OBLJETNIČKI KONCERT PAVLA DEŠPALJA / PRAIZVEDBE NOVIH DJELA / OPROŠTAJ OD IVICE STAMAĆA / 40 GODINA MEĐUNARODNOG KULTURNOGA CENTRA HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU / USPJEH HRVATSKIH JAZZISTA U NEW YORKU /

49. FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT 2009. / CD IZLOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 157

SRPANJ 2009.

CIJENA 20 kn

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

49. Festival zabavne glazbe Split 2009.

IPAK VELIKI KORAK NAPRIJED!Piše: Goran Pelaić

Nekoliko važnih detalja vezanih uz 49. Festival zabavne glazbe Split 2009. valjalo bi odmah na počet-

ku istaknuti — vraćene su izlučne večeri i nagrade. Dakle, zadovoljena je i forma, fe-stivalsko pravilo po kojemu se radilo 46 godina, a zadnje dvije godine, kao što je poznato, bivši koncesionar ukinuo je nagrade, pa je ta manifestacija imala revijalni karakter. Festivali su (kako ih se kod nas poima) glazbeno natjecanje autora i izvođača koji su neodvojivi dio autorskog tima. Stoga svaki trud vrijedan pozornosti valja i valorizirati, makar te nagrade bile i običan komadić papira. To je novi direktor Nenad Ninčević učinio znajući da su izlučne večeri i nagrade sastavni dio jedne takve manife-stacije.

Po svemu sudeći, vraćena je i pjesma. U programu je izvedeno 38 skladbi, od kojih je dobar dio bio obojan mediteranskim glaz-benim ozračjem, a to se nekoliko zadnjih godina pokušalo zatomiti. Možda bi se tek za neke pjesme moglo reći da su umotane u stari celofan — ali publika je vrlo dobro

reagirala, napokon došavši na svoje da odlučuje i da bude sastavni dio Festivala. U situaciji »uzmi ili ostavi« dobro je bilo uzeti. Jer previše se go-dina eksperimentiralo i gušilo glazbeni identitet podneblja u kojemu su nastale neke od najljepših

hrvatskih pjesama. Jesu li razlozi tomu globalni »trendovi« ili neznanje, nebitno je jer je cijena u svakom slučaju uvijek pre-visoka. Identitet je (pored glazbenoga znanja) bitan i jedini preduvjet duhov-nog opstanka ne samo na ovom prostoru.

Dakle Ninčević je, kako je i obećao u svojoj »prediz-bornoj kampanji«, vratio izgubljenu glazbu na svoje

izvorište. Sad bi još trebalo uskrsnuti i onaj stari sjaj za koji je pak potrebno još malo zasukati ru-kave i dokazati kako se ne radi o autorskoj krizi već o nedostatku morala u kojoj autsajderi vode glavne glazbene dionice. Čini se da Ninčević ima tu snagu ili želju, pa mu u tom smislu valja pru-žiti ruku.

Moglo bi se, dakako, ponešto i prigovoriti — ali uvjeti pod kojima je organizacijski tim radio i donio na pozornicu mahom vrlo dobre pjesme — u konačnici donose rezultat viši od očekiva-noga. U vrijeme zahuktale recesije moramo se zadovoljiti i malim stvarima, malim pomacima,

koracima. Strašniji je od recesije nedostatak sa-mopouzdanja i volje da se nešto poduzme. Naj-veća glazbena djela bila su inspirirana povijesnim trenucima, ratovima, siromaštvom. Ako su nam fi nancijske mogućnosti na samom rubu, one du-hovne i umjetničke trebale bi proporcionalno ra-sti. Možda prevelike riječi za tek jednu festival-sku priredbu, za mala glazbena trominutna djela, ali pogledavajući unatrag, ne vidjesmo valjanih opravdanja za ono što je bilo. Stoga čestitke Nin-čeviću.

Iduće bi godine Festival trebao obilježiti 50 godina kontinuiranog djelovanja. Trebala bi to biti velika glazbena fešta, defi nitivna potvrda stvaralačke, ali i organizacijske zrelosti. Barem velika matura za koju valja pripremiti kvalitetan program. Za to su potrebni umjetnici, glazbeni znalci. Stoga ne bi trebalo posezati za glazbenim šundom i to sve pravdati »stvaralačkom krizom« jer festivali imaju izglednu budućnost i nisu otpi-sani dok imaju svoju publiku — onu ispred scene ili malih ekrana te radijsko slušateljstvo.

A na koncu konca, nema boljeg mjesta od festi-valske pozornice za autorski iskaz. Na 49. fešti na Prokurativama iskazali su se ne samo nagrađeni, već i oni koji su se našli ispod crte. Svi zajedno sada su u pravom traženju puta za život pjesme. I baš kao i u životu, pobjednica će biti ona koja bude doživjela starost jedne Bodulske balade, Kuće pored mora ili Sunčanih fontana…

Jesu li neke od pjesama na tom tragu? Čini se da je tako!

Nagrade za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi dobili su vokalna solistica Zorica Kondža, skladateljica Helena Papić, skladatelj Tonči Papić te posthumno Vinko Lesić, skladatelj, dirigent i dugogodišnji direktor Festivala zabavne glazbe Split.

DA

NIJ

EL

A K

OS

IĆ

NAGRADEGrand prix Festivala — prva nagrada publike, tre�a nagrada Stru�nog ocjenjiva�kog suda i

nagrada za najbolje stihove:Mali Paškin

Đani Stipaničev i Klapa Sv. Juraj HRM

(H. Rončević–H. Rončević–T. Eterović)

Druga nagrada publikePisma kamena i mora

Kvartet Grdelini

(M. Jelavić — M. Jelavić — N. Šiškov)

Tre�a nagrada publikeVolim sve bilo

Grupa Viva

(M. Đuranović–M. Đuranović–E.Botrić)

Prva nagrada Stru�nog ocjenjiva�kog

sudaZdenko Runjić

Vridilo se rodit’ — Tedi Spalato i muška klapa Filip

Dević

(T. Spalato–B. Slivar–E. Botrić)

Druga nagrada Stru�nog ocjenjiva�kog

sudaNeka ti bude postelja meka

Tomislav Bralić i klapa Intrade

(Sikirić — A. Sikirić — R. Kazinoti)

Nagrada za aran�manSve dok dišem imaš me

Dean Dvornik i Cubismo

(Dino Dvornik/Skansi– Dino Dvornik/Skansi — Cubi-

smo/Skansi)

Nagrada za debitantaĆiribiribella

Las Balkanieras

(L. Topp/T. Topp–I. Deković/M. Samardžić/L. Wein-

stein–L. Topp/T.Topp)

Nagrada za interpretacijuKale ljubavi– Zorica Kondža

(J. Banov–K. Cheney– J. Banov)

Đani Stipaničev i Klapa Sv. Juraj HRM

2 BROJ 157, SRPANJ 2009.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

UVODNIKPoštovani �itatelji Cantusa!

I u ovomu broju novina Cantus opra-štamo se od jednog zaslužnog čla-na Hrvatskoga društva skladatelja,

Ivana Stamaća, skladatelja i akustičara koji nas je nakon kratke i teške bolesti napustio u 74. godini života. O vrijed-nosti njegova djela govore mnogobroj-ne nagrade i priznanja, a na njegovu kreativnost vječno će nas podsjećati zadarske Morske orgulje koje je osmi-slio zajedno s arhitektom Nikolom Bašićem. Osim što tugujemo za njim, imamo razloga i za slavlje. Slavimo njegova postignuća, kao i dosege dru-gih hrvatskih skladatelja. Mnogima od njih upućujemo čestitke, posebice dobitnicima odlikovanja Reda Dani-ce hrvatske s likom Marka Marulića i »Nagrade Vladimir Nazor« za glazbu, ali i drugima čije uspjehe navodimo u novinama. Čestitamo 75. rođendan skladatelju i dirigentu Pavlu Dešpalju koji ga je na najbolji način, u krugu prijatelja i poštovatelja svoje glazbe, proslavio autorskim koncertom. Ove godine čestitke prima i Hrvatska glaz-bena mladež: o važnosti njihova četr-desetogodišnjeg kontinuiranog djelo-vanja govorili su uglednici iz javnog i glazbenoga života na svečanoj sjednici održanoj u Grožnjanu, gradiću koji, između ostaloga, afi rmaciju može za-hvaliti i Hrvatskoj glazbenoj mladeži, i to ne samo u Hrvatskoj. Na posve drukčiji način, izdavanjem prigodne poštanske marke, obilježena je 50. obljetnica utemeljenja najznačajnijega hrvatskog jazz sastava, Zagrebačkoga jazz kvarteta.

U ovomu vas broju Cantusa podsjeća-mo na aktualne praizvedbe, na notna i diskografska izdanja te donosimo iz-vještaje s festivala i koncerata.

Uredništvo Cantusa želi vam da uživate uz čitanje našega lista, a one znatiželjnije podsjeća da aktualnosti iz svijeta hrvatske glazbe potraže na našim portalima www.hds.hr i www.jazz.hr.

Davor Hrvoj, urednik

Trideset i devet godina MIK–a

Trijumfirali Vivien Galetta, Voljen Grbac, Klapa Grobnik i Alen Vitasovi�

Spektakl Melodije Istre i Kvarnera, jedini putujući festival koji svoj početak bilježi davne 1964. godine, još je jednom zabrodio

od 17. do 27. lipnja. Nakon što je vedra i raspje-vana putujuća karavana ljetos obišla jedanaest gradova, svoju je završnicu tradicionalno imala u Rijeci. I baš kako je prvi MIK bio održan u svečanome ugođaju riječkoga Teatra Fenice, loše vrijeme prisililo je organizatore da se vrate u taj ekskluzivni prostor, zatvarajući tako impresivan

i dugovječan krug.

Obilježja ovogodišnjega MIK–a, koji je po-novno izvrsno pripremio umjetnički direktor Andrej Baša, bila su sljedeća: uvođenje moder-nijega glazbenog iskaza u predstavljanju pjesa-ma, znatan broj klapa i debitanata. Glasovanjem publike tijekom festivalskih koncerata i zbrojem tih glasova bilo je već i prije fi nalne večeri jasno da je nedostižna prednost prvoplasiranih Vivien Galette, Voljena Grpca i Klape Sol u Kvarneri-ani (R. Grubišić — B. Bobuš — R. Grubišić) i drugoplasirane Katje Budimčić s Leti, leti, galebe (I. Frleta — Lj. Bestulić Stanković — R. Gru-bišić). Stručni žiri najboljom je ocijenio pjesmu

Ljubav ud sudbine (B. Krajcar — D. Načinović — M. Gior-gi) u izvedbi Alena Vitasovića, dok je drugoplasirana Peza od zlata (R. Grubišić — M. Valković — R. Grubišić) u izvedbi Damira Kedže. Fe-stival koji promovira čakavicu Istre i Kvarnera, a nerijetko koristi i elemente istarske lje-stvice uvijek posebnim nagra-dama potiče taj trud. Tako je nagradu Beseda za skladbu koja cjelokupnim izričajem najbolje promiče taj kraj dobio kantautor Danijel Načinović za Kartulinicu (arr. A. Valen-čić), a nagradu Roženice Vesna Nežić Ružić za Niš na svojen mistu ni. Mauro Giorgi načinio je najbolji aranžman festivala za skladbu Ljubav ud sudbine, tekst pjesme Peza od zlata Marine Valković nagrađena je priznanjem Ljubo Pavešić, a najbolji de-bitant festivala, Splićanka Lidija Bačić, kući se vraća i sa Zlatnim mikrofonom za najbolju interpretaciju.

Smjena generacija koja se ljetos dogodila na MIK–u jest najvredniji zalog za budućnost i sigurnost da ćemo još mnogo godina s toga festivala dobivati ve-dre, raspjevane i kvalitetne skladbe. (M.S.)

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

80. obljetnica premijere poznate operete u Zagrebu

Tijardovi�eva Mala Floramye na novom CD–uPiše: Jana Haluza

Nakon Gotovčeva Ere s onoga svijeta prije tri godine, tvrtka Croatia Records pose-gnula je u svojoj arhivi za snimkom još

jednog antologijskog hrvatskog glazbeno–scen-skog djela i u osvježenu ga, digitaliziranom, iz-danju pohranila na novi kompaktni disk. Tako je od lipnja ove godine u izlozima bivšeg Jugotona dostupna opereta Mala Floramye Ive Tijardovića u pjevanim dijelovima bez govorenih ulomaka na dva CD–a u reprezentativnom formatu nalik DVD–u. Popratna je knjižica ovoga dragocjenog

izdanja u tonovima »sinjeg mora« opremljena izvornim Tijardovi-ćevim skicama, crtežima i akva-relima kostima i scenografi je, šarolikim majstorskim prikazima prvoga vizualnog identiteta ope-rete koja je praizvedena u Splitu 14. siječnja 1926. godine. Tri go-dine nakon praizvedbe djelo je s velikim uspjehom izvedeno i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 27. lipnja 1929. pod dirigentskim vodstvom Jakova Gotovca, a 80. obljetni-ca toga do-gađaja bila je povod da u predvorju iste zgrade 16. lipnja ove godi-

ne izdavač organizira svečano predstavljanje izdanja javnosti. Tu su se autora i njegova djela biranim riječima, ali u opušte-nom ozračju punom emocija i pasioniranog ushita, prisjetili dr. sc. Dalibor Paulik, teatrolog i autor popratnoga teksta u knji-žici, muzikologinja Jagoda Mar-tinčević, dugogodišnja glazbena novinarka, urednik izdanja Đorđe Kekić u ime izdavača te sopranistica

Zdenka Žabčić–Hesky, interpretkinja naslovne ulo-ge na toj povijesnoj snimci zabilježenoj 1962. godine u studiju Jugoton. Uz nju u ovoj izvedbi, između osta-lih, sudjeluju tenor Zvonimir Prelčec (Mirko), tenor Franjo Paulik (Šjor Bepo Pegula) i sopranistica Jana Puleva (Miss Eveline Beauty Flower), dok Zborom i Orkestrom HNK u Zagrebu ravna Ferdo Pomykalo. Posjetitelji ovoga predstavljanja novoga diskografskog projekta tako su uz povijesni okvir i osobna prisjećanja na nastanak i izvedbu djela mogli uživati u nekima od najljepših domaćih melodija koje je narod od početka prisvojio kao pučke, što je najveći kompliment sva-kom skladatelju, poput pjesme Daleko m’e moj Split i

zaključnoga zbora operete Da nije ljubavi. I ovo izdanje svjedoči o Ivi Tijardoviću kao važnom svestranom umjetniku i kulturnom djelatniku u našoj sredini koji je istodobno bio skladatelj, libretist, dirigent, slikar, scenograf, kostimograf i koreograf, te imao prigodu djelovati kao dugogo-dišnji intendant zagrebačkog HNK i ravnatelj Državnoga simfonijskog orkestra (poslije Zagrebačka fi lhar-monija). Takvih »renesansnih« ljudi u današnje doba gotovo da i nema, a o nekim drukčijim sociološko–kulturo-loškim prilikama i davno prošlim vre-menima u zemlji govori i fotografi ja na poleđini knjižice snimljena 1945. godine na ulazu u zgradu zagrebačko-

ga HNK na kojoj duga kolona građana čeka u redu ulaznice upravo za predstavu Male Floramye.

ISPRIKA ČITATELJIMA

U prošlome broju Cantusa, u članku

pod naslovom Lijepa Tena u Moskvi,

pogrešno je navedeno da je Vanna na

Eurosongu s devetnaestim mjestom imala je-

dan od najlošijih hrvatskih plasmana. Točno

je da je ona sa skladbom Strune ljubavi za-

uzela deseto mjesto i imala zapažen nastup,

pa iskreno žalim što sam svojim nehotičnim

previdom nanijela nepotrebno uznemirenje

Vanni, njezinoj obitelji i suradnicima. (Maja

Sabolić)

Voljen Grbac i Vivian Galetta

MA

RE

MIL

IN

Dalibor Paulik, Đorđe Kekić, Zdenka Žabčić–Hesky i Jagoda Martinčević

NO

VA

IZ

DA

NJA

N

OVA

IZ

DA

NJA

N

OVA

IZ

DA

NJA

N

OVA

IZ

DA

NJA

N

OVA

IZ

DA

NJA

Preminuo Darko GlavanDarko Glavan, povjesni�ar umjetnosti i glazbeni publicist tragi�no je preminuo 13. srpnja 2009.

Darko Glavan rođen je 29. lipnja 1951. u Rijeci. Diplomirao je na Odsjeku povijesti umjetnosti i kom-parativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je kraće vrijeme predavao i na Odsjeku muzeologije.

Od 1987., s prekidom, do 2003. bio je kustos u Muzeju Mimara, a nakon toga voditelj odnosa s javnošću. Autor je desetak međunarodnih i stotinjak nacionalnih izložaba, 2002. objavio je monografi ju o Antunu Mo-tiki, a 2005. monografi ju o Galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Krajem 2003. izabran je za predsjednika hrvatske sekcije AICA-e (međunarodne udruge likovnih kritičara). Objavio je niz likovnih kritika o djelima suvremenih hrvatskih umjetnika.

Osim što je bio vrstan povjesničar umjetnosti, Glavan je bio jedan od poznatijih hrvatskih rock kritičara. Svoju prvu knjigu “Punk”, prvu autorsku knjigu o punku u bivšoj državi, objavio je 1980. Suautor je biografi ja Bijelog dugmeta, Rolling Stonesa i Prljavog kazališta. Povijesti i teoriji rock glazbe pridonio je prijevodima djela poput “Tajne povijesti rocka” Ronija Sariga. (Uredništvo)

DA

VO

R H

RV

OJ

3BROJ 157, SRPANJ 2009.

Preminuo Ivan Stamać

Ivan Stamać, diplomirani inženjer elektrotehnike,

skladatelj, akustičar, organizator, član Nadzor-

nog odbora Hrvatskoga društva skladatelja,

preminuo je u Zagrebu 20. lipnja 2009. nakon

kratke i teške bolesti u 74. godini života.

Rođen u Dubrovniku 1936., glazbu je učio u Za-

dru, a zatim prošao praktičnu školu glazbenika u

plesnim i jazz sastavima. Od 1970. do umirovljenja

bio je zaposlen u tehničkoj službi Radiotelevizije Za-

greb kao stručnjak

za glazbenu i pro-

stornu akustiku.

Ivan Stamać bio

je vodeći hrvatski

stručnjak u po-

dručju akustike.

Dobitnik je neko-

liko nagrada na

međunarodnim

sajmovima izuma.

Projektirao je pe-

desetak studija,

kazališta i koncer-

tnih dvorana. Naj-

značajniji je njegov

doseg sustav »integrirane akustike« za gradnju

tonskih studija. Uz stručni rad Ivan Stamać bio je i

glazbenik širokog spektra interesa i velikog znanja,

tako da se sve do smrti bavio raznim projektima ve-

zanima uz glazbu. Autor je zapažena ciklusa na Ra-

dio Zagrebu pod naslovom Mali leksikon dobroga

zvuka. Niz godina obnašao je dužnost urednika edi-

cije Zabavne melodije pri Hrvatskomu društvu skla-

datelja. Godine 1986. bio je direktor ZagrebFesta.

Bavio se i glazbenom publicistikom, a njegovi su

tekstovi bili objavljivani u stručnim medijima u zemlji

i inozemstvu. Od 1997. bio je dopredsjednik udru-

ženja Audio Engineering Society za južnu Europu.

Kao skladatelj dobitnik je brojnih nagrada

na festivalima zabavne glazbe, kao i nekoli-

ko strukovnih nagrada. Početkom ove godine

dobio je brončanu medalju Audio Enginee-

ring Society za doprinos napretku te udruge.

Širokoj javnosti, a pogotovo Zadranima, najpoznatiji

je kao suautor urbane glazbene instalacije Morske

orgulje koja postoji na zadarskoj rivi od 2005., a koju

je izradio s arhitektom Nikolom Bašićem. Posljed-

njih je godina puno truda i vremena uložio u osni-

vanje državnoga fonoarhiva gdje bi se prikupljala

i digitalizirala hrvatska audio baština i povijesne

snimke. Realizaciju takve važne ustanove nije do-

živio. (HDS)

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

Pu�ko otvoreno u�ilište Pore� objavljuje

N A T J E Č A Jza skladbe namijenjene amaterskim pjevačkim zborovima 38. susreta pjevačkih zborova Naš kanat je lip koji će se održati u lipnju 2010. godine u Poreču.

Uvjeti Natječaja:

I. Skladbe trebaju biti utemeljene na zna-

čajkama istarsko–primorskoga pučkog

melosa (istarskoj ljestvici) i čakavskoj riječi

u umjetničkoj obradi na tekst duhovnoga

karaktera.

II. Dužina jedne skladbe može biti najma-

nje 3 minute, a najviše 10 minuta.

III. Skladbe trebaju biti napisane za

mješovite, muške ili ženske zborove te

vokalne skupine (a cappella ili uz glasovir-

sku pratnju). Poželjno je da su dostupne

srednjem stupnju amaterskih zborova.

IV. Organizator skladateljima dodjeljuje

tri novčane nagrade po ocjeni Stručnog

prosudbenog odbora uz diplome Naš

kanat je lip.

V. Nagrađene skladbe bit će tiskane u II.

Zbirci duhovnih skladbi Naš kanat je lip

2010. godine, a bit će izvedene na susre-

tu Naš kanat je lip 2010. ili 2011. godine.

VI. Skladbe upućene na Natječaj ne smi-

ju biti prethodno izvođene niti objavljene.

Autori jamče originalnost prijavljenih djela.

U slučaju bilo kakvih sudskih sporova

po ovom pitanju, svu odgovornost snosi

autor.

VII. Organizator Natječaja stječe pravo

javnog izvođenja i objavljivanja nagra-

đenih skladbi bez naknade autorima i

izvoditeljima.

VIII. Natječaj je otvoren do 30. prosinca

2009. godine. Skladbe se šalju pod

šifrom, s osobnim podacima u zatvorenoj

omotnici, u tri primjerka notnog materijala

i tri primjerka teksta (kompjuterski ispis)

na adresu:

Pučko otvoreno učilište Poreč

Za Natječaj »Kanta«

Narodni trg 1, 52440 Poreč

NATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI

37. susret pjeva�kih zborova, 5. i 6. lipnja 2009. u Pore�u

NAŠ KANAT JE I DALJE LIPPiše: Sanja Drakulić

U Poreču je u Istarskoj sa-bornici 5. i 6. lipnja održan 37. susret pjevačkih zbo-

rova Naš kanat je lip. Ovogodišnji je Kanat obilježio 75. godišnjicu smrti skladatelja Matka Brajše Rašana i 80 godina života Adal-berta Markovića, a okupio je 20 zborova, među kojima su Joakim Rakovac (Poreč), Romansa (Buje), Zvon (Dobrinj), Nešpula (Pula), Arpa (Višnjan), Zvijezda Danica (Kraljevica), Matko Brajša Rašan (Pula), Sokol (Buzet), Mendule (Vrsar), Ivan pl. Zajc (Zagreb), Jeka Primorja (Rijeka), Rondo Histriae (Pula) i drugi.

Poticaj stvaranju

Naš kanat je lip jest jedinstven susret zborova u Hrvatskoj čije se programske odrednice teme-lje na tradicijskoj narodnoj glazbi konkretne regije Istre i Kvarnera, odnosno na poticanju njezine evo-lucije u suvremenoj umjetničkoj zborskoj glazbi. Glazbenu osnovu kanta čini takozvana istarska lje-stvica i osobitosti njezine primjene u folkloru čakavskoga govornog područja. Jesu li pokretači Kan-ta znali da će se kantát tako dugo prebrodivši i krizne trenutke i ratno vrijeme? Srećom, bila je to kvalitetna ideja i polučila je sta-bilnu potporu sredine. Glavnog je inicijatora Slavka Zlatića prije 37 godina podržao Renato Pernić s Radija Pula i Ante Cukrov, refe-

rent za kulturu koji je sa Zlatićem sku-pljao narodne napjeve po selima kako bi ih emitirali na radiju. Ideja vodilja bila je očuvanje i promicanje baštine glazbe-noga folklora Istre i Kvarnera i novog zborskog stvaralaštva nadahnutog fol-klorom, pučkim tekstovima ili poezi-jom na čakavskom narječju, dakako uz sudjelovanje što većeg broja pjevačkih zborova prvenstveno spomenute regije, pa i šire. Na prvomu susretu Naš kanat je lip (samo dječji i zborovi mladeži) pje-vane su isključivo skladbe barda istar-ske ljestvice Ivana Matetića–Ronjgova. Od tada se jednom godišnje u Poreču na Kantu okupljaju istarski zborovi, re-doviti predstavnici talijanske manjine, zborovi Primorsko–goranske županije, gosti iz drugih dijelova Hrvatske (zbo-rovi iz Varaždina, Čakovca, Osijeka, Belišća, Zadra, Splita, Zagreba...) te čak i iz inozemstva (dosad iz Sloveni-je, Austrije i Italije). Svi zajedno pjevaju Krasna zemljo Matka Brajše Rašana na otvorenju i zatvaranju susreta (na zatva-ranju se ranije, do 1991. godine, pjevala Slobodo Ivana Matetića–Ronjgova), a na susretu se svaki zbor predstavlja izvode-ći nekoliko skladbi.

37 godina Kanta

Naš kanat je lip, kažu domaćini, i tek sad ulazi u najbolje godine. Sudeći prema brojkama, Kanat je bio najpopularniji sredinom osamdesetih kad je na njemu sudjelovalo oko 1200 pjevača! (Najma-nji broj sudionika na Kantu bio je oko 360.) Od sâmog su početka sudjelovali dječji zborovi, a dječjim i omladinskim

zborovima je u vrijeme najveće popu-larnosti Kanta bila namijenjena poseb-na koncertna večer. Ipak, o uspjehu po-najviše govori činjenica da je tijekom 37 godina zahvaljujući Kantu nastalo više od 300 praizvedbi hrvatskih skladate-lja, nadahnutih intonacijama istarskoga folklora. Predlošci za skladbe redovito su tekstovi na čakavskom. Isprva su to bili pučki tekstovi, potom stihovi po-znatih čakavskih pjesnika — Mate Ba-lote, Drage Gervaisa, Davida Kabalina i drugih — a u novije vrijeme upravo za Kanat pišu Miroslav Sinčić, Danijel Načinović, Vlado Pernić, Ivica Pilat, Tomislav Milohanić, Đeni Dekle-va–Radaković, Rudolf Ujčić i Zdenka Visković–Vukić. Kanat je praizvedbe tiskao u čak 19 izdanja, od čega su če-tiri monografska: dva posvećena Slav-ku Zlatiću, po jedno Josipu Kaplanu i Adalbertu Markoviću. Na njemu su dosad bili zastupljeni mnogi naši skla-datelji: Ivan–Matetić Ronjgov, Mat-ko Brajša Rašan, Slavko Zlatić, Josip Kaplan, Nello Milotti, Dušan Prašelj, Emil Cossetto, Boris Papandopulo, Igor Kuljerić, Lovro Županović, Đeni Dekleva–Radaković, Tomislav Uhlik, Branko Starc, Dario Bassanese, Nikša Njirić, Adalbert Marković, Sanja Dra-kulić, Bruno Krajcar, Branko Okmaca, Damir Bužleta, Ljubomir Kuntarić i drugi.

Natječaj za skladbe uveden je 1990., a Natječaj za duhovne skladbe 2005. go-dine. Za detalje (poezija na čakavskomu narječju, narodni napjevi i druga litera-tura) u vezi aktualnoga Natječaja skla-

datelji se mogu obratiti Đeni Dekleva–Radaković na ddekleva@ffpu.hr.

Zvuci istarskoga te�aka

Svi sudionici, dirigenti i pjevači, pija-nisti i recitatori 37. susreta pjevačkih zborova Naš kanat je lip svojim uspješ-nim nastupima zaslužuju pohvalu. Čuli smo nadahnute izvedbe hitova poput Oj Tonina, Pipa, Ča je more, Bokaleta, Baška je malo selo, Škrinja, Ćaće moj, Pulin, Pod Lindaron, Zaspal Pave, Ki to tapa?, Poj-mo mi mala na samanj, Istarski tanac br. 1 i drugih, ali i novijih skladbi kao što su Špegalj, Violice, Koza, Tri san para cipela poderal i ostalih. Zapravo se svaki zbor nečim istaknuo. Spomenimo ipak doj-mljive, svježe i energične nastupe mla-de mješovite vokalne skupine Nešpula iz Pule, mješovitoga pjevačkog zbora

Sokol iz Buzeta, Rondo Histriae iz Pule, Jeke Primorja iz Rijeke i Ivana pl. Za-jca iz Zagreba. Nezaboravan, uzvišen i snažan dojam ostavila je Lidija Percan recitirajući pjesmu Koza Mate Balote u istoimenoj praizvedbi Damira Bužlete.

Nedvojbeno je da na Kantu svi zborovi s velikom radošću kantáju ili kako kaže Đeni Dekleva–Radaković, predsjedni-ca Programskoga i Stručnog odbora — omamljuju »ljepotom suzvučja, sklada, ritma i glazbe toliko nam dragog istar-skoga niza, satkanoga riječju čakavskog izričaja« izvodeći »umjetnički obrađene ili dorađene zvuke istarskoga težaka, oslikavajući i uljepšavajući svakodnevi-cu, obogaćujući glazbenu paletu sveu-kupnog glazbenog izražaja«. Eto, zato je Naš kanat i dalje lip.FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

HIT PODRAVINE — DRAVA

Završen je 17. glazbeni festival Pjesme Po-dravine i Podravlja. Trud marljivih orga-nizatora prepoznalo je i Hrvatsko društvo

skladatelja pridruživši se svojim autoritetom kao jedan od suorganizatora festivala te davši poticaj glazbenim manifestacijama i glazbenome stva-ralaštvu s područja popularne glazbe. Pobjed-nička je pjesma (iz prve festivalske večeri prema glasovima publike) Drava autora glazbe i stihova Darka Marića, u aranžmanu Zlatka Potočnika, a u izvedbi Darije Kopričanec i Tamburaškog

orkestra HRT–a. Ovogodišnji festival, održan 12. i 13. lipnja u Pitomači, ponudio je 41 novu skladbu izvedenu tijekom dviju festivalskih večeri. Organi-zatori su najavili da će o pobjedničkoj skladbi iz dru-ge večeri odlučiti statistika slušanosti na radijskim postajama, pa će tako iduće godine prilikom slavlja »punoljetnosti festivala« biti proglašen Hit Podravine i Podravlja za 2009. godinu. (M.S.)

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI

Nello Milotti i Nikša Njirić

Hrvatske rock snage okupile su se 19. lipnja 2009. na

brodu Arci Fiumani u riječ-koj luci kako bi proslavile punih trideset godina od objavljivanja prvoga riječ-kog rock LP vinila. Bio je to album prvijenac grupe Vrijeme i zemlja u kojoj su svirali Nenad Bach, Davor Tolja, Marinko Radetić i Joško Serdarević, a koja je tim radom otvorila disko-grafski put svim ostalim riječkim izvođačima. Za tu je prigodu album u CD formatu objavljen u izdanju Scardone i Nenad Bach Music Ltd., a na njegovu se predstav-ljanju okupilo impresivno društvo prijatelja, glazbenika, kritičara, novinara i gradskih uglednika. Naslovni album Vrijeme i zemlja nije značajan rad samo po kronološkom redu, svi njegovi glazbenici ostali su u glazbenim vodama iznimno mnogo doprinoseći hrvat-skoj, pa i svjetskoj sceni. Nenad Bach stvorio

je zavidnu karijeru u SAD–u surađujući s najveći-ma, od Springsteena, Cohena i Richiea Havensa do Pavarottija i Indigo Girls. Davor Tolja osmislio je dvojac Denis & Denis, a stari Bachov suradnik Robert Funčić je s ritam–sekcijom Serdarević–Ra-detić stvorio Xeniu. Uz prigodne riječi prisjećanja i čestitki, izvorna postava razveselila je prisutne i s desetak minuta žive svirke — mrvicom kvalitetne rock nostalgije koja tako dobro čini. (M.S.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI 30. godišnjica objavljivanja prvog rije�kog rock LP vinila

OŽIVLJENA SLAVNA PROŠLOST

Vrijeme i zemlja

MIL

JEN

KO

KLE

PA

Č

4 BROJ 157, SRPANJ 2009.

23. Susret hrvatskih puha�kih orkestara

Pobjednik Hrvatski puha�ki orkestar Gradska glazba Imotski

U organizaciji Hrvatskoga sabora kulture, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Repu-blike Hrvatske i Primorsko–goranske županije,

održan je 23. Susret hrvatskih puhačkih orkestara u Novom Vinodolskom 6. i 7. lipnja ove godine. Suorga-nizaciju su potpisali Grad Novi Vinodolski, Centar za kulturu Novi Vinodolski, Hrvatsko društvo skladatelja — ZAMP, Turističke zajednice Primorsko–goranske županije i Grada Novi Vinodolski, Jadran d.d. Crikve-nica, Hoteli Novi d.o.o. Novi Vinodolski te Turistička

agencija Novi — Turist.

Na Susretu je nastupilo 14 najboljih puhačkih orkestara s nešto manje od 650 glazbeni-ka koje su na županijskim i re-gionalnim smotrama izdvojili izbornici te puhački orkestar Gersthofer Blasharmoniker, gosti iz Njemačke.

Programom Susreta obilje-žena je 95. obljetnica smrti Ivana pl. Zajca i 85. obljetnica rođenja Josipa Jankovića. Or-kestre je ocjenjivalo stručno povjerenstvo u sastavu: Mla-den Tarbuk (predsjednik), Miro Saje (Slovenija) i Šime Vulelija, te odlučilo da je naj-uspješniji orkestar 23. Susreta hrvatskih puhačkih orkestara Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski, za

što je osvojio tenor saksofon s koferom Yamaha YTS–275. Drugu nagradu, kovani set činela za bubanj Istanbul Me-hemt, osvojila je Gradska glazba Trenkovi panduri iz Požege, dok je treću nagradu, set udaraljki Tycoon, osvojila Limena glazba Lepoglava, a četvrtu, kofer za tenor saksofon Gator GL, dobio je Gradski puhački orkestar Križevci. Spomenute je instrumente dodijelio ekskluzivni sponzor ovogodišnjega Susreta, EURO–UNIT Yamaha Music Hrvatska. (Hrvatski sabor kulture)

VISOKA PRIZNANJA HRVATSKIM GLAZBENICIMADobitnici »Nagrade Vladimir Nazor« za glazbu

»Nagrada Vladimir Nazor« za životno djelo u području glazbe pri-

pala je Zagrebačkom kvartetu za »neprekinuti rad u 90–godišnjoj

povijesti kao i za trajnu afirmaciju komorne, a napose hrvatske

glazbe u domovini i u svijetu«. U prvome sastavu iz 1919. muzicirali

su Vaclav Huml, Milan Graf, Ladislav Miranov i Umberto Fabbri, a

kasnije Stjepan Šulek, Zlatko Topolski, Josip Klima, Ivan Kuzmić,

Dragutin Arany, Dušan Stranić, Ante Živković, Zvonimir Pomykalo,

Josip Stojanović i mnogi drugi, sve do današnjih članova Gorana

Končara, Davora i Hrvoja Philipsa te Martina Jordana. »Tijekom

dosadašnjih devet desetljeća... izveli su opsežan repertoar ino-

zemnih i hrvatskih skladatelja. Golem je broj praizvedbi i prvih

izvedbi naših autora..., od djela Ivana Mane Jarnovića i Ivana pl.

Zajca do suvremenih Milka Kelemena, Anđelka Klobučara, Bori-

sa Papandopula, Igora Kuljerića, Frane Paraća, Marka Ruždjaka,

Dubravka Detonija, Željka i Ivana Brkanovića i drugih.«

Tomislav Mužek, prvak opere Hrvatskoga narodnog kazališta u

Splitu, dobitnik je godišnje »Nagrade Vladimir Nazor« za izvedbu

Fausta u istoimenoj operi Charlesa Gounoda koja je premijerno

predstavljena 19. veljače 2008. godine. U obrazloženju je nave-

deno da je mladi umjetnik »ostvario veliku kreaciju iznimno za-

htjevne uloge i pokazao veliki raspon glasovnog i interpretativnog

umijeća. Lijepom i toplom bojom glasa s velikom je muzikalnosti

oblikovao vokalni dio uloge, dok je glumački imponirao zrelošću i

tankoćutnim shvaćanjem lika.«

Nagrade su dodijeljene 19. lipnja ove godine na svečanosti u Hr-

vatskom državnom arhivu.

Dobitnici odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Maruli�a

Odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, koja

dodjeljuje predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić za

osobiti doprinos hrvatskoj kulturi i glazbenoj umjetnosti, dobili su

Silvije Glojnarić, skladatelj, dirigent i jazz glazbenik, Vinko Glasno-

vić, skladatelj i zborovođa, operni pjevač Ivica Šarić te maestro

Berislav Klobučar.

Silvije Glojnarić, do umirovljenja šef–dirigent Big Banda Hrvat-

ske radiotelevizije i pokretač njihove stalne koncertne sezone, uz

matični je orkestar bio vezan od 1968. godine. Nekadašnji član

Zagrebačkog jazz kvarteta i Zagrebačkog jazz kvinteta, u karijeri

je, uz mnoge hrvatske glazbenike, surađivao i sa svjetskim jazz

legendama. Uz skladateljski rad (također je cijenjeni aranžer) i diri-

gentsko djelovanje, istaknut je kao autor filmske glazbe (film Lisice

Krste Papića). Dobitnik je diskografske nagrade Porin za najbolju

jazz izvedbu (2005.), kao i Nagrade Miroslav Sedak Benčić Hrvat-

skoga društva skladatelja (2003.).

Vinko Glasnović, skladatelj i zborovođa, vodio je dvadesetak ama-

terskih pjevačkih društava (neka od njih je utemeljio) s kojima je

ostvario veliki repertoar hrvatske vokalne glazbe. Među njima su

zborovi Ivan Goran Kovačić, Ivan Filipović, Kralj Zvonimir i ansambl

Chemicae ingeniariae alumni. Na tom području aktivno djeluje

više od pola stoljeća. Uz skladateljsko djelovanje, kao i specifično

pedagoško i umjetničko vođenje amaterskih zborova, sakupljač je i

obrađivač narodnih napjeva te orguljaš.

Bas Ivica Šarić, čija se karijera nakon Sarajeva s uspjehom nastavila

na hrvatskoj opernoj sceni, nakon koncertne izvedbe Zajčeva Misla-

va ostvario je cijeli niz uloga, među kojima su značajna tumačenja

Gotovčevih junaka u Eri s onoga svijeta i Mili Gojsalića, Nikoli Šubiću

Zrinjskom I. Zajca te Banu Legetu i Porinu V. Lisinskog. Uz to, pjevao

je velike basovske likove u Verdijevim, Rossinijevim i drugim operama

talijanskog repertoara, a vrhunac predstavlja njegov Gremin u Evge-

niju Onjeginu i Boris Godunov, »želja svakoga basa cjelovite umjet-

ničke osobnosti«.

Dirigent Berislav Klobučar, učenik Lovre Matačića, do stalnog anga-

žmana u Bečkoj državnoj operi 1953., kada napušta Hrvatsku i poči-

nje graditi veliku međunarodnu karijeru, u Zagrebu je praizveo niz an-

tologijskih opernih ostvarenja poput Ekvinocija Ivana Brkanovića. Uz

Bečku državnu operu bio je vezan gotovo četiri desetljeća ravnajući s

više od tisuću izvedbi 56 opernih djela. Djelovao je, između ostaloga,

kao direktor i dirigent Kraljevske opere u Stockholmu. Veliki tumač

R. Wagnera (Opera Metropolitan, Festival u Bayreuthu), J. Brahmsa,

R. Straussa i A. Brucknera, u domovini je nakon izbivanja od pola

stoljeća prvi put gostovao na koncertu posvećenom uspomeni na L.

Matačića (2004.). U 2009. proslavlja 85 godina života. (S.R.)

APOKSIOMENI I KUNE U RIZNICAMA GLAZBENIKAPrimorsko–goranska županija podijelila je novčana priznanja i kristal-

ne skulpture zaslužnim djelatnicima u kulturi za postignuća na držav-

noj i međunarodnoj razini u 2008. godini. Na prijemu u opatijskoj Vili

Angiolini održanom 17. lipnja, župan Zlatko Komadina uručio je 33l

tisuću kuna dvanaestorici dobitnika, od čega je njih jedanaestoro na-

građeno Porinom za proteklu godinu: Marko Tolja, Neno Belan, Ivan

Popeskić, Neno Belan & Fiumensi, Marko Pandurević, Elvis Stanić te

muške klape Kastav, Fortunal i Nevera i ženska klapa Luka. Priznanje

Status ‘08. uručeno je Darku Jurkoviću Charlieu, Henryju Radanovi-

ću i Marku Lazariću. Kristalne kipiće Apoksiomena za uspješnost na

međunarodnoj razini primili su Vokalna skupina Rivers, ženska klapa

Kastav i Igor Karlić. Lijep rezultat na ponos je agilnoj Hrvatskoj glaz-

benoj uniji Primorsko–goranske županije, Podružnici 3 Rijeka. (M.S.)

NAGRADE PASIONSKE BAŠTINE 2009.U Hrvatskom kulturnom društvu Napredak 9. lipnja dodijeljene su na-

grade za glazbena djela prijavljena na 5. trijenalni Natječaj za skladbu

nadahnutu pasionskim sadržajima koji je raspisala Pasionska ba-

ština za 2009. godinu. Ocjenjivački sud u sastavu: Mladen Tarbuk,

Miroslav Martinjak i Anđelko Igrec, odlučio je nagrade dodijeliti trojici

skladatelja — mladom istarskom autoru Marku Ritoši za skladbu Oče

san — O ča san, Josipu Magdiću za kantatu Golgota za djevojački

zbor i gudački kvartet, te Zoranu Novačiću za Stabat mater za gu-

dački kvartet i dva soprana, praizvedenu u okviru Pasionske baštine

(29. ožujka, koncert Zagrebačkoga kvarteta). (B.P.K.)

NA

GR

AD

E i P

RIZ

NA

NJA

N

AG

RA

DE

i P

RIZ

NA

NJA

N

AG

RA

DE

i P

RIZ

NA

NJA

N

AG

RA

DE

i P

RIZ

NA

NJA

N

AG

RA

DE

i P

RIZ

NA

NJA

Trio Orlando praizveo skladbu Rotatoria Viktorije Čop

Trio Orlando, jedan od najdugovječnijih hrvatskih komornih sastava, održao je koncert u Zlatnoj dvorani 29. svibnja u okviru Dana otvo-renih vrata Hrvatskoga instituta za povijest. Pijanist Vladimir Krpan,

violinist Tonko Ninić i violončelist Andrej Petrač tom su prigodom uz klavir-ska trija Josepha Haydna i Felixa Bartholdyja Mendelssohna nastavili s proš-logodišnjom praksom praizvedbi skladbi suvremenih hrvatskih autora. Nakon Frane Đurovića, Krešimira Seletkovića i Vjekoslava Nježića, skladbu Rotato-ria za violinu, violončelo i klavir napisala je Viktorija Čop 2009. na poticaj Tri-

ja Orlando. Skladateljica, prema vlastitim riječima, u svojemu ostvarenju pro-mišlja o tijeku i nastanku skladbe uspoređujući ga s mikroskopski vidljivim životinjama koje žive u vodi, latinskoga naziva Rotatoria, na koje je naišla u članku s područja zoolo-gije. Inspirirana njihovim načinom održavanja vrste, što čine obnavljajući gene preuzimanjem DNK dru-gih organizama, Viktorija Čop »preslikala« je taj primjer iz prirode u skla-dateljski opus propitujući u kolikoj mjeri skladatelj višestruko koristi ideje iz ili unutar postojećih skladbi te na koji način iz njih nastaju nove zamisli i kontekst. (B.P.K.)

Viktorija Čop

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Završnica sezone Salona O�i�

Ve�er praizvedbi hrvatskih skladateljaPiše: Snježana Miklaušić–Ćeran

Tjedan praizvedbi djela hrvatskih skladatelja koji je započeo u petak, 29. svibnja, na koncertu Trija Orlando praizvedbom skladbe Rotatoria Viktorije Čop, nastavio se s dvije praizvedbe na koncertu Gudačkoga

kvarteta Rucner, a završio u Salonu Očić na osmom, posljednjemu kućnom koncertu sezone 2008./2009. u organizaciji Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan. Muzicirao je neobičan komorni sastav: dvije fl aute, vibrafon i kontrabas, za koji su hrvatski skladatelji napisali četiri nove skladbe o čijem daljnjem opstanku na glazbenome nebu možemo tek pretpostavljati na temelju odjeka kod publike u Salonu Očić. Flautu su svirali Dani Bošnjak (umjesto na početku sezone najavljena Renata Penezić) i Ana Benić (učenica Danija Bošnjaka u srednjoj školi i studentica Renate Penezić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu). Na vibrafonu se predstavio Marko Mi-hajlović, a na kontrabasu Dubravko Palanović. Nije bilo jednostavno osmisliti skladbe za neobičan sastav kojemu prema razmišljanjima skladateljice Olje Jelaska, koja se javila iz Splita gdje je u izravnom radijskom prijenosu pratila praizvedbu svoje skladbe Korona mjeseca, nedostaje srednji zvukovni registar.

U nazivu skladbe Srećka Bradića Air krije se kratica za izraz Amour, imagi-nation et reve (Ljubav, mašta i san) u kojoj je u umjerenome tempu mozaički nanizao cjeline predstavljene s dvije fl aute (i povremeno piccolom), vibrafo-nom i kontrabasom u harmonijskome okviru proširene tonalitetnosti. Treću praizvedbu, dvanaestu po redu na kućnim koncertima u Salonu Očić, potpi-sao je doajen hrvatske popularne glazbe i jazza, Miljenko Prohaska. Njegova je namjera bila, kako je rekao u obraćanju publici, napisati skladbu koja će pronaći svoje slušateljstvo. Tako je za dvije fl aute, vibrafon i kontrabas napisao Rondo a’lla rondo slijedeći načela višekratnoga nizanja jedne teme koje povezu-ju kratki mostovi. Pijevnu temu donose fl aute u paralelnim pomacima iznad basa i akordičke pratnje u vibrafonu. Četvrta praizvedba te večeri i četvrta skladba svojevrsnoga ciklusa koji skladatelj Berislav Šipuš posvećuje poma-lo komičnome liku detektiva Dicka Tracyja, predstavljenom 30–ih godina prošloga stoljeća, nosi naziv Dick Tracy and the Mistery of the Garden of Love (Dick Tracy i misterij vrta ljubavi). Formalno dvodijelna skladba trebala je doživjeti praizvedbu u vrtu Salona Očić što je onemogućilo loše vrijeme, pa je na početku skladbe dosta glasni detektiv nestao na kraju drugoga dijela u temi vibrafona koja se više puta ponavlja i kao da završava pitanjem: »Kakav je nastavak Šipuševe skladateljske priče i za koji sastav?« Dani Bošnjak, Ana Be-nić, Marko Manojlović i Dubravko Palanović potvrdili su se kao vrsni solisti dorasli postavljenim zahtjevima skladbi, pa pretpostavljamo da će ovo bogato hrvatsko skladateljsko pismo pronaći put do publike.

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI

Dani Bošnjak i Dubravko Palanović

5BROJ 157, SRPANJ 2009.

Praizvedba oratorija Izaija Davora Bobi�a u Pe�uhu, Osijeku i Vara�dinu

Djelo koje osvaja snagom glazbenih iskazaPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Nakon ovacija koje je povodom prai-zvedbe u Pečuhu 18. travnja doživio oratorij u tri dijela Izaija Davora Bo-

bića, u Katedrali grada koji će u 2010. godini nositi ugledni naslov Europskoga grada kul-ture i čija je narudžba u osnovi nastanka dje-la, novo i u svim značajkama monumentalno skladateljsko ostvarenje imali su priliku upo-znati i Osječani 19. travnja u Konkatedrali sv. Petra i Pavla. Treća u tom slijedu slavodobit-nih izvedaba održana je 20. travnja u Kate-drali u Varaždinu, Bobićevu rodnom gradu, pred publikom koja je do posljednjega mjesta popunila duhovni prostor toga prelijepog ba-roknoga zdanja. I odmah na početku valja reći da je varaždinska Katedrala izvedbom, u kojoj su sudjelovale stotine glazbenika, pjevača i in-strumentalista, velikoga vokalno–instrumen-talnog sastava te večeri bila mjesto događanja koje glazbenom snagom i porukom odgovara osobitim svečanostima čija zvukovnost i mi-sao vodilja slušatelja ne može niti u jednom trenutku ostaviti ravnodušnim. Naime, nepo-bitno je duhovno pobratimstvo suvremenoga skladatelja s velebnim uzorima iz svjetske glazbene baštine u kojima odabrani tekstov-ni predlošci i cjelokupno ustrojstvo partiture vehementnošću izričaja ostvaruju glazbu kao ljudski poklon pred veličinom misterija Stva-ratelja svijeta i njegovog Otkupitelja poput proslavljenih oratorija baroknoga razdoblja.

Više od 120 opusa

Danas je Davor Bobić (1968.) nedvojbeno je-dan od najizvođenijih hrvatskih skladatelja i ne samo svoje generacije, a dosad skladanih više od 120 opusa rječito govore o izuzetno agilnoj stvaralačkoj aktivnosti koja uključuje najrazličitije glazbene oblike. Bobić je obu-hvatno obrazovanje stekao na istaknutomu Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu, učilištu koje je nadogradnjom glazbe-ne nadarenosti pridalo veliku energiju i sigur-nost skladateljskog rada. Tu energiju potvr-đuje Bobić i kao voditelj jedinstvene klase za kompoziciju na varaždinskoj Glazbenoj školi, pionirsku mogućnost pruženu polaznicima Škole od najmlađe do srednjoškolske dobi za stjecanje iskustava u skladateljstvu, zatim kao izvanredni profesor na Umjetničkoj akade-miji Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku te itekako važnim angažmanom zadnjih godina na funkciji ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri. Dosad osvojena priznanja i nagrade uvijek su dobrodošla potvrda kojom njego-vo stvaralaštvo nailazi na odjeke u stručnoj i društvenoj javnosti. Tu svakako valja ista-knuti prestižnu Nagradu Boris Papandopulo Hrvatskoga društva skladatelja čiji je Bobić dobitnik u 2008. godini.

Glazba u prostranstvima duhovnosti

Kako je, prema riječima skladatelja, veliki pro-rok Izaija svojim dalekovidnim naviještanjem bio poseban poticaj i izazov, libretist Narcis Grabar izuzetnom je intuicijom spajanja Izajinih poruka iz Staroga zavjeta s novozavjetnim tekstovima evanđelista koji su prenijeli Kristove riječi sasta-vio predložak koji je Bobiću poslužio za glazbeno oblikovanje. Tako je oratorij sazdan u tri dijela: u prvomu progovara Izaija, čiji tekst na hrvatskomu

jeziku donosi nara-tor, dok na starohe-brejskom proročan-ske riječi trajnom ekspresijom iznosi mješoviti zbor, u drugomu dijelu narator donosi Kri-stove riječi, koje na aramejskom pjeva bariton, a zbor na starogrčkom iznosi novozavjetnu zbilju svih onih koji su u negativnom kon-tekstu optuživali Spasitelja (farizeji), da bi se u trećemu dijelu vratile riječi proroka koji je ne-koliko stoljeća prije Kristova rođenja navijestio njegovu muku i smrt na križu kao jedinu istinu čovjekova spasenja i otkupljenja. Kroz opsežnih dvadeseti-sedam brojeva slušatelj je uveden u sadržaje koje iznose naratori, sve do posljednjega broja zborsko-ga slavlja i tekstova Otkrivenja koje slavi i časti moć Gospodinovu. Suradnici za izgovor starih jezika bili su dr. sc. Dragutin Matak i Abigail Rahel.

Drevna hebrejska glazbala

Sadržajno tako bremeniti tekstovni predložak pobudio je kod skladatelja izuzetno inspiriranu, osobno proživljenu glazbu. Od prvih prodor-nih tonova šofara, drevnih hebrejskih puhačkih

glazbala koja se oglašavaju s bočnih prozora ka-tedralne lađe, nabujalost Bobićeve glazbe prolazi naglašenom samosvojnošću priklanjanja zvukov-no plemenitome i lijepome kroz različite ugođaje trajno nazočne komunikativnosti i dramaturške razložnosti. Na osnovi harmonijskoga jezika koji gustoćom zbivanja ispunjava potencijal simfonij-skog orkestra protiču progresije čija je suvremenost zvučanja u bogatstvu boja nepobitna, ali nisu u potpunosti napušteni tonalitetni odnosi i trajna veza s kanonima glazbenih uzora i nerijetko pre-poznatljiva idioma velikih ruskih simfoničara 20. stoljeća. Osobito pak valja istaknuti Bobićevo zna-lačko postupanje s ljudskim glasom. Bilo da je riječ o solističkim ulomcima mezzosoprana i baritona, bilo da je prednost dana sastavu mješovitog zbora,

Bobić s pouzdanom mjerom razgovijetnosti uglaz-bljuje tekstove i instinktom sveprisutne muzikal-nosti daje interpretima mogućnosti za nadahnute melodijske proplamsaje. Horizontalno i vertikalno razlaganje glazbene tematike susreće se u punini sonornosti kojom skladatelj trajno podcrtava tek-stovnu dramatiku i njezinoj logici imanentne us-pone i smiraje napetosti. U tom su slijedu osobito dojmljivi klimaks i kadenca dvanaestoga broja Pje-vajte Jahvi pjesmu novu za mezzosopran i zbor, a nakon umirenja Velikosvećeničke molitve, poetskim intenzitetom djeluje zborska Golgota (vokaliza na koral Joach. Magdeburg 1571, Von Gott will ich nicht lassen, J. S. Bach, broj 17), nakon koje slijedi

nastup Dječjeg zbora, još jedno impresivno mjesto snažne duhovnosti.

Vrsni izvo�a�ki korpus

Izvedba Bobićeva oratorija Izaija okupila je Pa-nonsku fi lharmoniju iz Pečuha, Akademski pje-vački zbor Umjetničke akademije Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Dječji zbor Brevis i Vo-kalni ansambl Brevis iz Osijeka (vrsna priprema zborova Antoaneta Radočaj–Jerković), mađarsku mezzosopranisticu Andreu Meláth, hrvatskoga baritona Berislava Jerkovića i dva glumca–narato-ra, Darka Milasa i Hrvoja Seršića, a sve pod pažlji-vim i angažiranim vodstvom mađarskoga dirigen-ta Zsolta Hamara. Njihove su dobro pripremljene

interpretacije potvrđivale vidno povjerenje u izvr-snost glazbe i očito uživanje u izvođenju djela čije ustrojstvo, kao što je već istaknuto, trajno vodi brigu o spontanoj komunikaciji sa slušateljima. A upravo je to osjetila i varaždinska publika koja je pravim ovacijama, dugotrajnim pljeskom i povici-ma odobravanja ispratila sve izvođače ove velebne glazbene freske. Doista je šteta da ove zahtjevne pripreme za novo djelo i uspjeli rezultat izvedbe nisu mogli biti predstavljeni i zagrebačkoj publici u okviru Muzičkoga biennala Zagreb koji je upravo bio u tijeku.P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Pijanističko–pjesnički recital Ivane Marije Vidović u Zadru

Pijanistica Ivana Marija Vidović odr-

žala je 30. svibnja pijanističko–pje-

snički recital u Svečanoj dvorani

Sveučilišta u Zadru u okviru pro-

jekta Dolazak u baštinu — Slika kao her-

metična ikona Novog doba, koji je održan

u organizaciji Odjela za izobrazbu učitelja i

odgojitelja Sveučilišta u Zadru. Nakon sklad-

bi Frédérica Chopina, Franza Liszta i Isaaca

Albeniza koje je izvela u prvome dijelu zadar-

skoga recitala, dubrovačka je pijanistica dru-

gi dio večeri posvetila Dori Pejačević. Svoju

pjesničku zbirku naslovila je prema ciklusu

klavirskih skladbi Život cvijeća, op. 19 Dore

Pejačević, jednom od njezinih najpopular-

nijih i najizvođenijih ostvarenja. Zbirku su

predstavile studentice Sveučilišta u Zadru,

Vedrana Ivčić, Kristina Grbin i Maja Balić,

a Visibabi, Ljubici, Đurđici, Potočnici, Ruži,

Crvenom karanfilu, Ljiljanu i Krizantemi Iva-

na Marija Vidović dodala je i pjesmu Dora,

iskazavši tako zasluženo poštovanje prema

najvećoj hrvatskoj skladateljici. (B.P.K.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Ivana Bili� i Vanja Kuljeri� u Hrvatskom glazbenom zavodu 23. lipnja 2009.

Plesno, pijevno i lirskoPiše: Ana Vidić

U ciklusu Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici, koji organizi-

ra Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika u Hrvatskomu glaz-

benom zavodu, u utorak, 23. lipnja, nastupila je naša istaknuta

udaraljkašica Ivana Bilić u suradnji s pijanisticom Vanjom Ku-

ljerić. Brojna diskografska izdanja, niz zapaženih solističkih, orkestralnih i

komornih nastupa u zemlji i inozemstvu, pojavljivanja na uglednim hrvat-

skim i svjetskim festivalima, nagrade i priznanja, autorski rad u svojstvu

aranžiranja skladbi za udaraljke, ali i pisanja vlastitih skladbi objavljenih

i u inozemstvu, mjesto predavača na Muzičkoj akademiji u Zagrebu,

održavanje brojnih majstorskih tečajeva i seminara te naposljetku i vla-

stita linija palica predstavljenih prošle godine u Frankfurtu, čine Ivanu

Bilić u našim okvirima jedinstvenom i utjecajnom glazbenicom, uvelike

zaslužnom za promicanje i popularizaciju udaraljkaških instrumenata i

literature za njih. Iz golema korpusa udaraljki na kojima svira Ivana Bilić je

za večer u Hrvatskomu glazbenom zavodu izabrala marimbu, pruživši malobrojnoj, ali

raspoloženoj publici sjajan doživljaj niza novijih skladbi inozemnih autora, među kojima

su i pretpremijerno izvedeni uratci predviđeni za predstavljanje na američkom Zeltsman

Marimba Festivalu u Wisconsinu početkom srpnja. Prethodio im je Preludij u c–molu,

BWV 999 Johanna Sebastiana Bacha u novonastaloj verziji za marimbu, na koji je Ivana

Bilić odsvirala i vlastite, vješto kombinirane Improvizacije.

Drugi dio te koncertne večeri pripao je pak hrvatskomu stvaralaštvu i to najprije njezinu

vlastitu: Souvenir from Mexico kratka je skladba za solo marimbu nastala 2005. prigo-

dom autoričina sudjelovanja na Festivalu marimbi u meksičkoj pokrajini Chiapas, pa

stoga i nosi snažan pečat tamošnjega narodnog melosa koji je nadahnutom interpretacijom

i osebujnostima zvuka marimbe dobio posebnu dimenziju.

Za kraj, kao svojevrsna posebnost večeri, Ivani Bilić pridružila se na pozornici majka, pijani-

stica Vanja Kuljerić, kao pratnja u izvedbi Koncerta za ksilofon i gudače Borisa Papandopu-

la, dakako tom prigodom u nešto izmijenjenoj verziji. Jedinstveno djelo domaće literature,

nastalo 1983., koje nemamo priliku često slušati na koncertnim repertoarima, glazbenice

su oživjele znalačkom i uigranom suradnjom. Upečatljivo plesno, pijevno i lirsko kretanje

kroz četiri stavka Koncerta svoju je krunu dobilo u energičnoj i poletnoj završnici u kojoj je

solistički instrument Ivane Bilić došao do punog izražaja ekspresivnih mogućnosti.

PR

IKA

ZI P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I

Doista je šteta da ove zahtjevne pripreme za novo djelo i uspjeli rezultat izvedbe nisu mogli biti predstavljeni i zagrebačkoj publici u okviru Muzičkoga biennala Zagreb koji je upravo bio u tijeku.

Solisti, tri osječka zbora i Panonska fi lharmonija iz Pečuha u Varaždinskoj katedrali

Ivana Bilić

DA

VO

R H

RV

OJ

6 BROJ 157, SRPANJ 2009.

40. obljetnica Me�unarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mlade�i u Gro�njanu, 1969. — 2009.

Glazbene radosti u poticajnom ambijentuPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Uspavanost srednjovjekov-nog istarskoga gradića Grožnjana prvo su 1965.

godine, na poticaj kipara Aleksan-dra Rukavine, prekinuli likovni umjetnici iz Hrvatske i Slovenije uselivši se u trošne i zapuštene kuće, a svojim galerijama osmi-slili su ambijentalne perspektive Grada umjetnika. Grožnjan je Gradom umjetnika progla-šen još iste godine i otada ve-lik broj galerija s umjetničkim djelima i proizvodima primije-njenih umjetnosti privlači pa-žnju prolaznika. Kada su 1969. predstavnici tadašnje Muzičke omladine Hrvatske, u okviru Muzičke omladine Jugoslavije, pohodili Grožnjan i u njemu odlučili osnovati Međunarodni kulturni centar Muzičke omladi-ne, bila je prekinuta i tišina gradića jer su u njegovoj sredini zazvučali glazbeni instrumenti mladih koji su počeli dolaziti iz mnogih svjet-skih središta. Neposredni poticaj za odabir upravo Grožnjana kao grada glazbe došao je od Eugena Frankovića, tadašnjega istraživača u Institutu za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i stručnjaka za urbani-zam. Ubrzo se pokazalo da je uči-njen izvrstan izbor i da »gradić na vršiću«, to glazbeno susretište mla-dih, kako je višegodišnja predsjed-nica Hrvatske glazbene mladeži, mr. sc. Naima Balić, inspirirano nazvala Grožnjan, trajno privlači tisuće mladih glazbenika, dram-skih umjetnika, plesača, glazbenih animatora i drugih, te da u toj pri-vlačnosti nema zastoja, niti u godi-nama Domovinskoga rata kada je Hrvatska kao napadnuta država u svijetu slovila kao opasno područ-je. Procijenjeno je naime da je u Grožnjanu boravilo više od 22.000 mladih iz oko 90 država svijeta, a danas u novim uvjetima nezavisne hrvatske države, u miru koji pogo-duje bavljenju svim umjetnostima, te se brojke kontinuirano poveća-vaju.

Skromna, ali znakovita proslava

Kako je prošlo već 40 godina od osnivanja Kulturnoga centra u Grožnjanu, trebalo je obilježiti tu značajnu obljetnicu, što je učinjeno

12. lipnja ove godine. Svečana sjedni-ca održana je u Koncertnoj dvorani, a okupili su se brojni nekadašnji i da-našnji aktivisti i djelatnici Kulturnoga centra koji od 1992. godine samostalno vodi Hrvatska glazbena mladež. Pro-

jekcija fi lma Grožnjan — San sjećanja autora Zvonka Ilijića, iako za prigodu proslave ponešto predugog, podsjetila je na bitne značajke djelatnosti i na maj-storske seminare, konkretno na semi-nar za udaraljke koji u Grožnjanu vodi Igor Lešnik. Tim je fi lmom također bio prikazan osnovni cilj grožnjanskoga projekta, a to je »stvaranje kontinuira-noga međunarodnog umjetničkog cen-tra otvorenog mladima iz svih krajeva svijeta s mogućnošću susreta, razmjena ideja i iskustava te učenja.« Pojam ljet-nih glazbenih kampova osmislila je Međunarodna glazbena mladež, Jeu-nesses Musicales International (JMI), UNESCO–ova kulturna organizacija mladih, s kojom je u suradnji i gro-žnjanski Međunarodni kulturni centar muzičke omladine bio vođen sve dok organizaciju nije preuzela Hrvatska glazbena mladež (HGM).

Grad utopije i snova

Kao što i priliči svečanoj proslavi važne obljetnice, za govornicom se izmijenio niz govornika. Među njima je osobito dojmljiv bio načelnik Grožnjana, grada koji od 1993. godine ima status općine. Gospodin Rino Duniš potvrdio je da je 40 godina djelovanja Kulturnoga centra u Grožnjanu ostavilo neizbrisivi trag i da malobrojni stalni žitelji grada mlade glazbenike trajno prihvaćaju sa simpati-jama. Također je zahvalio Istarskoj žu-paniji, Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na novča-noj potpori te je najavio da će Općina i dalje iz svojega proračuna izdvajati 20 posto za Kulturni centar. Osobito nadahnut i emotivan bio je pozdrav

sadašnjega predsjednika HGM–a, Be-rislava Šipuša, koji je rekao da je »Gro-žnjan grad utopije i snova, ozvučena i oslikana tišina, jedinstveni spoj glaz-be, prostora i mjesta kojemu se svatko rado vraća.« Uzvanike su pozdravili i

županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica, Tilmann Boe-ttcher, direktor Svjetskoga mjesta susreta iz njemačkoga grada We-ikersheima, posebni gost Blaško Smilevski, glavni tajnik Među-narodne organizacije glazbene mladeži sa sjedištem u Bruxe-llesu te Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti

i audiovizualne djelatnosti Ministar-stva kulture, koji je uz čestitke najavio i daljnju fi nancijsku potporu najvažnije hrvatske institucije za kulturu. Doista, fi nancijske potpore nikada dosta. Po-znato je da su subvencije koje HGM dobiva za grožnjanski projekt trajno premale, jer valja kontinuirano obnav-ljati zgrade u kojima stanuju polaznici seminara, poboljšavati uvjete u radnim prostorima u kojima mladi glazbenici vježbaju, osiguravati svu logističku po-moć koja prati rad Kulturnoga centra. A sve su to znatna sredstva i HGM je upućen na lokalne, županijske i državne izvore, kao i na traženje sponzora kako bi bili omogućeni svi neophodni uvjeti za nesmetano djelovanje.

Dva koncerta

U nastavku svečane sjednice bila su osobito zaslužnim pojedincima i insti-

tucijama podijeljena prizna-nja, a tada su svi uzvanici i brojni domaćini prešli u Crkvu sv. Vida, Modesta i

Krešencija kako bi poslušali koncert na kojemu je nastu-pio Kvartet Edina Karama-zova. Članovi gitarističkoga Kvarteta, utemeljitelj i vodi-telj Edin Karamazov, Darko Pelužan, Tomislav Ribičić i Srdjan Berdović, izveli su djela L. Browera, J. S. Bacha,

A. Pärta i C. Domeniconija razgalivši slušatelje svojim preciznim i nadahnu-tim muziciranjem. A Općina Grožnjan priredila je za posjetitelje nadasve uku-sne i obilne delicije, što je u svečarskom raspoloženju potaklo još dugo druženje na domjenku ispred lijepe renesansne gradske lođe. U večernjim je satima na pozornici grožnjanskoga Balvan cityja, omiljenoga okupljališta na otvorenom, nastupio HGM Jazz orkestar Zagreb, koji od 2002. godine vodi iskusni au-strijski profesor Sigi Feigl i koji je svo-jim ciklusom u Zagrebu dobro poznat ljubiteljima jazza. Ukratko, proslava 40. obljetnice Međunarodnoga kulturnog

centra Hrvatske glazbene mla-deži u Grožnja-nu protekla je, iako zapravo u relativno skro-mnim okvirima, na zadovoljstvo svih nazočnih, upozorivši i ovom prigodom na posebne lje-pote druženja s glazbom u am-bijentima čija je prikladnost za umjetničke su-srete već odavno potvrđena.

Monografija Marijane Pintar

Monografi je koje obuhvaćaju život i sadržaje, trajanje na određenom pro-storu i vremenu pojedinačnih ljudskih pregnuća ili pak sadržajno osmišljenih manifestacija, izvori su neophodnih po-dataka koji ta trajanja dokumentacijski podastiru, tumače i na jednom mjestu predaju na valorizaciju budućim poko-ljenjima. Ukratko rečeno, monografi je su povjesnice u kojima nalazimo obra-đenu arhivsku građu, otkrivamo zako-nitosti razvojnih tijekova pojedinačnih biografi ja, bilo osobnih bilo grupnih, te iz njih iščitavamo odnose koji su znako-viti za određeni prostor i vrijeme. Stoga je jedan od najvažnijih čimbenika koji potvrđuje povijesnu važnost pojedine biografi je (opet ćemo reći pojedinačne ili grupne) trenutak kada sazrije potreba za ispisivanjem monografske publikaci-je koja će obuhvatiti sve relevantne po-datke odabranoga predmeta istraživa-

nja. A doista, riječ je potrebi istraživanja i sakupljanja građe koja će akribijskom obradom osmisliti biografi ju koja je uzeta na razmatranje. Taj veliki, na ras-

pršenim izvorima izrađeni zadatak ispisivanja mono-grafi je o grožnjan-skim glazbenim zbivanjima izradila je muzikologinja Marijana Pintar kojoj odmah na početku, a u povo-du svečane promo-cije njezine knjige pod naslovom Me-đunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži 1969. — 2009., valja od srca česti-

tati i zahvaliti da je tako suvislo, tako angažirano i vjerodostojno obradila do-ista nepreglednu građu iz protekla četiri desetljeća. O tim je značajkama ove na-dasve vrijedne knjige govorila i promo-torica Erika Krpan. A Marijana Pintar opisala je Grožnjan i Glazbenu mladež, objasnila zašto baš Grožnjan, podastrla podatke o povezanosti Kulturnoga cen-tra s Grožnjanom i Istrom, protumačila proces osnivanja, rada i upravljanja Kul-turnim centrom, te velikom točnošću iznijela programe Centra u svim vido-vima glazbenih tečajeva, onako kako su oni po godinama bili organizirani. Više od 1.200 navedenih osoba u Kazalu imena nepregledno su ljudsko bogat-stvo koje je svakog ljeta oplemenjivalo glazbena iskustva mladih naraštaja, svojim nesebičnim predanjem doprino-silo razvoju i osmišljavanju djelatnosti Kulturnoga centra i ispisivalo njegovu biografi ju kao jedinstveno mjesto glaz-benih radosti.

Polo�eni ispit postojanosti

Grožnjanski projekt, to izuzetno uči-lište prvenstveno mladih glazbenih umjetnika, mjesto profesionalnih i ljudskih susreta, pogodnost za učenje i sazrijevanje, urezano je u sjećanja tisuća polaznika tečajeva, a grožnjansko ljeto poticalo je i povratke i onda kada se iz statusa učenika prelazilo u uloge pre-davača i voditelja seminara. Valja na-pomenuti da je 2004. upravo Grožnjan bio odabran za mjesto održavanja 59. Svjetskog kongresa i Generalne skup-štine JMI–a, a rezolucijom Generalne skupštine JMI–a 2005. godine Kul-turni je centar dobio status Svjetskoga centra susreta glazbene mladeži — JMI World Meeting Center (zajedno s cen-trom Glazbene mladeži Njemačke u Weikersheimu), te je time ponovno po-stao projekt međunarodne organizacije glazbene mladeži.

Izuzetno je obogaćujuće, a svima nama koji smo i osobno sudjelovali nadasve zanimljivo, čitanje monografi je M. Pin-tar. Stoga i završimo njezinim riječima: »Mjera od 40 godina rada govori o »polo-ženom ispitu« postojanosti, odnosno poka-zuje da projekt i njegova ideja nisu kratko-ga daha, te da dostignuća i kontinuitet nisu slučajni. Stoga takva godišnjica za jednu kulturnu organizaciju neprofi tabilnog ka-raktera kakva je Glazbena mladež i njezin Kulturni centar u Grožnjanu, a koja je do sada već uspjela prebroditi mnoge promje-ne »vanjskih okolnosti«, ima tim veći zna-čaj.« Dakako, značaj Kulturnoga centra u Grožnjanu nepobitno je i u svjetskim razmjerima velik i priznat, a već će i ovoga ljeta gradićem u Istri zazvučati dobro ugođeni instrumenti polaznika čiji se životni putovi usmjeravaju prema glazbi kao nadasve plemenitu životnom pozivu.

»Gradić na vršiću«, to glazbeno susretište mladih, kako je višegodišnja predsjednica Hrvatske glazbene mladeži, mr. sc. Naima Balić, inspirirano nazvala Grožnjan, trajno privlači tisuće mladih glazbenika, dramskih umjetnika, plesača i glazbenih animatora...

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

Četrdeset godina od osnivanja Kulturnoga centra u Grožnjanu obilježeno je 12. lipnja ove godine svečanom sjednicom u grožnjanskoj koncertnoj dvorani projekcijom filma Grožnjan — San sjećanja autora Zvonka Ilijića, koncertima Kvarteta Edina Karamazova i HGM Jazz orkestra Zagreb te predstavljanjem monografije Marijane Pintar.

Marijana Pintar predstavlja svoj rad na Monografi ji

Kvartet Edina Karamazova

V. M

AR

IN

7BROJ 157, SRPANJ 2009.

30. obljetnica umjetni�kog rada Svebora Se�aka, prvaka baleta HNK u Zagrebu

Peti instrument – obljetnička premijeraPiše: Sanja Drakulić

Trideseta obljetnica umjetničkog rada Svebora Sečaka, prvaka baleta zagre-bačkoga HNK, i petnaesta obljetnica

Baletne trupe Croatia obilježena je 30. lipnja pred prepunom dvoranom umjetnikova ma-tičnoga kazališta. Svečana baletna večer sa-stojala se od tri dijela. Svoje plesno umijeće i osobnosti pokazali su solisti i članovi Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu koje je u prva dva dijela večeri uživo pratio Gudački kvartet Rucner — Kvartet Zagre-bačke fi lharmonije; u skladbi Dietro pjevala je sopranistica Davorka Horvat, a Svebor Sečak predstavio se kao režiser i kao koreograf.

Splet hrvatske glazbe

Prvi dio večeri pod nazivom Kad je kraj početak zamislio je i režirao Sečak kao retrospektivni fl ashback na neke od najupečatljivijih trenuta-ka svoje karijere. Istovremeno su prikazana četiri videouratka Svebora Sečaka i Marka Šimića, a kao glazbeni predložak poslužili su ulomci iz baleta Giselle Adolphea Adama, Fi-nale iz 3. gudačkog kvarteta Moje djetinjstvo Stjepana Šuleka te skladba Kad je kraj početak Sanje Drakulić.

Središnji dio večeri predstavio je novi baletni projekt Peti instrument u Sveborovoj koreo-grafi ji. Ideja toga baletnog noviteta jest u stva-ranju priče kroz koreografi ju na niz skladbi raznih skladatelja, a za ovu prigodu: Simple Astora Piazzolle, IKS ritmizirani govor Sve-bora Sečaka, Dietro Marka Ruždjaka, Č / U ritmizirani govor Svebora Sečaka, Pizzicato–tremolo–glissando iz Gudačkoga kvarteta Nik-še Njirića, Ars Diaboli Ive Josipovića te Čardaš iz Međimurja Emila Cossetta posvećen bale-tanu Georgeu Stanciuu.

»Kao što sam naslov sugerira«, objašnjava Se-čak, »uz pratnju glazbenoga kvarteta tretirao sam ljudsko tijelo — pokret i glas kao instru-ment koji svoje dionice izvodi na glazbu, bez glazbe, uz glazbu i ponovno se vraća izvođe-nju na glazbeni predložak. Pokret kojim se služim nedvojbeno proizlazi iz vokabulara klasičnoga baleta uz korištenje elemenata ka-rakternog, nacionalnog i društvenog plesa te suvremenog pokreta. Pokušao sam napraviti iskorak i proširiti granice svojega dosadašnjeg

rada, ali tako da ih ne srušim, već da sačuvam tanku i poroznu liniju koja dijeli/spaja suvremeni balet i suvremeni ples, nastojeći oformiti svoj in-dividualni koreografski izraz. Nekoliko zadanih pokreta ponavlja se u različitim kontekstima kako bi se preispitala njihova metakinetička svojstva u različitim okolnostima. U djelu Dietro, kao što skladatelj stavlja glas soprana »dietro«, odnosno

u pozadinu iza gudačkoga kvarteta, tako sam i ja pomaknuo koreografi ju »iza«, odnosno u drugi medij, ogoljujući ljudsko tijelo kao instrument do krajnosti. U drugom dijelu koreografi je s podna-slovom Ars Diaboli, koji čine djela Nikše Njirića i Ive Josipovića, koreografi ja je i dalje apstraktna, ali sam se po uzoru na skladatelje čija su me djela inspirirala poslužio referencama i kratkim citati-ma, završavajući ovo djelo kao mali scherzo koji se nastavlja i u predviđenom dodatku. Ipak, sve je to samo igra.«

Upravo te igre, novoga pristupa i novih projekata očigledno je željna zagrebačka baletna publika — osjetno zaintrigirana u prva dva dijela večeri.

Uspješnicu Ples kadeta Johanna Straussa, prvu predstavu Baletne trupe Croatia koja je unatrag 15 godina kroz stotinjak izvedbi na brojnim gostova-njima postala njihov zaštitni znak, gledali smo u

završnom dijelu večeri. U ovom remek–djelu ko-reografa Davida Lichinea pojavljuju se svi ključni dijelovi velikih klasičnih baleta (ansambl plesovi, plesovi u dvoje, muške i ženske solo dionice, ka-rakterne uloge i slično).

Publika je s oduševljenjem pozdravila sva tri dijela večeri. Prve čestitke uputili su mr. sc. Božo Biš-

kupić, ministar kulture i Irena Pasarić, ravnateljica Baleta HNK, a slavlje se nastavilo uz druženje na terasi HNK.

Kad je kraj po�etak

Svebor Sečak je međunarodno priznati baletni umjetnik koji je otplesao gotovo sve glavne ulo-ge klasičnoga baleta te suvremeni repertoar. Radio je s vodećim koreografi ma današnjice, bio partner najpoznatijim balerinama i gostovao na svim hrvat-skim i brojnim svjetskim scenama. Najzapaženije uloge s područja nacionalnog repertoara ostvario je u baletima Đavo u selu Frana Lhotke (Mirko), Licitarsko srce Krešimira Baranovića (Husar i Li-citar), Kraljevo Borisa Papandopula (Herkules), Balade koje donosi vjetar Igora Savina, Kentaur 12 Alfi ja Kabilja te Carmina Krležiana Frane Paraća. Osnivač je i voditelj Baletne trupe Croatia. Od 2002. predsjednik je Hrvatskoga društva profesi-

onalnih baletnih umjetnika, odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za po-stignuća u kulturi tijekom ratnih godina, dobitnik je zlatne plakete Mare nostrum, Nagrade Hrvat-skoga glumišta za najbolju mušku ulogu u sezoni 2002./2003. (Peer Gynt), Nagrade Olga Orlova HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci za najbolju mušku ulo-gu u protekle tri sezone 2001. — 2004. (za ulogu

Peer Gynta u istoimenom baletu) i Nagrade Oskar Harmoš HNK u Zagrebu za najbolju mušku ulogu u sezoni 2004./2005. (za ulogu Tebalda u baletu Romeo i Julija S. Prokofj eva). Hrvatsko glumište nagradilo ga je 2005. za najbolju mušku ulogu u baletu u sezonama 2003./2004. i 2004./2005. za ulogu Hamleta u istoimenom baletu P. I. Čajkov-skog. Koreografi rao je nekoliko samostalnih djela kao što su Licitarsko srce, Peer Gynt Suita, Hamlet, Caligula te nekoliko kraćih scenskih i više televi-zijskih koreografi ja.

Nakon završene Škole za klasični balet, Svebor se usavršavao na Akademskom učilištu Vagano-va, Sankt Peterburg, Rusija, diplomirao je teoriju plesne edukacije na Royal Academy of Dance u Londonu, a nedavno je upisao magistarski studij na University of New England. Kad je kraj poče-tak — to se tako radi!

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

SA

ŠA

NO

VK

OV

IĆ

Big band HRT–a izvodio nove skladbe hrvatskih autora

POVRATAK DAVNO IZGUBLJENOG KULTA JAZZAPiše: Davorin Kapec

Već odavno Zagreb nije imao takav glazbeni spektakl kakav je priredio Big band HRT–a pod ravnanjem Saše

Nestorovića 24. svibnja 2009. u Studiju Zvo-nimir Bajsić HRT–a. Nove skladbe hrvatskih autora bile su ugodno iznenađenje i nezabora-van doživljaj koji daje novu dimenziju speci-fi čnog stila i zvuka našoj jazz sceni. Za većinu

skladbi aranžmane su pripremili autori: Igor Ger-žina, Igor Savin, Ladislav Fidri, Damir Horvat, Miro Kadoić, Luka Medić, Luka Udjbinac, Jerko Valdevit, Zdenko Ivanušić, Renato Rožić, Ivan Kapec, Zvonimir Dusper i Ivan Popeskić, dok je za skladbu Calipsology Mirona Hausera aranžman napisao trubač Branko Sterpin, a za Time for Love Zvonimira Bajevića trombonist Luka Žužić.

Tajanstvene �arolije

Ovakav koncert održan kao predivna proljetna prezentacija hrvatskoga jazz stvaralaštva može zadovoljiti sve veći broj mlađih ljubitelja jazza, o čemu svjedoči vjerna publika i novopridruže-ni obožavatelji koji su burno reagirali za vrijeme izvedbe novih skladbi.

Uz već afi rmirane predstavili su se mladi autori, ujedno daroviti instrumentalisti koji su nadah-nuto improvizirali, posebice u izvedbama vlasti-tih skladbi, primjerice gitarist Luka Udjbinac u While She Sleeps, bariton saksofonist Damir Hor-vat u Ljute papričice i alt saksofonist Miro Kadoić u Moon Flowers, a solom se istaknuo i sâm dirigent Saša Nestorović. Odličnim su izvedbama i vlasti-tim harmonijskim konceptom pokazali da su veli-ki inovatori koji su niknuli na bogatu domaćem tlu dosadašnje tradicije jazza, a da nisu nimalo ugrozi-li njegovu bitnu osobinu — kontinuitet i tradiciju. Otvorili su nam vrata prema novim suvremenim zvukovima.

Ostat će u sjećanju ovaj spektakl kada su se svi elementi koji jazz čine dobrim našli istodobno na pravom mjestu, na pozornici okruženi svojom publikom. Bio je to koncert posebnih trenutaka, apsolutne ljepote sklada, lijepih melodija punih tajanstvenih čarolija i zvukovnih čudesa koja su strujala između autora, izvođača, dirigenta i zado-voljne publike. Čini se da se te večeri sve poklopilo. U trenucima nadahnuća solisti su zapalili publiku praskom odličnih interpretacija u kojima je došao do izražaja njihov velik emocionalni angažman.

Sviranje saksofona, trube, klavira, gitare, kontra-basa, bubnjeva i udaraljki odlikovalo se zavidnom virtuoznošću. U pojedinim dionicama korištena je i fl auta koja upućuje na specifi čnost simfo–jazza.

Visok stupanj muziciranja

Na djelu je bila nadogradnja i preoblikovanje do-sadašnjih načina oblikovanja naglašene dinamike. Izvedba je bila uglađenija, čvršća i superiornija nego na prethodnim koncertima Big banda, a strasti i poleta nije nedostajalo. Posebnosti večeri pridoni-jeli su pjevači Franciska Gluhak u skladbi Bog zna Ivana Kapeca i Nikola Marjanović u skladbi Hoo-ked Zvonimira Duspera, koji su načinom pjevanja i bojom glasa podsjetili na Dee Dee Bridgewater i Tonyja Benneta. Njihovom zaslugom, ali i zbog obogaćenosti svježim aranžmanima hrvatskih au-tora u autentičnom hrvatskomu jazzu, koncert je dobio još veći sjaj.

Čuli smo briljantno naglašene ritmove i uzbudljive fraze koje potiču na pomisao kako se u naš grad vratio davno izgubljeni kult jazza što predstavlja duševnu hranu mnogim obožavateljima. Osim toga, teško se oteti dojmu da je jazz živa glazba koja svakoj generaciji daje njezin upečatljivi identitet.

Big band Hrvatske radiotelevizije pokazuje, oso-bito otkako je pod dirigentskom palicom Saše Nestorovića, pozitivnu promjenu, visok stupanj muziciranja i novu repertoarnu politiku zasnovanu na stvaralaštvu novih mladih snaga čije je vrijeme došlo.

DA

VO

R H

RV

OJ

Big band HRT–a u studiju Zvonimir Bajsić HRT–a

Gudački kvartet Rucner – Kvartet Zagrebačke fi lharmonije i Edina Pličanić

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

8 BROJ 157, SRPANJ 2009.

Ro�endanski koncert u Vara�dinu uz Vara�dinski komorni orkestar, razgovor sa slavljenikom, akademikom Pavlom Dešpaljem, u povodu 75. o

UVIJEK SAM VOLIO JAZZRazgovarala: Jana Haluza

U završnici koncertne sezone Va-raždinskoga komornog orkestra Pavle Dešpalj doživio je još jedan

rođendanski koncert na kojemu je dirigi-rao svojim djelima. U nedjelju, 24. svib-nja, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu taj je počasni član Orkestra ravnao izvedbom svojega mladenačkog Koncerta za alt–saksofon i gudače uz su-

djelovanje Dragana Sremca kao solista te svojoj pridodao i obljetnicu velikog uzora i mentora Stjepana Šuleka (95. godišnjica rođenja) uvrstivši na program njegov Tre-ći klasični koncert.

Varaždinski komorni orkestar tek je jedan od orkestara u Hrvatskoj s kojima redovito surađujete i u prvom dijelu godine koncertno

obilježavate svoju obljetnicu. Tim se prigodama Vaša djela izvode više nego ikad. Kako se sve to odvija?

Imam sreću da su svi orkestri s kojima sura-đujem bili pritom voljni izvesti po jednu moju skladbu, utoliko je ova sezona od osobite važ-nosti za mene jer inače vlastita djela ne izvo-dim često. Proslavio sam svojim djelima i 70.

rođendan, tako se odvija i ova 75. proslava, a uz Božju pomoć nadam se da ću i osamdesetu. Varaždinski komorni orkestar jedan je od najdražih orkestara s kojima sam ikad surađivao i veseli me da su se sjetili moje godišnjice, a da im ni-sam ništa ni rekao. Također moram zahvaliti i Hrvat-skomu društvu skladatelja (HDS) koje je također bez da sam i riječ rekao organi-ziralo moj autorski koncert za rođendan, čime su me ganuli do suza. Nadam se da će do kraja sve proći u redu kao što se to odvijalo i u ovom dijelu proslave. Za-dnji je koncert ovoga ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom na kojemu će Dalibor Cikoje-vić izvesti moju Passacagliu

i fugu za klavir i orkestar.

Sva Vaša djela koja su ionako redoviti koncertni repertoar hrvatskih orkestara sada su smještena jedna uz drugo. Kako ste odabrali program autor-skoga koncerta u organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja večer uoči svojega rođendana 17. lip-nja?

Odabrao sam djela koja je HDS mogao fi -nancijski izdržati pisana za najmanji mogući sastav — gudače. Kako sam ne samo šef diri-gent, nego i doživotni počasni šef dirigent Hr-vatskoga komornog orkestra, bilo je logično da njih zamolim da mi to naprave, što su oni od srca i učinili.

Obično su obljetnice dobra prigoda za »pogled unatrag«, za sažimanje umjetničkog i stvaralač-kog puta. Možete li se ovim povodom prisjetiti svojih glazbeničkih početaka? Rođeni ste u Blatu na Korčuli, a odrasli u Zadru.

U Zadru sam završio sve razrede gimnazi-je i maturirao, a zatim se preselio u Zagreb, u kojemu otada živim uz neka izbivanja — četrnaest godina boravka u Americi i tri u Tokiju. Ljeti sam, dok su mi roditelji bili živi, svake godine odlazio u Zadar, što mi je bio prioritet. Radije bih otišao tamo, nego na neki istaknuti festival. Tako sam mirna srca odbio nastupiti na Ljetnom festivalu u Ateni kamo me želio »poslati« zagrebački HNK. To je ukratko moj život, a za detaljnije sažimanje još je prerano, imam tek 75 godina i za to ću čeka-ti svoj 80. rođendan.

Bili ste vezani za obitelj koja je na Vas odmale-na prenosila ljubav prema glazbi. Prvi Vam je glazbeni učitelj bio otac, skladatelj i pedagog Šime Dešpalj. Odrastali ste uz brata Valtera i sestru Maju, danas znamenite hrvatske glazbenike i profesore na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ka-kav je danas vaš odnos?

Moj je otac zaista bio znameniti pedagog u Dalmaciji, odgojio je ne samo nas troje, nego i cijele generacije zadarskih glazbenika koji su se kasnije afi rmirali u Zagrebu i dalje. Mi mu dugujemo svu svoju naobrazbu, poticaj i prepoznavanje talenta u vrlo ranim godina-ma. Omogućio nam je da u vrlo teškim eko-nomskim prilikama završimo školovanje i evo nas danas, svi troje smo uspjeli, završili kao

profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i imamo različite umjetničke karijere, ne smeta-mo jedno drugome. Živimo u ljubavi i bratskoj slozi.

Premda Vas danas prepoznaju kao skladatelja i dirigenta, u prvim ste godinama bavljenja glaz-bom svirali violinu i bili u tome vrlo uspješni.

Da, svirao sam violinu i to mi je prvi profe-sionalni posao. Svirao sam u Zagrebačkoj fi lharmoniji, zatim u Simfonijskom orkestru Jugoslavenske radiodifuzije, ali najdraže mi je bilo svirati u Komornom orkestru Radiotele-vizije Zagreb kojim je dirigirao Stjepan Šulek od kojega sam jako puno naučio o muziciranju i tretiranju komornog orkestra.

Je li to bio prvi susret s Vašim budućim profesorom kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu?

Ne, zapravo sam ga upoznao kada ga je kolega Zaninović doveo na jedan moj klavirski ispit u srednjoj školi, prije upisa na Muzičku akade-miju. Susret nije baš protekao srdačno jer mi je Šulek nešto predbacio, a ja teško podnosim kritike. Međutim, poslije me vrlo rado primio u svoju klasu i postali smo ne samo đak i profe-sor u dobrim odnosima, već i bliski prijatelji.

Svirali ste violinu usporedo sa studijem kompozi-cije kod profesora Šuleka?

Da, na violini sam završio srednju školu kod profesora Ivana Weilanda, a on me dok sam još bio u prvomu razredu srednje škole upu-tio na Zagrebačku fi lharmoniju jer je smatrao da izrazito dobro »čitam s lista«. Doista sam s lakoćom položio audiciju i tako sam prije zavr-šene srednje škole bio član mnogih orkestara i na taj sam se način uzdržavao u školovanju.

Jeste li tako učili i u svojemu budućem pozivu, di-rigiranju, učeći kao svirač u orkestru?

Puno sam profi tirao jer sam imao sreću da je

Zagrebačku fi lharmoestro Friedrich ZaunHorvat, od obojice sasamo o dirigentskoj ru što mi je poslije okompozicije.

Kako to da ste se uz vza kompoziciju prilikozičkoj akademiji?

Otkad sam počeo svskladati. Do svoje osdovršenu cijelu zbirkja koje je kasnije orkLudomir Michael RDubrovniku te ih u toDubrovačkim simfon1944. godine, odmahmaca. Još danas čuvase razvijao, cijelo me vskladam tako da nikati glazbu. Profesori uda je šteta da se trošidobar đak i da bih trNa njihov sam nagovusporedo pohađao srevoj 6 (Zadar u to vrijeglazbenu školu), no sam pogriješio adresuAkademiju, u Gunduda sam možda ipak pšto je moj otac uvijek je imao pravo.

Suradnja s profesoromvrlo skladna; prema njegov najbolji đak. Du Vašoj obljetničkoj govrijeme studija u njegovremena i Vaš Koncert

Koncert sam počeo studija, 1961. godinenog roka, a završio g

Autorski koncert Pavla Dešpalja, Preporodna dvorana pala�e Narodnog doma, 17. lipnja 2009.

Spoj stvarala�kih i izvedbenih sPiše: Sanja Raca

Otkako su utemeljeni, autorski kocerti u Preporodnoj palači Narodnog doma uvijek imaju

neki osobit povod i nikada nisu pripadali standardnom obliku koncertnoga rituala. Posebni su jer izdvajaju pojedinca, odaju mu počast i naglašavaju stvaralačku in-dividualnost. Iako teorije o suvremenoj predstavljačkoj praksi, kojoj pripadaju i koncerti, nisu sklone instituciji njego-vanja takozvane obljetničke kulture i motivaciji prigodnim datumima, prak-sa pokazuje da su takvi »otoci« potreba. Hrvatski skladatelji ne oskudijevaju u izvedbama, njihova su djela svakodnevni dio repertoara zahvaljujući visokorazvije-noj izvedbenoj svijesti i ukusu umjetnika, praizvedbe su postale mjerilo kvalitete za svaki ambiciozan ansambl ili solista. »Otok« zakriljen konkretnom, a sveča-nom prigodom postao je potreba zato jer je u službi isticanja nekog konkretnog autorskog profi la. On je mjesto gdje naši suvremenici, ponekad i predšasnici, ulaze u javni fokus pozornosti upravo vrijedno-šću vlastita glazbenog opusa onako kako smo to navikli u drugim kulturnim po-dručjima, osobito likovnom gdje su izla-ganja nekog zaokružena opusa ili njegova markantnog dijela postala uobičajeni za-štitni znakovi galerija ili muzeja, ali ne i koncertnih prostora.

U glazbenoj galeriji Hrvatskoga društva skladatelja čiji je kontinuitet uspostavljen autorskim koncertom Stanka Horvata,

a povod je bilo njegovo članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), od tada do danas predstavljeni su opusi Milka Kelemena, Igora Kuljerića, Frane Paraća (uz promociju DVD–a opere Judita), Adalberta Markovića, Dubravka Detonija, Generacije 40: Dalibora Bukvića, Davora Bobića i An-đelka Igreca, zatim Ljube Stipišića Delmate, Željka Brkanovića, trolista Franjo Dugan, Antun Dobronić i Krsto Odak, kao i trolista Ivan Brkanović, Boris Papandopulo i Milo Cipra (nazvani su Baština). Riječ je samo o di-jelu koncerata s osobitim povodom.

�estitari i sr�ani orkestar

Posljednji takav održan je 17. lipnja u čast skladatelja Pavla Dešpalja, a u povodu 75 go-dina života (dan uoči njegova rođendana, 18. lipnja). Uz uvodnu riječ Jagode Martinčević, povjesničarke glazbe, na sâmom kraju uslije-dile su čestitke: mr. sc. Bože Biškupića, mini-stra kulture, Hrvoja Hegedušića, predsjednika Hrvatskoga društva skladatelja, akademki-nje Koraljke Kos u ime HAZU–a i Hrvoja Markulja u ime Instituta hrvatske glazbene industrije koji je slavljeniku uručio diskograf-sku nagradu Porin za najbolji album klasične glazbe u protekloj godini (Papandopulovi Koncerti u izvedbi Zagrebačke fi lharmoni-je). Grupnom portretu čestitara pridonijelo je nimalo kurtoazno odobravanje publike, a posebno Hrvatski komorni orkestar i njegov dvadeset i jedan glazbenik. Topotom stopala o parket spontano su dali na znanje što im je na srcu, a još važnije, pokazali su to muzicira-njem. Njihova veza s akademikom, bliže mae-

strom, proizlazi iz višegodišnjega zajedničkog kreiranja najrazličitijih stilskih partitura, sato-va proba i na koncu, koncerata. Pavle Dešpalj, njihov je počasni šef–dirigent, jednako kao i Simfonijskog orkestra HRT–a, ali i mladoga Zadarskog komornog orkestra.

Hrvatski komorni orkestar pokazao se srča-nim i emotivnim suradnikom, dapače ansam-blom od velika povjerenja, vrlo karakternih osobina na svim instrumentalnim razinama. U ovoj je prigodi njihovo partnerstvo imalo unutarnju dimenziju vezanosti, ono sigurno zajedništvo gdje orkestralni umjetnik njeguje i poznaje kulturu solističkog, a osobito ko-mornog načina izražavanja glazbe. Skladatelj, naime, orkestralno tkivo povremeno oblikuje na snazi i izražajnosti manjih instrumental-nih skupina, kojiput solo kantilenama ili a due odnosima bilo da je riječ o dva glazbala ili o dvije različite gudačke formacije (primjer je vrsno interpretiran dijaloški odnos violine i violončela u polaganomu stavku Koncerta za alt–saksofon i gudače). Takva vrsta iskaziva-nja umijeća, nema nikakve sumnje, bila je lijep dar njihovu maestru na koncertu prisutnom i za dirigentskim pultom.

Hrvatskoj kulturnoj javnosti daleko je bolje poznat upravo taj dio karijere Pavla Dešpa-lja, čak i pedagoške na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na Tokijskom nacionalnom sve-učilištu, gdje je professor emeritus, nego one skladateljske. Poštovanje prema Stjepanu Šu-leku, učitelju kompozicije, iskazivao je zaista brojnim izvedbama njegovih reprezentativnih opusa i tada bi se najčešće spominjao kon-

tekst uzajamnosti između učenika i učitelja. U odnosu na međunarodno dirigentsko i pe-dagoško djelovanje, vlastite skladbe postavio je u poziciju chiaroscuro, prepuštajući ih živim izvedbama od prilike do prilike. Tek u zreloj životnoj dobi, rasterećenoj količinom dužno-sti, počinje izranjati stvaralaštvo.

Tri koncertna modela

Za Preporodnu dvoranu odabrao je tri glaz-bene cjeline, a predstavio ih je retrogradno. Prvo Koncert za violončelo i gudače iz 2000. (imao je 66 godina), a zatim dva rana rada koja je napisao kao 29. godišnjak i kao 22. godišnji student. Bili su to Koncert za alt–saksofon i gudače (1963.) i Passacaglia i fuga za glasovir i gudače (1956.). U takozvanoj ozbiljnoj glazbi u razdoblju šezdesetih saksofon nije solističko glazbalo od osobite pozornosti. Ali, pozor-nost je izazivao Ozren Depolo, velik glazbe-nik i prvi interpret Dešpaljeva Koncerta, koji je tada osobno ravnao praizvedbom. Sada je bilo zadovoljstvo čuti drugoga majstora, Dra-gana Sremca kao solista, a autora ponovno na mjestu dirigenta. Struktura djela ne prihvaća uvodni nastup orkestra, a potom solističkog instrumenta, jer je on otpočetka sastavni dio ansambla i to u sva tri stavka. U prvome se alt–saksofon izdvaja iznad gudača sa živim, mje-stimice ornamentiranim frazama i motivima, dok u polaganome stavku melodijska dionica počiva na orkestru, a vodeće glazbalo lebdi u delikatno vezanu slogu u formi prividne im-provizacije. Nabujali crescendo u organiziranoj vrtložnoj kakofoniji orkestralna zvuka smiruje senzualna i »duboka« boja alt–saksofona koja

provocira prijelaz u ture. U mrežu muzodnosa tiho se uklazajednički ne nestanuzavršni stavak, krataprethodilo, djelovao ljetnog pljuska.

Za razliku od ovogafuga za glasovir i gurom Cikojevićem vrlvremena i mladost aurokno su moderni, onva, besprijekorno prekoja prolazi kroz zamsve dok je ne raznesestrogoćom. Nesumnjciozno djelo 22. godi

Zanimljivo je usporedigre za komorni orkd.o.o.), također studegodine. Uz mladog azvedbom je tada ravnZrelost rukopisa, glaosobine ni po ničemuOsnovu predstavlja BMateju preko kojegano problematizira kora, formalno oblikovpredigre i briljantnomnastali u razmaku od opusi (a crpe iz istogai pokazuju da prvu zprve klice stvaralačkeO

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

Pavle Dešpalj

RO

BE

RT

MIL

EV

OJ

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

7 5 . R O Ð E N D A N D I R I G E N T A I S K L A D A T E L J A P

9BROJ 157, SRPANJ 2009.

bljetnice � ivota

oniju najprije vodio ma-n, a poslije njega Milan am puno toga naučio, ne tehnici, već i o repertoa-

osobito koristilo u studiju

violinu i dirigiranje odlučili om upisa na studij na Mu-

virati klavir, počeo sam i sme godine imao sam već ku klavirskih kompozici-kestrirao poljski skladatelj Rogowski koji je živio u oj verziji izveo dirigirajući nijskim orkestrom negdje h po oslobođenju od Nije-am te partiture. Kako sam vrijeme pratila potreba da ada nisam ni prestao pisa-u gimnaziji govorili su mi im u muzici jer sam pre-rebao upisati nešto drugo. vor najprije upisao pravo i ednju školu u Gunduliće-eme još nije imao srednju tamo su mi pak rekli da

u, da bih trebao probati na ulićevu 9. Bilo mi je jasno predodređen za glazbu, u

k vjerovao i pokazalo se da

m Šulekom otpočetka je bila riječima profesora, bili ste

Dosta skladbi koje se izvode odini napisali ste upravo u ovoj klasi. Potječe li iz toga t za alt–saksofon i gudače?

pisati neposredno nakon e za vrijeme služenja voj-ga negdje 1963. kada je i

praizveden. Tu sam očito još uvijek pod snaž-nim utjecajem svojega profesora, kojemu sam se za vrijeme studija više otimao nego poslije. Za vrijeme studija zalazio sam u neke »vode« koje njemu baš i nisu bile omiljene, a to su sti-lovi skladatelja kao što su Igor Stravinski, Béla Bartók, Arthur Honegger, Dmitrij Šostako-vič... mene su se svi oni redom jako dojmili, no nisu i mojega profesora. Do danas sam ostao snažno pod njihovim utjecajem, to svi znaju.

Zbog čega ste za ovaj obljetnički koncert s Varaž-dinskim komornim orkestrom uz svoje djelo smje-stili upravo Šulekov Treći klasični koncert? Jeste li svoju publiku željeli upozoriti na neke paralele?

U svakom slučaju, svirao sam to djelo na pra-izvedbi u orkestru pod Šulekovim vodstvom, a pišući svoj Koncert unio sam neke daleke odjeke svojega osobnog doživljaja te glazbe. Ima neke izvjesne motivičke sličnosti, premda je moja glazba malo »razbarušenija«, njegova je puno koncentriranija. Dalje neću više ništa reći jer je nesuvislo da skladatelj sâm komen-tira svoje djelo.

Kako to da ste odabrali upravo alt–saksofon za solistički instrument?

Zato što sam u vojsci upoznao kolegu koji je svirao upravo to glazbalo. Nadao sam se da će mi on to i praizvesti, ali bilo je pisano previše virtuozno za njega, tako da se to nije dogodi-lo.

Je li Vam on prenio ljubav za jazz čije stilske ele-mente unosite u ovo djelo?

Oduvijek sam bio ljubitelj jazza, za vrijeme studija bio sam poznat po tome da mogu na klaviru svirati sve skladbe Georgea Gershwi-na. Utjecaj jazza je konstanta u gotovo svim mojim skladbama.

RO

BE

RT

MIL

EV

OJ

silnicakomornu fakturu parti-

zikalnih instrumentalnih apa vodeće glazbalo dok u u piano dinamici. Divlji k i oprečan onome što je je poput osvježavajućeg

a Koncerta, Passacaglia i dače sa solistom Dalibo-lo plastično izražava duh utora. Njezini motori ba-na vrije, ubrzava i uspora-ecizna pri iznošenju teme

mršenu varijacijsku obradu e fuga svojom polifonom jivo komplicirano i ambi-išnjeg skladatelja.

editi ga s Tri koralne pre-kestar (nakladnik Cantus entsko ostvarenje iz 1958. autora za čembalom, prai-nao osobno Stjepan Šulek. azbena fabula i tehničke u ne odaju akademski rad. Bachov koral iz Muke po a mladi Dešpalj inovativ-oncept baroknih struktu-vanih kao fantazija s dvije m fugom u završnici. Iako

samo dvije godine, ovi su a izvora) potpuno različiti zrelost očekivano prate i e mudrosti.

Vrhunac

Vrhunac autorskoga koncerta u Preporodnoj dvorani predstavljalo je znalačko majstorstvo Koncerta za violončelo i gudače. Bilo je gotovo nemoguće izbjeći pomisao na bliskost sklada-telja sa čelističkim umijećem Valtera Dešpalja i uopće međusobne kreativne utjecaje cijele glazbene obitelji Dešpalj. Ovaj je Koncert po-kazao tako dobro poznavanje vodećeg instru-menta da može biti briljantan primjer simbi-oze solističke dionice i komornog orkestra, te sadržaja i forme. Solist je bio Pavle Zajcev, potpuno dorastao po-stavljenom umjetničkom zadatku. U cjelini vir-tuozna skladba, sa svim modalitetima zvučne izražajnosti violončela, s markantno karakternim stavcima, ostavila je po-seban dojam.

Pavla Dešpalja, skladate-lja, bilo bi vrijedno »prisi-liti« na uvećanje produk-cije i na stvaranje novih djela, već i zbog njegova dirigentskog zvanja koje glazbenicima daje veli-ku sigurnost. Takav spoj osobnih stvaralačkih i izvedbenih silnica po-kazao je vjerodostojnost oba umijeća po svemu inspirativna za sve glaz-benike i soliste koji su te večeri autorski kon-cert učinili mjestom dobrih vibracija.

Autorski koncerti i njihove svečane prigode postali su potreba zato jer su u službi isticanja nekog konkretnog autorskog profila. Oni su mjesto gdje naši suvremenici, ponekad i predšasnici, ulaze u javni fokus pozornosti upravo vrijednošću vlastita glazbenog opusa onako kako smo to navikli u drugim kulturnim područjima, osobito likovnim umjetnostima gdje su izlaganja nekog zaokružena opusa ili njegova markantnog dijela postala uobičajeni zaštitni znakovi galerija ili muzeja, ali ne i koncertnih prostora.

Pavla Dešpalja, skladatelja, bilo bi vrijedno »prisiliti« na uvećanje produkcije i na stvaranje novih djela, već i zbog njegova dirigentskog zvanja koje glazbenicima daje veliku sigurnost. Takav spoj osobnih stvaralačkih i izvedbenih silnica pokazao je vjerodostojnost oba umijeća po svemu inspirativna za sve glazbenike i soliste koji su te večeri autorski koncert učinili mjestom dobrih vibracija.

Hrvatski komorni orkestar, solist na violončelu Pavle Zajcev i Pavle Dešpalj na autorskom koncertu

A V L A D E Š P A L J A

10 BROJ 157, SRPANJ 2009.

U Lincoln Centru u New Yorku odr�an humanitarni koncert u organizaciji newyorške Zaklade AIC na kojemu su se prikupljala sredstva za potporu zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim programima u Hrvatskoj

Zadivljuju�a izvedba skladbe A Day in DubrovnikPišu: Don i Diane Erjavec

Događaj Za Hrvatsku / iz Hrvatske s lju-

bavlju predstavljen je u Gledalištu Allan,

Dvorana Frederick P. Rose, u domu jazza

newyorškoga Centra Lincoln, 23. svibnja

2009. u okviru niza dobrotvornih koncerata za Za-

kladu Allis Inserviendo Consumer. Na gala priredbi

sudjelovali su mnogi hrvatski i američki umjetnici

odajući počast Johnu A. Lewisu (1920.–2001.)

izvedbom njegova djela A Day in Dubrovnik.

Mirjana Lewis u programskim bilješkama piše: »Ve-

čeras ćemo čuti djelo A Day in Dubrovnik koje je

na neki način glazbeni putopis u tri dijela nadahnut

Dubrovnikom i njegovim posjetiteljima.«

Koncert je započeo Trio vibrafonista Boška Petro-

vića u kojemu još sviraju bas gitarist Mario Mavrin

i gitarist Primož Grašič. Publiku su oduševili izved-

bama skladbi With Pain I Was Born i Un Chien

Andalou Boška Petrovića te Samba De Pipi Maria

Mavrina koja je izvedena u živom tempu te se na

trenutke kolebala između dvodobnog i trodobnog u

modalnom načinu, oslanjajući se na skladne pasa-

že i ponovljena ostinata. Nije se obilježavala samo

50. godišnjica Centra Lincoln, već i pola stoljeća

djelovanja Zagrebačkog jazz kvarteta čija su dva

člana iz izvorne postave nastupila na ovomu kon-

certu — Boško Petrović, koji je osnovao Zagrebački

jazz kvartet potaknut Johnom Lewisom i njegovim

sastavom Modern Jazz Quartet, i pijanist Davor

Kajfeš koji se pridružio Petrovićevu Triju. U izvedbi

Lewisova djela A Day in Dubrovnik uz njih su muzi-

cirali Gudački kvartet Biava i bubnjar Lenny White.

Slušatelji se nisu mogli suzdržati od pljeskanja iz-

među svakog od triju dijelova ove suite.

Glazbenici Kvarteta Biava, Austin Hartman i Hyun-

su Ko, violine, Mary Persin, viola i Jason Calloway,

violončelo, ujedno umjetnici koji su osvojili mnoge

važne nagrade i priznanja najuglednijih glazbenih

učilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, Japa-

nu i Europi, u djelo su unijeli odrješitost pridonijev-

ši miješanju kultura u spoju s ovom zadivljujućom

izvedbom skladbe A Day in Dubrovnik.

Matija Dedić, nadareni mladi pijanist i diplomirani

student Jazz akademije u Grazu, u pratnji bubnjara

Lennyja Whitea i kontrabasista Bustera Williamsa

počastio je publiku skladbom Stella by Starlight u

izvedbi kakvu još nismo imali prilike čuti. Gitarist El-

vis Stanić s Whiteom, Williamsom i pijanistom Ge-

orgeom Calliganom izveo je dvije vlastite skladbe,

Silent Voices i Kisha. Uzevši gitaru u ruke, Primož

Grašič pridružio se ritam–sekciji i odsvirao energič-

nu verziju standarda Jumpin’ With Symphony Sid

Lestera Younga, a zatim i Oleo Sonnyja Rollinsa.

Thana Pavelić, čiji se jedinstveni način pjevanja

skladbe Body and Soul doimao svježim i inovativ-

nim, u dodatku je zaronila u blues izvodeći izvorno

južnjačkim i grubim stilom I’d Rather Drink Muddy

Water, pri čemu je potakla publiku na ples između

redova sjedala.

Ova je zadivljujuća paleta nadarenih umjetnika na

pravi način odala počast i priznanje pokojnomu

velikanu Johnu Lewisu, ali i Zagrebačkom jazz

kvartetu.

BOŽIDAR KUNC: ASPIRATION ZA VIOLINU I KLAVIR, OP. 33 (1953.)SONATINA ZA VIOLINU I KLAVIR, OP. 41 (1942.)

Oba notna izdanja objavljena

su u povodu 45. obljetnice

smrti skladatelja i pijanista

Božidara Kunca (Zagreb,

1903. — Detroit, SAD, 1964.). Skladba

Aspiration (Čežnja), nastala za vrijeme

skladateljeva djelovanja u SAD–u, po-

svećena je violinistu Zlatku Balokoviću.

Poput nekolicine srodnih opusa »stilski

je bliska europskoj klasičnoj moder-

ni s tragovima hrvatskoga folklornog

utjecaja... izrazito nostalgično djelo,

nježno–turobna ugođaja, u kojemu

Kunc znalački koristi izražajnu violinsku

virtuoznost...« .

Za »ratnu« Sonatinu vjeruje se da je au-

tor izvodio samo u privatnim prigodama

uz Milana Žepića, zagrebačkog liječni-

ka, nekoć cijenjena violinista amatera i

koncert–majstora Orkestra Hrvatskoga

glazbenog zavoda. Njemu je i posve-

ćena. Dvostavačna skladba (Introduzi-

one quasi una improvvisazione, Allegro

leggiero) »donosi neuobičajenu violin-

sku kadencu koja vodi u reprizu«. Citati

su navedeni prema uvodnomu tekstu

Radovana Lorkovića.

Edicija Ars Croatica — broj izdanja

ISMN 979–0–706710–80–8 i ISMN

979–0–706710–75–4

IVANA LANG: SKLADBE ZA KLAVIR Nocturno op. 29 / Suita u tri stavka op. 13 / Sonatina op. 24 / Dje�ja igra op. 50, br. 1 Valcer op. 50, br. 2 / Tajanstvenim koracima, op. 50, br. 3 / Toccata op. 50, br. 4

Glasovirska djela Ivane Lang

(1912.–1982.) pripremljena

su za tisak prema skladate-

ljičnim rukopisima i njihovim

preslikama te prema prijepisima njezi-

nih učenika. Osim u slučaju ciklusa op.

50 (objavila nekadašnja Muzička nakla-

da Zagreb, 1963.), svim drugim sklad-

bama to je prvi tisak. Opusi su nastajali

u razdoblju od 1947. do 1961. godine.

U suvremeno notno izdanje prenesene

su artikulacija i sve dinamičke oznake

prema izvornicima. Kako je skladatelji-

ca bila pijanistica i pedagoginja, često

je osobno unosila raspored prstometa.

On je nadalje zadržan na način kako

ga je postavila autorica kao vid njezi-

na osobnog mišljenja pri oblikovanju fraza

(prema uvodnomu tekstu Tamare Jurkić

Sviben).

Edicija Ars Croatica — broj izdanja ISMN

979–0–706710–73–0

ANĐELKO KLUBUČAR: SONATA ZA GITARU (1993.) Allegro risoluto / Largo / Allegro scherzando

Akademik Anđelko Klobučar

(1931.), skladatelj, orguljaš i pe-

dagog, napisao je ukupno dva-

naest sonata (za rog i orgulje,

orgulje solo te violinu, violončelo, klarinet

i alt–saksofon, sve uz pratnju glasovira).

Svaka od njih kreće se u okviru klasičnoga

cikličkog oblika. Trostavačna Sonata za gi-

taru solo iz 1993. jedina je u opusu, a uz Tri

stavka za trio gitara i skladbu Passacaglia

za dvije gitare i kontrabas čini zaokruženi

triptih posvećen članovima Zagrebačkoga

gitarskog trija.

Edicija Ars Croatica — broj izdanja ISMN

979–0–706710–81–5

DJEČJI ZBOROVI: DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU

Notno izdanje 15. Hrvatskoga

dječjeg festivala Djeca nose svje-

tove na dlanu (Zagreb, studeni

2008.) nova je zbirka s dvadeset

i tri odabrane skladbe hrvatskih autora. S

istoimenim nosačem zvuka ona na prikla-

dan način predstavlja popularni repertoar

dječjih zborskih pjesama.

Edicija Glazba za djecu — broj izdanja

ISMN 979–0–706710–78–5

TOMISLAV UHLIK: PARAFRAZE HRVATSKIH NARODNIH NAPJEVA ZA GLASOVIR (2003./2005.)

Niz od 24 glasovirske minijature To-

mislava Uhlika (1956.) temelji se

na njegova dva ciklusa skladbi.

Glazbene teme za prvi odabrao

je iz zbirke Hrvatska pjesmarica Božidara

Širole, a drugi počiva na starijim slojevima

hrvatskoga crkvenog pučkog pjevanja (Pa-

vlinska pjesmarica, Cithara octochorda).

Skladatelj ih je oblikovao prvenstveno kao

skladbe karakterno pijanističke, koncertne

vokacije, po složenosti nalik klavirskim mi-

nijaturama europskih majstora 19. stoljeća.

Po slobodnome izboru glazbenih oblika

Uhlikove »pjesme bez riječi« kreću se puto-

vima kratkih moment musical, ali i slobod-

nih fantazija, burlesknih ili scherzo prizora

te svojevrsnih blues preludija.

Edicija Ars Croatica — broj izdanja ISMN

979–0–706710–80–8

KREŠIMIR MAGDIĆ: PISME O’ VRIMENA — OMIŠKE SKLADBE NA STIHOVE JAKŠE FIAMENGA

Kroz omiški ciklus skladbi sklada-

telj Krešimir Magdić (1952.) za-

okružio je sedamnaest godina

umjetničkoga prijateljstva s pje-

snikom Jakšom Fiamengom. Njihovu su-

radnju i mnoge uglazbljene stihove nadah-

nuo je Festival dalmatinskih klapa u Omišu,

a nastajali su u razdoblju od 1990. do 2007.

godine. Skladateljev zvučni svijet izrastao

je iz tradicijske glazbe uz koji harmonično

prianja pjesnički jezik Fiamengova dalma-

tinskog zavičaja. Iz višegodišnjega sklada-

teljeva i pjesnikova zajedništva nastala je

notna zbirka Pisme o’ vrimena.

»Ovdje se očituje očigledan Magdićev mar

i žar iskonskog istraživača koji nad prilože-

nim stihovnim provedbenim kartama pri-

rođenim instinktom preobražava zacrtane

pjesničke rute u glazbene plovidbene mi-

sli...« (Ljubo Stipišić Delmata, iz uvodnoga

teksta »Mundus arhetypus skladatelja Kre-

šimira Magdića«)

Edicija Ars Croatica — broj izdanja ISMN

979–0–706710–72–3

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA: PISMAN DOJENI PISMAN BLAGOSLOVLJENI — NAPJEVI ZA KLAPE»Na čast Puka koji je bio, na dobro Puka

koji će doći!« — tako glasi posveta koju je

Ljubo Stipišić Delmata (1938.), prvi laureat

novoustanovljene Nagrade Franjo Ksaver

Kuhač Hrvatskoga društva skladatelja za-

pisao na početnim stranicama ovoga not-

nog izdanja. Riječ je o opsežnoj antologiji

njegova životnog poslanja kao čuvara i za-

štitnika glazbene tradicije južne Hrvatske.

Desetljećima zapisivana živa etnološka

zvučna građa, a osobito umijeće njezina

tumačenja kod Ljube Stipišića Delmate,

skladatelja, melografa i pjesnika, oplodila

se kroz stotine sačuvanih pučkih napjeva

dalmatinskih otoka, priobalja i zaleđa, ali i

onih koji su se pjevali u iseljenoj Hrvatskoj

(primjerice napjevi moliških Hrvata). Anto-

logijsko notno izdanje obogaćeno je nizom

autorovih crteža.

»Duh pučkog nećemo sačuvati poštujući

samo melodiju i stihove, nego i jednostav-

nost harmonijske pripadnosti puka... kroz

nenasilno pretakanje harmonija prema skri-

toj, postojanoj filozofiji...« (autor u uvodnom

eseju muzikologinje Valentine Badanjak)

Edicija Ars Croatica — broj izdanja ISMN

979–0–706710–778

BORIS PAPANDOPULO: LAPADSKI SONETI ZA SOLO BARITON I GUDAČKI ORKESTAR (1979.)Soneti: Na Mihalju / Januar / Miholjice / Utjeha

Prema skladateljevu autografu La-

padski soneti posvećeni su »mu-

zičkoj školi Luka Sorkočević iz Du-

brovnika«, a za poetski predložak

autor je odabrao stihove Ive Vojnovića, ve-

likog lirskog apologeta Dubrovnika. Opus

je nastao 1979. godine. Sonete, pjesme od

četrnaest stihova u četiri strofe, nekada se

nazivalo »zvonjelicama«, što je doslovan i

vrlo slikovit prijevod talijanske riječi »sona-

re« koja znači zvoniti ili zvučati. Dodatni ra-

zlog opisnosti pojma dali su i »davni soneti-

sti« koji su »svoje sonete uglazbljivali, svirali

i pjevali« (M. Tomasović). U takav glazbo-

tvorni i melodiozni duh pjesničkoga jezika

Boris Papandopulo (1906.–1991.) utkao

je četiri kolorističke tonske slike, kao pravi

odzvuk arhaičnog Vojnovićeva stihovlja — I

ja za plamom vaših cvjetnih luči osamljen

slijedim zadnji dah aprila, svud ištuć mjesto

gdje bi duša skrila sjen mrtvog ljeta što me

sad muči (iz soneta Miholjice).

Edicija Boris Papandopulo — broj izdanja ISMN 979–0–706710–82–2

Pripremila Sanja Raca

CA

NTU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

. N

OTN

A IZ

DA

NJA

C

AN

TU

S d

.o.o

.

Hrvatski jazzisti u New Yorku

ME

ĐU

NA

RO

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

ON

I U

SP

JE

SI

NOVA NOTNA IZDANJA NAKLADNIKA CANTUS d.o.o.

11BROJ 157, SRPANJ 2009.

PANOPTICUM DETONICUM (3)

Moj prvi i zadnji susret s Francisom PoulencomPiše: Dubravko Detoni

U srpnju 1960. godine, po završetku studija glasovira na zagrebačkoj Muzič-

koj akademiji, prvi sam se put, na osnovi upornog nagovaranja i djelotvorne preporuke Milka Kelemena, uputio na studij u inozemstvo. Zajedno s kolegom i prijateljem iz mladosti Vladimi-rom Krpanom prijavio sam se za prijamni ispit na u Zagrebu tada još nepoznatoj ljetnoj Glazbenoj akademiji Chigiana u Sieni. Upo-znavši se s od Kelemena dobive-nim veličanstvenim prospektima i fi nancijskim uvjetima te dragocje-ne ustanove na kojoj su predavali tada najslavniji svjetski umjetnici, Krpan i ja smo se na taj put spre-mali puni provincijalne nesigur-nosti i strahopoštovanja. Bajoslov-nih deviza za to dvoipolmjesečno školovanje u inozemstvu svakako nismo imali, pa smo se odlučili za igru va banque: prema jednom od posljednjih članaka u uputama za školovanje na Chigiani, utemelji-telj i vlasnik Akademije, intiman Papin prijatelj grof Chigi–Saraci-ni, ostavio je otvorenu mogućnost da svotu za školovanje i stipendiju za troškove boravka u Italiji za pe-toricu pijanističkih kandidata — a svake ih je godine pristupalo više od stotinjak, ako ne i više, od kojih su najopasniji svakako bili mladi Rusi i Kinezi — koji se na audiciji pokažu najzanimljivijima osigura njegova grofovska ekscelencija. Dakle, otići ćemo u tu nesretnu Sienu, pa ako na ispitu osvojimo grofovu stipendiju, ostajemo, a ako u tome ne uspijemo, O.K., lijepo se i potiho odmah vraća-mo u Zagreb, kao s nekog krat-kog, privatno–vikendaškog izleta u Trst. Iz tadašnje je Jugoslavije bilo najstrože zabranjeno iznositi devize. No svaki je od nas dvojice zagrebačkih kandidata za maj-storski razred velikoga pijanista Guida Agostija u Chigiani uspio od svojih najbližih skupiti zane-marivu svotu dolara, pretvorenih u po jednu već dobro rabljenu, po-luizgužvanu papirnatu novčanicu. Onako, za najnužnije potrebe na putu. Ali, kuda s njima, kamo ih skriti od carinika prigodom pre-laska granice, na onoj fantomskoj, iz tuđih priča toliko zastrašujućoj

Sežani? To bijaše predmetom višetjed-ne kreativne rasprave između naših majki, uz blagonaklonu, bogato in-ventivnu predlagačku asistenciju oče-va. Tek dan uoči puta pala je konačna odluka: najsigurnije je te opasne pa-pire zašiti u rame naših putnih sakoa. Tako i bi, jer nam se to učinilo sasvim lucidnim i vjerojatno najsigurnijim rje-šenjem.

Bijesni carinik

Na početku dugog i mučnog putovanja vlakom, sjedeći i na-pregnuto maštajući sami u kupeu, go-tovo i nismo razmi-šljali o tajanstvenim šuškalicama koje nosimo skrivene na ramenima. No, kako se približavala talijanska granica i u nju ukopana ona legendarno–sabla-sna Sežana, sve smo intenzivnije i sa sve većom strepnjom, krijući to jedan od drugoga, pomišlja-li na njih, pri čemu smo u ramenima osjećali njihovu sve veću težinu. Još i danas pamtim kolegino blijedo i ozno-jeno lice — a isto tako vjerojatno i on moje — kada se vlak sa znakovito prije-tećim trzajem konačno zaustavio u Se-žani. Ipak, činilo mi se da je moj kolega bio nervozniji i prestrašeniji od mene. U tom presudnom trenutku samo smo se pogledali bez riječi i počeli iščeki-vati upad carinske kontrole. A to se oteglo unedogled; tek smo naknadno shvatili, da se nekim čudom nalazimo u zadnjem vagonu dugačke, smrdljivo–škripave i cvileće kompozicije. Sjedili smo nemirno, kao na iglama ili na usi-janoj ploči staromodnoga seoskog šted-njaka. I tada, kad se, barem kod mene, već pojavila blijeda nada da su strašni carinici možda zaboravili na nas i da će se sve na kraju dobro završiti, nena-dano se začula nekakva vika, toptanje više pari nogu — i u naš je vagon ušla skupina jugoslavenskih carinika, koja je zaredala ulaziti u poluprazne kupee. U nekima su svoj posao završavali brzo i bez incidenta, no u nama najbližem odjeljku zadržali su se iznimno dugo. Nastala je nekakva prepirka pa i vika,

oštre prijetnje i odsječne naredbe, a mi smo, i dalje šuteći, nepomično sjedili, više mrtvi nego živi. Na kraju više ni-sam mogao izdržati pa sam se, unatoč supatnikovoj bolnoj grimasi, nečujno provukao iz kupea i potajno zagledao u susjedni. A ugledao sam nešto naj-strašnije što sam u tom trenutku mo-gao vidjeti: bijesni je carinik upravo škarama razrezivao rame na sakou ne-

kog problije-djela mladi-ća, odakle je provirivao sumnjiv za-m o t u l j a k ! Brzo sam se povukao natrag, ne rekavši su-putniku ni riječi; no on je po brzini mojih kretnji i izgledu lica odmah shva-tio da su i tuđi roditelji imali slične k r e a t i v ne zamisli pri-krivanja de-

viza, već odavno dobro znane iskusnim carinicima. Kad su opaka lica banula u naš kupe, u polunesvjestici sam im, no savršeno sabran — kao da, kao bivši golman, pred punim stadionom upra-vo branim kazneni udarac u izvođenju najslavnijeg specijalista u tom poslu — smireno objasnio da nas dvojica putu-jemo na ljetni seminar u inozemstvu te im ležerno pružio službenu potvrdu zagrebačke Muzičke akademije. Vođa skupine na brzinu je pogledom prele-tio kratki napis i pristojno mi ga vratio, promrmljavši pri izlazu iz kupea da i on zna nešto svirati. Ni riječi o mogućim devizama, prekršajima, kazni. Vlak je uskoro krenuo, i mi smo ušli u Italiju kao u vječno sanjani a nedostižni raj.

Novi europski �ivot

Naravno, za nekoliko su dana nakon audicije na oglasnoj ploči Chigiane naša prezimena bila navedena među odabra-nom petoricom od grofa stipendiranih studenata i, kao u nekom divnom snu, počeo je naš novi europski (su)život ispunjen promatranjima najvećih glaz-benih velikana, nečuvenih ljepotica i

naizgled nemarno obučenih milijar-dera. O svemu sam tome (uglavnom) već pisao, ali nikad dosad nisam opisao svoj prvi (i, nažalost, posljednji) susret s velikim francuskim skladateljem i — poput Benjamina Brittena — izvrsnim pijanistom Francisom Poulencom. Na-ime, Chigiana, ta sjajna sienska ljetna škola, njegovala je, među ostalima, mudar i za studente nadasve koristan običaj da ih autobusima povremeno odveze u nedaleku Firencu, gdje su mogli prisustvovati koncertima slav-noga orkestra Festivala Maggio Mu-sicale Fiorentino. Jednom sam takvom koncertu početkom kolovoza 1960. i ja imao čast prisustvovati u tamošnjem otmjeno pozlaćenu kazalištu; izvedba-ma je ravnao tada slavni dirigent Ma-rio Rossi (1902.– 1992.) koji će poslije tragično poginuti, sukladno se talijan-skim umjetničkim običajima duboko zanijevši i nespretno pavši za vrijeme generalnoga pokusa s dirigentskoga podija u prostor za publiku. Ostale sam točke toga koncertnog rasporeda zaboravio, no sigurno pamtim da je tom prigodom bio izveden Koncert za dva glasovira i orkestar Francisa Pou-lenca. Tri godine prije smrti, sâm se skladatelj, golema stasa i markantne, sijede lavlje glave, poput pastira koji svisoka nadgleda odano mu krdo po-štovatelja, pojavio u dvorani i, duboko dirnut sjajnom izvedbom, elegantnim i samouvjerenim pokretima (za razliku, primjerice, od kasnije viđenoga Lige-tija, pa i mnogih drugih skladateljskih velikana) zahvaljivao na ovacijama uglavnom mlade publike.

Aristokratski: Pulenk

Stajao sam poslije među studentskom gomilom s izvanredno opremljenom koncertnom knjižicom u ruci — sâm ću ih se poslije u životu napisati na tone — i već se na samom kraju skla-dateljeve audijencije uspio probiti do njega, dobiti autogram te mu se pred-staviti. Govorio sam (koliko–toliko) francuski, na materinjem jeziku svojih predaka, pa mu se to dopalo te se za-držao u kraćem razgovoru sa mnom. Zanimljivo je spomenuti da sam mu se predstavio kao student glasovira, ali i neskromno naglasio da sam budući skladatelj (što je u tom trenutku bila tek daleka fatamorgana). Upitao me po-znam li koje drugo njegovo djelo, a ja sam s ponosom spomenuo da smo prije

dvije godine na Majskom studentskom festivalu u Zagrebu kolega Krpan — koji se tada u Firenci negdje izgubio, ushićeno čineći društvo zgodnoj ka-nadskoj studentici dirigiranja — i ja u Jugoslaviji (i sigurno na Balkanu) pra-izveli njegovu efektnu Sonatu za dva glasovira. I gle čuda, Francis Poulenc, svjetski slavan skladatelj na vrhuncu karijere, tome se neobično obradovao; uostalom, nema skladatelja, ako je re-lativno normalno biće, koji se poput djeteta ne obraduje vijesti o izvedbama vlastitih djela, makar se one desile i u džungli. Tijekom razgovora pokazao sam i stanovitu vidovitost, jer sam ve-likoga skladatelja pomalo i nepristojno zapitao kako se zapravo točno izgova-ra njegovo ime, a osobito prezime, jer sam već dotada čuo nekoliko različitih verzija istih. (Tek nakon četiri godine službeno ću postati urednikom na za-grebačkom radiju pa će mi to saznanje svakako zatrebati, iako do danas nisam uspio sve, čak ni francuske koleg(ic)e, uvjeriti u nj.) Blagonaklono me — ali i neskriveno ljubazno — promatrajući s visine, Poulenc mi je (gotovo istim riječima kao poslije Messiaen ili Bou-lez) odgovorio: »Kod nas aristokrata na tom području ne vrijede pravila, iako se tako olako običava kazati ono Noblesse oblige! Mimo svih gramatičkih regu-la, moje se prezime izgovara Pulenk!! A ja vam, dragi prijatelju, zaobilazeći sva harmonijska pravila, tako i kom-poniram, vozim kola, a i živim: daj znak desno, a kreni lijevo! Pa što bude, bude... Uostalom, nemojte se uvrijedi-ti ako se u tome varam, govorim to sa simpatijom, pa tako se nekako ponaša i vaš maršal Tito!« Zatim se porukovao sa mnom, pa mi s nekom svjetlucavom radošću u očima, činilo mi se, iskreno zaželio mnogo uspjeha u skladanju, te bio od vlastita menadžera gotovo na-silno odvučen u golema srebrnocrna superluksuzna kola.

KO

LU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A K

OLU

MN

A

Francis Poulenc

Dvije praizvedbe na ljetnom koncertu Guda�koga kvarteta Rucner

Ðurovi�ev Kvintet i Viktorijine GravitacijePiše: Bojana Plećaš Kalebota

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Iako je uobičajeno da lipanj najavljuje završetak tekuće koncer-tne sezone, pojedini glazbenici svojim ciklusima radije prate cikličku izmjenu godišnjih doba, pa su tako dolaskom ljeta tek

na polovici svoje koncertne godine. Jedan od predvodnika takve prakse već je godinama Gudački kvartet Rucner koji je, ususret ljetu, 3. lipnja održao svoj drugi ovosezonski koncert iz ciklusa Četiri godišnja doba, Ljeto.

Šaroliko sastavljena koncertna večer, koja je uz čak dvije praizved-be djela suvremenih hrvatskih skladatelja Viktorije Čop i Frane Đurovića, započela skladbama baroknih majstora Johanna Chri-stopha Petza i Georga Philippa Telemanna, a završila efektnim ostvarenjem Carla Marie von Webera, ponovno je privukla velik broj slušatelja u Hrvatski glazbeni zavod. Tome su nesumnjivo doprinijeli gosti večeri, trubljač Vedran Kocelj i multiinstrumen-talist Ratko Vojtek, vrsni umjetnici koji su se odlično uklopili u ljetnu glazbenu priču Gudačkoga kvarteta Rucner.

Praizvedbe skladbi suvremenih hrvatskih autora na svakome koncertu iz ciklusa Četiri godišnja doba jesu pravilo kojim glaz-benici iz Kvarteta Rucner sustavno promiču hrvatske skladatelje i glazbu, a na prošlom su koncertu njihova nastojanja urodila dvo-strukim plodom, dvjema praizvedbama. Prvi dio večeri protekao je u znaku praizvedbe Kvinteta za trublju i gudački kvartet Frane Đurovića, docenta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i višestruko nagrađivanog autora brojnih orkestralnih, komornih i instrumen-

talnih skladbi te elektroničkih i elektroakustičkih djela. U skladbi posvećenoj Vedranu Kocelju i Gudačkom kvartetu Rucner, neu-običajeno za njegov dosadašnji skladateljski opus, Đurović izbje-gava suvremene skladateljske tehnike i nalazi uporište u tradiciji. Trostavačna skladba doista je istinsko osvježenje u suvremenoj hrvatskoj glazbenoj literaturi, a u njoj je glazbeni sadržaj treti-ran logično, pregledno i nepretenciozno, što je i sâm skladatelj istaknuo kao svoje težnje. Vlastiti skladateljski izričaj i karakter skladbe Đurović je vrlo spretno prilagodio istančanom sviračkom senzibilitetu trubljača Vedrana Kocelja i članova Kvarteta koji su Kvintet praizveli s velikom predanošću i međusobnim razumijevanjem.

Praizvedba Gravitacija, za bas klarinet i gudački kvartet, suvremene skladatelji-ce mlađe generacije Viktorije Čop, koja nakon poslijediplomskog studija u Nizo-zemskoj djeluje u Zagrebu kao slobodna umjetnica, obilježila je drugi dio koncer-tne večeri. Dobitnica prestižnih nagrada, koja u svome opusu bilježi tridesetak orke-stralnih, komornih i elektroničkih sklad-bi, napisala je Gravitacije 2009. godine na poticaj Ratka Vojteka, a uporište je pro-našla upravo u naslovu skladbe koji upu-ćuje na »privlačnu silu između svih tijela

koja imaju masu«. Prema riječima skladateljice, jedan od stavaka, Atraktor, predstavlja privlačnost, točnije funkciju sile koja privlači poput sile gravitacije, ali se može odnositi i na objekt u kojemu se zbivaju privlačne sile koje privlače same sebe ili ostala tijela u same sebe, u beskraj. Viktorija Čop je prepoznatljivim skladateljskim izričajem doista zorno prenijela elemente gravitacije i magnetske privlačnosti u svoje zadnje ostvarenje koje je u Ratku Vojteku na bas klarinetu i Gudačkom kvartetu Rucner našlo nadahnute in-terprete koji smiono koketiraju s novim, još neistraženim glazbe-nim prostranstvima.

DA

RK

O F

RA

NK

OV

IĆ

Kvartet Rucner

12 BROJ 157, SRPANJ 2009.

Osvrt na hrvatski prijevod knjige Što je glazba? Carla Dahlhausa i Hansa Heinricha Eggebrechta

Doista, što je glazba?

Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara završilo je još jedan velik projekt. U Bi-

blioteci Društva, koju uređuje Ti-homir Petrović, kao deseti naslov objavljen je prijevod knjige Što je glazba? Carla Dahlhausa i Hansa Heinricha Eggebrechta, dvaju naj-značajnijih muzikologa 20. stolje-ća. Knjigu je s njemačkoga prevela Maja Petrović, a uredio i termino-loške dvojbe razriješio akademik Nikša Gligo. Projekt je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Uz najavu projekta akademik Nikša Gligo prikazao je izdanje ovim rije-čima: »Knjiga Što je glazba? objavljena je 1985. godine kao 100. knjiga u znamenitoj seriji Džepne knjige iz muzikologije koju je uređivao Richard Schaal. Zasigurno dva najveća živuća muzikologa, Carl Dahlhaus i Hans Heinrich Eggebrecht, tada su zamoljena da na prikladan način potraže odgovor na pitanje iz naslova. Autori su se dogovorili o netipičnoj strukturi knjige kao o dijaloškome diskursu. Kroz ukupno deset poglavlja oba su autora (koje se u narednome izlaganju strukture knjige navodi kao CD, odnosno HHE) s vlastitih, osobnih motrišta pokušali odgovoriti na pita-nja koja otvaraju naslovi poglavlja: I. Postoji li samo jedna glazba?; II. Pojam glazbe i europska tradicija; III. Što znači »izvanglazbeno«?; IV. Dobra i loša glazba; V. Stara i nova glazba; VI. Estetsko značenje i simboličko naznačiva-nje; VII. Glazbeni sadržaj; VIII. O glazbeno lijepom; IX. Glazba i vrijeme; X. Što je glazba?. Lako je zamijetiti da je tematizacija knjige naslovima po-glavlja dvosmjerna: tematska područja su s jedne strane oslonjena na stalna pitanja što ih postavlja fi lozofi ja glazbe i estetika glazbe od samih početaka, s druge su pak strane ona određenim diskurzivnim strategijama usidrena u suvremenosti. Tako je odgovor na pitanje iz naslova knjige, koje se ponavlja u posljednjemu poglavlju, prepušten potpunoj otvorenosti diskursa, to jest samome se čitatelju prepušta da se na temelju ponuđenih odrednica kroz prethodna poglavlja sâm pokuša uključiti u pokušaj odgovora na to pitanje. Knjiga je bitan doprinos visokoj razini muzikologijsko–znanstvenoga dis-kursa u 20. stoljeću i bez njezina je poznavanja posve nemoguće u njemu sudjelovati.«

Ovo je zasigurno najsloženiji i najslojevitiji tekst o glazbi, a najbolja najava o čemu je riječ svakako je predgovor urednika koji je, kako navodi u svoje-mu tekstu, imao čast i sreću izravno učiti od autorâ knjige, što je baš njega učinilo osobom koja se najbolje mogla i uspjela nositi s tako zahtjevnim djelom. Osim toga, izvrsno se snašao i s prijevodom mlade i neiskusne, no u svim dosadašnjim projektima Društva, pouzdane prevoditeljice, uspješ-no uredivši i objelodanivši knjigu.

Hrvatsko je društvo glazbenih teoretičara objavilo knjigu Što je glazba? pridružujući se obilježavanju desete obljetnice smrti Hansa Heinricha Eggebrechta (1919.–1999.) i dvadesete godišnjice smrti Carla Dahlhausa (1928.–1989.). (T.P.)

PR

EP

OR

UK

A Z

A Č

ITA

NJE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

P

RE

PO

RU

KA

ZA

ČIT

AN

JE

Zagreba�ki solisti na kraju sezone praizveli novu skladbu Krešimira Seletkovi�a

Tu�ne i sretne Lacrimae

Ljubiteljima glazbe predstavljeno je još jedno djelo Krešimira Seletko-vića, ovogodišnjega dobitnika Vjesnikove Nagrade Josip Štolcer Sla-venski za Koncert za violončelo, klavir i orkestar praizveden na proš-

loj Samoborskoj glazbenoj jeseni. Skladatelj nas je već navikao na redovito zanimljiva i autentična djela svojega skladateljskog rukopisa, a tako je bilo i s praizvedbom njegova novog djela Lacrimae (12. lipnja 2009., Hrvatski glazbeni zavod) u interpretaciji Zagrebačkih solista, na čiji je poticaj sklad-ba i nastala. Potvrda je to obostranog zadovoljstva kada je u pitanju njihova umjetnička suradnja. Dramatski naboj skladbe, ekspresionistički po gesti, skladatelj je izgradio na pulsirajućem ritmu u dionici kontrabasa i violon-čela kojima se po načelu svojevrsnih slojeva pridružuju ostali instrumenti tvoreći gusto zvukovno tkivo. Upravo to spomenuto načelo tvori osnovu izražajnoga luka skladbe kojim ona započinje i završava. Zagrebački solisti za dirigentskim su pultom imali sâmoga skladatelja, pa je interpretacija prošla onako kako je on i zamislio te izložio u programskoj knjižici: »Kom-pozicija je pokušaj prikaza jednog posvećenog (možda i mističnog) razmi-šljanja koje se temelji na vječnom propitivanju granice između kraj-nosti. Jesu li sreća i tuga na istome tragu? Mogu li jedno bez drugo-ga? Ima li tuge u sreći? I obratno? Postoji li treća dimenzija? Mogu li lacrimae istovremeno biti i sretne i tužne?« Osim tih brojnih pitanja koja se i nama često nameću i nji-hove svojevrsne glazbene ilustraci-je, još smo jednom dobili potvrdu Krešimira Seletkovića kao skla-datelja dosljedna i prepoznatljivog autorskoga rukopisa, ali i jednog od naših možda najvažnijih stva-ratelja mlađe generacije. (Z. B.)

Krešimir Seletković s Vjesnikovom nagradom

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Sanje Raca

Ljerka O�i�

Hrvatska orguljska glazba, dva samostalna albuma (1. i 2. dio)(Cantus)

U seriji novih diskografskih izdanja koje je ove godine objavio nakladnik Cantus

d.o.o. ističu se dva samostalna al-buma pod nazivom Hrvatska or-guljska glazba. Radi se o snimkama dvadeset i pet skladbi, po opsegu manjoj antologiji autorice Ljerke Očić, ujedno interpretkinje. Aktiv-na koncertna umjetnica i redovna profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Ljerka Očić sustavno prati i promiče nacionalnu orguljsku literaturu, a osim zapaženih snimki objavila je nekoliko publicističkih i notnih izdanja, prvih u svojoj vrsti (Orguljski opus Franje Dugana, prvo cjelovito tiskano izdanje te Orgulj-ska baština grada Korčule u suradnji s Mirkom Jankovim, njezinim stu-dentom). Uz glazbenu producenticu Đurđu Otržan, dizajnericu Anu Nikolić Baće te suradnike, tonske majstore i fotografe, kao i Upravu za zaštitu kulturne baštine Ministar-stva kulture, težište u oblikovanju oba albuma pripalo je autoričinu kritičkom izboru djela. Kao i sva glazbena izdanja antologijskih na-mjera i ova nude stilski skladateljski presjek čiji su korijeni u renesansi, a završetak sa suvremenim opusima. Dva od njih, Toccata Krešimira Se-letkovića i Fantazija 1991. (Ratna fantazija 1991.) Davorina Kempfa, posvećena su autorici. Zanimljiva je podudarnost da se radi o učeniku i njegovu učitelju. Najstariji zapis, za-bilježen na prvome CD–u, potiče iz 16. stoljeća.

Snimke su nastale na povijesnim instrumentima u crkvama u Vuko-vini (graditelj orgulja Josip Bran-dl), Loboru (pozitiv nepoznatog majstora, 18. stoljeće, restaurirala 1999. Umjetnička radionica He-ferer) i na Trškom Vrhu (graditelj orgulja Antonius Römer, 1763.), te u zagrebačkim sakralnim pro-storima, Crkvi sv. Franje Asiškog i Bazilici Srca Isusova. Prema središ-njem arhivu akademika Ladislava Šabana, ovaj »sretni« instrument u Hrvatskoj ima brojnu obitelj od blizu osam stotina popisanih orgu-lja, a uz njihovu obrednu liturgijsku namjenu, lijepom broju pripada status koncertnih glazbala, ujedno uvrštenih u spomeničke kategorije. Prema defi niciji BIOS–a (Th e Bri-tish Institute of Organ Studies), po-

vijesnim orguljama nazivaju se oni instrumenti koji imaju jedinstvenu glazbenu i umjetničku vrijednost, dio su neotuđive nacionalne kul-turne baštine, a na planu različitih povijesno–stilskih osobitosti govore o materijalnom i duhovnom dobru jednoga naroda. S takvom popud-binom CD–ovi Hrvatska orguljska glazba zbirni su skup skladateljskih ostvarenja Andrije Motovunjanina, anonimnih majstora iz franjevačkih samostana u Klanjcu i na Košljunu, Julija Bajamontija, Ferde Livadića, Franje Lučića i Franje Dugana (prvi CD), odnosno Borisa Papandopu-la, Frane Paraća, Marka Ruždjaka, Krešimira Seletkovića i Davorina Kempfa (drugi CD). Vlastitu im-provizacijsku fantaziju Caelestis hye-rarchia aeterna na glazbene motive i stihove srednjovjekovne mističarke Hildegard von Bingen, uvrštenu na ovaj album, Ljerka Očić praizvela je 2001. na Muzičkom biennalu Za-greb. Ukratko, CD–ovi su umjet-nička posljedica osobnog sabiranja autorice, njezina izbora i na koncu sinteze glazbene građe kroz više stoljeća.

Prvi album, sve do znamenite Du-ganove Toccate u g–molu koja je prvi primjer tokatnog glazbenog oblika u povijesti hrvatske glazbene kulture, predstavlja narativni, do-bro organiziran hod kroz povijest. On je stilski jasan, šarmantan po jednostavnosti sadržaja orguljskih minijatura, bilo da je riječ o frotto-lama, viteškim laudama renesan-snih pjesnika koji kliču O, lijepa gospo, galantnim jednostavačnim sonatama ili slobodnim formama poput Livadićeva romantičnog An-dante pro ecclesia, lirskog po značaju, kakva je i Lučićeva Elegija. Glaz-beno »pjesništvo« prvoga CD–a u kojemu dramatični rez predstavlja Duganova kromatski slobodna, ekspresivna i višeglasjem napućena partitura, ulaznica je za prošlo i ovo stoljeće, glavnu temu drugog albu-ma. Na početku stoji Papandopulo-va Toccata cromatica iz 1977., zatim Paraćeva Pastorella iz 1989. napisa-na prema koralnoj temi iz Pavlinske pjesmarice, deveterostavačni monu-mentalni ciklus Pjesma stvorova sv. Franje Asiškog Anđelka Klobučara (1982.), Ruždjakov Centone (1989.) te spomenute, Toccata Krešimira Seletkovićeva (2001.), Improvizaci-ja Ljerke Očić i antologijska Fanta-zija 1991. Davorina Kempfa, jedna od nekolicine iznimnih partitura nadahnutih hrvatskom ratnom dra-mom devedesetih.

Tko ne poznaje ove opuse, vrijed-no ih je zapamtiti. Izvedba ukupno traje koju sekundu iznad 70 minuta. Sve predodžbe o moćnom instru-mentu i njegovu zvučnom kraljeva-nju postaju zbilja, a prasak registara orkestralnih razmjera i kolorizam orguljskoga koncertnog sloga izne-nadit će neobično skladnim me-đusobnim odnosima opusa. Sklad bi po svemu trebao biti apstraktne vrste, jer je riječ o sedam potpuno različitih stvaralačkih načela, me-đutim medij kojemu se obraćaju drži ovu sažetu suvremenu antolo-giju hrvatske orguljske glazbe mu-drom zbirkom alegorijskih slika čije zvučne senzacije kao da odražavaju metafore nazivlja iz Klobučareve Pjesme stvorova: sunce, zvijezde, voda / vatra, zemlja, ljubav, smrt i poniznost.

CD izlog Đurđe Otržan

Massimo Brajkovi�

Massimo da camera / Skladbe za komorne sastave Massima Brajkovića(Cantus)

Na albumu Massimo da ca-mera, dosjetljiva naslova u smislu prikazivanja komor-

noga opusa Massima Brajkovića ili barem jednog njegova dijela, nalaze se skladbe koje je autor priloženoga teksta u knjižici, akademik Nikša Gligo, svrstao u tri cjeline: sklad-be, odnosno pjesme po pjesničkom predlošku, potom skladbe za puha-če, odnosno puhačke formacije, te skladbe koje reminisciraju standar-dne komorne sastave. Tako siste-matizirane djeluju barem donekle cjelovito kako bi slušatelj izbjegao zamku šarolikosti koju autor teksta opravdano primjećuje. Mislim da bi razumljivu potrebu da se opus uobičajeno dijeli na solističke, ko-morne i orkestralne, vokalno–in-strumentalne i tako dalje, u ovom slučaju trebalo napustiti i za volju cjeline ili tematske naracije složiti album po jednom od predložena tri ključa akademika Glige. Prva grupa skladbi Što sanja otok?, Gorostasna obala, Jesenja samoća i Leptir na dlanu na stihove Predraga Grubića, Miro-slava Krleže i Rudolfa Ujčića već su po svom odabiru pratećih instrume-nata uz glas dovoljno šarolike da bi dostojnim interpretacijama pružile uvid u jednu facetu Brajkovićeva skladanja. Solisti Domagoj Dorotić, Marija Kuhar i nadasve Katja Mar-kotić daju svoju boju ovim sklad-bama na intenzivno spontan način i vjerujem da pedagogu i istarskom zagovaratelju kulture ne bi bilo teško složiti program od desetak takvih skladbi, čak i s lijepom vedu-tom rovinjskoga zaljeva na omotu. Međutim, ispresijecane skladbama za puhačke sastave različitih ugođa-ja i nekom vrstom apstraktne struk-ture u šturom, asketskom glazbe-nom jeziku, popijevke se pojavljuju i nestaju poput stranog tkiva na ra-cionalnom moru, rekla bih, gotovo prozne doživljajnosti. Stih naspram proze škodi stihu, ali i prozi. Dva lijepa dua, Preludio za klarinet i ba-sovski klarinet te Recitativo concer-tante za fagot i harmoniku, svakako apartna kombinacija instrumenata, daju naslutiti još jednu facetu Braj-kovićeva stvaralaštva, onu koja bi po prirodi stvari bila posvećena liedu. Ovaj rasuti teret skladbi naprasno završava ili pak nanovo započinje posljednjom skladbom Capriccio in bitinada (za mješoviti zbor) u izved-bi Komornoga zbora Ivan Filipović iz Zagreba pod ravnanjem Gorana Jerkovića. Stoga bi uopćena slika o albumu Massimo da camera bila jed-na zbirka različitih skladbi koje bi zavrijedile da se o njima pojedinač-no govori, što prelazi okvire uobi-čajene recenzije, pa ostaje pridjevak komorni shvatiti više kao skladbe instrumentalne dispozicije, ali opet uz iznimke pjevanih skladbi. Od svega ponešto, zanimljivo i infor-mativno.

13BROJ 157, SRPANJ 2009.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Đurđe Otržan

Dalibor Bukvi�

Hrvatski suvremeni skladatelji(Cantus HDS HRT)

Rođen u godini čovjekova spuštanja na Mjesec, tragičnih događaja na politič-koj sceni i u godini posljednjih dviju

revolucija u prošlomu stoljeću: studentske i fe-minističke, Dalibor Bukvić stupa na stazu kre-ativnog razvoja u odjecima turbulentnih doga-đaja 1968. godine. Nalazi umjetničku scenu partikulariziranu i nadasve individualiziranu. Mladi glazbenik upija znanje i struku poput materinskoga jezika, a svijet ga čeka i velik je, prevelik. Nekima i premalen za stremljenja globalnih izazova i plasiranja svojih djela. Prvi naraštaj koji se uspješno izgradio na partiku-larnom i individualnom jest grupa nizozem-skih skladatelja oko Louisa Andriessena koja je sredinom sedamdesetih estetskim odabirom i usmjerenjem stvorila skele po kojima su mla-đi skladatelji uz njih i poslije njih mogli gra-diti svoje verzije individualnog nadahnuća. Tu su u prvom redu brojne skladateljske tehnike među kojima je bio moguć odabir bez ikakvih ustezanja s obzirom na naviku tradicije. Potom izvanglazbeni doživljaj kao povod ili cilj, tekst, vizualni pretekst, ples ili fi lozofski traktat Pla-tona, Nietzschea, Whitmana; mogućnosti su još i veće negoli među skladateljskim tehnika-ma. Treći je privilegij postavangardnih nara-štaja bespuće izbora među glazbenim oblicima i protuoblicima, dok je odabir izvedbenog tu-mača, još nedavno relativno zadan, u elektro-ničko doba i na tom području izbrisao omeđe-nja. Tako prepušten sâm sebi i ostavljen da sâm na više razina traži vlastiti put, takva je sloboda izbora novum za skladatelja s kraja tisućljeća i koliko god značio napredak ka stvaralačkoj slobodi, taj je preokret i veliko breme s kojim se teško nositi. Prilike za izbjegavanje autorske odgovornosti nadaju se same od sebe; bijeg u oponašanje učitelja ili konjukturnog trenda, sužavanje fokusa na izabrani idiom ili izričaj ili jednostavno eklekticizam bez pokrića i slično. Znao to svjesno ili ne, Dalibor Bukvić je mo-rao krenuti tim anything goes putem i na njemu ostvariti skladbe koje su mogle biti i nešto dru-go ili treće od ovoga što je pred nama, jer nije bilo nikakvog zadanog očekivanja.

Portret autora, portret vremena

Ono najistinitije u autorskom postignuću se-dam skladbi predstavljenih na portretnom albumu u seriji Hrvatski suvremeni skladatelji upravo je hvalevrijedna činjenica da je Bukvić skladao songs from himself. Od glazbenog obli-ka koji je samosvojan za svaku skladbu, nadah-nuća koje može poteći iz lektire ili prijateljstva s glazbenicima, spretnosti pri korištenju raznih formacija instrumenata od solističkog do veli-kog, zborskog, simfonijskog pa do slobodnog, i s obzirom na visoke i niske stilove, spontanog tretiranja instrumentalnih dionica, Dalibor Bukvić je dijete svoga vremena. Na albumu su skladbe Prostor–pokreti priviđenja, Proroštva, Fantazija, Musica pian e forte, Diptih, Actus i Afrodyziak skladane za razne sastave od kla-vira i elektronike, do kvinteta limenih puhača i simfonijskog orkestra. No, osim tako pred-stavljenih glavnih skladbi u relativno kratkom razdoblju stvaranja ovoga mladog čovjeka u poetskom smislu, album Dalibora Bukvića je i portret vremena, generacijskog druženja s ko-legama sa zagrebačke glazbene scene, rezultat utjecaja profesora Stanka Horvata koji je i sâm, poput svojega učenika, svojedobno krenuo u

Pariz na usavršavanje. No, Pariz danas i nekoć za Hrvate znači drugačiji Pariz. Nekoć izazov, danas sve ono što čovjek u njemu traži, i što nije nebitno, vlakom udaljen dva do tri sata od svakog važnijeg europskog grada. Europski umjetnički jezik nije više nešto što se nalazi samo na jednom mjestu ili u jednom salonu. On je posvuda, ali ga jedinka ne osjeća svo-jim osim onoga što je doista dirne kao srodno. Taj virtualni jezik može i mora pomoći, ali već pri drugom koraku autor mora pisati iz sebe, iz transformiranog iskustva. Zanimljivo je čuti s koliko nepretencioznosti Bukvić govori svim idiomima glazbenoga jezika današnjice i lako se kreće među oblicima, ali i djelatnosti-ma svoje struke. Ovaj album pokazuje da nije pokleknuo pred teškoćama svoga doba i ne uzmiče pred njima, dapače, samorazumljivo drži razinu autora rođena, što se njega tiče, u pravom vremenu.

Franz Schubert: Sonata u B–duru D 960

Ljubomir Gašparović, klavir(Cantus)

Sonata u B–duru prema Deutschovom popisu broj 960 posljednja je od triju ve-likih, posljednjih sonata za klavir Franza

Schuberta. Kako se zanimanje za njih, pota-knuto nekim velikim izvedbama, pojavilo tek krajem prošloga stoljeća, one kao neki testa-mentni triptih predstavljaju Franza Schuber-ta u potpunijem svjetlu. Slušatelj, nažalost, iz programske knjižice albuma ne doznaje gotovo ništa o toj sonati niti o drugim dvje-ma. Priloženi je tekst razgovor, bolje reći neka razmišljanja Ljubomira Gašparovića o općim temama umjetnosti i života natopljena kul-turnim pesimizmom, intervju koji bi mogao uslijediti nakon prijema ove ploče, a ne biti njezinom putovnicom. Svakako, prvo pitanje na koje pijanist treba odgovoriti jest: Vjerujete li da je Schubertova glazba danas i ovdje iko-me potrebna, a odgovor glasi da je to pitanje potpuno besmisleno (sic!). Ljubomir Gašpa-rović je nedavno objavio nosač zvuka spome-narskoga stila pod naslovom Tako je nekoć bilo na kojemu je predstavio svoje izvedbe skladbi hrvatskih autora. U Schubertovu slučaju po-segnuo je za nečim što je privilegij najvećih — Richtera, Argerich, Schnabela i prvoga po-svećenog istraživača Schubertovih posljednjih sonata, Alfreda Brendela. U brojnim je inter-vjuima Brendel opisivao važnost ovih skladbi za njegov pijanistički put i poklapanje zrelosti u umjetničkom radu sa zrelošću skladateljevih koncepcija koje su dale na području sonate go-tovo isto tako nov i važan prilog poput Beet-hovenovih. Sonata u B–duru je iznimno du-gog trajanja s dugim prvim stavkom i obiljem tematskog materijala koji intertekstualno kao da razgovara sâm sa sobom tijekom provedbi i rekapitulacija. Franz Schubert kao skladatelj krenuo je putem od solističkog instrumenta preko komorne glazbe do orkestra i simfonija. S takozvanom Nedovršenom simfonijom kao da se njegov stvaralački put prekinuo, da bi se sto-ljeće poslije uspostavilo kako je u nepunih go-dinu dana nakon Beethovenove smrti, 1828., skladao tri velebna djela koja su višestruko važna. Kao da je htio nastaviti tamo gdje je Beethoven stao ili kao da je htio naznačiti neki svoj novi početak na višoj razini. Svakako, ova tri monokromna remek–djela zaslužuju veliko posvećenje i dubinsko poimanje njezinih osje-ćajnih i duševnih prostora. Brendel je prema priči Sir Simona Rattlea u trenutku slabosti u

bolnici zamolio prijatelje da mu sviraju upra-vo Schubertove sonate. Ljubomir Gašparović postupa sasvim romantičarski i schubertovski: prihvaća Sonatu u B–duru kao vlastiti simu-lakrum kojim će progovoriti o svojim stanji-ma. I stvara svoj reljef njezine topografi je, ali pritom premalo vodi računa o tome da je kao interpret odgovoran za svoju izvedbu najprije skladatelju, a potom i samomu djelu. Prihvatiti se remek–djela klasične glazbe za stavljanje u prvi plan svojega remakea jest vrlo pop–arti-stički, ali osim osobne poetske povijesti takva izvedba ne može pretendirati da je uspoređuje s richterovskom ili argerichevskom interpretaci-jom. Brendel je još ponajviše od svih pijanista današnjice bio svjestan rečenih odgovornosti jer one čine smjernice za odgovornost prema — slušatelju.

Dance of Angels

Obradović, Zokić & Perestegi(Cantus)

Istaknuti trubljač Petar Obradović, član Simfonijskog orkestra HRT–a, objavio je već više tonskih zapisa svojih izvedaba i

skladbi. No, ovaj put je uz prvog trubljača Za-grebačke fi lharmonije Marina Zokića priredio album koji ih okuplja ne samo kao dvojicu pr-vaka naših najutjecajnijih orkestara, već i kao naraštajno bliske Mediterance oko isto takve glazbe. Vivaldi, njegov prethodnik Frances-chini, Bajamonti, Stratik i, dakako, Obra-dović, sve uz orguljaša Maria Perestegija. U potpunosti izvodilačko–portretni album kao prikaz trostoljetnog trubljačkog i orguljaškoga glazbenog tijeka na Mediteranu i na Jadranu te predstavljanje Obradovićevih odlika kao obrađivača i skladatelja. Naziv albuma pripada naslovu skladbe Petra Obradovića potaknute poetskim zapisom Davora Mojaša koji se na-lazi u uvodu priložene knjižice.Uz to kao pret-posljednju skladbu na albumu nalazimo mali anonimni orguljaški zapis iz 18. stoljeća pro-nađen u Klanjcu, ljupko jednostavan i svakome prihvatljiv. Prošlogodišnji koncert ovoga trija u dubrovačkoj Katedrali s većinom navedenih skladbi nagnao me da poželim sve to čuti i na ploči, a Obradović mi je napomenuo da se na tome radi i ovo je rezultat. Taj je koncert bio prilika provjeriti sve odlike koje Vivaldijevi in-strumentalni koncerti pokazuju kad se izvode u duhovnom prostoru crkve visokih svodova. Tada nagovještaj anđeoskog plesa nije nima-lo proizvoljan. Navikli da anđele s trubljama zapažamo ponajčešće na fasadama i zabatima neoklasicističkih zdanja u vidu divovske do-jenčadi s napuhanim obraščićima i jastučićima oko zglobova, s iznimkom duguljastih bića na pročelju HNK u Zagrebu, ovaj album govori o jednoj baroknoj i predbaroknoj praksi koja je, nimalo puteno, anđelima pridavala prostor zračnog i vodenog. Vodenog kao elementa spo-ja između tvrde tvari na zemlji i zračnih pro-stora iznad nje, ukratko njihova se djelatnost smatrala bitnom za ispunjanje visokih svodova katedrala ponad vjernika u molitvi. Estetika eteričnog bila je podloga za glas trublje, ek-skluzivnog i svečanog ugođaja kakav je bio primjeren u hramu Božjem. Obradović, Zokić i Perestegi pružaju nam tako organski re–make okolnosti u kojima je glazba koju izvode nasta-jala. Tri Vivaldijeva koncerta za dvije trublje i orgulje (jedan u obradi), Sonata za dvije trublje i orgulje Petronia Franceschinija iz Toscane, Sonata za orgulje Julija Bajamontija, prerada gudačkoga koncerta u Koncert za dvije trublje i orgulje Mihovila Stratika te uz to spomenu-ta minijatura iz Klanjca i originalna skladba

Dance of Angels Petra Obradovića, posvećena kolegi Zokiću, čine autentičan i stvaralački doprinos samoj glazbi. Ploča je snimljena u crkvi u Velikoj Gorici, a snimka dorađena uz pomoć ton–majstora Božidara Pandurića i predstavlja glazbenike u najboljem svjetlu nji-hova zalaganja za dostojanstvo i visoku razinu kvalitete glazbe za trublju.

Miroslav Mileti�

Skladbe(Croatia Records)

Miroslav Miletić, violist i skladatelj, dobitnik je nagrade Porin za život-no djelo za 2009. godinu. Doduše,

ovo šturo poimanje Miletića samo kao instru-mentalista i skladatelja traži da se proširi i na obrađivača, osnivača Gudačkog kvarteta Pro arte, velikog entuzijasta koji je rado skladao na narudžbe svojih prijatelja i kolega, marljivog i spremnog pregaoca svoje umjetnosti. Na ploči koju je ove godine otisnuo diskograf Croatia Records nalazimo desetak skladbi poznatih s Jugotonova izdanja iz 1976., a uz to i Uspavan-ku za violu i klavir nastalu na poticaj i u izved-bi japanskoga violista Masatoshija Hiranoa. Razumljivo je da se kompaktna ploča najprije okreće ranije objavljenim zapisima na vinilu, ali važno je napomenuti da prikazani slijed od klasičnih Folklornih kasacija preko Dipti-ha, Plesa, Tišine, još popularnije Međimurske suite za gitaru, Četiri aforizma, Monologa do Koncertantne fantazije, nije dovoljan prikaz skladateljskoga stvaralaštva Miroslava Mile-tića, već samo rezime komornog, na podijima prihvaćena repertoara. Njegove bi koncertan-tne i orkestralne skladbe nadopunile sliku o jednom staloženom stvaralačkom putu koji je nadasve služio ljepoti i melodiji. Za neke je hrvatske skladatelje bilo kao od rođenja znano da će pripasti avangardi ili pak klasicizmu bez traženja i vrludanja. Miroslav Miletić je pak u mladosti imao drugačiji credo, ali ga je imao i ostao mu dosljedan cijelim glazbenim putem. Sklad je ključna riječ u epitetu »skladatelj« kod Miroslava Miletića. Sklad sa izvorima glazbe u njezinim folklornim korijenima, sklad u oda-biru instrumenata, sklad u korištenju glazbe-noga jezika i pomirenju s prenesenim likovnim tehnikama, sklad raspoloženja i jasne glazbene poruke. Time je na početku karijere (kako navodi Jagoda Martinčević u uvodnom tek-stu u knjižici) zaslužio nadimak i prispodobu s Paulom Hindemithom. Spomenuta potreba za jasnoćom, a ne samo sklonost komornom izričaju i rad u gudačkom kvartetu, priskrbio mu je rečeni pridjevak, ali i još jednu istovjet-nost s njim: odsutnost bilo kakve mistifi kacije o smislu glazbe i povjerenje u čistu moć zvuka te ponekad slike, bilo poetske ili umjetničke. Duboko poniranje u mogućnost instrumenta za koji piše i sklad tih mogućnosti s izražajem koji se očekuje odlike su Miletićevih sada već klasičnih skladbi. Usput rečeno, mislim da je Međimurska suita za gitaru bila prva skladba new age i world glazbe i premda je u kasnim se-damdesetima djelovala nekako nerealno, slijed razvoja te vrste korištenja folklora pokazao je da je Miletić imao bolje uho od tadašnjih glaz-benih proroka.

14 BROJ 157, SRPANJ 2009.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Dubravka Majnarića

Ladislav Fidri

Memories(Cantus)

Ladislav »Laci« Fidri prvi je dobitnik Nagrade Miroslav Sedak Benčić za au-torsko stvaralaštvo u području jazza

koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladate-lja. Priznanje mu je pripalo 2001. godine za skladbu Morning Star objavljenu na istoimenoj kompaktnoj ploči u izdanju Croatia Recordsa.

Četiri je puta dobio nagradu Status Hrvatske glazbene unije kao najbolji trubač i krilničar u kategoriji jazza (2000., 2001., 2003. i 2004.). Rođen je 1940. godine u Osijeku, gdje, nakon učenja violine, s jedanaest godina započinje s učenjem trube. Glazbenu naobrazbu i ozbiljni-ja izvođačka iskustva stekao je u Zagrebu. Go-dine 1960. utemeljio je vlastiti kvintet usmje-ren u hard bop stil s kojim je 1961. nastupio na Bledskom jazz festivalu. Godine 1962. postao je član trubačke sekcije Plesnog orkestra Radi-otelevizije Zagreb (danas Big band HRT–a) u kojemu je svirao sve do umirovljenja te s kojim i danas stalno surađuje, o čemu svjedoči njegov novi album Memories.

Ladislav Fidri ima bogatu međunarodnu re-putaciju. Bio je član međunarodnog orkestra Clarka Terryja i Gerryja Mulligana. Umjet-nički je voditelj Audi Big Banda iz Ingolstadta u Njemačkoj. Tijekom tridesetogodišnjeg svi-ranja jazza surađivao je s mnogim velikim jazz glazbenicima kao što su Art Farmer, Ernie Wilkins, Duško Gojković, Kay Winding, Sli-de Hampton, Albert Magelsdorf, Sal Nistico, John Lewis i mnogi drugi. Kompaktna plo-ča Memories, nazvana po istoimenoj skladbi, sadrži pet Fidrijevih instrumentalnih djela, a napravio je i orkestracije za svih jedanaest ostvarenja, od kojih je jedna Dreams Silvija

Glojnarića koji dirigira velikim revijskim or-kestrom na cijelom albumu. Uvodna Balada za nju jest ugođajna skladba u stilu »slatke« sordi-nirane trube Harrya Edisona koji se pojavljuje na brojnim pločama najvećih pjevača antologi-je američkoga ljubavnog songa. Uz sudjelova-nje tenor saksofona Saše Nestorovića praćenog gudačima ona određuje ugođaj koji će nas pra-titi tijekom cijeloga programa s dominantnim solima krilnice Ladislava Fidrija.

Najvažnije za Fidrijevu umjetničku osobnost na ovoj ploči jest da je on solist i orkestrator u svim skladbama, što mu u tom kontekstu daje cjelokupan autorski status. Kao aranžer primi-jenio je dominantnu ulogu krilnice i tenor sak-sofona i tome pridodao harmonijsku pratnju gudačkog ansambla koji uz sekciju trombona i drvenih puhačkih glazbala daje specifi čan ugođajni registar prisutan u cijeloj produkciji.

Revijski orkestar Big band HRT–a, pod si-gurnim vodstvom Silvija Glojnarića, pojačan je gudačima Simfonijskog orkestra HRT–a.

U autorskim skladbama Zauvijek, Loža Sha-dows, Nocturno i Uspomene Fidri interpretaci-jama kantilene i melodijskim improvizacijama pokazuje utjecaj svojih uzora iz mladosti Cli-ff orda Browna i Arta Farmera. Tenor i sopran saksofon Saše Nestorovića izvrsno se uklapa

u njegovu koncepciju aranžiranja krilnice i saksofona kao osnove melodijskoga vođenja. U pet dobro odabranih svjetskih baladnih standarda: For All We Know, I’m Fool to Want You, I’m Glad Th ere Is You, Stardust i A Time for Love Fidri se predstavio kao vrlo dobar aran-žer i solist. U interpretacijama tema na krilnici svira s dušom, upravo onako kako se ta glazba treba izvoditi. U njegovu je sviranju sublimira-no iskustvo sviranja jazza koje traje više od tri desetljeća. Fidrijeve su improvizacije na ovoj ploči racionalne, osjećajne i oslobođene svih suvišnih tonova.

Cijeli ovaj hvalevrijedan projekt podsjeća na ploče Bobbyja Hacketta s orkestrom Jackiea Gleassona i u novije vrijeme na Clarka Terryja s orkestrom Metropol.

Pohvalu zaslužuju Juraj Grosinger i Marijana Kaštela za tonsku obradu te dojmljivu i ugo-đajnu snimku. Ovo Cantusovo izdanje opre-mljeno je vrlo dobro dizajniranom knjižicom, nadahnutim popratnim tekstom mr. sc. Nine Zubčevića na hrvatskom i engleskom jeziku, što nije nebitno, jer ploča spada u onu vrstu produkcije »koja ne poznaje granice«. Ovaj je program pogodan za večernje i noćne radio-televizijske programe, stoga se toplo nadam se da će oni koji se time bave to i prepoznati.

Razgovor s jazz truba�em, skladateljem i aran�erom Ladislavom Fidrijem povodom objavljivanja albuma Memories

Naše su svirke piknik, slavlje!Razgovarao: Davor HrvojKako su nastale skladbe za album Memories u koji

ste uvrstili izvedbe balada?

Za taj sam album napisao pet novih skladbi. Teško

je pisati balade. Iz svojih sam arhiva izvukao neke

skice, ali njima se nisam uspio puno okoristiti. No,

u međuvremenu su mi sinule nove zamisli koje sam

pretočio u skladbe. Taj sam materijal pripremao šest

mjeseci.

Kako ste pristupili pisanju aranžmana?

Kad sam završio teme, melodije, počeo sam pisati aran-

žmane za veliki korpus — simfonijski orkestar i big band.

Taj proces pisanja aranžmana trajao je dva mjeseca. Kad

pišete balade ili bilo koje druge skladbe s jako velikim

korpusom, morate paziti na tonalitete. Morate mijenjati

tonalitete da ne bude dosadno, prošetao sam se kroz

gotovo sve njih. Na albumu je jedanaest skladbi — znači

ima jedanaest tonaliteta. Morao sam razmišljati o poseb-

nostima pisanja za gudače. Kad vide snizilice, gudači su

odmah tužni. Zato sam morao birati tonalitete. Sve sam

pjesme reharmonizirao, ali melodije nisam mijenjao. Sva-

ko se djelo potpuno razlikuje od izvedbi bilo kojeg drugo-

ga glazbenika.

Možemo li reći da je ovakvo izdanje raritet u današnje

doba, posebice kod nas, jer više se gotovo nitko ne upu-

šta u tako zahtjevne projekte?

To je u prvom redu naporan posao jer je u igri puno glaz-

benika i sve se mora dobro složiti. Osim toga, ovakav je

projekt i skup. Održavati probe i snimanja s tako velikim

korpusom stoji puno novca. Bojao sam se toga projekta.

Bolje je ne upuštati se u tako nešto ako nisi siguran da

neće ispasti dobro. Priprema treba biti dobra.

Zašto ste za album odabrali skladbu Dreams Silvija Gloj-

narića i kako ste pristupili aranžmanu za nju?

Tu je skladbu davno snimio Leo Wright s Big bandom.

No, za ovaj sam je album pripremio u novom aranžmanu.

Potpuno drukčije! Ništa nije preuzeto od izvornoga djela

koje je pisano samo za big band, a ja sam pisao za big

band i gudače.

Koliko su suradnje sa svjetskim zvijezdama jazza,

poput Lea Wrighta, značile za Big band HRT–a i hr-

vatske jazz glazbenike?

Velik je nedostatak što danas toga nema. Propušta

se napredovanje. U ono »gluho« doba ovdje smo

imali svjetsku scenu, najbolje glazbenike koji su tada

djelovali, među ostalima Stana Getza, Arta Farmera,

Johnnyja Griffina, Johna Lewisa. Imali smo izravan

dodir s najvećim glazbenicima. Nismo mogli, ali ni

trebali s Interneta skidati sola i na taj način saznavati

o novim stremljenjima. Razgovarao sam s Artom Far-

merom. Pitao bih ga: »Arte, što si to odsvirao, zbog

čega si to napravio baš tako?« On bi mi objasnio.

I odmah se penješ pet stepenica. Danas toga više

nema. Ponekad me zovu na koncerte samo zato što

sviram stilom iz onoga vremena, nešto između bopa,

neo–bopa, hard bopa i donosim taj pristup svirajući

krilnicu. Kad se sastanem s Duškom Gojkovićem i

sviramo na taj način, to je piknik. To je slavlje.

Razgovor s jazz pijanistom i skladateljem Matijom Dedi�em povodom objavljivanja albuma From the Beginning

Opsjednutost Dorom Peja�evi�Razgovarao: Davor HrvojKako su svjetske zvijezde jazza, Larry Grenadier i Jeff

Ballard, reagirali na Vaše skladbe što ste ih snimili za

zajednički album?

Jako sam zadovoljan. Sad je i meni jasno — budući

da sam nedavno surađivao s također velikim glaz-

benicima u New Yorku — što zapravo u svjetskom

jazzu predstavljaju Grenadier i Ballard kao glazbenici

i kao osobe. Najprije smo snimili From the Beginning,

moju skladbu na tragu glazbe s prvih albuma slavnoga

pijanista Brada Mehldaua. Reagirali su dobro rekavši mi

pritom da pokušam biti više svoj jer ih je skladba From

the Beginning potakla na razmišljanje da sam im se želio

dopasti, tim više što godinama sviraju s Bradom Mehlda-

uom. Larry mi je rekao: »Lijepo je da cijeniš Brada i pot-

puno je jasno da si pod velikim utjecajem njegove glazbe

i njegova sviranja, ali možeš i sebe i nas, budući da smo

završili četveromjesečnu turneju s njim, odmoriti od toga.

Budi više svoj.« Drugi dio snimanja na kojemu smo svirali

moje aranžmane američke glazbe više im se dopao zato

jer sam, kako su ustvrdili, bio manje opterećen, primijetiv-

ši da sam ih prvi dan nastojao nečim impresionirati. U šali

su rekli da ću to teško postići s njima dvojicom, pogotovo

Ballardom koji pola godine svira s Mehldauom, a drugu

polovicu s Chickom Coreaom.

Na koji ste način birali vlastite skladbe za taj album?

To su novija djela. U zadnjem razdoblju nisam puno skla-

dao što su mi neki zamjerali. Htio sam da CD sadrži po-

djelu mojih skladbi i standarda koje svaki pijanist uvrsti

na svoje albume. Razmišljao sam o načinu na koji ću ih

odsvirati jer najčešće je osporavanje koje čujem i čitam

o sebi, osim u nekim suradnjama s estradnim umjetnici-

ma, taj moj ortodoksni modernizam. Izvedbama skladbi

poput Prelude to a Kiss ili Bye, Bye Blackbird mogao

bih zlim jezicima zatvoriti usta jer će zadovoljiti svakoga

tko imalo poznaje tradiciju i povijest klavira. Tu se mogu

pronaći tragovi Wyntona Kellyja, Reda Garlanda, Ahma-

da Jamala i drugih slavnih pijanista koje jako cijenim i od

kojih sam učio. No, generacijski i po svom svjetonazoru

usredotočen sam na drukčiji izričaj. Ljudima koji mi za-

mjeraju, sada sam dao do znanja ne samo da poštujem,

nego i da mogu odsvirati i za mene vrlo bitna razdoblja

pijanizma, a to su 50–e i 60–e godine prošloga stoljeća.

Jedna od autorskih skladbi uvrštenih na album je An-

gela koju ste posvetili Dori Pejačević. Njezina ste djela

i prije izvodili jazz pristupom. Namjeravate li nastaviti s

tim ciklusom?

Naravno. Opsjednut sam Dorom, a moje su izvedbe nje-

zinih djela prepoznale i, kako kažemo, ozbiljnije strukture.

Na početku sezone imao sam čast svirati u njezinu dvorcu

u Našicama na proslavi Dorina rođendana. Izvodio sam

klavirske minijature Život cvijeća, meni najdraže, kojima

me već kao desetogodišnjaka »zarazila« predivna profe-

sorica Blaženka Zorić. To je ostalo u meni i dan–danas.

Pripremio sam materijal za CD posvećen Dori. Snimit ću

klavirske minijature Život cvijeća aranžirane za moj

trio. Također, moj izbor njezinih najboljih skladbi za

vokal i klavir — u tome mi je pomogao Davor Merkaš

koji me uputio u ono što je najbolje — te djelo Ave

Maria Dore Pejačević u kojoj će mi gošća biti violini-

stica Laura Vadjon. Za vokalne izvedbe odabrao sam

kao suradnicu Vlastu Burić, našu magistricu pjevanja

iz Samobora.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskog

Matija Dedi�

From the Beginning (Dallas Records)

Matija Dedić je čovjek trija i po tomu pripada vrhu našega jazza bez obzira na ostale njegove projekte. Mudrim

odabirom suradnika, bilo hrvatskih, Levačić / Golob, Baraković / Šercar, u novije vrijeme Hojsak / Šercar, ili važnih inozemnih glazbe-nika, kao što su Jean–Louis Rassinfosse / Ma-rek Patrman (Visiting Bruxelles) i Jeff Ballard / Larry Grenadier (ritam–sekcija Brada Me-hldaua) na dvostrukomu CD–u From the Be-ginning, uvijek je riječ o glazbenicima koji su znali prepoznati Dedićev pijanistički talent.

Već je prvim albumom Octopussy najavio svoje glazbene namjere i dojmljiv autorski pečat, što je potvrdio i nizom ostalih albuma, ali su Visi-ting Bruxeless i novi From the Beginning ključni u našoj recepciji Matije Dedića kao majstora trija, i to ne samo u Hrvatskoj. Rassinfosse je prepoznao potencijal autorskih skladbi s Visi-ting Bruxeless te u suradnji s Patrmanom po-mogao Dediću napraviti album ECM–ovskog standarda.

Iako naslov novoga CD–a može sugerirati drukčije, ovo je logičan nastavak takvoga po-imanja glazbe sa šest autorskih radova i šest svima znanih standarda sviranih na nov na-čin, zaigrano i poletno. Dedić je hrabro ušao u

nešto što je moglo biti dvosjekli mač — surad-nja s ritam– sekcijom čuvenoga pijanista Brada Mehldaua! No, snimanje s bubnjarem Jeff om Ballardom i kontrabasistom Larryjem Gre-nadierom ipak je bilo puni pogodak. Ovakva sekcija omogućila mu je ostvarivanje autorskih skladbi koje su svijet za sebe, dedićevske, a obrade su pune osobnosti. Možda je ovaj al-bum najbolji koji je dosad snimio.

Skladbe s albuma čine dvije tematske cjeli-ne. Prva — jazz standardi. Monkova Round Midnight je skladba u kojoj autorovu »akord-sku škrtost« Matija razigrava svojom frazom i ponekad nepredvidljivim variranjem tempa čuvajući prepoznatljivost teme. You Are Too Beautiful svirana je s osobitim sentimentom. Prelude to a Kiss otvorila je prostor za sjajnu međuigru kontrabasa i bubnjeva uz pomalo brži tempo cijele skladbe u odnosu na najčešće obrade. Nardis je snimljena s čvrstom ritam–sekcijom, a Lush Life i Bye, Bye Blackbird bliske su tradicionalnom jazz iskazu. Drugu, važniju cjelinu čine autorske skladbe, tri izvedene bez pratnje Ballarda i Grenadiera i tri u formaci-ji trija — naslovna From the Beginning, Mr.

Handy i W.A.M. Najsnažniji dio albuma, uz izuzetnu interpretaciju skladbe Marina’s Dile-mma, jest izvedba naslovne pjesme koja otvara album svirane u maniri modernoga jazza s efektnim početkom koji najavljuje atmosferu te obogaćene s puno zanimljivih intervencija Jeff a Ballarda. Taj čvrst i precizan jazz karak-terizira i skladbu Mr. Handy, dok je u neobič-no naslovljenoj W.A.M. intrigantan brz klavir-ski uvod, osebujno sviran, nakon čega se sve razvija u zanimljiv swing s puno »razgovora« među glazbenicima. Skladba Angela još je jed-na posveta Dori Pejačević, Marina’s Dilemma puna je poetike, emocija, kontrapunkta i lirike koja završava u snažnom udaru akorda dajući joj dramsku napetost, dvojbe i razmišljanja. Dr. A smireni je pijanistički završetak projek-ta From the Beginning, albuma koji predstavlja vrh solidne glazbene karijere i potvrdu Dedi-ćeve autorske snage. »Th e League of Extra-ordinary Gentlemen« kojoj pripadaju Brad Mehldau, Keith Jarrett i Gonzalo Rubalcaba morala bi razmisliti o primanju novog člana u svoje ekskluzivno jazzističko društvo — Ma-tije Dedića!

DA

VO

R H

RV

OJ

DA

VO

R H

RV

OJ

15BROJ 157, SRPANJ 2009.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Bojana Mušćeta

En Face

Afrodita(Dallas Records)

Premda izraz »en face« znači »licem u lice, s prednje strane«, riječka skupina En Face nekako je uvijek bila mimo glavnih

tokova matične im rock–scene iako postoje već gotovo dva i pol desetljeća, a recentni album Afrodita sedmi je u njihovoj karijeri. Valjda gitaristički pop koji bend izvodi nije dovoljno upečatljiv za širi krug slušatelja, a njihov naj-veći hit i dalje ostaje S dlana Boga pala si koju su izveli uz vokalnu podršku Damira Urbana. Pretpostavljam da se situacija neće pretjerano promijeniti niti s ovim izdanjem unatoč ne-kim prilično očitim promjenama. Prije svega, polovica benda sad je pouzdana ritam–sekcija Samir Šverko–Alen Tibljaš (potonji je paralel-no u Majkama, Fitu i još mnoštvu grupa, a na početku karijere svirao je u En Faceu!), što po-drazumijeva i funkcionalniji ritmički naglasak na idejama Sandra Bastiančića. Drugi odmak očituje se u namjeri da se s albuma »skine« ne-koliko hitova, a ne jedan, eventualno dva (pa je njihova best of kompilacija, zapravo, najvažnije što su napravili). Vrlo dobra produkcija Rober-ta Funčića koji je zasvirao i pokoji instrument, kao i stihovni doprinos Dražena Turine Šajete u pjesmi Tajni ključ zadnji su slojevi koji izričaj En Facea vode prema široj populaciji, odnosno prema komercijalizaciji. Jedini je problem u tome što En Face u toj igri očito nije spreman na neke kompromise.

Kawasaki 3P

Idu Bugari(Dancing Bear)

Kawasaki 3P postoji već gotovo 15 go-dina i imaju odanu sljedbu, no ovih je dana dobacio tek do drugog albuma.

Za razliku od prvijenca koji je više funkcioni-rao kao pismo namjere, Idu Bugari je zrelo, de-fi nirano i nadasve zabavno ostvarenje. Vješto koristeći ska, reggae i dub obrasce pomiješane s punkerskom energičnošću i rijetko duhovi-tim stihovima (npr. »Prazan stan/A tako divan dan/Još mi fali samo Boško Balaban«), Kawa-saki 3P drži tenziju u svih šesnaest pjesama. Album uključuje i stariju pjesmu svojedobno obrađenu na singlu Mupov–ska, jednu od po-najboljih pjesama na ovim prostorima u raz-doblju koje bend pokriva svojim djelovanjem. Uporaba puhačke sekcije, bliska primjeni kakvu pamtimo iz kajdanke Haustora (a ona je bila najfunkcionalnija u hrvatskome pop–korpusu), otkriva kako ovaj bend ima snažniji potencijal od naizgled prpošnih poskočica s viškom promila. Pjesme Puta Madre, Ni da ni ne, žestoka posveta jednome od najvećih Hr-vata, Mati Parlovu, u istoimenoj pjesmi i pre-simješna obrada hita Steviea Wondera I Just Call To Say I Love You u gay–orijentiranome pjesmuljku Anđelko kumuliraju adute za, ako ništa dugo, onda najoptimističnije i najveselije ovogodišnje diskografsko izdanje na hrvatsko-mu tržištu.

Metessi Mondo Bongo

Duh iz boce(Dallas Records)

Renato Metessi izdvojen je kao »ključni svjedok« novovalne revolucije u fi lmu Igora Mirkovića Sretno dijete. Ponesen

možda tom ulogom, a možda i nekim drugim razlozima, odlučio je snimiti album obra-da toga razdoblja. Okupljeni je bend nazvao Mondo Bongo, vjerojatno prema pjesmi Joea Strummera s njegova trećeg solo–albuma jer je njezin ugođaj snažno prisutan u uvodnoj obra-di Azrine Pametni i knjiški ljudi. Preslušavanje ovoga izdanja vrlo je ugodno jer je — svjesno ili ne — Metessi izbjegao sve zamke koje nosi snimanje takvog albuma: pjesme su se dovoljno odmakle od izvornika, a istodobno nisu posta-le stilski imanentne obrađivaču. Jednostavno, Renato Metessi ponudio je »second opinion« kvaliteti poznatih pjesma, čak prepuštajući mikrofon drugim izvođačima. Tako Toni Ku-merle izvodi Azrin Slučajan susret (slučajno ili ne, ali u ovom konceptu to je kompatibilno s Borisom Leinerom koji je otpjevao nekoliko Azrinih ostvarenja), a Hana Blažević, kći ve-likoga Krešimira Blaževića, preuzela je glavne vokalne dionice u prvom dijelu obrade pjesme Animatora Kao ogledala. Dakako, ne nedosta-ju obrade pjesma Metessijevih bivših bendova Patrola i Zvijezde. Ukratko, riječ je o sjajnom konceptu koji je odlično realiziran i koji ima samo jednu slabu točku: prilično amaterski napravljen ovitak.

Pink studio

Soundtrack za lutku(Dop Records/Menart)

Novo ime na hrvatskoj pop–sceni jest hvaljeni Pink studio koji je osvojio radijske postaje pjesmom Jutro poslije.

Pjesma vješto kombinira kabaretski glazbeni pristup i odlične stihove s malo naglašene vul-garnosti. Istodobno, to je pjesma koja odudara od ostatka albuma, naglašene pop provenijen-cije i prilično svježeg. Čakovečko–zadarska kombinacija zaista je osvježenje na sceni gdje dobre ideje moraju imati brutalan kontekst kako bi se mogle uspješno realizirati. Pink studio pati, doduše, od nekih dječjih bolesti; repertoar je stilski ujednačen, ali kvaliteta pje-sama varira. Pa ipak, međuigra ženskih vokala kao zaštitni znak benda nije baš uobičajena kod nas, osobito ne u kompaktno producira-nome albumu kao što je Soundtrack za lutku. Možda je najveći produkcijski minus tretman gitare koja je trebala biti naglašenija kako bi cijeli projekt imao predznak »power«, kako to grupa voli isticati. Ovako je riječ o soundtracku koji im još nema snagu priskrbiti važniju pozi-ciju, ali svakako je dobro odigrao svoj zadatak: predstavio je jedan od rijetkih novih bendova za koji je očito da će u budućnosti imati razvi-jenu karijeru.

Psihomodo pop

Jeee! Jeee! Jeee!(Croatia Records)

U svojim transformacijama od svježega i potentnog novovalnog benda, što je dokumentirano na demo–snimkama

objavljenima kao dodatni disk na kompila-ciji 20 tekućih, preko ramonoidne razornosti i nacionalne rock–institucije do vodviljskog prenemaganja u slijepoj ulici karijere, Psiho-modo pop je obožavateljima uvijek mogao is-poručiti i neku pjesmu za pamćenje (a ne samo lik i djelo Davora Gopca koji je karizmatičan i nezaboravan). Album Jeee! Jeee! Jeee! ide i korak dalje — sadrži pjesmu koja ide uz bok njihovim ranijim ostvarenjima, a to je nastu-pni singl Domovine sin. Osim što je stameno odsvirana, pjesma ima i vrlo dobre stihove, a Gobac se previše i ne krevelji, kao da nikad nije ispao iz vlastitoga crtanog fi lma. Još je ne-koliko pjesama koje drže ovu razinu, što znači da je posrijedi najbolji album Psihomodo popa još od doba studijskoga izdanja Srebrne svinje, odnosno Unpljugda. To, doduše, ne znači da je Psihomodo pop vratio poziciju koja mu objek-tivno pripada, no u zadnjih dvadesetak godina to je bend koji je nemjerljivo superiorniji na pozornici negoli u studiju.

Singrlice

Singrlice(Aquarius Records)

Ženski zbor vrlo dojmljiva imena na svo-jemu prvijencu obrađuje tradicionalne pučke napjeve uglavnom iz Međimurja.

Pritom su pjesme dobile suvremeniju instru-mentalnu nadgradnju uz pomoć prekaljenih glazbenika od kojih dobar dio svira u Cubi-smu. Pristup se doimlje prilično tankoćutnim, sastavljenim od elemenata koji svaki za sebe vrsno funkcioniraju: djevojke iz Singrlica ima-ju odlične glasove, dobro su upjevane, a njihov je voditelj Tomislav Jozić lijepo i nijansirano uskladio njihove vokale; o sviračkim kompe-tencijama gostiju dala bi se ispisati cijela moja rubrika, a međimurski tradicionalni napjevi (Grad se beli, Lepo naše Međimorje...) ili poznata moslavačka pjesma Zaspal Janko pod jablanom mogu nositi svačiji repertoar.

Problem ovoga prvijenca jest usklađivanje tih dijelova. Premda su aranžmani korektno izvedeni, za snažniji utisak nije dovoljno samo iskoristiti suvremeni instrumentarij, trebalo je to produkcijski naglašenije zahvatiti. Na pri-mjer, HC Boxer od ovoga bi materijala zaci-jelo napravio senzaciju. No, s obzirom da je to nastupni album gdje se tek otkrivaju karte i da je vrlo dobro postavljen, od Singrlica se mogu očekivati daleki dometi.

Tedi Spalato

Kadenca(Aquarius Records)

Nakon dulje diskografske pauze, Tedi Spalato ostvario je album kakav se od njega i očekivao: nabijen emoci-

jama, pun dalmatinskoga patosa (izdavač je to defi nirao kao »Adriatic pop«), ali u ple-menitom smislu i s određenim odmakom od ranijih ostvarenja. To se prije svega odnosi na lo–fi pristup u nekim pjesmama, što znači da se stilski približava Oliveru Dragojeviću u njegovoj posljednjoj fazi. Njemu se približava i u dvije tijardovićevsko–runjićevske pjesme s operetno–pokladnim prizvukom: Malešan brod i Uvik nešto fali. No, pritom njegov pre-poznatljiv vokal ostaje konstanta koja se pamti bez obzira na stil. Tedi Spalato je autor većine pjesama, a ovim će albumom na doličan način proširiti svoj nastupni repertoar. Tu nema pre-velikih iznenađenja, tek toliko da se stilski ne ponavlja. Zapravo, izdanje zvuči kao završnica nekog od boljih izdanja Splitskoga festivala. S obzirom na njegov dugogodišnji staž kao pratećeg pjevača na toj manifestaciji, ova je tvrdnja očito vrlo utemeljena. Uostalom, no-men est omen: Tedi Spalato je zaštitni znak splitskoga glazbenog izričaja.

Dubravko Vorih & New Tribe

Two Faces of Jazz and Soul(Aquarius Records)

Dubravko Vorih, jedan od ponajboljih basista s ovih prostora, paralelno gura dvije karijere — svira u aktualnoj po-

stavi Prljavog kazališta (zanimljivo, u tom je bendu svirao i njegov kolega iz novovalnog Parlamenta, dok je treći član Dražen Scholtz postao član Parnoga valjka), a paralelno s ben-dovima New Tribe i Dubravko Vorih Quintet razrađuje jazz standarde.

Two Faces of Jazz and Soul je putovanje forma-ma bosse nove, soula i laganoga jazza, pri čemu Vorih i prijatelji sviračkom supremacijom jed-nostavno obavljaju zadane si ciljeve. Riječ je o dvostrukom albumu (vokalni i instrumental-ni) koji se neće dopasti samo ljubiteljima jaz-za, nego i širem slušateljstvu. Glazba s ovog izdanja je dobrodošao glazbeni intermezzo, suptilna zvučna kulisa svakidašnjice, u kojoj je očito da su sudionici projekta iznimno uživali u njegovoj izradi. Dubravko Vorih kao autor gotovo svih pjesama i s ovim projektom po-tvrđuje da instrumentalisti gotovo u pravilu stvaraju odlične albume, unatoč tomu što su izvori njihove inspiracije baždareni drukčijim mjerilima od tržišnih zakonitosti glazbe.

16 BROJ 157, SRPANJ 2009.

Izdana prigodna poštanska marka povodom pedesete obljetnice utemeljenja Zagreba�koga jazz kvarteta

Kvartet koji je jazz glazbu predstavljao na visokoj estetskoj razini Piše: Davor Hrvoj

Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštan-sku marku 50. obljetnica Zagrebačkoga jazz kvarteta. Motiv marke su glazbeni

instrumenti Kvarteta, a autorica je Jasna Bolanča Popović, dizajnerica iz Zagreba.

Godine 1959. Boško Petrović utemeljio je kvartet u kojemu su svirali klavirist Zlatko Kružić, kon-trabasist Zdravko Šatrak i bubnjar Ivica Gereg. U međuvremenu je Šatraka zamije-nio Krešimir Re-meta, a kvartet je krajem 1959. promijenio naziv u Zagrebački jazz kvartet ostav-ši do današnjih dana najvažniji sastav u povijesti hrvatskoga jazza. Iste su godine Kvartet napu-stili Remeta i Gereg, a njihova su mjesta zauzeli kontrabasist Miljenko Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić.

Zagrebački jazz kvartet, koji je aktivno djelovao do 1965., a poslije se okupljao tek u posebnim prigodama, bio je prvi hrvatski jazz sastav s kon-tinuiranom djelatnošću koji je ovu vrstu glazbe predstavljao na visokoj estetskoj razini promišlja-jući je kao umjetnost. Bio je poznat po osebujnu pristupu posebice zahvaljujući skladbama člano-va nerijetko nadahnutima narodnom glazbom. Skladbe iz njihova repertoara, poput Petrovićeve With Pain I Was Born, Prohaskine Intime, Kajfe-šove Ornaments i brojne ostale, ostat će trajnom vrijednošću hrvatske glazbene baštine. Zagrebač-ki jazz kvartet bio je poznat u cijelome svijetu, a jedini je hrvatski jazz sastav koji je imao ugovor sa stranim promotorom, njemačkom tvrtkom Lippman & Rau. Glazba Kvarteta izvedbama i samim skladbama u potpunosti je zadovoljavala visoke zahtjeve glazbene teorije i nailazila je na najveće priznanje publike, ali i glazbenih kolega iz takozvanoga klasičnoga miljea. To je rezulti-ralo nastupom na Muzičkom biennalu Zagreb 1961. uz Zagrebački gudački kvartet pod rav-nanjem skladatelja Gunthera Schullera te Borisa Papandopula, koji je za tu prigodu skladao suitu u tri stavka za gudački i jazz kvartet. Poslije je Za-grebački jazz kvartet u nekoliko navrata nastupao i snimao sa Zagrebačkim solistima.

Kao jedan od najboljih europskih jazz sastava toga doba ostvario je suradnje sa slavnim svjetskim jazzistima, između ostalih, s klaviristom Joh-nom Lewisom, pjevačem Big Joeom Turnerom, trubačem Buckom Claytonom, tenor saksofoni-stom Stanom Getzom i trombonistom Albertom Mangelsdorff om. Često je odlazio na europske turneje, svirao na mnogim koncertima i jazz fe-stivalima te snimao brojne ploče za hrvatske, ali i inozemne izdavačke tvrtke svjetskoga glasa poput Philips/Fontana ili Atlantica, ostvarujući najbo-gatiji diskografski opus u području jazza u Hrvat-skoj. Diskografi ja Kvarteta upotpunjena je kom-paktnim diskom Zagreb Jazz Quartet in Concert, objavljenim za tvrtku Jazzette Records, a donosi snimku nastupa u Heidelbergu 1965., kompila-cijskim CD–om Th e Best of Zagreb Jazz Quartet u izdanju Croatia Recordsa s izborom snimaka s ra-zličitih albuma, kao i četverostrukim kompilacij-skim CD–om 40 godina, Zagrebački jazz kvartet 1959. — 1999. u izdanju Croatia Recordsa s izbo-rom snimaka iz domaće i inozemne diskografi je te radijskih i koncertnih izvedbi. Nakon prestan-ka djelovanja Zagrebačkoga jazz kvarteta, Boško Petrović, Miljenko Prohaska i Silvije Glojnarić, s trubačem Ladislavom Fidrijem i saksofonistom Ozrenom Depolom te povremeno i američkim trubačem Artom Farmerom djelovali su kao Za-grebački jazz kvintet.

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

Premijerom baleta Petar Pan Brune Bjelinskog 29. lipnja zapo�elo 9. Osje�ko ljeto kulture

Glazba Brune Bjelinskog kao zadivljuju�a inspiracijaPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Organizatori devetoga Osječkog kul-turnog ljeta, izvršna producentica Jasminka Mesarić i Berislav Šipuš,

umjetnički savjetnik glazbenoga progra-ma, odlučili su povodom 100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog (1909.–1992.), jednoga od najinventivnijih hrvatskih skla-datelja prošloga stoljeća čija nas glazba trajno oduševljava, postaviti balet u dva dijela i šest slika Petar Pan, koji je 1966. praizveden u HNK–u u Zagrebu. Kao gosta koreografa i redatelja pozvali su uglednoga i iskusnoga Dinka Bogdanića, jednoga od rijetko spo-sobnih stručnjaka za postavljanje baleta i u uvjetima u kojima raspolaže tek s nekoliko baletno školovanih plesača. Doista, dogo-dila se baletna predstava u kojoj je publika, u gledalištu osječkoga HNK popunjenoga do posljednjega mjesta, mogla u dvosatnom maštovitom događanju uživati u čarolijama bajkovitoga lika Petra Pana.

Bruno Bjelinski skladao je balet Petar Pan prema priči Jamesa Matthewa Barriea i za njega sâm izradio libreto u čijem mu je osmišljavanju pomagao baletni umjetnik i

koreograf zagrebačke praizvedbe Nenad Lhotka. Zahvaljujući ustupanju Lhotkinih notnih, glaz-benih i dramaturških zapisa upustio se Bogda-nić u koreografi ju u čijoj su realizaciji sudjelovali profesionalni i poluprofesionalni plesači klasič-nog baleta, djeca iz baletnoga studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, djeca iz Glazbene škole Franje Kuhača (Odjel za suvremeni ples), polaznici plesnih studija raznih plesnih tehnika (jazz–dance, hip–hop, MTV, break–dance) i vr-sni gimnastičari. Bogdanić je okupio tako gotovo sve plesno sposobne djevojke i mladiće u gradu i zajedno s njima, uspijevajući trajno svakoga od njih potaknuti na maksimalni angažman, ostva-riti predstavu koja od prvog do posljednjeg takta Bjelinskijeve nadahnute, emocionalno nabijene i plesno inspirativne glazbe plijeni pažnju gledate-lja.

Bogata plesna osnova

U šest slikovitih prizora, uz funkcionalnu i dobro prilagođenu scenografi ju Žorža Draušnika te u maštovitim i primjernim asocijacijama izrađenim kostimima Barbare Bourek, prolijeću vrsno uvjež-bani likovi: Petar Pan, kojega oživljava mladi na-

dareni baletan Vuk Ognjenović, Vila Zvončica, čiju zahtjevnu ulogu evocira pouzdana i nasmije-šena Zvonka Škreblin Domaćinović, te razigra-na, za vragolije uvijek spremna djeca, Wendy u dojmljivoj interpretaciji balerine Mirjane Dorić i njezina braća Nora Johum i Ana Marija Lendić, mali plesači naglašene discipline. Odabir solista bio je primjeran, a Petar Pan, »taj čudni svat koji nije bio običan dječak, iako je prilično podsjećao na dječaka, nije bio ni vilenjak, ali koji je pozna-vao kojekakve magije i mogao je letjeti kao ptica, a nije bio ptica«, ispričan na način na koji je to osmislio Dinko Bogdanić, ponovno nas je uvjerio da glazba našega velikana Bjelinskog funkcionira kao izuzetno podatna, duhovita, melodijski i ri-tmički bogata plesna osnova. Ukratko, glazbeni doživljaj u kojemu mogu uživati sve generacije slušatelja i gledatelja baleta.

Posebno oduševljenje i spontani pljesak tijekom predstave izazivali su svi ostali likovi, primjerice dostojanstveni Kapetan Kuka (Zorislav Štark) i krokodil koji je progutao budilicu (Dinko Blaže-vić), a koji se pojavljuje u situacijama kada treba preplašiti opasne gusare. Doista svi — izgubljeni dječaci, gusari (izvrsni break–dance interpreti), njihove djevojke, Indijanke i Indijanci, sirene, meduze, morski konjići i morska zvijezda, po-stizali su precizno, mladenački živahno i do u detalje razrađeno odvijanje predstave. Bez i tre-nutka zastoja u razvijanju poletne radnje, uspio je Bogdanić potaknuti svoje plesače na predano i zanosno sudjelovanje u plesnom spektaklu koji je publika na otvorenoj sceni nagrađivala burnim pljeskom, a po završetku predstave i ovacijama i još dugim pozivanjem plesača na poklon. Kako je u pozdravnom govoru gradonačelnik Krešimir Bubalo istaknuo da će 2010. godine biti obilje-žena 100. obljetnica postojanja baleta u Osijeku, što uključuje tek kraće kontinuirano trajanje ba-letnog ansambla, a ostalo su bili tek fragmentarni plesni dijelovi, predstava Petar Pan omogućila je novi poticaj za formiranje baletnog ansambla u HNK–u u Osijeku. Ako je suditi prema doživ-ljenim čarolijama za gledanje i slušanje (korištena snimka orkestra Zagrebačke fi lharmonije pod ravnanjem Igora Gjadrova s izvrsnom violinom solo Josipa Klime), u Osijeku su rođeni znatni po-ticaji za plesnu umjetnost i trebalo bi ih podržati.

Koncert u �ast 100. obljetnice ro�enja zna�ajnoga hrvatskog skladatelja priredio pijanist Berislav Arlavi

Bruno Bjelinski, majstor glazbe za glasovirPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Obilježavanju 100. obljetnice rođenja skladatelja i pedagoga Bruna Bje-linskoga (Trst, 1. studenoga 1909.

— Silba, 3. rujna 1992.) svoj je prilog dao

pijanist Berislav Arlavi (1974.) klavirskim recitalom održanim 9. travnja u Maloj dvo-rani Koncertne dvorane Vatroslava Lisin-skoga. Dobitnik niza vrijednih nagrada na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih valja istaknuti treću nagradu na Me-đunarodnom natjecanju Frédéric Chopin u Rimu 1993. godine kao najmlađi sudionik među pedeset kandidata, Berislav Arlavi je diplomirao glasovir u razredu Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine, te od 2007. godine nastavio poslijediplomski studij također u razredu profesora Krpana. Od 1998. djeluje kao samostalni umjetnik, a osobito zahva-ljujući suradnji s Cantus Ansamblom, stekao

je iskustvo i sklonost prema izvođenju glazbe 20. stoljeća, kao i najnovijih djela. Prvi nosač zvuka s djelima hrvatskih skladatelja Milka Kelemena, Ive Maleca, Stjepana Šuleka i Brune Bjelinskog snimio je 2008. godine u bečkom tonskom studi-ju PJ Way Studio Vienna. Izvođačku zrelost umjet-ničke kreacije mladoga pijanista sa zadovoljstvom su pozdravili doajeni hrvatske suvremene glazbe Milko Kelemen i Ivo Malec čija je glasovirska djela »oblikovao s prekrasnim idejama i posebno zanimljivim pogledom na svijet«.

Inspiriranost i maštovitost

I majstor glazbe za glasovir Bruno Bjelinski ned-vojbeno bi bio zadovoljan Arlavijevim interpre-tacijama odabranih skladbi. Omiljenog autora čija brojna djela izvode sve generacije glazbenika i koji je, kao rijetko koji hrvatski skladatelj osta-vio izuzetno raznoliki i bogati glazbeni opus, predstavio je Arlavi sa Sedam bagatela za kla-vir (1950.), Muzikom za djecu (1945.), Partitom (1954.) i Trećom sonatom za klavir (1960.). Dobro poznati glazbeni izričaj Bjelinskoga, razigranost njegovih minijatura za glasovir u kojima trajno iskazuje svoju nepresušnu inspiriranost i mašto-vitost ispisivanja sljedova kontrastnih stavaka čija nas iskonska glazbenost oduševljava bile su i ovom prigodom osnova za nadahnuto muzicira-nje. Doista, Bjelinskijevih Sedam bagatela, slijed različitih ugođaja koji izvođaču pružaju moguć-nost isticanja pijanističkoga umijeća, te slijed od sedam nepretencioznih stavaka u ciklusu Muzika za djecu, čiji izvanglazbeni poticaji naslovima na-dahnjuju radost susreta u djetinjem svijetu igre, partiture su čije izvođenje uvijek donosi ugodu. Poštujući osnovno načelo kontrastirajućih sta-vaka u tempu i ugođaju, peterostavačna Partita

i trostavačna Treća sonata za klavir donose veće zahtjeve za pijanističkom bravurom. Trajno vje-ran osnovnoj neoklasičnoj inspiraciji, umio je Bjelinski u ishodištima proširene tonalitetnosti snagom majstora izraziti razložnost glazbenih oblika i njihovu imanentnu logičnost. Za inter-preta to pretpostavlja isticanje tematskih cjelina, naglašavanje vodećih glazbenih misli i pažljivost pri dinamičkom nijansiranju. Upravo je tim zna-čajkama pijanist Berislav Arlavi primjerno odgo-varao zahtjevima notnoga teksta i Bjelinskijeva je glazba zazvučala u punini izražajnosti i vrsnoga pijanističkoga umijeća.

Pijanist Berislav Arlavi

Dobro poznati glazbeni izričaj Bjelinskog, razigranost njegovih minijatura za glasovir u kojima trajno iskazuje svoju nepresušnu inspiriranost i maštovitost ispisivanja sljedova kontrastnih stavaka čija nas iskonska glazbenost oduševljava bile su i ovom prigodom osnova za nadahnuto muziciranje.

Mladi plesači Osječke prdukcije baleta Petar Pan

100. O

BLJE

TN

ICA

RO

ĐE

NJA

BR

UN

E B

JE

LIN

SK

OG

1

00. O

BLJE

TN

ICA

RO

ĐE

NJA

BR

UN

E B

JE

LIN

SK

OG

100. O

BLJE

TN

ICA

RO

ĐE

NJA

BR

UN

E B

JE

LIN

SK

OG

100. O

BLJE

TN

ICA

RO

ĐE

NJA

BR

UN

E B

JE

LIN

SK

OG