ete otporni. Netko vam moe namjerno poslati osjeajni otrov, ali ako to ne shvatite osobno, neete ga pojesti. Ako ne uzmete osjeajni otrov, u poiljatelju e imati jo tee djelovanje, ali ne i u vama. Sigurno uviate koliko je vaan ovaj sporazum. Ako nita ne prihvaate osobno, time ete se osloboditi mnogih navika i rutina koje vas dre zarobljenima u snu pakla, i uzrokuju nepotrebnu patnju. Provodei ovaj drugi sporazum poinjete razarati desetke sitnih i nezamjetljivih sporazuma koji uzrokuju patnju. A ako vjebate prva dva sporazuma, unitit ete sedamdeset i pet posto sitnih, malih, neprimjetnih sporazuma koji vas dre u paklu. Zapiite ovaj sporazum na papir, i stavite ga na hladnjak da bi vas cijelo vrijeme podsjeao: Nita ne shvaajte osobno. Kako vam taj sporazum pone prelaziti u naviku, vie neete trebati vjerovati onome to drugi uine ili kau. Trebat ete vjerovati samo sebi kako bi mogli pravilno odabirati. Nikada niste odgovorni za djela drugih; odgovorni ste samo za sebe. Kad to doista shvatite, i kad odbijete stvari uzimati ozbiljno, teko da vas mogu povrijediti nemarne primjedbe ili djela drugih. Ako odravate ovaj sporazum, moete otvorenoga srca putovati cijelim svijetom, i nitko vas ne moe povrijediti. Moete rei: Volim te, bez straha da e vas netko ismijati ili odbaciti. Moete zatraiti ono to vam je potrebno. Moete rei Da, ili moete rei Ne - to god izabrali - bez krivnje ili prosuivanja samoga sebe. Moete odabrati da uvijek slijedite svoje srce. Tada moete biti i usred pakla, pa ipak uvijek osjeati unutarnje smirenje i radost. Moete ostati u stanju blaenstva, i pakao na vas nee imati nikakvoga utjecaja.TREI SPORAZUMNe pretpostavljajteTREI SPORAZUM GLASI: NE PRETPOSTAVLJAJTE. Skloni smo o svemu donositi pretpostavke. Problem je s pretpostavkama u tome to vjerujemo da su istinite. Mogli bismo se zakleti da su stvarne. Pretpostavke stvaramo o onome to drugi ine ili misle - to shvaamo osobno - a tada ih krivimo i zauzvrat im svojom rijeju aljemo emocionalni otrov. Stoga, kad god pretpostavljamo, traimo nevolje. Mi pretpostavljamo, krivo shvaamo, shvaamo osobno, i na kraju stvorimo cijelu veliku dramu ni iz ega. Sva tuge i nevolje vaega ivota ukorijenjene su u stvaranju pretpostavki i shvaanju stvari na osoban nain. Uzmite si trenutak kako biste razmislili o istinitosti ove izjave. Izmeu ljudi postoji cijeli sustav nadzora koji se temelji na stvaranju pretpostavki i shvaanju stvari na osoban nain. Cijeli je na san o paklu na tome utemeljen. Stvaranjem pretpostavki i shvaanjem na osoban nain mi stvaramo mnogo emocionalnog otrova, jer obino poinjemo ogovarati na osnovi svojih pretpostavki. Sjetite se, ogovaranje je nain na koji komuniciramo jedan s drugim u snu pakla, i nain na koji jedan drugome prenosimo otrov. Budui da smo previe uplaeni da bismo traili razjanjenje, mi stvaramo pretpostavke; tada svoje pretpostavke branimo i pokuavamo dokazati kako je netko drugi u krivu. Uvijek je bolje postavljati pitanja, nego stvarati pretpostavke, jer nas pretpostavke vode u patnju. Opsena mitote u ljudskom umu stvara velik nered koji nas navodi da sve krivo protumaimo i da sve krivo razumijemo. Mi vidimo samo ono to elimo vidjeti, i ujemo samo ono to elimo uti. Mi stvari ne zamjeujemo onakve kakve su. Naviklismo sanjati, a bez ikakvoga temelja u stvarnosti. Mi doslovce sanjamo stvari u naoj mati. Budui da neto ne razumijemo, stvaramo pretpostavke o znaenju, a kad se pokae istina, mjehurii se naeg sna rasprsnu, i mi otkrijemo da to uope nije ono to smo mislili. Evo primjera: hodate ulicom, i ugledate osobu koja vam se svia. Ta se osoba okrene prema vama i osmjehne se, a zatim ode. Iz samo tog jednog iskustva moete izvesti mnotvo pretpostavki. Na tim pretpostavkama moete stvoriti cijelu matariju. I doista elite vjerovati u tu matariju i ostvariti je. Iz tih pretpostavki poinjete oblikovati san, i vjerujete: O, ovoj se osobi doista sviam. U vaem se umu poinje stvarati cijeli odnos. Moda se u toj zemlji mate zaista i vjenate. Ali matarija je u vaem umu, u vaem osobnom snu. Kad u odnosima stvarate pretpostavke, tada doista traite nevolje. esto pretpostavljamo kako nai partneri znaju to mi mislimo, i da im ne moramo rei to elimo. Pretpostavljamo da e uiniti ono to elimo, jer nas tako dobro poznaju. Ako neuine ono to pretpostavljamo da e uiniti, osjeamo se povrijeeni i kaemo: Trebao si znati. Jo jedan primjer: odluite se udati, i pretpostavljate da va partner brak shvaa kao i vi. Tada ponete ivjeti zajedno, i otkrijete da to nije istina. To izaziva mnoge sukobe, ali jo uvijek ne pokuavate razjasniti svoje osjeaje o braku. Mu dolazikui s posla; ena je bijesna, a on ne zna to je tome uzrok. Moda je uzrok u tome to je ena neto pretpostavljala. Negovorei mu to eli, pretpostavljala je da je on tako dobro poznaje da e znati to eli, kao da on zna itati misli. Uznemirila se stoga to on nije ispunio njezina oekivanja. Stvaranje pretpostavki u odnosima vodi u brojne svae, u mnotvo potekoa, mnotvo nesporazuma s ljudima koje navodno volimo.U bilo kojoj vrsti odnosa moemo stvoriti pretpostavku da onaj drugi zna to mi mislimo, i da mu ne moramo rei to elimo. On e uiniti ono to mi elimo, jer nas tako dobro poznaje. Ako ne uini to to elimo, ono to pretpostavljamo da bi on trebao uiniti, povrijeeni smo i mislimo: Kako si to mogao uiniti? Trebao si znati. Dakle, mi pretpostavljamo da druga osoba zna to mi elimo. Zbog te se pretpostavke, na kojoj gradimo jo nekoliko pretpostavki, razvija cijela drama.Vrlo je zanimljiv nain na koji djeluje ljudski um. Da bismo se osjeali sigurnima, imamo potrebu sve opravdati, objasniti i razumjeti. Imamo milijune pitanja koji trae odgovore, jer ima toliko mnogo stvari koje zakljuivanje uma ne moe objasniti. Nije vano je li odgovor ispravan; ve i samim tim to dobijemo odgovor, osjeamo se sigurnima. Zbog toga stvaramo pretpostavke.Ako nam drugi ljudi neto kau, mi stvaramo pretpostavke, a ako nam ne kau, mi stvaramo pretpostavke kako bismo ispunili svoju potrebu da neto saznamo i kako bismo nadomjestili potrebu za komunikacijom. ak i kad ujemo neto to nerazumijemo, stvaramo pretpostavke o znaenju toga, a tada vjerujemo svojim pretpostavkama. Stvaramo sve vrste pretpostavki, jer nemamo hrabrosti postavljati pitanja.Najvei dio vremena te pretpostavke stvaramo vrlo brzo i nesvjesno, jer imamo sporazume da komuniciramo na taj nain. Sloili smo se kako nije sigurno postavljati pitanja; sloili smo se da bi, ako nas ljudi vole, trebali znati to elimo ili kako se osjeamo. Kad neto vjerujemo, pretpostavljamo da smo u pravu, pa bismo ak razorili i odnos samo da obranimo svoj stav. Pretpostavljamo da svi ivot shvaaju onako kako ga mi shvaamo. Pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, da osjeaju to i mi osjeamo, da prosuuju onako kako mi prosuujemo, da ine zloupotrebu onako kako mi to inimo. To je najvea pretpostavka koju ljudi stvaraju. I zbog toga se plaimo biti onakvi kakvi jesmo u blizini drugih. Stoga to mislimo da e nas i svi ostali osuivati, muiti nas, zloupotrebljavati i okrivljavati nas kao to mi sami to inimo sebi. Takoda ak i prije nego ostali ljudi dobiju priliku da nas odbace, mi smo sebe ve odbacili. Na taj nain djeluje ljudski um. Mi isto tako stvaramo pretpostavke o sebi, koje stvaraju unutarnje sukobe. Mislim da sam sposoban to uraditi. Naprimjer, stvarate pretpostavku, a onda otkrijete da to niste u stanju napraviti. Sebe precjenjujete ili podcjenjujete, jer si niste uzeli dovoljno vremena da sami sebi postavljate pitanja i da na njih odgovarate. Moda vam je potrebno da skupite vie podataka o odreenoj situaciji. Ili moda trebate prestati lagati samima sebi o tome to uistinu elite.esto se dogaa da, kad zasnivate odnos s nekim tko vam se svia, morate opravdati zato vam se svia ta osoba. Vidite samo ono to elite vidjeti, a nijeete da postoje i stvari koje vam se kod te osobe ne sviaju. Laete sami sebi samo kako biste postigli dojam da ste u pravu. Tada stvarate pretpostavke, a jedna od njih je, Moja e ljubav promijeniti ovoga ovjeka. Ali to nije istina. Vaa ljubav nikoga nee promijeniti. Ako se drugi mijenjaju, to se dogaa stoga to se ele mijenjati, a ne stoga to ih vi mijenjate. Zatim se izmeu vas dvoje neto dogodi, i vi ste povrijeeni. Iznenada uviate ono to prije niste eljeli vidjeti, samo je to sad pojaano vaim emocionalnim otrovom. Sada morate opravdati svoj emocionalni bol i okriviti druge zbog svoga vlastitoga odabira. Ljubav ne moramo opravdavati; ona postoji ili ne postoji. Prava ljubav znai da ljude prihvaamo takvima kakvi jesu, i nepokuavamo ih promijeniti. Ako ih pokuavamo promijeniti, to znai da ih zapravo ne volimo. Naravno, ako odluite s nekim ivjeti, ako sklopite takav sporazum, uvijek je bolje sporazum napraviti s nekim tko je upravo takav kakvim ga vi elite. Pronaite nekoga koga uope neete trebati mijenjati. Mnogo je jednostavnije pronai nekoga tko ve jest onakav kakvim ga elite, nego pokuavati promijeniti nekoga drugoga. Isto tako, ta vas osoba mora voljeti upravo takve kakvi jeste, tako da vas uope ne mora mijenjati. Ako drugi osjeaju da vas moraju promijeniti, to znai da vas zapravo ne vole upravo takve kakvi jeste. Pa zato biste bili s nekim, ako niste takvi kakvima vas ele? Moramo biti ono to jesmo, tako da ne moramo pokazivati lanu sliku. Ako me voli takvoga kakav sam, Dobro, uzmi me. Ako me ne voli takvoga kakav sam, Dobro, zbogom. Pronai nekoga drugoga. Moda zvui grubo, ali ovakva vrsta komunikacije znai da su osobni sporazumi koje sklapamo s drugima jasni i besprijekorni. Samo zamislite dan kad ete prestati stvarati pretpostavke o svome partneru i, konano, o svim ostalim ljudima u svome ivotu. Va e se nain komuniciranja u potpunosti promijeniti, a vai odnosi vie nee patiti zbog sukoba koje su izazvale pogrene pretpostavke. Nain kojim se moete zatititi od stvaranja pretpostavki je postavljanje pitanja. Neka komunikacija bude razumljiva. Ako ne razumijete, pitajte. Imajte hrabrosti postavljati pitanja sve dok vam nije potpuno jasno, pa ak ni tada ne pretpostavljajte da znate sve to se moe znati o odreenoj situaciji. Kad jednom dobijete odgovor, neete morati stvarati pretpostavke, jer ete znati istinu. Isto tako, podignite svoj glas i zatraite ono to elite. Svi imaju pravo rei vam, Ne, ili Da, ali vi uvijek imate pravo traiti. Isto tako, svi imaju pravo pitati vas, a vi imate pravo rei Da, ili Ne. Ako neto ne razumijete, za vas je bolje ako pitate i razjasnite si, umjesto to stvarate pretpostavke. Onoga dana kad prestanete stvarati pretpostavke, komunicirat ete jasnije i razumljivije, osloboeni emocionalnoga otrova. Kad ne stvarate pretpostavke, vaa rije postaje besprijekorna. Zahvaljujui jasnoj komunikaciji svi e se vai odnosi promijeniti, ne samo s vaim partnerom, nego i sa svima ostalima. Neete morati praviti pretpostavke jer e sve postati jasno. To je ono to ja elim; to je ono to vi elite. Ako na taj nain komuniciramo, naa rije postaje besprijekorna. Kad bi svi ljudi mogli na taj nain komunicirati, rijeima koje su besprijekorne, ne bi bilo ratova, ni nasilja, ni nesporazuma. Svi bi ljudski problemi bili razrijeeni samo kad bismo mogli osigurati dobru, jasnu komunikaciju. To je, dakle, trei sporazum: Ne stvarajte pretpostavke. Lako je to izgovoriti, ali ja razumijem da je teko uiniti. Teko je, jer mi tako esto inimo upravo suprotno. Imamo toliko obiaja i navika da ih ak nismo niti svjesni. Prvi je korak da postanemo svjesni tih navika, i da shvatimo vanost ovoga sporazuma. Ali shvatiti vanost nije dovoljno. Obavijest ili zamisao tek je puko sjeme u vaem umu. Ono to e doista biti znaajno je djelovanje. Djelovanje jaa vau volju, njeguje sjeme, i uspostavlja vrst temelj na kojem moe rasti nova navika. Nakon mnogih ponavljanja, ovi e novi sporazumi postati vaa druga priroda, i vidjet ete kako vas arolija vae rijei preobraava od crnog arobnjaka u bijeloga. Bijeli arobnjak rije koristi za stvaranje, davanje, dijeljenje i ljubav. Kad vam ovaj sporazum postane navika, cijeli e va ivot biti potpuno preobraen. Kad preobrazite cijeli svoj san, u vaem e se ivotu poeti dogaati arolije. Ono to vam je potrebno samo e vam doi, jer se duh kroz vas slobodno kree. To je vladanje namjerom, vladanje duhom, ovladavanje ljubavlju, ovladavanje zahvalnou, ovladavanje ivotom. To je cilj Tolteka. To je put prema osobnoj slobodi.ETVRTI SPORAZUMUvijek dajte sve od sebePOSTOJI JO SAMO JEDAN SPORAZUM, ALI TAJ OMOGUUJE ostalima da postanu duboko ukorijenjene navike. etvrti sporazum govori o djelovanju prvih triju: Uvijek dajte sve od sebe.Pod bilo kakvim okolnostima uvijek dajte sve od sebe, nita vie i nita manje. Ali pamtite da e se ono najbolje mijenjati iz trenutka u trenutak. Sve je uvijek ivo i uvijek se mijenja, tako da e ono najbolje to date od sebe katkad biti visoke kakvoe, a neki drugi put nee biti tako dobro. Kad se ujutro probudite osvjeeni i puni energije, ono najbolje bit e bolje nego kad ste naveer umorni. Razlikovat e se i s obzirom na zdravlje ili bolest, trijezno stanje ili stanje pijanstva. Ono najbolje to dajete ovisit e o tome osjeate li se dobro i sretno, ili ste uznemireni, ljutiti ili ljubomorni. Vaim svakodnevnim raspoloenjima ono najbolje moe se mijenjati iz trenutka u trenutak, iz sata u sat, iz dana u dan. Isto e se tako mijenjati tijekom vremena. Kako vam ova etiri nova sporazuma postaju navika, vae e najbolje bivati bolje nego je bilo prije. Bez obzira na kakvou, i dalje dajte sve od sebe - ni vie ni manje od najboljega. Ako se tekom mukom trudite da pruate jovie od onoga to najbolje moete, potroit ete vie energije nego je to potrebno, i na kraju to nee biti dovoljno. Kad pretjerujete, osiromaujete svoje tijelo i radite protiv sebe, pa e vam trebati vie vremena kako biste postigli svoju svrhu. Ali ako dajete manje od onoga to moete, bit ete podloni grizoduju, prosuivanju samoga sebe, krivnji i aljenju. Samo dajte sve od sebe - u bilo kojim okolnostima svojega ivota. Nije vano jeste li bolesni ili umorni, ako uvijek dajete najbolje od sebe nikada se neete prosuivati. A ako ne prosuujete sami sebe, neete patiti od krivnje, stida i samokanjavanja. Ako uvijek dajete sve od sebe, rainit ete veliku aroliju pod kojom ste ivjeli.ivio je jednom ovjek koji je elio nadii svoju patnju, pa je stoga otiao u budistiki hram kako bi pronaao uitelja koji bi mu pomogao. Otiao je uitelju i upitao ga: Uitelju, ako meditiram etiri sata tjedno, koliko e mi vremena trebati dana diem patnju?Uitelj ga je pogledao i rekao: Ako meditira etiri sata dnevno, moda e za deset godina nadii.Mislei da bi mogao i bolje, mukarac ree: O, uitelju, a ako meditiram osam sati dnevno, koliko e mi onda vremena trebati da bih je nadiao? Uitelj ga pogleda i ree, Ako meditira osam sati dnevno, za dvadeset e godina moda nadii.Ali zato bi mi trebalo vie vremena ako bih vie meditirao? upita ovjek. Uitelj odgovori: Ti nisi ovdje stoga da bi rtvovao svoju radost ili svoj ivot. Ovdje si da bi ivio, da bi bio sretan i da bi volio. Ako tijekom dva sata meditacije moe dati sve od sebe, a ti umjesto toga meditira osam sati, samo e se umoriti, nee shvatiti smisao i nee uivati u svome ivotu. Daj sve od sebe, i moda e nauiti da bez obzira koliko dugo meditira, moe ivjeti, voljeti i radovati se.*Pruajui sve od sebe, ivjet ete snano svoj ivot. Bit ete produktivni, bit ete dobri prema sebi, jer ete se davati svojoj obitelji, svojoj zajednici, svemu. Ali tijekom takve djelatnosti osjeat ete se vrlo sretni. Kad god dajete najbolje od sebe, vi djelujete. Dati sve od sebe znai neto poduzeti jer to volite, a ne stoga to oekujete nagradu. Veina ljudi ini upravo suprotno: neto uine samo kad oekuju nagradu, a ne uivaju u djelu. I to je razlog zbog kojega ne daju sve od sebe. Na primjer, veina ljudi svaki dan ide na posao razmiljajui samo o danu isplate i o novcu kojeg e dobiti za rad kojeg obavlja. Jedva ekaju petak ili subotu, dan kad dobivaju novac i kad mogu biti slobodni. Oni rade zbog nagrade, a posljedica je da se odupiru radu. Pokuavaju izbjei djelo i stoga ono postaje sve tee, a oni ne daju sve od sebe. Cijeli tjedan teko rade, mue se s poslom, mue se s djelom, ne stoga to im se to svia, nego stoga to osjeaju da tako moraju. Moraju raditi, jer moraju platiti najamninu, jer moraju uzdravati svoju obitelj. Neprestano su osujeeni, a kad prime svoj novac, tada su nesretni. Mogu se dva dana odmarati, raditi ono to ele raditi, i to rade? Pokuavaju pobjei. Opijaju se jer sami sebe ne vole. Ne vole ni svoj ivot. Kad ne volimo sebe onakvima kakvi jesmo, tada postoji mnogo naina na koje se moemo povrijediti. S druge strane, ako se prihvatite rada samo zbog njega samog, ne oekujui nagradu, otkrit ete da uivate u svakoj djelatnosti koju obavljate. Nagrade e stii, ali vi niste za njih vezani. Mogli biste ak dobiti vie nego ste mogli i sanjati, i to stoga to ne oekujete. Ako volimo ono to radimo, ako uvijek dajemo sve od sebe, tada doista uivamo u ivotu. Zabavljamo se, nije nam dosadno, ne osjeamo se osujeenima. Kad dajete sve od sebe, sucu ne dajete priliku da vas okrivljuje ili optuuje. Ako ste dali sve od sebe, a sudac vas pokuava osuditi prema vaoj Knjizi zakona, vi ve imate odgovor: Dao sam sve od sebe. Nema aljenja. Zato uvijek inimo najbolje to moemo. Ovaj sporazum nije lako odrati, ali ovaj e vas sporazum doista osloboditi. inei najbolje to moete, uite prihvaati sami sebe. Ali morate biti svjesni i uiti iz svojih pogreaka. Uiti iz pogrea kaznai da vjebate, poteno promatrate rezultate i nastavljate vjebati. To poveava vau svjesnost. Kad radite najbolje to moete to ne nalikuje poslu, jer uivate u svemu to radite. Kad uivate u obavljanju posla ili kad radite tako da to nee izazvati negativne posljedice, vi znate da radite najbolje to moete. Tako radite jer tako elite raditi, ne zato to tako morate raditi, ne zbog toga to pokuavate udovoljiti sucu, i ne zato to pokuavate udovoljiti drugim ljudima. Ako neto radite stoga to morate, tada ni na koji nain ne moete raditi najbolje to moete. Ne, vi dajete sve od sebe, jer kad cijelo vrijeme dajete sve od sebe, to u vama izaziva radost. Kad dajete sve od sebe samo zbog zadovoljstva, vi radite jer uivate u tom radu.Kad radite, onda ivite ispunjenim ivotom. Nerad je nain kojim nijeemo ivot. Nerad znai sjediti ispred televizijesvakoga dana, godinama, jer se plaite biti ivi i riskirati da izrazite tko ste. Izraavati se, znai neto poduzeti. U glavi moete imati mnogo velianstvenih zamisli, ali ono to je vano je djelatnost. Ako ne djelujete prema zamisli, nee biti ostvarenja, ni rezultata, ni nagrade. Dobar primjer za to proizlazi iz prie o Forrestu Gumpu. On nije imao velikih zamisli, ali je djelovao. Bio je sretan, jer je uvijek, to god radio, davao sve od sebe. Bio je bogato nagraen, uope ne oekujui nagradu. Djelovati znai ivjeti. To znai riskirati i izai i izraziti svoj san. To se razlikuje od nametanja svoga sna nekome drugome, jer svi imaju pravo izraavati svoj san. Velianstvena je navika raditi najbolje to moete. U svemu to inim i osjeam, ja dajem sve od sebe. Davati sve od sebe postao je obred moga ivota, jer sam ja odabrao da od toga napravim obred. To je uvjerenje nalik bilo kojem drugom uvjerenjukoje odaberem. Od svega stvaram obred, i uvijek dajem sve od sebe. Za mene je i tuiranje obred, i tom djelatnou ja svome tijelu govorim koliko ga volim. Osjeam vodu na svome tijelu i uivam. Radim najbolje to mogu kako bih neto pruio svome tijelu, i kako bih prihvatio ono to mi moje tijelo daruje.U Indiji se obavlja obred zvan pua. U tom obredu ljudi uzimaju kipove koji predstavljaju Boga u mnogim razliitim oblicima i kupaju ih, hrane ih, obasipaju ih ljubavlju. ak tim kipovima pjevue mantre. Sam kip nije vaan. Ono to je vano je nain na koji provode taj obred, nain na koji kau: Ja Te volim, Boe.Bog je ivot. Bog je ivot u djelovanju. Najbolji nain na koji Bogu moete rei da ga volite je ivot u kojem dajete sve odsebe. Najbolji nain na koji Bogu moete rei da ga volite je otputanje prolosti i ivot u sadanjem trenutku, upravo ovdje i sada. togod da vam ivot oduzima, otpustite. Kad se predate i otpustite prolost, dozvoljavate si da u tom trenutku budete upotpunosti ivi. Otputanje prolosti znai da moete uivati u snu koji se upravo sada dogaa.Ako ivite u proteklom snu, vi ne uivate u onome to se dogaa upravo sada, jer ete uvijek eljeti da bude drukiji nego to je. Nema vremena da osjeate kako vam bilo tko ili bilo to nedostaje, jer ste ivi. Ako ne uivate u onome to se upravo sada dogaa, to znai da ivite u prolosti i da ste samo napola ivi. To vodi u samosaaljenje, patnju i suze. Roeni ste s pravom da budete sretni. Roeni ste s pravom da volite, da uivate i da dijelite svoju ljubav. Vi ste ivi, stoga uzmite svoj ivot i uivajte u njemu. Ne opirite se protoku ivota kroz vas, jer to Bog prolazi kroz vas. Ve i samo vae postojanje dokazuje postojanje Boga. Vae postojanje dokazuje postojanje ivota i energije. Mi nita ne moramo znati niti dokazivati. Vano je samo postojati, preuzeti rizik i uivati u ivotu. Recite Ne, kad elite rei Ne, a Da, kad elite rei Da. Imate pravo biti vi sami. Vi sami moete biti samo kad dajete najbolje od sebe. Kad ne dajete sve od sebe, vi nijeete svoje pravo da budete vi sami. To je sjeme koje biste doista u svome umu trebali njegovati. Ne treba vam znanje, niti velianstvene filozofske zamisli. Ne treba vam prihvaanje drugih. Vi svoju vlastitu boanstvenost izraavate tako to ste ivi i tako to volite sebe i druge. To je izraz Boga koji kae: Hej, volim te.Prva e tri sporazuma biti djelotvorna samo ako radite najbolje to moete. Ne oekujte da ete uvijek biti u stanju svoju rije odrati besprijekornom. Vae su navike previe snano i prevrsto ukorijenjene u vaemu umu. Ali dajte sve od sebe. Neoekujte da nikada nita neete shvatiti osobno; samo dajte sve od sebe. Ne oekujte da nikada neete napraviti nekakvu pretpostavku, ali svakako moete uiniti najbolje to moete.Dajui sve od sebe, navike zloupotrebljavanja svoje rijei, shvaanje stvari na osoban nain, i stvaranje pretpostavki, s vremenom e postajati sve slabije i sve rjee. Nema potrebe da prosuujete sami sebe, da se osjeate krivima, ili da sami sebe kanjavate ako ne moete odrati te sporazume. Ako radite najbolje to moete, osjeat ete se dobro ak i ako jo uvijek stvarate pretpostavke, ako jo uvijek stvari shvaate osobno, i ako vaa rije jo uvijek nije besprijekorna.Ako uvijek dajete sve od sebe, uvijek ponovo, postat ete majstor preobrazbe. Majstorom postajete kroz iskustvo. Vi ete postati majstor ako dajete sve od sebe. Sve to ste ikada nauili, nauili ste ponavljanjem. Nauili ste pisati, voziti automobil, pa ak i hodati, tako to ste ponavljali. Vi ste majstor u svome jeziku jer ste vjebali. Vano je djelovati.Ako radite najbolje to znate u potrazi za osobnom slobodom, u potrazi za ljubavlju prema sebi, otkrit ete da je samopitanje vremena prije nego pronaete ono to traite. Nije stvar u tome da trebate sanjariti ili satima sjediti u meditaciji sanjajui. Trebate ustati i biti ovjek. Trebate potovati mukarca ili enu u sebi. Potujte svoje tijelo, uivajte u svome tijelu, volite svoje tijelo, hranite, kupajte i iscjeljujte svoje tijelo. Vjebajte i inite ono to je vaemu tijelu ugodno. To je pua vaemu tijelu, a to je komunikacija izmeu vas i Boga. Ne morate oboavati kipove Djevice Marije, Krista ili Buddhe. Moete ako elite; ako vam je to ugodno, tako i inite. Vae je vlastito tijelo oitovanje Boga, i ako potujete svoje tijelo, za vas e se sve promijeniti. Kad pruate ljubav svakome dijelu svoga tijela, u svoj um sijete sjeme ljubavi, a kad to sjeme izraste, beskrajno ete voljeti, potovati i tovati svoje tijelo. Tada svaki in postaje obred kojim tujete Boga. Nakon toga je sljedei korak tovanje Boga svakom milju, svakim osjeajem, svakim uvjerenjem, ak i ono to je dobro ili loe. Svaka misao postaje komunikacija s Bogom, a vi ete ivjeti u snu u kojemu nema mjesta prosudbama, rtvovanju; bit ete slobodni od ogovaranja i zloupotrebljavanja samoga sebe.Kad potujete sva ova etiri sporazuma zajedno, ni u kom sluaju neete ivjeti u paklu. Ni u kom sluaju. Ako je vaa rije besprijekorna, ako nita ne shvaate osobno, ako ne stvarate pretpostavke, ako uvijek radite najbolje to moete, tada ete ivjeti prekrasnim ivotom. U potpunosti ete nadzirati svoj ivot. etiri sporazuma sutina su vjetine preobrazbe, koja je bila jedna od vjetina Tolteka. Pakao pretvarate u raj. San Planete preobraavate u va osobni san raja. Znanje je ondje; samo eka kad ete ga upotrijebiti. etiri su sporazuma ondje;samo morate usvojiti te sporazume i potovati njihovo znaenje i mo. Samo dajte sve od sebe u potovanju ovih sporazuma. Danas moete napraviti ovaj sporazum: Odabrao sam da u potovati etiri sporazuma. Tako su jednostavni i logini da ih i dijete moe razumjeti. Ali morate imati jako snanu volju, jako snanu volju kako biste odrali te sporazume. Zato? Jer kamo god krenemo, otkrivamo da nam je put prepun zapreka. Svi pokuavaju potkopati nau odanost tim novim sporazumima, a sve oko nas je usmjereno na to da ih uniti. Nevolja je u svim ostalim sporazumima koji su dio sna Planete. Ti su sporazumi ivi, i vrlo su snani. Zato morate biti veliki lovac, veliki ratnik koji ta etiri sporazuma moe braniti svojim ivotom. O njima ovisi vaa srea,vaa sloboda, cjelokupni va nain ivota. Cilj je ratnika nadii ovaj svijet, pobjei od ovoga pakla, i nikada se vie ne vratiti. Kao to nas ue Tolteci, nagrada je nadilaenje ljudskoga iskustva patnje; nagrada je u tome to postajemo Bojim utjelovljenjem. To je nagrada. Zaista trebamo iskoristiti svaki djeli moi koju imamo kako bismo uspjeli odrati te sporazume. Ja u poetku nisam oekivao da u uspjeti. Mnogo sam puta pogrijeio, ali sam uvijek ponovo nastavljao. I ponovo bih pogrijeio, i opet nastavljao. Nisam saalijevao samoga sebe. Ni u kom se sluaju nisam saalijevao. Rekao sam: Ako pogrijeim, dovoljno sam snaan, dovoljno sam inteligentan da bih ipak mogao uspjeti! I ponovo bih pokuavao. Pogrijeio bih i ponovo pokuavao, i svaki je put bilo sve jednostavnije i jednostavnije. Pa ipak, u poetku bijae tako teko, tako sloeno. Dakle, ako pogrijeite, nemojte se osuivati. Nemojte svome sucu pruiti to zadovoljstvo da vas pretvori u rtvu. Ne budite strogi prema sebi. Ustanite i ponovo izrecite sporazum. Dobro, prekrio sam svoj sporazum da e moja rije biti besprijekorna. Poinjem ispoetka. etiri u sporazuma odravati samo danas. Danas e moja rije biti besprijekorna, danas nita neu shvaati osobno, neu stvarati pretpostavke, i radit u najbolje to mogu. Ako prekrite sporazum, ponovo ponite sutra, a zatim ponovo sljedeega dana. U poetku e biti teko, ali svakoga edana biti sve jednostavnije i jednostavnije, sve dok jednoga dana ne otkrijete da vaim ivotom upravljaju etiri sporazuma. I iznenadit ete se kako se va nain ivota promijenio. Ne morate biti religiozni, niti morate svaki dan ii u crkvu. Vaa ljubav i samopotovanje rastu neprestano. Vi to moete uiniti. Ako sam mogao ja, i vi ete isto tako moi. Ne brinite o budunosti; zadrite panju na dananjemu danu i ostanite u sadanjem trenutku. ivite samo dan po dan. Uvijek radite najbolje to moete da biste odrali ta etiri sporazuma, i uskoro e vam to biti sasvim jednostavno. Danas je poetak novoga sna.TOLTEKI PUT PREMA SLOBODIUnitavanje starih sporazumaSVI GOVORE O SLOBODI. RAZLIITI SE NARODI, RAZLIITE rase, razliite zemlje irom svijeta bore za slobodu. Ali to je sloboda? U Americi govorimo u ivotu u slobodnoj zemlji. Ali jesmo li doista slobodni? Jesmo li slobodni biti ono to doista jesmo? Odgovor glasi: Ne, mi nismo slobodni. Prava se sloboda odnosi na ljudski duh - to je sloboda da budemo oni to doista jesmo. Tko nam ne dozvoljava da budemo slobodni? Krivimo vladu, vrijeme, svoje roditelje, religiju, Boga. Tko nam doista ne doputa da budemo slobodni? Mi sami sebe spreavamo. to to zaista znai biti slobodan? Katkad se vjenamo, a onda kaemo da smo izgubili slobodu, zatim se razvedemo, a ipak jo uvijek nismo slobodni. to nas spreava? Zato ne moemo biti mi sami? Prisjeamo se davnih vremena kad smo bili slobodni i kad smo voljeli tu slobodu, ali smo zaboravili to sloboda doista znai. Kad vidimo dijete od dvije ili tri, moda i etiri godine, to je slobodan ovjek. Zato je to ljudsko bie slobodno? Jer ini sveto eli uiniti. To je ljudsko bie potpuno divlje. Upravo kao cvijet, drvo ili ivotinja koja nije pripitomljena - divlja! A ako promatramo djecu od dvije godine, uvidjet emo da najvei dio vremena ta djeca imaju velik osmijeh na licu, da se zabavljaju. Oni istrauju svijet. Ne plae se igrati. Uplae se kad su povrijeeni, kad su gladni, kad neke njihove potrebe nisu ispunjene, ali ne brinu o prolosti, ne brinu o budunosti, i ive samo u sadanjem trenutku. Jako mala djeca ne plae se izraziti ono to osjeaju. Tako su prepuna ljubavi da ako primijete ljubav, pretopit e se u nju. Uope se ne plae ljubavi. To je opis normalnog ljudskoga bia. Kao djeca se ne plaimo budunosti, niti se stidimo prolosti. Naa je normalna ljudska sklonost da uivamo u ivotu, da se igramo, da istraujemo, da budemo sretni, da volimo. Ali to se dogodilo s odraslim ljudskim biima? Zato su oni toliko razliiti? Zato mi nismo divlji? Sa stajalita rtve moglibismo rei da nam se neto dogodilo, a sa stajalita ratnika mogli bismo rei da je ono to nam se dog