ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 174

SVIBANJ 2012.

CIJENA 20 kn

RAZGOVOR S PETROM BERGAMOM / PRIZNANJE PAVLU DEŠPALJU / AUTORSKI KONCERT JOSIPA MAGDIĆA I ŽELJKA BRKANOVIĆA / 21. PASIONSKA BAŠTINA / PRAIZVEDBE DJELA SREĆKA BRADIĆA, DALIBORA BUKVIĆA, ZORANA JURANIĆA I KREŠIMIRA HERCEGA / PANOPTICUM DETONICUM U ČAST KLOBUČAREVA 80. ROĐENDANA

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

PORIN CLASSIC 14. SVIBNJA U VELIKOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG zASEBNO PREDSTAVIO NAGRADE U KATEGORIJAmA KLASIKE I JAzzA

Koncertna nadahnuća diskografimaPiše: Jana Haluza

U svečanom ozračju središnje palače glazbe, Velike dvorane

Vatroslava Lisinskog, treći su put dodijeljene nagrade za najbolja diskografska izdanja na području klasične glazbe i jazza u protekloj godini (2011.), uz izravne prijeno-se na Drugim programima Hrvat-skoga radija i televizije. Program je vodio šarmantni domaćin Dražen Siriščević, ravnatelj Dvorane koji je urođenom spretnošću i vedri-nom predstavljao sve goste večeri i nagrađene glazbenike. Koncer-tni raspored izvedbi Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, pod znalačkim i pouzdanim vod-stvom maestra Mladena Tarbuka, nimalo nije pratio sadržaj glazbe s prošlogodišnjih diskografskih izdanja, pa tako ni nominiranih, niti nagrađenih. Iznimka je bila točka u kojoj se, pred kraj veče-ri, s orkestrom udružio dobitnik nagrade za životno djelo, svjetski poznati kornist Radovan Vlatko-vić. Možda je malo prerano da umjetnik koji tek ulazi u pedese-te godine života bude nagrađen za životno djelo, tim više što za

hrvatsku diskografiju nije još sni-mio nijedan album, no Vlatković je svakako najpoznatiji hrvatski glazbenik u svijetu koji, gdje god gostuje, uvijek nađe prigodu i vremena promovirati domovinu, riječju i glazbom. U tijeku je nje-gov dalekosežni projekt snimanja svih hrvatskih koncerata za rog i orkestar koje već niz godina, kad god je u Zagrebu, ostvaruje u stu-dijima Hrvatskoga radija. Vidno počašćen prestižnom nagradom struke, kornist koji inače živi s brojnom obitelji u Salzburgu, na-dahnuto je izveo završni stavak (Rondo) Drugog koncerta za rog i orkestar u Es–duru, KV. 417 Wolfganga Amadeusa Mozarta te svojim toplim tonom i profi-njenom muzikalnošću zasigurno dao poticaja hrvatskim skladate-ljima i diskografima da ga što prije »uhvate« na nekom od budućih izdanja. Istu su poruku mogli pri-miti od ostalih gostiju, sve vrsnih predstavnika klasike i jazza. Mladi je pijanist Bruno Vlahek bravuroznim Varijacijama na Pa-

ganinijevu temu Wittolda Luto-slawskog oduševio britkim čita-njem partiture i besprijekornom tehnikom; još mlađi udaraljkaš Šimun Matišić, sa samo 16 godi-na, majstorski je ovladao vibrafo-nom u stavku Armando’s Rhumba Chicka Coree, dok je njemačko–azerbajdžanski pijanist David Ga-zarov koji već godinama živi u Za-grebu, vlastitom skladbom Bauer Gigue upozorio na iskonsku kvali-tetu njegove umjetnosti. Sjajan su prateći program upotpunile i dvije jazz dame komplementarnih gla-sova, sopranistica Helena Bastić i altistica Lela Kaplowitz u Stom-pin at Savoy Edgara Sampsona, u aranžmanu za dva vokala i orke-star Joea Kaplowitza. U govornom su se dijelu na voditeljevu inicija-tivu spremno okušale i u opernim izazovima poznatih arija Kraljice noći i Carmen, što također mogu biti polazne točke za neka nova skladateljska promišljanja.

Dva Porina za trojicuAsocijativan i inspirativan koncer-

tantni raspored koji je počeo swing fantazijom Uvertira Porin Silvija Glojnarića, a završio Simfonijskim scherzom Krešimira Baranovića, ispresijecale su dodjele nagrada koje su se pravilno rasporedile na tri vo-deća albuma u dvanaest kategorija. Po dva kipića isklesana od bračkoga kamena dobili su čembalist Pavao Mašić (za najbolji album i najbolju izvedbu u kategoriji klasične glaz-be) za album prvijenac s glazbom za čembalo trojice baroknih skla-datelja rođenih 1685. (Bach, Scar-latti i Händel) u nakladi Croatia Recordsa, zatim skladatelj Anđelko Klobučar, odnosno urednik izdanja akademik Nikša Gligo za najbolji arhivski/tematsko–povijesni album i najbolju skladbu (Muzika za or-gulje i orkestar na istom albumu) u izdanju Cantusa (serija Hrvatski suvremeni skladatelji) te jazz sak-sofonist Miro Kadoić za najbolju izvedbu i najbolji album u katego-riji jazz glazbe (Free Point/Aquari-us Records). Po jedan kipić dobili su skladatelj Ivo Josipović za najbolji autorski album (Passo Sempio/Can-tus d. o.o.) čiju je nagradu preuzela

pijanistica Katarina Krpan, inter-pretkinja njegove glazbe za klavir i čembalo na istom izdanju, zatim tonski majstor Božidar Pandurić za najbolju snimku (Portret kralji-ce, orguljska glazba u izvedbi Ale-na Kopunovića Legetina/Croatia Records), Elvis Penava, Goran De-lač i Marko Lazarić za najbolju jazz skladbu (Laika / Album Hologram / Aquarius Records) te skladatelj Vje-koslav Nježić za najbolju produkciju albuma na području klasične glazbe (Sax +, Zagrebački kvartet saksofo-na i pijanist Itamar Golan/Aquari-us Records&Lisinski). Svi su zra-čili punim zadovoljstvom primivši zasluženo priznanje struke i tako potrebnu medijsku pozornost, je-dino su nagrade za najbolje inoze-mne albume odabranih kategorija ostale pomalo »u zraku«, uz pitanje o njihovoj svrhovitosti kada se Po-rin upućuje prije 20 godina umrlo-me Milesu Davisu (Live in Euro-pe 1967. / Menart–Sony Music) ili najrazvikanijem orkestru na svije-tu, Berlinskoj filharmoniji (Mahler, Druga simfonija Uskrsnuće / Dallas Records/ EMI Classics).

Radovan Vlatković i Dražen Siriščević pred Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije

DAR

IO N

JAVR

O

2 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ilić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr

Poštovani čitatelji Cantusa, iza nas je razdoblje bogato glazbenim događanjima; koncertima na kojima su predstavljena djela hrvatskih autora i praizvedbe, neki od skladatelja imali su obljetničke koncerte, neki su bili uspješni u inozemstvu..., a za dobrobit njih i njihove profesije i dalje se brinu HDS i ZAMP koji su ponovno bili aktivni. Mnogi su autori dobili zaslužena priznanja i nagrade, a neki su osvojili i toliko priželjkivanu Nagradu Porin. Zašto su takve na-grade važne? Mnogi će reći: »Zato što dolaze od struke!« Svi će te podatke uvrstiti u glazbene životopise, međutim one, nagra-de, među ostalima i Porin, imaju višestruku ulogu. Njegov zna-čaj u proglašavanju najboljih dostignuća hrvatske diskografije dugoročno nije toliko važan, koliko je poticaj autorima i umjet-nicima u njihovu radu, ali i diskografima u objavljivanju izdanja, posebice onih nekomercijalnih. Naime, iako se govori o krizi diskografske industrije, ovogodišnje su dodjele Nagrade Porin posvjedočile o velikom broju izdanja. Kreativnim izražavanjem, glazbenici tako bilježe vlastite visoke dosege jednog dijela kari-jere što je iznimno važno zbog dokumentiranja hrvatskog glaz-benog stvaralaštva, posebice autorskog, čime se ispravljaju mno-ge greške prošlosti kada brojne izvedbe vrijednih skladbi nisu bile snimljene. Zato, čestitamo svim dobitnicima Porina, ali i svima onima koji su ove godine bili nominirani. O svemu tome izvještavamo vas u novom broju vaših novina.

Davor Hrvoj

UVO

DN

IKSJE

ĆA

NJA IN mEmORIAm ŽIVAN CVITKOVIĆ (1925.–2012.)

Nepoznati skladatelj čiju glazbu svi poznajemoPiše: dr. sc. Irena Paulus

Jedne nesretne subote, petog svibnja ove godine, presta-

lo je kucati srce samozatajnog, mnogima zbog toga nepozna-tog, a s druge strane iznimno važnog skladatelja — Živana Cvitkovića. Cvitković je bio je-dan među rijetkima jer je njego-vo zanimanje bilo jedinstveno: on je bio pravi pravcati hrvatski filmski skladatelj. Kao i svi zaljubljenici u glazbu, skladao je i za koncertni podij, no njegova prva i jedina ljubav (uz Wagnera, kojega je smatrao prvim filmskim skladateljem)

bila je filmska glazba. Zato su ga cijenili mnogi veliki redatelji čije je filmove uglazbljivao uvijek na nov i inventivan način. Krešo Golik, Vladimir Tadej, Antun Vrdoljak, Eduard Galić i drugi, s povjerenjem su mu prepuštali svoje filmove i televi-zijske serije znajući da ih njegova glazba može samo pobolj-šati. Otuda niz slavnih filmskih naziva i niz slavnih filmskih partitura u Cvitkovićevoj filmografiji; Tko pjeva zlo ne misli svakako se nalazi na prvome mjestu. Zatim su tu televizijske serije poput Gruntovčana, čija markantna najavna glazba i da-lje zvuči u glavama svih koji su ikada pogledali makar samo jednu epizodu, pa Inspektor Vinko, Putovanje u Vučjak i brojne, brojne druge.Kao glazbeni voditelj u Jadran filmu, Cvitković nije bio samo skladatelj — radio je i kao aranžer, »sakupljač«, »arhivar«, birao je glazbu za filmove (na primjer, »njegova« je brojali-ca »Jedna pura, dva pandura« iz Babajine Breze), a radio je i kao montažer zvuka. Svakom stranom filmskom glazbeniku obim posla koji je obavljao zvučao bi nevjerojatno. No, Cvit-koviću to nije bio problem: »guštao« je u onome što je radio, uživao u svakom trenutku, svakoj noti koju je zapisao, pa i svakoj riječi koju je izgovorio — jer, bio je pun priča, duhovi-tih doskočica i zanimljivih savjeta. Uz to, bio je prvi hrvatski filmski skladatelj koji je počeo koristiti računalo. Istraživao je gdje god je mogao, tražio je uvijek nove i zanimljive zvučne kombinacije, a slušao je i tamo gdje drugi nisu čuli ništa. O tome kako glumci govore u određenom tonalitetu ili kako se nekada »ručno« nasinkronizirao film ili koje instrumentalne kombinacije odgovaraju kojim filmskim situacijama, moglo se saznati upravo od njega. Živan Cvitković bio je prava enci-klopedija hrvatske filmske glazbe — znao je odgovore na sva pitanja. Sada, kada ga nema, više nemam koga pitati… A i da imam, nikada ne bih dobivala tako precizne i slikovite odgo-vore. No poznajući ga, sigurna sam da je njegov duh još uvijek tu, da se smiješi čitajući ovaj tekst i da ga usrećuje saznanje da se mnogi vesele uživajući ili tek otkrivajući njegovu besmrtnu filmsku, televizijsku, scensku i drugu glazbu.

Zagrebački puhački trio u dvorani HDS–aSvaka nova koncertna sezona nekog

hrvatskog ansambla vraća nadu u bo-lji i perspektivniji hrvatski glazbeni život, pa ne čudi da je 5. travnja 2012. nastup uvaženog Zagrebačkog puhačkog trija bio toplo pozdravljen. Koncert ostvaren u suradnji s Hrvatskim društvom sklada-telja u čijoj je dvorani održan, označio je otvaranje nove koncertne sezone ansam-bla upravo u tom prostoru, a Trio koji ak-tivno djeluje još od 1969. godine, nakon niza nastupa u inozemstvu u kojima je stranoj publici predstavljao i djela hrvat-skih skladatelja, odlučio je svojim kon-certima ponovno se aktivno uključiti u redovnu koncertnu gradsku ponudu. Za-grebački puhački trio u sadašnjem sastavu čine oboist Dario Golčić, klarinetist Domagoj Pavlović i fa-gotist Žarko Perišić, a njihov je pro-gram uključio skladbu Mala suita Borisa Papandopula, zatim Trio u Es–duru koji je prema Beethovenovu Sekstetu op. 71 za puhački trio preradio suvremeni nje-mački dirigent, fagotist i aranžer Morde-chai Rechtman, potom Suite pour d’Anches Alexandra Tansmana, a kao završnu točku, ansambl je odsvirao Trio Geor-

gesa Aurica. Vrlo dopadljive izvedbe i uzbudljiva interpretacija bili su popraćeni kratkim veselim govornim interludijima Žarka Perišića kojemu je cilj bio kratko opisati svaku pojedinu skladbu, ali i rad ansambla, a publika je svaku točku popra-tila pljeskom i uzvicima odobravanja, iz-

mamivši tako na kraju i dodatak. Koncert Zagrebačkog puhačkog trija te je večeri, u ugodnom ambijentu dvorane, uistinu zabavio publiku, pa s veseljem iščekujemo njihov sljedeći koncert koji će se održati na istom mjestu, 19. rujna 2012. godine. (Tomislav Fašaić)

KO

NC

ER

TI

GO

DIŠ

NJA

SK

UP

ŠTIN

A H

DS

–a PREDSJEDNIŠTVO HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA, TEmELJEm čLANKA 20. STATUTA HDS–a SAzIVA

sjednicu Skupštine (GODIŠNJU SKUPŠTINU)

Zagrebački puhački trio

Živan Cvitković

zA DAN 3. LIPNJA 2012. (NEDJELJA) S POčETKOm U 11:30 SATI U PROSTORIJAmA HDS

Dnevni red:1. Otvaranje Skupštine, usvajanje dnevnog reda i izbor radnih tijela2. Izvješće o radu HDS u 2011. godini3. Programsko izvješće4. Financijsko izvješće 5. Izvješće Nadzornog odbora6. Rasprava o izvješćima, usvajanje i rasprava o budućem radu7. Izbor članova Predsjedništva i članova Nadzornog odbora8. Razno

Na Skupštini će se proglasiti dobitnici godišnjih nagrada Hrvatskog društva skladatelja.

PR

AIz

VE

DB

E zAVRŠENO PRVO mEđUNARODNO SKLADATELJSKO NATJECANJE U HRVATSKOJ

Nove note u Samoboru iliti Ivo Malec ponovno među namaDana 24. ožujka u Samoboru je završeno

Prvo međunarodno skladateljsko natjeca-nje u Hrvatskoj, New Note, koje organizira fe-stival Samoborska glazbena jesen i njegov novi umjetnički ravnatelj, skladatelj Srećko Bradić. Ne neformalnoj konferenciji za medije upri-ličenoj dan kasnije u povijesnoj samoborskoj kavani (Livadić) nagrađene je u ime međuna-rodnog ocjenjivačkog suda predstavio ugledni hrvatski skladatelj Ivo Malec koji već šezdeset godina živi i djeluje u Parizu. Iako rijetko pri-hvaća pozive u svoju prvu domovinu, Malec je objeručke prihvatio inicijativu o osnivanju Pr-vog međunarodnog skladateljskog natjecanja i pristao biti predsjednik njegova ocjenjivačkog suda. »To je za mene prvi put — oprostite da to kažem — da je iz moje zemlje došla vijest o nečemu što ima međunarodni karakter, karakter geste dobre ideje koja nije došla iz Zagreba, u koji ja ionako ne vjerujem mnogo, već izvan Zagreba, iz Samobora.«, rekao je Malec okupljenim novinarima i dodao: »Ideja je morala imati iza sebe nekoga tko je strastveno nosi i ima dovoljno snage da je sprovede u djelo.« Uz Maleca djela su ocjenjivali britanski dirigent i skladatelj Alun Francis, slovenski skladatelj Lojze Lebič, slovenski dirigent Uroš Lajovic i hrvatski skladatelj, ujedno i ravnatelj Samoborske glazbene jeseni, Srećko Bradić. Natjecanje New Note tražilo je od kandidata — bez ograni-čenja na dob i nacionalnost — da napišu skladbu za puhački kvintet u sastavu flauta, oboa, klarinet, rog i fagot u trajanju do 15 minuta i bez uporabe elektronike koju će u sklopu pro-grama 38. samoborske glazbene jeseni 5. listopada ove godi-ne praizvesti Puhački kvintet Berlinske filharmonije. Bio je to izazov za čak 41 skladatelja od kojih, kako je otkrio Srećko Bradić, na žalost nije bio nitko iz Hrvatske. Malec je na upit

novinara prokomentirao pristigle partiture: »Polovica su bile zaista dobre, tako da se dobra ideja cijelog natjecanja koju sam otprve slutio na kraju i potvrdila.« Dobar rad ocjenjivačkog suda potvrdio je i Alun Francis koji ima veliko iskustvo žirira-nja na skladateljskim natjecanjima diljem svijeta. »Još nikada nisam sudjelovao u tako skladnom ocjenjivačkom sudu kao što je bio ovaj, uopće nismo imali problema«, rekao je i svoju tezu potvrdio argumentom: »Svi smo ozbiljno shvatili posao te de-taljno proučavali partiture danju i noću.«Pobjednik je četrdesetogodišnji španjolski skladatelj Juan Cruz–Guevara sa skladbom pod naslovom Moon, a uz prai-zvedbu na koncertu spomenutog ansambla dobiva i novčani iznos od 3.500 eura. Drugu i treću nagradu, 1.000, odnosno 500 eura, osvojili su 34–godišnjaci, Evis Sammoutis iz Cipra sa skladbom Breath i Ehsan Khatibi iz Irana s djelom pod na-slovom Tensus. (Jana Haluza)

Srećko Bradić I Ivo Malec među novinarima na NEW NOTE-u

3BROJ 174, SVIBANJ 2012.

19. PORIN PONOVNO POKAzAO SVU LJEPOTU HRVATSKE GLAzBE I NAGRADIO NAJBOLJE

Porin obojen Teškim bojama zaslužio peticuPiše: Jure Ilić

19. Porin ostat će zabilježen kao posve relevantan i objektivan pokazatelj stvarnih vrijednosti u hrvatskoj glazbi, a trijumfirali su Goran Bare i majke s velikim hitom Teške boje pomičući aktualno žanrovsko klatno u čisti rock

Pametne glave davno su zaključile kako su matematika i glazba vr-

hunci ljudskog stvaralaštva. Ako je to tako, onda je 19. Porin jedna od ta-kvih umjetničkih vrijednosti kojima ništa ne treba ni dodavati ni oduzi-mati. Porin je jednostavno vrijednost sam po sebi, a glazba čini čuda koja ni matematika ne može. Primjeri-ce, iako matematička definicija kaže kako je broj 19 djeljiv samo sam sa sobom, glazba ga je podijelila na čak 52 kategorije, na dva događaja — u Rijeci/Opatiji i Zagrebu, i sve to za čistu peticu!Upravo je takav bio 19. Porin. Nošen krilaticom »Porin za 5!«, jer se prvi dio održavao 5. svibnja u Rijeci, ispu-njen isključivo glazbom objavljenom u prošloj godini, hrvatski Grammy pokazao je svu svoju snagu, zanimlji-vost, napetost, zrelost i svrhovitost kakva se i očekuje od takve prired-be. Velike zasluge svakako pripadaju odličnoj organizaciji relativno malog tima ljudi (u kojemu su važna kari-ka bile u Cantusovke Mirjana, Ana i Marija!), no okosnica svega su ipak pjesme, njihovi skladatelji i izvođači.Hrvatske diskografske nagrade po-novo su se pokazale i kao sjajan tele-vizijski proizvod. HRT se na Porinu uspio ne samo uključiti u prevladava-juće svjetske trendove znalačke upo-trebe svjetla u minimalističkoj sce-nografiji, nego i u profesionalnom smislu u zanatski besprijekornom prijenosu kakav i zaslužuje glazbeni

spektakl u kojemu nastupaju samo najbolji od najboljih, barem kad je ri-ječ o hrvatskoj glazbi. A naša se skladateljska i izvođačka elita u takvom okružju dvorane Za-met na Rijeci ponovo pokazala kao ribe u vodi. Vidjelo se to odmah na početku prijenosa koji su otvorili zbo-rovi iz popularnog HRT–ovog show programa »Do posljednjeg zbora«, izvodeći niz nominiranih pjesama u lijepim i slušljivim aranžmanima. Vođenje prijenosa priredbe prepušte-no je jednoj od televizijskih zaštitnih lica, uvijek sigurnoj i profesionalnoj Danijeli Trbović kojoj je pridodan još jedan tipični televizijski »proizvod«, popularni Mario Petreković, mamac za mlađu publiku iz iPad generaci-je. Danijela je izgledala odlično, baš onako kako se kasnije pokazalo da se i čitav ovogodišnji Porin može stilski nazvati — rockerski!Da, lako je sada govoriti o dometima hrvatske estradne scene u prošloj go-dini, nakon što su stotine profesiona-laca filtrirale gomilu prijavljenih djela za Porin. Ostalo je po troje nomini-ranih u četrdeset kategorija onoga što nazivamo zabavnom i pop scenom i još dvanaest kategorija u klasičnoj i jazz produkciji.Sudeći prema imenima laureata, gla-sači profesionalci odradili su prilič-no objektivan i kvalitetan posao. Da, bilo je napeto u mnogim kategori-jama i ovoga puta doista nitko nije bio isključivi favorit praktično u ni-

jednoj od njih. Najbolje se to vidje-lo na primjerima najboljeg ženskog vokala gdje je pobijedila sjajna Ta-mara Obrovac, ni sama ne očekujući da će »oteti« Porina popularnoj Nini Badrić ili omiljenoj Ivani Kindl. No, svakako najveća potvrda kvalitete 19. Porina su statue koje su osvojili Go-ran Bare i Majke. Prema njegovim ri-ječima prije dodjele, nije očekivao baš ništa, misleći kako će biti najveći gu-bitnici dodjele, usprkos brojnim no-minacijama. A Bare i njegova pjesma Teške boje s istoimenog albuma osvo-jili su čak šest kamenih statua, mae-stralno odnoseći ovom prilikom pri-mat splitskom TBF–u (koji se prošle godine jednostavno igrao sa svojim Veseljkom) i definitivno skrećući aktu-alno žanrovsko klatno domaće glaz-be u područje čistokrvnog rocka! Goran Bare i Majke trijumfirali su baš kako i zaslužuju nakon toliko go-dina postojanja i niza albuma koji je svaki bolji od boljega, u karijeri koja nije uvijek bila posipana ružama. Kad danas pogledamo njihove stare spo-tove za hitove iz dalekih devedesetih godina imponira ukupna kvaliteta i promišljenost tih radova koji kao da su dio najbolje američke scene, a ne neki naši jeftileni. Što god mislili o Bare-tu i o njemu stvorenoj slici u javnosti, on je svakako jedan od onih rijetkih karizmatičnih likova domaće scene čiji se rad mora višestruko poštovati i cijeniti, a nakon kritičara na red su, eto, došli i obični konzumenti glazbe. Bare ponovo Teškim bojama dokazu-je da njegova iskrenost, autorska ge-nijalnost i rockerski žanrovski izričaj imaju potentnost koja nadmašuje uo-bičajene standarde hrvatske scene, a da snažna rock pjesma osim do iza-brane urbane publike može doprijeti čak i do onih koji se nisu makli dalje od cajki. Bare se nikada nije predao, nikada nije izdao svoju prvotnu ide-ju i uspio je živjeti onako kako želi, usprkos svim životnim i medijskim silnicama koje ga neprestano pra-te. Tako je stvoren album Teške boje, praćen odličnim videospotom za tu pjesmu koja će ponovo postati jedna od brojnih Baretovih himni koje mo-žemo samo obožavati. Zato sigurno i jest dobio šest Porina: za hit godine, pjesmu godine, rock album, najbolju izvedbu grupe s vokalom, za najbolji spot i za najbolji aranžman.Vrijedi spomenuti i našeg velikog pjevača Massima Savića koji je po-bijedio Olivera Dragojevića i Jacqu-esa Houdeka u kategoriji najboljeg muškog vokala, splitski TBF koji je ipak osvojio tri Porina s ne baš naj-boljim albumom u karijeri, Stjepana Hausera koji je slavu s YouTubea ka-pitalizirao sa četiri Porina (dva s roc-kerom Urbanom i dva za 2Cellos), najbolji novi izvođač su Radio Luk-semburg, a zajednički su Porin dobi-li Vatra i Urban za najbolju vokalnu suradnju… Sve u svemu 19. Porin ostat će zabi-lježen kao posve relevantan i objek-tivan pokazatelj stvarnih vrijednosti u hrvatskoj glazbi u prošloj godini, organizacijski dobro pripremljen, na-javljen i finaliziran. Uostalom, tko bi uopće rekao nakon gledanja prijeno-sa Porina da je u Hrvatskoj ikakva kriza?! Hm, možda o tome svjedoče upravo mramorni Porini izrađeni u bračkom Jadrankamenu.

NA

GR

AD

E

Živa legendaB ilo je posve očigledno da je Mišo Kovač sretan što je dobio Porina za

životno djelo. Čovjek koji je prodao preko dvadeset milijuna (!!!) ploča, koji je na sceni duže od pola stoljeća, koji na koncertima digne ruke i pu-sti da umjesto njega pjeva cijela dvorana — to je jednostavno živa legenda Mišo Kovač! I na kraju, on je sretan posve zasluženim Porinom. Da, bilo je doista dirljivo vidjeti njegov nesiguran hod po pozornici, nesavršenu izved-bu pjesme Noćas ćemo zemlji ko materi reći, ali i trijumfalne ovacije riječke publike. Ponosni Mišo na kraju je rekao da više neće nastupati jer je vrijeme za mlađe — i tako svojevoljno sa stilom otišao u legendu.Porina za životno djelo osvojio je i skladatelj Stjepan Mihaljinec (koji je na klaviru osobno pratio Mišu u izvedbi vlastitog hita), vrsni autor i glazbeni pedagog (o kojemu je nadahnuto govorio drugi velikan Pero Gotovac), bez kojega zapravo ne bi postojala povijest hrvatske estrade kakvu danas po-znajemo. On je unio nove standarde u hrvatsku zabavnu glazbu i surađivao samo s najboljima. Možemo samo reći: apsolutno zasluženo, za veliki au-torski glazbeni doprinos.Grupa Time u originalnoj postavi (Dado Topić, Vedran Božić, Mario Ma-vrin, Tihomir Pop Asanović i Ratko Divjak) i njihov legendarni manager Vladimir Mihaljek Miha dobili su također Porina na životno djelo. Mož-da mnogi danas znaju za Dadu Topića i njegove hitove, ali jednostavno je nemoguće opisati što je kulturološki značila njihova prva LP ploča od pri-je četrdeset godina. Bio je to savršeni rock zvuk na kakav brdoviti Balkan tada još nije bio spreman, ploča koja je nadahnula tisuće mladih da se i sami okušaju u glazbi i koja je uspoređivana s najboljim svjetskim albumima tog vremena. Do danas je ostala jedna od najboljih u povijesti hrvatske glazbe, a bogme i šire. Da, sigurno bi ih bilo vrijedno ponovo poslušati u toj jedin-stvenoj prvoj postavi, zbog koje je Mihaljek morao rasturiti tadašnja četiri kvalitetna benda. No, bila je to prva, a možda i najbolja ikad superstar se-lekcija u nas. To sada piše i u kamenu Porina.Porin je podsjetio na još jednog (nažalost pokojnog) velikana hrvatske glaz-be, Karla Metikoša alias Matta Collinsa, s velikom inozemnom karijerom u samim počecima rock n rolla, u vrijeme kad još nije bila izmišljena Vegeta i nije se još proizvodio fićo, a sve ploče u Jugotonu imale su iste omote, da-kle prije negoli su Hrvati postali gastarbajteri u Njemačkoj i dok su mnogi još nosili tenisice iz Unrinih paketa. Tada je Matt Collins osvajao Pariz rock n rollom i bio doslovno čovjek ispred svog vremena. Kasnije se vratio u Zagreb, napravio nevjerojatan album Dnevnik jedne ljubavi sa sjajnom Jo-sipom Lisac (koju je i privatno obožavao), podigavši nivo hrvatskoj estradi do neslućenih visina, a sve pozlatio s musicalima Gubec Beg i Grička vještica. Više nego dovoljno za jednog kamenog Porina.

Bare je trijumfirao na ovogodišnjem Porinu

DAR

IO N

JAVR

O

FE

STIV

ALI Hrvatski autori na recitalu

Tamare Jurkić Sviben u PuliT rinaesto izdanje festivala komorne glazbe Pulski glazbenici Puli

počelo je 11. svibnja cjelovečernjim pijanističkim koncertom Tamare Jurkić Sviben, Puljanke iz Zagreba koja se ovom prigodom predstavila djelima hrvatskih skladatelja za klavir. Pokazujući veliku uigranost, osjećaj za ritam, odnjegovani glazbeni pristup te profinje-nu muzikalnost temeljenu prije svega na zavidnoj tehnici i sigurnoj izvedbi, provela je publiku kroz zanimljivu glazbenu šetnju partitura-ma nedovoljno poznatih hrvatskih skladatelja, budući da se posvetila njihovoj revalorizaciji i predstavljanju široj publici. Koncert je počeo zahtjevnim djelom Jurja Stahuljaka Uspomene, jedan dan iz života, op. 5 (Preludij, Paukova jutarnja pjesma, Uspomena/Đulin ponor, Podne/Sanjarenje, U sutonu/Kratka ispovijest srodnoj duši/Epilog). Uslijedilo je djelo zaboravljenog hrvatskog skladatelja Rikarda Schwarza, Dječja suita (Preludij, Bajka, Igra), u kojemu su vidljive primjese neoromantizma, ali na trenutke i ludistički pristup, malo vedrine. Ivana Lang bila je jedna od rijetkih hrvatskih skladate-ljica, a na pulskom koncertu praizvedeno je njezinih Šest preludija op. 42 u povodu stote godišnjice rođenja (Inquieto, Beato, Malinconi-co, Agitato, Doloroso, Rallegrato). T. Jurkić Sviben već neko vrijeme pokazuje afinitet za izvedbu djela skladateljice s posebnim osjećajem za grotesku, patetičnost i liričnost u ovoj skladbi. Zanimljiva je bila i izvedba Sonatine (Semplice, Intermezzo–Andante, Rondo) Žige Hirschlera koji pokazuje sklonost impresionističkom zvuku. Koncert je priveden kraju skladbom Drive Sanje Drakulić, jedine suvremene skladateljice na programu. Pijanistica T. Jurkić Sviben diplomirala je i magistrirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a trenutačno pri-prema doktorat iz kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Već dva desetljeća koncertira u zemlji i inozemstvu. (V. Begić)

4 BROJ 174, SVIBANJ 2012.O

BLJE

TN

ICE FILmOm MaesTro Dušan Prašelj I IzVEDBOm Bašćanske Ploče OBILJEŽEN 80. ROđENDAN SVESTRANOG GLAzBENIKA

Život posvećen glazbiPiše: Ramiro Palmić

Upravo dan uoči rođendana Dušana Prašelja, u primjerenom ozračju i pred punim gleda-

lištem velike dvorane Hrvatskog kulturnog doma (HKD) na Sušaku–Rijeka, proslavljena je 80. obljetnica maestrova života. Svečanost obilježava-nja počela je četrdesetminutnim dokumentarnim filmom o njegovu životu i djelu pod naslovom Maestro Dušan Prašelj riječkog autora Barnardina Modrića koji o ovom uratku ističe; »Dokumen-tarni film o maestru Dušanu Prašelju, nastavak je serijala mog redateljskog projekta »Patristika fluminensia« o znamenitim ličnostima Rijeke. Vrlo skladno surađujući s ekipom, osobito sa sni-mateljem Robertom Kalčićem, plastično je prika-

zan Prašeljev život i stvaralaštvo. U dinamičnom izmjenjivanju kadrova, rada sa zborom, vrijeme skladanja, živi kontakti s izvođačima, javni na-stupi te pojedina razmišljanja uglednih hrvatskih glazbenika, stvorena je zanimljiva i dinamična filmska priča koja razotkriva i osvjetljava detalje i nijanse života i rada maestra D. Prašelja, umjet-nika koji se proteklih desetljeća ističe živom i raznovrsnom djelatnošću, poglavito u glazbenom životu Rijeke i Primorsko–goranske županije.«Nakon prikazivanja filma uslijedio je sveča-ni koncert izvedbom slavljenikove kantate Ba-šćanska ploča koju su, podsjetimo, na praizvedbi

2000. godine u Jurandvoru na otoku Krku u povodu proslave obilježavanja 900. godišnjice Bašćanske ploče tumačili solisti, Riječki orato-rijski zbor (ROZ) Ivan Matetić Ronjgov, Mje-šoviti zbor HRT–a i instrumentalni sastav pod ravnanjem autora. Na obljetničkom koncertu u HKD–u, solisti su bili Bojan Šober i Saša Matovina, u ulozi recitatora i voditelja progra-ma predstavio se Vladimir Pernić, uz glasovir, odnosno orgulje, bile su Nina Kovačić i Vjera Lukšić, a združenim zborovima Jeka Primorja i ROZ Ivan Matetić Ronjgov te instrumentalnim sastavom članova orkestra riječke Opere, dirigi-rao je Igor Vlajnić.Na kraju svečanog obljetničkog programa i slavlja u Rijeci, uslijedile su mnogobrojne čestit-ke, nagrade i priznanja, od kojih valja izdvojiti Povelju o počasnom članstvu Hrvatske udru-ge zborova (HUZ), titulu Magister chori (Uči-telj zborova, najveće zvanje Udruge) i Nagradu za životno djelo koje mu je u ime strukovne or-ganizacije HUZ–a uručio predsjednik Branko

Starc. Maestro Dušan Prašelj, duboko dirnut, zahvalio se svim čestitarima na toplim riječima i darovima te je na kraju, dirigirajući stavkom svoje netom izvedene Kantate, potvrdio da ne priznaje godine i da dirigiranju još dugo neće odoljeti, što je ispraćeno osobitim pljeskom i odobravanjem razdraganih maestrovih štovatelja. Voditelj pro-grama slavljeničku je večer zaokružio tvrdnjom da je 80 godina za našega sušačkega tića samo sta-tistički i biografski podatak i da ćemo zacijelo ma-estra Dušana Prašelja i dalje sa zadovoljstvom viđati i pratiti na koncertnim podijima za diri-gentskim pultom.

STUDIO BAJSIĆ HRT, CIKLUS u ozračju TaMBure TAmBURAŠKOG ORKESTRA HRT–A 26. VELJAčE 2012.

Iz glazbene radionice Bože Potočnika — u povodu 80. godine života

Piše: Ana Vidić

U čast osamdesete godine života Bože Po-točnika, skladatelja, dirigenta, pedagoga

i virtuoza na nizu žičanih glazbala, Tambu-raški orkestar HRT–a i maestro Siniša Leo-pold, u nedjelju 26. veljače priredili su svečani koncert u sklopu svojega redovitog ciklusa U ozračju tambure u Studiju Zvonimir Bajsić na HRT–u. Dio bogatog opusa glazbenika — svi-ma poznate Neka uđu svirači, Dohvati crvenu trešnju, Malo Međimurje, Podravski čardaš i neke nove skladbe poput Umornih ratnika – uz Tamburaše u Studiju Bajsić predstavili su du-gogodišnji suradnici Bože Potočnika — čla-nice vokalnih sastava Ladarice i Trešnjevka. Bila je to prigoda da na dirigentskom mjestu, osim šefa dirigenta Siniše Leopolda, vidimo Dražena Kurilovčana, voditelja Ladarica, kao i slavljenika!

Bogati opusOsamdeseti rođendan svakako je sjajna prigoda za podsjećanje na izuzetan doprinos hrvatskom glazbenom životu maestra Potočnika koji se već

u djetinjstvu počeo intenzivno baviti glazbom. Virtuozno muziciranje na mandolini i ostalim žičanim instrumentima brzo ga je dovelo do niza kulturno–umjetničkih društva, pa je među ostalim, 1955. postao član Ansambla Lado gdje je svirao nekoliko narodnih glazbala, a kasnije preuzeo i vodstvo orkestra i zbora. Četiri go-dine kasnije diplomirao je književnost, a 1966. osnovao Redakciju narodne glazbe i običaja na tadašnjoj Televiziji Zagreb. U četvrt stoljeća rada Redakcije, ostvario je oko 5.000 priloga iz hrvatskog folklora i drugih sadržaja narodne kulture. U to vrijeme kao gost–dirigent često vodi Tamburaški orkestar Hrvatskog radija te ostvaruje opsežnu zbirku glazbenih uradaka. Bogatim diskografskim opusom, samo Fono-teku Hrvatskog radija obogatio je sa 192 sklad-be i 658 obrada koliko ih je tu pohranjeno. Ve-lik je njegov doprinos i promicanju hrvatskog narodnog stvaralaštva u svijetu: godine 1974. počeo je intenzivni rad u hrvatskom iseljeniš-tvu na stvaranju i unapređenju folklornog pro-grama, pa je u Americi, Australiji, Mađarskoj, Kanadi, Austriji i šire ostavio neizbrisivi trag među tamburašima i folklornim djelatnicima. Davno započetu suradnju s Tamburaškim or-kestrom HRT–a, maestro Potočnik i glazbenici uspjeli su do danas održati jednako živom i in-tenzivnom: »Suradnja je predivna. To je počelo davnih, davnih godina, odmah poslije drugog svjetskog rata. Još su bili stari tamburaši. To je duga, velika priča koja je ispričana sad kad je bila proslava 70. godišnjice njihova rada. To je sada jedan predivan ansambl sjajnih glazbenika koji su ne samo glazbeno pismeni, nego su i fol-klorno pismeni. Oni su ušli u sadržaj, u suštinu vremena jer ne svira se na isti način danas kao što se sviralo prije četrdesetak godina. Promije-nio se život, promijenila se podloga na kojoj se to događa. Sve se promijenilo, ali oni su uhva-tili to vrijeme u njegovoj srži i danas muziciraju tako da opet tambura bude prihvaćena, da uđe u taj široki kompleks muzičkog života kod nas. Nije to jednostavno, treba ga pratiti, treba svaki dan osluškivati disanje čovjeka i svih uvjeta koji se oko njega događaju.«

Oplemenjeni repertoarSvestran umjetnik, Božo Potočnik okušao se kao skladatelj na iznimno širokom području stvorivši trajne vrijednosti u rasponu od narodne popijevke, preko zabavne glazbe i vlastitih ori-ginalnih skladbi pisanih mahom za tamburaš-ke, ali i mješovite sastave, do filmske i scenske glazbe. Surađujući s nizom naših instrumen-talnih i vokalnih solista i sastava, na mnoge je ostavio trajan utjecaj, a neke je i sam pokrenuo. Godine 1965. s bratom Zlatkom, dugogodiš-njim urednikom i producentom Tamburaškog orkestra HRT–a, osnovao je vokalni nonet Ladarice s kojima je ostvario brojne nastupe, gostovanja, sudjelovanja na festivalima i snima-nja za Hrvatsku radioteleviziju. Godine 1985. preuzeo je vodstvo ženskog vokalnog ansambla Trešnjevka za koje i danas sklada i obrađuje. Iako se pred brojnom publikom u Studiju Baj-sić i u izravnom prijenosu na Hrvatskom radiju čuo tek manji dio plodova predanog rada Bože Potočnika, koncert je u punom smislu bio pra-vo slavlje njegova djelovanja, sa čime se i sam složio: »U svakom slučaju ovaj je koncert, meni osobno, pokazao mnoge stvari. Naišao sam na razumijevanje za svoj dugogodišnji rad, što inače mnogima ne uspijeva. Događa se da se nekad previdi, prečuje i ignorira vrijedne ljude samo zato što su previše skromni ili imaju ne-kakve nepovoljne okolnosti oko sebe, nađu se u nekoj sredini koja ih ne razumije. Ja sam imao sreću da sam mogao surađivati s najboljim glaz-benicima. I što se tiče folklora i narodne glazbe i zabavne i popularne u svakom smislu. Tu je i orkestar Lada i cijeli ansambl Ladarica, kao i Trešnjevčanke, što je iz amaterskih krugova si-gurno jedan od najboljih ansambala. Imao sam sreću da ga podignem i na neki način osjećam i da sam oplemenio taj repertoar; uvijek mi je to bila želja, možda nisam uvijek uspio u tome, ali u amaterizmu stvari idu vrlo teško, sporo i traže puno razumijevanja. No, sretan sam ve-čeras. Ova me glazba ispunila, ovi ljudi i dodir s njima su me ispunili radošću.«

OB

LJE

TN

ICE

OB

LJE

TN

ICE

Dušan Prašelj, dirigent, skladatelj, zborovođa, melograf, pedagog i or-

ganizator glazbenog života, rođen je 19. prosinca 1931. na Sušaku. Kao šesnaesto-godišnjak već je vodio pjevački zbor Mla-dost Rijeka kojim postiže zapažene uspjehe diljem tadašnje Jugoslavije, a djelatnost zborovođe ostaje mu do kraja života ljubav i opsesija. Kao učenik barda istarske glazbe Ivana Matetića Ronjgova (1880.–1960.), predan i zadojen glazbenim folklorom Istre i Hrvatskog Primorja, pridonio je afirmaciji i popularizaciji Matetićeva dje-la. Sustavno radeći na ostvarivanju ideala svog velikog Učitelja, Prašeljeva sveukupna djelatnost svestranog glazbenika motivira-na je i nadahnuta istarsko–primorskom tradicijskom glazbom, »domaćim kanton i besedom«. Nakon završenog srednjeg glaz-benog obrazovanja u Rijeci, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završava studiji fol-kloristike i teoretskog odjela, da bi kasnije na Muzičkoj akademiji u Beču diplomirao dirigiranje u klasi čuvenog austrijskog diri-genta Hansa Swarowskog. Direktor riječ-ke Opere bio je od 1969. do 1977. godine. Posljednjih nekoliko desetljeća, prof. D. Prašelj djelovao je kao ravnatelj Kultur-no prosvjetnog društva, kasnije Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov« Ronjgi–Viškovo gdje se iskazuje kao neumorni pokretač i organizator novih raznovrsnih programa i zamisli, u cilju očuvanja i promidžbe zavi-čajnog idioma i autohtone glazbe istarsko–primorskog podneblja.

Božo Potočnik

Svečanost u HKD–u na Sušaku u Rijeci: zborovi Jeka Primorja i Ivan Matetić Ronjgov pod vodstvom Igora Vlajnića

Uz 40. OBLJETNICU DJELOVANJA NIKOLE GARAŠIĆA

Skladateljev glazbeni kutakNa zanimljiv način nedavno je obilježena

40. obljetnica djelovanja skladatelja Nikole Garašića kojega često nazivaju i zavičajnim skla-dateljem, posebice u mjestima kojima je dobrim dijelom posvetio svoju glazbu. Tako je u pro-storu Gradske knjižnice Nova Gradiška upri-ličena svečanost na kojoj su predstavljena djela iz njegova obimnog opusa, uz prigodnu izložbu posvećenu skladateljevu životu i radu. Tom su prilikom predstavljeni i njegovi novi nosači zvu-ka (Hrvatska lirika, U potrazi za tajnom, Moj rodni kraj i Slavonija priča) te notni album Žud-nja, s Garašićevim duhovnim skladbama.Uz priredbu u Novoj Gradiški, održanu 5. pro-sinca u knjižnici Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Starom Petrovom Selu, otvoren je glazbeni kutak Nikole Garašića koji je djetinj-stvo proveo u slavonskoj ravnici. Uz stalnu izlož-bu u Starom Petrovom Selu, slična će se izlož-ba postaviti i u njegovom rodnom mjestu Štivici gdje je rođen 1945. godine. Od 1960. živi u Za-grebu gdje i danas stvara. Na svim tim događanjima izmijenili su brojni govornici koji su govorili o stvaralaštvu i živo-tu Nikole Garašića, a nastupali su i tamburaši. Skladatelju zaželimo još puno inspiracije. (J. I.)

Nikola Garašić prigodom svečanosti u Osnovnoj školi u Starom Petrovom Selu

5BROJ 174, SVIBANJ 2012.

XI. Festa Dubrovnik ponovo bila prava glazbena svečanostOd 25. siječnja do 2. veljače u Dubrovniku su se odvijali brojni sadržaji

u okviru tradicionalne manifestacije koja neposredno prethodi Festi sv. Vlaha. Objedinjavanjem svih programa u kultnom prostoru Revelina, sadržaji su dobili i dodatnu notu zrelosti, a savršena akustika pogodovala je svim izvođačima. Tradicionalno, glazbene svečanosti počele su Festom od klapa, glazbenim sažetkom jednogodišnjeg rada desetak između najboljih muških, ženskih i mješovitih klapa Dubrovnika i njegove okolice. Ujedno, tijekom Feste dubro-vačka je klapa Mareta posebnim koncertom proslavila deset godina rada.Središnji program manifestacije Festa od Latina u Revelin je doveo Željka Krušlina Krušku, kantautora i predvodnika grupe Latino koji je uz Festi-valski ansambl pod vodstvom Tomislava Modrića izveo dvadesetak između njegovih najboljih i najpoznatijih »latino« skladbi. Posebnosti projekta dali su kolege pjevači koji su pridružili Kruški u izvedbama, stvarajući tako duete i iščitavajući na nov način već nam odavno dobro poznate napjeve. Posebno nadahnuti povijesnim prostorom, na pozornici su nam s puno srca prenosili te vedre mediteranske zvuke Arsen Dedić, Ivana Banfić, Ricardo Luque, Vadimir Kočiš Zec, Paula Jusić, Branka Delić, DaRiva, Femminem, Kralje-vi ulice, NTVV, Noxin i gošća iz Slovenije Nuša Derenda. I ove godine nezamjenjivi voditeljski trio: Darija Mikulandra, Mirko Fodor i Nano Vlašić, podigao je uzbudljivost susreta, da bi već iduće večeri u tom istom prostoru prštali decibeli novog klupskog festivala.Obnavljajući već treću godinu nekad slavne dubrovačke Rock parade, pro-vjerili su koliko još mogu i znaju legendarni svirači iz sedamdesetih i osam-desetih, ali i oni koji tek dolaze i traže vlastiti prostor. Svoju glazbu svirali su na zadovoljstvo nazočnih Red, Dravosa, DaRiva, Lapadske tratinčice, Sigma, Porporela Sexy Band, Teatar, Gruhak, Silent i Father McKenzie, dok su u predahu tu bili i kultni DJ–i Vjeverica i Valerio, Bajd i mladi Đivo Bjelančić. (Maja Sabolić)

FE

STIV

ALI

21. SVEčANOSTI PASIONSKE BAŠTINE 2012. — DVIJE AUTORSKE VEčERI: DUŠAN PRAŠELJ I zORAN NOVAčIĆ

Nadahnuće Kristovom mukom i UskrsnućemPiše: Ivana Jurenec

U Kristovoj muci i Uskrsnuću već stoljećima umjetnici iz različitih područja pronalaze nadahnuće za stvaralački rad kojim obogaćuju hrvatsku umjetničku baštinu

T radicijom dugom dva desetljeća, Pasionska baština renomirani je

festival koji se održava svake godi-ne uoči Uskrsa, a glavna programska okosnica Kristova je muka i Uskrsnu-

će. Ovogodišnje 21. izdanje festivala održalo se od 24. ožujka do 4. travnja, a kao i prethodnih godina, svojim je sadržajem ponudilo šarolik spektar glazbenoga, likovnog i literarnog stvaralaštva hrvatskih umjetnika. Glazbeni dio programa obuhvaćao je tradicijsko pučko pjevanje iz različitih dijelova Hrvatske te umjetničku glaz-bu svih epoha.

Pasija i staroslavenska misa Dušana PrašeljaVeć letimičnim pogledom na ovogo-dišnja događanja možemo utvrditi da,

osim već renomiranim glazbenicima, festival daje priliku i onima čija imena ne susrećemo odveć često na umjet-ničkoj sceni. Slučaj je to i s koncertom održanim 27. ožujka u Crkvi sv. Ka-tarine. Bila je to prva od dviju autor-skih večeri na ovogodišnjoj Pasionskoj baštini koja je protekla u znaku loših izvedbi jednako loših skladbi. U foku-su je bio Dušan Prašelj, autor velikog broja zborskih djela te osnivač i dugo-

godišnji zborovođa Riječkog oratorij-skog zbora »Ivan Matetić Ronjgov« koji je, uz zagrebački Katedralni mje-šoviti zbor, nastupio te večeri. Na repertoaru su se našla dva vokal-na djela uz orguljsku pratnju kojima je ravnao sâm skladatelj. Prvo je bilo Pasija — Muka, smrt i uskrsnuće Isu-sa Krista po Mateju, neuspio pokušaj imitacije glazbenoga izričaja sklada-teljâ poput Igora Kuljerića i Anđelka Klobučara. Nerazrađenost i banal-nost harmonijskog jezika u više su navrata podsjetili na nes(p)retno sro-čene studentske zadaće iz harmonije. Skladateljski amaterizam nije uspje-la »spasiti« ni izvedba čije su odlike bile zvukovna neusklađenost dionica, intonacijska iskliznuća i loša dikcija. Biblijske osobe utjelovili su komen-tator Vlado Pernić (Evanđelist), nei-menovani tenor iz zbora (Pilat) te bas Bojan Šober (Isus). Njegova solistička interpretacija, kao i pratnja Nine Ko-vačić na klavinovi, kvalitetom su se iz-digle od ostatka ansambla. U drugom je dijelu večeri izvedena Staroslavenska misa koja pokazuje melodijsku nei-novativnost te neprestana ponavljanja glazbenoga materijala koji nije imao razvojni put.Govoreći o izvedbi, važno je napo-menuti moment amaterskog muzici-ranja u doslovnom značenju te riječi. Naime, iako je tehnička strana izved-bi obiju skladbi bila loša, interpreti su u potpunosti uspjeli prenijeti karakter

te stvoriti i na publiku (ali i na same sebe!) prenijeti duhovno ozračje koje skladbe utjelovljuju. Na prvo mje-sto stavili su muziciranje s ljubavlju te su, zajedno s većim dijelom publi-ke, uživali u glazbi. Moglo bi to kao podsjetnik poslužiti i profesionalnim glazbenicima koji usredotočeni na to da odsviraju točnu notu u točno vri-jeme, nerijetko smetnu s uma ljepotu same glazbe.

Via crucis i uskrs stvorenja zorana Novačića Održana 28. ožujka u Crkvi sv. Fra-nje Asiškog, druga je autorska večer pokazala veći stupanj interpretacijske i skladateljske razine. Pod dirigent-skim vodstvom skladatelja Zorana Novačića, koncert je počeo praizved-bom oratorija Via crucis za tri solista i gudače. Osobe i događaje s Isusova križnog puta, Novačić je u četrnaest kratkih dijelova koji predstavljaju sva-ku od postaja, oslikao različitim glaz-benim sredstvima. Tako su primjerice, Isusova tri pada pod križem prikazani oštrim disonantnim harmonijskim je-zikom i tamnom atmosferom, dok su Marijini jecaji ostvareni artikulacijom ansambla te melodijskim motivima u solističkim dionicama. Premda je skladba namijenjena relativno malom broju izvođača, karakterizira je gu-sti slog. Novačić je uspješno ostvario ispreplitanje instrumentalnih i vokal-nih dionica koje su se skladno nadopu-

njavale. Uspjehu djela uvelike duguju međusobno dinamički i interpretacij-ski usklađeni članovi Varaždinskog komornog orkestra (koncertni majstor Jože Haluza) te izvrsni solisti: sopra-nistica Marija Kuhar Šoša, altistica Ivana Novačić i bariton Matija Meić. Oni su pojedinačno i u duetima, od-nosno tercetima, s umjetničkim razu-mijevanjem i dinamičkom pažljivošću pristupili pjevanju uglazbljenog teksta iz knjige Isusov križni put i sedam ri-ječi na križu p. Bonaventure Dude i time prenijeli intimni pasijski ugođaj skladbe. U drugom je dijelu koncerta prošire-ni sastav Varaždinskog komornog or-kestra izveo Uskrs stvorenja, skladan 2009. godine. Iako se u naslovu su-sreće riječ Uskrs, nazivi stavaka (Ve-liki prasak, Zvijezde, Mjesec i Čovjek) upućuju na opisivanje nastanka sve-mira i čovjeka. Ni tematski, a ni izvo-đačkim korpusom (veliki simfonijski orkestar) te karakterom koji je bliži filmskoj nego duhovnoj glazbi, to dje-lo nije prikladno za ovaj festival, stoga nije sasvim jasno njegovo uvrštavanje na program. Premda izvedbe, pa i skladbe na festi-valu nemaju uvijek veliku umjetničku vrijednost, naručivanjem novih djelâ na području likovnih umjetnosti, glaz-be i književnosti te brigom oko očuva-nja tradicijskih izričaja, Pasionska ba-ština vrijedan je promicatelj i očuvatelj hrvatske umjetničke tradicije.

FE

STIV

ALI

21. SVEčANOSTI PASIONSKA BAŠTINA

Smislene linije, lukovi, povici i govorenjePraizvedba Golgote Antuna Tomislava Šabana

Piše: Jagoda Martinčević

H rvatsko sakralno glaz-beno stvaralaštvo do-

bilo je novo djelo vrijedno pozornosti. U programu 21. svečanosti Pasionska ba-ština 29. ožujka u Crkvi Sv. Marka izvedena je skladba Golgota Antuna Tomislava Šabana. Odjek vrlo brojne publike bio je iznimno do-bar, a izvedba Oratorijskog zbora Crkve Sv. Marka, orguljaša Pavla Mašića i dirigenta Jurice Petra Pe-trača, poticajna u uzornom predstavljanju praizvedbe. Svakom novom djelu dobra prva izvedba i te kako je od pomoći, pa je u ovom sluča-ju Šabanova Golgota zazvu-čala ne samo pripremljeno nego i inspirirano sjajnim tekstom pjesme Silvija Strahi-mira Kranjčevića i zrelim rukopisom skladatelja koji se u njegovu prvom djelu sakralne tematike (a tek drugom zborskom) uvelike razlikuje od dosadašnjeg opusa.

Emocionalna obojenostS fenomenom glasa Šaban se do sada susreo u svojemu hvaljenom i nagrađivanom ciklusu Za jednom kapi čistoga života u jazz izričaju, u jednoj klapskoj pjesmi i na samo-me početku stvaralačkog puta, u skladbi Vokalmusik pisa-noj za diplomski ispit. Iskustvo je, dakle, bilo neznatno u odnosu na prijedlog umjetničkog direktora Svečanosti Pasionska baština, neumornog Joze Čikeša koji je od Ša-bana želio zborsku skladbu za Svečanosti. Kako skladatelj kaže, izazov je bio velik, ali i zadovoljstvo u ponovnom otkrivanju jedne od temeljnih skladateljskih disciplina. Uzori su također bili mogući s obzirom na bogatstvo hr-vatske sakralne zborske glazbe različitih razdoblja.Nedvojbena motivacija autorskome slogu bio je izbor tek-sta — snažna i potresna, mračna, ali i vječnim idealom

pravde vođena pjesma Golgota prvaka hrvatske pjesničke moderne S. S. Kranjčevića. Bistar protok stihova dojmlji-vih u svojoj jednostavnosti jamačno je inicirao Šabanov skladateljski odabir koji će se današnjim rječnikom glaz-bene kvalifikacije prije nazvati klasičnim no suvremenim. No, upravo je u tome sadržana vrijednost glazbe koja će do najširega slušateljstva doprijeti svojom emocionalnom obojenošću posve u skladu s Kranjčevićevim predloškom. U razlomljenim dijelovima pjesme koja govori ne samo o »općem« nego i o vrlo »osobnom«, o pjesničkoj Golgoti, Šaban svoje zborske dionice vodi vješto u optimalnim ras-ponima glasova, grupirajući ih raznoliko kroz melodijske linije, lukove, povike i govorenje do krajnje cjeline i smi-sla. Orguljama povjerava istaknutu ulogu, a ne samo kao podršku zboru, tako da je u nekim sekvencama–među-igrama orguljsko javljanje doista dramatično. U trajanju od kojih četrdesetak minuta Golgota Antuna Tomislava Šabana djelo je koje se pamti, o kojemu se može razmišlja-ti i koje sasvim sigurno obogaćuje hrvatski sakralni skla-dateljski fundus. U današnjem vremenu najrazličitijih au-torskih izričajnosti, neobično je i hrabro vraćati se dobrim uzorima. A Šaban je upravo to učinio.

P

RA

IzVE

DB

E

Kruška i DaRiva u Revelinu

MAJ

A SA

BO

LIć

Riječki oratorijski zbor I. M. Ronjgov pod vodstvom Dušana Prašelja u zagrebačkoj crkvi Sv. Katarine

Antun Tomislav Šaban, Jurica Petar Petrač i Pavao Mašić uz Cantorese Sancti Marci

VED

RAN

MET

ELKO

VED

RAN

MET

ELKO

Kruška i DaRiva u Revelinu

6 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

PRAIzVEDBA PRVE SImFONIJE SREĆKA BRADIĆA NA KONCERTU zAGREBAčKE FILHARmONIJE 2. OŽUJKA 2012.

I meštri i talentiKada je prije kojega deseteljeća neodoljiva i tipično glupoamerič-

ka manipulatorica Oprah Winfrey u svome sveprodavanome šou ustvrdila da se bez nje ne prodaju knjige u nekim milijunskim nakladama, novi, veliki američki autor, svjestan situacije, Johnatan Franzen (nedavni zagrebački gost), odgovorio joj je da piše knjige i bez nje. U međuvremenu su se, kako izvješavaju mediji — pomiri-li. Čemu priča? Na koncertu Zagrebačke filharmonije, u Crvenom ciklusu — Vatra, k tomu još i podnaslovljenom Meštri & talenti, nakon neuspjela pokušaja s prošlog Muzičkog biennala Zagreb, u (z)mješovitom programu ispunjenom djelima Čajkovskog, Rah-manjinova i Enescua, pojavila se i cjelovita Prva simfonija Srećka Bradića, skladatelja koji nije imao sreće da Uprava zagrebačkoga HNK njegovu uspjelu operu Crux dissimulata malo dulje zadrži na repertoaru. Poput mnogih hrvatskih skladatelja i Srećko Bradić, vjerojatno svjestan da se u nepojmljivoj domaćoj situaciji djelo izvodi jednom — pa nijednom, upotrebljava sve svoje znanje i maštovitost. Stva-ra vrlo nadahnuto i dobro strukturirano djelo čiji bi se »materijal« mogao skrojiti i u više simfonija. Bradićeva je Simfonija nastala upravo prema narudžbi Zagrebačke filharmonije. U sebi nosi su-čeljavanja mnogih glazbenih iskustava prošlih vremena, kao i isku-stava velikih autora prošloga stoljeća. Sadrži i posvetu prijateljima–sviračima u dionici klavira, kao i u intenzivnom i efektnom udjelu udaraljki u velikom rasponu orkestralnih boja. Iskonska repetitiv-nost, puls postaje osnovnim motivom, ali unutar njega se javljaju kontrasti, odnosno dramatična suprotstavljanja orkestralnih sku-pina i ritmičkih obrazaca. Bradić u svemu tome nalazi pravi omjer, pa bi bilo lijepo očekivati da se Prva simfonija, kao i spomenuta prva opera ponovno nađu na repertoaru. (Maja Stanetti)

KONCERTNA DVORANA VATROSLAVA LISINSKOG, 30. OŽUJKA 2012., zAGREBAčKA FILHARmONIJA U CRVENOm CIKLUSU VaTra

Praizvedba skladbe Why not Dalibora BukvićaNarudžba Zagrebačke filharmonije za novo djelo hrvatskom

skladatelju srednje generacije Daliboru Bukviću (1968.) čast je i izazov koji se ne odbija. Zašto ne? Eto ideje naslovu djela Why not za orkestar, skladana pod samo jednim uvjetom naručitelja — da ne traje više od petnaest minuta kako bi se izvelo na početku koncerta, što je i najčešća praksa kada se radi o praizvedbama hr-vatskih djela. To se dogodilo 30. ožujka na koncertu Zagrebačke filharmonije Čarobni Trpčeski u Crvenom ciklusu Vatra pod ravna-njem maestra Ivana Repušića.

Skladba se sastoji od dva stavka, oprečna po tempu, karakteru, or-kestraciji i trajanju. Prvi stavak (Largo) izranja iz piana i gotovo je čitav pisan za gudače, uz poneku intervenciju oboe, čeleste i uda-raljki (timpani, tam–tam, veliki bubanj). Nakon uvoda s akordič-kim nizovima u gudačima, javlja se ostinatna tema u violončeli-ma koja se ponavlja još četiri puta tijekom stavka, ali svaki put u drukčijoj orkestraciji i drukčijim zbivanjem iznad teme. Uočljiv je dramaturški rast te zastoj na pedalnom tonu E, nakon čega slijedi prozračnija situacija u kojoj se gudačima pridružuju oboa i čelesta. Zatim temu preuzimaju gudači unisono uz povremene zastoje i uz dodavanje disonanci. Stavak završava svojevrsnom kodom koja je slična uvodu s akordičkim nizovima te decrescendom u pianu do tona D, čime se krug zatvara. Drugi, znatno kraći stavak (Presto

deciso) pisan je za veliki orkestar s naglaskom na udaraljke, pose-bice timpane, glasovir i fanfare, a karakterizira ga ritmičnost, pul-sacija i nagle promjene situacija u izrazito brzom tempu. Skladba Why not Dalibora Bukvića pregledna je, pitoreskna i virtuozna, a zahvaljujući dobroj izvedbi, svidjela se glazbenicima i publici. (Viš-nja Požgaj)

VARAŽDINSKI KOmORNI ORKESTAR U KONCERTNOJ DVORANI HNK U VARAŽDINU

Novi Koncert za violu i gudače Zorana JuranićaPiše: dr. sc. Zdenka Weber

D rugi koncert ovosezonskog ciklusa Varaždinskog komornog orkestra koji se tradicionalno održava u Velikoj koncertnoj

dvorani HNK u Varaždinu, bio je 11. prosinca prošle godine u pu-nom smislu riječi klasični koncert. Tome je doprinijela i praizvedba Koncerta za violu i orkestar hrvatskog skladatelja Zorana Juranića koji je pritom ravnao izvedbom.U klasičnom rasporedu, koncert je počeo Serenadom za gudače, op. 20 engleskog skladatelja Edwarda Elgara, nepretencioznim ostvarenjem u kojemu ritmička pulsiranja prvoga i trećeg stavka osiguravaju idejno jedinstvo glazbe, a čija prepoznatljivost upućuje na skladateljevu inspiraciju Wagnerovim uzorom. Osobito se lje-potom melodijskoga tijeka i punim zvukom gudača istaknula in-terpretacija drugoga stavka (Larghetto).Uslijedila je praizvedba Koncerta za violu i gudače, dirigenta i skladatelja Zorana Juranića koji je djelo posvetio violistu Milanu Čunku, jednom od utemeljitelja i voditelju dionice viola u Varaž-dinskom komornom orkestru. Juranić je zadržao klasični raspored stavaka, brzi–polagani–brzi i označio ih kao Allegro molto mode-rato, Quasi adagio i Rondo. Vivo. Klasičnost ustrojstva ogleda se

i u drugim elementima novoga Koncerta, nedvojbeno vrijednog doprinosa inače oskudnijoj literaturi solističkih koncerata za vio-lu. Poštujući tradiciju sonatnoga stavka na početku, melodijskim bogatstvom izražajnijega drugoga stavka i ponovnim ugledanjem na baštinu u završnom, poletnom i razigranom Rondu, ispisao je Juranić partituru koja solistu pruža mogućnost za virtuozno iska-zivanje umijeća, a pratećem ansamblu pridaje ulogu harmonijskih nadopuna i tehnički zahtjevnih gudačkih dionica. Pastoznost zvu-ka viole u protoku s naglašeno bravuroznim kadencama, a sve u glazbenom jeziku umjerene disonantnosti i hindemithovske pokret-ljivosti, predočio je Milan Čunko pomno uvježbano i s punim po-štenjem prema činjenici da djelo čujemo prvi put. Time se, naime, određuju i izvjesni standardi interpretacije, pa je moguće vjerovati da će novi Koncert za violu u svoje programe uključivati i budu-ći violisti. Zoran Juranić novim je djelom pokazao da suvremena glazba može slijediti formalne i tematske uzore prošlih razdoblja, a da ipak dalje djeluje svježe i inventivno. U drugom dijelu koncerta na rasporedu je bio opsežni Gudački kvartet u C–duru, op. 59 br. 3, Rasumovsky Ludwiga van Beet-hovena i izvedba je u punome sastavu gudačkoga orkestra dodala zvukovnost i punoću koju gudački kvartet, kao komorni sastav, svakako ne može postići. Večer je završila u radosnom ugođaju Straussove Pizzicato polke, a pljesak je bio oduševljen i dugotrajan.

Praizvedba skladbe Miljeka ProhaskeKornist Hrvoje Pintarić, član ansambla Simply Brass koji re-

dovito naručuje i izvodi nova djela hrvatskih skladatelja, 22. ožujka, uz pijanisticu Tamaru Jurkić Sviben, praizveo je novu Su-itu Miljenka Prohaske za rog i klavir. Trodijelna skladba sa stav-cima Pjesma, Signali i Ples naišla je na dobar prijem kod publike Velike koncertne dvorane HNK u Varaždinu i nadamo se da će ući u stalni repertoar ionako rijetke izvorne literature za rog i klavir u svijetu glazbe. Djelo je našlo svoje mjesto među djelima Mozarta, Ploga i Respighija za isti sastav kojima je Tamara Jurkić Sviben pridodala Uspomene (Jedan dan iz života) Jurja Stahuljaka i sklad-bu Drive Sanje Drakulić. (J.H.)

PR

AIz

VE

DB

E

DESET GODINA CIKLUSA čeTiri GoDišnja DoBa GUDAčKOG KVARTETA RUCNER U HGz–U

Koncertna obljetnica u ritmu tangaPiše: Zvonko Šeb

Koncert kojim je Gudački kvartet Rucner otvorio desetu sezonu

svojega ciklusa koncerata Četiri go-

dišnja doba bio je istinski glazbeni doživljaj za publiku koja je 25. travnja do posljednjeg mjesta ispunila dvo-

ranu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Uz četiri odlična i vrhunski uigrana člana, Ivanu Penić Defar na prvoj violini, Anu Paulu Knapić Franko-vić na drugoj, Dragana Rucnera na violi i Snješku Rucner na violončelu, visokoj su kvaliteti muziciranja sva-kako značajno pridonijeli istaknuti, zagrebačkoj publici već poznati gosti: Amerikanac talijanskoga podrijetla, bandoneonist i virtuoz na harmonici Peter Soave i njegova supruga, Fran-cuskinja Mady Soave na harmonici. Svečano su ozračje istaknule i dvi-je praizvedbe novih djela pisanih za još jednu suradnju Kvarteta i Petera Soavea na bandoneonu koja je obilje-žila dosadašnje djelovanje ansambla. Već se u prvoj skladbi Milonga i tango istriano skladatelja Romana Grossa, inače člana Tamburaškog orkestra HRT–a, posvećenoj ansamblu, pu-blika imala prigodu osvjedočiti u već čuvenu darovitost i glazbeno nadah-

nuće kojima se Soave proslavio na mnogim pozornicama, zahvaljujući čemu je stekao ugled svjetski pozna-tog i priznatog virtuoza bandoneona. Uslijedila je praizvedba skladbe Scher-zo Piazzolliano američkog skladatelja argentinskog podrijetla, Dulia Dobri-na, dugogodišnjeg prijatelja Kvarteta Rucner na koju se nadovezao poznati tango standard El Dia Qve Me Qui-eras Carlosa Gardela i francuska im-provizacija Fantasia amoroso u kojoj je Mady Soave, iako možda malo zasje-njena veličinom i snagom svog supru-ga, ipak bila više nego dostojan par-tner, a članovi Kvarteta sjajna potpora i nimalo manje vrijedni sukreatori. Prema reakcijama mnogobrojnih lju-bitelja komornog muziciranja, svo-jevrstan vrhunac koncerta u Hrvat-skom glazbenom zavodu dosegnut je izvedbom djela Suita divina Krešimira Hercega. Herceg je, naime, nakon dviju već poznatih i češće izvođenih

stavaka — Rucner Tango i Soave Tan-go, skladao i treći, dosad neizvođeni — Mady’s Dance. I tako je nastala suita u kojoj su, uz nadasve dopadljiva skla-dateljska rješenja, do punog izražaja došli na trenutke vrlo osebujni aran-žerski potezi Stjepana Mihaljinca. Večer za pamćenje, koncert Proljeće kojim je Kvartet Rucner sa svojom vjernom publikom na najbolji mogu-ći način otvorio desetu sezonu Četiri godišnja doba, završila je skladbama Astora Piazzolle. Izvedbama šest tan-ga Rucneri i njihovi gosti, a posebna sklonost koju Peter Soave gaji prema Piazzolli i njegovim djelima već je poznata diljem SAD–a i Europe, po-novno su pokazali istančani glazbeni osjećaj i vrhunsku uigranost, što je publika prepoznala i nagradila dugo-trajnim pljeskom.

OB

LJE

TN

ICE

Gudački kvartet Rucner, Krešimir Herceg, Stjepan Mihaljinec, Mady Soave i Peter Soave

DAV

OR

HRV

OJ

Srećko Bradić, dirigent Ignat Mihnea i Zagrebačka filharmonija

Dalibor Bukvić u Lisinskom

Milan Čunko i Zoran Juranić nakon praizvedbe u Koncertnoj dvorani varaždinskog HNK

7BROJ 174, SVIBANJ 2012.

AUTORSKI KONCERT U mUzEJU mImARA 11. TRAVNJA 2012. U ORGANIzACIJI HDS–A I CANTUSA D.O.O.

Slavljenici Josip Magdić i Željko BrkanovićU povodu 75. rođendana uglednih hrvatskih skladatelja

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

T radicionalno održavanje autorskih koncerata u povodu obljetnica ro-

đenja svojih članova koje hvalevrijed-no organizira Hrvatsko društvo skla-datelja, zajedno s Cantusom d.o.o., lijepa je prigoda da se saberu neka iskustva i biografski podatci te čuju ostvarenja slavljenika. U ovoj godi-ni 75. rođendane imaju vrlo agilni skladatelji Josip Magdić (Ogulin, 19. ožujka 1937.) i Željko Brkanović (Za-greb, 20. prosinca 1937.), pa je koncert s njihovim djelima, održan 11. travnja u Muzeju Mimara, bio vrlo ugodno iskustvo slušanja njihove glazbe, kao i mogućnost da u doista iscrpno pripre-mljenoj programskoj knjižici koju je marno sastavila muzikologinja Erika Krpan, na jednome mjestu dobijemo opise skladbi, biografske podatke i popis njihovih djela. Pri tome samo letimični pogled na popis opusa poka-zuje veću »plodnost« Josipa Magdića, s uredno nabrojena 242 ostvarenja, nasuprot Brkanovićevom popisu sa 69 naslova.

Počeci izvan »zagrebačke škole kompozicije«Riječ je o skladateljima koji nisu pro-izašli iz »zagrebačke škole kompozi-cije«, po generacijskoj pripadnosti to bi bio uglavnom razred kompozicije akademika Stjepana Šuleka na Mu-zičkoj akademiji, već su kompoziciju diplomirali, Magdić u Ljubljani, a Br-kanović u Skopju. Pretenciozno bi bilo tvrditi da je to imalo neki utjecaj na njihova skladateljska opredjeljenja jer ostvareni opusi koji, barem prema dje-lima izvedenim na svečarskom kon-certu, otkrivaju vrlo osobne glazbene preokupacije i nedvojbenu pripadnost suvremenosti glazbenih izričaja koji su obilježili glazbu 20. stoljeća. Osim toga, »pedagoški pečat« ionako u određenom trenutku osobnoga razvo-ja gubi na težini, a presudna je indi-vidualna samokritičnost, zatim ono što nazivamo inspiracijom na osnovi glazbenoga ugođaja te intelektualni ulog u promišljanje glazbenoga jezi-ka i njegova strukturiranja. U tom je pogledu rječita izjava Željka Brkano-vića kada kaže »uvijek sam pisao ona-ko kako sam osjećao — tu liniju vodio sam dosljedno i tražio sam najjedno-stavnija rješenja da se jedna glazbena

misao prirodno poveže uz drugu.« Svakako, kada je u pitanju njegova glazba, nameće se i činjenica da je sin hrvatskog skladateljskog velikana Iva-na Brkanovića, pa je i to nedvojbeno jedna od bitnih odrednica s kojom se tijekom skladateljskog opredjeljivanja morao suočavati. Za svoj svečarski koncert koji se pre-ma definiciji prigode morao ograniči-ti na uglavnom komorna ostvarenja, odabrali su Josip Magdić i Željko Br-kanović po tri skladbe, želeći zacijelo na tom »skučenom prostoru« dati ka-kav takav presjek vlastitih autorskih putova.

Kronološki skokoviJosip Magdić koji je najveći dio radno-ga vijeka proveo kao profesor na Mu-zičkoj akademiji u Sarajevu, preselivši se u Zagreb tek nakon tragičnih zbi-vanja kroz koja je prošao za vrijeme srpske agresije na Bosnu i Hercegovi-nu (o čemu je u nekim djelima ostavio i snažna doživljajna svjedočanstva), napravio je u odabiru »kronološke skokove« i to od opusa 21, klavirskog ciklusa Mali ZOO koji je napisao još kao student u Ljubljani u razredu Lu-cijana Marije Škerjanca, preko Vinjeta za bas klarinet i glasovir, op. 73, sklad-be iz 1976. godine nastale u Sarajevu, do Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu za sopran, bas i gudački kvartet, op. 208. Njega je skladao u siječnju 2007. na poticaj vokalnog dua Olge i Bojana Šobera i Gudačkog kvarteta Rucner iz Zagreba (djelo je praizvede-no u ciklusu Četiri godišnja doba koji Gudački kvartet Rucner sada već de-setu sezonu predstavlja u Hrvatskom glazbenom zavodu, a kako je bilo pro-gramirano za »Proljeće«, dakle tijekom Korizme, autor se odlučio na poznate posljednje Kristove riječi na križu na latinskom jeziku, kako su zabilježene u Evanđeljima).

Opera in statu nascendiŽeljko Brkanović u središte je pozor-nosti na početku svojega dijela večeri stavio Preludije za glasovir: Dodeka-fonski, Crno bijeli, Akordički i Uski preludij (koji hoće biti široki), opsežne stavke koji su nastajali tijekom 1992. i 1993. godine, a koji proizlaze iz njego-

va bogatog pijanistič-kog iskustva, budući da je 1962. diplomirao klavir u razredu Sveti-slava Stančića. Slijedila je praizvedba Dueta za sopran i bariton iz nje-gove opere Marc–Anto-ine de Dominis za koju saznajemo da je in statu nascendi te na kraju če-tverostavačni, opsežni Glasovirski kvintet iz 2009. godine. Time se Brkanović predstavio recentnijim rezultati-ma svojega glazbenog promišljanja u kojemu, kako ističe, prevladava emocionalnost ugođaja, a u Duetu iz glazbeno–scenskog djela u nasta-janju i svojevrsna očita nostalgija za melodi-jom kao nositeljicom izraza osoba suočenih u ljubavnoj čežnji. Bit će zacijelo vrlo zani-mljivo upoznati koje će sve fasete glaz-benoga kazališta skladatelj uključiti u operu posvećenu liku Marka Antuna de Dominisa (1560.–1624.), kontro-verznog splitskog nadbiskupa, teologa i fizičara, čija djela, a sada očito i živo-topis, pobuđuju znatno zanimanje.U izvedbama su sudjelovali pijanisti Damir Gregurić i Krešimir Starčević, bas klarinetist Ratko Vojtek, sopra-nistice Marta Musap i Ivana Lazar,

bas Filip Sever, bariton Siniša Hapač i Gudački kvartet Rucner. Osobito se dojmio Ratko Vojtek, afirmirani glaz-benik kada je na djelu izvođenje suvre-mene glazbe, a njegova interpretacija Magdićevih Vinjeta plijenila je pažnju virtuoznošću širokoga spektra kojom je podcrtana avangardnost notnoga predloška. U praizvedbi Brkanovi-ćeva Dueta istakli su se Ivana Lazar i Siniša Hapač kao iskusni, glasovno moćni i glazbeno izražajni interpreti, što je glazbu još više »otvorilo« kao

moguću posebnost hrvatske novo-vjeke opere koju prema tome može-mo očekivati s osobitom znatiželjom. Obojica su svečara bila pozdravljena dugim pljeskom brojne okupljene pu-blike, njihovih prijatelja i zagrebačkih ljubitelja suvremene glazbe, a nama još preostaje čestitati im na svemu do sada ostvarenome, kao i poželjeti još mno-ge godine plodnog i za hrvatsku glaz-bu obogaćujućeg djelovanja.

OB

LJE

TN

ICE

HRVATSKA UDRUGA ZBOROVOĐA DODIJELILA JE NAGRADE HRVATSKIM SKLADATELJIMA ZBORSKE GLAZBE

H rvatska udruga zborovođa (HUZ) strukovna je udruga koja vodi brigu o hrvatskim zborovođama i njihovoj pro-fesiji te o zborskoj glazbi u širem smislu. Utemeljila je tri nagrade koje se dodjeljuju za osobite glazbene dosege:

Plaketu Sergija Rainisa za umjetnička i pedagoška postignuća na području solističkoga i zborskoga pjevanja, Plaketu Emila Cossetta za stvaralačke dosege na području vokalne glazbe te Nagradu Hrvatske udruge zborovođa za različita umjetnička postignuća, uključujući i ono za životno djelo. Nagrade su se dodjeljivale u okviru manifestacija koje orga-nizira HUZ, poput Lipanjskih zvuka u Petrinji (Međunarodno natjecanje muških i ženskih zborova) i Međunarodnog simpozija o zborskoj umjetnosti, glasu i pjevanju ARS CHORALIS koji se bienalno održava u Zagrebu. Do sada je Pla-keta Emila Cossetta dodijeljena skladateljima zborske glazbe Mojimiru Čaćiji, Miroslavu Martinjaku, Branku Okmaci, Tomislavu Uhliku i Vladanu Vuletinu. Nagradu hrvatske udruge zborovođa za životno djelo dobili su skladatelji Nikola Bašić, Dinko Fio, Pero Gotovac, Adalbert Marković, Nikša Njirić, Dušan Prašelj te Ljubo Stipišić. Na Lipanjskim zvucima koji će se održati 16. lipnja ove godine u Petrinji, nagrada za životno djelo dodijelit će se skladatelju Josipu Magdiću. (Branko Starc)

Željko Brkanović i Josip Magdić na autorskom koncertu u Mimari

DAV

OR

HRV

OJ

DANI KRŠĆANSKE KULTURE U SPLITU 2012.

Autorska večer skladatelja Blaženka JuračićaPiše: Davorka Radica

Ovogodišnji splitski ciklus Dana kršćanske kulture obogaćen je

31. ožujka i jednim autorskim kon-certom. Prigodno smješten u prosto-ru i vremenu, crkvi Gospe od zdravlja u korizmenom ozračju, sakralni opus Blaženka Juračića (1972.) pronašao je i najprimjereniji okvir glazbenog izri-čaja skladatelja kojemu je upravo sa-kralna glazba u središtu umjetničkog zanimanja. Skladatelj se predstavio s deset uradaka od kojih su najveći dio činile skladbe za mješoviti zbor u ra-zličitim aranžmanima, a cappella, uz orgulje te uz gudački kvintet, dok su ostatak programa ispunile dvije kla-virske skladbe, Victimae paschali laudes i Sedam varijacija na temu Veni creator spiritus, transkripcija za dvije gitare Ave Maria (iz skladateljeva Marijan-skog triptiha za glasovir) i praizvedba gudačkog kvarteta Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu.Sve su skladbe, prema autorovim rije-čima, »nastale na gregorijanskom izvo-

ru«, odnosno, upravo je gregorijansko pjevanje, kao najutjecajnija kršćan-ska tradicija kultivacije odnosa glaz-be i riječi, ono što prožima Juračićev sakralni opus, razotkrivajući ujedno i muzikalnost odgojenu na plemeni-tom vokalnom izričaju tradicionalnih liturgijskih napjeva. U skladbama su gregorijanski napjevi uglavnom ut-kani citatno, a pojavljuju se i u službi tumačenja kršćanske simbolike, osim u različito intoniranim harmonizaci-jama, modusnog, tonalitetnog i ato-nalitetnog konteksta koje bi trebale »dati svjedočanstvo utjelovljene Ri-ječi koja je prisutna u svim životnim izričajima«. Njihova se (melodijska) prepoznatljivost, osobito u odsutnosti tekstualnog sadržaja instrumentalnih skladbi, kreće od krajnosti osnovnog tematskog materijala (kao u klavir-skoj skladbi Sedam varijacija na temu Veni creator spiritus), do svojevrsnog »nadtematskog« sadržaja u gudačkom kvartetu. Kako vokalne skladbe pred-

stavljaju, očekivano, najpotpuniji iskaz gregorijanike, tako upravo skladbe za mješoviti zbor (Ubi caritas, Cantate Domino–Exultet, Ave Maris Stella…) predstavljaju i najneposredniji oblik Juračićeve glazbene sakralnosti. Na-mijenjene odreda vokalnom ansamblu Schola Cantorum, predočuju izvorne napjeve ili njima inspirirana melodij-ska kretanja podcrtana eteričnim har-monijskim okružjem.

Glazbeno tumačenje IstineSkrivena dimenzija skladateljeve glaz-beno–duhovne meditativnosti kri-je se, pak, u povezivanju pojedinač-nih glazbenih elemenata ili njihovih međusobnih suodnosa s porukama evanđeoske riječi. Tako se u pulsira-nju triola u petom i sedmom stavku gudačkog kvarteta Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu krije naznaka presvetog Trojstva, a melodijski po-mak a–b–b–a kojim je prožeta cijela skladba, svojevrsni je »tehnički sim-

bolizam«, odnosno glazbeni prijevod zaziva Ocu (Abba), prometnutim i na globalnu razinu oblikovnog plana po-jedinih stavaka u ABBA redoslijedu tematskih odsječaka. »Zvučna egze-geza«, potvrđuje se, primjerice, i u 33 takta kojima je omeđen svaki stavak, a koji predstavljaju samo još jednu od brojnih razina glazbenog tumačenja Istine i vjere u Uskrsnuloga Krista.Osim spomenute Scholae Cantorum, vokalnog ansambla sastavljena uglav-nom od studenata Umjetničke akade-

mije u Splitu, pod dirigentskim vod-stvom skladatelja te mlade dirigentice Sare Dodig, i u ostalim su točkama koncerta dominirali upravo nekadaš-nji ili sadašnji studenti te glazbene ustanove: pijanistice Tomislava Lojić i Petra Šošić, gitaristi Genc Qivlaku i Martin Andrijašević te Andro Čalo za orguljama. Gudački su dio progra-ma izvele violinistice Evgenia Epshte-in i Petra Hrnjak–Skroza, violist Ivan Hut, Sunčana Hut na violončelu i Pi-ero Malkoč na kontrabasu.

KO

NC

ER

TI

Vokalni ansambl Schola Cantorum u Crkvi Gospe od zdravlja u Splitu

8 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

Skladatelj Ivan Božičević niže nove uspjehe u AmericiSplićanin Ivan Božičević ostvario je izniman uspjeh

na međunarodnom skladateljskom natjecanju Aliénor Harpsichord Composition Competition. Među 68 prijavljenih radova, Božičevićeve su skladbe nagrađene u dvama kate-gorijama. U kategoriji djela za čembalo solo nagrađena je skladba Microgrooves, dok je u kategoriji komornih sklad-bi, nagradu osvojila Aliénor Courante za sopran, violončelo i čembalo. Obje su skladbe praizvedene na koncertu 23.

ožujka ove godine na College Conservatory of Music u Cincinnatiju u okviru konferencije Historical Keyboard Soci-ety of North America. Izvođači su bili čembalist James Dorsa, sopranistica Kelly Ballou te čelist Micah Fusselman. S obzirom na to da u Zagrebu već desetu godinu za red-nom djeluje Mali festival čembala koji redovito naručuje nova djela, možda je dobra prilika i za neke druge sklada-telje okušati se u američkom natjecanju koje se odvija pod motom »Glazba za čembalo danas i sutra«. Više na www.harpsichord–now.org/alienor–2012–awards.html. (HDS)

Nataša Antoniazzo i Ljudmila Šumarova u Osijeku i BerlinuNakon koncerta Iz građanskog i plemićkog salona na mi-

jeni stoljeća s popijevkama hrvatskih skladatelja koji je održan u listopadu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Za-grebu, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Ljudmila Šumarova nastupile su i u Osijeku. U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Glazbene škole Franje Kuhača i Umjetničke akademije u Osijeku, a u sklopu simpozija posvećena Franji Ksaveru Kuhaču (1834.–1911.), publika njegova rodnog grada mogla je čuti izbor pjesama iz zbirke Južno–slovjenske narodne popievke koje je Kuhač saku-pio, harmonizirao i time učinio dostupnim za kućno muzi-

ciranje. Kon-cert je održan 2. prosinca 2011. u dvo-rani Glazbe-ne škole koja nosi njegovo ime. Iz zbirke, prema izboru organizatora simpozija, na program su uvrštene če-tiri ljubavne pjesme, inače najzastuplje-nije u čitavoj

zbirci: varoška Miruj, miruj srdce moje, zapisana u Osijeku 1847., Sirota sam iz Đakova, Daleki putevi zapisana među Gradišćanskim Hrvatima u Koljnofu u Šopronskoj županiji te Najmlađa i najmudrija koju je Kuhač čuo u Zagrebu. Bila je tu još i Napitnica junaku te tri primjera plesne instrumen-talne glazbe u verziji za klavir solo: Hrvatski tanac (zapisan u Samoboru), Budnica Trenkovih pandura (zapisana u Bosan-skom Brodu) i Kuhačeva izvorna skladba — polka–mazur-ka Souvenir d’une belle journée, op.12. Uz Kuhača, Nataša Antoniazzo i Ljudmila Šumarova na koncert su uvrstile solo pjesme Kuhačeva suvremenika Iva-na Zajca i nešto mlađeg Josipa Hatzea. Zajčeve Na gondoli, Uzdah, Lastavicam i Tužna ljubav te Hatzeove Majka, Lađa u noći, Morska vrba i Ljuven sanak pružile su uvid u razli-ke u konzervativnom, odnosno novom, modernom pristu-pu žanru solo pjesme. Zanimljivo je da su se pjesme iz Ku-hačeve zbirke u veljači ove godine mogle čuti i u Berlinu. Dvije glazbenice nastupile su 4. veljače u kulturnom cen-tru Schwartzschen Villa s programom naslovljenim Pjesme iz Ukrajine i Hrvatske. Uz tri pjesme u Kuhačevom zapisu i harmonizaciji, u dijelu programa posvećenom Hrvatskoj, tamošnjoj su publici predstavile Josipa Hatzea (Ljuven sa-nak, Lađa u noći), Nokturno za solo klavir Ferde Livadića te novo djelo — pjesmu Cerkvica na bregu Davora Bobića, jed-noga od najizvođenijih hrvatskih skladatelja. Djelo nastalo na kajkavski tekst Romana Mubrina 2011. godine, sklada-telj je napisao upravo za Natašu Antoniazzo te je u Berlinu doživjelo svoju svjetsku praizvedbu. (Ana Vidić)

mE

đU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SIPISmO Iz OSNABRÜCKA

Ovacije za Borisa PapandopulaHvala Vam što ste nam doveli Papandopula u osnabrück — Klaus Laßmann

Hrvatska glazba na Ledolomcu VIPiše: Sanja Drakulić

Tek što je odzvonio posljednji akord Seksteta za dvije violine, violu, violon-

čelo, kontrabas i klavir Borisa Papando-pula u izvedbi njemačkih profesionalnih glazbenika, članova Simfonijskog orkestra Osnabrück u sastavu Adrian Wonnemann i Ana Kirchmayer–Wonnemann, violine, Gabriele Heinecke, viola, Lavinia Reck, violončelo, Matthias Wernecke, kontrabas te Thomas Leuschner, glasovir, njemačka je publika mnogobrojnim »bravo« uzvicima i pljeskom koji nije prestajao, pokazala veliko oduševljenje prema djelu. Ono je u nedje-lju, 11. ožujka, u 11,30 sati doživjelo svoju osnabrüšku praizvedbu u kazalištu Theater Osnabrück. To je bio povijesni događaj i za Hrvatsku jer se po prvi puta u povijesti toga kazališta izvela skladba jednog hrvatskog skladatelja. Boris Papandopulo rođen je u

Njemačkoj 1906. u Honnefu na Rajni, a umro 1991. u Zagrebu; jedan je od najplod-nijih i najznačajnijih hrvatskih skladatelja uopće. Suze su mi navirale na oči, »knedle zapi-njale« u grlu, kroz glavu mi je prolazila mi-sao: »Hvala Ti veliki maestro na tako geni-jalnom djelu! Ovo je pljesak za Tebe i da si sada živ, s velikom radošću i ponosom po-zvala bih Te da nam se pridružiš na pozor-nici i dođeš pokloniti ovoj publici koja je tek sada dobila priliku upoznati Te!« Nebrojeno puta naš je ansambl ponovno ulazio u dvo-ranu poklanjati se publici koja nije prestajala pljeskati. A bio je to tek prvi dio nedjeljnog, komornog koncerta nazvan Von Zagreb nach Leipzig kojeg smo pripremili. Već i za vrije-me stanke dolazili su nam čestitati. Anita Schnitker, predsjednica Glazbenog druš-tva Osnabrück (Musikverein Osnabrück e.V.) koji je organizator Komornih konce-rata, iskazala je oduševljenje riječima kako bi nakon pauze mogli ponovno slušati upra-vo odsvirani Papandopulov Sekstet. Klaus Laßmann, do prije tjedan dana predsjednik tog Glazbenog društva, sada u zasluženoj mirovini, rekao je: »Hvala Vam što ste nam doveli Papandopula u Osnabrück«. Zatim su uslijedili prijedlozi i upiti o drugim Mae-strovim djelima, čak i o mogućnosti izvedbe jedne od njegovih opera.Evo kako je došlo do toga da članovi Simfo-nijskog orkestra Osnabrück predstave opus hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula: u prošloj kazališnoj sezoni, na jednom od komornih koncerata koji su dio ponude Or-kestra, stajale su na programu dvije skladbe manje poznatih ili potpuno nepoznatih fin-

skih skladatelja. Bila je to inicijativa kolegice violinistice Annike Martila, Finkinje. Ako se sviraju finski skladatelji, zašto ne i hrvat-ski, pomislila sam. Ideja je bila rođena. Ko-lege su pristali svirati njima potpuno nepo-znatog skladatelja. Obzirom da sam unatrag godinu dana uzaludno u Hrvatskoj u trgo-vinama, glazbenim institucijama i na Inter-netu pokušavala doći do nota jer na moje veliko razočarenje i iznenađenje Papando-pulove skladbe još uvijek nisu lako dostupne u tiskanom obliku, obratila sam se kolegi i prijatelju Anđelku Krpanu kojemu za to du-gujemo zahvalnost. On je itekako zaslužan za praizvedbu Papandopula u Osnabrücku. Započeli smo s probama, a partitura je od-mah počela osvajati srca mojih kolega, nje-mačkih glazbenika. Uz njegov Sekstet, na programu je bio još Klavirski kvintet u Es–duru, op. 44 Roberta Schumanna. Od tuda i naziv koncerta: Sekstet je skladan u Za-grebu, a Klavirski kvintet u Leipzigu. Na kraju koncerta slijedile su ovacije na sce-ni, publika je bila na nogama, a pohvalama nije bilo kraja. Unatoč prekrasnom i publi-ci dobro poznatom Schumannovom Kvin-tetu, hrvatski skladatelj postao je otkriće, a njegov Sekstet skladba prepuna pohvala, divljenja i oduševljenja. Njemačka kritika u naslovu ističe: Nepoznato blago — nesvaki-dašnji koncert savršenog komornog muzicira-nja Schumanna i Papandopula.Ohrabreni oduševljenjem, uspjehom i ova-cijama njemačkih kolega i publike, za idući sezonu u Osnabrücku najavljujemo komor-ne skladbe Ivana pl. Zajca i Borisa Papan-dopula. (Ana Kirchmayer–Wonnemann)

Ledolomac — kakav odličan i odvažan naziv za festival suvremene glazbe!

Pritom se festival odvija u Seattlu u drža-vi Washington, na sjeveru zapadne obale SAD–a. »Led se lomi« bienalno, a nosi-telj festivala je ansambl Seattle Chamber Players (SCP). Ove je godine festival bio posvećen novoj glazbi Mediterana. Seattle Chamber Players izveli su glazbu skladate-lja iz Albanije, Alžira, Egipta, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Izraela, Maroka, Portugala, Slovenije, Španjolske i Turske. Na festival su bili osobno pozvani: Nabil Benabdeljalil (Maroko), Sanja Drakulić (Hrvatska), Mohammed Fairouz (Egipt/Libanon), Yann Robin (Francuska), Uroš Rojko (Slovenija), Luís Tinoco (Portugal) i Yitzhak Yedid (Izrael). Skladbe su izve-dene 25. i 26. veljače, ali ono što je osobi-to dragocjeno na festivalu trajalo je i prije i poslije koncertnih izvedbi: probe, sklada-teljski seminari, okrugli stolovi, diskusije, intervjui, susreti i druženja. Tako su skla-datelji imali priliku dobro se međusobno upoznati, razmijeniti iskustva i predstaviti svoju glazbu. David Sabee izveo je skladbu Wheel of Fortune (Kolo sreće) za violončelo solo Sanje Drakulić. (Skladba je bila po-svećena Moniki Leskovar i praizvedena

na Osorskim glazbenim večerima 2006.) Uz suradnju Hariza Meškovića, Sanja je iskoristila prigodu i posjetiteljima predsta-vila razne teme: 50 godina MBZ–a, hrvat-ske skladatelje generacije 40–tih, hrvatske skladateljice, hrvatsku suvremenu klavirsku glazbu, skladatelje susjednih mediteranskih zemalja (BiH i Crne Gore) te vlastitu kla-virsku i orkestralnu glazbu. Zanimljivo je da ansambl Seattle Chamber Players čine svega četiri solista: Laura DeLuca, klarinet, David Sabee, violončelo, Mikhail Shmidt, violina i Paul Taub, flauta. Oni nastupaju s gostujućim glazbenicima, kako američkim, tako i inozemnim, a ovaj su put svirali u kombinacijama s dvanaestoricom glazbeni-ka i jednim naratorom. Izvođačka razina je bila najviša moguća. Teško je izdvojiti naju-spješniju izvedbu, ali jedna od onih od kojih zastaje dah bila je fantastična interpretacija Folk Songs Luciana Berija u viziji poljske so-pranistice i skladateljice Agate Zubel. Kon-certi su bili odlično posjećeni, a održani su u središnjoj koncertnoj dvorani Seattlea, po-znatoj Benaroya Hall. Festival je bio medij-ski izvrsno popraćen. Svi materijali i gotovo sva događanja festivala snimljena su, a SCP priprema i dokumentarni film o Ledolom-cima. Dakle — maksimalno je iskorišteno

vrijeme i prigoda.

Pluraliteti inspiracijeNo ipak — odakle glazba Mediterana u dalekom Seattleu? Pro-mućurna umjetnička voditeljica SCP Elene Dubinets razmišlja su-kladno našoj suvreme-nosti. Ideja globalizaci-je koja je počela koncem 20. stoljeća, rođena je u želji za izjednačenjem ekonomskih diskursa, a u potrazi za vredno-vanjem nasljeđa koje će

koristiti čitavoj planeti. Istovremeno, skla-datelji u raznim uglovima svijeta tragaju za nacionalnim identitetom. Zahvaljujući ši-rokoj primjeni Interneta i društvenih me-dija, izloženi smo njihovom kreativnom outputu kao nikada ranije u povijesti. Ipak, umjetnički doživljaj uživo nije zamjenjiv di-gitalnim formatom. Dapače što je tehnika sveprisutnija, živi je kontakt dragocjeniji, naročito u umjetnosti. To potvrđuje i ova-ko koncipirani Ledolomac. Glazba Medite-rana, kolijevke svjetskih kultura, pokazala se u svom svojemu bogatstvu i različitosti. Icebreaker VI »slomio je led« u više smjero-va: između zapada i istoka, između Europe, Azije i Afrike, između akademski izvođe-ne umjetničke glazbe i tradicionalne glaz-bene prakse, između pluraliteta inspirativ-nih kultura, između drevne povijesne regije i njezine šarolike suvremenosti. Jedna od najstarijih regija svijeta, osebujnih intona-cija, predivnih glazbenih pejzaža i sunčeve energije, kao da je bila mostom povezana s jednom od najmlađih regija svijeta (SAD). Festival je nastojao doprinijeti razumijeva-nju glazbenog identiteta regije, pokazujući dinamičan kontrapunkt distinktnih glaso-va i stilova koji krase Mediteran, a pritom izbjegavajući bilo kakvu homogenizaciju ili pak polarizaciju. Festivalski odbor sam je izabrao skladatelje i njihova djela za izved-bu, pa još jedno postignuće festivala vidi-mo i u pomno složenom programu koji sam po sebi tvori gigantsku kompoziciju. Neke skladbe su upile tendencije avangarde, neke su bile bliže etničkim korijenima folklornih modela prenesenih na koncertni podij. Sve u svemu — pitanja i tema za diskusiju nije nedostajalo. Ovaj unikatni festival zasigur-no je ostavio snažne utiske i proširio vidike svih sudionika. Dodajmo i to da je Seattle pravi multikulturalni grad (u kojem djeluje primjerice Microsoftov međunarodni tim) s najvećim postotkom visokoobrazovanih stanovnika u SAD–a. Festival su posjetili i mnogi Amerikanci mediteranskih, pa i na-ših korijena.

mE

đU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

VIJ

ESTI Iz

NO

VO

GA

SVIJ

ETA

Boris Papandopulo

Sanja Drakulić uz kolege skladatelje na Ledolomcu

SAN

JA D

RAK

ULI

ć

Ivan Božičević, James Dorsa i čembalo graditelja Richarda Kingstona

Nataša Antoniazzo i Ljudmila Šumarova

9BROJ 174, SVIBANJ 2012. K

ON

CE

RTI

Na istoku nešto novo: Trenk CabaretKao što je za svako kvalitetno ostvarenje,

uz kvalitetnu ideju, potrebna i kritična masa kvalitetnih ljudi, tako je bilo i u slu-čaju novostvorenog mjuzikla Trenk Cabaret. To ostvarenje četrdesetak studenata razli-čitih usmjerenja Umjetničke akademije u Osijeku (UA), nastalo unutar zidova bivših vojarni (gdje od 2004. djeluje UA), ubrzo je izašlo na vidjelo u obližnjim kazališnim dvoranama Požege i Đakova. Trenk — karizmatična osoba koja u širem europskom kontekstu ima zapaženo mjesto u ideološkom, ali i kulturološkom smislu, zaslužuje da se upravo njegovo ime uzdigne kao brend ovoga prostora kroz mjuzikl — najavljivala je dekanica dr. sc. Helena Sablić Tomić uz praizvedbu djela na Dan Grada Požege 10. ožujka 2012. godine. Kad je početkom ove godine na UA stigao tekst Trenk Cabaret Marijane Nole, studen-ti glazbene kulture Darko Čuvidić, An-dreja Gribl, Vanja Gvozdanović, Ljudevit Laušin, Tihomir Ranogajec, Srđan Šitum i Tin Tonković hrabro su prionuli na zani-mljiv posao. Podijelili su dijelove teksta iz-među sebe i skladali šarolike i efektne son-gove i ansamble od kojih je sastavljen stilski ujednačen mjuzikl. Pojedini, vrlo pjevni brojevi u tumačenju studenata glume i glaz-be (Cabaret prima sve, Ajde Ano, Oj, ti tugo srca moga, Slavonija, Pusta stepa, Ditiramb, Ja sam žena, Šah mat i druge) vode nas kroz niz uzbudljivih junakovih avantura — lju-bavnu, slavonsku, rusku, carsku i slično (vidi YouTube). Nakon premijere, Trenk je uspješno odigran još pet puta u Požegi i jed-nom u Đakovu, a cijeli je ansambl 16. svib-nja gostovao u zagrebačkoj Komediji. Na svečanoj predstavi 20. travnja u Gradskom kazalištu u Požegi, humanitarnoj izvedbi u sklopu akcije Dobrotom za osmijeh za po-moć Dječjem odjelu Opće županijske bol-nice Požega, nazočio je i predsjednik Ivo Josipović. Zadovoljan predstavom, čestitao je svakom pojedinom umjetniku na uspje-hu. Početkom srpnja djelo će biti izvedeno u ambijentu osječke Tvrđe u okviru Osječkog ljeta kulture. (Sanja Drakulić)

mJU

zIK

L

U ORGANIzACIJI JAzz KLUBA zAGREB HDS–A I KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG ODRŽAN 22. FESTIVAL JAzz.HR/PROLJEĆE

Hrvatski jazz autori na uglednom festivaluPiše: Davor Hrvoj

U maloj dvorani Lisinski održan je od 17. do 20. travnja 22. festival

Jazz.hr/proljeće, nekadašnja Proljet-na revija jazza. Sjajno organizirana priredba pružila je dobar uvid u re-levantnu svjetsku i Europsku, kao i hrvatsku jazz scenu. Aktualnu europ-sku jazz scenu ove je godine zastupio radio.string.quartet.vienna. Poznati po nekonvencionalnom pristupu klasičnoj glazbi, ali i djelima autora drugih žanrova, tom su prigodom na zanimljiv način obradili poznate skladbe jazz pijanista Joea Zawinu-la. Kvartet trubača Alexa Sipiagina izvodio je originale, uglavnom svojega vođe, svirajući predano i energično, s uzbudljivim solima svih članova sasta-va. Najviše uzbuđenja publici je pružio nastup trija kubanskog bubnjara Igna-cia Berroe. Uz pijanista Martina Beje-ranoa i kontrabasista Edwarda Pereza, Berroa je briljirao izmjenjujući izvedbe raznolika karaktera, od mainstream jazza preko bossa nove do afro–kuban jazza. Svoje veliko znanje, iskustvo i iznimnu sviračku vještinu dan poslije prenosili su hrvatskim glazbenicima na glazbenoj radionici u dvorani Hr-

vatskog društva skladatelja. Bio je to još jedan sjajan potez organizatora. Naime, na radionici se okupilo puno mladih glazbenika, uglavnom stude-nata koji su upijali izlaganja glazbeni-ka, ali i aktivno sudjelovali postavlja-jući zanimljiva pitanja. Jedan od ciljeva festivala je i predstav-ljanje hrvatskih jazz glazbenika koji žive i djeluju u inozemstvu. Na ovogo-dišnjem Jazz.hr/proljeće to je bio Josip Meixner, pijanist koji živi u Beču. Nastupio je solo, izvodeći poznate evergreene jazza i popularne glazbe, nježno i meditativno, ali dinamično i zanimljivo.Na tradicionalnoj smotri Nove nade jazza »Marjan Marjanović« predstavili su se neafirmirani hrvatski jazz solisti i sastavi: polaznici Učilišta za popu-larnu i jazz glazbu, zatim Trio Ću-librk/Golubić/Novak sa skladbama Ćulibrka i Novaka, gitarist Kristian Josić, pjevačica Sonja Bartolić, bubnjar Adriano Bernobić i Jazzy Nyul Project Osijek koji je predstavio skladbe dvo-jice članova: gitarista Vedrana Zeca i basista Ferdinanda Buhaneca.

Sastav poznat po izvedbama tradi-cionalnog jazza, Scharf Club, izveo je program s njihova novog CD–a »Swing Party«. Na koncertnom pro-gramu bili su jazz standardi, ali i

skladbe članova sastava: gitarista Ma-rija Igreca, kontrabasista Nenada Jure Vrandečića i pijanista Ante Reljića, sve u maniri ranog jazza. Alt i sopran saksofonist Miro Kadić, s kvartetom

sastavljenim od hrvatskih i slovenskih glazbenika, izvodio je uglavnom vla-stite skladbe suvremenijeg usmjerenja koje je uvrstio na svoj novi CD »Free Point«.

FE

STIV

ALI

Miro Kadoić kvartet

DAV

OR

HRV

OJ

DJELA HRVATSKIH SKLADATELJICA NA zAVRŠNOm KONCERTU X. mALOG FESTIVALA čEmBALA

El Dorado, bez obzira na stvarnostPiše: Vilena Vrbanić

Entuzijazam, profesionalnost i umjetnička do-sljednost — osobine su hrvatskih čembalista

koji su na prvi dan proljeća 2003. održali prvi koncert prvog Malog festivala čembala. Tijekom sljedećih osam godina priredili su još 40 konce-rata u Zagrebu i drugim gradovima diljem ze-mlje. Ove je godine Mali festival proslavio svoju desetu obljetnicu, a svečani rođendanski koncert upriličen je u četvrtak, 5. travnja, u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Na čak četiri čembala nastupili su Zlata Životić, Martina

Kralj, Sanda Majurec, Krešimir Has, Pavao Ma-šić i Linda Mravunac Fabijanić, svi redom pote-kli iz klase naše proslavljene čembalistice Višnje Mažuran. Kao i prethodnih godina, zanimljiv i raznovrstan festivalski repertoar predstavio je sve škole bogate barokne tradicije, kao i djela iz razdoblja glazbenog klasicizma. Međutim, još je jedna posebnost vezana uz Mali festival čembala: svojim djelovanjem potaknuo je suvremene hr-vatske skladatelje na stvaralaštvo glazbe za čem-balo te je pružio priliku za praizvedbe djela Emi-

la Cosetta, Tomislava Uhlika, Sanje Drakulić i Sande Majurec. Tako su na svečanom koncertu u HGZ–u, uz skladbe J. C. Bacha, Mozarta, Couperina i Solera, čembalisti izveli sklad-be S. Majurec i S. Drakulić, obje posvećene festivalu. Sanda Majurec svoj je El Dorado za dva čembala napisala upravo za njegov deseti rođendan te ga posvetila svim umjetnicima koji sanjaju El Dorado, bez obzira na stvarnost u kojoj se nalaze jer sanjajući obećanu zemlju zapravo je žive u sadašnjosti. Slavljeničku mi-nijaturu praizvele su Martina Kralj i autorica. Čembalada za dva čembala četveroručno Sa-nje Drakulić starijeg je datuma — skladana je za Festival 2005. godine, a svoje je mjesto pronašla i na koncertu posvećenom čembali-stičkoj glazbi na 42. glazbenoj tribini u Puli. U njezinoj izvedbi u HGZ–u snage su udru-žili Linda Mravunac Fabijanić, Sanda Majurec, Krešimir Has i Zlata Životić. Dok su glazbenici zajedničkim muziciranjem ostvarili kvalitetne i nadahnute interpretacije, obje su skladateljice svojim djelima pokazale mnogostruke moguć-nosti korištenja čembala u novim zvukovnim kombinacijama, izvrsno poznavanje čembali-stičke tehnike te su ostvarile vrijedne priloge suvremenoj hrvatskoj literaturi za ovaj nježan, ali istodobno i moćan instrument.

Sanda Majurec i Martina Kralj u HGZ–u praizvode skladbu El Dorado

VILE

NA

VRB

ANIć

Jazz orkestar HRT–a na koncertu »Nove skladbe« u Studiju Zvonimir Bajsić HRT–a

Jazz orkestar HRT–a svirao nova djela hrvatskih jazz autoraJazz orkestar HRT–a, pod ravnanjem Saše

Nestorovića, održao je 28. ožujka 2012. u Studiju Zvonimir Bajsić koncert pod nazivom »Nove skladbe«. U Hrvatskoj, odnosno u Za-grebu, ne nedostaje big bandova dobrih i vrlo dobrih, pitanje je samo što mogu dobiti od skla-datelja i aranžera.Koncert je otpočeo s One Step Back Uglješe No-vakovića, inače koncertno aktivnog i session bop–saksofonista. Njegov rad trzaju izmjenič-ne struje s flowom između suhe ritam sekcije i a capella brass sekcije, dok je Tomislav Uhlik u Wolfieju prearanžirao zagorski standard Meknite se vse gore u teutonski zvučećem ključu. Skladateljsko pero Maka Murtića eklektički se laća orkestra eksperimentirajući s formom i smi-slom solističke dionice u okviru skladbe A Place Glowing A Brilliant Red. Takav solo u izvedbi ve-hementnog pijanista Julija Njikoša zazvučao je u skladu s modernističkim konceptom Murtićeve igre. Skladatelj Igor Savin, pak, već 40 godina teše put raznih postmodernizama. Skladbu No Chor-ds započinje disonancom drvenih puhača nalik

na Ellingtona, ironičnom analitikom rasteretivši ansambl od harmonijskog instrumenta. Rezultat je free swing s decentnim komentarima na tra-diciju, dok je Flash Back Silvija Glojnarića pravi contradictio in adjecto prethodniku, vraćanje stvari na svoja mjesta elegantnim solističkim vođicama. Sklapajući program, šef dirigent Saša Nestoro-vić znao je kako naboj skladbe ne određuju samo note, preuzevši skladbu Roba Spel-berga izvornog naziva Fight The Va-cansopapurosophobia!!! čiji je fusion metier reminiscentan spram lirično-sti Mahavishnu Orchestra, ponajvi-še zahvaljujući Damiru Horvatu na bariton saksofonu te Milivoju Maj-daku na električnoj gitari. Rukopis Davora Križića (Davor’s Tune), što nije tajna, uravnotežen je i doškolo-van, a s aranžmanom Branka Ster-pina orkestar je opet poskočio, kao i solisti Križić i Miro Kadoić.Drugi dio koncerta počeo je eterič-nom Dolorosom Dubravka Palano-

vića te se nastavio nezahtjevnom The Cat Club Luke Udjbinca u mainstream ugođaju. Finale sa straight–aheadovskim up–tempom što je njegov zaštitni znak, potpisuje Branko Sterpin s Die Schnelste Trompettenventile, ali i mišićavi nastupi solista, pogotovo Marka Lazarića. (V. J.)

KO

nC

ER

TI

DAV

OR

HRV

OJ

10 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

Rođen 27. veljače 1930. u Splitu, Petar Bergamo diplomirao je kompoziciju i dirigiranje u Beogradu, nakon čega je na Be-

ogradskoj glazbenoj akademiji podučavao kompoziciju i instru-mentaciju. Između 1973. i 1976. živi u Beču i radi kao urednik notnih izdanja u uglednoj izdavačkoj kući Universal Edition. Uz majstorski zanat i duboko poštovanje prema povijesnim autori-tetima, Bergama u skladanju, kao i u životu nadahnjuje morski krajolik, osobito mikroklima njegova »drugog doma« na otočiću Drveniku Velom. Zimske mjesece boravi u Zagrebu.S obzirom na mediteransko podrijetlo smatrate li se dijelom medite-ranske glazbene kulture ili su Vaši dugogodišnji boravci u Beogradu, Beču i Zagrebu utjecali na stanoviti kozmopolitizam u skladateljskom izrazu?A, čujte — prostor je sudbina: da sam se rodio nekako usput, u nekoj greenlandskoj luci, pa da su me roditelji izgubili, danas bih bio Eskim, drugovao s tuljanima i — bio sretan. I sva moja kasni-ja, eventualna lutanja ne vjerujem da bi mi prekrila mirise ribljeg ulja. S druge strane gledajući, komponist Stjepan Šulek zapravo se cijeloga svojega života nije ni maknuo iz Zagreba, sveudilj pi-šući onu glazbu koju danas pristojno nazivamo kozmopolitskom, dok je istodobno jedan njegov prijatelj, Krešimir Baranović, puto-vao svijetom a pritom bio prožet domaćim mirisom glista rodne grude, folklorom. Pa sad vi vidite... Akademski, umiveno rečeno, skladateljski je izričaj redovito polivalentan: pa ipak, neke se opće, skupne, ishodišne koordinate podrazumijevaju; svoje uže, genet-sko porijeklo prirodno i neizbježno iskazujemo svakom gestom, svakom riječi, kao i svakom notom.

Neizrecivo ružne sireneIz današnje perspektive motreći prijeđeno razdoblje, pripada li Vaša glazba nekom pravcu? Kako biste je okarakterizirali?Pravci su, po pravilu, naknadne konstrukcije povjesničara/muzi-kologa kojima se lakše raspoređuju i opisuju muzičke pojave, pro-cesi. I najčešće su za većinu skladateljskih poetika preuske, pre-krute. E, sad, od mene tražite da se teleportiram pedeset godina u budućnost i da opišem ono što sam radio nekad, to jest sad!... Hoću reći da tražite jedva moguće — da istovremeno budem pro-matrač i promatrani objekt!... Ipak... čini mi se da sam sjemêna svojih polazišta ukopao u krčevine majstora kasnog devetnaestog i u brazde dubokog oranja klasika prve polovice dvadesetoga sto-ljeća. Na njihovim tragovima nastojao sam tražiti svoje iskorake i moguće puteve u bespućima glazbe svojega vremena. Osjećao sam, i još sam uvjeren, da se ne smiju napustiti glavni tokovi eu-ropskih muzičkih kretanja; i gluhi znaju da sirene avangarde za-vodljivo pjevaju: s malo rada, brz društveni uspjeh. Ali, osim što su (te sirene) smrtonosne — neizrecivo su ružne.S obzirom i na period života i djelovanja u Beču, što mislite o zastu-pljenosti naše glazbe u inozemstvu? Poznaje li nas svijet glazbe? Jedan ste od rijetkih naših autora čije je djelo, Concerto abbreviato, praizve-deno u inozemstvu, u Londonu 1966. godine.Kako će nas svijet poznavati ako ne postojimo? Ako djela nisu štampana, ako nisu redovito izvođena, i danas, ako nisu snimlje-na i ako nisu na bilo koji način menadžerirana — takva djela ne postoje! O tim notornim činjenicama trubim već pedeset godina; živim u svijetu gluhih. A, ako se i pojavi neko naše djelo na inoze-mnim proscenijima, to su redovito zasluge samih autora, njihovih prijatelja interpreta ili su rezultat pozicija na određenim organi-zacijskim točkama... Prva verzija kompozicije Concerto abbrevi-ato praizvedena je pod nazivom Concerto per una voce na koncer-tu neponovljivog interpreta — klarinetista Milenka Stefanovića i njegovog najčešćeg suradnika, slavnog britanskog pijanista Erika Hopea. Obojica smo bili mladi, puni sebe, mislili smo da nam je svijet ne samo pred nogama, nego i pod nogama... Milenko je od mene tražio da napišem kompoziciju koju bi samo on mogao izvoditi(!). U početku sam mislio da se šali, pa da ga je svladala prekomjerna taština ili da je jednostavno poludio. Na kraju sam kapitulirao. — Rezultat je bila koncertantna kompozicija, dobrim dijelom polifone strukture, u trajanju od četrnaest minuta.S vremenom sam shvatio da je ta dužina ipak pretjerana za jedan (instrumentalni) glas, pa sam koncert skratio, sažeo na cca devet minuta; otud i novo ime — Concerto abbreviato (Skraćeni kon-cert). Otada je prošlo skoro pola stoljeća, za koje vrijeme se je silno razvila instrumentalna tehnika, pa je taj zapis postao sastavni dio repertoara mnogih svjetskih klarinetista i nalazi se na popisima obavezne literature postdiplomskih studija i često je predložena literatura za klarinetistička natjecanja. Ostalo je povijest.

Rugalica starim momcimaS obzirom na recepciju u široj javnosti, skladba Spiriti eccellenti imala je, čini mi se, najveći odjek. Što mislite zbog čega? Je li možda posrijedi specifičan oblik komunikacije s publikom? I koliko je ta komunikacija važna kad je riječ o suvremenoj glazbi?Zbog čega? — to me svi pitaju! Kao da traže formulu po kojoj bi se mogla napisati uspješna kompozicija. Vidite, u prethodnim raz-mišljanjima odlučio sam se za dogovor između skladatelja i sluša-telja koji je morao biti jasan od samog početka komponiranja. Ali,

kako postići taj dogovor u vremenima u kojima živimo, u vremeni-ma u kojima su napuštene sve konvencije, sve norme? Možda kroz formu madrigala, razmišljao sam, čije komunikativne energije traju već više od šest stoljeća. I, tu se susrećemo s onim prastarim pitanjem, je li prije nastao pjev ili riječ? Ako jedan motiv od reci-mo dva takta, za flautu, nastave komponirati jedan Talijan i jedan Nijemac, te muzičke rečenice će se razlikovati više nego nebo od zemlje: indirektni dokaz da je glazba ljubavni zagrljaj riječi i pje-va. Govorna fleksija čakavskog jezika za mene je sama po sebi glazba. Specifičan oblik komunikacije s publikom, pitate. Meni se čini da sa stajališta glazbenih oblika u madrigalima uho može bez teškoća pratiti, skoro bih rekao, uho može vidjeti događanja glaz-benih struktura: utvaram sebi da se slušaočevom uhu čini da je to već nekad davno čulo. Intervalske suodnose sam konstruirao tako da uvijek prate govornu fleksiju čakavskog dijalekta, a da pritom ne robujem tekstu — pa sljedstveno tome slušatelj ne mora činiti dodatni napor da bi dešifrirao protok i razvoj melodijskih jedini-ca; naprotiv, trebalo bi mu se učiniti da može pretpostaviti slijed upravo nadolazećeg melodijskog niza. A budući da sam uvijek pa-zio na povezanost horizontale i vertikale, pučki rečeno između melodije i harmonije, ni s te strane, vjerujem, razvoj strukturnih događanja previše ne opterećuje slušatelja. Ali, i oni koji u kom-pozicijama traže izvanglazbene asocijacije, mogu se zadržati na razini priče, na razini naših paralelnih sadašnjosti: mogu pratiti nadrealističke opservacije mrtvaca na odru koji kao da nemoćno sudjeluje u onome što se, zaboga, oko njega događa; mogu suo-sjećati s jednim posthumnim ljubavnim pjevom; distancirano se smijati, zajedno s pjesmom–rugalicom starim bodulskim momci-ma, itd... pa, eto, vjerujem da se među ovim retcima nalazi mogu-ći odgovor na Vaše (drugo) potpitanje. S druge strane, jedno iz-vježbano, profesionalno uho vidjet će zanatske postupke koji bi ga mogli zainteresirati na čisto teorijskoj razini ili na razini razgovora

s poviješću: jer samo unutar povijesnih okvira djelo može opstati kao prepoznatljiva vrijednost.A što se tiče trećeg potpitanja, je li komunikacija važna kada je ri-ječ o suvremenoj glazbi, mogu se samo zapitati kada to umjetnost nije bila komunikacija? Osim, naravno, kod onih, već apostrofi-ranih avangardista. Sjećate li se: kreveljili su se okolo i prosipali sentence tipa »pa koga zanima komunikacija(?), ako vas to zanima — pišite zabavnu muziku (!), mi smo graditelji novoga društva, nove umjetnosti, novoga čovjeka, nove muzike (!), treba spaliti sve operne kuće (!)...«.Zaboga!...

Uredničko/redaktorske noćne moreDovršili ste veliki posao, redakciju skladbi Blagoja Berse za ediciju Hr-vatskog glazbenog zavoda. Što Vam otkriva taj minuciozan i muko-trpan posao?Otkriva mi velikog hrvatskog kompozitora s početka 20. stoljeća. Studirao je u Beču kod istog profesora i otprilike u isto vrijeme kada i Hugo Wolf, Franz Schreker, Gustav Mahler, kasnije i Jean Sibelius, da spomenem samo neke od te velike plejade Fuchsovih učenika. Bersa je u Zagreb donio zanat iz jedne od tadašnjih ključ-nih muzičkih prijestolnica. Ali, našao se u okolini čija zavidljivost i do danas baca dugačke, tamne sjene... Za života mu je štampano samo par kompozicija, a, kako rekoh, djela u rukopisu kao da nisu ni rođena. Ipak, otkrivam da su neka njegova djela iz takvog, ruko-pisnog stanja, prodorno ozračila polje hrvatske glazbe dvadesetoga stoljeća, bez obzira na to što su neka od njih bila prigodne kompo-zicije, u nekim drugima je često sudjelovao i kao interpret, dirigent ili klavirski suradnik, pa stoga nije imao većih razloga zapisivati interpretacijske oznake — nije tada mislio na mogući tisak.

Iz višedesetljenog redaktorskog iskustva nalazim da su razlike iz-među kompozitorova rukopisa i redaktorova teksta, između jedne i druge notne slike iste one koje dijele subjektivno od objektivnog; hoću reći da redaktor rukopisima pristupa distancirano. Ne dijeli ih na velike i male, priznate i nepriznate, suvremene ili one stare. Ni povijesni diskurs nije redaktorov alat, ni vrednovanje djela to

nije. S istim poštovanjem i marom pristupa i Welingtonovoj pobjedi kao i Trećoj simfoniji.Sve dok je (glazbena) ideja u rukopisu (pa čak i u mogućem auto-rovom čistopisu) ona je promjenjiva, u redaktorovu tekstu postaje konačna. Otud te strašne uredničko/redaktorske noćne more...

NOTNO IzDANJE SImFONIJE PETRA BERGAmA (CANTUS D.O.O.)

Dvojnost forme i sadržaja, dvojnost egzistencije Piše: Mladen Tarbuk

možemo ga prepoznati kao čedo svojeg vijeka: od stalne istrage Novog on se brani ponirući u kalupe Starog; ali baš tamo nalazi ono svoje Novo i susljedno tome stvara djela dvojaka i zagonetna poput Sfinge

Evo još jedne orkestralne partiture koju nam je protekle godine po-

dario naš Cantus. Ona zadovoljava u svojem notnom izgledu visoke izda-

vačke kriterije koje je igrom životne sudbine sam skladatelj, radeći kao urednik bečkog Universala, izvjež-bao do savršenstva. Raspored taktova, oznake, margine, sve je dovedeno u međusobni sklad te olakšava čitljivost oznakama bogatog notnog teksta.Tekstualni dio partiture, kako često biva s riječima o glazbi, više zamraču-je nego li otkriva glazbene vrijednosti djela. Uz poneku tiskarsku grešku ot-krit ćemo skladateljev životopis, fra-gmente osvrta naše uvažene muziko-loginje dr. sc. Eve Sedak na prvu javnu izvedbu djela te kratki skladateljev tekst o djelu, kao i formalni pregled Simfonije.Recimo prvo nešto o glazbi: u njoj se prelamaju neke od važnih apori-ja estetike dvadesetog stoljeća. Sva-ki akademski naobraženi skladatelj, upoznat s nedoumicama koje nam je donio vatromet novih ideja rođenih u osvit Prvog svjetskog rata, suočen je s fatalnim pitanjem: Kuda dalje? Koli-ko je lakše bilo skladateljima davnih epoha! Oni su s lakoćom mogli hoditi utabanim stazama svojih predšasnika bez nijekanja temeljnih postulata onog glazbenoga. Skladatelj prošloga stolje-ća morao se upitati ne samo o smislu glazbe koja kruži slušnim prostorima, već je često, ne manje odsudno, do-vodio u pitanje i vlastito stvaralaštvo. Ovo ispitivanje, izraslo iz sestrinskog zagrljaja posvud nazočne znanosti, umnožilo je broj smišljenih odgovora i višestruko otvorilo nova pitanja.

Poticaji imaginacijeOd tih mnogih odgovora, kao najiz-vjesniji nudi se kontinuitet, odnosno ostanak u osvojenom prostoru i mirno obrađivanje okolnih polja. Pregledna forma ovoga djela u tom smislu djelu-je naizgled umirujuće; kao da je skla-datelj, suočen s bezdanima, svjesno pobjegao u jasno razrađenu poznatu formu, on nam čak nudi za to objaš-njenje. Ali, to je tek varka: već letimi-čan pogled na osnovni glazbeni ma-terijal pokazuje iskonske probleme s kojima se on hrva. Šesnaestinska ćeli-ja, pravi tour de force prvog stavka, a ne sramežljiva prva tema u prvom stavku;

polutonska mikropolifonija uvodnim sordiniranim rogovima, a ne raspjeva-ni klarinet u drugom stavku; konačno, motivika razlomljena po registrima, a ne čvrsta trodijelna forma, pravi su sti-mulusi skladateljeve imaginacije. Kao da se formom željelo ukrotiti te de-monske pokretače koji bi, bez nadzo-ra škole, mogli srušiti glazbu, a time i sami sebe u propast. Možda ova Sim-fonija ponajviše iskazuje tu skladate-ljevu dvojnost forme i sadržaja koji po-kušavaju hodati ruku pod ruku, ali im zajednički korak stalno izmiče. Neke moguće razloge toj dispozici-ji možemo nagađati na temelju lekti-re koju nam nudi objavljena partitu-ra. Već životopis upućuje na neobičnu dvojnost egzistencije. Iz njega govori umjetnikova nepomirljivost sa sredi-nama u kojima je djelovao (Mediteran, pa studij u Beogradu, Beč i Indonezi-ja koja se začudo ne spominje, potom Zagreb, a već niz godina i osama Dr-venika Velog, dakle, životopis pravog pustolova i globetrottera), kao i težnja za trajnim nastanjenjem (iznimno mirna stručna i pedagoška djelatnost vezana uz glazbene fakultete i naklad-nike). Vrlo je teško pomiriti ova diver-gentna stremljenja, pa se čini kako je skladateljeva životna bura našla svo-ju rezonancu i u njegovom opusu. Tu su i vremenski izazovi okruženja koje ostavlja na svakom od nas svoje tra-gove. Slušno okruženje skladateljeve mladosti bilo je ispunjeno klasičnim repertoarom uz blage primjese recen-tnih sovjetskih skladatelja. Odlazak u Beč značio je suočavanje s Drugom bečkom školom i jednim, dotadaš-njem iskustvu glazbe, posve različitim svijetom. Za nas je ovdje posebno za-nimljivo kako su kroz novovjeku povi-jest glazbeno općile Rusija i Zapadna Evropa.

mjesto na otoku Međusobno oplođivanje, kao i zatira-nje, ostavili su trag i na balkanskoj te-tivi tako mučno raspetoj između razli-čitih kulturnih, političkih i religijskih krugova. Njezina napetost je uznemi-ravala maštu našeg skladatelja, osobi-to od trenutka kad je, vođen vlastitom znatiželjom, krenuo oko globusa upo-znavati i živjeti druge idiome. I po toj osobini možemo ga prepoznati kao čedo svojega vijeka: od stalne istrage Novog on se brani ponirući u kalupe Starog; ali baš tamo nalazi ono svo-je Novo i susljedno tome stvara djela dvojaka i zagonetna poput Sfinge.Posebno me u toj zagonetnosti izne-nadio zvučni dojam partiture. Prosvi-ravajući je na klaviru, zatekao sam se u stalnom kolopletu razvoja glazbenih (a i literarnih) ideja. Nigdje traga dovrše-nosti, svuda klijaju nove obrazine po-četnih ideja. Naš je skladatelj, tragom Beethovena, uzdigao princip iznad forme. I u tome je doista ostao, kako s pravom dr. sc. Sedak tvrdi, dosljedan hegelijanac. I, premda naša razumije-vanju hrvatske glazbe nesklona sredi-na (što ne treba brkati s deklarativnom podrškom na koju često nailazimo) ne zna kud bi s našim skladateljem, on je zauzeo jedno mudro, od svih jednako udaljeno mjesto. Na otoku.

NO

TE

Petar Bergamo

RAzGOVOR SA SKLADATELJEm PETROm BERGAmOm U POVODU OBJAVLJIVANJA NJEGOVA PRVOG DVOSTRUKOG AUTORSKOG ALBUmA U CIKLUSU HRVATSKI SUVREmENI SKLADATELJI I NOTNOG IzDANJA NJEGOVE PRVE SImFONIJE (IzDAVAčA CANTUS D.O.O.)

Kada to umjetnost nije bila komunikacija?Razgovarala: Jagoda Martinčević

RA

zG

OVO

RI

11BROJ 174, SVIBANJ 2012.

Rođen 27. veljače 1930. u Splitu, Petar Bergamo diplomirao je kompoziciju i dirigiranje u Beogradu, nakon čega je na Be-

ogradskoj glazbenoj akademiji podučavao kompoziciju i instru-mentaciju. Između 1973. i 1976. živi u Beču i radi kao urednik notnih izdanja u uglednoj izdavačkoj kući Universal Edition. Uz majstorski zanat i duboko poštovanje prema povijesnim autori-tetima, Bergama u skladanju, kao i u životu nadahnjuje morski krajolik, osobito mikroklima njegova »drugog doma« na otočiću Drveniku Velom. Zimske mjesece boravi u Zagrebu.S obzirom na mediteransko podrijetlo smatrate li se dijelom medite-ranske glazbene kulture ili su Vaši dugogodišnji boravci u Beogradu, Beču i Zagrebu utjecali na stanoviti kozmopolitizam u skladateljskom izrazu?A, čujte — prostor je sudbina: da sam se rodio nekako usput, u nekoj greenlandskoj luci, pa da su me roditelji izgubili, danas bih bio Eskim, drugovao s tuljanima i — bio sretan. I sva moja kasni-ja, eventualna lutanja ne vjerujem da bi mi prekrila mirise ribljeg ulja. S druge strane gledajući, komponist Stjepan Šulek zapravo se cijeloga svojega života nije ni maknuo iz Zagreba, sveudilj pi-šući onu glazbu koju danas pristojno nazivamo kozmopolitskom, dok je istodobno jedan njegov prijatelj, Krešimir Baranović, puto-vao svijetom a pritom bio prožet domaćim mirisom glista rodne grude, folklorom. Pa sad vi vidite... Akademski, umiveno rečeno, skladateljski je izričaj redovito polivalentan: pa ipak, neke se opće, skupne, ishodišne koordinate podrazumijevaju; svoje uže, genet-sko porijeklo prirodno i neizbježno iskazujemo svakom gestom, svakom riječi, kao i svakom notom.

Neizrecivo ružne sireneIz današnje perspektive motreći prijeđeno razdoblje, pripada li Vaša glazba nekom pravcu? Kako biste je okarakterizirali?Pravci su, po pravilu, naknadne konstrukcije povjesničara/muzi-kologa kojima se lakše raspoređuju i opisuju muzičke pojave, pro-cesi. I najčešće su za većinu skladateljskih poetika preuske, pre-krute. E, sad, od mene tražite da se teleportiram pedeset godina u budućnost i da opišem ono što sam radio nekad, to jest sad!... Hoću reći da tražite jedva moguće — da istovremeno budem pro-matrač i promatrani objekt!... Ipak... čini mi se da sam sjemêna svojih polazišta ukopao u krčevine majstora kasnog devetnaestog i u brazde dubokog oranja klasika prve polovice dvadesetoga sto-ljeća. Na njihovim tragovima nastojao sam tražiti svoje iskorake i moguće puteve u bespućima glazbe svojega vremena. Osjećao sam, i još sam uvjeren, da se ne smiju napustiti glavni tokovi eu-ropskih muzičkih kretanja; i gluhi znaju da sirene avangarde za-vodljivo pjevaju: s malo rada, brz društveni uspjeh. Ali, osim što su (te sirene) smrtonosne — neizrecivo su ružne.S obzirom i na period života i djelovanja u Beču, što mislite o zastu-pljenosti naše glazbe u inozemstvu? Poznaje li nas svijet glazbe? Jedan ste od rijetkih naših autora čije je djelo, Concerto abbreviato, praizve-deno u inozemstvu, u Londonu 1966. godine.Kako će nas svijet poznavati ako ne postojimo? Ako djela nisu štampana, ako nisu redovito izvođena, i danas, ako nisu snimlje-na i ako nisu na bilo koji način menadžerirana — takva djela ne postoje! O tim notornim činjenicama trubim već pedeset godina; živim u svijetu gluhih. A, ako se i pojavi neko naše djelo na inoze-mnim proscenijima, to su redovito zasluge samih autora, njihovih prijatelja interpreta ili su rezultat pozicija na određenim organi-zacijskim točkama... Prva verzija kompozicije Concerto abbrevi-ato praizvedena je pod nazivom Concerto per una voce na koncer-tu neponovljivog interpreta — klarinetista Milenka Stefanovića i njegovog najčešćeg suradnika, slavnog britanskog pijanista Erika Hopea. Obojica smo bili mladi, puni sebe, mislili smo da nam je svijet ne samo pred nogama, nego i pod nogama... Milenko je od mene tražio da napišem kompoziciju koju bi samo on mogao izvoditi(!). U početku sam mislio da se šali, pa da ga je svladala prekomjerna taština ili da je jednostavno poludio. Na kraju sam kapitulirao. — Rezultat je bila koncertantna kompozicija, dobrim dijelom polifone strukture, u trajanju od četrnaest minuta.S vremenom sam shvatio da je ta dužina ipak pretjerana za jedan (instrumentalni) glas, pa sam koncert skratio, sažeo na cca devet minuta; otud i novo ime — Concerto abbreviato (Skraćeni kon-cert). Otada je prošlo skoro pola stoljeća, za koje vrijeme se je silno razvila instrumentalna tehnika, pa je taj zapis postao sastavni dio repertoara mnogih svjetskih klarinetista i nalazi se na popisima obavezne literature postdiplomskih studija i često je predložena literatura za klarinetistička natjecanja. Ostalo je povijest.

Rugalica starim momcimaS obzirom na recepciju u široj javnosti, skladba Spiriti eccellenti imala je, čini mi se, najveći odjek. Što mislite zbog čega? Je li možda posrijedi specifičan oblik komunikacije s publikom? I koliko je ta komunikacija važna kad je riječ o suvremenoj glazbi?Zbog čega? — to me svi pitaju! Kao da traže formulu po kojoj bi se mogla napisati uspješna kompozicija. Vidite, u prethodnim raz-mišljanjima odlučio sam se za dogovor između skladatelja i sluša-telja koji je morao biti jasan od samog početka komponiranja. Ali,

kako postići taj dogovor u vremenima u kojima živimo, u vremeni-ma u kojima su napuštene sve konvencije, sve norme? Možda kroz formu madrigala, razmišljao sam, čije komunikativne energije traju već više od šest stoljeća. I, tu se susrećemo s onim prastarim pitanjem, je li prije nastao pjev ili riječ? Ako jedan motiv od reci-mo dva takta, za flautu, nastave komponirati jedan Talijan i jedan Nijemac, te muzičke rečenice će se razlikovati više nego nebo od zemlje: indirektni dokaz da je glazba ljubavni zagrljaj riječi i pje-va. Govorna fleksija čakavskog jezika za mene je sama po sebi glazba. Specifičan oblik komunikacije s publikom, pitate. Meni se čini da sa stajališta glazbenih oblika u madrigalima uho može bez teškoća pratiti, skoro bih rekao, uho može vidjeti događanja glaz-benih struktura: utvaram sebi da se slušaočevom uhu čini da je to već nekad davno čulo. Intervalske suodnose sam konstruirao tako da uvijek prate govornu fleksiju čakavskog dijalekta, a da pritom ne robujem tekstu — pa sljedstveno tome slušatelj ne mora činiti dodatni napor da bi dešifrirao protok i razvoj melodijskih jedini-ca; naprotiv, trebalo bi mu se učiniti da može pretpostaviti slijed upravo nadolazećeg melodijskog niza. A budući da sam uvijek pa-zio na povezanost horizontale i vertikale, pučki rečeno između melodije i harmonije, ni s te strane, vjerujem, razvoj strukturnih događanja previše ne opterećuje slušatelja. Ali, i oni koji u kom-pozicijama traže izvanglazbene asocijacije, mogu se zadržati na razini priče, na razini naših paralelnih sadašnjosti: mogu pratiti nadrealističke opservacije mrtvaca na odru koji kao da nemoćno sudjeluje u onome što se, zaboga, oko njega događa; mogu suo-sjećati s jednim posthumnim ljubavnim pjevom; distancirano se smijati, zajedno s pjesmom–rugalicom starim bodulskim momci-ma, itd... pa, eto, vjerujem da se među ovim retcima nalazi mogu-ći odgovor na Vaše (drugo) potpitanje. S druge strane, jedno iz-vježbano, profesionalno uho vidjet će zanatske postupke koji bi ga mogli zainteresirati na čisto teorijskoj razini ili na razini razgovora

s poviješću: jer samo unutar povijesnih okvira djelo može opstati kao prepoznatljiva vrijednost.A što se tiče trećeg potpitanja, je li komunikacija važna kada je ri-ječ o suvremenoj glazbi, mogu se samo zapitati kada to umjetnost nije bila komunikacija? Osim, naravno, kod onih, već apostrofi-ranih avangardista. Sjećate li se: kreveljili su se okolo i prosipali sentence tipa »pa koga zanima komunikacija(?), ako vas to zanima — pišite zabavnu muziku (!), mi smo graditelji novoga društva, nove umjetnosti, novoga čovjeka, nove muzike (!), treba spaliti sve operne kuće (!)...«.Zaboga!...

Uredničko/redaktorske noćne moreDovršili ste veliki posao, redakciju skladbi Blagoja Berse za ediciju Hr-vatskog glazbenog zavoda. Što Vam otkriva taj minuciozan i muko-trpan posao?Otkriva mi velikog hrvatskog kompozitora s početka 20. stoljeća. Studirao je u Beču kod istog profesora i otprilike u isto vrijeme kada i Hugo Wolf, Franz Schreker, Gustav Mahler, kasnije i Jean Sibelius, da spomenem samo neke od te velike plejade Fuchsovih učenika. Bersa je u Zagreb donio zanat iz jedne od tadašnjih ključ-nih muzičkih prijestolnica. Ali, našao se u okolini čija zavidljivost i do danas baca dugačke, tamne sjene... Za života mu je štampano samo par kompozicija, a, kako rekoh, djela u rukopisu kao da nisu ni rođena. Ipak, otkrivam da su neka njegova djela iz takvog, ruko-pisnog stanja, prodorno ozračila polje hrvatske glazbe dvadesetoga stoljeća, bez obzira na to što su neka od njih bila prigodne kompo-zicije, u nekim drugima je često sudjelovao i kao interpret, dirigent ili klavirski suradnik, pa stoga nije imao većih razloga zapisivati interpretacijske oznake — nije tada mislio na mogući tisak.

Iz višedesetljenog redaktorskog iskustva nalazim da su razlike iz-među kompozitorova rukopisa i redaktorova teksta, između jedne i druge notne slike iste one koje dijele subjektivno od objektivnog; hoću reći da redaktor rukopisima pristupa distancirano. Ne dijeli ih na velike i male, priznate i nepriznate, suvremene ili one stare. Ni povijesni diskurs nije redaktorov alat, ni vrednovanje djela to

nije. S istim poštovanjem i marom pristupa i Welingtonovoj pobjedi kao i Trećoj simfoniji.Sve dok je (glazbena) ideja u rukopisu (pa čak i u mogućem auto-rovom čistopisu) ona je promjenjiva, u redaktorovu tekstu postaje konačna. Otud te strašne uredničko/redaktorske noćne more...

KO

NC

ER

TI

mAJSTORSKI CIKLUS HRT–A, KONCERTNA DVORANA LISINSKI, 2. VELJAčE 2012.

navigare necesse est Petra Bergama u novom ruhu Još godine 1960., tada tridesetogodišnji skladatelj Petar Bergamo, u vrijeme kada je dovršavao studij kompozicije na

beogradskoj Muzičkoj akademiji, napisao je skladbu Navigare necesse est. Nekoliko desetljeća kasnije, prihvatio se njezine preradbe, djelomice joj promijenivši, kako sam kaže, arhitektonski plan. U međuvremenu je zaključio i poslijediplomski stu-dij kompozicije, studirao dirigiranje te promijenio nekoliko angažmana, među ostalima i onaj glazbenog urednika izdavačke kuće Universal Edition u Beču. Nova verzija simfonijske poeme iz 2007., mogla se čuti 2. veljače u redovitom ciklusu koncerata Simfonijskog orkestra HRT–a koji je, drugi put u Majstorskom ciklusu, ugostio Aleksandra Markovića, šefa dirigenta Filharmonije iz Brna. Izu-zetno uspješna suradnja mladog dirigenta, Simfoničara i skladatelja podarila je publici Dvorane Lisinski i slušateljima Tre-ćeg programa Hrvatskog radija u izravnom prijenosu jedinstvenu viziju spoja tradicije i suvremenoga. O tomu svjedoči autor: Ova je tonska građevina presjecište dvojakih pretpostavki: jedne proistječu iz odluke da se na tragu simfonijskih poema Liszta, Strau-ssa, Čajkovskog izgradi čvrsti sonatni oblik većih dimenzija, ali koji će očitovati i odmak…, a druge proizlaze iz ideološke poruke la-tinske izreke Navigare necesse est, vivere non est (ploviti se mora, živjeti ne mora), koja afirmira energiju, vitalitet. Iz tih premisa proizlazi uvjerenje da glazbeno novo ne podrazumijeva samo dvojbeno i teško odredivo kretanje naprijed, nego i kretanje kao takvo. Već dan nakon koncerta glazbenici su se vratili u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog kako bi skladbu u novoj verziji, uz stalnu interakciju skladatelj–orkestar–dirigent, zabilježili i na trajnoj snimci za potrebe Hrvatskoga radija. (Ana Vidić)

Petar Bergamo

RAzGOVOR SA SKLADATELJEm PETROm BERGAmOm U POVODU OBJAVLJIVANJA NJEGOVA PRVOG DVOSTRUKOG AUTORSKOG ALBUmA U CIKLUSU HRVATSKI SUVREmENI SKLADATELJI I NOTNOG IzDANJA NJEGOVE PRVE SImFONIJE (IzDAVAčA CANTUS D.O.O.)

Kada to umjetnost nije bila komunikacija?Razgovarala: Jagoda Martinčević

DAM

IL K

ALO

GJE

RA

12 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

KONCERT HoMMaGe à clarineTTe U GLIPTOTECI HAzU–A

Hrvatski skladatelji u(z) zvuk(u) klarineta

KONCERT coDenew Goes cHaMBer 3. SVIBNJA 2012. U GLIPTOTECI HAzU U zAGREBU

Svjetlost fragmenata Amynih snovaPiše: Trpimir Matasović

U Misiji 1 Ane Horvat »konkretni« zvukovi kapi vode predstavljaju nosivu glazbenu građu kojoj su »akustički« zvuci gudačkih glazbala pratnja, dok čisto »elektronički« zvuci predstavljaju »vezivno tkivo« između tih dvaju tek naizgled disparatnih zvukovnih sfera

Ambiciozno osmišljen — a uglavnom upravo tako i realiziran — HR Pro-

jekt dosad se uglavnom fokusirao na mlade pijaniste koji izvode suvremenu hrvatsku glazbu. No, da taj projekt ima ambicija iskoračiti i izvan pijanističkih okvira mo-glo se naslutiti već u nekoliko navrata — ne samo na koncertima na koje su, uz pre-vladavajuće glasovirske zvuke, pripušteni i drugi instrumentalisti, nego i na jednom prošlogodišnjem koncertu posvećenom skladbama studentica i studenata kompo-zicije. Na taj se događaj nadovezao i slično oblikovan koncert, održan 3. svibnja ove godine u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU. Naslov CodeNew Goes Chamber pritom je jasno naznačio prebacivanje naglaska na komornu glazbu — premda takav naslov

i koncept (srećom) nisu zatvorili vrata i dvjema elektroničkom skladbama.

Izokrenute ulogeAutorica elektroničkih skladbi (Misija 1 i Misija 6) Ana Horvat, skladateljica je koja se posvetila upravo toj vrsti glazbe i na tom se području već etablirala — među osta-lim, i izvedbama svojih skladbi u okviru programa posljednjih dviju Glazbenih tribina u Puli. Kao jedina diplomirana skladateljica među petero ovom prigo-dom predstavljenih autorica i autora, Ana Horvat već posve suvereno vlada svojim odabranim zvukovnim medijima. Kao i u djelima koja smo već imali prilike čuti u Puli, u dvjema ovaj put izvedenim sklad-

bama iz ciklusa Mi-sija (koji bi svakako vrijedilo čuti i u cije-losti!) Horvat stvara osebujne zvukovne krajobraze, temeljene na, uvjetno rečeno, »izokrenutim« ulo-gama zvukova razli-čite provenijencije. U Misiji 1 tako se suče-ljavaju »konkretna«, »akustička« i »elek-tronička« glazba — no, »konkretni« zvu-kovi kapi vode ovdje predstavljaju nosivu glazbenu građu, kojoj su »akustički« zvu-ci gudačkih glazba-la pratnja, dok čisto »elektronički« zvuci predstavljaju »veziv-no tkivo« između tih dvaju tek naizgled disparatnih zvukov-

nih sfera.

Suvišna opreznostPreostale četiri izvedene skladbe namije-njene su više ili manje konvencionalnim izvodilačkim sastavima — sopranu ili saksofonu uz glasovirsku pratnju, glaso-virskom triju i kvartetu saksofona. Ako je moguće iznijeti ijednu zamjerku na djela, onda je to svojevrsna »suvišna opreznost« (to je, usput budi rečeno, podnaslov jed-nog opernog remek–djela) kojom studen-tice i studenti kompozicije pristupaju kako skladateljskom procesu, tako i verbalnoj prezentaciji dovršenih skladbi. Možda to najviše vrijedi za Antonija Babića, naslov čije skladbe Fragmenti (kao i popratni ko-mentar uz nju) zvuči gotovo apologijski. A

za tim uopće nema potrebe — riječ je o za-okruženoj kompoziciji, nimalo »fragmen-tarnog« karaktera. Njezin je naslov stoga prihvatljiv tek ako ga shvatimo u smislu fragmenta (jednog) neke eventualne bu-duće veće cikličke cjeline za isti izvodilač-ki sastav — glasovirski trio.

Suvišna opreznost ovdje se očituje i u po-malo bojažljivom odnosu prema gudač-kim glazbalima, posebice u odnosu na do-minirajuću glasovirsku dionicu. No, kad se već krenulo tim putem, skladatelju se mora priznati i da je takav neravnopravan položaj uspješno opravdao koncepcijom čitave skladbe, u kojoj, citiramo, »intimnu atmosferu između violine i violončela po-vremeno ‘ometa’ dionica klavira.«

Na sličan način na sigurnu je kartu zai-grala i Sara Glojnarić u svojoj skladbi Five Stages of Sleep za saksofon i glasovir. Od-nosi se to ponajprije na donekle podređe-nu dionicu saksofona, nasuprot izrazito virtuozno koncipiranoj dionici glasovira. No, takav pristup, u krajnjoj liniji, nije nikakvim presedanom: primjerice, još su Haydn i Mozart pisali sonate »za glasovir uz pratnju violine«. Glojnarić, međutim, kao i Babić, umije uspješno »prikriti« svo-ju (neopravdanu) nesigurnost stvaranjem zvukovnog svijeta u kojemu se, iz tradici-onalne perspektive, »neravnopravan« od-nos dvaju glazbala doima posve prirodnim i razložnim.

Vrckavi dijalogSpomenute »suvišne opreznosti« nije, pak, bilo u ovom prigodom izvedenim skladba-ma Ivana Violića i Tene Ivane Borić. Vio-lić se predstavio zanimljivom skladbom Lux aeterna za sopran i glasovir. Neopte-rećen strogim, »akademskim« formalnim okvirima, Violić stvara pitku rapsodičnu, ali stabilnu glazbenu cjelinu, u središtu

čije je pozornosti odnos između glasa i instrumenta. Kratkoća tekstovnog pred-loška kompenzirana je ne samo njego-vim ponavljanjem, nego, kako se skladba razvija, i sve intenzivnijim melizmatskim oblikovanjem vokalne dionice koje prizi-va asocijacije na drevne, gotovo arhetipske vokalne obrasce kršćanske (i ne samo kr-šćanske) liturgijske glazbe. Ti vokalni me-lizmi predstavljaju i svojevrstan katalizator zbivanja u glasovirskoj dionici koja se, na-kon što je isprva samo »pratila« pjevačicu, postupno upušta s njom u diskretan kon-certantni dijalog.

Svakako najzaokruženije »akustičko« dje-lo večeri bilo je Piece for Amy Tene Ivane Borić. U njemu skladateljica pokazaje su-vereno vladanje nimalo jednostavnim me-dijem kvarteta saksofona, pri čemu je oči-to vodila računa i o specifičnostima zvuka sastava, ali i o profilu glazbenika za koje je djelo pisano (New Sax Quartet). A kako saksofoni već sâmi po sebi kao da prizi-vaju »crossover« sadržaje, autorica je odlu-čila skladbu posvetiti nedavno preminuloj pjevačici Amy Winehouse, protkavši djelo odzvonima njene glazbe. No, skladba je i dalje izrazito samosvojna, a njezina vrcka-vost odraz je skladateljičine osobnosti, ali i njezina dijaloga kako s pokojnom umjet-nicom, tako i s itekako živim (u svakom smislu) članovima New Sax Quarteta.

Ukratko, premda je bila riječ o naizgled nepretencioznom komornom koncertu za relativno uzak krug publike, ta je koncer-tna večer još jednom jasno pokazala kako među studenticama i studentima kompo-zicije već sada ima onih na koje u buduć-nosti itekako možemo računati, kao mož-da i nositelje hrvatske skladateljske scene — scene kojom, malo–pomalo, počinju puhati i neki novi, svježi vjetrovi.

KO

NC

ER

TI

GO

STO

VA

NJA GOSTOVANJE HRVATSKOG mUzIKOLOGA BOJANA BUJIĆA, PROFESORA

EmERITUSA OXFORDSKOG SVEUčILIŠTA U zAGREBU OD 16. DO 18. TRAVNJA 2012.

Otkrivanje čovjeka iza glazbePiše: Trpimir Matasović

H rvatski muzikolog s vi-šedesetljetnom oksford-

skom adresom, dr. sc. Bojan Bujić, hrvatskoj je glazbenoj javnosti poznat prije svega po istraživanjima hrvatske glazbe 16. i 17. stoljeća. No, to je tek jedna od njegovih trajnih pre-okupacija — drugu predstavlja glazba prve polovine 20. stolje-ća te u tom smislu i ne bi trebalo biti osobito iznenađujuće da se, među ostalim, intenzivno bavi opusom Arnolda Schönberga. Uostalom, Bujić je na Oxfor-du svojedobno bio student Schönbergova studenta Egona Wellesza, tako da je, ako već ne iz prve, onda barem iz druge ruke imao prigodu dobiti vjerodostojne informacije o Schönbergovoj osobnosti.

Upravo je ta osobnost (a tek potom glazba) u središtu pozornosti Bujićeve monografije o Schönbergu što ju je nedavno objavila ugledna britanska izdavačka kuća Phaidon. U Zagrebu ju je osobno pred-stavio sâm autor 16. travnja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, uz sudjelovanje još dvoje naših uglednih muzikologa — dr. sc. Eve Sedak i akademika Nikše Glige. Bio je to tek prvi od triju susreta s Bujićem tijekom njegova trodnevnog boravka u Zagrebu: dan kasnije održao je studentima muzikologije na Muzičkoj akademiji predavanje o Egonu Welleszu, dok je 18. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu sudjelovao u predstavljanju novih izdanja iz serije Sabrana djela Blagoja Berse.

Posebnost Bujićeve studije o Schönbergu — proizašla iz zahtjeva izdavača, ali posve u suglasju s Buji-ćevim znanstveničkim habitusom — jest u perspektivi koja ne promatra skladatelja kroz prizmu nje-gova djela, nego je djelo tek jednim od polazišta za rasvjetljavanje osobnosti skladatelja. Ili, pojedno-stavljeno rečeno, za razliku od dosadašnjih studija o Schönbergu, ova otkriva čovjeka kojega se često skrivalo iza njegove glazbe. Temelj Bujićeva istraživanja stoga nisu toliko Schönbergove partiture, ko-liko njegova korespondencija, ali i pomno probrana vizualna građa.

Upravo takva nova perspektiva iznova kontekstualizira Schönberga u njegovu vremenu i prostorima, ali i rasvjetljava njegov nerijetko višeznačan odnos prema suvremenicima. U tom smislu, možda je od promocije Bujićeve monografije (koju se, uostalom, uvijek može pročitati) bilo još zanimljivije njego-vo predavanje o odnosu Schönberga i Egona Wellesza koji nije bio samo muzikolog, nego i sklada-telj koji zaslužuje veću pozornost nego što mu se obično pridaje. A, naposljetku, svojim se bavljenjem Schönbergovom korespondencijom Bujić odlično uklopio i u promociju prve knjige korespondencije Blagoja Berse — autora koji Schönberga nije poznavao, ali je u jednom trenutku s njime dijelio isti du-hovni prostor i vrijeme.

U srijedu navečer, 9. svibnja 2012., u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za-

grebačka je publika imala prigodu čuti koncert neuo-bičajena naziva Hrvatski skladatelji — Hommage à cla-rinette. Bila je to glazbena večer ostvarena u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja, a na programu su se našla djela mahom hrvatskih skladatelja, što je uisti-nu pravo osvježenje za zagrebačku koncertnu scenu. Koncert je pripremio naš uvaženi klarinetist Bruno Philipp koji je nastupio s Ivanom Batošem na glaso-viru i posebnom gošćom večeri, u suvremenoj glazbi već etabliranom sopranisticom Davorkom Horvat. Njihove je interpretacije niza djela hrvatskih skladate-lja toplo i srdačno pozdravila mnogobrojna publika.

Prije početka, Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS–a, održao je kratki informativni govor o kon-certu koji je započeo Suitom za klarinet i glasovir An-đelka Klobučara. Program je uključio i skladbu Petra Bergama Concerto abbreviato za klarinet solo, zatim prvu praizvedbu te večeri, skladbu Josipa Magdića Propterea accipite — Epistula za sopran, klarinet i gla-

sovir, a potom i drugu praizvedbu skladbe Introdukcija IV u f–molu za klarinet i glasovir Giovannija Cava-linna. Kao završna točka izvedena je skladba nedav-no preminulog skladatelja Marka Ruždjaka, njegov Versus za glas i klarinet. Dopadljive i uzbudljive inter-pretacije prepoznala je i publika koja je svaku izvedbu popratila burnim pljeskom i uzvicima odobravanja. Jedini nedostatak bio je vrlo loše opremljeni program u kojem se ništa nije moglo doznati o izvedenim kom-pozicijama, već samo biografski podatci o skladate-ljima i umjetnicima. Koncertni je komentar o svakoj pojedinačnoj kompoziciji svakako bio neophodan, što zbog činjenice da je program uključivao dvije prai-zvedbe, a što zbog ionako slabije zastupljenosti skladbi hrvatskih skladatelja na koncertnim programima.

No, koncert Hrvatski skladatelji — Hommage à clari-nette te je večeri, u ugodnom ambijentu dvorane Glip-toteke HAZU, uistinu zabavio sve okupljene, a to je ionako najvažnije, pa s veseljem pozdravljamo eventu-alne buduće slične događaje. (Tomislav Fašaić)

KO

NC

ER

TI

Bojan Bujić i Berislav Šipuš na predstavljanju novih izdanja HGZ-ovog projekta Sabrana djela Blagoja Berse. HGZ, 18. travnja 2012.

Mia Dugančić Marić, Ana Lucić i Matej Milošević izvode skladbu Fragmenti Antonija Babića

PETR

A SL

OB

OD

NJA

K

Ivan Batoš, Davorka Horvat i Bruno Philipp

DAV

OR

HRV

OJ

13BROJ 174, SVIBANJ 2012.

IN mEmORIAm DALIBOR PAULIK (1953. — 2012.)

Čudesna lakoća skladanjaPiše: Dubravko Stojsavljević

Znanstvenik i profesor, odličan orga-nizator i fini gospodin, Dalibor Pau-

lik bio je najprije skladatelj koji je iza sebe ostavio impozantnih više od tri stotine i trideset skladbi raznorodnih žanrova

Nepunih tjedan dana poslije smrti našeg uglednog skladatelja, muzikologa i teatro-loga, docenta Dalibora Paulika, poznata kubanska pjevačica Maria de Jesus Kova-cs na svom je koncertu u Stockholmu ot-pjevala Paulikovu ljubavnu baladu Today I’m sad, my love (Danas sam tužna, ljubavi) u spomen na »svog dragog prijatelja i bri-ljantnog skladatelja i tako ljubaznog gos-podina ...«. Nije to mogla točnije izreći.

Dalibor Paulik doista je u prvom redu bio gospodin na onaj dragi, pomalo zaborav-ljeni, šarmantno starinski i uvijek ljuba-zan način kojim nas je jednostavno osva-jao bez obzira je li se radilo o prijateljskom druženju, o predavanjima na Akademiji dramske umjetnosti, o stotinama stručnih nastupa na glazbenim i kazališnim sim-pozijima ili u radijskim i TV emisijama ili o zanesenom ponoćnom skladanju hitova u Vrbanima i Hatzovoj uz širom otvorene prozore, a da ga nitko od susjeda nikada

nije tužio.

Bio je, privatno, temperamentan sugo-vornik s čijim se političkim, društvenim i inim stajalištima uopće niste morali slaga-ti, ali biste ih uvijek uvažili, što ne čudi: kao dijete rođeno u kazališnoj i glazbenoj obitelji našeg opernog prvaka Franje Pa-ulika, iskusio je neizvjestan kraj jednog i početak drugog tisućljeća, proživio je sve »blagodati« dvaju oprečnih političkih su-stava i — na vrijeme otišao na Akademi-ju dramske umjetnosti, čemu se iskreno radovao.

Profesor komparativne književnosti, ma-gistar, docent, predavač, autor opsežnog djela Hrvatski operni libreto koje se već sada smatra obveznim studentskim udž-benikom, spisatelj, suradnik stručnih ča-sopisa, među ostalima i Cantusa...

S pravom se poznata pjesnikinja Maja Perfiljeva, nenajavljena, posljednja obrati-la prisutnima na decentnoj komemoraciji u povodu smrti Dalibora Paulika u Hr-vatskom društvu skladatelja, rekavši — u ime mnogih prisutnih Paulikovih surad-nika, pjevača i tekstopisaca — da je poma-

lo zbunjena prigodničarskim nabrajanjem svih tih njegovih stručnih i akademskih titula i zasluga jer joj se uvijek činilo da je Paulik ipak jednostavno najviše volio glazbu i skladanje.

Ako itko, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Milivoj Pašiček, autor ovog teksta i mno-gi drugi tekstopisci na hrvatskom, engle-skom i talijanskom jeziku na čije je stihove Paulik rado i često skladao, to su najbolje znali.

Dalibor Paulik živio je za glazbu, s glaz-bom i u glazbi. Na žalost, ne i od nje.

Da je bio popularni pop–pjevač ili vr-hunski estradni zabavljač, nosači zvuka Dalibora Paulika sada bi se peterostruko prodavali. No bio je »samo« znanstveni docent i skladatelj koji nije pripadao ni-jednom hrvatskom društvenom ili estrad-nom klanu, a to u nas loše prolazi.

Ali je zato bio skladatelj koji je iza sebe ostavio više od tri stotine i trideset impo-zantnih skladbi raznorodnih žanrova — od šansona, šlagera, koncertnih i duhov-nih pjesama, kajkavskih popevki i dječjih pjesama do filmske i kazališne glazbe —

od kojih se mnoge svakodnevno »vrte« na svim radijskim programima. Neke od njih, poput Samo korak do sna, U trenuci-ma intime, Tiho, tiho uspomeno, Meni je lju-bav sve na svijetu bila ili Never in My Life, među najizvođenijima su.

Kao veliki humanitarac, zajedno sa svo-jim tadašnjim »engleskim« timom (David Stopper, Igor Savin), Paulik je poklonio sva autorska, izvođačka i ina video i audio prava za skladbe Stars of Hope (Zvijezde nade) i Today I’m sad my love, obje u izvedbi Marije de Jesus Kovacs, uglednoj švedskoj humanitarnoj zakladi Star of Hope koja skrbi o napuštenoj, odbačenoj i ugroženoj djeci Latinske Amerike. U tu plemenitu svrhu, samo video–spot Stars of Hope go-dinama je bio prikazivan na MTV–u. Kao jedan od osnivača i dugogodišnji umjet-nički direktor Hrvatskog dječjeg festivala u Zagrebu, donio je radost i tisućama na-ših pjevački nadarenih mališana.

Sudjelovao je na svim važnijim hrvatskim festivalima i pobrao mnoge nagrade publi-ke i žirija, kao i na međunarodnim festiva-lima i prezentacijama u Finskoj, SAD–u, Irskoj, Francuskoj i Curacaou.

Radojka Šverko, Tereza Kesovija, Zden-ka Kovačićek, Vana, Kićo Slabinac, Đuka Čajić, Branko Blaće, Hrid Matić, Janez Lotrič, Maria De Jesus Kovacs i mnogi drugi ugledni hrvatski i inozemni estradni i operni izvođači rado su surađivali i izvo-dili skladbe Dalibora Paulika, umjetnika kojemu je skladanje bilo sve — iskreno preispitivanje samoga sebe znatiželjnim prebiranjem po crno–bijelim tipkama, nužna protuteža znanstvenom i istraži-vačkom radu, kontrapunkt dosadnoj sva-kodnevici, radostan bijeg iz stvarnosti, lijek protiv bolesti, propitivanje vlastitih i tuđih osjećaja, jednostavno — ljubav.

S cjelokupnim slojevito stvaralačkim i ne-sumnjivo bogatim opusom Dalibora Pau-lika, inače dugogodišnjeg aktivnog člana Hrvatskog društva skladatelja, stručna će se javnost tek trebati pozabaviti.

Nama koji smo s njime surađivali, družili se i živjeli dovoljno je što smo imali sre-ću upoznati svestranog i dobrog čovjeka i prijatelja.

SJE

ĆA

NJA

Dalibor Paulik

zA

mP EDUKACIJA SE

NASTAVLJASve više građana uviđa opasnosti i štete koje nanose krivotvorine i piratstvo

Na riječkom je Korzu 3. svibnja 2012., u orga-nizaciji nadležnih tijela državne uprave i orga-

nizacija koje sudjeluju u mehanizmu koordinacije za provedbu prava intelektualnog vlasništva, održana zajednička edukativna akcija »Stop krivotvorinama i piratstvu«.

Akciju su organizirali Državni zavod za intelektual-no vlasništvo, Carinska uprava Ministarstva finan-cija, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Državni inspektorat, kao i udruge nosi-telja prava intelektualnog vlasništva: HDS ZAMP, BOA, HUZIP, ZAPRAF, BSA i drugi. Svrha ak-cije je podizanje razine javne svijesti o negativnim društvenim posljedicama krivotvorenja i piratstva te o sustavu provedbe prava intelektualnog vlasniš-tva, a nakon Zagreba i Osijeka, akcija, čiji je cilj obu-hvatiti sve hrvatske regije, organizirana je u Rijeci. Na informativnom štandu na Korzu bili su izloženi razni krivotvoreni i piratski proizvodi koje su nad-ležna tijela oduzela prilikom provedbe prava, kao i originalni proizvodi. Carinski i policijski službenici, zajedno s djelatnicima Državnog inspektorata i osta-lih organizacija, građane su educirali kako razliko-vati krivotvorene i piratske proizvode od original-nih. Uz to su također ukazivali na štete i opasnosti za zdravlje, sigurnost i gospodarstvo koje uzrokuju proizvodnja, promet i uporaba krivotvorenih proi-zvoda, osobito kada se radi o proizvodima kao što su lijekovi, hrana, kozmetički proizvodi, obuća i odje-ća, ručni alati i drugi električni proizvodi ili pak, pi-ratiziranje glazbe, računalnih igara, filmova i slično. Uz informacije koje su dobili neposredno od služ-benika nadležnih tijela, o problemu krivotvorenja i piratstva te zaštiti i provedbi prava intelektualnog vlasništva građani i posjetitelji Rijeke doznali su i putem mnogobrojnih informativnih i promidž-benih materijala. Tako su primjerice mogli saznati što su i kako se štite žig i industrijski dizajn kojima se označavaju proizvodi kako bi ih potrošači mo-gli identificirati na tržištu, što je dozvoljeno čini-ti, a što nije s glazbom na Internetu, što je autorsko pravo, kako se i zašto se štiti i slično. Uz to mogli su naučiti i kako prepoznati krivotvorene proizvo-de, zašto je to uopće bitno, kako se zaštititi i kome se obratiti u slučaju sumnje na krivotvorenu robu. Akcija je privukla zanimanje građana svih uzrasta koji su u velikom broju posjećivali štand, a u pri-

godnim igrama u kojima su pokušavali prepoznati krivotvorene predmete od izvornih mogli su osvoji-ti originalne proizvode i druge nagrade. Također su mogli sudjelovati u anketi o krivotvorenju i piratstvu. Prigodni glazbeni program kojim su hrvatski glaz-benici i udruge za zaštitu njihovih prava podržali ak-ciju, vodio je Dražen Turina Šajeta, i sam glazbenik, upućen i zainteresiran za podizanje svijesti građana o poštivanju intelektualnog vlasništva. U glazbenom dijelu nastupili su Marko Tolja, grupa E.N.I i Va-nna, a cijela akcija privukla je i značajnu pozornost medija koji su popratili ovaj javni događaj. (Tomislav Vuković)

IZVRSNI REZULTATINenad marčec ponovo izabran na mjesto predsjednika Europskog Vijeća CISAC–a

Na godišnjoj skupštini u Lisabonu, Nenad Mar-čec, glavni direktor HDS ZAMP–a, jednogla-

snom je odlukom ponovno izabran za predsjednika Europskog Vijeća Međunarodne konfederacije dru-štava autora i skladatelja (CISAC). U priopćenju se navodi da CISAC okuplja 232 autorska društva iz 121 zemlje te predstavlja više od 3 milijuna autora i izdavača s područja glazbe, drame, književnosti, au-

diovizualnih djela, fotografije i likovne umjetnosti.

Nenad Marčec od 2000. godine zamjenik je direkto-ra službe ZAMP–a, a 2009. jednoglasno je izabran za glavnog direktora HDS ZAMP–a. U ZAMP–u radi od 1998. gdje je obnašao dužnost voditelja Odje-la percepcije. Uz praktične ideje za poboljšanje rada, vrlo brzo je ustrojio sustav općeg poslovanja — izgra-dio je prvu zastupničku mrežu i uveo sistematizaciju obrade podataka.

Glavni direktor CISAC–a Olivier Hinnewinkel i Mitko Chatalbashev, direktor Europske regije, izra-zili su zadovoljstvo njegovim ponovnim izborom te uvjerenje kako će i u novom mandatu, kao i proteklih godina, dokazati svoju predanost autorskim pravima, CISAC–u i svim europskim autorskim društvima, promovirajući solidarnost i blisku suradnju između

svih društava te suradnju i partnerstvo s asocijacija-ma korisnika, kao i sa svim ostalim udrugama i in-stitucijama koje sudjeluju u provedbi i ostvarivanju prava autora.

Marčec je, naime, u prošlom mandatu postigao iz-vrsne rezultate u ime CISAC–a, a na dobrobit svih europskih autorskih društava, budući da na europsku regiju koju čine 93 od ukupno 232 autorska društva okupljena u CISAC–u, otpada 61% ukupno priku-pljenih autorskih naknada.

Imenovanje hrvatskog predstavnika na ovu visoku europsku funkciju predstavlja međunarodno prizna-nje za postignuća u regionalnoj i europskoj suradnji u području zaštite intelektualnog vlasništva. Hrvat-ska itekako ima potencijala iskoristiti sve mogućnosti koje pruža Europska unija, posebice u tom područ-ju koje je danas u cijelom razvijenom svijetu prizna-to kao jedan od glavnih pokretača gospodarskog i društvenog razvoja, ističe se u priopćenju. (Tomislav Vuković)

KOMUNIKACIJSKI STRUČNJACI MEĐUNARODNE KREATIVNE ZAJEDNICE SUSRELI SE U ZAGREBUOtvorenost prema novim tehnološkim trendovima i online zajednici, glavni su komunikacijski ciljevi autorskih društava

Pod predsjedavanjem Tanie Spriggens iz britan-skog društva za likovne umjetnosti DACS, u

prostorijama HDS ZAMP-a 10. i 11. svibnja ove godine održan je sastanak Odbora za komunikaci-je CISAC-a, krovne udruge društava za kolektivno ostvarivanje autorskih prava.

Vijeće je obradilo mnoštvo tema s područja promoci-je autorskih prava i njihove zaštite, razmotrilo strate-giju CISAC-a i usporedilo nedavna iskustva društava u području odnosa s javnošću. Jedna od zanimljivijih tema bila je »SOPA /ACTA, zašto je kreativna indu-strija izgubila bitku u online PR–u?«

Vanjski predavači, Niki Gomez i Wessel van Ren-sburg, priznati su stručnjaci za digitalne medije i online komunikacijske strategije. U predstavljanju glavne teme o SOPA–i i ACTA–i, iznijeli su detaljan pregled razvoja aktualnih događanja, od početaka pa do odbacivanja ovih propisa. Gomez i Rensburg objasnili su da je stvorena nova sfera javnosti, unutar koje su se izdigli novi komunikatori i vodeće figu-re među intelektualcima, novinarima i umjetnicima koji su svojim online aktivnostima oblikovali javno mnijenje, ali također utjecali i na političare. Naveli su da je drugi faktor uspjeha takozvana masovna mobi-lizacija koja se pokazala iznimno korisnom tijekom »Arapskog proljeća«, a iste su metode primijenjene i prilikom alarmiranja javnosti vezano uz ove zakone.

Tijekom dva dana održane su i brojne radionice na kojima se pokušalo pronaći ideje za buduće aktivno-sti, poruke i pristupe društava kako autorima, tako i široj javnosti. Zaključci su kako se društva treba-ju modernizirati, pratiti nove trendove i tehnologi-je, dodatno uložiti u transparentnost i promociju te otvoriti prema mlađim dobnim skupinama. (Tomi-slav Vuković)

CISAC ODAO POČAST PREDSJEDNIKU ROBINU GIBBURobin Gibb preminuo je u nedjelju, 20. svibnja

2012., u dobi od 62 godine nakon borbe s du-gom i teškom bolešću. Osim što je, uz svoju braću Barryja i Mauricea, djelovao kao glazbenik u grupi Bee Gees, bio je i dio jednog od najuspješnijih autor-skih timova u povijesti pop glazbe. Kao predsjednik CISAC-a, međunarodnog udruženja koje broji 232 autorska društva u 121 zemlji, Robin Gibb bio je po-sljednjih pet godina neumoran glas tri milijuna au-tora diljem svijeta. Entuzijastično je koristio poziciju predsjednika udruženja i jednog od najpopularnijih autora svijeta, kako bi utjecao na svjetske zakono-davce u pružanju podrške umjetnicima te promociji vrijednosti autorskog prava.

Nakon prvog mandata, Gibb je u lipnju 2010. po-novo izabran u dodatni trogodišnji. U to je vrijeme izjavio: »Predsjedništvo CISAC-a uloga je koja mi puno znači jer kao autor polažem punu vjeru u su-stav kolektivne zaštite naših prava. I dok se cijela in-dustrija zabave nalazi na prekretnici, želim svoj novi mandat iskoristiti u razvoj sustava koji će biti održiv u digitalnom dobu, sustava koji pomiruje javnu potre-bu za jednostavnim pristupom svim našim djelima, dok istovremeno čuva prava i interese svih, uključu-jući poštenu isplatu autorima za korištenje njihovog stvaralaštva.«

Tijekom predsjedanja CISAC-om, Gibb je neumor-no branio sustav zaštite autorskih prava, suprotstav-ljajući se krupnom kapitalu i vladama svaki put kada bi tvrdili da autorska prava koče tehnološki i komer-cijalni razvoj. Njegove intervencije regularno su se odnosile na globalni informativni plan rada te često obuhvaćale političke odluke. Na svjetskom sastanku na vrhu u Washingtonu 2009., vezanom uz autorska prava, Gibb je upozorio: »Autorska prava nisu pre-preka napretku. Naprotiv, ona podupiru napredak, kreativnost i komunikaciju. Postojanje jake zaštite ovih prava neće ugroziti razvoj digitalne utopije koju Google, Microsoft i ostali obećavaju. Autorska prava promoviraju takav razvoj. Bez njih imate samo kaos, a to je puno veća barijera razvoju.« Kao direktan re-zultat Gibbove intervencije u travnju 2009., hrvatska Vlada odbacila je inicijativu kojom bi se dramatič-no smanjile naknade hotela, restorana i ugostitelj-skog sektora. Pismo koje je Gibb poslao u studenome 2009. potaknulo je i predsjednički veto na izrazito nepovoljan zakon koji je predložen u Čileu. Gibb se također usprotivio odluci Europske komisije iz 2008. kojom se optužilo autorska društva da ograničava-ju konkurentnost. Kritizirao je i odgađanje Kine u prihvaćanju tarifa za emitiranje autorskog sadržaja te opiranje srpske nacionalne televizije RTS-a u plaća-nju naknade za autorska prava. (CISAC)

Detalj s akcije Stop krivotvorinama i piratsvu

Nenad Marčec

14 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

KO

NC

ER

TI

zAGREBAčKI KVARTET SAKSOFONA 10. VELJAčE 2012. U HRVATSKOm GLAzBENOm zAVODU

Uz izvedbu Jakovljeva sna Vjekoslava NježićaU Hrvatskom glazbenom zavodu, u petak

10. veljače 2012., održan je još jedan nastup Zagrebačkoga kvarteta saksofona u okviru sezone Arti musices — Hrvatski glazbeni krug u organizaciji koncertne po-slovnice Artagent. Tom je prilikom četvorka redom izvela: Jakovljev san Vjekoslava Nježi-ća, Gudački kvartet op. 20 br. 5 (transkribi-ran za kvartet saksofona) Josepha Haydna te Kvartet češkoga skladatelja Jindřicha Felda. Koncert je otvorila Nježićeva skladba nastala 2005. godine za vrijeme poslijediplomskoga studija u Utrechtu, posvećena je upravo Za-grebačkome kvartetu saksofona; praizvedbu je doživjela iste godine i to u okviru progra-ma MBZ–a, a ovom je prilikom drugi put predstavljena hrvatskoj publici. Već su uvod-ni taktovi Jakovljeva sna u pravome smislu riječi evocirali stanja na granici zbilje i iluzi-je gdje je gusto tonsko tkivo, prisutno kroz trajanje čitave skladbe, odražavalo narativne

tokove sna — od onih meditativnih, do, pokatkada, krajnje dramatičnih. Nadalje se, prema riječima autora, radi o jednome u nizu djelâ nastalih kao rezultat osobnih promišljanja o naravi glazbe; San je tako satkan od glazbe koja »utječe na vrijeme« gdje ostinato postaje refleksija statike, a anđeli iz citata na naslovnoj stranici skladbe koji silaze s neba — predstavljaju »gibanje koje stoji«. Zagrebački su saksofonisti veoma sugestivno prenijeli Nježićevu skladbu, što je i publika popratila snažnim pljeskom. Nadalje su zanimljivoj glazbenoj večeri pridonijele i uspješne izvedbe Haydna i zanimljivoga Felda, a Haydnov je finalni stavak — maestralna fuga — potpuno zasluženo izveden kao bis. (Martina Bratić)

KO

NC

ER

TI

STUDIO BAJSIĆ HRT 15. TRAVNJA 2012.

Natko Devčić među JapancimaU studiju Bajsić na zagrebačkom Pri-

savlju, 15. je travnja 2012. održan koncert iz ciklusa Nedjeljom u podne u Bajsiću koji je bio zamišljen u duhu su-sreta hrvatske i japanske kulture. Na programu su bila djela Yasushija Aku-tagawe (Triptih za gudače) i Tadashija Kuba (Shun–Rai–Gaku), ali i Concerti-no za violinu i komorni orkestar Natka Devčića koji je inspiraciju našao upravo u Akutagawinom djelu. U izvedbi Dev-čićeva Concertina briljirala je violinistica Mirjam Pustički Kunjko koja je tri stav-ka, Comodo, Larghetto i Allegro vivace, interpretirala maksimalno ekspresiv-no. Zamišljeni je susret dviju nacija na izvođačkom planu, zaokružen susretom Simfonijskog orkestra HRT–a i japan-skog dirigenta Hikara Ebihare koji je 2007. osvojio treću nagradu na dirigent-skom natjecanju Lovro von Matačić u Zagrebu. (Irena Paulus)

PRED STOPEDESET GODINA ROđEN JE FRANJO KREŽmA

Virtuoz svjetskog formataPiše: akademkinja Koraljka Kos

Aura tragičnoga koji nosi lik Franje Krežme ne bi trebala odvraćati od staloženog, objektivnog pogleda na njegovo stvaralaštvo. Skladao je zadivljujuće brzo i mnogo s obzirom na kratko vrijeme koje mu je bilo suđeno.

Nakon Stjepana N. Spadine i Iva-na Jarnovića, Franjo Krežma

treći je veliki hrvatski violinski virtu-oz. Djelovao je u 19. stoljeću, u doba romantizma i kulta virtuoza kao što su bili Niccolò Paganini i Franz Li-szt, a od Hrvata, gitarist Ivan Pado-vec. Krežmina je sudbina posebna, pa svaki prikaz njegova lika i stvaralaštva nosi biljeg tragičnosti zbog naglo pre-kinute blistave karijere reproduktiv-nog umjetnika i skladateljstva koje je utrnulo na pragu zrelosti.Skicirajmo najprije Krežmin živo-topis u kojem se u nekoliko godina zgusnula intenzivna reproduktivna i stvaralačka aktivnost ovog izuzetnog umjetnika. Osnovne podatke sabrao je neposredno nakon Krežmine smrti Franjo Ksaver Kuhač koji je u časopi-su Hrvatska vila o njemu objavio op-sežnu studiju u nizu nastavaka, pred-stavljajući bogatu biografsku građu iz ostavštine koju su mu dali na uvid Krežmini roditelji. Slike, portreti, pi-sma, članci iz časopisa, novinske kri-tike i fascikli sa sačuvanim skladba-ma pružili su obilje informacija koje je Kuhač povezao, ispreplićući ih s aneg-dotskim crticama. Zasluga je Franje Kuhača što je u ovom slučaju, kao i u tolikim drugim prigodama, sačuvao

sjećanje na jedan važan isječak hrvat-ske glazbene prošlosti.U Osijeku, gradu koji je sredinom 19. stoljeća imao bogat glazbeni ži-vot, rođen je 4. rujna 1862. u obitelji obrtnika slastičara i vlastelinske kće-ri Amalije Stiller–Hranilović Franjo Krežma. Imao je tri sestre od kojih je najstarija, Anka, poput njega rano po-kazala izuzetnu glazbenu nadarenost. Otac je pomno pratio razvoj ovo dvo-je djece i omogućio im, preselivši se s obitelji 1866. u Zagreb, solidnu glaz-benu izobrazbu. Tu je malog Franju, počam od njegove šeste godine, svira-nju violine poučavao Đuro Eisenhu-th (1841.–1891.), violinist, skladatelj i dirigent. Istovremeno, dječak uči i glasovir, a od osme godine pokuša-va i komponirati. Već s osam godina svira na svom prvom javnom koncer-tu uz pratnju sestre Anke (Sisak, 10. kolovoza 1870.). Uspjeh koncerta po-nukao je oca da djeci organizira na-stup i u Zagrebu gdje su koncertira-li 6. svibnja 1871. u starom kazalištu na Markovu trgu. Sretnim je slučajem na tom koncertu bio Alexander Leo-pold Zellner (1823.–1894.), skladatelj i publicist, koji je, nakon mladenačke djelatnosti u Zagrebu (orguljaš u crkvi sv. Katarine), djelovao kao profesor na Konzervatoriju i glavni tajnik Društva prijatelja glazbe u Beču. Oduševljen Franjinim talentom organizirao je za njega i sestru mu Anku prijemni ispit na Konzervatoriju, pa je tako djeci bio omogućen studij na vrhunskoj glazbe-noj ustanovi. Za vrijeme četverogo-dišnjeg studija (1871.–1875.), Franjo i Anka nastupali su za ljetnih praznika učestalo u Hrvatskoj. Na završnom koncertu nagrađenih abiturijenata 15. srpnja 1875. Franjo je izveo virtuozni komad Papageno–Rondo Heinricha Wilhelma Ernsta. Dobio je svjedodž-bu pune umjetničke zrelosti i zavod-sku medalju (Concurrenz–Medaille). Put do samostalne koncertne djelat-nosti bio je otvoren.Sljedeće četiri godine — od jeseni 1875. do 1. srpnja 1879. — bile su is-punjene intenzivnom koncertnom ak-

tivnošću. Krežma je tih godina odr-žao brojne koncerte diljem domovine i u većim gradovima Italije i Francuske, a svirao je i u Beču, Pragu i Mađar-skoj. Statistika koju u svojoj biografi-ji donosi Vladimir Fajdetić bilježi oko 400 koncerata, od toga preko 200 u Hrvatskoj. Nije moguće nabrajati sve gradove koje je posjetio i gdje je svirao uz pratnju sestre Anke, a pod paskom oca i uz »logistiku« impresarija Abe-la Lukšića. U okolnostima nemirnog života putujućeg virtuoza, Krežma je osvajao ne samo virtuoznom i muzi-kalnom interpretacijom već i nježnom mladenačkom pojavom koja je zrači-la otmjenošću i egzotičnim šarmom. Najčešće je nastupao u Italiji: Verona, Parma, Milano, Genova, Venecija (u više navrata), Padova, Firenza, Rim (gdje je svirao pred Franzom Lisztom i biskupom J. J. Strossmayerom) — bile su to neke od stanica na geograf-skoj karti Krežminih gostovanja, od kojih se mogao odmoriti tek za ljetnih mjeseci.Sve koncerte komentirale su odušev-ljene kritike u kojima se Krežmino muziciranje uspoređuje s umjetnošću najvećih svjetskih virtuoza. Obasipali su ga cvijećem i darovima među koji-ma se navodi 200 godina stara violi-na iz Cremone koju je navodno dobio od nekog aristokrata u Padovi i dao na popravak u Beč. Nažalost tom se in-strumentu zameo trag.Bitna prekretnica u Krežminom živo-tu nastupila je 1. srpnja 1879. kada je stupio na mjesto koncertnog majstora u orkestru Benjamina Bilsea (1816. — 1902.) u Berlinu. Morao se tada na du-lje vrijeme rastati s voljenom sestrom i obitelji. Uz ljetne koncerte u Char-lottenburgu kraj Berlina, orkestar je često putovao na gostovanja. Krežma je povremeno ravnao koncertima ovog uglednog orkestra iz kojega se razvi-la Berlinska filharmonija. Vodio je i dnevnik o svojim solističkim nastupi-ma uz orkestar; koncerti su često slije-dili dan za danom. Posebno valja zabi-lježiti gostovanje orkestra u Leipzigu u svibnju 1881. (pet koncerata), nakon

čega je slijedilo dvomjesečno gostova-nje u Frankfurtu na Maini. Bila je to i posljednja stanica na Krežminu život-nom putu.Još je i danas teško i mučno prisjeća-ti se bolesti i smrti Franje Krežme. Na drugom koncertu u Frankfurtu na Maini, 6. lipnja 1881., Krežma je s uspjehom nastupio kao solist. Bilo je hladno i vlažno, umjetnik je na po-zornici bio izložen i propuhu. Nakon koncerta pojavila se upala srednjega uha. Krežma se nadao da će se nje-govo stanje poboljšati i bez operacije koju su predlagali liječnici. Još 10. lip-nja pisao je ocu, pun optimizma. No, bolest se naglo razvila u meningitis, pa je neizbježna operacija obavljena pre-kasno, tek 13. lipnja. Ne došavši više k svijesti, Krežma je 15. lipnja navečer preminuo.Njegovi posmrtni ostaci prevezeni su tek 1884. u domovinu, u Zagreb, gdje su na groblju Mirogoju svečano sahra-njeni 1. studenoga iste godine.Krežmina majka umrla je 1891., a otac 1899., počinivši samoubojstvo. Sestra Anka živjela je u Zagrebu gdje se uda-la za posjednika Dragutina Barbota. Od 1891. do smrti 1914. djelovala je kao učiteljica, kasnije profesorica gla-sovira u muzičkoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda.

* * *Aura tragičnoga koji nosi lik Franje Krežme ne bi trebala odvraćati od sta-loženog, objektivnog pogleda na nje-govo stvaralaštvo. Skladao je zadivlju-juće brzo i mnogo s obzirom na kratko vrijeme koje mu je bilo suđeno. Izuz-memo li dječačke pokušaje, Krežma sustavno komponira, počam od 1874., pa sve do smrti. Najveći dio sačuvanog opusa pohranjen je u Hrvatskom glaz-benom zavodu kao dar skladateljeve pranećakinje Renate Vučetić. Neke su skladbe nedovršene, neke izgublje-ne. Ono što je sačuvano predstavlja raznovrstan i vrijedan opus. Prirodno je, da se Krežma kao vrstan violinist osjećao posebno privučenim moguć-

nostima izraza na svom instrumentu. Zato su u žarištu njegova stvaralaštva tipično romantičke minijature za vio-linu i glasovir.Među njima su najpopularnija lirska skladba Iz Hrvatskog Primorja i razi-grani Scherzino. Tu je i Bosanski guslar, romanca Moje sanje i nekoliko fanta-zija na operne motive. Od komornih radova izdvajamo gudački kvartet (1874.), a od orkestralnih, tri uvertire, violinski koncert i simfoniju (dovršenu u Zagrebu 15. veljače 1879.).Brojne solo pjesme koje je Krežma skladao predstavljaju nam dosad ne-poznatu stranu njegove umjetničke osobnosti. Te lirske minijature, srod-ne onima Roberta Schumanna, (Kre-žma je, poput njega, rado uglazbljivao stihove Heinricha Heinea) osvajaju melodijskom invencijom i istančanom harmonijom.Još neistraženi opus Franje Krežme zaslužuje pozornost muzikologa i re-produktivnih umjetnika. Najbolje skladbe njegove umjetničke ostavštine vrijedni su iskazi hrvatskog glazbenog romantizma.

* * *Krežma je posjedovao dvije odlične violine: jednu Guarnerijevu i jednu Stradivarijevu; obje su nažalost izgu-bljene. Sačuvana je jedino mala ¾ vio-lina, rad Mathiasa Thira iz Beča, dati-rana sa 1787. koju je dječak dobio kad je počeo učiti kod Đure Eisenhutha. Danas je taj vrijedni instrument po-hranjen u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

IZABRANA LITERATURA:

Franjo Ksaver Kuhač: Franjo Krežma, Hrvat-ska vila I, 1882., sv. VI–XII; II, 1882.–1883., sv. VI–XI.

Ladislav Šaban: Tragom violina Franje Kre-žme, Muzika i škola IX, 1964., br. 2, 41–46.

Vladimir Fajdetić: Franjo Krežma (1862–1881). Hrvatski violinski virtuoz XIX stoljeća u svom i našem vremenu, Osijek 1982.

OB

LJE

TN

ICE

Zagrebački kvartet saksofona u HGZ–u

MAR

TIN

A B

RAT

Ić

Franjo Krežma

15BROJ 174, SVIBANJ 2012.

UDRUGA HRVATSKI DJEčJI FESTIVAL RASPISUJE

N A T J E Č A Jza pjesme koje će biti izvedene na XIX. Hrvatskom dječjem fe-

stivalu Zagreb 2012. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-sinskog u nedjelju, 18. studenoga 2012., pod motom Djeca nose svjetove na dlanu

Želja je organizatora stvoriti priredbu vrhunske kakvoće u glaz-benom i scenskom izrazu, a Stručno povjerenstvo posebnu će pozornost obratiti kvaliteti, raznolikosti te odgojnoj vri-jednost stihova i glazbe.

Pjesme se natječu u kategoriji:pjesme za djecu (do 13 godina starosti) za zbor (obavezan solist

uz pratnju zbora) Djela se šalju kao: melodijska linija s upisanim harmonijama i

tekstom u dva primjerka, uz tri primjerka tekstaAutor treba poslati i kvalitetno izrađenu snimku pjesme na

CD–u, po mogućnosti takvu kakvom je zamišlja za festi-valsku izvedbu. Autorima se preporučuje bliska suradnja s izvođačima — dječjim zborovima. Pjesme, poslane na Na-tječaj, ne smiju biti javno izvođene prije Festivala, ni sni-mljene na nosače zvuka.

Autori pjesama odabranih za festivalsku izvedbu prenose na Fe-stival prava na izvedbu skladbe, tisak i prijenos putem medi-ja i televizije te snimanja na nosače zvuka, odnosno da svaka ili neka od tih prava prenesu na treću osobu. Sva ostala pra-va pripadaju autorima.

Zbor, sudionik Festivala, ima pravo staviti festivalsku pjesmu na vlastiti nosač zvuka (novi CD ili kompilaciju pjesama).

Izvođači pjesama koji će sudjelovati na Festivalu obvezuju se pri izdavanju nosača zvuka otkupiti 20 CD–ova, u dogovoru s diskografskim nakladnikom Cantus.

Zbog sigurnosnih razloga, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-sinskog bit će smanjen broj sudionika — zborova, a svaki zbor može sudjelovati s najviše dvadeset petero djece.

Voditelji svakoga zbora koji se prijavljuje na Natječaj Hrvatskog dječjeg festivala, dužni su potvrditi prihvaćanje uvjeta Na-tječaja na e–mail gosp. Ivana Kuliša (ivan.kulis.lipkay@gmail.com )

Rok predaje radova je 8. lipnja 2012. na adresu Hrvatsko druš-tvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, s naznakom »Za Hrvatski dječji festival — Zagreb 2012.«.

NATJ

Eč

AJ

PRIzNANJE MaTačić zA ŽIVOTNO DJELO AKADEmIKU PAVLU DEŠPALJU 17. VELJAčE U VELIKOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG

Posljednji velikan dirigentskog štapićaPiše: Jagoda Martinčević

Č ini se da nema ljepšeg priznanja od onoga kad dirigent dobije nagradu koja nosi ime

dirigenta! A upravo se to dogodilo 17. veljače kada je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisin-skog dirigent Pavle Dešpalj primio nagradu Lo-vro pl. Matačić koju Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika bienalno dodjeljuje izabranom glaz-beniku za životno djelo. I premda se čini da su još nedavno obojica maestra u istoj sezoni ravnali koncertima Zagrebačke filharmonije ili na Du-brovačkim ljetnim igrama, ipak je od Matačićeve smrti prošlo već 27 godina, a Pavle Dešpalj, da-nas u 78. godini života, još uvijek aktivno dirigira na radost mnogobrojnog glazbenog slušateljstva. Akademik Dešpalj posljednji je koji još uvijek djeluje u skupini hrvatskih velikana dirigentskog štapića koji su obilježili 20. stoljeće razvijajući istodobno i karijere u svijetu. Nakon plemenitog Matačića bili su to još Milan Horvat i Mladen Bašić, dok je Berislav Klobučar od te generacije jedini koji je većim dijelom umjetničkoga stva-ralaštva djelovao u inozemstvu. Preostala trojica dijelila su dirigentsko vrijeme između domovine i svijeta ispisujući blistave stranice hrvatske izvo-dilačke umjetnosti. Zbog čega im se do danas ne nalazi dostojnih nasljednika, tema je nekog drugog razmatranja, no ipak neodoljivo podsje-ća na sličnost s hrvatskim dramskim redateljima među kojima se također često spominje četverac nepobjedivih u sastavu Violić — Paro — Spaić — Radojević.

Osobnost širokih obzoraVraćajući se razlozima obrazloženju Nagrade Matačić Pavlu Dešpalju, treba ponajprije ista-knuti da je naš akademik priznanje dobio ne samo kao dirigent, nego i kao skladatelj i peda-gog, osobnost širokih obzora čije su mu odlike i pribavile članstvo u Hrvatskoj akademiji zna-

nosti i umjetnosti u kojoj, godine 1992., posta-je redovni član, a od 2004. i potpredsjednik. Odrastajući u glazbenoj obitelji uz oca Šimu, također skladatelja, brata Valtera, violončelista i sestru Maju, violinisticu, Pavle Dešpalj prva glazbena iskustva stječe u svojemu gradu Zadru u kojem će, nakon školovanja u Zagrebu, godi-ne 1961. utemeljiti Glazbene večeri u Donatu. Vrijeme zagrebačkog školovanja u potpunosti će obilježiti njegov profesor kompozicije na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu, skladatelj Stjepan Šulek s kojim Dešpalj ostaje neraskidivo pove-zan i nakon profesorove smrti, redovito izvode-ći Šulekove skladbe sve do danas. Još kao stu-dent započinje dirigentsku aktivnost s tadašnjim Simfonijskim orkestrom RTZ–a te orkestrom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a za-tim slijedi višegodišnji angažman u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je glazbeni direktor i dirigent Simfonijskog orkestra i opere u Orlandu na Floridi, stalni gost čikaškog festivala u Grant Parku te, na poziv primadone Leontyne Price, dirigent Pittsburških simfoničara na otvaranju Philadelphijskog festivala u Ambleru.Po povratku u domovinu Pavle Dešpalj postaje šef dirigent Zagrebačke filharmonije i umjet-nički voditelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, obnavlja suradnju s operom HNK i Simfonijskim orkestrom HRT–a te postaje po-časnim šefom dirigentom tog orkestra, a isto mu priznanje dodjeljuju Zadarski i Hrvatski komor-ni orkestar. U Varaždinskom je komornom orke-stru počasni član, dok je u Splitu umjetnički vo-ditelj Splitskoga komornog orkestra. Mnoge od tih djelatnosti svjedoče o Dešpaljevu neumor-nom radu s mladim glazbenicima, kao i o njiho-vu poštovanju prema iskusnom mentoru. Čak tri uzastopne godine, od 1995. do 1998., Dešpalj je dirigent Tokyo Geidai Filharmonije te stječe ti-

tulu profesora emeritusa Tokijskog nacionalnog sveučilišta. Dakako i u domovini odgaja mlade dirigente na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Urođena muzikalnostTo je tek dio bogate i razgranate karijere glazbenika koji je ravnao i Londonskom kraljevskom filhar-monijom, orkestrom Mozarteum iz Salzburga te mnogim drugim uglednim ansamblima, ponešto zanemarujući skladateljski rad koji obuhvaća ne osobito brojan, ali vrlo vrijedan opus. Ističući golemo zna-nje koje je dobio od profesora Šu-leka, Dešpalj svoj skladateljski stil opisuje kao neoromantičan s natru-hama baroka i klasike, a sam Šu-lek kaže o svojem učeniku: »Pavle Dešpalj najveći je talent kojega sam ikada susreo!«Urođena muzikalnost koja ga vodi kao dirigenta možda je najveća odlika i Dešpaljeva skladateljstva. Izvanredno poznavanje glazbenih oblika i instrumentacije nadogra-đuju skladni autorski izričaj u naji-staknutijim djelima opusa: Tri koralne predigre na Bachov koral, Varijacije za orkestar, Čežnja za komorni orkestar, Passacaglia i fuga za glasovir i gudače, Koncert za violinu i orkestar, Koncert za alt saksofon i gudače, Koncert za violončelo i gudače, Svečana parada za rogove i orkestar, Dva guslačka hira za violinu solo i drugo. Gotovo da nema hrvatske glazbene nagrade koju Pavle Dešpalj nije dobio. Ipak, čini se da je ova koja nosi ime velikog kolege, dodijeljena na kon-

certu u znak sjećanja na Lovru pl. Matačića uz Zagrebačku filharmoniju i dirigenta Leopol-da Hagera koji su izveli Osmu simfoniju Anto-na Brucknera, obilježena posebnim emocijama. Matačić i Dešpalj zajednički su dio hrvatske i zagrebačke glazbene sredine u kojoj su se umjet-nički dosezi, unatoč generacijskim udaljenosti-ma, nadovezivali i nadopunjavali. Na radost svih nas koji smo imali sreće pratiti ih. S maestrom Dešpaljem ta će radost još potrajati.

PR

IzN

AN

JA

Pavle Dešpalj

HRVATSKI GLAzBENI zAVOD, 6. SVIBNJA 2012.; SOLISTIčKA, KOmORNA I VOKALNO–INSTRUmENTALNA GLAzBA 20. I 21. STOLJEĆA

Koncert Hrvatski skladatelji u sklopu ciklusa VirtuosoPiše: Vilena Vrbanić

U nedjelju, 6. svibnja, završila je jedanaesta sezona Virtu-

osa, ciklusa koncerata studenata Muzičke akademije u Zagrebu, i, kao što je to tradicija već niz godina, svibanjski je koncert bio posvećen djelima hrvatskih skla-datelja. Nakon nastupa u Glazbe-noj školi Fran Lhotka u Sisku te u Galeriji Prica u Samoboru, mladi su se glazbenici predstavili publici u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Program je bio sastavljen od solističke, ko-morne i vokalno–instrumental-ne glazbe hrvatskih autora. Prve su nastupile violinistice Lana Adamović i Ankica Šoša te su ostvarile skladnu i zaokruženu izvedbu Pet studija za dvije vio-line Borisa Papandopula — niza kontrastnih stavaka jednoga od najplodnijih hrvatskih skladate-lja. Uslijedile su solo pjesme Ivane Lang, skladateljice čije su stvaralaštvo obilježile klavirske i vokalne minijature, a Virtu-oso se ovim koncertom pridružio 100. obljetnici njezina rođenja. Dvije pjesme prema stihovima Dragutina Domjanića te dirljivi Nokturno iz ciklusa Nepozna-tim stazama otpjevala je sopranistica Ana Karuza Lovrić uz klavirsku pratnju Lidije Škuflić. Pijanistica Vita Vukov s mnogo je muzikalnosti i finog tonskog nijansiranja pristupila najpoznatijem klavirskom djelu Blagoja Berse — Po načinu starih (Airs de ballet) — u kojemu je skladatelj evocirao glazbu prošlih vremena, koristeći s jedne strane starocrkvene načine, a s druge, po-stupke srodne glazbenom impresionizmu. Prvi dio koncerta zaključile su Tri pjesme na tekstove Dobriše Cesarića iz opusa Ive Lhotke–Kalinskog. Predivan glas i izni-

mnu scensku pojavu mezzosopranistice Ivane Srbljan te nadahnutu klavirsku pratnju Karla Hubaka publika je ispratila ovacijama. Nakon stanke, violinist Ivan Jakšeković i pijanist Dario Sabol izveli su Prvu so-natu za violinu i klavir Anđelka Klobu-čara, nastaloj na poticaj Silvana Kuzmi-na ujedno i profesora u čijoj klasi mladi violinist studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kroz tri stavka, u kojima oba instrumenta ostvaruju ravnopravan od-nos, glazbenici su postigli visoku razinu interpretacije, a publici su predstavili svu raskoš tog kompleksnog djela. Još jedna posebnost koncerta Hrvatski skladatelji bila je izvedba Preludijâ za klavir Željka Brkanovića i to povodom skladateljeva 75. rođendana. Četiri preludija u kojima je Brkanović rješavao neke vlastite dileme oko instrumenta angažirano je iznio pi-

janist Krešimir Starčević. On je već više godina i organizator ciklusa Virtuoso, a na izuzetnoj izvedbi osobno mu je čestitao i skladatelj. Na kraju koncerta omiljenog studentskog ciklusa publika je uživala u još jednom ostvarenju Borisa Papandopula — Ča-robnoj fruli za flautu, piccolo i udaraljke u izvedbi Ane Batinica, Udaraljkaškog an-sambla biNg bang i dirigenta Davora Ke-lića. U virtuoznoj skladbi, Papandopulo je parafrazama arije Kraljice noći iz Mo-zartove opere Čarobna frula uspješno po-tencirao karakter djela. Ovim su se kon-certom svi mladi glazbenici dokazali kao kvalitetni tumači djela koja su izvodili, a ciklus Virtuoso — osim glazbe stranih au-tora — publiku je još jednom upoznao s vrijednim i zanimljivim stvaralaštvom hrvatskih autora.

K

ON

CE

RTI

Ana Batinica, Udaraljkaški ansambl biNg bang i Davor Kelić

VIL

IM Š

TIH

DAV

OR

HRV

OJ

16 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

NO

TE JOSIPU NOVOSELU zA 80. ROđENDAN, Uz NOVO IzDANJE

NJEGOVIH 20 caPriccia

Ugledni otac Zagrebačke kontrabasističke škole Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Bez imalo pretjerivanja i pateti-ke koje bi se mogle zamjeriti,

moguće je jednoga od najugledni-jih hrvatskih glazbenika, kontra-basista i tenora Josipa Novosela (uz napomenu »starijeg« jer i sin Josip Novosel mlađi, violinist, postiže zamjerne rezultate na glazbenič-kome polju) osloviti kao oca Za-grebačke kontrabasističke škole. Da profesor Josip Novosel koji je 10. ožujka proslavio 80. rođendan ponosno stoji na začecima ugled-nog razreda za kontrabas ne samo na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, budući da je predavao i na visokoš-kolskim glazbenim ustanovama u Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu i Ljubljani, potvrđuje gotovo 60 diplomiranih kontrabasista koje je osposobio za odabrani poziv

profesionalnog glazbenika. Doista, desetljećima je Josip Novosel bio najtraženiji profesor kontrabasa, s pouz-danjem je moguće reći i jedini koji je kontrabas ustoličio kao koncertantni instrument i razvio tehničke sposobnosti polaznika do najviše razine soli-stičkoga umijeća.

Kontrabasističke studijeUpravo u rukama imamo najnovije izdanje Novoselovih 20 capriccia za kontrabas solo, zbirku skladbi koje je početkom ove godine objavila Mu-zička akademija Sveučilišta u Zagrebu. S iskrenim divljenjem moramo pozdraviti upornost, ali i skladateljsku inventivnost umjetnika koje su iz prakse od više od pola stoljeća iznjedrile slijed od dvadeset djela namijenje-nih kontrabasistima jednako za pedagoško, kao i za umjetničko usavršava-nje. Naime, autor poznaje kontrabas »u dušu«; u pomanjkanju literature za kontrabas solo i na svjetskome planu, poduhvatio se, zahvaljujući svojem velikom iskustvu i skladateljskoj maštovitosti, ispisati kontrabasističke mi-nijature koje doprinose razvitku tehničkih i interpretacijskih sposobnosti glazbenika koji će ih studirati i izvoditi. Jer, riječ je o skladbama koje je Novosel stvarao više godina vođen mogućnostima kontrabasista iz svoje-ga razreda, ostvarivši zbirku virtuoznih djela za koncertantno izvođenje, a jednako tako s naglašeno zahtjevnim didaktičkim karakterom.

Kada spominjemo njegovu dugogodišnju praksu treba imati na umu da je glazbenu djelatnost započeo 1957. godine, istodobno kao nastavnik kon-trabasa na Srednjoj muzičkoj školi Pavla Markovca u Zagrebu te kao or-kestralni glazbenik, solo kontrabasist Simfonijskog orkestra RTZ–a i Za-grebačke filharmonije. Bilo je to prije završenog studija koji je diplomirao 1961. godine kao student Milana Prosenika na zagrebačkoj Muzičkoj aka-demiji. Usporedo uz kontrabasističku pedagošku i sviračku karijeru, studi-rao je solo pjevanje (budući da je posjedovao vrlo lijepi tenor) i diplomirao 1971. godine u klasi Ive Lhotke–Kalinskog. Pa, iako je ovaj napis posve-ćen prvenstveno Novoselu kontrabasistu, neophodno je sjetiti se i njegovih pjevačkih uspjeha koje je nizao od debija na koncertnom podiju 1966. u Händelovu oratoriju Jephta, a na opernoj pozornici od 1969. u ulozi Don Ramira u Rossinijevoj Pepeljuzi. Mnogi se zacijelo još dobro sjećaju izvr-snih nastupa u brojnim oratorijskim i opernim izvedbama, kao i Novose-lovih nastupa na hrvatskim ljetnim festivalima, a upoznala ga je i publi-ka u Austriji, Njemačkoj (u Berlinu s Berlinskom filharmonijom), Italiji i Francuskoj.

Trajna dobra raspoloženost Dakle, više od pedeset godina sudjeluje Josip Novosel u hrvatskom glazbe-nom životu, ustrajnost koja je nagrađena brojnim nagradama i priznanji-ma, ali njemu osobno zacijelo je najdraža činjenica da u svim zagrebačkim i ostalim hrvatskim i brojnim inozemnim orkestrima sviraju kontrabasisti proizašli iz njegova razreda. Jednako tako je važan podatak da su upravo njegovi učenici i studenti bili dobitnici nagrada (njih više od 60) na hrvat-skim i međunarodnim natjecanjima, a danas su to učenici i studenti njego-vih učenika i studenata. Jer, Josip Novosel pedagogiju kontrabasa uvijek je doživljavao kao nešto osobito važno te ju je sagledavao u kontinuitetu, od prvih početaka učenja do završnih stupnjeva studija diplomske i poslijedi-plomske razine. U tome je, naime, veliki značaj imala i njegova Škola za kontrabas (udžbenik u tri dijela), jedinstvena i na svjetskome planu, koju je 1984. izdalo Sveučilište u Zagrebu, Muzička akademija, a koja je još i danas nezaobilazni kompendij znanja za poduku kontrabasa u svim sta-dijima učenja.

Činjenica je da je glazbenički životopis Josipa Novosela izuzetno bogat po-dacima, nastupima koje je ostvarivao bilo kao kontrabasist, bilo kao pjevač međunarodne poznatosti, a brojna su i njegova skladateljska ostvarenja s kontrabasom u središtu pozornosti. Biografija je to koja otkriva polazište iskonske nadarenosti za glazbu, ali i izuzetnu energiju i kontinuirani rad, bez kojih sve što je ostvario ne bi bilo moguće postići. Ali, ono što nas kao njegove suvremenike osobito oduševljava uvijek je dobra raspoloženost, su-sretljivost i živo zanimanje za sve što se oko njega događa te trajne veze koje održava sa svim svojim bivšim studentima i s mlađim glazbenicima željnima njegovih savjeta i osjetljivih na njegovo mišljenje. Uostalom, nije slučajno da skladatelj svojemu instrumentu posvećuje upravo Capriccia, ra-zdragane, razigrane i uvijek maštovite stavke u kojima se, uz svladavanje tehničke strane sviranja, trajno nalazi i radost muziciranja. S takvim ra-dosnim mislima čestitamo mu njegov rođendan, uvjereni da će i dalje svo-jim capriccima, etidama i drugim doprinosima kontrabasističkoj literaturi obogaćivati ne samo hrvatsku kontrabasističku pedagogiju, nego i svojom nazočnošću bogatiti našu zajedničku glazbenu svakodnevicu, dokazujući da se u okrilju hrvatske glazbene kulture mogu javljati inicijative sa svjet-skim rezultatima.

KN

JIG

E DUBRAVKO DETONI, aTlas žiVoTa — knjiGa DruGa, FRAKTURA 2011.

Izmišljaji, domišljaji i stvarnosna poezijaDetonijevi dnevnički zapisi istovremeno su i privatan i javan umjetnički čin — jer, osim ludičkih osvrta na dnevna zbivanja, oni su prepuni i izrazito intimno intoniranih stranica

Piše: Trpimir Matasović

Č itatelju koji se odluči ozbiljnije uhvatiti u koštac s Atlasom života Dubravka Detonija vrlo će se brzo

otvoriti nekoliko naizgled nerazrješivih dvojbi. Te-meljna je žanrovska — premda je odrednica dnevnič-kih zapisa dana već u podnaslovu — odmah je jasno da nije riječ o uobičajenom dnevniku. Doduše, zaista jest riječ o kronološki poredanim zapisima (u drugom od predviđenih triju tomova na koji se usredotočuje ovaj tekst, oni se protežu u sedmogodišnjem rasponu, od 25. veljače 1995. do 6. siječnja 2002.), ali odmah upada u oči činjenica da sadržaj tih zapisa nije tipično dnevnički. Jer, premda u njima ima i karakteristično dnevničkih osvrta na događaje pojedinih dana, jednako su brojni i autorefleksivni zapisi koji ne moraju nužno biti poveza-ni s nadnevcima uz koje su zabilježeni. Nadalje, prem-da je okvir prozan, sadržaj i njegovo uobličavanje često su izrazito poetski. U tom smislu, ne čudi što su neki komentatori povukli paralelu s poetskim dnevnicima Witolda Gombrowicza. Uostalom, ne treba zaboraviti da je Detoni ne samo zagrebački, nego i varšavski đak, pa je duhovno ozračje koje je oblikovalo Gombrowicza zacijelo i na njemu ostavilo traga.

zamagljivanje granica između zbilje i fikcijeOstaje, međutim, ključno pitanje koje se i inače postav-lja kod Detonijeva spisateljstva — je li riječ o fikciji ili o stvarnosnoj prozi (ili poeziji). Jedan od mogućih od-govora na to pitanje u uvodnom tekstu, znakovito na-slovljenom Zašto pišem (bez upitnika!), daje sâm autor: »Virus kreacije, iznašašća, izuma, vječnog dovijanja i izmišljanja vuče se kroz obitelji mojih roditelja nara-štajima.« Ludičnost Detonijeva duhovnog svijeta, jasno prepoznatljiva i u njegovim skladbma, još je prezentnija u njegovim dnevničkim zapisima. Stalno se poigrava-jući svojim čitateljima, ali i sâmim sobom, Detoni kao da namjerno zamagljuje granice između zbilje i fikcije. Stoga je moguće reći da ono što Detoni piše možda i nije uvijek činjenično točno, ali je, unutar njegove umjet-

ničke poetike, i dalje istinito.

Spomenuta ludič-nost, međutim, po-drazumijeva i publi-ku — čak i u ovom tekstu, koji, ako je vjerovati autoru, is-prva nije bio namije-njen očima javnosti. No, umjetnik može izvoditi, opet, i sâm za sebe. Znakovita je pritom misao te-oretičarke Nataše Govedić koja, pišući o ranim dnevnicima Susan Sontag, pred-laže sljedeće gledi-šte: »Osobne bilješke moguće je čitati i kao osobitu vrstu perfor-

mansa za samog sebe i sa samim sobom, u kojima osoba koja izvodi operaciju ‘na sebi’ pritom promatra skalpel koji drži u ruci.«

zemljovid čitavog svijeta boliPrihvatimo li upravo navedenu tezu, uvidjet ćemo da su, pomalo paradoksalno, Detonijevi dnevnički zapi-si istovremeno privatan i javan umjetnički čin. U tom ključu moguće je iščitati i njihov višeznačan naslov: Atlas života može biti svojevrsna javnosti namijenjena slikovnica, zbirka duhovnih zemljovida koji mapiraju autorovu osobnost. No, može biti riječ i o nečem bit-no intimnijem — Atlasu koji, poput onoga u Heineo-voj pjesmi (najpoznatijoj u antologijskom Schubertovu uglazbljenju) na svojim plećima nosi »čitav svijet boli«. A da je ova teza barem djelomično točna, potvrđuje niz primjera iz Detonijeva Atlasa života — jer, osim ludičkih osvrta na dnevna zbivanja, on je prepun i izrazito in-tnimno intoniranih stranica, bilo da je riječ o lucidnim opisima osebujnih snovâ ili o promišljanjima događa-ja iz obiteljskog života kojima Detoni ogoljuje najdublje predjele svoje intime.

I upravo u tim segmentima leži umjetnički najistinitiji aspekt Detonijeva Atlasa života — on nije tek niz tipič-no detonijevskih izmišljaja i domišljaja, nego i duboko istinita autorova stvarnosna poezija.

KN

JIG

E NOVO IzDANJE HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA I CANTUSA — KNJIGA riječ izMeđu TonoVa — zaPisi o HrVaTskoj GlazBi ERIKE KRPAN

To ti je kao da moraš biti dragi BogPiše: Sanja Raca

Čovjek koji lijepo zbori, zna o čemu zbori i to radi s osjećajem za riječ, poželjan je suputnik na tihom putovanju kroz knjigu.

Erika Krpan jako voli riječ. Ona kao pojam stoji čak i u naslovu njezine nove knjige, a u jednom od objavljenih razgovora (s muzi-kologinjom Koraljkom Kos) kaže: »Da bi se napokon uistinu ne-što i napisalo, potrebno je… literarnog dara.« U tom daru leži sva intriga pisanja. Umješnost komunikacije jezikom, vladanje stru-

kom i temama koje su pozornost autorice zaokupljale od 1975. do posljednjeg ru-kopisa iz 2011. koji je uključen u knjigu, donijele su na 250 stranica intenzivan prikaz života hrvat-ske glazbe, njezinih autora, skladatelj-skih praksi, feno-mena, problema, sjećanja, dijagnoza i na koncu, analiza uspona i padova. Njezino novo publi-cističko izdanje Ri-ječ između tonova, s podnaslovom Zapisi o hrvatskoj glazbi, objavili su potkraj 2011. nakladnik Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja.

Obraćajući se u Pregovoru izdanja, autorica govori o svojoj ge-neraciji »duhovno stasaloj šezdesetih godina« koja je osjetila što znači ugroženost nacionalnog identiteta i nastavlja: »S takvim smo se emocionalnim poticajem i gotovo prešutnim dogovorom okupili oko hrvatske glazbe i učinili je ne samo vlastitim profe-sionalnim izborom nego, rekla bih, i nekom vrstom sudbine u kojoj smo sudjelovali različito, ali komplementarno i s istinskim uvjerenjem o korisnosti onoga što radimo.« Sabrani tekstovi re-akcija su na vrijeme, na događaje i na ljude. Neki su s nama, nekih više nema. Neki od tekstova objavljeni su ranije, a neki nisu — očito nije slučajno da su čekali na tiskanje knjige. Za svaki tekst zna se vrijeme nastanka, oni koji su objavljeni dolaze iz zbornika za kulturu, zbornika sa znanstvenih skupova, časopisa za kultu-ru, stručnih časopisa ili iz kulturnih rubrika tjednika i dnevnih novina.

Teme u knjizi okupljene su u skupine: O glazbi i ljudima (teme: Boris Papandopulo, Ferdo Livadić, MBZ, hrvatska izvedbena praksa 20. stoljeća, pjesništvo i glazba, Adalbert Marković, Ivo Josipović, Petar Bergamo, Frano Parać, Anđelko Igrec), Susreti (u formi razgovora: Milko Kelemen, Stjepan Šulek, Slavko Zlatić, Bruno Bjelinski, Petar Bergamo, Stanko Horvat, Igor Kuljerić, Koraljka Kos), Zapisi iz kroničareve bilježnice — sjećanje na Danas (1989./’90.) (teme — pojedinačni opusi: Silvio Foretić, Ivan Zajc, opatijska Tribina YU glazbe, Jakov Gotovac, Boris Papandopu-lo, Ruben Radica, Davorin Kempf, Ivo Maček, Dubravko De-toni, Frano Parać, Petar Bergamo), Gledišta –Sjećanje na Vjesnik (2003./’04.) (kronike o hrvatskim i zagrebačkim glazbenim pri-likama, često usporednice između sada i nekada, mahom gorko–ogoljeni dio stvarnosti) i posljednji dio knjige, U spomen (posvete onima koji su otišli — Jakov Gotovac, Lovro Matačić, Vladimir Ruždjak, Zinka Kunc, Igor Kuljerić).

Raznolikošću sadržaja koji je organiziran u pet poglavlja, autorica dokumentira intenzitet hrvatskih glazbenih prilika zadnjih de-setljeća, donoseći niz zanimljivih portreta ljudi i situacija. Kako bismo osvijetlili mitski lik Stjepana Šuleka da s njime nema raz-govora na temu redakcije Stratikovih Simfonija? Upravni govor dosljedno je poštivan sa svim posebnostima govornikove jezič-ne osebujnosti, a osobito je provokativan njegov stav iz pozicije skladatelja–redaktora. Taj briljantni crtež parade Šulekove oštre i zajedljive misli koju pedesetak stranica kasnije mirno i na dru-gačiji način osvjetljava akademkinja Koraljka Kos kroz Šulekovu još čuveniju redakturu Sorkočevićevih Simfonija, jedan je neza-boravnih prizora iz knjige. Jednako kao i preostali razgovori koji zaokružuju tekstualnu cjelinu Susreti, a koji, stojeći u grozdu, do-nose sedam potpuno različitih tumačenja što je glazba. Skrećem pozornost na samo dva od njih — na intervju s Petrom Berga-mom (koja misaona elegancija!) i Brunom Bjelinskim (na pitanje: Kako to izgleda kad se čovjek nađe pred praznim notnim papi-rom...?, on odgovara: To ti je kao da moraš biti dragi Bog...!).

Izvrsno upućena i živo zainteresirana za ovaj prostor i njegove umjetničke izazove, osobna u izboru tekstova (»Otvorila sam ... vlastitu ladicu sjećanja...«), Erika Krpan iznosi teme koje se tiču cijele zajednice, bez obzira na to kako i na koji način je netko su-djelovao u glazbenom životu Hrvatske u posljednjih 36 godina, koliko ih je knjigom obuhvatila. Više je nego vrijedno upoznati se s izdanjem nad kojim kao da lebdi duh Vlade Gotovca, njezina prijatelja, također spomenuta u knjizi, koji kaže da vlastitu sre-dinu valja učini središtem svijeta. Autoričin dijalog s aktualnim vremenom kreće se upravo tom stazom — svijet o kome piše naše je objektivno središte i uporište. Tko je ponešto zaboravio, sada će se sjetiti, a tko manje poznaje vrijeme o kojemu se piše, spoznat će u kakvom dinamičnom glazbenom okružju živimo.

17BROJ 174, SVIBANJ 2012.

PANOPTICUm DETONICUm (13.): Uz 80 ROđENDAN SKLADATELJA I ORGULJAŠA ANđELKA KLOBUčARA

Orguljaš za sva vremena(Futuristička fantazmagorija kao rođendanski poklon dobrom starom prijatelju)

Piše: Dubravko Detoni

Na Veliki petak godine 2222. orgu-ljaš zagrebačke Katedrale A. K.

upravo je izvodio zadnji ton Bachove Toccate u d–molu, BWV 565, i psiho-loški se pripremao početi njoj pripadajuću Fugu, kad su orgulje iznenada presah-nule u zvuku i nastavile nijemo mahati krilima po zraku. Među iznenađenim je mnoštvom u crkvi nastao šokantni, bolni tajac, a među nogama su mu se razbježali i u najudaljenije kutove crkve posakriva-li svi, pa i oni najmanji, sad već bivši orguljski šumovi i jeke. A. je K. tada, u namjeri da nekako probudi zvuk, pote-gao 24 poluge, 17 klapni, 53 poklopca i 68 zlatnih dugmadi te bjesomučno gazio po blatnim i crvljivim stubama pedala, sve dok nije zauvijek istegao lijevo stopalo i iščašio desni kuk, no više nije uspio pro-izvesti nikakav orguljski zvuk. Najprije je ostao i dalje očajnički sjediti na klupi, duboko premišljajući što da sada učini, dok se odozdo nije počeo penjati sve opa-kiji huk nezadovoljne gomile. A onda je A. s isusovskom mukom — ta bijaše u njemu lijepa količina pošteno zarađenih kilograma! — ustao, nekako se, jedva jedvice, iskobeljao sa sjedišta, krajnjim naporom odšepao te se, prijateljski nam mahnuvši prije toga, uvukao u utrobu slavnih katedralskih orgulja u namjeri da na licu mjesta sâm otkrije i popravi netom nastali kvar. Čekalo se i čekalo, svašta brundalo i brujalo, no A. se otamo nije stoljećima vratio. Na Veliki petak godine 7777. orguljaš Katedrale u Reimsu, slavni J. G., upra-vo je izvodio zadnji ton Bachove Tocca-te u d–molu, BWV 565, i psihološki se pripremao početi njoj pripadajuću Fugu, kad su orgulje iznenada zanijemile, a Katedrala se, zajedno s mnogobrojnim ljudstvom u njoj, lagano zanjihala i prestala disati. Uzalud je J. G. poduzi-mao sve moguće mjere u nakani da oži-vi zvuk, a onda se u najdubljem očaja-nju smirio i obamro, čekajući da po njega dođe smrt, a ona je već odozdo i stizala u obliku prijetećeg mrmljanja gomile. No tada je iz orguljske utrobe, sav prekriven tisućljetnom paučinom i prašinom, pra-ćen nezgodnim štropotom, nadljudskim naporima izronio divovski orguljaš za-grebačke Katedrale A. K., doteturao do J. G.–a, otključao ga, s mukom se ugurao i sjeo u njega, dobro se zaključao i počeo magistralno svirati svima tako dragu, radosnu i poletnu temu Fuge, upravo ono mjesto na kojemu je ne svojom krivnjom zapeo prije 5555 godina.(P. S.) U tajnoj pismohrani Općega Svjetskog Središta za Neporecivu Vje-

rodostojnost Činjenicâ pronađeni su sljedeći, dotad nepoznati podaci koji bi mogli poslužiti kao temelj razumi-jevanja za postanak gornje umjetničke fantazmagorije:

zadnji dobri čovjekad 1) Na dan nepoznati mjeseca svib-nja godine 1968. stoljeća prohujalod-vadesetog orguljaš i skladatelj A. K., prema ovjerenim a do detalja identič-nim izjavama svih još živih svjedoka, zadnji dobri i čestiti čovjek na kugli zemaljskoj, pri punoj svijesti i odgo-vornosti vlastite savjesti, a na osnovi svoje osobne i neotklonive odluke, bio se uputio prema ulazu u Prvostolnicu hrvatskoga glavnog grada Zagreba, a sve u namjeri da sjedne za tamošnje orgulje i za potrebe tamošnje Radio–stanice izvede i (u suradnji s već na-zočnom a svim tehničkim sredstvima, uključujući i kola, oboružanom Te-renskom ekipom) snimi djelo Grafika I mladog i anonimnog hrvatskog skla-datelja D.D.–ja. Međutim, već nakon nekoliko prvih od A.K.–a proizvede-nih zvukova pokazalo se da akustika veličanstvenoga crkvenog prostora ne prihvaća takav divljački način tonskog izražavanja i da neopisivo pojačana jekom (koja je u svojoj beskonačno-sti počela izjedati i samu sebe) iz svih sila nastoji zamrljati i unerediti, one-razumiti, poniziti i osramotiti temelj-ne zamisli mladog i nepoznatog auto-ra. Kako su vrhunski tehničari odmah shvatili problem, počeli su tu jeku veću od svemirske puniti nekim novim pla-netima i sličnim kozmičkim predme-tima, no sve se pokazalo uzaludnim. Takvo je neopisivo hrvanje prostora i zvuka, a možda i vlastito nerazumi-jevanje proizvedenih urlika počelo pomalo iritirati i sam izvor tog istog zvučanja nazvan orguljama, pa su one nakon stanovita oklijevanja, trzanja i poskakivanja jednostavno odbile dalj-nju poslušnost, poput tvrdoglava se to-vara definitivno zaustavile i zašutjele. One su, narodskim riječima, pukle od bijesa. Velikom je orguljaškom maj-storu i ispravnom, samilosnom čo-vjeku, koji je i dalje pritiskao sve po-stojeće tipke i poluge, tek naknadno svanulo da su orgulje — ali ne i straš-na, nezaustavljiva crkvena jeka u po-zadini — presahnule i zanijemile. On ih je tada počeo najprije tihim glasom nagovarati i urazumljivati, a zatim je to pojačao i raznovrsnim podvrstama dodira, pipkanja, milovanja, potresa-

nja pa čak i udaranja ruka-ma i (pretežito) nogama. No bez ikakva rezultata. (Mla-di se skladatelj dotle, sjedeći dolje u crkvenim klupama, okamenio i pretvorio u je-dan od mnogobrojnih a pri-jeteći ga okružavajućih nije-mih svetačkih kipova.) Na vrhuncu se zabune i sveopće panike dobri orguljaški ma-estro odlučio za zadnju po-stojeću mogućnost: budući da veliku glazbenu životi-nju ne može uvjeriti izva-na, krenut će unutra u nju i pokušati je možda s te, in-timnije strane odgovoriti od trucanja i ponovno dovesti u red. U tu je svrhu navu-kao na sebe skijaško odijelo, nabio šubaru na glavu i skije na noge, temeljito se i obred-no izljubio sa svim nazočnim tehnič-kim osobljem, patetično mahnuo do-lje u dubini okamenjenom skladatelju i tronuto se uputio u nepoznate, mračne i šutljive predjele drveno–metalnoga monstruma.Okupalo se ljeto, sa stabla pala jesen, otopila se zima, i ponovno propupalo proljeće, a majstor se A. K. nije vraćao na ovaj svijet. Kad su ga već svi prisutni, sveudilj ga čekajući, zau-vijek otpisali i već prežalili, jednoga se ranog jutra začulo škripanje iz orgulja, nečiji nezgrapni koraci i starački ka-šalj. To se A. K. ispentrao iz orgulja, živ i zdrav, ali kakav! Sav u paučini, dimu i gareži, imao je bradu od Ku-movske slame i Mjesečevih mijena, lice Božjega najstarijeg brata, a govo-rio je svima nazočnima nepoznatim, prapradavnim biblijskim jezikom. Ba-chovski je kraljevskim pokretima sjeo za orgulje i one su, bujno procvavši, opet zasvirale pa je mladenačko (ne)djelo uspješno snimljeno i može ga se zauvijek čuti na zvukovnom nosaču pariškog Philipsa broj 6521 028.

Šarmantne viski–kapljicead 2) Na dan nepoznati mjeseca rujna godine 1968. stoljeća preminulodva-desetoga francuski se skladatelj i veli-ki orguljaš J. G., u potpunosti svjestan svih opasnosti, začkoljica, podvodnih grebena i ostalih nepoznanica, prem-da mentalno do krajnosti sazrela i od-govorna osoba, usudio upustiti u pu-stolovinu krajnje neizvjesnog ishoda i apsolutnog, nadljudskog rizika da na jednom od tada najvećih svjetskih fe-

stivala izvede djelo Grafika I mladoli-kog i blago rečeno osebujnog hrvat-skog skladatelja D. D.–ja. J. G. bijaše umjetnik isposnički izmučena i vječno zabrinuta lica, uvijek u brzom pokretu poput neugodno šuškava i neurotična vrtuljka koji brza u neuništivoj nadi da će mu jednoga dana konačno uspjeti preteći vrijeme, ali upravo zbog toga uvijek u raskoraku s neumoljivo stalo-ženom i u sebe sigurnom a banalnom svakodnevicom. Nakon petog viskija od paradajza izjavio je D. D.–ju da na jednom od najuglednijih festivala želi izvesti neko njegovo novo djelo za or-gulje. No kad je čuo da je mladi au-tor bio odgajan za pijanista, duboko je posumnjao u uspjeh, jer i najvećim skladateljima–pijanistima sva djela za orgulje zvuče kao da su pisana za po-kvareni svemirski glasovir. Zato neka mu D. D. radije grafički naznači što treba raditi i sve će biti amaha. D. D. mu je na salveti iscrtao sve što želi i J. G. se oduševio. Odmah je naručio veliku porciju najvažnijeg svjetskog festivala i na njemu odlučio praizvesti mladićev nenadmašni projekt. Izved-ba je u prepunoj zlatnoj dvorani tekla u savršenom redu, orguljski je zvuk u velikom zamahu postupno bujao, no na vrhuncu skladbe, u trenutku kao munjom pogođenom nadahnućem, J. G. se, nastojeći ne samo obim rukama nego i nogama dotaknuti samo nebo, nekako ispremiješao u samome sebi, pobrkao i među sobom zapetljao vla-stite dijelove, izgubio orijentaciju i onaj dragocjeni osjećaj što se nalazi gore a što dolje, te u takvom — a nešto i usli-

jed prijateljskog druženja s malo pre-velikim brojem šarmantnih viski–ka-pljica — svakako izvanrednom stanju kako je dug i širok ljosnuo, stropoštao se po orguljskom pedalu koji je zakri-čao, zatrubio i zameketao kao leglo grubo probuđenih i do bezumlja pre-stravljenih duhova, demona i vještica. Takvo što još glazba nije doživjela. A J. G.–ovo dalje meškoljenje i panično a uglavnom neuspjelo nastojanje da se iskobelja iz zagrljaja mahnita orgulj-skog kričanja samo je pojačavalo onaj grozoviti, svemirski urnebes koji je — praćen već histeričnim komešanjem i trzajima u fraku zakovitlana umjetni-kova tijela — poprimao u ušima i oči-ma zapanjenih ali još uvijek donekle pribranih promatrača, među kojima je sjedio i sasvim paralizirani i frapirani mladoliki provincijski autor, sve izra-zitije groteskno–komičan prizvuk. Uz pomoć pritrčalih asistenata, orgulja-ševo je tijelo — poput trupla ubijenog bika u koridskoj areni — s mukom, no na kraju ipak uspješno odvučeno s pozornice, a nakon mučnog trenut-ka šutnje i razmišljanja, dvoranom je odjeknuo pljesak, urlik i zvižduk sve-mirskih razmjera. Četica od nepozna-te bolesti pozelenjelih skladateljevih velikosvjetskih kolega, na čelu s danas najslavnijim u tome još uvijek istom svijetu, uspjela je unezvjerenom mla-doautoru samo šutke stisnuti ruku ili pogledom, a možda čak i glasom tiho izreći: Svaka čast, takva se štosa ne bi-smo nikad dosjetili! Treba te izbaciti, protjerati iz glazbe! Tako i bi.

PA

NO

PTIC

Um

DE

TO

NIC

Um

PODRUmSKI KLUPSKI PROSTOR HGz–A, 27. TRAVNJA 2012.

Predstavljanje novih izdanja akademika Rubena Radice

K lupski prostor Hrvatskog glazbenog zavoda tradicionalno je mjesto održavanja raznih

promocija, seminara i izlaganja, pa je tako u petak, 27. travnja 2012., u suradnji s Hrvatskim društvom glazbenih te-oretičara, naročito nje-govim članovima Evom Sedak i Tihomirom Petrovićem, održano predstavljanje dvaju no-vih izdanja Umjetničke akademije u Splitu, knji-ge Ritamska komponenta glazbe 20. stoljeća dr. sc. Davorke Radica i novo notno izdanje, Koncert za komorni orkestar, op. 1 našeg uvaženog

akademika i skladatelja Rubena Radice. Zagre-bačka promocija uslijedila je nakon splitske, a

djela je, uz njihove već spomenute autore, pred-stavio akademik, muzikolog dr. sc. Nikša Gligo.U informativnom i šarmantnom uvodnom govo-ru Nikša Gligo pohvalio je Ritamske komponente, naglasivši da je riječ o izuzetnom znanstvenom, ali i teorijsko–pedagoškom djelu koje je usmje-reno na istraživanje i analizu ritma u nekoliko konkretnih skladbi ključnih skladatelja proš-log stoljeća po načelu takozvanih case study. Na svoje studije osvrnula se i autorica, objasnivši da je ritamska komponenta transparentna za cje-lokupnu glazbu 20. stoljeća te da se doticanjem ritamskog nukleusa u pojedinim skladbama ot-kriva prava priroda glazbenog ritma što čitate-lju može pomoći u metodičkom usvajanju ritma i metra, primjerice na nastavi solfeggia. Riječ je, dakle, o knjizi koja je u svakom pogledu oboga-tila hrvatsku znanstveno–pedagošku i teorijsko–muzikološku literaturu.

Koncert za komorni orkestar Rubena Radice, nastao 1956. godine, jedna je od njegovih najra-nijih skladbi od koje, kako sam kaže, nikada nije u potpunosti odustao. Praizvedena je iste godine upravo u Hrvatskom glazbenom zavodu, a sada, više od pola stoljeća kasnije, doživjela je i notno izdanje te nosi oznaku opusa 1. Maestro Radi-ca publici je živo opisao nastanak djela i njegove osnovne elemente, istaknuvši intervalsku ćeliju kao nit vodilju, a značajan udio partiture čini i melodijska harmonija, što upućuje na skladate-ljevo sintetiziranje ekspresionističkih i impresio-nističkih glazbenih značajki, uz povremene ato-nalitetne i modalne epizode. Intimni ambijent klupskog prostora Hrvatskog glazbenog zavoda, zajedno s troje vrhunskih glazbenih intelektua-laca, osigurao je nadasve ugodno i poučno dru-ženje tog petka navečer i izmamili zadovoljstvo i osmijeh na licima publike. (Tomislav Fašaić)

KN

JIG

E

Akademik Nikša Gligo, Davorka Radica i akademik Ruben Radica u podrumu HGZ–a

TOM

ISLA

V FA

ŠAIć

Anđelko Klobučar

18 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

CD

Iz

LO

G

CD

Iz

LO

G CD izlog Trpimira Matasovića

HRVATSKI SUVREmENI SKLADATELJI

DAVORIN KEMPF: PIANO MUSIC I CHAMBER MUSIC(Cantus)

Ako bi u ovom reprezentativnom supstratu Kempfova skladateljstva trebalo pronaći

neku provodnu nit, onda je to autorova trajna preokupacija nastajanjem zvuka i nastankom zvukovlja, gotovo redovito u spoju s trajnim dijalogom sa žarištima, ali i ishodištima za-padne umjetničke glazbe.Već i izbor skladbi na novom, dvostrukom au-torskom albumu Davorina Kempfa upućuje na dva žarišta njegova opusa — glasovirska i ko-morna djela. Potonja je skupina, doduše, ma-nje »kompaktna« od prve — u nju su, naime, uvrštene ne samo skladbe koje su komorne u tradicionalnom poimanju tog pojma, nego i zborska te elektroakustička djela (sa ili bez »živih« glazbala). Dakle, pojam je komorne glazbe ovdje shvaćen doslovno, kao ona glazba koju je moguće izvesti i/ili reproducirati u ma-njem prostoru. Ovakav izbor pritom nipošto ne treba shvatiti kao zanemarivanje Kempfova orkestralnog opusa — prije bi se moglo reći da odabrana djela predstavljaju svojevrstan repre-zentativan supstrat Kempfova skladateljskoga svijeta.

Glazbeni arhetipoviAko bi trebalo u supstratu pronaći neku pro-vodnu nit, onda je to skladateljeva trajna pre-okupacija nastajanjem zvuka i nastankom zvukovlja, gotovo redovito u spoju s trajnim dijalogom sa žarištima, ali i ishodištima za-padne umjetničke glazbe. Ta je preokupacija u svom »čistom« obliku možda najrazvidnija u elektroakustičkoj skladbi Pyramids iz 1984. čije je polazište zvuk koji je prepoznatljivi aku-stički znak zapadne umjetničke tradicije tije-kom posljednjih pola milenija — durski kvin-takord. Na nešto drukčiji način postankom je zvukovlja zaokupljena još jedna, za Kempfov opus paradigmatska skladba — četiri godine mlađi glasovirski Zvukolik. Korištenje glazbe-nih arhetipova, naznačeno u Pyramids, obilje-žava i niz drugih njegovih skladbi, bez obzira jesu li ti arhetipovi folklorni (kao u Reminis-cencijama za puhački trio iz 1982.) ili gregori-janski (Muzika za klavir i elektroniku iz 1978., elektroakustička skladba Fiat lux iz 1984.).No, Kempfa ne zanimaju samo ishodišta, nego i žarišta zapadne glazbe. Mnoge su njegove skladbe tako i izričito naznačene kao posvete pojedinim autorima — primjerice glasovirske skladbe Melodija (Hommage à Bartók) iz 1982. i Hommage à Skrjabin iz 2003. godine. A među, za Kempfa bitnim žarištima zapadne tradicije osobito mjesto pripada opusu Johanna Seba-stiana Bacha koji — ne samo u kronološkom smislu — predstavlja os simetrije koja se našla na polovici puta od prvih proplamsaja europ-ske umjetničke polifonije do našega vremena. Na Bacha se pritom osobito referiraju Contra-punctus primus za gudački kvartet iz 1956. te glasovirski Preludij i fuga — fantazija (Hom-mage à Bach) iz 2000. godine.

Nadovezivanje na učiteljaA kao što je i Bach svoj glazbeni svijet uteme-ljio na trajnom osluškivanju i dijalogu s proš-lošću i svojom sadašnjošću, isto čini i Davorin Kempf. Njegova sinteza elemenata različitih glazbenih prošlosti najupečatljivija je u dvama djelima na dvostrukom autorskom albumu — već spomenutom Fiat lux te u zborskoj sklad-

bi Pater noster (1992.). U potonjoj se skladbi na prepoznatljivo Kempfov način u skladnom je-dinstvu stapaju odzvoni tek naizgled raznovr-snih i disparatnih glazbi, u rasponu od grego-rijanskog korala i notrdamske polifonije, pa sve do skladateljskih tehnika dvadesetoga stoljeća. U tom smislu, Davorin Kempf kao da se na-dovezuje na svog učitelja Stjepana Šuleka — no, dok se Šulek pozivao primarno na »željezni repertoar« glazbe osamnaestog i devetnaesto-ga stoljeća, Kempfovi su interesi daleko širi. I možda upravo zbog svoje zagledanosti (i) u da-lju prošlost glazbe, Kempf kao da (za razliku od Šuleka) nastoji naslutiti i njenu budućnost.

CD izlog Dine Puhovski

HRVATSKI SUVREmENI SKLADATELJI

ZLATKO TANODI: ELECTRONICA(Cantus)

A lbumom Zlatko Tanodi: Electronica izda-vačka kuća Cantus nastavila je niz autor-

skih nosača zvuka kojima se predstavljaju opu-si hrvatskih skladatelja. U popratnom tekstu, urednik Nikša Gligo pojasnio je da je šaroli-kost Tanodijeva opusa razlog što je odabir pao »samo« na elektroniku, nazivajući je njegovom »osobnom elektronikom« koja »svejedno bitno ne odudara od njegovoga shvaćanja glazbeno-sti općenito.«Elektronika u skladbama najčešće se zasniva na Kymi — programu, odnosno vizualnom programskom jeziku za dizajn zvuka te har-dverskom akceleratoru Capybara–320.Requiem za sopran i Kymu na Muzičkom bie-nnalu Zagreb 2007. praizvela je Lidija Horvat Dunjko koja je izvodi i ovdje. Lišena tadašnjih scenskih elemenata, skladba uspješno polaže test »samo slušnoga« djela. Stvara se dojam da sopranistica ima dijalog sa samom sobom, po-nekad kao da je umnogostručena, ali kao da čujemo i druge glasove koji izlaze iz elektroni-ke u izmjeni grandioznog i intimnoga; arhaič-noga i suvremenog zvuka. Ženski glas pritom kontrolira glazbene parametre ostvarene elek-troničkim uređajem, a prije »pravog« početka u djelo uvodi rubno kaotični, reminiscirajući kolaž citata. I u ranijoj skladbi za sopran i Kymu, Anima–Animus, glas Lidije Horvat Dunjko većim di-jelom kontrolira Kymu i Capybaru, odnosno uređaj pokreće različite elektronički gene-rirane procese ovisno o visini ili jačini glasa. Korištene su razne tehnike poput spektral-ne analize, aditivne i granularne sinteze, kao i klasične, algoritmičke i simetrijske metode skladanja: sve ovo možemo doznati iz sklada-teljevih komentara. Gligo ističe vrijednost Ta-nodijeve spremnosti da komentira i uputama za slušanje poprati vlastitu glazbu, o kojoj se »ništa bolje i preciznije ne da napisati« — pravi izvor glavobolje za recenzenta! Ipak, uz vrijedne komentare koji, između osta-log, objašnjavaju tehničku stranu djela, nameće se pitanje koliko toga moramo znati da bismo mogli slušati suvremenu elektroniku, treba-mo li moći prepoznati (barem neke) postup-ke ili načine transformacije zvuka ili glazbeno autorsko djelo ipak ostaje namijenjeno slušnoj percepciji, a ove su informacije nadogradnja.U skladbi mo–RE, Gudački kvartet Rucner, osim što svira, »uz« Kymu, izgovara slogove iz naslova, što skladatelj rabi kao materijal za elektroničke transformacije, to jest sviračima omogućuje da sami sebi stvore zvukovne su-igrače. Uz skladatelja Tanodija na albumu je zastupljen i profesor Tanodi koji je Igru 16 si-nusa napisao kako bi pokazao studentima »što

se može stvoriti sa samo šesnaest sinusoidnih tonova.« »Čista« računalna skladba je i Bionic Soundscape rađena uz pomoć grafičkoga glaz-benog alata HighC i drugih programa, a bo-gat zvukovni rezultat priziva filmske atmosfe-re, didžiriduovsko glasanje, lomljenje stakla… Folklornu pak osnovu ima glazba ambijental-nog te žabama i muhama posutog djela Dra-va u kojoj sada saksofonist (Željko Kovačević) svojom izvedbom kontrolira Kymu. Basovski klarinet Ratka Vojteka u skladbi Air, izvođenoj uz nosač zvuka, katkad čak zvuči kao glas ili kao da nije akustički instrument; elektronički je dio nastao transformacijama instrumental-nog zvuka, a i skladateljev komentar ukazuje na namjeru poigravanja interakcijom snimke i solista. U doba kada poslovični »svaki klinac« kre-će stvarati glazbu za računalom, ovim se al-bumom pokazuje da za to treba imati znanje i vještinu te uz elektroničko umijeće imati i umjetnički koncept kako bi glazba bila zani-mljiva. Uostalom, zaključuje Gligo, Tanodi-jev je »opus jedinstven u hrvatskoj glazbi, jer se nove, elektroničke tehnologije nesmiljeno podvrgavaju skladateljevim autorskim zami-slim umjesto da njima à la mode upravljaju.« Rezultat je bogat eklektični album jasne pro-vodne — elektroničke — niti koji se često slu-šateljem poigrava, izazivajući ga da otkrije gdje prestaje živi zvuk, a počinje elektronika ili da zaključi kako to i nije ono najvažnije.

CD izlog Davora Hrvoja

JAzz ORKESTAR HRT–A

U SREDI NAŠEG SELA(Aquarius Records)

Posezanje za motivima hrvatske narodne glazbe u stvaralaštvu jazz glazbenika nije

ništa novo. Važno je na koji se način osvježe svima znane pjesme, mogu li im umjetni-ci skrojiti novu nošnju koja će biti u skladu s današnjim glazbenim trenutkom, a da se ne izgubi duh i izvorna vrijednost djela. Posebice je zahtjevno na takav način pristupati glazbi za jazz orkestar. Sjajan su primjer aranžmani Silvija Glojnarića za Jazz orkestar HRT–a (ta-dašnji Big band HRT–a) i ansambl Lado. Po-taknut tim uspjehom Orkestar Hrvatske radi-otelevizije snimio je novi album s podnaslovom Hrvatski tradicijski napjevi u obradama za jazz orkestar. Za ovu prigodu aranžmane su napisali razni autori koji su već pisali za Orkestar: Luka Žužić, Silvije Glojnarić, Joe Kaplowitz, An-dreas Marinello i Zoran Ščekić. Svaki od njih donio je vlastito viđenje tog zanimljivog amal-gama. Big Band HRT–a pod ravnanjem Saše Nestorovića s razumijevanjem je — u maniri jazza, ali poštujući izvornik — prenio njihove zamisli, a njegovi su članovi inventivnim soli-ma ukrasili ovu posebnu »nošnju«.Upravo su improvizatori oni koji unose pose-ban duh u izvedbe, koji svojim »skladanjem« u trenutku izvedbe skladbu čine jedinstve-nom i neponovljivom. Na snimanju albuma, aranžmani i dirigent Saša Nestorović uspjeli su nadahnuti glazbenike na fino »tkanje«, još jednom pokazavši da Jazz orkestar HRT–a vrvi sjajnim umjetnicima u svim sekcijama. U ovom etno kontekstu kao solisti odlično su se snašli klarinetist i saksofonist Željko Kovače-vić, saksofonisti Arsen Ereš, Saša Nestorović i Mario Bočić, trubači Davor Križić i Bran-ko Sterpin, trombonisti Miron Hauser i Ma-rio Ferketin, gitarist Elvis Penava, klavirist Joe Kaplowitz, kontrabasist Saša Borovec i bub-njar Marko Lazarić.

IGOR GERŽINA

METROPOLIS(Status Production)

Koncertna promocija albuma Metropolis saksofonista i skladatelja Igora Geržine,

održana 25. travnja 2012. u zagrebačkom Vip Clubu, pokazala je da smooth jazz ima svoju publiku, iako se u nas rijetko svira, a još rjeđe snima. Geržina, dugogodišnji član sekcije saksofonista, a danas producent Jazz orkestra HRT–a, ostao je dosljedan stilu koji njeguje godinama. Za snimanje novog CD–a okupio je ugledne glazbenike: klavi-jaturiste Maaseja Kovačevića i Gorana Ko-vačića, gitarista Davora Doležala, bas gita-rista Zvonimira Bučevića Bucha, bubnjara Marka Lazarića i udaraljkaša Borisa Popova. Kao gosti u nekim se izvedbama pridružuju klavijaturisti Ivan Popeskić i Joe Kaplowitz, gitarist Elvis Penava, basist Henry Radano-vić i bubnjar Sergio Bellotti. Uz njih Geržina nastavlja u istom stilu u kojemu je snimio i prethodni CD, Sax Album, iz 2006. godine. Snimio je izvedbe jedanaest vlastitih skladbi koje se odlikuju lijepim, pijevnim temama, ritmom koji ljulja, opuštenim ugođajem i za-nimljivim solima. Posebice su dojmljive im-provizacije Igora Geržine čiji saksofon pjeva, ali ponekad i reži, umiljava se i svađa, nježan je i agresivan...Poput mnogih djela hrvatskih jazz glazbe-nika i ovaj je album odmah po objavljivanju dobio pohvalne kritike u inozemstvu (»One of the best smooth jazz albums that you will buy in 2012!« — Norman Lynch, Jazzmine Radio /UK/ & WINR Jazz radio /US/...), a mnoge su skladbe učestalo emitirane na ra-dio postajama diljem svijeta, posebice onima koje su specijalizirane za smooth jazz. Doi-sta, Geržina se u izvedbama vlastitih sklad-bi doima kompetentnim, superiornim glaz-benikom koji je uvjeren u ispravnost svojega glazbenog puta, a jedini vodič u toj pustolo-vini njegovo je srce. Zar bi inače svirao stil koji su mnogi već otpisali ili ga pak omalo-važavaju kao komercijalan i manje vrijedan? Geržina još jednom dokazuje da nije važno što se svira nego kako, da treba slijediti vlasti-ta umjetnička uvjerenja i prepustiti se unutar-njim impulsima. Nadamo se da će njegov au-torski, producentski i svirački potencijal biti prepoznat i u njegovoj sredini.

19BROJ 174, SVIBANJ 2012. C

D Iz

LO

G

CD

Iz

LO

G CD izlog Bojana Mušćeta

THE BAmBI mOLESTERS

A NIGHT IN ZAGREB(Dancing Bear)

Parafraziramo li izlizanu frazu o slici i tisuću riječi, možemo zaključiti da u slučaju Bambi

Molestersa twang govori više od milijun riječi. Svjetski prvaci surf rocka promovirajući vrsni album As The Dark Wave Swells nastupili su u zagrebačkom Teatru &td i ondje snimili upe-čatljiv nastup, u audio i video formatu, tako da ovaj live album stiže upakiran kao dvostruki CD i DVD, što sve više postaje standardom kad su live albumi posrijedi. Škrti instrumentarij Bambi Molestersa ovoga puta pojačan je klavijaturama Luke Benčića iz My Buddy Moosea, vokalom Chrisa Eckmana iz Walkaboutsa, ujedno i pro-ducenta albuma te puhačke sekcije koja vrsno oplemenjuje pojedine skladbe. Eckman se bandu pridružio u izvođenju dvije pjesme — Long Sha-dows i Night of Forgotten Films, obje iz repertoara spin–offa Bambi Molestera, grupe The Stran-ge koju čine upravo članovi sisačke četvorke uz Chrisa Eckmana. I koliko god bili superiorni u izvođenju rudimentarno ogoljele surf–glazbe, ovim live albumom (ne pretjerano različitim od studijskih ostvarenja) pokazuju kako se snažno njihov zvuk može nadgraditi korištenjem do-datnih instrumenata, na primjer klavijatura u La Bruti ili puhačkih instrumenata u Mindbenderu. Stoga, ovaj album predstavlja svojevrsnu best of ponudu Bambi Molestersa, bjelodani dokaz zbog čega predstavljaju postavljače standarda u ovdaš-njoj suvremenoj glazbi. Jedina je mana ovog al-buma što nema mana, posrijedi je školski primjer živopisnoga, nadahnutoga i izvrsno realiziranog ostvarenja.

DJEčACI

ISTINA(Croatia Records)

Za razliku od pretencioznog prvijenca, Dječaci su na drugom albumu odlučili

radije koristiti tekovine splitskih pop–idioma negoli američkih rap–idiota, pa su prostor dje-lovanja našli negdje između TBF–a i Kuzme & Shake Zulu. Kako su TBF definitivno za-cementirali splitski rap–izričaj (pa se i hit Leut Magnetica Evo me doma redovito pripisuje TBF–u), očito je kako je nužno morao utjecati na Dječake, a isto tako spoj rapa i dalmatin-skog narječja neminovno zaziva TBF kao prvu asocijaciju. Stoga Dječaci u onim pjesmama gdje odustaju od infantilne rapperske ljutine i gdje slažu stihove s ironičnim odmakom i uz unos zamjetne doze humora (tu se približavaju danas benignim i irelevantnim Kuzmi i Shaki Zulu) dobivaju na uvjerljivosti. Nije stoga čudo što je pjesma Lovrinac postao jedan od istin-skih ovogodišnjih hitova, a ni Dalmacija tu ne zaostaje. No, album je kakofonija pristupa, Dječaci još nemaju točno određen stil, s poje-dinim pjesmama pokazuju da imaju potencijal koji bi mogao eskalirati (na primjer, odlična pjesma Med), no zasad još uvijek predstavljaju pripravnike na putu između želja i mogućno-sti, odnosno između zamisli i ostvarenja.

L’KOK

MISLI PROTIV RIJEČI(Stajnerrecords)

Šibenski kvartet L’Kok realizirao je prvijenac za splitsku nakladničku kuću Stajenerrecords,

pa svakako valja pohvaliti ovaj kanal za predstav-ljanje dalmatinskih posada koje nisu ogrezle u stine i masline s jedne ili u rapperske jadikovke, s druge strane. L’Kok svoje glazbene zamisli te-melji na stamenoj ritam sekciji na koju se nado-vezuju zvukovi rezane funk gitare. Funk metal, ali u ponešto jednostavnijoj varijanti bez izrazitijih pomaka izvan klišeja. Band predvodi Ante Prgin, bivši član Fali V., pa ne čudi usmjerenost prema ritmičnijim podlogama na koje se mogu nadove-zati funk improvizacije. Nažalost, sve zvuči po-put mješavine dalmatinskoga pop–metala pred-stavnici kojega su bili Osmi putnik ili Big Blue i funk inspiracije u praksi Kineskog zida i, naravno, banda Fali V. Ovakav koktel zasigurno nije dovo-ljan da L’Kok izbaci dalje od lokalnih dometa, no album djeluje kompaktno i promišljeno, ne kao nakupina različitih ideja koje su morale biti otjelo-tvorene na prvijencu. Kad se tome doda korektna produkcija, pa i zanimljiv ovitak (u stilu samizdata nacrtanog olovkom), onda početni napori banda ipak mogu rezultirati i pažnjom šireg auditorija. Dakako, pod uvjetom da dobace do drugoga al-buma s autohtonijim idejama.

KARLO mETIKOŠ / mATT COLLINS

PRIČA(Croatia Records)

Neobično koncipiran box–set kome se odaje počast rock–začinjavcu na ovim

prostorima — Karlu Metikošu alias Mattu Collinsu — sastoji se od dvostruke kompilacije iz Ultimate serije te dvije knjižice: autobiogra-fiji, odnosno memoarskoj zbirci Za dva kovčega slave koja je izvorno serijalizirana 1971. u Pla-vom vjesniku i knjiga notnih zapisa njegovih pjesama. Posrijedi je izdanje realizirano u po-vodu 20. godišnjice njegove smrti i predstavlja vrsno odrađeni podsjetnik na autorsku i izvo-đačku veličinu Matta Collinsa koji je popular-nost najprije stekao na inozemnim tržištima, a tek onda na domicilnom. Collins je prvi ov-dašnji rock superstar i sigurno je kako je posta-vio parametre ne samo u glazbenom kontekstu nego i u celebrity sustavu. Koja je njegova važ-nost, ponajbolje opisuje bilješka Siniše Škarice ubačena u Ultimate kompilaciju kao jedna od rijetkih, ako ne i jedina knjižica u tom serijalu. Pjesme na engleskom, francuskom, talijan-skom i hrvatskom jeziku, vokalna superiornost te precizno kreirani postulati rock’n’rolla kako u obradama, tako i u originalnim pjesmama, sigurno su Karla Metikoša katapultirali u zvjezdanu orbitu, no upravo je njegovo glaz-beno nasljeđe ona podloga na temelju koje se kasnije razvijala popularna glazba na ovim meridijanima. CD sa snimkama ima prije sve-ga dokumentarističku vrijednost jer kvaliteta snimaka varira od pjesme do pjesme, no posri-jedi su evergreeni kojima se uvijek valja vraćati i na koje je uvijek nužno podsjećati.

ATmOSPHERIC

PRIČAJ MI(Croatia Records)

R iječki duet Atmospheric objelodanio je već treći album, promijenio tri pjevačice,

a lider banda, Lado Bartoniček, autor, multin-strumentalist i pjevač, paralelno djeluje u ba-rem tri projekta, band je imao tri hvale vrijedne obrade, no ipak nisu uspjeli pogoditi tricu koja bi ih gurnula pod snažnija svjetla reflektora. Zagrebali su po površini s obradom Arsenova evergreena Ono sve što znaš o meni, ali gotovo istodobno TBF je sa sampleom iste pjesme realizirao megahit Nostalgična. Dakako, ovdje nije riječ o konkurenciji, ali sigurno je kako bi ova obrada gurnula band na radijske top–lje-stvice. Obrada Ne daj se Ines s drugog albuma, također nije urodila plodom, a za recentni album spremljene su Uspomena iz repertoara Darka Rundeka i stari hit Gustafa Nina. Sve to upakirano je u ono što se nekoć zvalo new age, a danas lounge. Da Atmospheric djeluje u Zagrebu, sigurno bi bili miljenici radijskih postaja koje repertoar neprestano obnavljaju uradcima Detoura, Yammata i sličnih izvođa-ča, ovako i dalje ostaju lokalna atrakcija koja bolji dio svoga repertoara ipak ima u posuđe-nim pjesmama, dok autorski zahvati još uvijek nemaju kritičnu masu za podizanje atmosfere.

VIKTORIJA NOVOSEL

KROZ ŠUMU (menart)

Prvijenac Viktorije Novosel izdvaja se od ostatka aktualne produkcije po barem dvije

činjenice. Viktorija Novosel pobjednica je Su-pertalenta Nove TV i pokazatelj da u Prvim pljeskovima za 21. stoljeće ipak ima vrsnih ta-lenata koji se mogu bezbolno upiti u estradno tkivo. Osim Natali Dizdar i, donekle, Bojana Jambrošića, ostali su tek zahvaljujući visokoj ra-zini popularnosti u određenom trenutku imali izgleda da naprave nešto više, no nakon jednog albuma sve je ostalo u zapećku. Viktorija No-vosel je realizirala album obrada popularnih napjeva bolje prošlosti (Gdje Dunav ljubi nebo Josipe Lisac, Astronaut Urbana & 4…), ali i ne-koliko sevdalinski kao što su Žute dunje ili Kafu mi draga ispeci. U tako zamišljenom miš–mašu nadodane su naslovna autorska pjesma, duet s Darkom Rundekom u pjesmi Budi i — pot-puno senzacionalno — obrada pjesme skupine Pink Martini U plavu zoru koju je ova američ-ka skupina izvorno izvela na hrvatskom jeziku. Sve to zajedno ima čvrstu podlogu u izražajno-me vokalu Viktorije Novosel, ali i ogoljelom in-strumentariju koji prilično funkcionalno djeluje u zvučnoj slici koju je postavio znani producent Edi Cukerić. Usporedba s Joss Stone koja se nakon uspjeha na nekom talent showu svojom stamenom interpretacijom uspjela nametnu-ti publici i diskografskoj industriji nameće se sama po sebi. No, Viktorija Novosel na nastu-pnom albumu u ovdašnjim okvirima postiže možda još i više: Kroz šumu je već sad jedan od najizglednijih kandidata za album godine.

SVADBAS

JOŠ IIIIIIII(menart)

Kako su krenuli, Svadbasi će trajati barem 40 godina, funkcionirajući poput grupe

Boa: dva–tri puta u desetljeću će se okupiti, snimiti vrlo dobar album, malo ga koncertno promovirati i onda nestati do nove prigode. Tako se pojavio i album Još iiiiiiii koji doka-zuje sve naglašeniju glasovnu kompetenciju Ljubice Gurdulić, kreativnu produkciju Pa-vla Miholjevića i Jure Ferine te nesumnjivu sviračku kompetentnost banda. Sve to, za-pravo, nadograđuje pjesme koje uglavnom djeluju kao stilske vježbe. I tu su Svadbasi zaista majstori: složili su album u kome će tek pokoja pjesma zaintrigirati (na primjer, iznimno poletna Tvoja), dok ostatak materi-jala zapravo zvuči kao soundtrack za kakvu kazališnu predstavu ili film. Pjesme s albuma kao da su skice koje je prekaljena ekipa glaz-benika dovela gotovo do savršenstva. Dodu-še, na taj način stvara mnoštvo njima sličnih izvođača iz indie okružja, no Svadbasi su na ranijim ostvarenjima ipak postavili nešto više autorske kriterije. Tako album Još iiiiiii ocr-tava sliku banda čija je kvaliteta neupitna, no potencijal ni nakon šest albuma nije dokraja iskorišten.

LUFT

LUFT(Aquarius Records)

P rvijenac Lufta otkriva kako je posrijedi energični trojac koji se napaja na izvori-

štima novog vala, uz dodatak pršteće svirke i odgovarajuće produkcije. Uz aktivnu pri-mjenu višeglasja, Luft kreira istodobno čvrst, ali topao zvuk naglašene melodioznosti. Pritom ne bi škodilo poliranje stihova, rad na aranžmanima, a i glavni vokal bi mogao malo krenuti na napredne tečajeve pjevanja. No, unatoč svim neskrivenim nedostacima, Luft ima dobro glazbeno punjenje svoje in-strumentalističke mašinerije i koncertnim kaljenjem zacijelo može izbrusiti izričaj. U ovoj kategoriji, Kinoklub realizirao je mno-go uvjerljiviji album, ali pop–rock Lufta ima potencijal koji se može snažnije razviti. Uo-stalom, teen preokupacije i nabijeni glazbeni izričaj Kinoklub i Luft odvajaju od rock–ban-dova punih pretencioznog drvljenja u nadi da budu čim bliže svojim trenutačnim indie idolima. U ovom slučaju možemo čuti samo nabrijani sound mladih junoša koji poluble-savim tekstovima nastoje izbaciti juvenilnu frustraciju iz sebe. U tome Luft sasvim us-pijeva, a albumom prvijencem predbilježuju se na karti izvođača od kojih se u dogledno vrijeme može očekivati da podignu kvalita-tivni presjek recentne rock–scene.

20 BROJ 174, SVIBANJ 2012.

G

KONCERTNADVORANAVATROSLAVALISINSKO

12 | 13

zAVRŠETAK KONCERTNE SEzONE CANTUS ANSAmBLA 2011.–2012.

Posvećenje putovanjaPiše: Dina Puhovski

Završni, peti, koncert sezone Cantus An-sambla u Maloj dvorani Vatroslava Li-

sinskog, naslovljen Posvećenje proljeća i održan 14. svibnja, prisilno je bio smješten u kasniji termin od uobičajenoga, od 21:30, kako ne bi koincidirao s dodjelom Nagrada Porin u ka-tegoriji klasike i jazza u Velikoj dvorani. Pre-

mještanje iz udarnoga u noćni termin — koje mnogi smatraju opravdanim, iako Cantus An-sambl već godinama dokazuje da suvremena glazba dobro »sjeda« taman nakon Dnevnika

— svakako nije štetilo ni kvaliteti koncerta, a niti brojnosti publike. Većinu programa, vješto izvedena pod ravna-njem Ivana Josipa Skendera, činilo je eduka-tivno putovanje djelima klasika glazbe 20. sto-ljeća: Papandopula, Milhauda, Stravinskog i Hindemitha. Cantus je u goste pozvao i vr-

hunske solistice: mezzosopranisticu Dubravku Šeparović Mušović i violončelisticu Moniku Leskovar. Prvakinja Zagrebačke opere sjaj-no je i snažno izvela sažeti i narodnom poezi-jom inspirirani ciklus pjesama Pribautki Igora

Stravinskog koji prilično podsjeća na njegovu Svadbu. Naša najbolja violončelistica s među-narodnom karijerom izvrsno je odsvirala dio-nicu obligatnog violončela u Hindemithovoj Trećoj komornoj glazbi (svojevrsnom koncer-tu za violončelo), izmjenjujući se s ansamblom koji je zapravo sačinjen od deset solista, na-ročito lijepo u dvopjevu s violinistom Ivanom Novincom.

Nepoznanice u naslovuU završnoj skladbi, ...un viaggio verso le luci di Amaraath, la stella del ritorno..., Berislava Šipu-ša, utemeljitelja ansambla, Cantusu se pridru-žio Kvartet Klang koji čine pijanistice Vlatka Peko i Ana Lucić te udaraljkašice Anita Pri-morac i Kaja Farszky i koji je u nepune tri godi-ne postojanja osvojio hrvatsku glazbenu scenu. Kada su 2010. pobijedile na Međunarodnom natjecanju mladih umjetnika Ferdo Livadić, za njih su Samoborske glazbene jeseni naruči-le novu skladbu Berislava Šipuša. Ako je Can-tusova publika već mislila da poznaje razno-liko zvukovlje suvremene glazbe, ta im ga je skladba proširila, od laganog poigravanja uda-raljkaškim osobinama klavira, kao i klasičnih udaraljka, do prodornih crescenda i ispunjava-nja svake čestice dvorane zvukom. Skladatelj je namjerno ostavio neke nepoznanice u naslovu, no daje se naslutiti da se i ovdje — kao i vjero-jatno u svakoj njegovoj skladbi — provlači ideja da je »svako putovanje ujedno i povratak«. Na kraju mu je ansambl čestitao rođendan prigod-nom suvremenom izvedbom pjesme Happy Bir-thday, u verziji koju Cantusova publika odavno više ne smatra »raštimanom«.

CA

NTU

S A

NSA

mB

L

CA

NTU

S A

NSA

mB

L TREĆI KONCERT U CIKLUSU CANTUS ANSAmBLA 19. OŽUJKA 2012. U mDVL

Program po načelu simetrijePiše: Jana Haluza

T reći je koncert Cantus An-sambla u Maloj dvorani

Vatroslava Lisinskoga donio za-htjevni instrumentalni program u ravnoteži hrvatskih i inoze-mnih snaga. Ujedno je polovi-com svoje sezone naš središnji ansambl za suvremenu glazbu odrazio njegov novi ustroj ot-kako je Berislav Šipuš, osnivač i voditelj, dirigent i skladatelj preuzeo novu dužnost zamje-nika ministrice kulture. Uslijed novih zaduženja i sukoba inte-resa smanjio je umjetničko–di-rigentski angažman i dio aktiv-nosti oko ansambla dao u ruke njegovih članova. Na programu, tematski naslovljenom solo–tu-tti, izmjenjivale su se solističke točke, dueti s kvintetom i soli-stičkim koncertom uz komorni orkestar u središnjici točke si-metrične osi. U punoj gradaciji zvukovlja, energije i ekspresije kakvu i u formalnom i u izražaj-nom pogledu gradi nova skladba Sanje Stojanović iMpURE. Ri-ječ je o novom djelu naručenom posebno za ovu sezonu Cantus Ansambla, svojevrsnom koncer-tu za klarinet i prateći orkestar u čijem je prvom planu trepera-vo pulsiranje Cantusova člana Danijela Martinovića na solo instrumentu uz nagomilane, pomalo agresivne skupne geste cijelog ansambla u dijalogu svo-jevrsnog dijaboličnog concerta grossa. Oko tog zvučno domi-nantnog ostvarenja u zrcalnoj si-metriji kojim je ravnao Davorin Brozić, dugogodišnji saksofonist ansambla, ogledali su se komor-niji primjerci svjetske i hrvatske suvremene glazbe: koncertan-tno izveden Puhački kvintet Južnokoreanca Isanga Yuna te poetični dueti Nijemca Voklera Davida Kirchnera za rog i klavir te Ruskinje Sofie Gubaiduline za kontrabas i klavir gdje su, uz pijanisticu Srebrenku Poljak, tonsko bogatstvo svojih glazba-la otkrili kornist Bank Harkay i kontrabasist Nikša Bobetko. No, najdojmljiviji dijelovi koncerta bili su uvod i koda, dva djela za jedan instrument solo: uvjerljiv solistički nastup izvrsnog čelista Jasena Chelfija u neoklasičnoj dvostavačnoj Sonati Mađara Györgyja Ligetija te svojevr-sni posljednji pozdrav nedavno naglo preminulom akademiku Marku Ruždjaku u završnici, uz prvu ponovljenu izvedbu njego-va Pjeva hodočasnika za flautu, odnosno piccolo solo, istodobno mističnog i zvrckavog, i jednog jedinog (nezamjenjivog) Danija Bošnjaka koji je na kraju, prima-jući pljesak oduševljene publike, njezinu pozornost usmjeravao na skladateljevo ime na partituri. Četvrti je koncert u ciklusu Cantus Ansambl & Lisinski smješten u »rupu« HNK Zagreb uz tri izvedbe baleta Air Kreši-mira Seletkovića, praizvedena na prošlom Muzičkom biennalu Zagreb 2011. (Cantus on Air — 31. ožujka te 2. i 4. travnja).

Berislav Šipuš, Kvartet Klang i Ivan Josip Skender