broj 79 godina utorak, 4. oktobra 2011. godinesllist.ba/glasnik/2011/broj79/broj079.pdf · od 19....

PARLAMENTARNA SKUP[TINA

BOSNE I HERCEGOVINE

327

Na osnovu ~lana IV. 4 e) Ustava Bosne i Hercegovine,Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na 10. sjedniciPredstavni~kog doma, odrànoj 22. septembra 2011. godine, i na6. sjednici Doma naroda, odrànoj 30. septembra 2011. godine,donijela je

IZMJENE I DOPUNE

KODEKSA PONA[ANJA POSLANIKA I DELEGATA U

PARLAMENTARNOJ SKUP[TINI BOSNE I

HERCEGOVINE

I.U Kodeksu pona{anja poslanika i delegata u Parlamentarnoj

skup{tini Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj100/08) u ~lanu 22. stav (2) mijenja se i glasi:"(2)Nov~ana kazna moè se izre}i jednokratno u visini do 70%

mjese~nog pau{ala izabranog zvani~nika koji nije u radnomodnosu i ne prima pla}u u Parlamentarnoj skup{tini Bosne iHercegovine, odnosno u visini do 10% ukupnih mjese~nihprimanja (pla}a+pau{al) izabranog zvani~nika koji je uradnom odnosu i prima pla}u u Parlamentarnoj skup{tiniBosne i Hercegovine."

II.U ~lanu 23. stav (3) mijenja se i glasi:

"(3)Izabrani zvani~nik protiv kojeg je podnesena prijava ipodnosilac prijave iz stava (2) ovog ~lana mogu uloìti àlbuZajedni~koj komisiji za administrativne posloveParlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine na izre~enemjere Zajedni~ke komisije."

III.Ove izmjene i dopune Kodeksa pona{anja poslanika i

delegata u Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine stupaju

na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benomglasniku BiH".

Broj 01,02-34-6-649/1030. septembra 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavaju}iPredstavni~kog doma

Parlamentarne skup{tine BiHDr. Denis Be}irovi}, s. r.

Predsjedavaju}iDoma naroda

Parlamentarne skup{tine BiHOgnjen Tadi}, s. r.

Na temelju ~lanka IV.4.e) Ustava Bosne i Hercegovine,Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na 10. sjedniciZastupni~kog doma, odrànoj 22. rujna 2011. godine, i na 6.sjednici Doma naroda, odrànoj 30. rujna 2011. godine, donijelaje

IZMJENE I DOPUNE

KODEKSA PONA[ANJA ZASTUPNIKA I IZASLANIKA

U PARLAMENTARNOJ SKUP[TINI BOSNE I

HERCEGOVINE

I.U Kodeksu pona{anja zastupnika i izaslanika u

Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik BiH", broj 100/08) u ~lanku 22. stavak (2) mijenja se iglasi:"(2)Nov~ana kazna moè se izre}i jednokratno u visini do 70%

mjese~nog pau{ala izabranog du`nosnika koji nije u radnomodnosu i ne prima pla}u u Parlamentarnoj skup{tini Bosne iHercegovine, odnosno u visini do 10% ukupnih mjese~nihprimanja (pla}a i pau{al) izabranog du`nosnika koji je uradnom odnosu i prima pla}u u Parlamentarnoj skup{tiniBosne i Hercegovine."

II.U ~lanku 23. stavak (3) mijenja se i glasi:

"(3)Izabrani du`nosnik protiv kojega je podnesena prijava ipodnositelj prijave iz stavka (2) ovoga ~lanka mogu uloìtiàlbu Zajedni~kom povjerenstvu za administrativne poslove

Godina XVUtorak, 4. oktobra/listopada 2011. godine

Broj/Broj

79Godina XV

Utorak, 4. oktobra 2011. godine

ISSN 1512-7486 - bosanski jezikISSN 1512-7494 - hrvatski jezikISSN 1512-7508 - srpski jezik

Broj 79 - Strana 2 S LU @ B E N I G LAS N I K B i H Utorak, 4. 10. 2011.

Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine na izre~enemjere Zajedni~kog povjerenstva."

III.Ove Izmjene i dopune Kodeksa pona{anja zastupnika i

izaslanika u Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovinestupaju na snagu osmoga dana od dana objave u "Slu`benomglasniku BiH".

Broj 01,02-34-6-649/1030. rujna 2011. godine

SarajevoPredsjedatelj

Zastupni~kog domaParlamentarne skup{tine BiH

Dr. Denis Be}irovi}, v. r.

PredsjedateljDoma naroda

Parlamentarne skup{tine BiHOgnjen Tadi}, v. r.

Na osnovu ~lana IV. 4 e) Ustava Bosne i Hercegovine,Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine, na 10.sjednici Predstavni~kog doma odrànoj 22. septembra 2011.godine i na 6. sjednici Doma naroda odrànoj 30. septembra2011. godine, donijela je

IZMJENE I DOPUNE

KODEKSA PONA[AWA POSLANIKA I DELEGATA U

PARLAMENTARNOJ SKUP[TINI BOSNE I

HERCEGOVINE

IU Kodeksu pona{awa poslanika i delegata u

Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik BiH", broj 100/08) u ~lanu 22. stav (2) mijewa se i glasi:"(2)Nov~ana kazna moè se izre}i jednokratno u visini do 70%

mjese~nog pau{ala izabranog zvani~nika koji nije u radnomodnosu i ne prima platu u Parlamentarnoj skup{tiniBosne i Hercegovine, odnosno u visini do 10% ukupnihmjese~nih primawa (plata+pau{al) izabranog zvani~nikakoji je u radnom odnosu i prima platu u Parlamentarnojskup{tini Bosne i Hercegovine."

IIU ~lanu 23. stav (3) mijewa se i glasi:

"(3)Izabrani zvani~nik protiv kojeg je podnesena prijava ipodnosilac prijave iz stava (2) ovog ~lana mogu uloìtiàlbu Zajedni~koj komisiji za administrativne posloveParlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine naizre~ene mjere Zajedni~ke komisije."

IIIOve izmjene i dopune Kodeksa pona{awa poslanika i

delegata u Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovinestupaju na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Slu`benomglasniku BiH".

Broj 01,02-34-6-649/1030. septembra 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavaju}iPredstavni~kog doma

Parlamentarne skup{tine BiHDr Denis Be}irovi}, s. r.

Predsjedavaju}iDoma naroda

Parlamentarne skup{tine BiHOgwen Tadi}, s. r.

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINEUstavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u

predmetu broj AP 2384/08, rje{avaju}i apelaciju Mehmedaêlebi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. i ~lana 76. stav 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednica

Mato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 20. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Mehmeda êlebi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana

II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosuna dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji jeokon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-530/05od 19. maja 2008. godine.

U skladu sa ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine, nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u rokuod tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati Mehmeduêlebi}u ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetimmjerama s ciljem izvr{enja ove odluke u roku od tri mjeseca oddana dostavljanja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda êlebi}apodnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u brojG`-530/05 od 19. maja 2008. godine u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo naimovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i ~lan 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskihprava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Mehmed êlebi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz VelikeKladu{e, kojeg zastupa Aziz Adilagi}, advokat iz VelikeKladu{e, podnio je 1. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj G`-530/05 od 19. maja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Op}inskog suda u Velikoj Kladu{i (udaljnjem tekstu: Op}inski sud), Huseina Mujaki}a (u daljnjemtekstu: prvotuèni) i Smaila Karaji}a (u daljnjem tekstu:drugotuèni) zatraèno je 6. augusta 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je zatraèno 17.februara 2011. godine dostavljanje spisa broj P. 75/02 na uvid.

3. Op}inski sud i drugotuèni odgovore na apelaciju sudostavili 18. augusta 2008. godine, a Kantonalni sud 22. augusta2008. godine. Op}inski sud je dostavio traèni spis na uvid 28.februara 2011. godine.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i drugotuènogdostavljeni su apelantu 7. oktobra 2008. godine.

III. înjeni~no stanje

5. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in:

6. Apelant je 9. novembra 1998. godine podnio tu`buOp}inskom sudu protiv tuènih radi utvr|enja postojanja pravaslu`nosti puta.

7. Op}inski sud je zakazao i odrào ro~i{ta 3. jula 2000.godine, 11. septembra 2000. godine, te uvi|aj na licu mjesta 10.oktobra 2000. godine. Op}inski sud je zakazao i odrào, tezaklju~io glavnu raspravu 14. novembra 2000. godine.

8. Op}inski sud je Presudom broj P-392/08 od 14. novembra2000. godine utvrdio da je zajedni~ki prilazni put za apelanta iprvotuènog dio parcele k.~. broj 2282/2, duìne 22 m, a {irine3,3 m, koji je bliè ozna~en u dispozitivu presude. Ujedno jeutvr|eno da je apelant stekao dosjelo{}u pravo slu`nosti ovogputa slijedom ~ega je prvotuèni duàn izdati ispravu prikladnuza upis apelanta kao suvlasnika sa dijela ovog puta da bi se ukatastarskom operatu upisao kao zajedni~ki put, ili }e usuprotnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

9. Prvotuèni je 4. decembra 2000. godine protivprvostepene presude izjavio àlbu. Op}inski sud je povodomizjavljene àlbe dostavio kompletan spis Kantonalnom sudu 17.januara 2001. godine.

10. Kantonalni sud je dopisom od 14. juna 2001. godine ciospis vratio Op}inskom sudu, navode}i da je potrebno postupiti usmislu ~l. 340. do 342. Zakona o parni~nom postupku i dostavitiàlbu na odgovor apelantu.

11. Op}inski sud je dostavio apelantu àlbu na odgovor 3.jula 2001. godine a cio spis Kantonalnom sudu na odlu~ivanje oàlbi 4. jula 2001. godine.

12. Kantonalni sud je Rje{enjem broj G`-608/01 od 26.novembra 2001. godine àlbu uvaìo, pobijanu presudu ukinuo ipredmet vratio na ponovno su|enje.

13. Op}inski sud je 13. marta 2002. godine dostavio rje{enjeKantonalnog suda parni~nim strankama a ro~i{te zakazao iodrào 1. oktobra 2002. godine.

14. Ro~i{te zakazano za 14. novembar 2002. godineodgo|eno je jer opunomo}enik drugotuènog nije mogao da seizjasni na precizirani tu`beni zahtjev koji mu je u pisanoj formiapelantov opunomo}enik uru~io na ro~i{tu.

15. Ro~i{te zakazano za 11. decembar 2002. godineodgo|eno je na neodre|eno vrijeme zbog zahtjeva za izuze}eure|uju}eg sudije koji je podnio prvotuèni.

16. Predsjednik Op}inskog suda je Rje{enjem broj SU-39/03od 6. februara 2003. godine odbio kao neosnovan zahtjev zaizuze}e sudije.

17. Pripremno ro~i{te zakazano za 19. mart 2003. godine nijeodràno jer opunomo}enik prvotuènog nije bio urednoobavije{ten.

18. Pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu raspravu odràno je9. maja 2003. godine, kada je glavna rasprava i zaklju~ena.

19. Presudom Op}inskog suda broj P:75/02 od 9. maja 2003.godine utvr|eno je postojanje prava slu`nosti prolaza i prijevozamotornim vozilima preko nekretnine prvotuènog blièozna~ene u dispozitivu presude u korist apelantove nekretninebliè ozna~ene u dispozitivu presude. Pravo slu`nosti apelant jestekao dosjelo{}u, pa je prvotuèni duàn priznati i izdati ispravuprikladnu da se apelantu uknjiì pravo slu`nosti u zemlji{nim ikatastarskim knjigama, jer }e se u protivnom upis izvr{iti naosnovu presude. Tuèni su du`ni okaniti se svakog daljnjegometanja apelanta i svakida{nje korisnike njegove ku}e izemlji{ta i prava slu`nosti prelaza i prijevoza motornimvozilima, te nadoknaditi tro{kove postupka u iznosu od 765,00KM.

20. U obrazloènju presude Op}inski sud je istakao da jeme|u strankama nesporno da je apelant posjednik i vlasniknekretnina ozna~enih kao k.~. broj 2282/1, koje se odnose naku}u i dvori{te, povr{ine 303 m² a koje je apelant kupio 9.septembra 1997. godine od Fatime Karaji} na osnovu ~ega jeapelant upisan u pl. broj 316/04 k.o. Trnovo. Uvi|ajem na licumjesta, u prisustvu vje{taka geometra, Op}inski sud je utvrdio daapelant ima jedini prilaz svojoj {upi i garaì putem koji je na skicilica mjesta ozna~en u duìni od 28 m² a u {irini od 3,30 m² kojipripada k.~. broj 2282/2 upisanoj u pl. broj 1107/01 k.o. Trnovo(po starom premjeru k.~. broj 1931/24, upisana u zk.ul. broj 1664k.o. Velika Kladu{a) a koji je upisan na ime prvotuènog.Op}inski sud je dalje istakao da je utvr|eno da se predmetni putveè na magistralni put Velika Kladu{a-Cazin, da je to jediniizlaz apelantu na magistralni put, da apelant drugog puta nema, teda su se predmetnim putem koristili i prethodni vlasnici vi{e od20 godina nesmetano. Op}inski sud je na osnovu ocjeneprovedenih dokaza zaklju~io da je tu`beni zahtjev osnovan u

smislu ~l. 55, 57. i 60. Zakona o vlasni~kopravnim odnosimaFederacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon ovlasni~kopravnim odnosima).

21. Tuèni su protiv prvostepene presude izjavili 13. augusta2003. godine àlbu. Op}inski sud je àlbu dostavio apelantu naodgovor, a cio spis na odlu~ivanje o àlbi Kantonalnom sudu 23.septembra 2003. godine.

22. Kantonalni sud je cio spis vratio Op}inskom sudu 28.novembra 2003. godine da otkloni propust s obzirom na to da nadostavnicama za opunomo}enike stranaka nema naznake koja imse presuda dostavlja.

23. Op}inski sud je 7. januara 2004. godine pozvaoopunomo}enike stranaka da se izjasne o prijemu prvostepenepresude. Tuèni su 9. januara 2004. godine obavijestili sud oprijemu prvostepene presude a apelantov opunomo}enik 22.januara 2004. godine.

24. Op}inski sud je cio spis ponovo dostavio Kantonalnomsudu na rje{avanje o àlbi 29. januara 2004. godine.

25. Kantonalni sud je 4. marta 2005. godine cio spis vratioOp}inskom sudu uz napomenu da je potrebno pozvatidrugotuènog da se izjasni da li je àlbu podnio i u imeprvotuènog, te da àlbu potpi{e.

26. Nakon {to je Op}inski sud postupio po naloguKantonalnog suda, cio spis je ponovo dostavljen Kantonalnomsudu na rje{avanje o àlbi 10. jula 2005. godine.

27. Kantonalni sud je Presudom broj G`-530/05 od 19. maja2008. godine àlbu uvaìo, osporenu presudu preina~io iapelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan.

28. U obrazloènju presude Kantonalni sud je naveo da suosnovani àlbeni razlozi tuènih da je prvostepeni sud pogre{noprimijenio materijalno pravo, i to ~l. 55, 59, 60. i 61. Zakona ovlasni~kopravnim odnosima. Kantonalni sud je citirao odredbu~lana 55. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima kojim jepropisano da je stvarna slu`nost pravo vlasnika jedne nekretnine(povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{i odre|eneradnje na nekretnini drugog vlasnika ( poslu`no dobro), ili dazahtijeva od vlasnika poslu`ne nekretnine da se uzdràva odvr{enja odre|enih radnji koje bi ina~e imao pravo vr{iti na svojojnekretnini. ^lanom 61. stav 1. istog zakona propisano je davlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu`bom zahtijevati da seprema vlasniku poslu`ne nekretnine utvrdi postojanje stvarneslu`nosti. Kantonalni sud je dalje naveo da je u tokuprvostepenog postupka iz provedenih dokaza nesporno utvr|enoda je apelant posjednik sa dijelom 1/1 nekretnina ozna~enih kaok.~. broj 2282/1 koje se odnose na ku}u od 56 m² i dvori{tepovr{ine od 303 m² koje je kupio od Fatime Karaji}, sa~iniv{i pritome kupoprodajni ugovor 9. septembra 1997. godine na osnovukojeg je upisan u posjedovni list broj 316/04 k.o. Trnovo kaoposjednik sa dijelom 1/1. Uvidom u zemlji{ne knjige, kako jedalje istakao Kantonalni sud, utvr|eno je da je apelant upisan ikao suvlasnik na ovim nekretninama sa 1/24 dijela, i to na k.~.broj 1931/20, ku}a i dvori{te povr{ine 359 m² upisane u zk.ul.broj 1664 k.o. Velika Kladu{a. Kantonalni sud je istakao da je utoku prvostepenog postupka utvr|eno da je prvotuèni posjedniksa dijelom 1/1 nekretnina ozna~enih kao k.~. broj 2282/2upisanih u posjedovni list broj 1107/01 k.o. Trnovo po novompremjeru a iz zemlji{noknji`nog izvoda za ovu parcelu (koja jepo starom premjeru ozna~ena kao k.~. broj 1931/24 upisana uzk.ul. broj 1664 k.o. Velika Kladu{a) proizlazi da je prvotuènisuvlasnik sa dijelom 1/24. Kantonalni sud je zaklju~io da suapelant i prvotuèni suvlasnici nekretnina koje su ozna~ene kaopovlasno i poslu`no dobro sa dijelom 1/24, a iz provedenogdokaza uvidom u zemlji{noknji`ni izvod za te nekretnineproizlazi da nije izvr{ena fizi~ka dioba na osnovu ~l. 161. i 167.Zakona o vanparni~nom postupku Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o vanparni~nompostupku). Kantonalni sud je zaklju~io da se ne moèustanovljavati slu`nost puta za apelanta preko nekretnina koje sunjegovo suvlasni{tvo s obzirom na to da je slu`nost stvarno pravona tu|oj stvari. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio ~injeni~nostanje koje se ti~e posjeda i suvlasni{tva nekretnina apelanta iprvotuènog, ali je pogre{no primijenio materijalno pravo (~l.

Utorak, 4. 10. 2011. S LU @ B E N I G LAS N I K B i H Broj 79 - Strana 3


55. i 61. stav 1. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima) kada jedonio presudu kojom je usvojio apelantov tu`beni zahtjev.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo naimovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da jeKantonalni sud navedena prava povrijedio pogre{nomprimjenom materijalnog prava, jer su predmetne nekretninepodijeljene i nisu u suvlasni{tvu, a to {to su on, prvotuèni i jo{deset lica upisani u "B" listu u jednom zemlji{noknji`nom izvodupredstavlja samo formalno upisano vlasni{tvo. Apelant je naveoda upravo zbog toga {to su parcele me|usobno podijeljene isvaka stranka ima pravo "sadràja vlasni{tva" ( {to predstavljazaseban posjed nekretnina, pravo zasebnog kori{tenja i pravoraspolaganja) utvr|enje prava slu`nosti prolaza i prijevoza prekodijela nekretnina prvotuènog u korist njegovih nekretnina moèse upisati i u katastarskim i u zemlji{nim knjigama. Ako bi seostalo kod pravnog stava Kantonalnog suda, ostao bi bezmogu}nosti da ostvari pravo slu`nosti dijelom parceleprvotuènog koji u naravi predstavlja put kojim se dolazi dogaraè. Apelant dalje navodi da je povrije|eno i njegovo pravo nasu|enje u razumnom roku s obzirom na to da je od podno{enjatu`be do dono{enja pravomo}ne presude pro{lo vi{e od devetgodina, te potraùje naknadu nematerijalne {tete u iznosu od1.500,00 KM zbog neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

30. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju predloìo daUstavni sud u cijelosti prihvati razloge date u obrazloènjupresude i da apelaciju odbije kao neosnovanu.

31. Op}inski sud je naveo da je poslije podno{enja tu`be, 9.novembra 1998. godine, kontinuirano zakazivao ro~i{ta i da jeprvostepena presuda donesena 14. novembra 2000. godinenakon ~ega je drugostepeni sud, odlu~uju}i o àlbi, ukinuopresudu i predmet vratio na ponovni postupak 26. februara 2002.godine. Op}inski sud je dalje istakao da je u ponovnom postupkukontinuirano odràvao ro~i{ta i presudu donio 9. maja 2003.godine, te da je predloìo da se apelacija odbije kao neosnovanajer nije povrijedio apelantovo pravo na su|enje u razumnomroku.

32. U odgovoru na apelaciju prvotuèni je istakao da jedrugostepeni sud bri`ljivom ocjenom dokaza izvedenih uprvostepenom postupku donio zakonitu odluku, a apelantovenavode o povredi prava na pravi~no su|enje smatra pau{alnim ineosnovanim. Apelant nije dokazao svoje tvrdnje a imao jemogu}nost da iznosi ~injenice i predlaè dokaze. Predloìo je dase apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

33. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

^lan 2.U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva

koji su stavljeni u postupku.^lan 10.Sud je duàn da provede postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku..

34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbeglase:

^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~enja i sa

{to manje tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu pravakoja strankama pripadaju u postupku.

^lan 11.Prvostepeni postupak }e se, u pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta-jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lan 217. st. 3. i 4.Drugostepeni sud odràt }e sjednicu vije}a, odnosno

raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog sudaprimi spise po àlbi.

Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana oddana odràvanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o àlbi,odnosno ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazaklju~enja rasprave.

35. U Zakonu o vlasni~kopravnim odnosima ("Slu`benenovine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03)relevantne odredbe glase:

^lan 55.Stvarna slu`nost je pravo vlasnika jedne nekretnine

(povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{i odre|eneradnje na nekretnini drugog vlasnika (poslu`na nekretnina) ili dazahtijeva od vlasnika poslu`ne nekretnine da se uzdràva odvr{enja odre|enih radnji koje bi ina~e imao pravo vr{iti na svojojnekretnini.

^lan 61. stav 1.Vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu`bom zahtijevati da

se prema vlasniku poslu`ne nekretnine utvrdi postojanje stvarneslu`nosti.

36. U Zakonu o vanparni~nom postupku FederacijeBosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" br.2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase.

^lan 161.U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasni{tvu sud

odlu~uje o diobi tih stvari i nekretnina.^lan 167.Rje{enje o diobi sadrì predmet, uslove i na~in diobe,

podatke o fizi~kim dijelovima stvari i pravima koja su pripadalapojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvr|enodiobom.

Rje{enjem o diobi sud }e odlu~iti i o na~inu ostvarivanjaslu`nosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja jefizi~ki podijeljena izme|u suvlasnika.VI. Dopustivost

37. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.

39. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj G`-530/05 od 19. maja 2008.godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekovamogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 3. juna 2008. godine a apelacija je podnesena 1. augusta2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.

40. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

41. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelant smatra da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje i pravo na "su|enje u razumnom roku" kao segment

prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo naimovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravi~no su|enje

43. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1.Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

44. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajanja postupka mora se ocjenjivati usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, anaro~ito o sloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju i va`nostikoje konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

45. Apelant je pokrenuo postupak 9. novembra 1998. godine,koji je pravosna`no okon~an presudom Kantonalnog suda od 19.maja 2008. godine. Dakle, postupak je trajao devet godina {estmjeseci i deset dana

Analiza duìne trajanja postupka

46. Sloènost postupka se mora razmatrati u okviru~injeni~nog i pravnog aspekta, dakle, dokaza koje nadle`ni sudtreba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. Ustavnisud primje}uje da se radi o postupku u kojem je sud trebalo dautvrdi da li je osnovan apelantov tu`beni zahtjev da se za potrebenjegove nekretnine (povlasna nekretnina) ustanovi stvarnaslu`nost prolaza i prijevoza na nekretninu prvotuènog (poslu`nanekretnina) prema Zakonu o osnovnim vlasni~kopravnimodnosima. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojojsu{tini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne moè smatratiosobito sloènim.

47. Dalje, Ustavni sud zapaà da u spisu ni{ta ne ukazuje da jeapelant svojim pona{anjem doprinio duìni predmetnogpostupka.

48. Vezano za pona{anje redovnih sudova, Ustavni sudzapaà da je Op}inski sud, nakon {to je zaprimio apelantovutu`bu 9. novembra 1998. godine, prvo ro~i{te zakazao nakonjedne godine i sedam mjeseci (3. jula 2000. godine) nakon ~ega jeu relativno kratkim vremenskim razmacima zakazivao ro~i{ta ipresudu donio 14. novembra 2000. godine. Ustavni sud, tako|er,zapaà da je, nakon {to je prvostepena presuda ukinuta i predmetvra}en na ponovni postupak (26. novembra 2001. godine),Op}inski sud postupao neaùrno i prvo ro~i{te zakazao nakongodinu dana (1. oktobra 2002. godine) poslije ~ega je procesneradnje iz svoje nadle`nosti preduzimao, u primjerenim rokovimazakazivao ro~i{ta u vremenskim razmacima od mjesec dana ipresudu donio 9. maja 2003. godine, dakle, nakon jedne godinepet mjeseci i 13 dana. Ustavni sud, tako|er, zapaà da je, zbogpropusta Op}inskog suda, Kantonalni sud u tri navrata cio spisvra}ao Op}inskom sudu da ispravi o~igledne procesne gre{ke iupotpuni spis, {to je dodatno utjecalo na duìnu postupka.

49. Dalje, Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud,rje{avaju}i o àlbama tuènih izjavljenim protiv presude od 14.novembra 2000. godine (nakon {to je prvostepeni sud ispraviogre{ku i dostavio àlbe na odgovor) u relativno kratkomvremenskom periodu (~etiri mjeseca i 22 dana) rje{enjem ukinuoprvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak.

Ustavni sud dalje zapaà da je Kantonalni sud, odlu~uju}i o àlbiizjavljenoj protiv presude od 9. maja 2003. godine, nakon vi{e odjedne godine predmet uzeo u rad i utvrdio da postoje procesnesmetnje, te predmet u dva navrata vra}ao prvostepenom sudu nadopunu (na dostavnicama nije bilo nazna~eno koja se presudastrankama dostavlja i drugotuèni nije potpisao àlbu). Nakon{to je Op}inski sud postupio po nalogu i spis ponovo dostavio naodlu~ivanje o àlbama, Kantonalni sud je kona~nu odluku oàlbama donio nakon dvije godine i deset mjeseci, {to samo posebi nije nerazumno dug period, ali Ustavni sud smatra da jeKantonalni sud, s obzirom na ~injenicu da je tu`ba u konkretnojpravnoj stvari podnesena 9. novembra 1998. godine, moraoiskazati ve}i stepen aùrnosti pri razmatranju izjavljenih àlbi.

50. Kona~no, ocjenjuju}i postupak u cjelini, vode}i ra~una oispitanim kriterijima, te ~injenici da redovni sudovi uodgovorima na apelaciju nisu ponudili ni{ta na osnovu ~ega bi semoglo na}i opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, Ustavnisud zaklju~uje da duìna konkretnog postupka od devet godina{est mjeseci i deset dana ne zadovoljava zahtjev "razumnosti", za{ta su odgovorni redovni sudovi, zbog ~ega je do{lo do povredeapelantovog prava na dono{enje odluke u razumnom roku kaojednog od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete

51. Apelant je zatraìo naknadu nematerijalne {tete zbogkr{enja prava na pravi~no su|enje u razumnom roku. Prema~lanu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moèizuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu zanematerijalnu {tetu. Ustavni sud podsje}a da, za razliku odpostupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {teteodre|uje u slu~ajevima kada se utvrdi kr{enje prava i sloboda izUstava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

52. Prilikom odlu~ivanja o apelantovom zahtjevu za naknadunematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en principodre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidiOdluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Premautvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja da sedonese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM,budu}i da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost.Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak po apelantovoj tu`bitrajao devet godina {est mjeseci i deset dana, apelantu se odre|ujenaknada u visini od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je du`naisplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca oddana dostavljanja ove odluke s obzirom na to da se postupakvodio pred organima koji se finansiraju iz budèta tog kantona.

Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje

53. Apelant smatra da mu je odlukom redovnog sudapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog proizvoljneprimjene materijalnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud, prijesvega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnihsudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnogprava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka odopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).Naime, Ustavni sud nije nadleàn supstituirati redovne sudove uprocjeni ~injenica i dokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovnihsudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi,Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presudaod 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). ZadatakUstavnog suda je da ispita da li su eventualno povrije|ena ilizanemarena ustavna prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo napristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li jeprimjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ilidiskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavnisud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnihprava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnimsudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li jepostupak u cjelini bio pravi~an u smislu ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj



58/05). Dalje, Ustavni sud podsje}a da se ne}e mije{ati u na~in nakoji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. U vezis tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim dokazima strana upostupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovuslobodne sudijske procjene (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud za ljudskaprava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996.godine, objavljena u Izvje{tajima broj 1996-II, stav 78).

54. Razmatraju}i apelantove navode u ovom dijelu, Ustavnisud nalazi da je redovni sud za svoju odluku, nasuprotapelantovim navodima, dao jasno i precizno obrazloènje izkojeg se ne moè zaklju~iti proizvoljnost u bilo kojem segmentupredmetnog postupka. Naime, u predmetnom postupku jenesporno utvr|eno da su apelant i prvotuèni suvlasnicinekretnina koje su ozna~ene kao povlasno i poslu`no dobro sadijelom 1/24, te da nikada nije izvr{ena fizi~ka dioba ovihnekretnina u smislu ~lana 161. Zakona o vanparni~nom postupkui ~lana 167. istog zakona prema kojem sud rje{enjem o diobiodlu~uje i o na~inu ostvarivanja slu`nosti i drugih stvarnih pravana dijelovima stvari koja je fizi~ki podijeljena me|usuvlasnicima. Parni~ni sud svojom odlukom ne moèustanovljavati slu`nost puta za apelanta preko nekretnina koje sunjegovo suvlasni{tvo s obzirom na to da je slu`nost stvarno pravona tu|oj stvari (~lan 55. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima).U navedenom Ustavni sud ne vidi ni{ta proizvoljno od redovnogsuda, te smatra da obrazloènje redovnog suda zadovoljavastandarde postavljene ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije.

55. Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da je u odnosuna ostale aspekte prava na pravi~no su|enje apelacijaneosnovana i da nije do{lo do povrede apelantovog prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

56. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukama povrije|enoi pravo na imovinu. Budu}i da se apelantove tvrdnje o kr{enjuovog prava zasnivaju na navodima koji su ve} razmotreni uokviru prava na pravi~no su|enje, te po{to uz apelaciju nijedostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao ukazati na kr{enjeovog prava, Ustavni sud zaklju~uje da su i navodi o kr{enju pravana imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tako|er, neosnovani.

VIII. Zaklju~ak

57. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, kojise, po mi{ljenju Ustavnog suda, ne moè smatrati osobitosloènim, trajao devet godina {est mjeseci i 10 dana za {ta seodgovornost u cijelosti moè pripisati redovnim sudovima.

58. S druge strane, Ustavni sud zaklju~uje da u ostalimsegmentima prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije nijedo{lo do povrede apelantovog prava. Naime, u obrazloènjuosporene presude ne postoji ni{ta {to bi ukazivalo da je sud svojuodluku donio uz povredu pravila postupka, ili da je proizvoljnoprimijenio materijalno pravo, a u obrazloènju odluke za svojestavove o neosnovanosti apelantovog tu`benog zahtjeva dao jedetaljne, jasne i logi~ne razloge.

59. Na osnovu ~lana 61. st. 1,2. i 3. i ~lana 76. stav 2. PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu oveodluke.

60. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.

PredsjednikUstavnog suda

Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 2384/08, rje{avaju}i apelaciju Mehmeda

êlebi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3.i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 20. travnja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Mehmeda êlebi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku upostupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}ubroj G`-530/05 od 19. svibnja 2008. godine.

Sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine, nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u rokuod tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati Mehmeduêlebi}u ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno ~lanku74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetimmjerama s ciljem izvr{enja ove odluke u roku od tri mjeseca oddana dostavljanja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Mehmeda êlebi}apodnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u brojG`-530/05 od 19. svibnja 2008. godine u odnosu na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te u odnosu na pravona imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovina i~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Mehmed êlebi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike

Kladu{e, kojeg zastupa Aziz Adilagi}, odvjetnik iz VelikeKladu{e, podnio je 1. kolovoza 2008. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj G`-530/05 od 19. svibnja 2008. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Op}inskog suda u Velikoj Kladu{i (udaljnjem tekstu: Op}inski sud), Huseina Mujaki}a (u daljnjemtekstu: prvotuèni) i Smaila Karaji}a (u daljnjem tekstu:drugotuèni) zatraèno je 6. kolovoza 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je zatraèno 17.velja~e 2011. godine dostavljanje spisa broj P. 75/02 na uvid.

3. Op}inski sud i drugotuèni odgovore na apelaciju sudostavili 18. kolovoza 2008. godine, a Kantonalni sud 22.kolovoza 2008. godine. Op}inski sud je dostavio traèni spis nauvid 28. velja~e 2011. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i drugotuènogdostavljeni su apelantu 7. listopada 2008. godine.III. înjeni~no stanje


6. Apelant je 9. studenog 1998. godine podnio tu`buOp}inskom sudu protiv tuènih radi utvr|enja postojanja pravaslu`nosti puta.

7. Op}inski sud je zakazao i odrào ro~i{ta 3. srpnja 2000.godine, 11. rujna 2000. godine, te uvi|aj na licu mjesta 10.listopada 2000. godine. Op}inski sud je zakazao i odrào, tezaklju~io glavnu raspravu 14. studenog 2000. godine.

8. Op}inski sud je Presudom broj P-392/08 od 14. studenog2000. godine utvrdio da je zajedni~ki prilazni put za apelanta iprvotuènog dio parcele k.~. broj 2282/2, duljine 22 m, a {irine3,3 m, koji je bliè ozna~en u dispozitivu presude. Ujedno jeutvr|eno da je apelant stekao dosjelo{}u pravo slu`nosti ovogputa slijedom ~ega je prvotuèni duàn izdati ispravu prikladnuza upis apelanta kao suvlasnika sa dijela ovog puta da bi se ukatastarskom operatu upisao kao zajedni~ki put, ili }e uopre~nom takvu ispravu zamijeniti presuda.

9. Prvotuèni je 4. prosinca 2000. godine protivprvostupanjske presude izjavio priziv. Op}inski sud je povodomizjavljenog priziva dostavio kompletan spis Kantonalnom sudu17. sije~nja 2001. godine.

10. Kantonalni sud je dopisom od 14. lipnja 2001. godine ciospis vratio Op}inskom sudu, navode}i da je potrebno postupiti usmislu ~l. 340. do 342. Zakona o parni~nom postupku i dostavitipriziv na odgovor apelantu.

11. Op}inski sud je dostavio apelantu priziv na odgovor 3.srpnja 2001. godine a cio spis Kantonalnom sudu na odlu~ivanjeo prizivu 4. srpnja 2001. godine.

12. Kantonalni sud je Rje{enjem broj G`-608/01 od 26.studenog 2001. godine priziv uvaìo, pobijanu presudu ukinuo ipredmet vratio na ponovno su|enje.

13. Op}inski sud je 13. oùjka 2002. godine dostavio rje{enjeKantonalnog suda parni~nim strankama a ro~i{te zakazao iodrào 1. listopada 2002. godine.

14. Ro~i{te zakazano za 14. studeni 2002. godine odgo|enoje jer se opunomo}ik drugotuènog nije mogao izjasniti naprecizirani tu`beni zahtjev koji mu je u pisanoj formi apelantovopunomo}ik uru~io na ro~i{tu.

15. Ro~i{te zakazano za 11. prosinac 2002. godine odgo|enoje na neodre|eno vrijeme zbog zahtjeva za izuze}e ure|uju}egsuca koji je podnio prvotuèni.

16. Predsjednik Op}inskog suda je Rje{enjem broj SU-39/03od 6. velja~e 2003. godine odbio kao neutemeljen zahtjev zaizuze}e suca.

17. Pripremno ro~i{te zakazano za 19. oùjak 2003. godinenije odràno jer opunomo}ik prvotuènog nije bio urednoobavije{ten.

18. Pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu raspravu odràno je9. svibnja 2003. godine, kada je glavna rasprava i zaklju~ena.

19. Presudom Op}inskog suda broj P:75/02 od 9. svibnja2003. godine utvr|eno je postojanje prava slu`nosti prolaza iprijevoza motornim vozilima preko nekretnine prvotuènogbliè ozna~ene u dispozitivu presude u korist apelantovenekretnine bliè ozna~ene u dispozitivu presude. Pravo slu`nostiapelant je stekao dosjelo{}u, pa je prvotuèni duàn priznati iizdati ispravu prikladnu da se apelantu uknjiì pravo slu`nosti uzemlji{nim i katastarskim knjigama, jer }e se u protivnom upisizvr{iti na temelju presude. Tuèni su du`ni okaniti se svakogdaljnjeg ometanja apelanta i svakida{nje korisnike njegove ku}ei zemlji{ta i prava slu`nosti prelaza i prijevoza motornimvozilima, te nadoknaditi tro{kove postupka u iznosu od 765,00KM.

20. U obrazloènju presude Op}inski sud je istaknuo da jeme|u strankama nesporno da je apelant posjednik i vlasniknekretnina ozna~enih kao k.~. broj 2282/1, koje se odnose naku}u i dvori{te, povr{ine 303 m² a koje je apelant kupio 9. rujna1997. godine od Fatime Karaji} na temelju ~ega je apelant upisanu pl. broj 316/04 k.o. Trnovo. Uvi|ajem na licu mjesta, unazo~nosti vje{taka geodeta, Op}inski sud je utvrdio da apelantima jedini prilaz svojoj {upi i garaì putem koji je na skici licamjesta ozna~en u duljini od 28 m² a u {irini od 3,30 m² kojipripada k.~. broj 2282/2 upisanoj u pl. broj 1107/01 k.o. Trnovo(po starom premjeru k.~. broj 1931/24, upisana u zk.ul. broj 1664

k.o. Velika Kladu{a) a koji je upisan na ime prvotuènog.Op}inski sud je dalje istaknuo da je utvr|eno da se predmetni putveè na magistralni put Velika Kladu{a-Cazin, da je to jediniizlaz apelantu na magistralni put, da apelant drugog puta nema, teda su se predmetnim putem koristili i prethodni vlasnici vi{e od20 godina nesmetano. Op}inski sud je na temelju ocjeneprovedenih dokaza zaklju~io da je tu`beni zahtjev utemeljen usmislu ~l. 55, 57. i 60. Zakona o vlasni~kopravnim odnosimaFederacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon ovlasni~kopravnim odnosima).

21. Tuèni su protiv prvostupanjske presude izjavili 13.kolovoza 2003. godine priziv. Op}inski sud je priziv dostavioapelantu na odgovor, a cio spis na odlu~ivanje o prizivuKantonalnom sudu 23. rujna 2003. godine.

22. Kantonalni sud je cio spis vratio Op}inskom sudu 28.studenog 2003. godine da otkloni propust obzirom na to da nadostavnicama za opunomo}ike stranaka nema naznake koja im sepresuda dostavlja.

23. Op}inski sud je 7. sije~nja 2004. godine pozvaoopunomo}ike stranaka da se izjasne o primitku prvostupanjskepresude. Tuèni su 9. sije~nja 2004. godine obavijestili sud oprimitku prvostupanjske presude a apelantov opunomo}ik 22.sije~nja 2004. godine.

24. Op}inski sud je cio spis ponovno dostavio Kantonalnomsudu na rje{avanje o prizivu 29. sije~nja 2004. godine.

25. Kantonalni sud je 4. oùjka 2005. godine cio spis vratioOp}inskom sudu uz napomenu da je potrebno pozvatidrugotuènog da se izjasni je li priziv podnio i u imeprvotuènog, te da priziv potpi{e.

26. Nakon {to je Op}inski sud postupio po naloguKantonalnog suda, cio spis je ponovno dostavljen Kantonalnomsudu na rje{avanje o prizivu 10. srpnja 2005. godine.

27. Kantonalni sud je Presudom broj G`-530/05 od 19.svibnja 2008. godine priziv uvaìo, osporenu presudu preina~io iapelantov tu`beni zahtjev odbio kao neutemeljen.

28. U obrazloènju presude Kantonalni sud je naveo da suutemeljeni prizivni razlozi tuènih da je prvostupanjski sudpogre{no primijenio materijalno pravo, i to ~l. 55, 59, 60. i 61.Zakona o vlasni~kopravnim odnosima. Kantonalni sud je citiraoodredbu ~lanka 55. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima kojimje propisano da je stvarna slu`nost pravo vlasnika jednenekretnine (povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{iodre|ene radnje na nekretnini drugog vlasnika ( poslu`nodobro), ili da zahtijeva od vlasnika poslu`ne nekretnine da seuzdràva od vr{enja odre|enih radnji koje bi ina~e imao pravovr{iti na svojoj nekretnini. ^lankom 61. stavak 1. istog zakonapropisano je da vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu`bomzahtijevati da se prema vlasniku poslu`ne nekretnine utvrdipostojanje stvarne slu`nosti. Kantonalni sud je dalje naveo da je utijeku prvostupanjskog postupka iz provedenih dokaza nespornoutvr|eno da je apelant posjednik sa dijelom 1/1 nekretninaozna~enih kao k.~. broj 2282/1 koje se odnose na ku}u od 56 m² idvori{te povr{ine od 303 m² koje je kupio od Fatime Karaji},sa~iniv{i pri tomu kupoprodajni ugovor 9. rujna 1997. godine natemelju kojeg je upisan u posjedovni list broj 316/04 k.o. Trnovokao posjednik sa dijelom 1/1. Uvidom u zemlji{ne knjige, kako jedalje istaknuo Kantonalni sud, utvr|eno je da je apelant upisan ikao suvlasnik na ovim nekretninama sa 1/24 dijela, i to na k.~.broj 1931/20, ku}a i dvori{te povr{ine 359 m² upisane u zk.ul.broj 1664 k.o. Velika Kladu{a. Kantonalni sud je istaknuo da je utijeku prvostupanjskog postupka utvr|eno da je prvotuèniposjednik sa dijelom 1/1 nekretnina ozna~enih kao k.~. broj2282/2 upisanih u posjedovni list broj 1107/01 k.o. Trnovo ponovom premjeru a iz zemlji{noknji`nog izvatka za ovu parcelu(koja je po starom premjeru ozna~ena kao k.~. broj 1931/24upisana u zk.ul. broj 1664 k.o. Velika Kladu{a) proizlazi da jeprvotuèni suvlasnik sa dijelom 1/24. Kantonalni sud jezaklju~io da su apelant i prvotuèni suvlasnici nekretnina koje suozna~ene kao povlasno i poslu`no dobro sa dijelom 1/24, a izprovedenog dokaza uvidom u zemlji{noknji`ni izvadak za tenekretnine proizlazi da nije izvr{ena fizi~ka dioba na temelju ~l.161. i 167. Zakona o izvanparni~nom postupku Federacije Bosnei Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izvanparni~nom



postupku). Kantonalni sud je zaklju~io da se ne moèustanovljavati slu`nost puta za apelanta preko nekretnina koje sunjegovo suvlasni{tvo obzirom na to da je slu`nost stvarno pravona tu|oj stvari. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ~injeni~nostanje koje se ti~e posjeda i suvlasni{tva nekretnina apelanta iprvotuènog, ali je pogre{no primijenio materijalno pravo (~l.55. i 61. stavak 1. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima) kada jedonio presudu kojom je usvojio apelantov tu`beni zahtjev.IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije29. Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no

su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) ipravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant jeistaknuo da je Kantonalni sud navedena prava povrijediopogre{nom primjenom materijalnog prava, jer su predmetnenekretnine podijeljene i nisu u suvlasni{tvu, a to {to su on,prvotuèni i jo{ deset osoba upisani u "B" listu u jednomzemlji{noknji`nom izvatku predstavlja samo formalno upisanovlasni{tvo. Apelant je naveo da upravo zbog toga {to su parceleme|usobno podijeljene i svaka stranka ima pravo "sadràjavlasni{tva" ({to predstavlja zaseban posjed nekretnina, pravozasebnog kori{tenja i pravo raspolaganja) utvr|enje pravaslu`nosti prolaza i prijevoza preko dijela nekretnina prvotuènogu korist njegovih nekretnina moè se upisati i u katastarskim i uzemlji{nim knjigama. Ako bi se ostalo kod pravnog stavaKantonalnog suda, ostao bi bez mogu}nosti ostvariti pravoslu`nosti dijelom parcele prvotuènog koji u naravi predstavljaput kojim se dolazi do garaè. Apelant dalje navodi da jepovrije|eno i njegovo pravo na su|enje u razumnom rokuobzirom na to da je od podno{enja tu`be do dono{enjapravomo}ne presude pro{lo vi{e od devet godina, te potraùjenaknadu nematerijalne {tete u iznosu od 1.500,00 KM zbogneopravdano dugog trajanja postupka.b) Odgovor na apelaciju

30. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju predloìo daUstavni sud u cijelosti prihvati razloge dane u obrazloènjupresude i da apelaciju odbije kao neutemeljenu.

31. Op}inski sud je naveo da je poslije podno{enja tu`be, 9.studenog 1998. godine, kontinuirano zakazivao ro~i{ta i da jeprvostupanjska presuda donesena 14. studenog 2000. godinenakon ~ega je drugostupanjski sud, odlu~uju}i o prizivu, ukinuopresudu i predmet vratio na ponovni postupak 26. velja~e 2002.godine. Op}inski sud je dalje istaknuo da je u ponovnompostupku kontinuirano odràvao ro~i{ta i presudu donio 9.svibnja 2003. godine, te da je predloìo da se apelacija odbije kaoneutemeljena jer nije povrijedio apelantovo pravo na su|enje urazumnom roku.

32. U odgovoru na apelaciju prvotuèni je istaknuo da jedrugostupanjski sud bri`ljivom ocjenom dokaza izvedenih uprvostupanjskom postupku donio zakonitu odluku, a apelantovenavode o povredi prava na pravi~no su|enje smatra pau{alnim ineutemeljenim. Apelant nije dokazao svoje tvrdnje a imao jemogu}nost iznositi ~injenice i predlagati dokaze. Predloìo je dase apelacija odbije kao neutemeljena.V. Relevantni propisi

33. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

^lanak 2.U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva

koji su stavljeni u postupku.^lanak 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

.34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbeglase:

^lanak 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lanak 11.Prvostupanjski postupak }e se, u pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta-jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lanak 217. st. 3. i 4.Drugostupanjski sud odràt }e sjednicu vije}a, odnosno

raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostupanjskog sudaprimi spise po àlbi.

Drugostupanjski sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana oddana odràvanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o àlbi,odnosno ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazaklju~enja rasprave.

35. U Zakonu o vlasni~kopravnim odnosima ("Slu`benenovine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03)relevantne odredbe glase:

^lanak 55.Stvarna slu`nost je pravo vlasnika jedne nekretnine

(povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{i odre|eneradnje na nekretnini drugog vlasnika (poslu`na nekretnina) ili dazahtijeva od vlasnika poslu`ne nekretnine da se uzdràva odvr{enja odre|enih radnji koje bi ina~e imao pravo vr{iti na svojojnekretnini.

^lanak 61. stavak 1.Vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu`bom zahtijevati da

se prema vlasniku poslu`ne nekretnine utvrdi postojanje stvarneslu`nosti.

36. U Zakonu o izvanparni~nom postupku FederacijeBosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" br.2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase.

^lanak 161.U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasni{tvu sud

odlu~uje o diobi tih stvari i nekretnina.^lanak 167.Rje{enje o diobi sadrì predmet, uvjete i na~in diobe, podatke

o fizi~kim dijelovima stvari i pravima koja su pripadalapojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika utvr|enodiobom.

Rje{enjem o diobi sud }e odlu~iti i o na~inu ostvarivanjaslu`nosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja jefizi~ki podijeljena izme|u suvlasnika.

VI. Dopustivost

37. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetomspora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg jekoristio.

39. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj G`-530/05 od 19. svibnja2008. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, osporenu presuduapelant je primio 3. lipnja 2008. godine a apelacija je podnesena1. kolovoza 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

40. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

41. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelant smatra da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje i pravo na "su|enje u razumnom roku" kao segmentprava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravona imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.


43. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine urelevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje:

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.

^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnomdijelu glasi:

1.Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Relevantna na~ela

44. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda,a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju i va`nostikoje konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

Razdoblje koje se uzima u obzir

45. Apelant je pokrenuo postupak 9. studenog 1998. godine,koji je pravomo}no okon~an presudom Kantonalnog suda od 19.svibnja 2008. godine. Dakle, postupak je trajao devet godina {estmjeseci i deset dana

Analiza duljine trajanja postupka

46. Sloènost postupka se mora razmatrati u okviru~injeni~nog i pravnog aspekta, dakle, dokaza koje nadle`ni sudtreba izvesti i procijeniti u okviru pravne naravi spora. Ustavnisud primje}uje da se radi o postupku u kojem je sud trebaoutvrditi je li utemeljen apelantov tu`beni zahtjev da se za potrebenjegove nekretnine (povlasna nekretnina) ustanovi stvarnaslu`nost prolaza i prijevoza na nekretninu prvotuènog (poslu`nanekretnina) prema Zakonu o osnovnim vlasni~kopravnimodnosima. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojojsu{tini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne moè smatratiosobito sloènim.

47. Dalje, Ustavni sud zapaà da u spisu ni{ta ne ukazuje da jeapelant svojim pona{anjem doprinio duljini predmetnogpostupka.

48. Vezano za pona{anje redovitih sudova, Ustavni sudzapaà da je Op}inski sud, nakon {to je zaprimio apelantovutu`bu 9. studenog 1998. godine, prvo ro~i{te zakazao nakonjedne godine i sedam mjeseci (3. srpnja 2000. godine) nakon~ega je u relativno kratkim vremenskim razmacima zakazivaoro~i{ta i presudu donio 14. studenog 2000. godine. Ustavni sud,tako|er, zapaà da je, nakon {to je prvostupanjska presudaukinuta i predmet vra}en na ponovni postupak (26. studenog2001. godine), Op}inski sud postupao neaùrno i prvo ro~i{tezakazao nakon godinu dana (1. listopada 2002. godine) poslije~ega je procesne radnje iz svoje nadle`nosti poduzimao, uprimjerenim rokovima zakazivao ro~i{ta u vremenskimrazmacima od mjesec dana i presudu donio 9. svibnja 2003.godine, dakle, nakon jedne godine pet mjeseci i 13 dana. Ustavnisud, tako|er, zapaà da je, zbog propusta Op}inskog suda,Kantonalni sud u tri navrata cio spis vra}ao Op}inskom sudu daispravi o~igledne procesne gre{ke i upotpuni spis, {to je dodatnoutjecalo na duljnu postupka.

49. Dalje, Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud,rje{avaju}i o prizivima tuènih izjavljenim protiv presude od 14.studenog 2000. godine (nakon {to je prvostupanjski sud ispraviogre{ku i dostavio prizive na odgovor) u relativno kratkomvremenskom razdoblju (~etiri mjeseca i 22 dana) rje{enjemukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovnipostupak. Ustavni sud dalje zapaà da je Kantonalni sud,odlu~uju}i o prizivu izjavljenom protiv presude od 9. svibnja2003. godine, nakon vi{e od jedne godine predmet uzeo u rad iutvrdio da postoje procesne smetnje, te predmet u dva navratavra}ao prvostupanjskom sudu na dopunu (na dostavnicama nijebilo nazna~eno koja se presuda strankama dostavlja idrugotuèni nije potpisao priziv). Nakon {to je Op}inski sudpostupio po nalogu i spis ponovno dostavio na odlu~ivanje oprizivima, Kantonalni sud je kona~nu odluku o prizivima donionakon dvije godine i deset mjeseci, {to samo po sebi nijenerazumno dugo razdoblje, ali Ustavni sud smatra da jeKantonalni sud, obzirom na ~injenicu da je tu`ba u konkretnojpravnoj stvari podnesena 9. studenog 1998. godine, moraoiskazati ve}i stupanj aùrnosti pri razmatranju izjavljenihpriziva.

50. Kona~no, ocjenjuju}i postupak u cjelini, vode}i ra~una oispitanim kriterijima, te ~injenici da redoviti sudovi uodgovorima na apelaciju nisu ponudili ni{ta na temelju ~ega bi semoglo na}i opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, Ustavnisud zaklju~uje da duljina konkretnog postupka od devet godina{est mjeseci i deset dana ne zadovoljava zahtjev "razumnosti", za{to su odgovorni redoviti sudovi, zbog ~ega je do{lo do povredeapelantova prava na dono{enje odluke u razumnom roku kaojednog od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete

51. Apelant je zatraìo naknadu nematerijalne {tete zbogkr{enja prava na pravi~no su|enje u razumnom roku. Prema~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moèiznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu zanematerijalnu {tetu. Ustavni sud podsje}a da, za razliku odpostupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {teteodre|uje u slu~ajevima kada se utvrdi kr{enje prava i sloboda izUstava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije.

52. Prigodom odlu~ivanja o apelantovu zahtjevu za naknadunematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|enona~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima(vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u"Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st.48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantu bi za svaku godinuodga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no150,00 KM, budu}i da se ne radi o sporu koji je zahtijevaoposebnu ùrnost. Imaju}i u vidu ~injenicu da je postupak poapelantovoj tu`bi trajao devet godina {est mjeseci i deset dana,apelantu se odre|uje naknada u visini od 1.500,00 KM. Ovajiznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona uroku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obzirom nato da se postupak vodio pred tijelima koja se financiraju izprora~una tog kantona.


53. Apelant smatra da mu je odlukom redovitog sudapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog proizvoljneprimjene materijalnog prava. U svezi s tim, Ustavni sud, prijesvega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnogsuda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovitihsudova glede ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava(vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivostiod 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime,Ustavni sud nije nadleàn supstituirati redovite sudove u procjeni~injenica i dokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovitih sudova daocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud,Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog sudaje ispitati jesu li eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavnaprava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo



na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila,eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviruapelacijske nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjemeventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europskekonvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelinibio pravi~an u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije(vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005.godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05).Dalje, Ustavni sud podsje}a da se ne}e mije{ati u na~in na koji suredoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. U svezi s tim,Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim dokazima strana upostupku redoviti sudovi poklanjaju povjerenje na temeljuslobodne suda~ke procjene (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP612/04 od 30. studenog 2004. godine, i Europski sud za ljudskaprava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. oùjka 1996.godine, objavljena u Izvje{}ima broj 1996-II, stavak 78).

54. Razmatraju}i apelantove navode u ovom dijelu, Ustavnisud nalazi da je redoviti sud za svoju odluku, nasuprotapelantovim navodima, dao jasno i precizno obrazloènje izkojeg se ne moè zaklju~iti proizvoljnost u bilo kojem segmentupredmetnog postupka. Naime, u predmetnom postupku jenesporno utvr|eno da su apelant i prvotuèni suvlasnicinekretnina koje su ozna~ene kao povlasno i poslu`no dobro sadijelom 1/24, te da nikada nije izvr{ena fizi~ka dioba ovihnekretnina u smislu ~lanka 161. Zakona o izvanparni~nompostupku i ~lanka 167. istog zakona prema kojem sud rje{enjem odiobi odlu~uje i o na~inu ostvarivanja slu`nosti i drugih stvarnihprava na dijelovima stvari koja je fizi~ki podijeljena me|usuvlasnicima. Parni~ni sud svojom odlukom ne moèustanovljavati slu`nost puta za apelanta preko nekretnina koje sunjegovo suvlasni{tvo obzirom na to da je slu`nost stvarno pravona tu|oj stvari (~lanak 55. Zakona o vlasni~kopravnimodnosima). U navedenom Ustavni sud ne vidi ni{ta proizvoljnood redovitog suda, te smatra da obrazloènje redovitog sudazadovoljava standarde postavljene ~lankom 6. stavak 1.Europske konvencije.

55. Na temelju navedenog Ustavni sud smatra da je u odnosuna ostale aspekte prava na pravi~no su|enje apelacijaneutemeljena i da nije do{lo do povrede apelantova prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu

56. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukama povrije|enoi pravo na imovinu. Budu}i da se apelantove tvrdnje o kr{enjuovog prava zasnivaju na navodima koji su ve} razmotreni uokviru prava na pravi~no su|enje, te po{to uz apelaciju nijedostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao ukazati na kr{enjeovog prava, Ustavni sud zaklju~uje da su i navodi o kr{enju pravana imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, tako|er,neutemeljeni.

VIII. Zaklju~ak

57. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je predmetnipostupak, koji se, po mi{ljenju Ustavnog suda, ne moè smatratiosobito sloènim, trajao devet godina {est mjeseci i 10 dana za {tose odgovornost u cijelosti moè pripisati redovitim sudovima.

58. S druge strane, Ustavni sud zaklju~uje da u ostalimsegmentima prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijenije do{lo do povrede apelantova prava. Naime, u obrazloènjuosporene presude ne postoji ni{ta {to bi ukazivalo da je sud svojuodluku donio uz povredu pravila postupka, ili da je proizvoljnoprimijenio materijalno pravo, a u obrazloènju odluke za svojestavove o neutemeljenosti apelantova tu`benog zahtjeva dao jedetaljne, jasne i logi~ne razloge.

59. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. i ~lanka 76. stavak 2.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivuove odluke.

60. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obvezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2384/08, rje{avaju}i apelaciju Mehmedaêlebi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i ~lana 76 stav 2Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 20. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Mehmeda êlebi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana

II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda uodnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku koji jeokon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-530/05od 19. maja 2008. godine.

U skladu sa ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine, nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, uroku od tri mjeseca od dostavqawa ove odluke, isplatiMehmedu êlebi}u ukupan iznos od 1.500,00 KM na imenematerijalne {tete zbog nedono{ewa odluke u razumnomroku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetimmjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke u roku od tri mjeseca oddana dostavqawa ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda êlebi}apodnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u brojG`-530/05 od 19. maja 2008. godine u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo naimovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovina i ~lan 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskihprava i osnovnih sloboda.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Mehmed êlebi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Velike

Kladu{e, kojeg zastupa Aziz Adilagi}, advokat iz VelikeKladu{e, podnio je 1. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud)protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daqwem tekstu:Kantonalni sud) broj G`-530/05 od 19. maja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od

Kantonalnog suda, Op{tinskog suda u Velikoj Kladu{i (udaqwem tekstu: Op{tinski sud), Huseina Mujaki}a (u daqwemtekstu: prvotuèni) i Smaila Karaji}a (u daqwem tekstu:drugotuèni) zatraèno je 6. avgusta 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju. Od Op{tinskog suda je zatraèno 17.februara 2011. godine dostavqawe spisa broj P. 75/02 na uvid.

3. Op{tinski sud i drugotuèni odgovore na apelaciju sudostavili 18. avgusta 2008. godine, a Kantonalni sud 22. avgusta2008. godine. Op{tinski sud je dostavio traèni spis na uvid28. februara 2011. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i drugotuènogdostavqeni su apelantu 7. oktobra 2008. godine.

III. îweni~no stawe5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih

navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in:

6. Apelant je 9. novembra 1998. godine podnio tu`buOp{tinskom sudu protiv tuènih radi utvr|ewa postojawaprava slu`nosti puta.

7. Op{tinski sud je zakazao i odrào ro~i{ta 3. jula 2000.godine, 11. septembra 2000. godine, te uvi|aj na licu mjesta 10.oktobra 2000. godine. Op{tinski sud je zakazao i odrào, tezakqu~io glavnu raspravu 14. novembra 2000. godine.

8. Op{tinski sud je Presudom broj P-392/08 od 14. novembra2000. godine utvrdio da je zajedni~ki prilazni put za apelanta iprvotuènog dio parcele k.~. broj 2282/2, duìne 22 m, a {irine3,3 m, koji je bliè ozna~en u dispozitivu presude. Ujedno jeutvr|eno da je apelant stekao dosjelo{}u pravo slu`nosti ovogputa slijedom ~ega je prvotuèni duàn da izda ispravuprikladnu za upis apelanta kao suvlasnika sa ½ dijela ovogputa da bi se u katastarskom operatu upisao kao zajedni~ki put,ili }e u suprotnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

9. Prvotuèni je 4. decembra 2000. godine protivprvostepene presude izjavio àlbu. Op{tinski sud je povodomizjavqene àlbe dostavio kompletan spis Kantonalnom sudu17. januara 2001. godine.

10. Kantonalni sud je dopisom od 14. juna 2001. godine ciospis vratio Op{tinskom sudu, navode}i da je potrebnopostupiti u smislu ~l. 340 do 342 Zakona o parni~nom postupkui dostaviti àlbu na odgovor apelantu.

11. Op{tinski sud je dostavio apelantu àlbu na odgovor 3.jula 2001. godine a cio spis Kantonalnom sudu na odlu~ivawe oàlbi 4. jula 2001. godine.

12. Kantonalni sud je Rje{ewem broj G`-608/01 od 26.novembra 2001. godine àlbu uvaìo, pobijanu presudu ukinuo ipredmet vratio na ponovno su|ewe.

13. Op{tinski sud je 13. marta 2002. godine dostaviorje{ewe Kantonalnog suda parni~nim strankama a ro~i{tezakazao i odrào 1. oktobra 2002. godine.

14. Ro~i{te zakazano za 14. novembar 2002. godine odgo|enoje jer punomo}nik drugotuènog nije mogao da se izjasni naprecizirani tu`beni zahtjev koji mu je u pisanoj formiapelantov punomo}nik uru~io na ro~i{tu.

15. Ro~i{te zakazano za 11. decembar 2002. godine odgo|enoje na neodre|eno vrijeme zbog zahtjeva za izuze}e ure|uju}egsudije koji je podnio prvotuèni.

16. Predsjednik Op{tinskog suda je Rje{ewem brojSU-39/03 od 6. februara 2003. godine odbio kao neosnovanzahtjev za izuze}e sudije.

17. Pripremno ro~i{te zakazano za 19. mart 2003. godinenije odràno jer punomo}nik prvotuènog nije bio urednoobavije{ten.

18. Pripremno ro~i{te i ro~i{te za glavnu raspravuodràno je 9. maja 2003. godine, kada je glavna rasprava izakqu~ena.

19. Presudom Op{tinskog suda broj P:75/02 od 9. maja 2003.godine utvr|eno je postojawe prava slu`nosti prolaza iprevoza motornim vozilima preko nepokretnostiprvotuènog bliè ozna~ene u dispozitivu presude u koristapelantove nepokretnosti bliè ozna~ene u dispozitivupresude. Pravo slu`nosti apelant je stekao dosjelo{}u, pa jeprvotuèni duàn da prizna i izda ispravu prikladnu da seapelantu ukwiì pravo slu`nosti u zemqi{nim ikatastarskim kwigama, jer }e se u protivnom upis izvr{iti naosnovu presude. Tuèni su du`ni okaniti se svakog daqwegometawa apelanta i svakida{we korisnike wegove ku}e izemqi{ta i prava slu`nosti prelaza i prevoza motornim

vozilima, te nadoknaditi tro{kove postupka u iznosu od 765,00KM.

20. U obrazloèwu presude Op{tinski sud je istakao da jeme|u strankama nesporno da je apelant posjednik i vlasniknepokretnosti ozna~enih kao k.~. broj 2282/1, koje se odnose naku}u i dvori{te, povr{ine 303 m² a koje je apelant kupio 9.septembra 1997. godine od Fatime Karaji} na osnovu ~ega jeapelant upisan u pl. broj 316/04 k.o. Trnovo. Uvi|ajem na licumjesta, u prisustvu vje{taka geometra, Op{tinski sud jeutvrdio da apelant ima jedini prilaz svojoj {upi i garaìputem koji je na skici lica mjesta ozna~en u duìni od 28 m² a u{irini od 3,30 m² koji pripada k.~. broj 2282/2 upisanoj u pl.broj 1107/01 k.o. Trnovo (po starom premjeru k.~. broj 1931/24,upisana u zk.ul. broj 1664 k.o. Velika Kladu{a) a koji je upisanna ime prvotuènog. Op{tinski sud je daqe istakao da jeutvr|eno da se predmetni put veè na magistralni put VelikaKladu{a-Cazin, da je to jedini izlaz apelantu na magistralniput, da apelant drugog puta nema, te da su se predmetnim putemkoristili i prethodni vlasnici vi{e od 20 godina nesmetano.Op{tinski sud je na osnovu ocjene sprovedenih dokazazakqu~io da je tu`beni zahtjev osnovan u smislu ~l. 55, 57 i 60Zakona o svojinskopravnim odnosima Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Zakon o svojinskopravnimodnosima).

21. Tuèni su protiv prvostepene presude izjavili 13.avgusta 2003. godine àlbu. Op{tinski sud je àlbu dostavioapelantu na odgovor, a cio spis na odlu~ivawe o àlbiKantonalnom sudu 23. septembra 2003. godine.

22. Kantonalni sud je cio spis vratio Op{tinskom sudu 28.novembra 2003. godine da otkloni propust s obzirom na to da nadostavnicama za punomo}nike stranaka nema naznake koja im sepresuda dostavqa.

23. Op{tinski sud je 7. januara 2004. godine pozvaopunomo}nike stranaka da se izjasne o prijemu prvostepenepresude. Tuèni su 9. januara 2004. godine obavijestili sud oprijemu prvostepene presude a apelantov punomo}nik 22.januara 2004. godine.

24. Op{tinski sud je cio spis ponovo dostavioKantonalnom sudu na rje{avawe o àlbi 29. januara 2004.godine.

25. Kantonalni sud je 4. marta 2005. godine cio spis vratioOp{tinskom sudu uz napomenu da je potrebno pozvatidrugotuènog da se izjasni da li je àlbu podnio i u imeprvotuènog, te da àlbu potpi{e.

26. Nakon {to je Op{tinski sud postupio po naloguKantonalnog suda, cio spis je ponovo dostavqen Kantonalnomsudu na rje{avawe o àlbi 10. jula 2005. godine.

27. Kantonalni sud je Presudom broj G`-530/05 od 19. maja2008. godine àlbu uvaìo, osporenu presudu preina~io iapelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan.

28. U obrazloèwu presude Kantonalni sud je naveo da suosnovani àlbeni razlozi tuènih da je prvostepeni sudpogre{no primijenio materijalno pravo, i to ~l. 55, 59, 60 i 61Zakona o svojinskopravnim odnosima. Kantonalni sud jecitirao odredbu ~lana 55 Zakona o svojinskopravnim odnosimakojim je propisano da je stvarna slu`nost pravo vlasnika jednenepokretnosti (povlasna nepokretnost) da za potrebe tenepokretnosti vr{i odre|ene radwe na nepokretnosti drugogvlasnika ( poslu`no dobro), ili da zahtijeva od vlasnikaposlu`ne nepokretnosti da se uzdràva od vr{ewa odre|enihradwi koje bi ina~e imao pravo da vr{i na svojojnepokretnosti. ^lanom 61 stav 1 istog zakona propisano je davlasnik povlasne nepokretnosti ima pravo tu`bom dazahtijeva da se prema vlasniku poslu`ne nepokretnosti utvrdipostojawe stvarne slu`nosti. Kantonalni sud je daqe naveo daje u toku prvostepenog postupka iz sprovedenih dokazanesporno utvr|eno da je apelant posjednik sa dijelom 1/1nepokretnosti ozna~enih kao k.~. broj 2282/1 koje se odnose naku}u od 56 m² i dvori{te povr{ine od 303 m² koje je kupio odFatime Karaji}, sa~iniv{i pri tome kupoprodajni ugovor 9.septembra 1997. godine na osnovu kojeg je upisan u posjedovnilist broj 316/04 k.o. Trnovo kao posjednik sa dijelom 1/1.



Uvidom u zemqi{ne kwige, kako je daqe istakao Kantonalnisud, utvr|eno je da je apelant upisan i kao suvlasnik na ovimnepokretnostima sa 1/24 dijela, i to na k.~. broj 1931/20, ku}a idvori{te povr{ine 359 m² upisane u zk.ul. broj 1664 k.o. VelikaKladu{a. Kantonalni sud je istakao da je u toku prvostepenogpostupka utvr|eno da je prvotuèni posjednik sa dijelom 1/1nepokretnosti ozna~enih kao k.~. broj 2282/2 upisanih uposjedovni list broj 1107/01 k.o. Trnovo po novom premjeru a izzemqi{nokwi`nog izvoda za ovu parcelu (koja je po starompremjeru ozna~ena kao k.~. broj 1931/24 upisana u zk.ul. broj 1664k.o. Velika Kladu{a) proizilazi da je prvotuèni suvlasniksa dijelom 1/24. Kantonalni sud je zakqu~io da su apelant iprvotuèni suvlasnici nepokretnosti koje su ozna~ene kaopovlasno i poslu`no dobro sa dijelom 1/24, a iz sprovedenogdokaza uvidom u zemqi{nokwi`ni izvod za te nepokretnostiproizilazi da nije izvr{ena fizi~ka dioba na osnovu ~l. 161 i167 Zakona o vanparni~nom postupku Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Zakon o vanparni~nompostupku). Kantonalni sud je zakqu~io da se ne moèustanovqavati slu`nost puta za apelanta prekonepokretnosti koje su wegovo suvlasni{tvo s obzirom na to daje slu`nost stvarno pravo na tu|oj stvari. Prvostepeni sud jepravilno utvrdio ~iweni~no stawe koje se ti~e posjeda isuvlasni{tva nepokretnosti apelanta i prvotuènog, ali jepogre{no primijenio materijalno pravo (~l. 55 i 61 stav 1Zakona o svojinskopravnim odnosima) kada je donio presudukojom je usvojio apelantov tu`beni zahtjev.

IV. Apelacija


29. Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) ipravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant jeistakao da je Kantonalni sud navedena prava povrijediopogre{nom primjenom materijalnog prava, jer su predmetnenepokretnosti podijeqene i nisu u suvlasni{tvu, a to {to suon, prvotuèni i jo{ deset lica upisani u "B" listu u jednomzemqi{nokwi`nom izvodu predstavqa samo formalnoupisanu svojinu. Apelant je naveo da upravo zbog toga {to suparcele me|usobno podijeqene i svaka stranka ima pravo"sadrìne svojine" ({to predstavqa zaseban posjednepokretnosti, pravo zasebnog kori{}ewa i pravoraspolagawa) utvr|ewe prava slu`nosti prolaza i prevozapreko dijela nepokretnosti prvotuènog u korist wegovihnepokretnosti moè da se upi{e i u katastarskim i uzemqi{nim kwigama. Ako bi se ostalo kod pravnog stavaKantonalnog suda, ostao bi bez mogu}nosti da ostvari pravoslu`nosti dijelom parcele prvotuènog koji u naravipredstavqa put kojim se dolazi do garaè. Apelant daqenavodi da je povrije|eno i wegovo pravo na su|ewe u razumnomroku s obzirom na to da je od podno{ewa tu`be do dono{ewapravosna`ne presude pro{lo vi{e od devet godina, tepotraùje naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 1.500,00KM zbog neopravdano dugog trajawa postupka.


30. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju predloìo daUstavni sud u cijelosti prihvati razloge date u obrazloèwupresude i da apelaciju odbije kao neosnovanu.

31. Op{tinski sud je naveo da je poslije podno{ewa tu`be,9. novembra 1998. godine, kontinuirano zakazivao ro~i{ta i daje prvostepena presuda donesena 14. novembra 2000. godinenakon ~ega je drugostepeni sud, odlu~uju}i o àlbi, ukinuopresudu i predmet vratio na ponovni postupak 26. februara2002. godine. Op{tinski sud je daqe istakao da je u ponovnompostupku kontinuirano odràvao ro~i{ta i presudu donio 9.maja 2003. godine, te da je predloìo da se apelacija odbije kaoneosnovana jer nije povrijedio apelantovo pravo na su|ewe urazumnom roku.

32. U odgovoru na apelaciju prvotuèni je istakao da jedrugostepeni sud bri`qivom ocjenom dokaza izvedenih uprvostepenom postupku donio zakonitu odluku, a apelantovenavode o povredi prava na pravi~no su|ewe smatra pau{alnimi neosnovanim. Apelant nije dokazao svoje tvrdwe a imao jemogu}nost da iznosi ~iwenice i predlaè dokaze. Predloìoje da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi33. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:^lan 2.U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva

koji su stavqeni u postupku.^lan 10.Sud je duàn da provede postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebuprava koja strankama pripadaju u postupku.

.34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbeglase:

^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa


^lan 11.Prvostepeni postupak }e se, u pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta-jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta zaglavnu raspravu.

^lan 217. st. 3. i 4.Drugostepeni sud odràt }e sjednicu vije}a, odnosno

raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog sudaprimi spise po àlbi.

Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana oddana odràvawa sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o àlbi,odnosno ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazakqu~ewa rasprave.

35. U Zakonu o svojinskopravnim odnosima ("Slu`benenovine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03)relevantne odredbe glase:

^lan 55.Stvarna slu`nost je pravo vlasnika jedne nekretnine

(povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{iodre|ene radwe na nekretnini drugog vlasnika (poslu`nanekretnina) ili da zahtijeva od vlasnika poslu`nenekretnine da se uzdràva od vr{ewa odre|enih radwi koje biina~e imao pravo vr{iti na svojoj nekretnini.

^lan 61. stav 1.Vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu`bom

zahtijevati da se prema vlasniku poslu`ne nekretnineutvrdi postojawe stvarne slu`nosti.

36. U Zakonu o vanparni~nom postupku Federacije Bosne iHercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 2/98,39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase.

^lan 161.U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasni{tvu

sud odlu~uje o diobi tih stvari i nekretnina.^lan 167.Rje{ewe o diobi sadrì predmet, uslove i na~in diobe,

podatke o fizi~kim dijelovima stvari i pravima koja supripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obavezesuvlasnika utvr|eno diobom.

Rje{ewem o diobi sud }e odlu~iti i o na~inu ostvarivawaslu`nosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari kojaje fizi~ki podijeqena izme|u suvlasnika.

VI. Dopustivost

37. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome pobija, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijekukojeg je koristio.

39. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj G`-530/05 od 19. maja 2008.godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekovamogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 3. juna 2008. godine a apelacija je podnesena 1. avgusta2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16stav 1 Pravila Ustavnog suda.

40. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.

41. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum42. Apelant smatra da mu je povrije|eno pravo na pravi~no

su|ewe i pravo na "su|ewe u razumnom roku" kao segment pravana pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravi~no su|ewe

43. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvajuqudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:

e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom.

Relevantni principi44. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog

suda, razumnost duìne trajawa postupka mora da se ocjewuje usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijumima uspostavqenim sudskom praksom Evropskogsuda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{awu strana upostupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~ajui va`nosti koje konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi,Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav38).

Period koji se uzima u obzir45. Apelant je pokrenuo postupak 9. novembra 1998. godine,

koji je pravosna`no okon~an presudom Kantonalnog suda od 19.maja 2008. godine. Dakle, postupak je trajao devet godina {estmjeseci i deset dana

Analiza duìne trajawa postupka46. Sloènost postupka mora da se razmatra u okviru

~iweni~nog i pravnog aspekta, dakle, dokaza koje nadle`ni sudtreba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora.Ustavni sud primje}uje da se radi o postupku u kojem je sudtrebalo da utvrdi da li je osnovan apelantov tu`beni zahtjev dase za potrebe wegove nepokretnosti (povlasna nepokretnost)ustanovi stvarna slu`nost prolaza i prevoza na nepokretnostprvotuènog (poslu`na nepokretnost) prema Zakonu o

osnovnim svojinskopravnim odnosima. Ustavni sud smatra da sepredmetni spor, prema svojoj su{tini i dokazima koje jetrebalo da izvede, ne moè smatrati osobito sloènim.

47. Daqe, Ustavni sud zapaà da u spisu ni{ta ne ukazuje daje apelant svojim pona{awem doprinio duìni predmetnogpostupka.

48. Vezano za pona{awe redovnih sudova, Ustavni sudzapaà da je Op{tinski sud, nakon {to je zaprimio apelantovutu`bu 9. novembra 1998. godine, prvo ro~i{te zakazao nakonjedne godine i sedam mjeseci (3. jula 2000. godine) nakon ~ega je urelativno kratkim vremenskim razmacima zakazivao ro~i{tai presudu donio 14. novembra 2000. godine. Ustavni sud, tako|e,zapaà da je, nakon {to je prvostepena presuda ukinuta ipredmet vra}en na ponovni postupak (26. novembra 2001.godine), Op{tinski sud postupao neaùrno i prvo ro~i{tezakazao nakon godinu dana (1. oktobra 2002. godine) poslije ~egaje procesne radwe iz svoje nadle`nosti preduzimao, uprimjerenim rokovima zakazivao ro~i{ta u vremenskimrazmacima od mjesec dana i presudu donio 9. maja 2003. godine,dakle, nakon jedne godine pet mjeseci i 13 dana. Ustavni sud,tako|e, zapaà da je, zbog propusta Op{tinskog suda,Kantonalni sud u tri navrata cio spis vra}ao Op{tinskomsudu da ispravi o~igledne procesne gre{ke i upotpuni spis,{to je dodatno uticalo na duìnu postupka.

49. Daqe, Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud,rje{avaju}i o àlbama tuènih izjavqenim protiv presude od14. novembra 2000. godine (nakon {to je prvostepeni sudispravio gre{ku i dostavio àlbe na odgovor) u relativnokratkom vremenskom periodu (~etiri mjeseca i 22 dana)rje{ewem ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio naponovni postupak. Ustavni sud daqe zapaà da je Kantonalnisud, odlu~uju}i o àlbi izjavqenoj protiv presude od 9. maja2003. godine, nakon vi{e od jedne godine predmet uzeo u rad iutvrdio da postoje procesne smetwe, te predmet u dva navratavra}ao prvostepenom sudu na dopunu (na dostavnicama nije bilonazna~eno koja se presuda strankama dostavqa i drugotuèninije potpisao àlbu). Nakon {to je Op{tinski sud postupio ponalogu i spis ponovo dostavio na odlu~ivawe o àlbama,Kantonalni sud je kona~nu odluku o àlbama donio nakon dvijegodine i deset mjeseci, {to samo po sebi nije nerazumno dug pe-riod, ali Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, s obzirom na~iwenicu da je tu`ba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 9.novembra 1998. godine, morao da iskaè ve}i stepen aùrnostipri razmatrawu izjavqenih àlbi.

50. Kona~no, ocjewuju}i postupak u cjelini, vode}i ra~unao ispitanim kriterijumima, te ~iwenici da redovni sudovi uodgovorima na apelaciju nisu ponudili ni{ta na osnovu ~ega bise moglo na}i opravdawe za ovako dugo trajawe postupka,Ustavni sud zakqu~uje da duìna konkretnog postupka od devetgodina {est mjeseci i deset dana ne zadovoqava zahtjev"razumnosti", za {ta su odgovorni redovni sudovi, zbog ~ega jedo{lo do povrede apelantovog prava na dono{ewe odluke urazumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravi~no su|eweiz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije.

Pitawe naknade nematerijalne {tete

51. Apelant je zatraìo naknadu nematerijalne {tete zbogkr{ewa prava na pravi~no su|ewe u razumnom roku. Prema~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moèizuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu zanematerijalnu {tetu. Ustavni sud podsje}a da, za razliku odpostupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne{tete odre|uje u slu~ajevima kada se utvrdi kr{ewe prava isloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

52. Prilikom odlu~ivawa o apelantovom zahtjevu zanaknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04,objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantu bi zasvaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo isplatitiiznos od pribli`no 150,00 KM, budu}i da se ne radi o sporu koji



je zahtijevao posebnu hitnost. Imaju}i u vidu ~iwenicu da jepostupak po apelantovoj tu`bi trajao devet godina {estmjeseci i deset dana, apelantu se odre|uje naknada u visini od1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je du`na da isplati VladaUnsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke s obzirom na to da se postupak vodiopred organima koji se finansiraju iz buxeta tog kantona.

Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe

53. Apelant smatra da mu je odlukom redovnog sudapovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe zbog proizvoqneprimjene materijalnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud, prijesvega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~keredovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjenematerijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protivRusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine,aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleànsupstituirati redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza,ve} je, uop{teno, zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenicei dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protivUjediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine,aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita dali su eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavna prava(pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo nadjelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila,eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviruapelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivopitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava izEvropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }eu konkretnom slu~aju Ustavni sud da ispita da li je postupak ucjelini bio pravi~an u smislu ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj58/05). Daqe, Ustavni sud podsje}a da se ne}e mije{ati u na~inna koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. Uvezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim dokazimastrana u postupku redovni sudovi poklawaju povjerewe naosnovu slobodne sudijske procjene (vidi, Ustavni sud, Odlukabroj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud zaqudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta1996. godine, objavqena u Izvje{tajima broj 1996-II, stav 78).

54. Razmatraju}i apelantove navode u ovom dijelu, Ustavnisud nalazi da je redovni sud za svoju odluku, nasuprotapelantovim navodima, dao jasno i precizno obrazloèwe izkojeg se ne moè zakqu~iti proizvoqnost u bilo kojemsegmentu predmetnog postupka. Naime, u predmetnom postupkuje nesporno utvr|eno da su apelant i prvotuèni suvlasnicinepokretnosti koje su ozna~ene kao povlasno i poslu`no dobrosa dijelom 1/24, te da nikada nije izvr{ena fizi~ka dioba ovihnepokretnosti u smislu ~lana 161 Zakona o vanparni~nompostupku i ~lana 167 istog zakona prema kojem sud rje{ewem odiobi odlu~uje i o na~inu ostvarivawa slu`nosti i drugihstvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizi~kipodijeqena me|u suvlasnicima. Parni~ni sud svojom odlukomne moè da ustanovqava slu`nost puta za apelanta prekonepokretnosti koje su wegovo suvlasni{tvo s obzirom na to daje slu`nost stvarno pravo na tu|oj stvari (~lan 55 Zakona osvojinskopravnim odnosima). U navedenom Ustavni sud ne vidini{ta proizvoqno od redovnog suda, te smatra da obrazloèweredovnog suda zadovoqava standarde postavqene ~lanom 6 stav1 Evropske konvencije.

55. Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da je u odnosu naostale aspekte prava na pravi~no su|ewe apelacija neosnovanai da nije do{lo do povrede apelantovog prava na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

56. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukamapovrije|eno i pravo na imovinu. Budu}i da se apelantovetvrdwe o kr{ewu ovog prava zasnivaju na navodima koji su ve}razmotreni u okviru prava na pravi~no su|ewe, te po{to uz

apelaciju nije dostavqen bilo kakav dokaz koji bi mogao daukaè na kr{ewe ovog prava, Ustavni sud zakqu~uje da su inavodi o kr{ewu prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, tako|e, neosnovani.

VIII. Zakqu~ak

57. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak,koji se, po mi{qewu Ustavnog suda, ne moè smatrati osobitosloènim, trajao devet godina {est mjeseci i 10 dana za {ta seodgovornost u cijelosti moè da pripi{e redovnim sudovima.

58. S druge strane, Ustavni sud zakqu~uje da u ostalimsegmentima prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije nijedo{lo do povrede apelantovog prava. Naime, u obrazloèwuosporene presude ne postoji ni{ta {to bi ukazivalo da je sudsvoju odluku donio uz povredu pravila postupka, ili da jeproizvoqno primijenio materijalno pravo, a u obrazloèwuodluke za svoje stavove o neosnovanosti apelantovog tu`benogzahtjeva dao je detaqne, jasne i logi~ne razloge.

59. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i ~lana 76 stav 2 PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu oveodluke.

60. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2571/08, rje{avaju}i apelaciju DragiceMe{anovi}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 15, ~lana 59. stav 2. alineja2, ~lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 12. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimi~no se usvaja apelacija Dragice Me{anovi}.Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku pred Okru`nim sudom u Bijeljini,koji je okon~an Presudom tog suda broj G`-50/03 od 20. augusta2008. godine.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Dragice Me{anovi}podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Bijeljini brojG`-50/03 od 20. augusta 2008. godine u odnosu na ostale aspekte~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih slobodai ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekovamogu}ih prema zakonu.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u"Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Dragica Me{anovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) izLoznice, koju zastupa Ozrenka Jak{i}, advokatica iz Zvornika,podnijela je 22. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbogduìne trajanja postupka u predmetu koji se tada nalazio predOkru`nim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud)broj G`-50/03.

2. Apelantica je 25. septembra 2008. godine dopunilaapelaciju osporavaju}i i Presudu Okru`nog suda broj G`-50/03od 20. augusta 2008. godine, koju je u me|uvremenu primila.


3. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odOkru`nog suda, Op}ine Zvornik, koju zastupa Pravobranila{tvoRepublike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotuèni), i MihajlaGrahovca (u daljnjem tekstu: drugotuèni) zatraèno je 22.augusta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Drugotuèni je dostavio odgovor na apelaciju 26.novembra 2008. godine, Okru`ni sud 27. novembra 2008.godine, a prvotuèni 28. novembra 2008. godine.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda, prvotuènog i drugotuènogdostavljeni su apelanticinom punomo}niku 9. januara 2009.godine.


6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navodai dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu:Osnovni sud) broj P-215/99 od 22. oktobra 1999. godineutvr|eno je da je ni{tav ugovor o razmjeni kori{tenja nekretnina –poslovnog prostora, koje se nalaze u Zvorniku, ul. Svetog Savebroj 16, povr{ine 22 m² (u daljnjem tekstu: predmetni poslovniprostor) i poslovnog prostora u zgradi B-8 u Zvorniku, zaklju~en18. jula 1994. godine izme|u prvotuènog i drugotuènog.Stavom II dispozitiva presude odbijen je apelanticin tu`benizahtjev kojim je traìla da se tuèni obaveù da joj solidarno poosnovu sticanja bez osnova isplate, za period od 1. januara 1996.godine do 30. juna 1999. godine, ukupno 8.400,00 KM. StavomIII dispozitiva presude sud se proglasio apsolutno nenadle`nimza postupanje povodom apelanticinog tu`benog zahtjeva kojimje traìla predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora, te je utom dijelu tu`ba odba~ena.

8. Odlu~uju}i o apelanticinoj àlbi, Okru`ni sud je Presudombroj G`-214/2000 od 30. novembra 2001. godine àlbu uvaìo,prvostepenu presudu u osporenom dijelu (stav II izreke) ukinuo ipredmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku apelantica je u cijelosti ostala pritu`benom zahtjevu za isplatu naknade po osnovu sticanja bezosnova, te preciziranim tu`benim zahtjevom traìla naknadu uukupnom iznosu od 8.169,10 KM sa zakonskom zateznomkamatom i tro{kovima postupka.

10. Presudom Osnovnog suda broj P-5/02 od 26. septembra2002. godine apelanticin tu`beni zahtjev je djelimi~no usvojenpa su tuèni obavezani da apelantici po osnovu sticanja bezosnova solidarno isplate iznos od 8.085,70 KM sa zakonskomzateznom kamatom na navedeni iznos po~ev{i od 25. januara2000. godine pa do isplate, kao i da joj nadoknade tro{koveparni~nog postupka u iznosu od 2.300,00 KM. Vi{akapelanticinog tu`benog zahtjeva je odbijen.

11. Odlu~uju}i o osnovanosti tu`benog zahtjeva, Osnovnisud je utvrdio da je apelantica poslije smrti svoga muà SalihaMe{anovi}a naslijedila predmetni poslovni prostor, da ga jenapustila 1992. godine, da je prostor u Republi~koj upravi zageodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu:Republi~ka uprava) evidentiran kao napu{tena imovina, da jepredmetnim poslovnim prostorom raspolagao prvotuèni tako{to je 18. jula 1994. godine sa drugotuènim zaklju~io "ugovor orazmjeni kori{tenja nepokretnosti". Prema navedenom ugovoru,drugotuèni je svoj poslovni prostor koji se nalazio u zgradi B-8 u

Zvorniku dao prvotuènom na raspolaganje, a on je u{ao u posjedapelanticinog poslovnog prostora i drào ga u posjedu do 24.januara 2000. godine kada ga je oslobodio na osnovu rje{enjaMinistarstva za izbjegla i raseljena lica – Odsjek Zvornik (udaljnjem tekstu: Ministarstvo) od 28. decembra 1999. godine ikada je u posjed prostora u{la apelantica. Tako|er je utvr|eno daje Presudom tog suda broj P 215/99 od 22. oktobra 1999. godineutvr|eno da je predmetni ugovor o razmjeni kori{tenjanekretnina ni{tav i kao takav bez pravne va`nosti u odnosu naapelanticu i da je u tom dijelu presuda postala pravosna`na 20.decembra 1999. godine. Osnovni sud je, dalje, utvrdio da jezaklju~enjem ugovora apelantica bila sprije~ena da u|e u posjedsvog poslovnog prostora i onemogu}ena da njime raspolaè, pri~emu bi, prema podacima JP za upravljanje i gazdovanjeposlovnim prostorima RS, u vremenu od 1. januara 1996. godinedo 24. januara 2000. godine, po osnovu izdavanja u zakup, moglaostvariti ukupan iznos od 8.085,70 KM. Na osnovu utvr|enog~injeni~nog stanja, Osnovni sud je zaklju~io da je apelanticinaimovina pre{la u imovinu tuènih bez pravnog osnova pa da sutuèni na ime sticanja bez osnova du`ni da plate iznos od8.085,70 KM, u smislu ~lana 210. Zakona o obligacionimodnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te"Slu`beni glasnik RS" br. 17/93, 3/96 i 39/03; u daljnjem tekstu:ZOO).

12. Tuèni su protiv prvostepene presude izjavili àlbe 17. i18. decembra 2002. godine.

13. Osnovni sud je 17. januara 2003. godine cio spis dostavioOkru`nom sudu kao nadle`nom sudu za rje{avanje o àlbamatuènih.

14. Odlu~uju}i o àlbama tuènih, Okru`ni sud je Presudombroj G`-50/03 od 20. augusta 2008. godine àlbu tuènih uvaìo,preina~io Presudu Osnovnog suda broj P-5/02 od 26. septembra2002. godine tako {to je apelanticin tu`beni zahtjev u cijelostiodbio kao neosnovan.

15. U obrazloènju presude Okru`ni sud je istakao da jeprvostepeni sud odluku zasnovao na pogre{noj primjenimaterijalnog prava. Naime, apelantica je u toku postupkapotraìvala nov~ani iznos na ime neosnovanog oboga}enjatuènih kao pravnom osnovu svog tu`benog zahtjeva u smisluodredbe ~lana 210. ZOO-a. To potraìvanje, kako je dalje naveoOkru`ni sud, apelantica je zasnovala na ~injenici da uslijedugovora tuènih o razmjeni kori{tenja nekretnina, koji je zapredmet imao i njen poslovni prostor, ona nije mogla imati uposjedu i njime raspolagati u periodu od 1. januara 1996. godinedo 24. januara 2000. godine, ne ~ine}i spornim da je predmetniposlovni prostor potpadao pod status napu{tene imovine, usmislu odredbi Zakona o napu{tenoj imovini ("Slu`beni glasnikRS" br. 3/96, 8/96 i 21/96), da je predmetni poslovni prostor kaonapu{tena imovina evidentiran u Republi~koj upravi i da jeprvotuèni njime raspolagao kao napu{tenom imovinomzaklju~uju}i 18. jula 1994. godine ugovor sa drugotuènim.Okru`ni sud je citirao odredbe ~l. 1, 3. i 4. Zakona o kori{tenjunapu{tene imovine, te ~l. 3, 8. i 9. Zakona o prestanku primjeneZakona o kori{}enju napu{tene imovine ("Slu`beni glasnik RS"br. od 38/98 do 69/03), te istakao da iz navedenih odredbi jasnoproizlazi da je napu{tena imovina potpala pod poseban pravnireìm u kojem se pravo na njeno vra}anje ostvaruje tek na zahtjevnjegovog vlasnika, posjednika, odnosno korisnika, podnesenognadle`nom ministarstvu. Ovo zna~i da, kako je dalje istakaoOkru`ni sud, povrede prava vlasnika, posjednika, odnosnokorisnika te napu{tene imovine, koja bi davala osnov za zahtjevkakav je i u konkretnom slu~aju, nema prije podno{enja zahtjevaza njeno vra}anje.

16. U konkretnom slu~aju, kako je dalje naveo sud, ovepovrede prava za apelanticu nisu nastupile. Naime, u situacijikada je nesporno da predmetni poslovni prostor predstavljanapu{tenu imovinu (napustila ga 1992. godine i Republi~kauprava ga je evidentirala na osnovu ~lana 7. Zakona o napu{tenojimovini), tada je za odlu~enje o njegovom povratku apelanticinadle`no Ministarstvo i to samo po podnesenom zahtjevu. IzRje{enja Ministarstva broj 05/050-15-1105/99 od 28. decembra1999. godine proizlazi da se apelantici predmetni poslovniprostor vra}a u roku od 30 dana uz odluku da je drugotuènom



prestalo pravo kori{tenja 24. januara 2000. godine, a nesporno jeda je ova odluka ispo{tovana. Okru`ni sud je na osnovunavedenog zaklju~io da apelanticin tu`beni zahtjev ukonkretnom slu~aju nema pravni osnov u neosnovanomboga}enju tuènih na njen ra~un. Okru`ni sud je zaklju~io da jeapelantici njen poslovni prostor vra}en u rokovima propisanimzakonom i nakon {to je ona podnijela zahtjev za njegov povrat.Apelanticina imovina, kako je dalje pojasnio Okru`ni sud, nije semogla ni uve}ati za vrijeme prije podno{enja zahtjeva, odnosnoprije dana odre|enog u rje{enju za vra}anje predmetnogposlovnog prostora jer prije toga nije ni mogla u}i u posjed injime raspolagati. Okru`ni sud je pri takvom stanju stvarizaklju~io da nema ni postojanja uzro~ne veze izme|ueventualnog pove}anja imovine tuènih, s jedne strane, iumanjenja apelanticine imovine, s druge strane. Okru`ni sud jena kraju naveo da je prvostepeni sud iz rje{enja Ministarstvautvrdio da je predmetni poslovni prostor vra}en apelantici u rokukoji joj je rje{enjem i odre|en, pa proizlazi da je prvostepeni sudpogre{no primijenio materijalno pravo kada je utvrdioodgovornost tuènih prema apelantici po osnovu neosnovanogboga}enja iz ~lana 210. ZOO-a.

IV. Apelacija


17. Apelantica se u apelaciji àli na povredu prava napravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropskakonvencija) u postupku koji se tada povodom àlbe vodio predOkru`nim sudom. U dopuni apelacije, osim navedenog,apelantica je osporila i presudu Okru`nog suda i istakla kr{enjeostalih aspekata prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantica isti~epogre{nu primjenu materijalnog prava jer je zanemarena~injenica da odredbe Zakona o kori{tenju napu{tene imovinenisu suspendirale relevantne odredbe ZOO-a u pogledu stvarnihprava vlasnika na nekretninama, te samim tim nisu suspendiralini prava iz ~lana 210. ZOO-a, odnosno neosnovano boga}enjetuènih na ra~un kori{tenja njene imovine u vremenskomperiodu koji je opredijeljen u tu`benom zahtjevu. Apelantica jeistakla da su tuèni bez zakonitog pravnog osnova i bez njenevolje i saglasnosti koristili njen poslovni prostor. U pogleduduìne trajanja postupka pred Okru`nim sudom, apelantica jeistakla da postupak o àlbama pred Okru`nim sudom traje petgodina, te je o~igledno da je nepostupanjem Okru`nog sudapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku.


18. Okru`ni sud je u odgovoru na apelaciju naveo daapelacija ne ukazuje na kr{enje navedenih prava, te je istakao daje apelantica protiv drugostepene odluke mogla izjaviti reviziju,odnosno nije iscrpila sva pravna sredstva. Okru`ni sud jepredloìo da se apelacija odbije kao neosnovana.

19. Prvotuèni smatra da su navodi apelacije neosnovani ipredlaè da se odbije. U odnosu na dopunu apelacije, prvotuènije predloìo da se apelacija odbaci s obzirom na to da apelanticanije izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (udaljnjem tekstu: Vrhovni sud).

20. Drugotuèni je u odgovoru na apelaciju istakao daapelaciju treba odbaciti kao nedopu{tenu jer apelantica nijeizjavila reviziju, odnosno nije iskoristila reviziju kao efektivanpravni lijek, a ukoliko se ne prihvati navedeni prijedlog, smatrada apelaciju treba odbiti kao neosnovanu. Naime, drugotuèni jeistakao da je predmetnim poslovnim prostorom upravljalaOp}ina Zvornik koja je sa njim sa~inila ugovor o razmjeninekretnina, te je on Op}ini ustupio na kori{tenje svoj poslovniprostor koji je Op}ina ustupila na kori{tenje u ratno vrijeme vrlozna~ajnoj humanitarnoj organizaciji. Okru`ni sud je obrazloìoodluku i za to dao argumente, te istakao da je apelanticinaimovina, koju je napustila, potpala pod reìm za{tite i kontrolekori{tenja Op}ine, a kada je u skladu sa vaè}im propisimazatraìla povrat svoje imovine, ona joj je vra}ena. Na kraju jedrugotuèni istakao da ne stoji pravni osnov podnesene apelacije

budu}i da on nije stekao korist koju apelantica traì da jojnadoknadi jer je on Op}ini Zvornik, u to vrijeme legitimnomugovara~u, bez naknade ustupio na kori{tenje svoj poslovniprostor.


21. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni listSocijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije" br. 4/77,36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; te"Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) urelevantnom dijelu glasi:

^lan 10.Sud je duàn da nastoji da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i da onemogu}i svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

^lan 382. stav 2.Revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u

kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanje u novcu, napredaju stvari ili izvr{enje neke druge ~inidbe ako vrijednostpredmeta pobijanog dijale pravosna`ne presude ne prelazi800.00 novih dinara.

22. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. od 58/03 do 74/05) u relevantnom dijeluglasi:

^lan 456. stav 1.Ako je prije stupanja na snagu ovoga zakona donesena

prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudomzavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njimpropisima.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

Dopustivost u odnosu na presudu Okru`nog suda

25. U konkretnom slu~aju, predmet dopune apelacije jePresuda Okru`nog suda broj G`-50/03 od 20. augusta 2008.godine. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud jepo{ao od odredaba ~lana 16. st. 1. i 4. ta~ka 15. Pravila Ustavnogsuda, koji glasi:

Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ihslu~ajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove mogu}e po zakonu.26. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant

mora da do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavljaodgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan daispita nièstepenu odluku, kako u ~injeni~nom, tako i u pravnompogledu. Pri tome, apelant odlu~uje o tome da li }e koristitipravni lijek bez obzira na to da li je rije~ o redovnom ilivanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijekodba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjevepravnog lijeka (rok, pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugihzakonskih uvjeta) ne moè se smatrati kona~nom, a pravni lijekiscrpljenim. Kori{tenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od60 dana propisan ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidiUstavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine iAP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

27. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija kaovanredni pravni lijek predstavlja, u slu~ajevima u kojima jedopu{tena, efektivan pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka brojU-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U konkretnom slu~aju,prvostepena presuda je donesena 26. septembra 2002. godine, tj.prije stupanja na snagu "novog" Zakona o parni~nom postupkuRepublike Srpske (stupio na pravnu snagu 1. augusta 2003.godine), pa se, u smislu ~lana 456. stav 1. "novog" Zakona oparni~nom postupku, daljnji postupak provodi premadosada{njim propisima. ^lanom 382. stav 2. Zakona oparni~nom postupku propisano je da revizija nije dopu{tena akovrijednost predmeta osporenog dijela prvostepene presude neprelazi 800,00 novih dinara. ^lanom 1. stav 1. Uredbe o novomdinaru ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 3/94)propisano je da se uvodi novi dinar kao sredstvo pla}anja uRepublici Srpskoj i da je odnos novog dinara i njema~ke marke(DEM) bio 1:1. Zakonom o Centralnoj banci Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/97)propisano je da je konvertibilna marka (KM) monetarna jedinicau Bosni i Hercegovini, a ~lanom 32. navedenog zakona propisanje slu`beni kurs za valutu Bosne i Hercegovine: 1 KM za 1 DEM,te proizlazi da iznos od 800,00 novih dinara iz ~lana 382. stav 2.Zakona o parni~nom postupku sada iznosi 800,00 KM s obziromna to da je ova valuta vaè}a monetarna jedinica u Bosni iHercegovini. Budu}i da je osporenom presudom odbijenapelanticin tu`beni zahtjev kojim je traìla da se tuèni obaveùda joj po osnovu sticanja bez osnova solidarno isplate iznos od8.085,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom, proizlazi da"vrijednost pobijanog dijela pravomo}ne presude" prelazi800,00 KM. Dakle, u smislu ~lana 382. stav 2. Zakona oparni~nom postupku, apelanticina revizija bi po ovom osnovubila dopu{tena. Apelantica je, stoga, bila du`na izjaviti revizijuprije obra}anja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi revizijuapelantica se li{ila mogu}nosti da do|e do kona~ne odluke kojabi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda,~ime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek, u smislu ~lana16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

28. Imaju}i u vidu navedeno, kao i odredbu ~lana 16. stav 4.ta~ka 15. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaklju~io da jeapelacija u ovom dijelu nedopu{tena jer apelantica nije iscrpilapravne lijekove mogu}e prema zakonu.

Dopustivost u odnosu na pravo na dono{enje odluke urazumnom roku

29. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog ~injenice dapostupak o àlbama koje su izjavili tuèni pred Okru`nim sudomdugo traje, odnosno da u njenom slu~aju nije u "razumnom roku"donesena odluka o àlbama, u smislu ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U skladu sa~lanom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moèiznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda,ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i osnovnihsloboda koje {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodnidokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavnisud zapaà da u trenutku kada se obratila Ustavnom sudu (22.augusta 2008. godine) apelantica nije imala saznanje da jeOkru`ni sud 20. augusta 2008. godine donio Presudu brojG`-50/03 jer je presudu primila 10. septembra 2008. godine, pa jeu konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16. stav 3. PravilaUstavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva u vrijemenjenog podno{enja. Kona~no, apelacija, u ovom dijelu,ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,zato {to nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji kojidrugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum

31. Apelantica smatra da joj je povrije|eno pravo na "su|enjeu razumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije.

Pravo na pravi~an postupak - su|enje u razumnom roku

32. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.33. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, isti~e da, prema konzistentnojpraksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost duìnetrajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskompraksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta,pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnihvlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav38).

b) Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaà da se apelantica àli na duìnupostupka pred Okru`nim sudom. Kako proizlazi iz dostavljenedokumentacije u spisu, Osnovni sud je predmetni spis 17. januara2003. godine dostavio Okru`nom sudu na rje{avanje oizjavljenim àlbama. Okru`ni sud je odluku donio 20. augusta2008. godine. Dakle, relevantan period koji se u konkretnomslu~aju mora uzeti u obzir je period od pet godina i sedammjeseci.

c) Analiza duìne trajanja postupka

36. U konkretnom slu~aju radi se o postupku o àlbamatuènih izjavljenih protiv prvostepene presude u parni~nompostupku koji je apelantica pokrenula protiv tuènih radi isplateduga po osnovu sticanja bez osnova. Sloènost postupka se morarazmatrati u okviru ~injeni~nog i pravnog aspekta, a budu}i da jeOkru`ni sud odluku donio na sjednici vije}a bez odràvanjarasprave, ocijeniv{i da je ~injeni~no stanje u prvostepenojpresudi pravilno utvr|eno ali da je prvostepeni sud pogre{noprimijenio materijalno pravo, Ustavni sud smatra da se ukonkretnom slu~aju u postupku o àlbama pred Okru`nim sudomnije radilo o sloènom predmetu.

37. Ustavni sud zapaà da je Okru`nom sudu trebalo petgodina i sedam mjeseci da odlu~i o àlbama protiv prvostepenepresude. Dalje, nesporno je da Zakonom o parni~nom postupku,koji je vaìo do 2003. godine, nije predvi|en rok za rje{avanje oàlbama protiv prvostepene presude, ali je, prema ~lanu 10. tadavaè}eg Zakona o parni~nom postupku, sud odluku o àlbamatrebao donijeti bez odugovla~enja. Stoga, Ustavni sud zaklju~ujeda je duìna predmetnog postupka o àlbama a priori nerazumnai mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ukonkretnom slu~aju, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetneokolnosti niti ih je Okru`ni sud predo~io, odnosno nije pruìonikakve argumente kojima bi bar poku{ao opravdati svojenepostupanje u ovom àlbenom postupku. Vo|enje postupka uokviru razumnog vremena je za cjelokupan pravni sistem odfundamentalne va`nosti, jer svako nepotrebno odugovla~enje~esto dovodi do, de facto, li{avanja pojedinca njegovih prava igubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem. Tako|er,Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji na~indoprinijela duìni àlbenog postupka.

38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje daduìna postupka u trajanju od pet godina i sedam mjeseci predOkru`nim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lana6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.



VIII. Zaklju~ak39. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka oàlbama u periodu od pet godina i sedam mjeseci moè upotpunosti staviti na teret Okru`nom sudu, te kada taj sud nijedao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

40. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 15. i ~lana 61. st. 1. i 2.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivuove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 2571/08, rje{avaju}i apelaciju DragiceMe{anovi}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 15, ~lanka 59. stavak 2.alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 12. svibnja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Dragice Me{anovi}.Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku pred Okru`nim sudom u Bijeljini,koji je okon~an Presudom tog suda broj G`-50/03 od 20.kolovoza 2008. godine.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Dragice Me{anovi}podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Bijeljini brojG`-50/03 od 20. kolovoza 2008. godine u odnosu na ostaleaspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda i ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Dragica Me{anovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz

Loznice, koju zastupa Ozrenka Jak{i}, odvjetnica iz Zvornika,podnijela je 22. kolovoza 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbogduìne trajanja postupka u predmetu koji se tada nalazio predOkru`nim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud)broj G`-50/03.

2. Apelantica je 25. rujna 2008. godine dopunila apelacijupobijaju}i i Presudu Okru`nog suda broj G`-50/03 od 20.kolovoza 2008. godine, koju je u me|uvremenu primila.II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odOkru`nog suda, Op}ine Zvornik, koju zastupa Pravobranila{tvo

Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotuèni), i MihajlaGrahovca (u daljnjem tekstu: drugotuèni) zatraèno je 22.kolovoza 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Drugotuèni je dostavio odgovor na apelaciju 26.studenoga 2008. godine, Okru`ni sud 27. studenoga 2008.godine, a prvotuèni 28. studenoga 2008. godine.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda, prvotuènog i drugotuènogdostavljeni su apelanti~inom punomo}niku 9. sije~nja 2009.godine.


6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navodai dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu:Osnovni sud) broj P-215/99 od 22. listopada 1999. godineutvr|eno je da je ni{tav ugovor o razmjeni kori{tenja nekretnina –poslovnog prostora, koje se nalaze u Zvorniku, ul. Svetog Savebroj 16, povr{ine 22 m² (u daljnjem tekstu: predmetni poslovniprostor) i poslovnog prostora u zgradi B-8 u Zvorniku, zaklju~en18. srpnja 1994. godine izme|u prvotuènog i drugotuènog.Stavkom II dispozitiva presude odbijen je apelanti~in tu`benizahtjev kojim je traìla da se tuèni obveù da joj solidarno poosnovi stjecanja bez osnove isplate, za razdoblje od 1. sije~nja1996. godine do 30. lipnja 1999. godine, ukupno 8.400,00 KM.Stavkom III dispozitiva presude sud se proglasio apsolutnonenadle`nim za postupanje povodom apelanti~inog tu`benogzahtjeva kojim je traìla predaju u posjed predmetnog poslovnogprostora, te je u tom dijelu tu`ba odba~ena.

8. Odlu~uju}i o apelanti~inoj àlbi, Okru`ni sud je Presudombroj G`-214/2000 od 30. studenoga 2001. godine àlbu uvaìo,prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (stavak II izreke)ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku apelantica je u cijelosti ostala pritu`benom zahtjevu za isplatu naknade po osnovi stjecanja bezosnove, te preciziranim tu`benim zahtjevom traìla naknadu uukupnom iznosu od 8.169,10 KM sa zakonskom zateznomkamatom i tro{kovima postupka.

10. Presudom Osnovnog suda broj P-5/02 od 26. rujna 2002.godine apelanti~in tu`beni zahtjev je djelomi~no usvojen pa sutuèni obvezani apelantici po osnovi stjecanja bez osnovesolidarno isplatiti iznos od 8.085,70 KM sa zakonskom zateznomkamatom na navedeni iznos po~ev{i od 25. sije~nja 2000. godinepa do isplate, kao i nadoknaditi joj tro{kove parni~nog postupka uiznosu od 2.300,00 KM. Vi{ak apelanti~inog tu`benog zahtjevaje odbijen.

11. Odlu~uju}i o osnovanosti tu`benog zahtjeva, Osnovnisud je utvrdio da je apelantica poslije smrti svoga muà SalihaMe{anovi}a naslijedila predmetni poslovni prostor, da ga jenapustila 1992. godine, da je prostor u Republi~koj upravi zageodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu:Republi~ka uprava) evidentiran kao napu{tena imovina, da jepredmetnim poslovnim prostorom raspolagao prvotuèni tako{to je 18. srpnja 1994. godine sa drugotuènim zaklju~io "ugovoro razmjeni kori{tenja nepokretnosti". Prema navedenomugovoru, drugotuèni je svoj poslovni prostor koji se nalazio uzgradi B-8 u Zvorniku dao prvotuènom na raspolaganje, a on jeu{ao u posjed apelanti~inog poslovnog prostora i drào ga uposjedu do 24. sije~nja 2000. godine kada ga je oslobodio natemelju rje{enja Ministarstva za izbjegla i raseljena lica – OdsjekZvornik (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 28. prosinca 1999.godine i kada je u posjed prostora u{la apelantica. Tako|er jeutvr|eno da je Presudom tog suda broj P 215/99 od 22. listopada1999. godine utvr|eno da je predmetni ugovor o razmjenikori{tenja nekretnina ni{tav i kao takav bez pravne va`nosti uodnosu na apelanticu i da je u tom dijelu presuda postalapravomo}na 20. prosinca 1999. godine. Osnovni sud je, dalje,utvrdio da je zaklju~enjem ugovora apelantica bila sprije~ena dau|e u posjed svog poslovnog prostora i onemogu}ena da njimeraspolaè, pri ~emu bi, prema podacima JP za upravljanje igazdovanje poslovnim prostorima RS, u vremenu od 1. sije~nja1996. godine do 24. sije~nja 2000. godine, po osnovi izdavanja u

zakup, mogla ostvariti ukupan iznos od 8.085,70 KM. Na temeljuutvr|enog ~injeni~nog stanja, Osnovni sud je zaklju~io da jeapelanti~ina imovina pre{la u imovinu tuènih bez pravneosnove pa da su tuèni na ime stjecanja bez osnove du`ni platitiiznos od 8.085,70 KM, u smislu ~lanka 210. Zakona oobligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i57/89, te "Slu`beni glasnik RS" br. 17/93, 3/96 i 39/03; udaljnjem tekstu: ZOO).

12. Tuèni su protiv prvostupanjske presude izjavili àlbe 17.i 18. prosinca 2002. godine.

13. Osnovni sud je 17. sije~nja 2003. godine cio spis dostavioOkru`nom sudu kao nadle`nom sudu za rje{avanje o àlbamatuènih.

14. Odlu~uju}i o àlbama tuènih, Okru`ni sud je Presudombroj G`-50/03 od 20. kolovoza 2008. godine àlbu tuènihuvaìo, preina~io Presudu Osnovnog suda broj P-5/02 od 26.rujna 2002. godine tako {to je apelanti~in tu`beni zahtjev ucijelosti odbio kao neutemeljen.

15. U obrazloènju presude Okru`ni sud je istakao da jeprvostupanjski sud odluku utemeljio na pogre{noj primjenimaterijalnog prava. Naime, apelantica je u tijeku postupkapotraìvala nov~ani iznos na ime neosnovanog oboga}enjatuènih kao pravnoj osnovi svog tu`benog zahtjeva u smisluodredbe ~lanka 210. ZOO-a. To potraìvanje, kako je dalje naveoOkru`ni sud, apelantica je temeljila na ~injenici da uslijedugovora tuènih o razmjeni kori{tenja nekretnina, koji je zapredmet imao i njezin poslovni prostor, ona nije mogla imati uposjedu i njime raspolagati u razdoblju od 1. sije~nja 1996.godine do 24. sije~nja 2000. godine, ne ~ine}i spornim da jepredmetni poslovni prostor potpadao pod status napu{teneimovine, u smislu odredaba Zakona o napu{tenoj imovini("Slu`beni glasnik RS" br. 3/96, 8/96 i 21/96), da je predmetniposlovni prostor kao napu{tena imovina evidentiran uRepubli~koj upravi i da je prvotuèni njime raspolagao kaonapu{tenom imovinom zaklju~uju}i 18. srpnja 1994. godineugovor sa drugotuènim. Okru`ni sud je citirao odredbe ~l. 1, 3. i4. Zakona o kori{tenju napu{tene imovine, te ~l. 3, 8. i 9. Zakonao prestanku primjene Zakona o kori{}enju napu{tene imovine("Slu`beni glasnik RS" br. od 38/98 do 69/03), te istakao da iznavedenih odredbi jasno proizlazi da je napu{tena imovinapotpala pod poseban pravni reìm u kojem se pravo na njezinovra}anje ostvaruje tek na zahtjev njegovog vlasnika, posjednika,odnosno korisnika, podnesenog nadle`nom ministarstvu. Ovozna~i da, kako je dalje istakao Okru`ni sud, povrede pravavlasnika, posjednika, odnosno korisnika te napu{tene imovine,koja bi davala osnovu za zahtjev kakav je i u konkretnom slu~aju,nema prije podno{enja zahtjeva za njezino vra}anje.

16. U konkretnom slu~aju, kako je dalje naveo sud, ovepovrede prava za apelanticu nisu nastupile. Naime, u situacijikada je nesporno da predmetni poslovni prostor predstavljanapu{tenu imovinu (napustila ga 1992. godine i Republi~kauprava ga je evidentirala na temelju ~lanka 7. Zakona onapu{tenoj imovini), tada je za odlu~enje o njegovom povratkuapelantici nadle`no Ministarstvo i to samo po podnesenomzahtjevu. Iz Rje{enja Ministarstva broj 05/050-15-1105/99 od28. prosinca 1999. godine proizlazi da se apelantici predmetniposlovni prostor vra}a u roku od 30 dana uz odluku da jedrugotuènom prestalo pravo kori{tenja 24. sije~nja 2000.godine, a nesporno je da je ova odluka ispo{tovana. Okru`ni sudje na temelju navedenog zaklju~io da apelanti~in tu`beni zahtjevu konkretnom slu~aju nema pravnu osnovu u neosnovanomboga}enju tuènih na njezin ra~un. Okru`ni sud je zaklju~io da jeapelantici njezin poslovni prostor vra}en u rokovima propisanimzakonom i nakon {to je ona podnijela zahtjev za njegov povrat.Apelanti~ina imovina, kako je dalje pojasnio Okru`ni sud, nije semogla ni uve}ati za vrijeme prije podno{enja zahtjeva, odnosnoprije dana odre|enog u rje{enju za vra}anje predmetnogposlovnog prostora jer prije toga nije ni mogla u}i u posjed injime raspolagati. Okru`ni sud je pri takvom stanju stvarizaklju~io da nema ni postojanja uzro~ne veze izme|ueventualnog pove}anja imovine tuènih, s jedne strane, iumanjenja apelanti~ine imovine, s druge strane. Okru`ni sud jena kraju naveo da je prvostupanjski sud iz rje{enja Ministarstva

utvrdio da je predmetni poslovni prostor vra}en apelantici u rokukoji joj je rje{enjem i odre|en, pa proizlazi da je prvostupanjskisud pogre{no primijenio materijalno pravo kada je utvrdioodgovornost tuènih prema apelantici po osnovi neosnovanogboga}enja iz ~lanka 210. ZOO-a.

IV. Apelacija


17. Apelantica se u apelaciji àli na povredu prava napravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija) u postupku koji se tada povodom àlbevodio pred Okru`nim sudom. U dopuni apelacije, osimnavedenog, apelantica je pobila i presudu Okru`nog suda i istaklakr{enje ostalih aspekata prava na pravi~no su|enje i prava naimovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U vezi s tim,apelantica isti~e pogre{nu primjenu materijalnog prava jer jezanemarena ~injenica da odredbe Zakona o kori{tenju napu{teneimovine nisu suspendirale relevantne odredbe ZOO-a u pogledustvarnih prava vlasnika na nekretninama, te samim tim nisususpendirali ni prava iz ~lanka 210. ZOO-a, odnosno neosnovanoboga}enje tuènih na ra~un kori{tenja njezine imovine uvremenskom razdoblju koje je opredijeljeno u tu`benomzahtjevu. Apelantica je istakla da su tuèni bez zakonite pravneosnove i bez njezine volje i suglasnosti koristili njezin poslovniprostor. U pogledu duìne trajanja postupka pred Okru`nimsudom, apelantica je istakla da postupak o àlbama predOkru`nim sudom traje pet godina, te je o~ito da je nepostupanjemOkru`nog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje urazumnom roku.


18. Okru`ni sud je u odgovoru na apelaciju naveo daapelacija ne ukazuje na kr{enje navedenih prava, te je istakao daje apelantica protiv drugostupanjske odluke mogla izjavitireviziju, odnosno nije iscrpila sva pravna sredstva. Okru`ni sudje predloìo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

19. Prvotuèni smatra da su navodi apelacije neutemeljeni ipredlaè da se odbije. U odnosu na dopunu apelacije, prvotuènije predloìo da se apelacija odbaci s obzirom na to da apelanticanije izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (udaljnjem tekstu: Vrhovni sud).

20. Drugotuèni je u odgovoru na apelaciju istakao daapelaciju treba odbaciti kao nedopu{tenu jer apelantica nijeizjavila reviziju, odnosno nije iskoristila reviziju kao efektivanpravni lijek, a ukoliko se ne prihvati navedeni prijedlog, smatrada apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu. Naime, drugotuènije istakao da je predmetnim poslovnim prostorom upravljalaOp}ina Zvornik koja je sa njim sa~inila ugovor o razmjeninekretnina, te je on Op}ini ustupio na kori{tenje svoj poslovniprostor koji je Op}ina ustupila na kori{tenje u ratno vrijeme vrlozna~ajnoj humanitarnoj organizaciji. Okru`ni sud je obrazloìoodluku i za to dao argumente, te istakao da je apelanti~inaimovina, koju je napustila, potpala pod reìm za{tite i kontrolekori{tenja Op}ine, a kada je sukladno vaè}im propisimazatraìla povrat svoje imovine, ona joj je vra}ena. Na kraju jedrugotuèni istakao da ne stoji pravna osnova podneseneapelacije budu}i da on nije stekao korist koju apelantica traì dajoj nadoknadi jer je on Op}ini Zvornik, u to vrijeme legitimnomugovara~u, bez naknade ustupio na kori{tenje svoj poslovniprostor.


21. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni listSocijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije" br. 4/77,36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; te"Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) urelevantnom dijelu glasi:


odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i da onemogu}i svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.



^lan 382. stav 2.Revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u

kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvanje u novcu, napredaju stvari ili izvr{enje neke druge ~inidbe ako vrijednostpredmeta pobijanog dijale pravosna`ne presude ne prelazi800.00 novih dinara.


^lan 456. stav 1.Ako je prije stupanja na snagu ovoga zakona donesena

prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudomzavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njimpropisima.VI. Dopustivost

23. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

Dopustivost u odnosu na presudu Okru`nog suda

25. U konkretnom slu~aju, predmet dopune apelacije jePresuda Okru`nog suda broj G`-50/03 od 20. kolovoza 2008.godine. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud jepo{ao od odredaba ~lanka 16. st. 1. i 4. to~ka 15. PravilaUstavnog suda, koji glasi:

Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg jekoristio.


(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove mogu}e po zakonu.26. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant

mora do}i do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavljaodgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan daispita nièstupanjsku odluku, kako u ~injeni~nom, tako i upravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje o tome ho}e likoristiti pravni lijek bez obzira na to je li rije~ o redovnom iliizvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijekodba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjevepravnog lijeka (rok, pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugihzakonskih uvjeta) ne moè se smatrati kona~nom, a pravni lijekiscrpljenim. Kori{tenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od60 dana propisan ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda(vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004.godine i AP 106/04 od 18. sije~nja 2005. godine).

27. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija kaoizvanredni pravni lijek predstavlja, u slu~ajevima u kojima jedopu{tena, efektivan pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka brojU-136/03 od 19. travnja 2004. godine). U konkretnom slu~aju,prvostupanjska presuda je donesena 26. rujna 2002. godine, tj.prije stupanja na snagu "novog" Zakona o parni~nom postupkuRepublike Srpske (stupio na pravnu snagu 1. kolovoza 2003.godine), pa se, u smislu ~lanka 456. stavak 1. "novog" Zakona oparni~nom postupku, daljnji postupak provodi premadosada{njim propisima. ^lankom 382. stavak 2. Zakona oparni~nom postupku propisano je da revizija nije dopu{tena akovrijednost predmeta pobijanog dijela prvostupanjske presude neprelazi 800,00 novih dinara. ^lankom 1. stavak 1. Uredbe onovom dinaru ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 3/94)propisano je da se uvodi novi dinar kao sredstvo pla}anja uRepublici Srpskoj i da je odnos novog dinara i njema~ke marke

(DEM) bio 1:1. Zakonom o Centralnoj banci Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/97)propisano je da je konvertibilna marka (KM) monetarna jedinicau Bosni i Hercegovini, a ~lankom 32. navedenog zakonapropisan je slu`beni kurs za valutu Bosne i Hercegovine: 1 KMza 1 DEM, te proizlazi da iznos od 800,00 novih dinara iz ~lanka382. stavak 2. Zakona o parni~nom postupku sada iznosi 800,00KM s obzirom na to da je ova valuta vaè}a monetarna jedinica uBosni i Hercegovini. Budu}i da je pobijanom presudom odbijenapelanti~in tu`beni zahtjev kojim je traìla da se tuèni obveù dajoj po osnovi stjecanja bez osnove solidarno isplate iznos od8.085,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom, proizlazi da"vrijednost pobijanog dijela pravomo}ne presude" prelazi800,00 KM. Dakle, u smislu ~lanka 382. stavak 2. Zakona oparni~nom postupku, apelanti~ina revizija bi po ovoj osnovi biladopu{tena. Apelantica je, stoga, bila du`na izjaviti reviziju prijeobra}anja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi revizijuapelantica se li{ila mogu}nosti da do|e do kona~ne odluke kojabi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda,~ime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek, u smislu~lanka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

28. Imaju}i u vidu navedeno, kao i odredbu ~lanka 16. stavak4. to~ka 15. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaklju~io da jeapelacija u ovom dijelu nedopu{tena jer apelantica nije iscrpilapravne lijekove mogu}e prema zakonu.

Dopustivost u odnosu na pravo na dono{enje odluke urazumnom roku

29. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog ~injenice dapostupak o àlbama koje su izjavili tuèni pred Okru`nim sudomdugo traje, odnosno da u njezinom slu~aju nije u "razumnomroku" donesena odluka o àlbama, u smislu ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije. Sukladno ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnogsuda, Ustavni sud moè iznimno razmatrati apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljnakr{enja prava i temeljnih sloboda koje {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaà da u trenutku kada seobratila Ustavnom sudu (22. kolovoza 2008. godine) apelanticanije imala saznanje da je Okru`ni sud 20. kolovoza 2008. godinedonio Presudu broj G`-50/03 jer je presudu primila 10. rujna2008. godine, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lanka 16.stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija biladopustiva u vrijeme njezinog podno{enja. Kona~no, apelacija, uovom dijelu, ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. PravilaUstavnog suda, zato {to nije o~ito (prima facie) neutemeljena,niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nijedopustiva.

30. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelantica smatra da joj je povrije|eno pravo na "su|enjeu razumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

Pravo na pravi~an postupak - su|enje u razumnom roku

32. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2 {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima, i druga prava vezana za krivi~ne postupke.33. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantna na~ela

34. Ustavni sud, prije svega, isti~e da, prema konzistentnojpraksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duìnetrajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskompraksom Europskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta,pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnihvlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak38).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaà da se apelantica àli na duìnupostupka pred Okru`nim sudom. Kako proizlazi iz dostavljenedokumentacije u spisu, Osnovni sud je predmetni spis 17.sije~nja 2003. godine dostavio Okru`nom sudu na rje{avanje oizjavljenim àlbama. Okru`ni sud je odluku donio 20. kolovoza2008. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje se u konkretnomslu~aju mora uzeti u obzir je razdoblje od pet godina i sedammjeseci.


36. U konkretnom slu~aju radi se o postupku o àlbamatuènih izjavljenih protiv prvostupanjske presude u parni~nompostupku koji je apelantica pokrenula protiv tuènih radi isplateduga po osnovi stjecanja bez osnove. Sloènost postupka se morarazmatrati u okviru ~injeni~nog i pravnog aspekta, a budu}i da jeOkru`ni sud odluku donio na sjednici vije}a bez odràvanjarasprave, ocijeniv{i da je ~injeni~no stanje u prvostupanjskojpresudi pravilno utvr|eno ali da je prvostupanjski sud pogre{noprimijenio materijalno pravo, Ustavni sud smatra da se ukonkretnom slu~aju u postupku o àlbama pred Okru`nim sudomnije radilo o sloènom predmetu.

37. Ustavni sud zapaà da je Okru`nom sudu trebalo petgodina i sedam mjeseci da odlu~i o àlbama protivprvostupanjske presude. Dalje, nesporno je da Zakonom oparni~nom postupku, koji je vaìo do 2003. godine, nijepredvi|en rok za rje{avanje o àlbama protiv prvostupanjskepresude, ali je, prema ~lanku 10. tada vaè}eg Zakona oparni~nom postupku, sud odluku o àlbama trebao donijeti bezodugovla~enja. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da je duìnapredmetnog postupka o àlbama a priori nerazumna i mogla bi seopravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slu~aju,Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti niti ih je Okru`nisud predo~io, odnosno nije pruìo nikakve argumente kojima bibar poku{ao opravdati svoje nepostupanje u ovom àlbenompostupku. Vo|enje postupka u okviru razumnog vremena je zacjelokupan pravni sustav od fundamentalne va`nosti, jer svakonepotrebno odugovla~enje ~esto dovodi do, de facto, li{avanjapojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja upravni sustav. Tako|er, Ustavni sud nije mogao utvrditi da jeapelantica na bilo koji na~in doprinijela duìni àlbenogpostupka.

38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje daduìna postupka u trajanju od pet godina i sedam mjeseci predOkru`nim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lanka6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kr{enje prava na"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII. Zaklju~ak

39. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije kada se ukupno trajanje postupkao àlbama u razdoblju od pet godina i sedam mjeseci moè upotpunosti staviti na teret Okru`nom sudu, te kada taj sud nijedao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

40. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 15. i ~lanka 61. st. 1.i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2571/08, rje{avaju}i apelaciju DragiceMe{anovi}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 stav 4 ta~ka 15, ~lana 59 stav 2 alineja 2,~lana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Dragice Me{anovi}.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odlukeu razumnom roku u postupku pred Okru`nim sudom u Bijeqini,koji je okon~an Presudom tog suda broj G`-50/03 od 20. avgusta2008. godine.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija DragiceMe{anovi} podnesena protiv Presude Okru`nog suda uBijeqini broj G`-50/03 od 20. avgusta 2008. godine u odnosu naostale aspekte ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda i ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpqivawapravnih lijekova mogu}ih prema zakonu.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Dragica Me{anovi} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz

Loznice, koju zastupa Ozrenka Jak{i}, advokatica izZvornika, podnijela je 22. avgusta 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud) zbog duìne trajawa postupka u predmetu koji se tadanalazio pred Okru`nim sudom u Bijeqini (u daqwem tekstu:Okru`ni sud) broj G`-50/03.

2. Apelantkiwa je 25. septembra 2008. godine dopunilaapelaciju osporavaju}i i Presudu Okru`nog suda broj G`-50/03od 20. avgusta 2008. godine, koju je u me|uvremenu primila.


Okru`nog suda, Op{tine Zvornik, koju zastupaPravobranila{tvo Republike Srpske (u daqwem tekstu:prvotuèni), i Mihajla Grahovca (u daqwem tekstu:drugotuèni) zatraèno je 22. avgusta 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju.

4. Drugotuèni je dostavio odgovor na apelaciju 26.novembra 2008. godine, Okru`ni sud 27. novembra 2008. godine, aprvotuèni 28. novembra 2008. godine.

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda, prvotuènog i drugotuènogdostavqeni su apelantkiwinom punomo}niku 9. januara 2009.godine.



III. îweni~no stawe6. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih

navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daqwem tekstu:Osnovni sud) broj P-215/99 od 22. oktobra 1999. godine utvr|enoje da je ni{tav ugovor o razmjeni kori{}ewa nepokretnosti –poslovnog prostora, koje se nalaze u Zvorniku, ul. Svetog Savebroj 16, povr{ine 22 m² (u daqwem tekstu: predmetni poslovniprostor) i poslovnog prostora u zgradi B-8 u Zvorniku,zakqu~en 18. jula 1994. godine izme|u prvotuènog idrugotuènog. Stavom II dispozitiva presude odbijen jeapelantkiwin tu`beni zahtjev kojim je traìla da se tuèniobaveù da joj solidarno po osnovu sticawa bez osnova isplate,za period od 1. januara 1996. godine do 30. juna 1999. godine,ukupno 8.400,00 KM. Stavom III dispozitiva presude sud seproglasio apsolutno nenadle`nim za postupawe povodomapelantkiwinog tu`benog zahtjeva kojim je traìla predaju uposjed predmetnog poslovnog prostora, te je u tom dijelu tu`baodba~ena.

8. Odlu~uju}i o apelantkiwinoj àlbi, Okru`ni sud jePresudom broj G`-214/2000 od 30. novembra 2001. godine àlbuuvaìo, prvostepenu presudu u osporenom dijelu (stav IIizreke) ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku apelantkiwa je u cijelosti ostalapri tu`benom zahtjevu za isplatu naknade po osnovu sticawabez osnova, te preciziranim tu`benim zahtjevom traìlanaknadu u ukupnom iznosu od 8.169,10 KM sa zakonskom zateznomkamatom i tro{kovima postupka.

10. Presudom Osnovnog suda broj P-5/02 od 26. septembra2002. godine apelantkiwin tu`beni zahtjev je djelimi~nousvojen pa su tuèni obavezani da apelantkiwi po osnovusticawa bez osnova solidarno isplate iznos od 8.085,70 KM sazakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos po~ev{i od 25.januara 2000. godine pa do isplate, kao i da joj nadoknadetro{kove parni~nog postupka u iznosu od 2.300,00 KM. Vi{akapelantkiwinog tu`benog zahtjeva je odbijen.

11. Odlu~uju}i o osnovanosti tu`benog zahtjeva, Osnovnisud je utvrdio da je apelantkiwa poslije smrti svog muàSaliha Me{anovi}a naslijedila predmetni poslovni prostor,da ga je napustila 1992. godine, da je prostor u Republi~kojupravi za geodetske i imovinskopravne poslove (u daqwemtekstu: Republi~ka uprava) evidentiran kao napu{tenaimovina, da je predmetnim poslovnim prostorom raspolagaoprvotuèni tako {to je 18. jula 1994. godine sa drugotuènimzakqu~io "ugovor o razmjeni kori{tewa nepokretnosti".Prema navedenom ugovoru, drugotuèni je svoj poslovniprostor koji se nalazio u zgradi B-8 u Zvorniku daoprvotuènom na raspolagawe, a on je u{ao u posjedapelantkiwinog poslovnog prostora i drào ga u posjedu do 24.januara 2000. godine kada ga je oslobodio na osnovu rje{ewaMinistarstva za izbjegla i raseqena lica – Odsjek Zvornik (udaqwem tekstu: Ministarstvo) od 28. decembra 1999. godine ikada je u posjed prostora u{la apelantkiwa. Tako|e je utvr|enoda je Presudom tog suda broj P 215/99 od 22. oktobra 1999. godineutvr|eno da je predmetni ugovor o razmjeni kori{}ewanepokretnosti ni{tav i kao takav bez pravne va`nosti uodnosu na apelantkiwu i da je u tom dijelu presuda postalapravosna`na 20. decembra 1999. godine. Osnovni sud je, daqe,utvrdio da je zakqu~ewem ugovora apelantkiwa bilasprije~ena da u|e u posjed svog poslovnog prostora ionemogu}ena da wime raspolaè, pri ~emu bi, prema podacimaJP za upravqawe i gazdovawe poslovnim prostorima RS, uvremenu od 1. januara 1996. godine do 24. januara 2000. godine, poosnovu izdavawa u zakup, mogla ostvariti ukupan iznos od8.085,70 KM. Na osnovu utvr|enog ~iweni~nog stawa, Osnovnisud je zakqu~io da je apelantkiwina imovina pre{la u imovinutuènih bez pravnog osnova pa da su tuèni na ime sticawa bezosnova du`ni da plate iznos od 8.085,70 KM, u smislu ~lana 210Zakona o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br.29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni glasnik RS" br. 17/93, 3/96 i39/03; u daqwem tekstu: ZOO).

12. Tuèni su protiv prvostepene presude izjavili àlbe17. i 18. decembra 2002. godine.

13. Osnovni sud je 17. januara 2003. godine cio spis dostavioOkru`nom sudu kao nadle`nom sudu za rje{avawe o àlbamatuènih.

14. Odlu~uju}i o àlbama tuènih, Okru`ni sud jePresudom broj G`-50/03 od 20. avgusta 2008. godine àlbutuènih uvaìo, preina~io Presudu Osnovnog suda broj P-5/02od 26. septembra 2002. godine tako {to je apelantkiwintu`beni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

15. U obrazloèwu presude Okru`ni sud je istakao da jeprvostepeni sud odluku zasnovao na pogre{noj primjenimaterijalnog prava. Naime, apelantkiwa je u toku postupkapotraìvala nov~ani iznos na ime neosnovanog oboga}ewatuènih kao pravnom osnovu svog tu`benog zahtjeva u smisluodredbe ~lana 210 ZOO-a. To potraìvawe, kako je daqe naveoOkru`ni sud, apelantkiwa je zasnovala na ~iwenici da usqedugovora tuènih o razmjeni kori{}ewa nepokretnosti, koji jeza predmet imao i wen poslovni prostor, ona nije mogla imati uposjedu i wime raspolagati u periodu od 1. januara 1996. godinedo 24. januara 2000. godine, ne ~ine}i spornim da je predmetniposlovni prostor potpadao pod status napu{tene imovine, usmislu odredbi Zakona o napu{tenoj imovini ("Slu`beniglasnik RS" br. 3/96, 8/96 i 21/96), da je predmetni poslovniprostor kao napu{tena imovina evidentiran u Republi~kojupravi i da je prvotuèni wime raspolagao kao napu{tenomimovinom zakqu~uju}i 18. jula 1994. godine ugovor sadrugotuènim. Okru`ni sud je citirao odredbe ~l. 1, 3 i 4Zakona o kori{tewu napu{tene imovine, te ~l. 3, 8 i 9 Zakona oprestanku primjene Zakona o kori{}ewu napu{tene imovine("Slu`beni glasnik RS" br. od 38/98 do 69/03), te istakao da iznavedenih odredbi jasno proizilazi da je napu{tena imovinapotpala pod poseban pravni reìm u kom se pravo na wenovra}awe ostvaruje tek na zahtjev wegovog vlasnika, posjednika,odnosno korisnika, podnesenog nadle`nom ministarstvu. Ovozna~i da, kako je daqe istakao Okru`ni sud, povrede pravavlasnika, posjednika, odnosno korisnika te napu{teneimovine, koja bi davala osnov za zahtjev kakav je i u konkretnomslu~aju, nema prije podno{ewa zahtjeva za weno vra}awe.

16. U konkretnom slu~aju, kako je daqe naveo sud, ovepovrede prava za apelantkiwu nisu nastupile. Naime, usituaciji kada je nesporno da predmetni poslovni prostorpredstavqa napu{tenu imovinu (napustila ga 1992. godine iRepubli~ka uprava ga je evidentirala na osnovu ~lana 7 Zakonao napu{tenoj imovini), tada je za odlu~ewe o wegovom povratkuapelantkiwi nadle`no Ministarstvo i to samo po podnesenomzahtjevu. Iz Rje{ewa Ministarstva broj 05/050-15-1105/99 od28. decembra 1999. godine proizilazi da se apelantkiwipredmetni poslovni prostor vra}a u roku od 30 dana uz odlukuda je drugotuènom prestalo pravo kori{}ewa 24. januara 2000.godine, a nesporno je da je ova odluka ispo{tovana. Okru`nisud je na osnovu navedenog zakqu~io da apelantkiwin tu`benizahtjev u konkretnom slu~aju nema pravni osnov u neosnovanomboga}ewu tuènih na wen ra~un. Okru`ni sud je zakqu~io da jeapelantkiwi wen poslovni prostor vra}en u rokovimapropisanim zakonom i nakon {to je ona podnijela zahtjev zawegov povra}aj. Apelantkiwina imovina, kako je daqepojasnio Okru`ni sud, nije se mogla ni uve}ati za vrijeme prijepodno{ewa zahtjeva, odnosno prije dana odre|enog u rje{ewu zavra}awe predmetnog poslovnog prostora jer prije toga nije nimogla u}i u posjed i wime raspolagati. Okru`ni sud je pritakvom stawu stvari zakqu~io da nema ni postojawa uzro~neveze izme|u eventualnog pove}awa imovine tuènih, s jednestrane, i umawewa apelantkiwine imovine, s druge strane.Okru`ni sud je na kraju naveo da je prvostepeni sud iz rje{ewaMinistarstva utvrdio da je predmetni poslovni prostorvra}en apelantkiwi u roku koji joj je rje{ewem i odre|en, paproizilazi da je prvostepeni sud pogre{no primijeniomaterijalno pravo kada je utvrdio odgovornost tuènih premaapelantkiwi po osnovu neosnovanog boga}ewa iz ~lana 210ZOO-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije17. Apelantkiwa se u apelaciji àli na povredu prava na

pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropskakonvencija) u postupku koji se tada povodom àlbe vodio predOkru`nim sudom. U dopuni apelacije, sem navedenog,apelantkiwa je osporila i presudu Okru`nog suda i istaklakr{ewe ostalih aspekata prava na pravi~no su|ewe i prava naimovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim,apelantkiwa isti~e pogre{nu primjenu materijalnog prava jerje zanemarena ~iwenica da odredbe Zakona o kori{tewunapu{tene imovine nisu suspendovale relevantne odredbeZOO-a u pogledu stvarnih prava vlasnika na nepokretnostima,te samim tim nisu suspendovali ni prava iz ~lana 210 ZOO-a,odnosno neosnovano boga}ewe tuènih na ra~un kori{}ewawene imovine u vremenskom periodu koji je opredijeqen utu`benom zahtjevu. Apelantkiwa je istakla da su tuèni bezzakonitog pravnog osnova i bez wene voqe i saglasnostikoristili wen poslovni prostor. U pogledu duìne trajawapostupka pred Okru`nim sudom, apelantkiwa je istakla dapostupak o àlbama pred Okru`nim sudom traje pet godina, teje o~igledno da je nepostupawem Okru`nog suda povrije|enopravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju18. Okru`ni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da

apelacija ne ukazuje na kr{ewe navedenih prava, te je istakaoda je apelantkiwa protiv drugostepene odluke mogla izjavitireviziju, odnosno nije iscrpila sva pravna sredstva. Okru`nisud je predloìo da se apelacija odbije kao neosnovana.

19. Prvotuèni smatra da su navodi apelacije neosnovani ipredlaè da se odbije. U odnosu na dopunu apelacije,prvotuèni je predloìo da se apelacija odbaci s obzirom nato da apelantkiwa nije izjavila reviziju Vrhovnom suduRepublike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud).

20. Drugotuèni je u odgovoru na apelaciju istakao daapelaciju treba odbaciti kao nedopu{tenu jer apelantkiwanije izjavila reviziju, odnosno nije iskoristila reviziju kaoefektivan pravni lijek, a ukoliko se ne prihvati navedeniprijedlog, smatra da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.Naime, drugotuèni je istakao da je predmetnim poslovnimprostorom upravqala Op{tina Zvornik koja je sa wimsa~inila ugovor o razmjeni nepokretnosti, te je on Op{tiniustupio na kori{}ewe svoj poslovni prostor koji je Op{tinaustupila na kori{}ewe u ratno vrijeme vrlo zna~ajnojhumanitarnoj organizaciji. Okru`ni sud je obrazloìo odlukui za to dao argumente, te istakao da je apelantkiwina imovina,koju je napustila, potpala pod reìm za{tite i kontrolekori{}ewa Op{tine, a kada je u skladu sa vaè}im propisimazatraìla povra}aj svoje imovine, ona joj je vra}ena. Na kraju jedrugotuèni istakao da ne stoji pravni osnov podneseneapelacije budu}i da on nije stekao korist koju apelantkiwatraì da joj nadoknadi jer je on Op{tini Zvornik, u to vrijemelegitimnom ugovara~u, bez naknade ustupio na kori{}ewe svojposlovni prostor.

V. Relevantni propisi21. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list

Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije" br. 4/77,36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; te"Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) urelevantnom dijelu glasi:


odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova i da onemogu}i svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

^lan 382. stav 2.Revizija nije dozvoqena u imovinsko-pravnim sporovima u

kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potraìvawe u novcu, napredaju stvari ili izvr{ewe neke druge ~inidbe ako

vrijednost predmeta pobijanog dijale pravosna`ne presude neprelazi 800.00 novih dinara.


^lan 456. stav 1.Ako je prije stupawa na snagu ovoga zakona donesena

prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenimsudom zavr{ava, daqwi postupak provest }e se premadosada{wim propisima.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

Dopustivost u odnosu na presudu Okru`nog suda25. U konkretnom slu~aju, predmet dopune apelacije je

Presuda Okru`nog suda broj G`-50/03 od 20. avgusta 2008.godine. Pri ispitivawu dopustivosti apelacije Ustavni sud jepo{ao od odredbi ~lana 16 st. 1 i 4 ta~ka 15 Pravila Ustavnogsuda, koji glasi:

Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako suprotiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava,iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i po zakonu iako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilacapelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnomlijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki odsqede}ih slu~ajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogu}i pozakonu.

26. Prema pravilu o iscrpqivawu pravnih lijekova,apelant mora da do|e do kona~ne odluke. Kona~na odlukapredstavqa odgovor na zadwi pravni lijek, koji je djelotvorani adekvatan da ispita nièstepenu odluku, kako u ~iweni~nom,tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje o tome dali }e koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je rije~ oredovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom jepravni lijek odba~en zato {to apelant nije ispo{tovaoformalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, pla}awe taksi, formaili ispuwewe drugih zakonskih uslova) ne moè se smatratikona~nom, a pravni lijek iscrpqenim. Kori{}ewe takvogpravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ~lanom 16stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005.godine).

27. Prema ustaqenoj praksi Ustavnog suda, revizija kaovanredni pravni lijek predstavqa, u slu~ajevima u kojima jedozvoqena, efektivan pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odlukabroj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U konkretnom slu~aju,prvostepena presuda je donesena 26. septembra 2002. godine, tj.prije stupawa na snagu "novog" Zakona o parni~nom postupkuRepublike Srpske (stupio na pravnu snagu 1. avgusta 2003.godine), pa se, u smislu ~lana 456 stav 1 "novog" Zakona oparni~nom postupku, daqwi postupak sprovodi premadosada{wim propisima. ^lanom 382 stav 2 Zakona o parni~nompostupku propisano je da revizija nije dozvoqena akovrijednost predmeta osporenog dijela prvostepene presude neprelazi 800,00 novih dinara. ^lanom 1 stav 1 Uredbe o novomdinaru ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 3/94)propisano je da se uvodi novi dinar kao sredstvo pla}awa uRepublici Srpskoj i da je odnos novog dinara i wema~ke marke(DEM) bio 1:1. Zakonom o Centralnoj banci Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj



1/97) propisano je da je konvertibilna marka (KM) monetarnajedinica u Bosni i Hercegovini, a ~lanom 32 navedenog zakonapropisan je slu`beni kurs za valutu Bosne i Hercegovine: 1 KMza 1 DEM, te proizilazi da iznos od 800,00 novih dinara iz~lana 382 stav 2 Zakona o parni~nom postupku sada iznosi800,00 KM s obzirom na to da je ova valuta vaè}a monetarnajedinica u Bosni i Hercegovini. Budu}i da je osporenompresudom odbijen apelantkiwin tu`beni zahtjev kojim jetraìla da se tuèni obaveù da joj po osnovu sticawa bezosnova solidarno isplate iznos od 8.085,75 KM sa zakonskomzateznom kamatom, proizilazi da "vrijednost pobijanog dijelapravomo}ne presude" prelazi 800,00 KM. Dakle, u smislu ~lana382 stav 2 Zakona o parni~nom postupku, apelantkiwinarevizija bi po ovom osnovu bila dopu{tena. Apelantkiwa je,stoga, bila du`na da izjavi reviziju prije obra}awa Ustavnomsudu. Propustom da izjavi reviziju apelantkiwa se li{ilamogu}nosti da do|e do kona~ne odluke koja bi mogla bitipredmet apelacionog ispitivawa Ustavnog suda, ~ime jepropustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek, u smislu ~lana16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

28. Imaju}i u vidu navedeno, kao i odredbu ~lana 16 stav 4ta~ka 15 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zakqu~io da jeapelacija u ovom dijelu nedopu{tena jer apelantkiwa nijeiscrpila pravne lijekove mogu}e prema zakonu.

Dopustivost u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnomroku

29. Apelantkiwa se Ustavnom sudu obratila zbog ~iweniceda postupak o àlbama koje su izjavili tuèni pred Okru`nimsudom dugo traje, odnosno da u wenom slu~aju nije u "razumnomroku" donesena odluka o àlbama, u smislu ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Uskladu sa ~lanom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sudmoè iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odlukenadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kr{ewaprava i osnovnih sloboda koje {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju uBosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaà da u trenutku kada seobratila Ustavnom sudu (22. avgusta 2008. godine) apelantkiwanije imala saznawe da je Okru`ni sud 20. avgusta 2008. godinedonio Presudu broj G`-50/03 jer je presudu primila 10.septembra 2008. godine, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacijabila dopustiva u vrijeme wenog podno{ewa. Kona~no,apelacija, u ovom dijelu, ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4Pravila Ustavnog suda, zato {to nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kogapelacija nije dopustiva.


VII. Meritum

31. Apelantkiwa smatra da joj je povrije|eno pravo na"su|ewe u razumnom roku" kao segment prava na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravi~an postupak - su|ewe u razumnom roku

32. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:

e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi s krivi~nim postupkom.

33. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:



34. Ustavni sud, prije svega, isti~e da, prema konzistentnojpraksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost duìnetrajawa postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnostipojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumimauspostavqenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{awu strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).


35. Ustavni sud zapaà da se apelantkiwa àli na duìnupostupka pred Okru`nim sudom. Kako proizilazi izdostavqene dokumentacije u spisu, Osnovni sud je predmetnispis 17. januara 2003. godine dostavio Okru`nom sudu narje{avawe o izjavqenim àlbama. Okru`ni sud je odluku donio20. avgusta 2008. godine. Dakle, relevantan period koji se ukonkretnom slu~aju mora uzeti u obzir je period od pet godina isedam mjeseci.

c) Analiza duìne trajawa postupka

36. U konkretnom slu~aju radi se o postupku o àlbamatuènih izjavqenih protiv prvostepene presude u parni~nompostupku koji je apelantkiwa pokrenula protiv tuènih radiisplate duga po osnovu sticawa bez osnova. Sloènostpostupka se mora razmatrati u okviru ~iweni~nog i pravnogaspekta, a budu}i da je Okru`ni sud odluku donio na sjednicivije}a bez odràvawa rasprave, ocijeniv{i da je ~iweni~nostawe u prvostepenoj presudi pravilno utvr|eno ali da jeprvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju u postupku oàlbama pred Okru`nim sudom nije radilo o sloènompredmetu.

37. Ustavni sud zapaà da je Okru`nom sudu trebalo petgodina i sedam mjeseci da odlu~i o àlbama protiv prvostepenepresude. Daqe, nesporno je da Zakonom o parni~nom postupku,koji je vaìo do 2003. godine, nije predvi|en rok za rje{avawe oàlbama protiv prvostepene presude, ali je, prema ~lanu 10tada vaè}eg Zakona o parni~nom postupku, sud odluku oàlbama trebao donijeti bez odugovla~ewa. Stoga, Ustavni sudzakqu~uje da je duìna predmetnog postupka o àlbama a priorinerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnimokolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud ne nalazitakve izuzetne okolnosti niti ih je Okru`ni sud predo~io,odnosno nije pruìo nikakve argumente kojima bi bar poku{aoopravdati svoje nepostupawe u ovom àlbenom postupku.Vo|ewe postupka u okviru razumnog vremena je za cjelokupanpravni sistem od fundamentalne va`nosti, jer svakonepotrebno odugovla~ewe ~esto dovodi do, de facto, li{avawapojedinca wegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerewa upravni sistem. Tako|e, Ustavni sud nije mogao da utvrdi da jeapelantkiwa na bilo koji na~in doprinijela duìni àlbenogpostupka.

38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje daduìna postupka u trajawu od pet godina i sedam mjeseci predOkru`nim sudom ne zadovoqava zahtjev "razumnosti" iz ~lana6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kr{ewe prava na"su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zakqu~ak

39. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno pravo napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije kada se ukupno trajawe postupka oàlbama u periodu od pet godina i sedam mjeseci moè upotpunosti staviti na teret Okru`nom sudu, te kada taj sud nijedao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka.

40. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 15 i ~lana 61 st. 1 i 2Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2590/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaMahmutovi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 14, ~lana 59. stav 2.alineja 1. i 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Mehmeda Mahmutovi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana

II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbognedono{enja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodipred Op}inskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 P003686 04 P.

Nalaè se Op}inskom sudu u Cazinu da bez daljnjegodlaganja okon~a postupak u predmetu broj 20 0 P 003686 04 P,shodno ~lanu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 6. stav1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da MehmeduMahmutovi}u, u skladu s ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od danadostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na imenaknade nematerijalne {tete zbog nedono{enja sudske odluke urazumnom roku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona i Op}inskom sudu uCazinu da, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanjaove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine opreduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija MehmedaMahmutovi}a, podnesena zbog povrede prava na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda, zato {to je preuranjena.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Mehmed Mahmutovi} (u daljnjem tekstu: apelant) izCazina, kojeg zastupa Jadranka Loji}, advokatica iz Cazina,podnio je 25. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbognedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu Op}inskogsuda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 20 0 P003686 04 P (raniji broj P-79/04) koji se odnosi na utvr|enjeprava vlasni{tva i uknji`bu.


2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odOp}inskog suda je 3. septembra 2008. godine zatraèno dadostavi odgovor na apelaciju.

3. Op}inski sud je 3. oktobra 2008. godine dostavio odgovorna apelaciju.

4. Na traènje Ustavnog suda Op}inski sud je 14. oktobra2010. godine dostavio na uvid sudski spis broj 20 0 P 003686 04P.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. oktobra 2008.godine.


6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Apelant je 31. marta 2004. godine podnio tu`buOp}inskom sudu protiv Sulejmana Salki}a, Ibrahima Salki}a,Muhameda Salki}a i [erifa Salki}a (u daljnjem tekstu: tuèni)radi utvr|enja i uknji`be nekretnine pobliè ozna~ene u tu`bi.Predmetna tu`ba je zavedena pod brojem P-79/04.

8. Apelant je podnescima od 21. juna 2004. godine i 2.oktobra 2006. godine urgirao postupanje suda po navedenojtu`bi traè}i zakazivanje ro~i{ta.

9. Apelant je 30. aprila 2008. godine u smislu ~l. 53. i 334.Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FederacijeBiH" broj 53/03-u daljnjem tekstu: ZPP), imaju}i u vidu~injenicu da je tuèni Sulejman Salki} u me|uvremenu, dakle oddana podno{enja tu`be, umro, izvr{io ispravku i dopunu tu`beozna~avanjem pravnih slijednika (zakonskih nasljednika) kaotuènih. Tako|er, dopuna tu`be je izvr{ena i u odnosu na tuènogMehmeda Salki}a, budu}i da je njemu postavljen staratelj zaposeban slu~aj, jer se nalazio na nepoznatoj adresi. Apelant jeostao kod ~injeni~nog opisa iz ranije tu`be.

10. Apelant je podneskom od 16. juna 2008. godine daljeurgirao postupanje po tu`bi i zakazivanje ro~i{ta.

11. Op}inski sud je podneskom broj P-79/04 od 30. juna2008. godine obavijestio apelanta o stanju nerije{enih spisa izranijih godina, tj. velikom broja predmeta koji se nalaze narje{avanju.

12. Op}inski sud je Rje{enjem broj P-79/04 od 8. maja 2009.godine, van ro~i{ta za raspravu, u smislu ~l. 66, 334. i 336. ZPP-azatraìo od apelanta da podnijetu tu`bu od 31. marta 2004.godine ispravi i uredi. Istim rje{enjem apelantu je odre|en rok zadostavu ispravljene i dopunjene tu`be. Tako|er je odre|eno da }esud tu`bu odbaciti ukoliko apelant ne dostavi tu`bu ili priloge udovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

13. Op}inski sud je 10. juna 2009. godine zaprimioispravljenu i dopunjenu apelantovu tu`bu. Me|utim, nakon toga,prema stanju dokaza sudskog spisa, Op}inski sud nije daljepostupao prema odredbama ZPP-a.

IV. Apelacija


14. Apelant smatra da mu je zbog nedono{enja kona~neodluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjei imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskihprava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropskakonvencija), kao i ~lana 1. Protokola br. 1 uz Evropskukonvenciju. Apelant je naveo da je fakti~ki i isklju~ivi posjedniknekretnine u povr{ini od 3.682 m², koja je ozna~ena u tu`bipodnijetoj Op}inskom sudu, na osnovu kupoprodajnog ugovorasa~injenog i ovjerenog kod Op}inskog suda u Cazinu pod brojemOv: 916/03 od 4. aprila 2003. godine. Apelant je istakao da su seprodavateljice vodile kao posjednice, te kako je imao interes dabude evidentiran i kao vlasnik predmetne nekretnine podnio jetu`bu Op}inskom sudu. Apelant je naglasio da je tu`bu podnio31. marta 2004. godine, a da od tada sud nije poduzeo niti jednuradnju s ciljem da okon~a predmet i pored brojnih urgencija zahitno zakazivanje ro~i{ta.



15. Apelant je naveo da je na predmetnom zemlji{tu otpo~eogradnju sportsko-rekreacionog objekta, zbog ~ega je "podniozahtjev za izdavanje urbanisti~ke dozvole, koja mu jeproduàvana zbog predmetnog spora na sudu". Tako|er jeukazao da je rje{enje nadle`nog organa za produènjeurbanisti~ke dozvole isteklo 10. augusta 2008. godine, a "da }ezbog nerje{avanja predmetne tu`be izgubiti pravo odnosno ne}eimati uslove za gra|evinsku dozvolu i da }e trpiti nesaglediveposljedice, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o ogromnimulaganjima." Nadalje, apelant je naveo da, prema praksiEvropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, "vo|enjepostupka koje rezultira neizvjesno{}u kada }e o biti zavr{enpredstavlja povredu prava na su|enje u razumnom roku".Apelant je zatraìo isplatu naknade na ime nematerijalne {tete teodre|ivanje obaveze Op}inskom sudu da bez daljnjeg odlaganjaokon~a konkretan predmet.b) Odgovor na apelaciju

16. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sud imaveliki broj predmeta u radu, zbog ~ega je predsjednik Op}inskogsuda donio Odluku broj SU-551/05 od 11. oktobra 2005. godineo redoslijedu postupanja u predmetima. Tako|er, Op}inski sud jedonio i Plan rje{avanja starih i zaostalih predmeta suda, broj020-0-SU-07-000140 u skladu s Uputstvom i kriterijima VSTVBosne i Hercegovine o rje{avanju navedenih predmeta. Op}inskisud je istakao da konkretan predmet nema karakter prioritetnogpredmeta, a da je uvo|enjem u CMS (elektronsko vo|enje) dobiooznaku 20 0 P 003686 04 P.V. Relevantni propisi

17. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijeluglasi:

^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lan 11.Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta – jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lan 53. stav 1.Parni~ni postupak se pokre}e tu`bom.^lan 60. stav 1.Parnica po~inje te}i dostavom tu`be tuènom.^lan 62.Sud odmah nakon prijema tu`be po~inje pripreme za glavnu

raspravu.Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tu`be, dostavu

tu`be na obavezni odgovor, odràvanje pripremnog ro~i{ta izakazivanje glavne rasprave.

^lan 69.Tu`ba sa prilozima se dostavlja tuènom na odgovor u roku

od 30 dana od dana ispravne i potpune tu`be u sudu.^lan 94. stav 2.(2) Glavna rasprava }e se, po pravilu, odràti najkasnije u

roku od 30 dana od dana odràvanja pripremnog ro~i{ta.VI. Dopustivost

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu naapelantove navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola br. 1 uzEvropsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lanaVI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. stav 1. i stav 4.ta~ka 14. Pravila Ustavnog suda.

^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima

koja su sadràna u ovom ustavu kad ona postanu predmet sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

^lan 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 14. Pravila Ustavnog sudaglasi:

1) Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi

djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.


(14) apelacija je preuranjena;19. Prema navedenim odredbama, apelacija se moè

podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom jepostupak u odre|enom predmetu zavr{en.

20. U konkretnom slu~aju postupak o predmetu apelacije senalazi tek u fazi odlu~ivanja pred Op}inskim sudom koji jo{ nijedonio odluku o apelantovom tu`benom zahtjevu, pa slijedi da jeapelacija, u smislu ~lana 16. stav 4. ta~ka 14. Pravila Ustavnogsuda, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz ~lanaII/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola br. 1 uzEvropsku konvenciju preuranjena.

21. S druge strane, Ustavni sud nagla{ava da, u skladu s~lanom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, moè iznimnorazmatrati apelaciju i kad nema odluke nadle`nog suda, ukolikoapelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih slobodakoje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumentikoji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slu~aju apelant se obratio Ustavnom sudunavode}i da je tu`bu u konkretnoj pravnoj stvari podnio 31.marta 2004. godine, a da od tada Op}inski sud nije poduzeo nitijednu radnju s ciljem da okon~a predmet i pored brojnihurgencija za hitno zakazivanje ro~i{ta. Dakle, iako je apelacijapodnesena prije nego {to je predmetni postupak pravosna`nookon~an, prema ~lanu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda,konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na dono{enje odluke urazumnom roku kao elementu prava na pravi~no su|enje.

23. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojegapelacija u ovom dijelu nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zaklju~uje da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog nedono{enja odluke urazumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim


glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.a) Relevantni principi

28. Ustavni sud prije svega isti~e da se, prema konzistentnojpraksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanjapostupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje zaprekomjerno odugovla~enje postupka (vidi Evropski sud,

Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).


30. Parni~ni postupak pokrenut je 31. marta 2004. godine,kada je apelant Op}inskom sudu podnio tu`bu radi utvr|ivanjaprava vlasni{tva i uknji`be. Ustavni sud zapaà da u konkretnompredmetu nije zakazano ni jedno pripremno ro~i{te niti ro~i{te zaglavnu raspravu, te da nije donesena nikakva odluka o tu`benomzahtjevu. Prvostepeni postupak je i sada u toku, a traje od 31.marta 2004. godine, dakle, duè od {est godina, i taj period }eUstavni sud ispitati u konkretnom slu~aju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U predmetnom postupku je trebalo rije{iti pitanje pravaapelantovog vlasni{tva na konkretnoj nekretnini koju je stekaona temelju pravnog posla (kupoprodajnog ugovora), te odreditiuknji`bu. Dakle, predmetni spor se ne moè okarakterisati kaonaro~ito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da jeOp}inskom sudu trebalo duè od pet godina da po podnesenojtu`bi poduzme zakonom propisane radnje iz prve faze postupka,tj. da donese rje{enje od 8. maja 2009. godine kojim se podnijetatu`ba vra}a na ispravku i dopunu u odnosu na odre|ene tuène,koji su umrli u me|uvremenu, tj. od podno{enja tu`be dodono{enja navedenog rje{enja. Iako je apelant postupio premauputama Op}inskog suda i u dozvoljenom roku uredio tu`bu 10.juna 2009. godine, Op}inski sud sve do danas nije daljepoduzimao procesne radnje propisane ZPP-om. Ukupan periodtrajanja ovog prvostepenog postupka, u kojem ni do danas nijezakazano ni jedno pripremno ro~i{te, iznosi skoro punih sedamgodina. Ustavni sud smatra da za ovako dugo trajanje postupka upredmetu, koji se ne moè okarkterisati kao naro~ito sloèn, nijeponu|eno valjano i objektivno opravdanje za ovako dugotrajanje, a naro~ito ako se ima u vidu zna~aj koji je ovaj postupakima za apelanta. Op}inski sud se u odgovoru na apelacijupravdao velikim brojem nerije{enih predmeta. Me|utim, Ustavnisud podsje}a na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudencijuprema kojima je du`nost dràve da organizira svoj pravni sistemtako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinujuzahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serijaA, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9.februara 2006. godine, stav 34).

33. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju se pozvaoOp}inski sud, generalno, ne moè prihvatiti kao opravdanje,budu}i da su dràve ugovornice Evropske konvencije, kako jeve} re~eno, du`ne organizirati administriranje pravde na takavna~in da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz ~lana 6. Evropskekonvencije. Me|utim, prema praksi Evropskog suda za ljudskaprava, dràve ugovornice nisu odgovorne u slu~aju privremenogzaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovaraju}emjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sudza ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv [vicarske,presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidiodluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005.godine, ta~ka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, ta~ka31). U konkretnom predmetu Op}inski sud nije obrazloìo da li jepoduzeo konkretne mjere s ciljem da pobolj{a rje{avanje ne samovelikog broja predmeta hitne prirode, ve} i drugih predmeta,posebno onih u kojima su se zakonom propisani rokovipostupanja, ~ak iz prve faze postupka, odavno istekli. Stoga,Ustavni sud ne moè prihvatiti op}enit navod o velikom brojupredmeta, a da pri tom ne uo~i namjeru i konkretan rad nadle`nogorgana u rje{avanju protiv navedenih problema.

34. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogaoutvrditi eventualan apelantov doprinos ukupnoj duìni postupka.Naprotiv, evidentno je da je apelant 2004, 2006. i 2008. godineurgirao da Op}inski sud postupa u prvostepenom postupku.

35. S obzirom na ~injenicu da Op}inski sud kao nadleànprvostepeni sud u periodu od skoro punih sedam godina nijezakazao ni jedno pripremno ro~i{te s ciljem da donese odluku otu`bi za utvr|enje i uknji`bu, a imaju}i u vidu provedenu analizupostupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost se u

potpunosti moè pripisati Op}inskom sudu. Ustavni sud smatrada duìna konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnog roka" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te dapostoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.d) Kompenzacija

36. Apelant je zatraìo da mu se naknadi nematerijalna {tetazbog duìne trajanja parni~nog postupka. Prema ~lanu 76. stav 2.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, na zahtjeviznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu.Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka predredovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje usimboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enjazagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

37. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu nemateri-jalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en principodre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidiUstavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Premautvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja da sedonese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM.Imaju}i u vidu da je navedeni postupak trajao duè od {estgodina, apelantu se odre|uje naknada u visini od 900,00 KM.Ovaj iznos apelantu je du`na da isplati Vlada Unsko-sanskogkantona, s obzirom na sjedi{te Op}inskog suda, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.VIII. Zaklju~ak

38. Ustavni sud je zaklju~io da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije kada, nezavisno od ~injenice da je apelanttu`bu podnio prije skoro punih sedam godina, Op}inski sud jo{uvijek nije tu`bu dostavio tuènim na odgovor niti je ukonkretnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ro~i{te, a za takvopostupanje nije ponudio razloge koji bi se mogli smatratirazumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanjepostupka.

39. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 14, ~lana 61. st. 1. i 2. i~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~iokao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 2590/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaMahmutovi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. stavak 1. i stavak 4. to~ka 14, ~lanka 59.stavak 2. alineja 1. i 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 7. travnja 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUUsvaja se apelacija Mehmeda Mahmutovi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u postupkukoji se vodi pred Op}inskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 P003686 04 P.



Nalaè se Op}inskom sudu u Cazinu da bez daljnjegodlaganja okon~a postupak u predmetu broj 20 0 P 003686 04 P,sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da MehmeduMahmutovi}u, sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od danadostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na imenaknade nematerijalne {tete zbog nedono{enja sudske odluke urazumnom roku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona i Op}inskom sudu uCazinu da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanjaove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine opoduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija MehmedaMahmutovi}a, podnesena zbog povrede prava na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokolabroj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda, zato {to je preuranjena.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Mehmed Mahmutovi} (u daljnjem tekstu: apelant) izCazina, kojeg zastupa Jadranka Loji}, odvjetnica iz Cazina,podnio je 25. kolovoza 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbognedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu Op}inskogsuda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 20 0 P003686 04 P (raniji broj P-79/04) koji se odnosi na utvr|enjeprava vlasni{tva i uknji`bu.


2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odOp}inskog suda je 3. rujna 2008. godine zatraèno da dostaviodgovor na apelaciju.

3. Op}inski sud je 3. listopada 2008. godine dostavioodgovor na apelaciju.

4. Na traènje Ustavnog suda Op}inski sud je 14. listopada2010. godine dostavio na uvid sudski spis broj 20 0 P 003686 04P.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 19. listopada 2008.godine.


6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Apelant je 31. oùjka 2004. godine podnio tu`buOp}inskom sudu protiv Sulejmana Salki}a, Ibrahima Salki}a,Muhameda Salki}a i [erifa Salki}a (u daljnjem tekstu: tuèni)radi utvr|enja i uknji`be nekretnine pobliè ozna~ene u tu`bi.Predmetna tu`ba je zavedena pod brojem P-79/04.

8. Apelant je podnescima od 21. lipnja 2004. godine i 2.listopada 2006. godine urgirao postupanje suda po navedenojtu`bi traè}i zakazivanje ro~i{ta.

9. Apelant je 30. travnja 2008. godine u smislu ~l. 53. i 334.Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FederacijeBiH" broj 53/03-u daljnjem tekstu: ZPP), imaju}i u vidu~injenicu da je tuèni Sulejman Salki} u me|uvremenu, dakle oddana podno{enja tu`be, umro, izvr{io ispravku i dopunu tu`beozna~avanjem pravnih slijednika (zakonskih nasljednika) kaotuènih. Tako|er, dopuna tu`be je izvr{ena i u odnosu natuènoga Mehmeda Salki}a, budu}i da je njemu postavljenstaratelj za poseban slu~aj, jer se nalazio na nepoznatoj adresi.Apelant je ostao kod ~injeni~nog opisa iz ranije tu`be.

10. Apelant je podneskom od 16. lipnja 2008. godine daljeurgirao postupanje po tu`bi i zakazivanje ro~i{ta.

11. Op}inski sud je podneskom broj P-79/04 od 30. lipnja2008. godine obavijestio apelanta o stanju nerije{enih spisa izranijih godina, tj. velikom broja predmeta koji se nalaze narje{avanju.

12. Op}inski sud je Rje{enjem broj P-79/04 od 8. svibnja2009. godine, van ro~i{ta za raspravu, u smislu ~l. 66, 334. i 336.ZPP-a zatraìo od apelanta da podnijetu tu`bu od 31. oùjka2004. godine ispravi i uredi. Istim je rje{enjem apelantu odre|enrok za dostavu ispravljene i dopunjene tu`be. Tako|er jeodre|eno da }e sud tu`bu odbaciti ukoliko apelant ne dostavitu`bu ili priloge u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnustranu.

13. Op}inski sud je 10. lipnja 2009. godine zaprimioispravljenu i dopunjenu apelantovu tu`bu. Me|utim, nakon toga,prema stanju dokaza sudskog spisa, Op}inski sud nije daljepostupao prema odredbama ZPP-a.

IV. Apelacija


14. Apelant smatra da mu je zbog nedono{enja kona~neodluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjei imovinu iz ~lanka II/3.(e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europskakonvencija), kao i ~lanka 1. Protokola br. 1 uz Europskukonvenciju. Apelant je naveo da je fakti~ki i isklju~ivi posjedniknekretnine u povr{ini od 3.682 m², koja je ozna~ena u tu`bipodnijetoj Op}inskom sudu, na temelju kupoprodajnog ugovorasa~injenog i ovjerenog kod Op}inskog suda u Cazinu pod brojemOv: 916/03 od 4. travnja 2003. godine. Apelant je istaknuo da suse prodavateljice vodile kao posjednice, te kako je imao interesbiti evidentiran i kao vlasnik predmetne nekretnine podnio jetu`bu Op}inskom sudu. Apelant je naglasio da je tu`bu podnio31. oùjka 2004. godine, a da od tada sud nije poduzeo niti jednuradnju u svrhu okon~anja predmeta i pored brojnih urgencija zaùrno zakazivanje ro~i{ta.

15. Apelant je naveo kako je na predmetnome zemlji{tuotpo~eo gradnju sportsko-rekreacijskog objekta, zbog ~ega je"podnio zahtjev za izdavanje urbanisti~ke dozvole, koja mu jeproduìvana zbog predmetnog spora na sudu". Tako|er je ukazaoda je rje{enje nadle`nog organa za produljenje urbanisti~kedozvole isteklo 10. kolovoza 2008. godine, a "da }e zbognerje{avanja predmetne tu`be izgubiti pravo odnosno ne}e imatiuslove za gra|evinsku dozvolu i da }e trpiti nesaglediveposljedice, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o ogromnimulaganjima." Nadalje, apelant je naveo kako, prema praksiEuropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, "vo|enjepostupka koje rezultira neizvjesno{}u kada }e o biti zavr{enpredstavlja povredu prava na su|enje u razumnom roku".Apelant je zatraìo isplatu naknade na ime nematerijalne {tete teodre|ivanje obveze Op}inskom sudu da bez daljnjeg odlaganjaokon~a konkretan predmet.


16. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako sudima veliki broj predmeta u radu, zbog ~ega je predsjednikOp}inskog suda donio Odluku broj SU-551/05 od 11. listopada2005. godine o redoslijedu postupanja u predmetima. Tako|er,Op}inski sud je donio i Plan rje{avanja starih i zaostalih predmetasuda, broj 020-0-SU-07-000140 sukladno Uputstvom ikriterijima VSTV Bosne i Hercegovine o rje{avanju navedenihpredmeta. Op}inski sud je istaknuo kako konkretan predmetnema karakter prioritetnog predmeta, a da je uvo|enjem u CMS(elektronsko vo|enje) dobio oznaku 20 0 P 003686 04 P.



^lanak 10.

Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {tomanje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lanak 11.Prvostupanjski postupak sastojat }e se, u pravilu, od dva

ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lanak 53. stavak 1.(1) Parni~ni se postupak pokre}e tu`bom.^lanak 60. stavak 1.(1) Parnica po~inje te}i dostavom tu`be tuèniku.^lanak 62.(1) Sud odmah nakon primitka tu`be po~inje pripreme za

glavnu raspravu.(2) Te pripreme obuhva}aju prethodno ispitivanje tu`be,

dostavu tu`be na obvezni odgovor, odràvanje pripremnogaro~i{ta i zakazivanje glavne rasprave.

^lanak 69.Tu`ba s prilozima se dostavlja tuèniku na odgovor u roku od

30 dana od dana primitka ispravne i potpune tu`be u sudu.^lanak 94. stavak 2.(2) Glavna }e se rasprava, u pravilu, odràti najkasnije u

roku od 30 dana od dana odràvanja pripremnoga ro~i{ta.VI. Dopustivost

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu naapelantove navode o povredi prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola br. 1 uzEuropsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lankaVI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. stavak 1. istavak 4. to~ka 14. Pravila Ustavnog suda.

^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima

koja su sadràna u ovom ustavu kad ona postanu predmet sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

^lanak 16. stavak 1. i stavak 4. to~ka 14. Pravila Ustavnogsuda glasi:

1) Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.


(14) apelacija je preuranjena;19. Prema navedenim odredbama, apelacija se moè

podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom jepostupak u odre|enom predmetu zavr{en.

20. U konkretnom slu~aju postupak o predmetu apelacije senalazi tek u fazi odlu~ivanja pred Op}inskim sudom koji jo{ nijedonio odluku o apelantovom tu`benom zahtjevu, pa slijedi da jeapelacija, u smislu ~lanka 16. stavak 4. to~ka 14. PravilaUstavnog suda, u odnosu na navode o povredi prava na imovinuiz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju preuranjena.

21. S druge strane, Ustavni sud nagla{ava da, sukladno~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, moè iznimnorazmatrati apelaciju i kad nema odluke nadle`nog suda, ukolikoapelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih slobodakoje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumentikoji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slu~aju apelant se obratio Ustavnom sudunavode}i da je tu`bu u konkretnoj pravnoj stvari podnio 31.oùjka 2004. godine, a da od tada Op}inski sud nije poduzeo nitijednu radnju u svrhu okon~anja predmeta i pored brojnihurgencija za ùrno zakazivanje ro~i{ta. Dakle, iako je apelacijapodnesena prije nego {to je predmetni postupak pravomo}nookon~an, prema ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda,konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na dono{enje odluke urazumnom roku kao elementu prava na pravi~no su|enje.

23. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie)neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojegaapelacija u ovom dijelu nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud zaklju~uje kako predmetna apelacija ispunjavauvjete glede dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke urazumnom roku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lankaII/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

VII. Meritum

25. Apelant smatra kako mu je zbog nedono{enja odluke urazumnom roku povrije|eno pravo iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

26. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.27. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.


28. Ustavni sud prije svega isti~e kako se, premakonzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (udaljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnostduljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnostipojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenimsudskom praksom Europskog suda, a osobito o sloènostipredmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar imaza apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj2002-I, stavak 38).

29. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje zaprekomjerno odugovla~enje postupka (vidi Europski sud,Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine,stavak 64, Izvje{}a 1997-IV).


30. Parni~ni postupak je pokrenut 31. oùjka 2004. godine,kada je apelant Op}inskom sudu podnio tu`bu radi utvr|ivanjaprava vlasni{tva i uknji`be. Ustavni sud opaà kako ukonkretnom predmetu nije zakazano ni jedno pripremno ro~i{teniti ro~i{te za glavnu raspravu, te kako nije donesena nikakvaodluka o tu`benom zahtjevu. Prvostupanjski postupak je i sada utijeku, a traje od 31. oùjka 2004. godine, dakle, dulje od {estgodina, i to }e razdoblje Ustavni sud ispitati u konkretnomslu~aju.


31. U predmetnom postupku je trebalo rije{iti pitanje pravaapelantovoga vlasni{tva na konkretnoj nekretnini koju je stekaona temelju pravnog posla (kupoprodajnog ugovora), te odreditiuknji`bu. Dakle, predmetni spor se ne moè okarakterizirati kaoosobito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje kako jeOp}inskom sudu trebalo dulje od pet godina da po podnesenojtu`bi poduzme zakonom propisane radnje iz prve faze postupka,tj. da donese rje{enje od 8. svibnja 2009. godine kojim sepodnijeta tu`ba vra}a na ispravku i dopunu u odnosu na odre|enetuène, koji su umrli u me|uvremenu, tj. od podno{enja tu`be dodono{enja navedenoga rje{enja. Iako je apelant postupio premauputama Op}inskog suda i u dozvoljenom roku uredio tu`bu 10.lipnja 2009. godine, Op}inski sud sve do danas nije daljepoduzimao procesne radnje propisane ZPP-om. Ukupnorazdoblje trajanja ovog prvostupanjskog postupka, u kojemu ni



do danas nije zakazano ni jedno pripremno ro~i{te, iznosi skoropunih sedam godina. Ustavni sud smatra da za ovako dugotrajanje postupka u predmetu, koji se ne moè okarakteriziratikao osobito sloèn, nije ponu|eno valjano i objektivnoopravdanje za ovako dugo trajanje, a osobito ako se ima u viduzna~aj koji je ovaj postupak ima za apelanta. Op}inski sud se uodgovoru na apelaciju pravdao velikim brojem nerije{enihpredmeta. Me|utim, Ustavni sud podsje}a na praksu Europskogsuda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dràveorganizirati svoj pravni sustav tako da omogu}i sudovima ijavnim vlastima povinuovanje zahtjevima i uvjetima iz Europskekonvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od19. velja~e 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavnisud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. velja~e 2006. godine, stavak34).

33. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju se pozvaoOp}inski sud, op}enito, ne moè prihvatiti kao opravdanje,budu}i da su dràve ugovornice Europske konvencije, kako jeve} re~eno, du`ne organizirati administriranje pravde na takavna~in da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz ~lanka 6. Europskekonvencije. Me|utim, prema praksi Europskog suda za ljudskaprava, dràve ugovornice nisu odgovorne u slu~aju privremenogzaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovaraju}emjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Europski sudza ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv [vicarske,presuda od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32;vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. velja~e 2005.godine, to~ka 25; broj AP 505/04 od 15. lipnja 2005. godine,to~ka 31). U konkretnom predmetu Op}inski sud nije obrazloìoje li poduzeo konkretne mjere u svrhu pobolj{anja rje{avanja nesamo velikog broja predmeta ùrne prirode, ve} i drugihpredmeta, posebice onih u kojima su se zakonom propisanirokovi postupanja, ~ak iz prve faze postupka, odavno istekli.Stoga, Ustavni sud ne moè prihvatiti op}enit navod o velikomebroju predmeta, a da pri tome ne uo~i namjeru i konkretan radnadle`noga organa u rje{avanju protiv navedenih problema.

34. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogaoutvrditi eventualan apelantov doprinos ukupnoj duljini postupka.Dapa~e, evidentno je da je apelant 2004, 2006. i 2008. godineurgirao da Op}inski sud postupa u prvostupanjskom postupku.

35. S obzirom na ~injenicu da Op}inski sud kao nadleànprvostupanjski sud u razdoblju od skoro punih sedam godina nijezakazao ni jedno pripremno ro~i{te u svrhu dono{enja odluke otu`bi za utvr|enje i uknji`bu, a imaju}i u vidu provedenu analizupostupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost se upotpunosti moè pripisati Op}inskom sudu. Ustavni sud smatrakako duljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnog roka" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, teda postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kaojednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

d) Kompenzacija

36. Apelant je zatraìo da mu se naknadi nematerijalna {tetazbog duljine trajanja parni~noga postupka. Prema ~lanku 76.stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè iznimno, nazahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu{tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupkapred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|ujeu simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enjazagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

37. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadunematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|enona~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima(vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u"Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st.48-51). Prema utvr|enome na~elu, apelantu bi za svaku godinuodga|anja dono{enja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli`no150,00 KM. Imaju}i u vidu da je navedeni postupak trajao duljeod {est godina, apelantu se odre|uje naknada u visini od 900,00KM. Ovaj iznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Unsko-sanskog

kantona, s obzirom na sjedi{te Op}inskog suda, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.VIII. Zaklju~ak

38. Ustavni sud je zaklju~io kako postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije kada, neovisno o ~injenici da jeapelant tu`bu podnio prije skoro punih sedam godina, Op}inskisud jo{ uvijek nije tu`bu dostavio tuènima na odgovor niti je ukonkretnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ro~i{te, a za takvopostupanje nije ponudio razloge koji bi se mogli smatratirazumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanjepostupka.

39. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 14, ~lanka 61. st. 1. i2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud jeodlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2590/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaMahmutovi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 stav 1 i stav 4 ta~ka 14, ~lana 59 stav 2alineja 1 i 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUUsvaja se apelacija Mehmeda Mahmutovi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana

II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda zbognedono{ewa odluke u razumnom roku u postupku koji se vodipred Op{tinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 P 003686 04 P.

Nalaè se Op{tinskom sudu u Cazinu da bez daqwegodlagawa okon~a postupak u predmetu broj 20 0 P 003686 04 P,shodno ~lanu II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da MehmeduMahmutovi}u, u skladu s ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na imenaknade nematerijalne {tete zbog nedono{ewa sudske odluke urazumnom roku.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona i Op{tinskomsudu u Cazinu da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne iHercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{iova odluka.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija MehmedaMahmutovi}a, podnesena zbog povrede prava na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda, zato {to je preurawena.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Mehmed Mahmutovi} (u daqwem tekstu: apelant) iz

Cazina, kog zastupa Jadranka Loji}, advokat iz Cazina, podnioje 25. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{ewaodluke u razumnom roku u predmetu Op{tinskog suda u Cazinu(u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj 20 0 P 003686 04 P(raniji broj P-79/04) koji se odnosi na utvr|ewe pravavlasni{tva i ukwi`bu.


Op{tinskog suda je 3. septembra 2008. godine zatraèno dadostavi odgovor na apelaciju.

3. Op{tinski sud je 3. oktobra 2008. godine dostavioodgovor na apelaciju.

4. Na traèwe Ustavnog suda Op{tinski sud je 14. oktobra2010. godine dostavio na uvid sudski spis broj 20 0 P 003686 04 P.

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovorna apelaciju dostavqen je apelantu 19. oktobra 2008. godine.


navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Apelant je 31. marta 2004. godine podnio tu`buOp{tinskom sudu protiv Sulejmana Salki}a, IbrahimaSalki}a, Muhameda Salki}a i [erifa Salki}a (u daqwemtekstu: tuèni) radi utvr|ewa i ukwi`be nekretnine poblièozna~ene u tu`bi. Predmetna tu`ba je zavedena pod brojemP-79/04.

8. Apelant je podnescima od 21. juna 2004. godine i 2. oktobra2006. godine urgirao da sud postupa po navedenoj tu`bi traè}izakazivawe ro~i{ta.

9. Apelant je 30. aprila 2008. godine u smislu ~l. 53 i 334Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FederacijeBiH" broj 53/03-u daqwem tekstu: ZPP), imaju}i u vidu~iwenicu da je tuèni Sulejman Salki} u me|uvremenu, dakleod dana podno{ewa tu`be, umro, izvr{io ispravku i dopunutu`be ozna~avawem pravnih slijednika (zakonskihnasqednika) kao tuènih. Tako|e, dopuna tu`be izvr{ena je i uodnosu na tuènog Mehmeda Salki}a, budu}i da je wemupostavqen staralac za poseban slu~aj, jer se nalazio nanepoznatoj adresi. Apelant je ostao kod ~iweni~nog opisa izranije tu`be.

10. Apelant je podneskom od 16. juna 2008. godine daqeurgirao da se postupa po tu`bi i zakaè ro~i{te.

11. Op{tinski sud je podneskom broj P-79/04 od 30. juna 2008.godine obavijestio apelanta o stawu nerije{enih spisa izranijih godina, tj. velikom broja predmeta koji se nalaze narje{avawu.

12. Op{tinski sud je Rje{ewem broj P-79/04 od 8. maja 2009.godine, van ro~i{ta za raspravu, u smislu ~l. 66, 334 i 336ZPP-a zatraìo od apelanta da podnesenu tu`bu od 31. marta2004. godine ispravi i uredi. Istim rje{ewem apelantu jeodre|en rok za dostavu ispravqene i dopuwene tu`be. Tako|e jeodre|eno da }e sud tu`bu odbaciti ukoliko apelant ne dostavitu`bu ili priloge u dovoqnom broju primjeraka za sud iprotivnu stranu.

13. Op{tinski sud je 10. juna 2009. godine zaprimioispravqenu i dopuwenu apelantovu tu`bu. Me|utim, nakontoga, shodno stawu dokaza sudskog spisa, Op{tinski sud nijedaqe postupao shodno odredbama ZPP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije14. Apelant smatra da mu je zbog nedono{ewa kona~ne

odluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|ewei imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskihprava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska

konvencija), kao i ~lana 1 Protokola br. 1 uz Evropskukonvenciju. Apelant je naveo da je fakti~ki i iskqu~iviposjednik nekretnine u povr{ini od 3.682 m², koja je ozna~ena utu`bi podnesenoj Op{tinskom sudu, na osnovu kupoprodajnogugovora sa~iwenog i ovjerenog kod Op{tinskog suda u Cazinupod brojem Ov: 916/03 od 4. aprila 2003. godine. Apelant jeistakao da su se prodavateqke vodile kao posjednice, te kako jeimao interes da bude evidentiran i kao vlasnik predmetnenekretnine podnio je tu`bu Op{tinskom sudu. Apelant jenaglasio da je tu`bu podnio 31. marta 2004. godine, a da od tadasud nije preduzeo niti jednu radwu s ciqem da okon~a predmet ipored brojnih urgencija da se ro~i{te hitno zakaè.

15. Apelant je naveo da je na predmetnom zemqi{tu otpo~eogradwu sportsko-rekreacionog objekta, zbog ~ega je "podniozahtjev za izdavawe urbanisti~ke dozvole, koja mu jeproduàvana zbog predmetnog spora na sudu". Tako|e je ukazaoda je rje{ewe nadle`nog organa za produèwe urbanisti~kedozvole isteklo 10. avgusta 2008. godine, a "da }e zbognerje{avawa predmetne tu`be izgubiti pravo odnosno ne}eimati uslove za gra|evinsku dozvolu i da }e trpiti nesaglediveposqedice, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o ogromnimulagawima." Daqe, apelant je naveo da, shodno praksiEvropskog suda za qudska prava i Ustavnog suda, "vo|ewepostupka koje rezultira neizvjesno{}u kada }e o biti zavr{enpredstavqa povredu prava na su|ewe u razumnom roku".Apelant je zatraìo isplatu naknade na ime nematerijalne{tete te odre|ivawe obaveze Op{tinskom sudu da bez daqwegodlagawa okon~a konkretan predmet.

b) Odgovor na apelaciju16. Op{tinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sud

ima veliki broj predmeta u radu, zbog ~ega je predsjednikOp{tinskog suda donio Odluku broj SU-551/05 od 11. oktobra2005. godine o redoslijedu postupawa u predmetima. Tako|e,Op{tinski sud je donio i Plan rje{avawa starih i zaostalihpredmeta suda, broj 020-0-SU-07-000140 u skladu s Uputstvom ikriterijumima VSTS Bosne i Hercegovine o rje{avawunavedenih predmeta. Op{tinski sud je istakao da konkretanpredmet nema karakter prioritetnog predmeta, a da jeuvo|ewem u CMS (elektronsko vo|ewe) dobio oznaku 20 0 P003686 04 P.

V. Relevantni propisi17. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijeluglasi:

^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa


^lan 11.Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta zaglavnu raspravu.

^lan 53. stav 1.(1) Parni~ni postupak se pokre}e tu`bom.^lan 60. stav 1.(1) Parnica po~iwe da te~e dostavqawem tu`be

tuènom.^lan 62.(1) Sud odmah po prijemu tu`be po~iwe pripreme za glavnu

raspravu.(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivawe tu`be,

dostavqawe tu`be na obavezni odgovor, odràvawepripremnog ro~i{ta i zakazivawe glavne rasprave.

^lan 69.Tu`ba sa prilozima se dostavqa tuènom na odgovor u

roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be usudu.

^lan 94. stav 2.(2) Glavna rasprava }e se, po pravilu, odràti najdocnije u

roku od 30 dana od dana odràvawa pripremnog ro~i{ta.



VI. Dopustivost18. Pri ispitivawu dopustivosti apelacije u odnosu na

apelantove navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola br. 1 uzEvropsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lanaVI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 stav 1 i stav 4ta~ka 14 Pravila Ustavnog suda.

^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u

pitawima koja su sadràna u ovom ustavu kad ona postanupredmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni iHercegovini.

^lan 16 stav 1 i stav 4 ta~ka 14 Pravila Ustavnog sudaglasi:

1) Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako suprotiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava,iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodnozakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada jepodnosilac apelacije primio odluku o posqedwemdjelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki odsqede}ih slu~ajeva:

(14) apelacija je preurawena;19. Shodno navedenim odredbama, apelacija moè da se

podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupaku odre|enom predmetu zavr{en.

20. U konkretnom slu~aju postupak o predmetu apelacije senalazi tek u fazi odlu~ivawa pred Op{tinskim sudom koji jo{nije donio odluku o apelantovom tu`benom zahtjevu, pa slijedida je apelacija, u smislu ~lana 16 stav 4 ta~ka 14 PravilaUstavnog suda, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabr. 1 uz Evropsku konvenciju preurawena.

21. S druge strane, Ustavni sud nagla{ava da, u skladu s~lanom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, moè iznimno darazmatra apelaciju i kad nema odluke nadle`nog suda, ukolikoapelacija ukazuje na ozbiqna kr{ewa prava i osnovnih slobodakoje {titi Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodnidokumenti koji se primjewuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slu~aju apelant se obratio Ustavnom sudunavode}i da je tu`bu u konkretnoj pravnoj stvari podnio 31.marta 2004. godine, a da od tada Op{tinski sud nije preduzeoniti jednu radwu s ciqem da okon~a predmet i pored brojnihurgencija da se ro~i{te hitno zakaè. Dakle, iako je apelacijapodnesena prije nego {to je predmetni postupak pravosna`nookon~an, shodno ~lanu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda,konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na dono{ewe odlukeu razumnom roku kao elementu prava na pravi~no su|ewe.

23. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kogapelacija u ovom dijelu nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zakqu~uje da predmetna apelacija ispuwava uslove upogledu dopustivosti u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII. Meritum25. Apelant smatra da mu je zbog nedono{ewa odluke u

razumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju


e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

27. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnomroku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonomustanovqenim sudom.

a) Relevantni principi28. Ustavni sud prije svega isti~e da, shodno konzistentnoj

praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawapostupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqenisudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènostipredmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvarima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protivHrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije vaqano opravdaweza prekomjerno odugovla~ewe postupka (vidi Evropski sud,Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir30. Parni~ni postupak pokrenut je 31. marta 2004. godine,

kada je apelant Op{tinskom sudu podnio tu`bu radiutvr|ivawa prava svojine i ukwi`be. Ustavni sud zapaà da ukonkretnom predmetu nije zakazano ni jedno pripremnoro~i{te niti ro~i{te za glavnu raspravu, te da nije donesenanikakva odluka o tu`benom zahtjevu. Prvostepeni postupak je isada u toku, a traje od 31. marta 2004. godine, dakle, duè od {estgodina, i taj period }e Ustavni sud ispitati u konkretnomslu~aju.

c) Analiza razumnosti trajawa postupka31. U predmetnom postupku je trebalo da se rije{i pitawe

prava apelantove svojine na konkretnoj nekretnini koju jestekao na osnovu pravnog posla (kupoprodajnog ugovora), te dase odredi ukwi`ba. Dakle, predmetni spor ne moè da seokarakteri{e kao naro~ito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da jeOp{tinskom sudu trebalo duè od pet godina da po podnesenojtu`bi preduzme zakonom propisane radwe iz prve fazepostupka, tj. da donese rje{ewe od 8. maja 2009. godine kojim sepodnesena tu`ba vra}a na ispravku i dopunu u odnosu naodre|ene tuène, koji su umrli u me|uvremenu, tj. odpodno{ewa tu`be do dono{ewa navedenog rje{ewa. Iako jeapelant postupio prema uputstvima Op{tinskog suda i udozvoqenom roku uredio tu`bu 10. juna 2009. godine,Op{tinski sud sve do danas nije daqe preduzimao procesneradwe propisane ZPP-om. Ukupan period trajawa ovogprvostepenog postupka, u kom ni do danas nije zakazano ni jednopripremno ro~i{te, iznosi skoro punih sedam godina. Ustavnisud smatra da za ovako dugo trajawe postupka u predmetu, koji nemoè da se okarkteri{e kao naro~ito sloèn, nije ponu|enovaqano i objektivno opravdawe za ovako dugo trajawe, anaro~ito ako se ima u vidu zna~aj koji je ovaj postupak ima zaapelanta. Op{tinski sud se u odgovoru na apelaciju pravdaovelikim brojem nerije{enih predmeta. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudencijushodno kojima je du`nost dràve da organizuje svoj pravnisistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da sepovinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidiEvropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odlukabroj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

33. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju se pozvaoOp{tinski sud, generalno, ne moè da prihvati kao opravdawe,budu}i da su dràve ugovornice Evropske konvencije, kako jeve} re~eno, du`ne da organizuju administrirawe pravde natakav na~in da sudovi ispuwavawu zahtjeve iz ~lana 6 Evropskekonvencije. Me|utim, shodno praksi Evropskog suda za qudskaprava, dràve ugovornice nisu odgovorne u slu~aju

privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmuodgovaraju}e mjere da se takva vanredna situacija popravi(vidi Evropski sud za qudska prava, Zimmermann i Steinerprotiv [vajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A,broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17.februara 2005. godine, ta~ka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005.godine, ta~ka 31). U konkretnom predmetu Op{tinski sud nijeobrazloìo da li je preduzeo konkretne mjere s ciqem dapoboq{a rje{avawe ne samo velikog broja predmeta hitneprirode, ve} i drugih predmeta, posebno onih u kojima su sezakonom propisani rokovi postupawa, ~ak iz prve fazepostupka, odavno istekli. Stoga, Ustavni sud ne moè daprihvati generalni navod o velikom broju predmeta, a da pritom ne uo~i namjeru i konkretan rad nadle`nog organa urje{avawu protiv navedenih problema.

34. Osim toga, Ustavni sud iz stawa predmeta nije mogao dautvrdi eventualan apelantov doprinos ukupnoj duìnipostupka. Naprotiv, evidentno je da je apelant 2004, 2006. i2008. godine urgirao da Op{tinski sud postupa u prvostepenompostupku.

35. S obzirom na ~iwenicu da Op{tinski sud kao nadleànprvostepeni sud u periodu od skoro punih sedam godina nijezakazao ni jedno pripremno ro~i{te s ciqem da donese odluku otu`bi za utvr|ewe i ukwi`bu, a imaju}i u vidu provedenuanalizu postupka, za takvo dugo trajawe postupka odgovornost upotpunosti moè da se pripi{e Op{tinskom sudu. Ustavni sudsmatra da duìna konkretnog postupka ne zadovoqava zahtjev"razumnog roka" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te dapostoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

36. Apelant je zatraìo da mu se naknadi nematerijalna{teta zbog duìne trajawa parni~nog postupka. Shodno ~lanu76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, nazahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu{tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku odpostupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne{tete odre|uje u simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevimakr{ewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda.

37. Prilikom odlu~ivawa o zahtjevu za naknadunematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|enprincip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04,objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantu bi zasvaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo da seisplati iznos od pribli`no 150,00 KM. Imaju}i u vidu da jenavedeni postupak trajao duè od {est godina, apelantu seodre|uje naknada u visini od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu jedu`na da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom nasjedi{te Op{tinskog suda, u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke.

VIII. Zakqu~ak

38. Ustavni sud je zakqu~io da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije kada, nezavisno od ~iwenice da je apelanttu`bu podnio prije skoro punih sedam godina, Op{tinski sudjo{ uvijek nije tu`bu dostavio tuènim na odgovor niti je ukonkretnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ro~i{te, a zatakvo postupawe nije ponudio razloge koji bi mogli da sesmatraju razumnim i objektivnim opravdawem za ovako dugotrajawe postupka.

39. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 14, ~lana 61 st. 1 i 2 i~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~iokao u dispozitivu ove odluke.

40. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2621/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaSelimhodì}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. i~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Mehmeda Selimhodì}a

podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja 2008.godine.

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanaII/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosuna utvr|ivanje prava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja 2008.godine u odnosu na utvr|ivanje prava i uplatu doprinosa zapenzijsko i invalidsko osiguranje.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn da po hitnom postupku donese novuodluku, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja oveodluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetimmjerama s ciljem izvr{enja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija MehmedaSelimhodì}a podnesena protiv Presude Vrhovnog sudaFederacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od27. maja 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Mehmed Selimhodì} (u daljnjem tekstu: apelant) izOra{ja, kojeg zastupa Sanela Hidanovi}, advokat iz Ora{ja,podnio je 26. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001212 od 27.maja 2008. godine.


2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda u Odàku (u daljnjem tekstu:



Kantonalni sud), Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu:Op}inski sud) i u~esnika u postupku JP "Elektroprivreda HZHB"d.o.o. Mostar-Distribucija elektri~ne energije Posavski kantonOra{je (u daljnjem tekstu: tuèni) zatraèno je 5. decembra 2008.godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni, Kantonalni i Op}inski sud su dostavili odgovorena apelaciju 15. i 24. decembra 2008. godine, te 22. februara2010. godine. Tuèni nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. marta 2009.godine i 16. februara 2011. godine.



6. Presudom Op}inskog suda broj P-157/01 od 26. juna 2006.godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj002-0-G`-07-000 007 od 7. februara 2007. godine, djelimi~no jeusvojen apelantov tu`beni zahtjev i tuènom naloèno daapelantu plati na ime naknade pla}e iznos od 180,00 KM sazakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 17. maja 2002.godine pa do isplate a preostali dio apelantovog tu`benogzahtjeva je odbijen.

7. U obrazloènju prvostepene presude se navodi da izme|uparni~nih stranaka nije sporno da je Rje{enjem broj IV-7-11/01od 10. januara 2001. godine apelantu uspostavljen radnopravnistatus zaposlenika na ~ekanju posla s pravom na naknadu pla}e umjese~nom iznosu od 30,00 KM i da mu je Rje{enjem brojIV-7-12/01 od 12. decembra 2001. godine prestao radni odnos 5.maja 2000. godine s pravom na otpremninu u iznosu od 4.827,36KM.

8. Dalje, istaknuto je da nije sporno da je Op}inski sud doniodjelimi~nu Presudu broj P-157/01 od 12. juna 2002. godinekojom je tuènom naloèno da apelanta vrati na posao. Uvidom uugovor o radu od 3. februara 2003. godine i Rje{enje brojIV-9-219/03 od 3. februara 2003. godine utvr|eno je da je tuènivratio apelanta na posao 3. februara 2003. godine i rasporedio gana poslove i radne zadatke montera (elektro).

9. Pored ostalog, Op}inski sud je naveo da, budu}i da suodredbom ~lana 143. Zakona o radu regulirana pravazaposlenika na ~ekanju posla, apelant nema pravo na naknadumaterijalne i nematerijalne {tete, nema pravo na povezivanjeradnog staà i nema pravo na uplatu doprinosa na pla}u u skladusa odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iZakona o zdravstvenom osiguranju po~ev{i od 1992. godine pado januara 2003. godine. Istaknuto je da, zbog navedenog,Op}inski sud nije izvodio dokaz vje{ta~enjem sudskog vje{takaiz oblasti medicinske struke na okolnost pretrpljenog straha idu{evnih bolova (zbog neopravdanog izlaganja sudskompostupku i dovo|enja u te{ku materijalnu situaciju). Dalje jeOp}inski sud naveo da apelant, u skladu sa ~lanom 123. Zakona oparni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u toku postupkanije dokazao da je u skladu sa odredbom ~lana 85. Zakona o radupretrpio {tetu na radu ili u vezi sa radom. Stoga je u tom dijeluodbijen apelantov tu`beni zahtjev.

10. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio revizijukoju je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-00212 od 27.maja 2008. godine djelimi~no uvaìo tako da je drugostepenupresudu preina~io u dijelu u kojem je odbijen apelantov tu`benizahtjev za isplatu pla}a, regresa i toplog obroka za period oddecembra 1999. godine do 3. februara 2003. godine i tuèniobavezan da apelantu na ime pla}e za navedeni period isplatiiznos od 26.578,46 KM, na ime naknade za topli obrok iznos od6.560,00 KM i regresa u iznosu od 2.350,50 KM, sve sazakonskim zateznim kamatama po~ev{i od 4. juna 2003. godinedo isplate, te da mu naknadi tro{kove spora u iznosu od 4.080,00KM. U preostalom dijelu revizija je odbijena.

11. U obrazloènju revizijske presude se navodi da je upredmetnom postupku utvr|eno da je tuèni apelanta vratio naposao, uspostavio mu radnopravni status po~ev{i od 3. februara2003. godine i rasporedio ga na poslove elektromontera, da seapelant javljao na oglas za popunu radnih mjesta koje je tuèni

raspisao u novembru, te da se blagovremeno u decembru 1999.godine prijavio za uspostavu radnopravnog statusa. Apelant jetu`bu podnio 3. oktobra 2001. godine.

12. Istaknuto je da je apelant nakon pravosna`nostidjelimi~ne Presude broj P-157/01 kona~no precizirao svojtu`beni zahtjev podneskom od 26. maja 2006. godine.Navedenim podneskom apelant je traìo da mu tuèni isplati naime pla}a za period od decembra 1999. godine (dana kada setuènom obratio za reguliranje radnopravnog statusa) pa do 3.februara 2003. godine (kada je po~eo da radi kod tuènog) iznosod 30.949,91 KM, na ime regresa 2.330,50 KM, naknade za topliobrok 6.520,00 KM, na ime nematerijalne {tete (bol i strah)ukupno 10.000,00 KM, te da mu tuèni uplati doprinose po~ev{iod 1992. godine pa dalje, zaklju~no sa januarom 2003. godine.

13. Vrhovni sud je naveo da revizija osnovano ukazuje da jedrugostepena odluka u odbijaju}em dijelu donesena uz pogre{nuprimjenu materijalnog prava. Po mi{ljenju Vrhovnog suda,uzimaju}i u obzir da su poni{tena rje{enja o utvr|ivanju statusaradnika na ~ekanju i otkazu ugovora o radu apelantu, tuènomnaloèno da apelanta vrati u radni odnos, da se apelant prijavio iza uspostavu radnopravnog statusa na oglas za prijem radnikakoji je tuèni raspisao u novembru 1999. godine, o apelantovimpravima na pla}u, regres i topli obrok trebalo je odlu~ivati uskladu sa ~lanom 96. stav 2. ta~. 1. i 2. Zakona o radu ("Slu`benenovine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), kako to revizija pravilno iukazuje.

14. Stoga, po{to je u tom dijelu apelantov tu`beni zahtjevodbijen, zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, te po{to je~injeni~no stanje za pravilnu primjenu materijalnog pravapravilno i potpuno utvr|eno (nalaz i mi{ljenje vje{takafinansijske struke), primjenom ~lana 96. Zakona o radu, a naosnovu ~lana 250. stav 1. Zakona o parni~nom postupku (udaljnjem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je odlu~io kao u dispozitivuodluke.

15. Istaknuto je da je drugostepenu odluku valjalo preina~itina osnovu ~lana 250. stav 1. ZPP zbog pogre{ne primjenematerijalnog prava i u dijelu tu`benog zahtjeva za utvr|enjeprava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.Vrhovni sud je naveo da iz ~injeni~nog utvr|enja proizlazi daapelant tuìocu ovu vrstu doprinosa nije uplatio za utuèni periodiako je njegov zaposlenik.

16. S obzirom na utvr|enu ~injenicu da doprinosi nisuupla}ivani i da je apelant u spornom periodu bio zaposleniktuènog, po mi{ljenju Vrhovnog suda, apelant, prema odredbi~lana 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju("Slu`bene novine FBiH" br. 29/98, 33/01, 73/05 i 59/06), imapravo da traì u parnici da se utvrdi da mu to pravo pripada.Istaknuto je da je, prema Zakonu o doprinosima ("Slu`benenovine FBiH" br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i14/08), obveznik uplate tih doprinosa iz radnog odnosaposlodavac, odnosno u konkretnom slu~aju tuèni, a Zakonom onaplati i djelimi~nom otpisu dospjelih, a nenapla}enih doprinosaza socijalno osiguranje ("Slu`bene novine FBiH" broj 25/06, kojije stupio na snagu 1. juna 2006. godine) propisano kako se vr{eobra~un i uplata za neupla}ene doprinose u periodu od 1. januara1992. godine do 31. decembra 2005. godine (sporni period).Prema tome, Vrhovni sud je naveo da je primjenjuju}i navedenepropise, a uz primjenu ~lana 250. stav 1. ZPP, odlu~io kao u izrecipresude.

17. Na osnovu ~lana 248. ZPP Vrhovni sud je reviziju odbio udijelu u kom je odbijen apelantov zahtjev za naknadunematerijalne {tete, jer je u tom dijelu utvrdio da nema pogre{neprimjene materijalnog prava, a ni povrede postupka. Vrhovni sudje nepomenuo da ni Zakonom o radu, a ni Zakonom oobligacionim odnosima kao materijalnom pravu na osnovu kogase moè odlu~ivati o zahtjevu za naknadu {tete nije predvi|enamogu}nost naknade {tete za pretrpljene bol i strah zbogneblagovremenog vra}anja na posao i nezakonitog otkazaugovora o radu.

IV. Apelacija


18. Apelant se àli da mu je osporenom odlukom Vrhovnogsuda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijekiz ~lana 13. Evropske konvencije. @ali se na pogre{nu primjenumaterijalnog i procesnog prava. Smatra da je Vrhovni sud trebaloda usvoji tu`beni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvr|ivanjeprava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i udijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne {tete.Razlog za to je, po apelantovom mi{ljenju, {to je tuèni po silizakona obavezan obra~unati i uplatiti poreze i doprinose napla}e. Apelant napominje da je u tom dijelu presuda Vrhovnogsuda "manjkava", jer u izreci presude nema odluke o tome, aVrhovni sud u obrazloènju presude na "cijeloj stranici"obrazlaè svoju odluku o doprinosima. Pri tome apelant smatrada je Vrhovni sud u ovom dijelu odbio apelantov tu`beni zahtjev.U pogledu naknade nematerijalne {tete, navodi da je apelant 14godina poku{avao ostvariti i za{tititi svoje pravo na rad, dokazatida mu je tuèni dao nezakonit otkaz i vratiti ga na posao. Tokomte pravne borbe zdravstveno stanje mu je toliko naru{eno da jenedugo nakon povratka na posao ostvario pravo na invalidskupenziju. Isti~e da je Op}inski sud odbio apelantov prijedlog da seizvede dokaz vje{ta~enjem vje{taka medicinske struke koji bidao svoj stru~ni nalaz i mi{ljenje o nastanku te invalidnosti, ostepenu oboljenja, kao i o uzro~no-posljedi~noj vezi bolesti irazloga nastajanja invalidnosti. Smatra da su redovni sudovipogre{no usvojili stav da Zakon o obligacionim odnosima iZakon o radu ne poznaju ovaj vid {tete.


19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo dapresudom Vrhovnog suda nije do{lo do povrede apelantovihustavnih prava.

20. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da preddrugostepenim sudom nije do{lo do kr{enja apelantovih ustavnihprava.

21. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da upostupku pred prvostepenim sudom nije do{lo do povredeapelantovih ustavnih prava.



^lan 191. st. 1. i 3.(1) Pismeno izra|ena presuda mora imati uvod, izreku,

obrazloènje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijekaprotiv presude.

(3) Izreka presude sadrì odluku o usvajanju ili odbijanjupojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednih traènja,te odluku o postojanju ili nepostojanju potraìvanja istaknutogradi prebijanja.

^lan 250. stav 1.(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogre{no

primijenjeno, presudom }e usvojiti reviziju i preina~iti pobijanuodluku.

VI. Dopustivost


24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije

primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.

25. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001212 od 27.maja 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presuduapelant je primio 27. juna 2008. godine, a apelacija je podnesena26. augusta 2008. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnogsuda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postojineki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum

27. Apelant smatra da je u predmetnom postupkupovrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ipravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropskekonvencije.


^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijeluglasi:




1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na naknadu{tete i isplatu duga, dakle, na predmet gra|anskopravne prirode,te je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

29. Razmatraju}i apelantove navode u pogledu povredeprava na pravi~no su|enje koji se odnose na proizvoljnuprimjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud, prijesvega, ukazuje da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnihsudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnogprava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka odopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).Naime, Ustavni sud nije nadleàn da supstituira redovne sudoveu procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zadatak redovnihsudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi,Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presudaod 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). ZadatakUstavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ilizanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravona pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li jeprimjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ilidiskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nostiUstavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povredeustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku predredovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sudispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji tozahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud,Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05).

30. Tako|er, Ustavni sud ukazuje da su, prema praksiEvropskog suda za ljudska prava, doma}i sudovi du`niobrazloìti svoje presude pri ~emu ne moraju dati detaljneodgovore na svaki navod, ali ako je pravno pitanje su{tinskiva`no za ishod predmeta, sud u tom slu~aju mora posebnoobrazloìti razloge na kojima zasniva svoju odluku. U



suprotnom, postoji povreda ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije(vidi, Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od19. aprila 1994. godine, stav 61).

31. Ustavni sud }e, kao prvo, razmotriti apelantove navode udijelu odluke Vrhovnog suda o apelantovom zahtjevu zautvr|ivanje prava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje. Ustavni sud smatra da Vrhovni sud u obrazloènjupresude daje razloge u pogledu navedenog zahtjeva, te isti~e daje, primjenjuju}i odredbu ~lana 250. stav 1, odlu~io kao u izrecipresude. Me|utim, u izreci presude Vrhovni sud ne navodi ni{ta oovom apelantovom zahtjevu. U vezi sa navedenim, Ustavni sudnapominje da je ~lanom 191. ZPP propisano da izreka presudesadrì odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji seti~u glavne stvari i sporednih traènja. Dalje, ~lanom 250. ZPPpropisano je da, ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravopogre{no primijenjeno, presudom }e usvojiti reviziju i preina~itipobijanu presudu. U konkretnom slu~aju Vrhovni sud je, upogledu apelantovog zahtjeva za utvr|ivanje prava i uplatedoprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, utvrdio da jematerijalno pravo pogre{no primijenjeno, te usvojio reviziju utom dijelu i preina~io drugostepenu presudu. Me|utim, izrekaodluke Vrhovnog suda, u smislu ~lana 191. ZPP, ne sadrì odlukupovodom ovog apelantovog tu`benog zahtjeva. Dakle, ni izizreke presude, niti iz obrazloènja presude Vrhovnog suda nemoè se sa precizno{}u utvrditi kako je, zapravo, u konkretnomslu~aju povodom ovog apelantovog zahtjeva Vrhovni sudodlu~io. Iz navedenog proizlazi da presuda Vrhovnog suda uovom dijelu ne daje jasne i precizne razloge.

32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da jeproizvoljnom primjenom odredbi ZPP od Vrhovnog suda do{lodo povrede apelantovog prava na pravi~no su|enje.

33. U odnosu na odlu~enje Vrhovnog suda u pogleduapelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne {tete, Ustavnisud smatra da je u tom dijelu Vrhovni sud dovoljno jasnoobrazloìo svoju odluku, a takvo obrazloènje Ustavni sud nesmatra proizvoljnim. Ustavni sud smatra da obrazloènjeVrhovnog suda u ovom dijelu zadovoljava standarde postavljene~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, u ovomdijelu Ustavni sud smatra da nije do{lo do povrede apelantovogprava na pravi~no su|enje.

34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je ukonkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantovog prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi naodlu~ivanje o apelantovom tu`benom zahtjevu za utvr|enjeprava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.Dalje, Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povredeapelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije udijelu koji se odnosi na apelantov zahtjev za naknadunematerijalne {tete.

35. Ustavni sud ne}e razmatrati apelantove navode u odnosuna navodnu povredu prava na imovinu iz ~lana II/3.k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u su{tini, isti kao inavodi koji se odnose na povredu prava na pravi~no su|enje iz~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije, a {to je Ustavni sud ve} razmotrio u ovojodluci.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

36. ^lan 13. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:Svako ~ija su prava i slobode, priznati ovom konvencijom,

naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima...37. U vezi sa apelantovim navodima o kr{enju prava na

djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije,Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u vezi sakojim pravima smatra da postoji kr{enje prava iz ~lana 13.Evropske konvencije. Me|utim, iz apelacije se moè zaklju~itida se navodi o kr{enju ovog prava dovode u vezu sa pravom napravi~no su|enje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaà da je apelantimao i koristio mogu}nost upotrebe pravnih lijekova (àlba irevizija) propisanih zakonom. Stoga, Ustavni sud smatra da su

apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijekneosnovani.

38. Uzimaju}i u obzir navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja prava na djelotvoran pravnilijek iz ~lana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom napravi~no su|enje.

VIII. Zaklju~ak

39. Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno apelantovo pravona pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi naodlu~ivanje o apelantovom tu`benom zahtjevu za utvr|ivanjeprava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, jerje Vrhovni sud arbitrarno primijenio odredbe ZPP. Ustavni sudzaklju~uje da nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na apelantovzahtjev za naknadu nematerijalne {tete s obzirom na to da uobrazloènju presude Vrhovnog suda Ustavni sud nije na{aoproizvoljnost u pogledu primjene materijalnog i procesnogprava.

40. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava nadjelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije u vezisa pravom na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nemani~ega {to ukazuje na to da je apelantu bilo onemogu}eno dakoristi pravne lijekove propisane zakonom.

41. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 2621/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaSelimhodì}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3.i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Mehmeda Selimhodì}a

podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. svibnja 2008.godine.

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lankaII/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda u odnosu na utvr|ivanje prava i uplatu doprinosa zamirovinsko i invalidsko osiguranje.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. svibnja 2008.godine u odnosu na utvr|ivanje prava i uplatu doprinosa zamirovinsko i invalidsko osiguranje.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn po ùrnom postupku donijeti novuodluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih pravai temeljnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja oveodluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetimmjerama s ciljem izvr{enja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija MehmedaSelimhodì}a podnesena protiv Presude Vrhovnog sudaFederacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od27. svibnja 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih pravai temeljnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Mehmed Selimhodì} (u daljnjem tekstu: apelant) izOra{ja, kojeg zastupa Sanela Hidanovi}, odvjetnica iz Ora{ja,podnio je 26. kolovoza 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001212 od 27.svibnja 2008. godine.


2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda u Odàku (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud), Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu:Op}inski sud) i sudionika u postupku JP "ElektroprivredaHZHB" d.o.o. Mostar-Distribucija elektri~ne energije Posavskikanton Ora{je (u daljnjem tekstu: tuèni) zatraèno je 5. prosinca2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni, Kantonalni i Op}inski sud su dostavili odgovorena apelaciju 15. i 24. prosinca 2008. godine, te 22. velja~e 2010.godine. Tuèni nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. oùjka 2009.godine i 16. velja~e 2011. godine.



6. Presudom Op}inskog suda broj P-157/01 od 26. lipnja2006. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog sudabroj 002-0-G`-07-000 007 od 7. velja~e 2007. godine,djelomi~no je usvojen apelantov tu`beni zahtjev i tuènomnaloèno da apelantu plati na ime naknade pla}e iznos od 180,00KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 17. svibnja2002. godine pa do isplate a preostali dio apelantova tu`benogzahtjeva je odbijen.

7. U obrazloènju prvostupanjske presude se navodi daizme|u parni~nih stranaka nije prijeporno da je Rje{enjem brojIV-7-11/01 od 10. sije~nja 2001. godine apelantu uspostavljenradnopravni status uposlenika na ~ekanju posla s pravom nanaknadu pla}e u mjese~nom iznosu od 30,00 KM i da mu jeRje{enjem broj IV-7-12/01 od 12. prosinca 2001. godine prestaoradni odnos 5. svibnja 2000. godine s pravom na otpremninu uiznosu od 4.827,36 KM.

8. Dalje, istaknuto je da nije upitno da je Op}inski sud doniodjelomi~nu Presudu broj P-157/01 od 12. lipnja 2002. godinekojom je tuènom naloèno da apelanta vrati na posao. Uvidom uugovor o radu od 3. velja~e 2003. godine i Rje{enje brojIV-9-219/03 od 3. velja~e 2003. godine utvr|eno je da je tuènivratio apelanta na posao 3. velja~e 2003. godine i rasporedio gana poslove i radne zadatke montera (elektro).

9. Pored ostalog, Op}inski sud je naveo da, budu}i da suodredbom ~lanka 143. Zakona o radu regulirana pravauposlenika na ~ekanju posla, apelant nema pravo na naknadumaterijalne i nematerijalne {tete, nema pravo na povezivanje

radnog staà i nema pravo na uplatu doprinosa na pla}u sukladnoodredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju iZakona o zdravstvenom osiguranju po~ev{i od 1992. godine pado sije~nja 2003. godine. Istaknuto je da, zbog navedenog,Op}inski sud nije izvodio dokaz vje{ta~enjem sudbenog vje{takaiz oblasti medicinske struke na okolnost pretrpljenog straha idu{evnih bolova (zbog neopravdanog izlaganja sudbenompostupku i dovo|enja u te{ku materijalnu situaciju). Dalje jeOp}inski sud naveo da apelant, sukladno ~lanku 123. Zakona oparni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u tijeku postupkanije dokazao da je sukladno odredbi ~lanka 85. Zakona o radupretrpio {tetu na radu ili u svezi sa radom. Stoga je u tom dijeluodbijen apelantov tu`beni zahtjev.

10. Apelant je protiv drugostupanjske presude izjavioreviziju koju je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-00212od 27. svibnja 2008. godine djelomi~no uvaìo tako da jedrugostupanjsku presudu preina~io u dijelu u kojem je odbijenapelantov tu`beni zahtjev za isplatu pla}a, regresa i toplogobroka za razdoblje od prosinca 1999. godine do 3. velja~e 2003.godine i tuèni obvezan apelantu na ime pla}e za navedenorazdoblje isplatiti iznos od 26.578,46 KM, na ime naknade zatopli obrok iznos od 6.560,00 KM i regresa u iznosu od 2.350,50KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama po~ev{i od 4. lipnja2003. godine do isplate, te naknaditi mu tro{kove spora u iznosuod 4.080,00 KM. U preostalom dijelu revizija je odbijena.

11. U obrazloènju revizijske presude se navodi da je upredmetnom postupku utvr|eno da je tuèni apelanta vratio naposao, uspostavio mu radnopravni status po~ev{i od 3. velja~e2003. godine i rasporedio ga na poslove elektromontera, da seapelant javljao na natje~aj za popunu radnih mjesta koje je tuèniraspisao u studenom, te da se pravodobno u prosincu 1999.godine prijavio za uspostavu radnopravnog statusa. Apelant jetu`bu podnio 3. listopada 2001. godine.

12. Istaknuto je da je apelant nakon pravomo}nostidjelomi~ne Presude broj P-157/01 kona~no precizirao svojtu`beni zahtjev podneskom od 26. svibnja 2006. godine.Navedenim podneskom apelant je traìo da mu tuèni isplati naime pla}a za razdoblje od prosinca 1999. godine (dana kada setuènom obratio za reguliranje radnopravnog statusa) pa do 3.velja~e 2003. godine (kada je po~eo raditi kod tuènog) iznos od30.949,91 KM, na ime regresa 2.330,50 KM, naknade za topliobrok 6.520,00 KM, na ime nematerijalne {tete (bol i strah)ukupno 10.000,00 KM, te da mu tuèni uplati doprinose po~ev{iod 1992. godine pa dalje, zaklju~no sa sije~njem 2003. godine.

13. Vrhovni sud je naveo da revizija utemeljeno ukazuje da jedrugostupanjska odluka u odbijaju}em dijelu donesena uzpogre{nu primjenu materijalnog prava. Po mi{ljenju Vrhovnogsuda, uzimaju}i u obzir da su poni{tena rje{enja o utvr|ivanjustatusa radnika na ~ekanju i otkazu ugovora o radu apelantu,tuènom naloèno da apelanta vrati u radni odnos, da se apelantprijavio i za uspostavu radnopravnog statusa na natje~aj zaprijem radnika koji je tuèni raspisao u studenom 1999. godine, oapelantovim pravima na pla}u, regres i topli obrok trebalo jeodlu~ivati sukladno ~lanku 96. stavak 2. to~. 1. i 2. Zakona o radu("Slu`bene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), kako torevizija pravilno i ukazuje.

14. Stoga, po{to je u tom dijelu apelantov tu`beni zahtjevodbijen, zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, te po{to je~injeni~no stanje za pravilnu primjenu materijalnog pravapravilno i potpuno utvr|eno (nalaz i mi{ljenje vje{takafinancijske struke), primjenom ~lanka 96. Zakona o radu, a natemelju ~lanka 250. stavak 1. Zakona o parni~nom postupku (udaljnjem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je odlu~io kao u dispozitivuodluke.

15. Istaknuto je da je drugostupanjsku odluku valjalopreina~iti na temelju ~lanka 250. stavak 1. ZPP zbog pogre{neprimjene materijalnog prava i u dijelu tu`benog zahtjeva zautvr|enje prava i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje. Vrhovni sud je naveo da iz ~injeni~nog utvr|enjaproizlazi da apelant tuìtelju ovu vrstu doprinosa nije uplatio zautuèno razdoblje iako je njegov uposlenik.

16. Obzirom na utvr|enu ~injenicu da doprinosi nisuupla}ivani i da je apelant u spornom razdoblju bio uposlenik



tuènog, po mi{ljenju Vrhovnog suda, apelant, prema odredbi~lanka 101. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju("Slu`bene novine FBiH" br. 29/98, 33/01, 73/05 i 59/06), imapravo traìti u parnici da se utvrdi da mu to pravo pripada.Istaknuto je da je, prema Zakonu o doprinosima ("Slu`benenovine FBiH" br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i14/08), obveznik uplate tih doprinosa iz radnog odnosaposlodavac, odnosno u konkretnom slu~aju tuèni, a Zakonom onaplati i djelomi~nom otpisu dospjelih, a nenapla}enih doprinosaza socijalno osiguranje ("Slu`bene novine FBiH" broj 25/06, kojije stupio na snagu 1. lipnja 2006. godine) propisano kako se vr{eobra~un i uplata za neupla}ene doprinose u razdoblju od 1.sije~nja 1992. godine do 31. prosinca 2005. godine (spornorazdoblje). Prema tomu, Vrhovni sud je naveo da je primjenjuju}inavedene propise, a uz primjenu ~lanka 250. stavak 1. ZPP,odlu~io kao u izreci presude.

17. Na temelju ~lanka 248. ZPP Vrhovni sud je reviziju odbiou dijelu u kom je odbijen apelantov zahtjev za naknadunematerijalne {tete, jer je u tom dijelu utvrdio da nema pogre{neprimjene materijalnog prava, a ni povrede postupka. Vrhovni sudje nepomenuo da ni Zakonom o radu, a ni Zakonom oobligacijskim odnosima kao materijalnom pravu na temeljukojega se moè odlu~ivati o zahtjevu za naknadu {tete nijepredvi|ena mogu}nost naknade {tete za pretrpljene bol i strahzbog nepravodobnog vra}anja na posao i nezakonitog otkazaugovora o radu.

IV. Apelacija


18. Apelant se àli da mu je osporenom odlukom Vrhovnogsuda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (udaljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokolabroj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na u~inkovit pravni lijek iz~lanka 13. Europske konvencije. @ali se na pogre{nu primjenumaterijalnog i procesnog prava. Smatra da je Vrhovni sud trebaousvojiti tu`beni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvr|ivanjeprava i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i udijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne {tete.Razlog za to je, po apelantovu mi{ljenju, {to je tuèni po silizakona obvezan obra~unati i uplatiti poreze i doprinose na pla}e.Apelant napominje da je u tom dijelu presuda Vrhovnog suda"manjkava", jer u izreci presude nema odluke o tomu, a Vrhovnisud u obrazloènju presude na "cijeloj stranici" obrazlaè svojuodluku o doprinosima. Pri tomu apelant smatra da je Vrhovni sudu ovom dijelu odbio apelantov tu`beni zahtjev. Glede naknadenematerijalne {tete, navodi da je apelant 14 godina poku{avaoostvariti i za{tititi svoje pravo na rad, dokazati da mu je tuèni daonezakonit otkaz i vratiti ga na posao. Tijekom te pravne borbezdravstveno stanje mu je toliko naru{eno da je nedugo nakonpovratka na posao ostvario pravo na invalidsku mirovinu. Isti~eda je Op}inski sud odbio apelantov prijedlog da se izvede dokazvje{ta~enjem vje{taka medicinske struke koji bi dao svoj stru~ninalaz i mi{ljenje o nastanku te invalidnosti, o stupnju oboljenja,kao i o uzro~no-posljedi~noj vezi bolesti i razloga nastajanjainvalidnosti. Smatra da su redoviti sudovi pogre{no usvojili stavda Zakon o obligacijskim odnosima i Zakon o radu ne poznajuovaj vid {tete.



20. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da preddrugostupanjskim sudom nije do{lo do kr{enja apelantovihustavnih prava.

21. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da upostupku pred prvostupanjskim sudom nije do{lo do povredeapelantovih ustavnih prava.



^lanak 191. st. 1. i 3.(1) Pismeno izra|ena presuda mora imati uvod, izreku,

obrazloènje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnoga lijekaprotiv presude.

(3) Izreka presude sadrì odluku o usvajanju ili odbijanjupojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednih traènja,te odluku o postojanju ili nepostojanju tra`bine istaknute radiprebijanja.

^lanak 250. stavak 1.(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogre{no

primijenjeno, presudom }e usvojiti reviziju i preina~iti pobijanuodluku.VI. Dopustivost


24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg jekoristio.

25. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001212 od 27.svibnja 2008. godine protiv koje nema drugih u~inkovitihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, osporenupresudu apelant je primio 27. lipnja 2008. godine, a apelacija jepodnesena 26. kolovoza 2008. godine, dakle, u roku od 60 dana,kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da je u predmetnom postupkupovrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencijui pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europskekonvencije.


^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2. {to uklju~uje:



1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na naknadu{tete i isplatu duga, dakle, na predmet gra|anskopravne naravi, teje ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv.

29. Razmatraju}i apelantove navode glede povrede prava napravi~no su|enje koji se odnose na proizvoljnu primjenumaterijalnog i procesnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje

da, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zaklju~ke redovitih sudova glede~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europskisud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica idokaza, ve} je op}enito zadatak redovitih sudova da ocijene~injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda jeispitati je li eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanjaustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristupsudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je li primjenazakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle,u okviru apelacijske nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivopitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava izEuropske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa }eu konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelinibio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasnikuBiH" broj 58/05).

30. Tako|er, Ustavni sud ukazuje da su, prema praksiEuropskog suda za ljudska prava, doma}i sudovi du`niobrazloìti svoje presude pri ~emu ne moraju dati detaljneodgovore na svaki navod, ali ako je pravno pitanje su{tinskiva`no za ishod predmeta, sud u tom slu~aju mora posebiceobrazloìti razloge na kojima temelji svoju odluku. U protivnom,postoji povreda ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi,Europski sud, Van der Hurk protiv Nizozemske, presuda od 19.travnja 1994. godine, stavak 61).

31. Ustavni sud }e, kao prvo, razmotriti apelantove navode udijelu odluke Vrhovnog suda o apelantovu zahtjevu zautvr|ivanje prava i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje. Ustavni sud smatra da Vrhovni sud u obrazloènjupresude daje razloge glede navedenog zahtjeva, te isti~e da je,primjenjuju}i odredbu ~lanka 250. stavak 1, odlu~io kao u izrecipresude. Me|utim, u izreci presude Vrhovni sud ne navodi ni{ta oovom apelantovu zahtjevu. U svezi sa navedenim, Ustavni sudnapominje da je ~lankom 191. ZPP propisano da izreka presudesadrì odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji seti~u glavne stvari i sporednih traènja. Dalje, ~lankom 250. ZPPpropisano je da, ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravopogre{no primijenjeno, presudom }e usvojiti reviziju i preina~itipobijanu presudu. U konkretnom slu~aju Vrhovni sud je, gledeapelantova zahtjeva za utvr|ivanje prava i uplate doprinosa zamirovinsko i invalidsko osiguranje, utvrdio da je materijalnopravo pogre{no primijenjeno, te usvojio reviziju u tom dijelu ipreina~io drugostupanjsku presudu. Me|utim, izreka odlukeVrhovnog suda, u smislu ~lanka 191. ZPP, ne sadrì odlukupovodom ovog apelantova tu`benog zahtjeva. Dakle, ni iz izrekepresude, niti iz obrazloènja presude Vrhovnog suda ne moè sesa precizno{}u utvrditi kako je, zapravo, u konkretnom slu~ajupovodom ovog apelantova zahtjeva Vrhovni sud odlu~io. Iznavedenog proizlazi da presuda Vrhovnog suda u ovom dijelu nedaje jasne i precizne razloge.

32. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da jeproizvoljnom primjenom odredbi ZPP od Vrhovnog suda do{lodo povrede apelantova prava na pravi~no su|enje.

33. U odnosu na odlu~enje Vrhovnog suda glede apelantovazahtjeva za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud smatra da jeu tom dijelu Vrhovni sud dovoljno jasno obrazloìo svojuodluku, a takvo obrazloènje Ustavni sud ne smatraproizvoljnim. Ustavni sud smatra da obrazloènje Vrhovnogsuda u ovom dijelu zadovoljava standarde postavljene ~lankom6. stavak 1. Europske konvencije. Prema tomu, u ovom dijeluUstavni sud smatra da nije do{lo do povrede apelantova prava napravi~no su|enje.

34. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je ukonkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantova prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu koji se odnosi na

odlu~ivanje o apelantovu tu`benom zahtjevu za utvr|enje prava iuplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Dalje,Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede apelantova pravana pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelukoji se odnosi na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne{tete.

35. Ustavni sud ne}e razmatrati apelantove navode u odnosuna navodnu povredu prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju obzirom na to da su i ti navodi, u biti, isti kao i navodikoji se odnose na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lankaII/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, a {to je Ustavni sud ve} razmotrio u ovojodluci.

Pravo na u~inkovit pravni lijek

36. ^lanak 13. Europske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom,naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima...

37. U svezi sa apelantovim navodima o kr{enju prava nau~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije,Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u svezi sakojim pravima smatra da postoji kr{enje prava iz ~lanka 13.Europske konvencije. Me|utim, iz apelacije se moè zaklju~itida se navodi o kr{enju ovog prava dovode u svezu sa pravom napravi~no su|enje. U svezi s tim, Ustavni sud zapaà da je apelantimao i koristio mogu}nost uporabe pravnih lijekova (priziv irevizija) propisanih zakonom. Stoga, Ustavni sud smatra da suapelantovi navodi o povredi prava na u~inkovit pravni lijekneutemeljeni.

38. Uzimaju}i u obzir navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja prava na u~inkovit pravni lijekiz ~lanka 13. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravi~nosu|enje.

VIII. Zaklju~ak

39. Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno apelantovo pravona pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelukoji se odnosi na odlu~ivanje o apelantovu tu`benom zahtjevu zautvr|ivanje prava i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje, jer je Vrhovni sud arbitrarno primijenio odredbe ZPP.Ustavni sud zaklju~uje da nije prekr{eno apelantovo pravo napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu koji se odnosi naapelantov zahtjev za naknadu nematerijalne {tete obzirom na toda u obrazloènju presude Vrhovnog suda Ustavni sud nije na{aoproizvoljnost glede primjene materijalnog i procesnog prava.

40. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava nau~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije u svezisa pravom na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kadanema ni~ega {to ukazuje na to da je apelantu bilo onemogu}enokoristiti pravne lijekove propisane zakonom.

41. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2621/08, rje{avaju}i apelaciju MehmedaSelimhoxi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:




ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Mehmeda Selimhoxi}a

podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja 2008. godine.

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda uodnosu na utvr|ivawe prava i uplatu doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja 2008. godine uodnosu na utvr|ivawe prava i uplatu doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn da po hitnom postupku donese novuodluku, u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih pravai osnovnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, u skladu sa ~lanom 74 stavak 5 Pravila Ustavnog suda Bosnei Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa oveodluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine opreduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Selimhoxi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja 2008. godine uodnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Mehmed Selimhoxi} (u daqwem tekstu: apelant) iz

Ora{ja, kojeg zastupa Sanela Hidanovi}, advokat iz Ora{ja,podnio je 26. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (udaqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001212 od 27.maja 2008. godine.


Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Oxaku (u daqwem tekstu:Kantonalni sud), Op{tinskog suda u Ora{ju (u daqwem tekstu:Op{tinski sud) i u~esnika u postupku JP "ElektroprivredaHZHB" d.o.o. Mostar-Distribucija elektri~ne energijePosavski kanton Ora{je (u daqwem tekstu: tuèni) zatraènoje 5. decembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni, Kantonalni i Op{tinski sud su dostaviliodgovore na apelaciju 15. i 24. decembra 2008. godine, te 22.februara 2010. godine. Tuèni nije dostavio odgovor naapelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 13. marta 2009.godine i 16. februara 2011. godine.



6. Presudom Op{tinskog suda broj P-157/01 od 26. juna 2006.godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj002-0-G`-07-000 007 od 7. februara 2007. godine, djelimi~no jeusvojen apelantov tu`beni zahtjev i tuènom naloèno daapelantu plati na ime naknade plate iznos od 180,00 KM sazakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 17. maja 2002. godinepa do isplate a preostali dio apelantovog tu`benog zahtjeva jeodbijen.

7. U obrazloèwu prvostepene presude se navodi da izme|uparni~nih stranaka nije sporno da je Rje{ewem broj IV-7-11/01od 10. januara 2001. godine apelantu uspostavqen radnopravnistatus zaposlenika na ~ekawu posla s pravom na naknadu plate umjese~nom iznosu od 30,00 KM i da mu je Rje{ewem brojIV-7-12/01 od 12. decembra 2001. godine prestao radni odnos 5.maja 2000. godine s pravom na otpremninu u iznosu od 4.827,36KM.

8. Daqe, istaknuto je da nije sporno da je Op{tinski suddonio djelimi~nu Presudu broj P-157/01 od 12. juna 2002. godinekojom je tuènom naloèno da apelanta vrati na posao. Uvidomu ugovor o radu od 3. februara 2003. godine i Rje{ewe brojIV-9-219/03 od 3. februara 2003. godine utvr|eno je da je tuènivratio apelanta na posao 3. februara 2003. godine i rasporedioga na poslove i radne zadatke montera (elektro).

9. Pored ostalog, Op{tinski sud je naveo da, budu}i da suodredbom ~lana 143 Zakona o radu regulisana pravazaposlenika na ~ekawu posla, apelant nema pravo na naknadumaterijalne i nematerijalne {tete, nema pravo na povezivaweradnog staà i nema pravo na uplatu doprinosa na platu uskladu sa odredbama Zakona o penzijskom i invalidskomosigurawu i Zakona o zdravstvenom osigurawu po~ev{i od 1992.godine pa do januara 2003. godine. Istaknuto je da, zbognavedenog, Op{tinski sud nije izvodio dokaz vje{ta~ewemsudskog vje{taka iz oblasti medicinske struke na okolnostpretrpqenog straha i du{evnih bolova (zbog neopravdanogizlagawa sudskom postupku i dovo|ewa u te{ku materijalnusituaciju). Daqe je Op{tinski sud naveo da apelant, u skladu sa~lanom 123 Zakona o parni~nom postupku (u daqwem tekstu:ZPP), u toku postupka nije dokazao da je u skladu sa odredbom~lana 85 Zakona o radu pretrpio {tetu na radu ili u vezi saradom. Stoga je u tom dijelu odbijen apelantov tu`beni zahtjev.

10. Apelant je protiv drugostepene presude izjavioreviziju koju je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-00212od 27. maja 2008. godine djelimi~no uvaìo tako da jedrugostepenu presudu preina~io u dijelu u kojem je odbijenapelantov tu`beni zahtjev za isplatu plata, regresa i toplogobroka za period od decembra 1999. godine do 3. februara 2003.godine i tuèni obavezan da apelantu na ime plate za navedeniperiod isplati iznos od 26.578,46 KM, na ime naknade za topliobrok iznos od 6.560,00 KM i regresa u iznosu od 2.350,50 KM,sve sa zakonskim zateznim kamatama po~ev{i od 4. juna 2003.godine do isplate, te da mu naknadi tro{kove spora u iznosu od4.080,00 KM. U preostalom dijelu revizija je odbijena.

11. U obrazloèwu revizijske presude se navodi da je upredmetnom postupku utvr|eno da je tuèni apelanta vratio naposao, uspostavio mu radnopravni status po~ev{i od 3.februara 2003. godine i rasporedio ga na posloveelektromontera, da se apelant javqao na oglas za popunu radnihmjesta koje je tuèni raspisao u novembru, te da seblagovremeno u decembru 1999. godine prijavio zauspostavqawe radnopravnog statusa. Apelant je tu`bu podnio3. oktobra 2001. godine.

12. Istaknuto je da je apelant nakon pravosna`nostidjelimi~ne Presude broj P-157/01 kona~no precizirao svojtu`beni zahtjev podneskom od 26. maja 2006. godine. Navedenimpodneskom apelant je traìo da mu tuèni isplati na ime plataza period od decembra 1999. godine (dana kada se tuènomobratio za regulisawe radnopravnog statusa) pa do 3. februara2003. godine (kada je po~eo da radi kod tuènog) iznos od30.949,91 KM, na ime regresa 2.330,50 KM, naknade za topliobrok 6.520,00 KM, na ime nematerijalne {tete (bol i strah)ukupno 10.000,00 KM, te da mu tuèni uplati doprinose

po~ev{i od 1992. godine pa daqe, zakqu~no sa januarom 2003.godine.

13. Vrhovni sud je naveo da revizija osnovano ukazuje da jedrugostepena odluka u odbijaju}em dijelu donesena uz pogre{nuprimjenu materijalnog prava. Po mi{qewu Vrhovnog suda,uzimaju}i u obzir da su poni{tena rje{ewa o utvr|ivawustatusa radnika na ~ekawu i otkazu ugovora o radu apelantu,tuènom naloèno da apelanta vrati u radni odnos, da seapelant prijavio i za uspostavu radnopravnog statusa na oglasza prijem radnika koji je tuèni raspisao u novembru 1999.godine, o apelantovim pravima na platu, regres i topli obroktrebalo je odlu~ivati u skladu sa ~lanom 96 stav 2 ta~. 1 i 2Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i29/03), kako to revizija pravilno i ukazuje.

14. Stoga, po{to je u tom dijelu apelantov tu`beni zahtjevodbijen, zbog pogre{ne primjene materijalnog prava, te po{toje ~iweni~no stawe za pravilnu primjenu materijalnog pravapravilno i potpuno utvr|eno (nalaz i mi{qewe vje{takafinansijske struke), primjenom ~lana 96 Zakona o radu, a naosnovu ~lana 250 stav 1 Zakona o parni~nom postupku (u daqwemtekstu: ZPP) Vrhovni sud je odlu~io kao u dispozitivu odluke.

15. Istaknuto je da je drugostepenu odluku vaqalopreina~iti na osnovu ~lana 250 stav 1 ZPP zbog pogre{neprimjene materijalnog prava i u dijelu tu`benog zahtjeva zautvr|ewe prava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidskoosigurawe. Vrhovni sud je naveo da iz ~iweni~nog utvr|ewaproizilazi da apelant tuìocu ovu vrstu doprinosa nijeuplatio za utuèni period iako je wegov zaposlenik.

16. S obzirom na utvr|enu ~iwenicu da doprinosi nisuupla}ivani i da je apelant u spornom periodu bio zaposleniktuènog, po mi{qewu Vrhovnog suda, apelant, prema odredbi~lana 101 Zakona o penzijskom i invalidskom osigurawu("Slu`bene novine FBiH" br. 29/98, 33/01, 73/05 i 59/06), imapravo da traì u parnici da se utvrdi da mu to pravo pripada.Istaknuto je da je, prema Zakonu o doprinosima ("Slu`benenovine FBiH" br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08),obveznik uplate tih doprinosa iz radnog odnosa poslodavac,odnosno u konkretnom slu~aju tuèni, a Zakonom o naplati idjelimi~nom otpisu dospjelih, a nenapla}enih doprinosa zasocijalno osigurawe ("Slu`bene novine FBiH" broj 25/06,koji je stupio na snagu 1. juna 2006. godine) propisano kako sevr{e obra~un i uplata za neupla}ene doprinose u periodu od 1.januara 1992. godine do 31. decembra 2005. godine (sporni pe-riod). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da je primjewuju}inavedene propise, a uz primjenu ~lana 250 stav 1 ZPP, odlu~iokao u izreci presude.

17. Na osnovu ~lana 248 ZPP Vrhovni sud je reviziju odbio udijelu u kom je odbijen apelantov zahtjev za naknadunematerijalne {tete, jer je u tom dijelu utvrdio da nemapogre{ne primjene materijalnog prava, a ni povrede postupka.Vrhovni sud je nepomenuo da ni Zakonom o radu, a ni Zakonom oobligacionim odnosima kao materijalnom pravu na osnovu kogamoè da se odlu~uje o zahtjevu za naknadu {tete nije predvi|enamogu}nost naknade {tete za pretrpqene bol i strah zbogneblagovremenog vra}awa na posao i nezakonitog otkazaugovora o radu.

IV. Apelacija


18. Apelant se àli da mu je osporenom odlukom Vrhovnogsuda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (udaqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravnilijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. @ali se na pogre{nuprimjenu materijalnog i procesnog prava. Smatra da je Vrhovnisud trebalo da usvoji tu`beni zahtjev u dijelu koji se odnosi nautvr|ivawe prava i uplatu doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe i u dijelu koji se odnosi na zahtjev zanaknadu nematerijalne {tete. Razlog za to je, po apelantovom

mi{qewu, {to je tuèni po sili zakona obavezan da obra~una iuplati poreze i doprinose na plate. Apelant napomiwe da je utom dijelu presuda Vrhovnog suda "mawkava", jer u izrecipresude nema odluke o tome, a Vrhovni sud u obrazloèwupresude na "cijeloj stranici" obrazlaè svoju odluku odoprinosima. Pri tome apelant smatra da je Vrhovni sud u ovomdijelu odbio apelantov tu`beni zahtjev. U pogledu naknadenematerijalne {tete, navodi da je apelant 14 godina poku{avaoda ostvari i za{titi svoje pravo na rad, da dokaè da mu jetuèni dao nezakonit otkaz i vrati ga na posao. Tokom tepravne borbe zdravstveno stawe mu je toliko naru{eno da jenedugo nakon povratka na posao ostvario pravo na invalidskupenziju. Isti~e da je Op{tinski sud odbio apelantov predlogda se izvede dokaz vje{ta~ewem vje{taka medicinske strukekoji bi dao svoj stru~ni nalaz i mi{qewe o nastanku teinvalidnosti, o stepenu oboqewa, kao i o uzro~no-posqedi~nojvezi bolesti i razloga nastajawa invalidnosti. Smatra da suredovni sudovi pogre{no usvojili stav da Zakon oobligacionim odnosima i Zakon o radu ne poznaju ovaj vid{tete.



20. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da preddrugostepenim sudom nije do{lo do kr{ewa apelantovihustavnih prava.

21. U odgovoru na apelaciju Op{tinski sud je naveo da upostupku pred prvostepenim sudom nije do{lo do povredeapelantovih ustavnih prava.



^lan 191. st. 1. i 3.(1) Pismeno izra|ena presuda mora imati uvod, izreku,

obrazloèwe i uputstvo o pravu na izjavqivawe pravnoglijeka protiv presude.

(3) Izreka presude sadrì odluku o usvajawu ili odbijawupojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednihtraèwa, te odluku o postojawu ili nepostojawupotraìvawa istaknutog radi prebijawa.

^lan 250. stav 1.(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo

pogre{no primijeweno, presudom }e usvojiti reviziju ipreina~iti pobijanu odluku.

VI. Dopustivost



25. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijomje Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001212 od 27. maja2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presuduapelant je primio 27. juna 2008. godine, a apelacija je podnesena26. avgusta 2008. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana,niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacijanije dopustiva.




VII. Meritum

27. Apelant smatra da je u predmetnom postupkupovrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13Evropske konvencije.


^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijeluglasi:



^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijeluglasi:


28. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na naknadu{tete i isplatu duga, dakle, na predmet gra|anskopravneprirode, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjewiv.

29. Razmatraju}i apelantove navode u pogledu povredeprava na pravi~no su|ewe koji se odnose na proizvoqnuprimjenu materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud, prijesvega, ukazuje da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnihsudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnogprava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka odopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).Naime, Ustavni sud nije nadleàn da supstitui{e redovnesudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je uop{teno zadatakredovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli(vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva,presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo dopovrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravi~nosu|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravnilijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno,proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacionenadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawemeventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropskekonvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak ucjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6 stav 1Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasnikuBiH" broj 58/05).

30. Tako|e, Ustavni sud ukazuje da su, prema praksiEvropskog suda za qudska prava, doma}i sudovi du`ni daobrazloè svoje presude pri ~emu ne moraju da daju detaqneodgovore na svaki navod, ali ako je pravno pitawe su{tinskiva`no za ishod predmeta, sud u tom slu~aju mora posebno daobrazloì razloge na kojima zasniva svoju odluku. Usuprotnom, postoji povreda ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije(vidi, Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presudaod 19. aprila 1994. godine, stav 61).

31. Ustavni sud }e, kao prvo, razmotriti apelantove navodeu dijelu odluke Vrhovnog suda o apelantovom zahtjevu zautvr|ivawe prava i uplatu doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe. Ustavni sud smatra da Vrhovni sud uobrazloèwu presude daje razloge u pogledu navedenog

zahtjeva, te isti~e da je, primjewuju}i odredbu ~lana 250 stav 1,odlu~io kao u izreci presude. Me|utim, u izreci presudeVrhovni sud ne navodi ni{ta o ovom apelantovom zahtjevu. Uvezi sa navedenim, Ustavni sud napomiwe da je ~lanom 191 ZPPpropisano da izreka presude sadrì odluku o usvajawu iliodbijawu pojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari isporednih traèwa. Daqe, ~lanom 250 ZPP propisano je da, akorevizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogre{noprimijeweno, presudom }e da usvoji reviziju i preina~ipobijanu presudu. U konkretnom slu~aju Vrhovni sud je, upogledu apelantovog zahtjeva za utvr|ivawe prava i uplatedoprinosa za penzijsko i invalidsko osigurawe, utvrdio da jematerijalno pravo pogre{no primijeweno, te usvojio revizijuu tom dijelu i preina~io drugostepenu presudu. Me|utim,izreka odluke Vrhovnog suda, u smislu ~lana 191 ZPP, nesadrì odluku povodom ovog apelantovog tu`benog zahtjeva.Dakle, ni iz izreke presude, niti iz obrazloèwa presudeVrhovnog suda ne moè sa precizno{}u da se utvrdi kako je,zapravo, u konkretnom slu~aju povodom ovog apelantovogzahtjeva Vrhovni sud odlu~io. Iz navedenog proizilazi dapresuda Vrhovnog suda u ovom dijelu ne daje jasne i preciznerazloge.

32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da jeproizvoqnom primjenom odredbi ZPP od Vrhovnog suda do{lodo povrede apelantovog prava na pravi~no su|ewe.

33. U odnosu na odlu~ewe Vrhovnog suda u pogleduapelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne {tete, Ustavnisud smatra da je u tom dijelu Vrhovni sud dovoqno jasnoobrazloìo svoju odluku, a takvo obrazloèwe Ustavni sud nesmatra proizvoqnim. Ustavni sud smatra da obrazloèweVrhovnog suda u ovom dijelu zadovoqava standarde postavqene~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Prema tome, u ovom dijeluUstavni sud smatra da nije do{lo do povrede apelantovog pravana pravi~no su|ewe.

34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da je ukonkretnom slu~aju do{lo do povrede apelantovog prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi naodlu~ivawe o apelantovom tu`benom zahtjevu za utvr|eweprava i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osigurawe.Daqe, Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povredeapelantovog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije udijelu koji se odnosi na apelantov zahtjev za naknadunematerijalne {tete.

35. Ustavni sud ne}e razmatrati apelantove navode u odnosuna navodnu povredu prava na imovinu iz ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u su{tini, isti kaoi navodi koji se odnose na povredu prava na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije, a {ta je Ustavni sud ve} razmotrio u ovojodluci.

Pravo na djelotvoran pravni lijek36. ^lan 13 Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom,

naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnimvlastima...

37. U vezi sa apelantovim navodima o kr{ewu prava nadjelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije,Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u vezi sakojim pravima smatra da postoji kr{ewe prava iz ~lana 13Evropske konvencije. Me|utim, iz apelacije moè da sezakqu~i da se navodi o kr{ewu ovog prava dovode u vezu sapravom na pravi~no su|ewe. U vezi s tim, Ustavni sud zapaà daje apelant imao i koristio mogu}nost upotrebe pravnihlijekova (àlba i revizija) propisanih zakonom. Stoga,Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava nadjelotvoran pravni lijek neosnovani.

38. Uzimaju}i u obzir navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{ewa prava na djelotvoran pravni

lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije u vezi sa pravom napravi~no su|ewe.

VIII. Zakqu~ak

39. Ustavni sud zakqu~uje da je prekr{eno apelantovopravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u dijelu kojise odnosi na odlu~ivawe o apelantovom tu`benom zahtjevu zautvr|ivawe prava i uplatu doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe, jer je Vrhovni sud arbitrarnoprimijenio odredbe ZPP. Ustavni sud zakqu~uje da nijeprekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije u dijelu koji se odnosi na apelantov zahtjev zanaknadu nematerijalne {tete s obzirom na to da u obrazloèwupresude Vrhovnog suda Ustavni sud nije na{ao proizvoqnost upogledu primjene materijalnog i procesnog prava.

40. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji povreda prava nadjelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije uvezi sa pravom na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada nemani~ega {to ukazuje na to da je apelantu bilo onemogu}eno dakoristi pravne lijekove propisane zakonom.

41. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2680/08, rje{avaju}i apelaciju [ahbazaMuji}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija [ahbaza Muji}a.Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u izvr{nim postupcima koji se vode predOp}inskim sudom u Tuzli pod br. I-2729/05 i 032-0-I-07-010150/07.

Nalaè se Op}inskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odga|anjaokon~a izvr{ni postupak u predmetima br. I-2729/05 i032-0-I-07-010 150/07, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaè se Op}inskom sudu u Tuzli da, u skladu sa ~lanom 74.stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sudBosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enjaove odluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. [ahbaz Muji} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Miri~ine

podnio je 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbognedono{enja odluke u razumnom roku u izvr{nim postupcimakoji se vode pred Op}inskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu:Op}inski sud) pod br. I- 2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07.Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 19. stav 2. Pravila Ustavnogsuda, 10. septembra 2008. godine zatraìo dopunu apelacije,koju je apelant dostavio 22. septembra 2008. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odOp}inskog suda zatraèno je 8. septembra 2008. godine dadostavi odgovor na apelaciju.

3. Op}inski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. oktobra2008. godine.

4. Ustavni sud je 27. oktobra 2008. godine od Op}inskogsuda zatraìo dostavu dokumenata na koje se sud pozvao u svomodgovoru na apelaciju, a 6. oktobra 2010. godine zatraìo je odOp}inskog suda dostavu sudskih spisa broj I 2729/05 i broj032-0-I-07-010 150/07.

5. Op}inski sud je dostavio 3. novembra 2008. godinetraènu dokumentaciju, a sudske spise 15. decembra 2010.godine.

6. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Op}inskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 2.decembra 2008. godine.III. înjeni~no stanje

7. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in:înjenice u predmetu Op}inskog suda broj I 2729/05

8. Op}inski sud je Presudom (na osnovu priznanja) broj P946/05 od 23. augusta 2005. godine usvojio apelantov tu`benizahtjev, te je obavezao tuènog "Koksno-hemijski kombinat"d.d. Lukavac da apelantu, na ime otpremnine, isplati iznos od2.179,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 26.maja 2005. godine, kao dana podno{enja tu`be, do kona~neisplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom prinudnogizvr{enja.

9. Apelant je 12. oktobra 2005. godine, na osnovu PresudeOp}inskog suda broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine,podnio prijedlog za izvr{enje protiv "Koksno-hemijskogkombinata" d.d. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvr{enik). Apelantje u istom prijedlogu naveo transakcijske ra~une izvr{enika kojise vode kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla, Union banke, UPIbanke - Filijala Tuzla, Raiffeisen banke d.d. BiH i UniCreditZagreba~ke banke.

10. Op}inski sud je Rje{enjem o izvr{enju broj I 2729/05 od18. oktobra 2005. godine dozvolio predloèno izvr{enjeozna~ene pravosna`ne presude na nov~anim sredstvimaizvr{enika koja se vode na ra~unima kod banaka.

11. Tuzlanska banka d.d. Tuzla je 26. oktobra 2005. godineprimila navedeno rje{enje o izvr{enju, te dopisom od 11.novembra 2005. godine, koji je Op}inski sud zaprimio 14.novembra 2005. godine, obavijestila sud da po predmetnomrje{enju o izvr{enju nisu vr{ili pljenidbu sredstava, budu}i da nara~unu izvr{enika nema sredstava. U dopisu je istaknuto da je, uskladu sa zakonom, ista banka ra~une izvr{enika blokirala dodaljnjeg, te je rje{enje proslijedila Raiffeisen banci d.d. Sarajevo- Filijala Tuzla.

12. Raiffeisen banka d.d. BiH je dopisom od 14. novembra2005. godine obavijestila Op}inski sud da nije vr{en prijenos popredmetnom rje{enju o izvr{enju, zbog nedostatka sredstava nara~unu izvr{enika, kao i zbog ranijih blokada, a da su rje{enje oizvr{enju dostavili na dalje postupanje narednoj banci -UniCredit Zagreba~koj banci.

13. UniCredit Zagreba~ka banka je dopisom, koji je Op}inskisud primio 13. aprila 2006. godine, obavijestila Op}inski sud danisu postupili po predmetnom rje{enju o izvr{enju, tako|er, zbog



nedostatka sredstava na ra~unu izvr{enika, koji je blokiranodranije po vi{e osnova, ali su dalje blokirali klijentov ra~unprema predmetnom rje{enju i rje{enje svrstali u red ~ekanjaprema zakonskim prioritetima izvr{enja naloga prinudnenaplate.

14. Op}inski sud je dopisom broj I 2729/05 od 17. aprila2007. godine ponovo zatraìo od Tuzlanske banke d.d. Tuzlapostupanje po istom rje{enju o izvr{enju, koja je dopisom od 27.aprila 2007. godine obavijestila Op}inski sud o nemogu}nostipostupanja, budu}i da je ra~un izvr{enika blokiran. Nagla{eno jeda su rje{enje o izvr{enju proslijedili Union banci - Filijala Tuzla31. oktobra 2005. godine, te da }e i dopis Op}inskog suda od 17.aprila 2007. godine ponovo proslijediti navedenoj banci.

15. Institucija ombudsmana - Ured u Tuzli pisanimurgencijama od 30. aprila, 16. maja, te 2. i 13. juna 2008. godine,povodom apelantove àlbe vezane za efikasnost konkretnogpostupka, a u vezi sa apelantovim pravima po osnovu rada, traìlaje pisane informacije. Istovremeno je preporu~ila Op}inskomsudu preduzimanje radnji u {to kra}im rokovima radi okon~anjapostupka. Navedena institucija je pisanim urgencijama od 26.novembra i 18. decembra 2009. godine ponovo u konkretnompredmetu zatraìla postupanje Op}inskog suda u {to kra}imrokovima.

16. Naknadno, Tuzlanska banka d.d. Tuzla dopisom od 10.oktobra 2008. godine obavijestila je Op}inski sud da je, u skladusa uputstvom o otvaranju i zatvaranju ra~una za obavljanjeplatnih transakcija i vo|enje evidencija ("Slu`bene novineFBiH" broj 55/00), 3. oktobra 2008. godine zatvorentransakcijski ra~un izvr{enika, jer je ra~un neaktivan duè oddvanaest mjeseci i da nije u mogu}nosti postupiti po predmetnomrje{enju.

17. Union banka d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla, dopisom od26. novembra 2008. godine radi aùriranja neizvr{enih rje{enjazatraìla je od Op}inskog suda dostavu podataka o statusuRje{enja broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine. Premadokazima spisa, Op}inski sud nije postupio po traènju navedenebanke.

18. Op}inski sud je Zaklju~kom broj I 2729/05 od 15.decembra 2008. godine pozvao apelanta da u roku od petnaestdana od dana prijema zaklju~ka predloì novo sredstvo ilipredmet izvr{enja, ili sudu dostavi broj ra~una izvr{enika i bankekod koje je otvoren ra~un izvr{enika, jer se Rje{enje o izvr{enjuOp}inskog suda broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine nemoè provesti na ra~unu izvr{enika navedenom u prijedlogu zaizvr{enje od 12. oktobra 2005. godine zato {to je ra~un izvr{enikaneaktivan duè od dvanaest mjeseci. Apelant je upozoren naposljedice propu{tanja, a navedeni zaklju~ak mu je dostavljen24. decembra 2008. godine.

19. Op}inski sud je Rje{enjem broj I 2729/05 od 11. februara2009. godine utvrdio da se "smatra (se) da je traìlac izvr{enjapovukao prijedlog za izvr{enje. Izvr{ni postupak se obustavlja i ucijelosti se ukidaju provedene izvr{ne radnje". Navedeno je daapelant nije u odre|enom roku postupio po zaklju~ku suda od 15.decembra 2008. godine. U pravnoj pouci istog rje{enja odre|enoje da se protiv rje{enja moè izjaviti prigovor, koji se podnosiOp}inskom sudu u roku od osam dana od dana dostavljanjarje{enja.

20. Apelant je 5. januara 2009. godine dostavio podnesakvezan za navedeni Zaklju~ak suda broj I 2729/05 od 15.decembra 2008. (koji je primio 24. decembra 2008. godine), a 25.februara 2009. godine podnio je Op}inskom sudu i prigovorprotiv Rje{enja tog suda broj I 2729/05 od 11. februara 2009.godine, koje je primio 18. februara 2009. godine.

21. Op}inski sud, prema predo~enom Ustavnom sudu, nijepreduzimao daljnje radnje, odnosno nakon {to mu je dostavljen inavedeni prigovor protiv Rje{enja broj I 2729/05 od 11. februara2009. godine nije odlu~io o istom prigovoru.

înjenice u predmetu Op}inskog suda broj 032-0-I-07-010150/07

22. Presudom Op}inskog suda broj P 2191/05 od 11. maja2007. godine obavezan je "Koksno-hemijski kombinat" d.d.Lukavac kao tuèni da apelantu kao tuìtelju poveè radni sta`

uplatom Federalnom zavodu PIO Mostar, Kantonalnojadministrativnoj slu`bi Tuzla (u daljnjem tekstu: Federalni zavodPIO) na apelantovo ime, doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra1995. godine i period od 1. januara 1997. godine do 26. januara2005. godine u ukupnom iznosu od 7.780,48 KM, zajedno sazakonskom zateznom kamatom od 16. novembra 2005. godinekao dana podno{enja tu`be, pa do kona~ne isplate, te da apelantunaknadi tro{kove postupka u iznosu od 144,00 KM, sve u roku odpetnaest dana od dana dono{enja odluke do kona~ne isplate, podprijetnjom prinudnog izvr{enja. Ista presuda je, prema ovjeriOp}inskog suda od 7. juna 2007. godine, postala pravosna`na iizvr{na 28. maja 2007. godine.

23. Apelant je 18. septembra 2007. godine, prijedlogom zaizvr{enje, pokrenuo postupak izvr{enja protiv istog izvr{enika, ana osnovu navedene presude Op}inskog suda.

24. Institucija ombudsmena - Ured u Tuzli podneskom brojIII 329/08 od 13. juna 2008. godine ("tre}a urgencija za dostavuinformacije"), u skladu sa Zakonom o ombudsmenima, urgiralaje da se u roku od deset dana Uredu dostavi pisana informacija "orazlozima kojim se pravda nepostupanje u konkretnompredmetu". Istovremeno je zatraèno postupanje Op}inskog sudau {to kra}im rokovima radi okon~anja postupka izvr{enja.

25. Zaklju~kom Op}inskog suda broj 032-0-I-07-010150 od20. juna 2008. godine apelantu kao traìtelju izvr{enja vra}en jeprijedlog za izvr{enje od 18. septembra 2007. godine, te jeapelant pozvan da u roku od osam dana od dana prijemazaklju~ka dopuni prijedlog za izvr{enje, tako {to }e nazna~itita~an broj transakcijskog ra~una Federalnog zavoda PIO, tenaziv banke kod koje se vodi.

26. Apelant je 25. juna 2008. godine Op}inskom sududostavio traènu dopunu prijedloga za izvr{enje.

27. Rje{enjem o izvr{enju Op}inskog suda broj032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine dozvoljeno jepredloèno izvr{enje ozna~ene pravosna`ne presude nanov~anim sredstvima izvr{enika.

28. Op}inski sud je Zaklju~kom broj 032-0-I-07-010150 od5. novembra 2008. godine odredio da se apelantu dostaviprigovor izvr{enika koji je podnio 17. oktobra 2008. godineprotiv Rje{enja o izvr{enju broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra2008. godine.

29. Apelant je Op}inskom sudu 11. novembra 2008. godinedostavio odgovor na prigovor izvr{enika.

30. Op}inski sud je 3. marta 2009. godine odrào ro~i{te zaraspravljanje o predmetnom prigovoru kojem se nije odazvaouredno obavije{teni izvr{enik. Apelant je na istom ro~i{tuzatraìo da sud nastavi izvr{ni postupak, obrazlaù}i da jeizvr{enik samo djelomi~no izmirio dug, i to uplatom doprinosaza penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. januara 2000.godine, zaklju~no sa 31. decembrom 2003. godine, bez uplatezateznih kamata. Apelant je naglasio da, tako|er, nije upla}endug za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1995.godine, zatim, od 1. januara 1997. godine do 31. decembra 1999.godine, kao i zakonske zatezne kamate za navedeni period, niti jeizmiren dug za period od 1. januara 2004. godine do 26. januara2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom, kao iizmirenjem dosu|enih tro{kova parni~nog postupka.

31. Op}inski sud je dopisom broj 032-0-I-010150 od 25.maja 2009. godine od Federalnog zavoda PIO zatraìo dostavupodataka na okolnost da li je izvr{enik apelantu povezao radnista`-uplatio doprinose za period od 1. januara 1994. godine do31. decembra 1995. godine i 1. januara 1997. godine do 26.januara 2005. godine.

32. Federalni zavod PIO dopisom broj FZ-TZ-03-532/09,koji je Op}inski sud primio 23. juna 2009. godine, obavijestio jesud o traènim podacima, tj. da nisu pla}eni doprinosi po osnovupenzijskog i invalidskog osiguranja za navedeni period.

33. Rje{enjem Op}inskog suda broj 032-0-I-010150 od 15.juna 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev od 29. maja 2009.godine kojim je traìo izuze}e postupaju}eg sudije u konkretnompredmetu. Me|utim, iz dokaza predo~enih Ustavnom sudu moèse zaklju~iti da Op}inski sud, nakon {to je izvr{enik 17. oktobra2008. godine dostavio prigovor protiv Rje{enja o izvr{enju broj

032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine, nije donioodluku o navedenom prigovoru.

34. Apelant je Op}inskom sudu 28. oktobra 2009. godinedostavio podnesak (urgenciju za postupanje po prijedlogu zaizvr{enje), traè}i da "sud {to je prije mogu}e izvr{i dostavutransakcijskih ra~una navedenim bankama kako bi izvr{ileprinudnu naplatu sa predloènih transakcijskih ra~unaizvr{enika, te da zaplijenjene nov~ane iznose dostave traìocuizvr{enja na njegovu adresu stanovanja".

35. Daljnjeg postupanja Op}inskog suda, prema stanju spisa,u konkretnom predmetu nije bilo.

IV. Apelacija


36. Apelant smatra da mu je u konkretnom slu~aju, zbogneizvr{enja Presude Op}inskog suda broj P 946/05 od 23.augusta 2005. godine i Presude Op}inskog suda broj P 2191/05 uizvr{nom postupku koji se vodi pred Op}inskim sudom upredmetu broj I 2729/05 i predmetu broj 032-0-I-07-010 150,povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanaII/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, izme|uostalog, u dopuni apelacije naveo da nije "od suda dobio rje{enjeo izvr{enju" pravosna`ne presude. Dalje, povredu svojih pravaapelant vidi u tome {to Op}inski sud ne postupa po zakonu i neodlu~uje u konkretnim predmetima o podnesenim prigovorima urazumnom roku zbog ~ega "trpi ogromnu {tetu". Preteàn dioapelacionih navoda odnosi se na Presudu Op}inskog suda broj P2191/05 od 11. maja 2007. godine, koja predstavlja izvr{ninaslov u predmetnom izvr{nom postupku, pa apelant smatra da utoj presudi nije pravilno utvr|eno ~injeni~no stanje, mada jepristupio traènju izvr{enja navedene presude, te je ve} idoneseno Rje{enje o izvr{enju broj 032-0-I-07-010 150/07 od 3.oktobra 2008. godine. Apelant je predloìo da Ustavni sud odrediOp}inskom sudu preduzimanje konkretnih mjera radi daljnjegrje{avanja i provo|enja izvr{enja predmetnih rje{enja. Apelant jenaveo da mu je ovakvim postupanjem suda povrije|eno i pravona ìvot iz ~lana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2.Evropske konvencije.


37. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju osporioapelantove navode i dostavio izja{njenje u kojem je navedenredoslijed doga|anja u predmetima.


38. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnomdijelu glasi:

^lan 5.Hitnost i redoslijed postupanja(1) U postupku izvr{enja sud je duàn postupati hitno.^lan 12.Pravni lijekovi(1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su prigovor i

àlba, osim ako ovim zakonom nisu isklju~eni.(2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu moè se

izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno.(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rje{enje u roku od

osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nijedruk~ije odre|eno. O prigovoru odlu~uje sud koji je doniorje{enje.

(4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru moè se izjavitiàlba u roku od osam dana od dana dostave rje{enja. O àlbiodlu~uje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i àlba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka,ali se namirenje traìoca izvr{enja odlaè do dono{enja odlukeprvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvr{nomispravom odre|ena obaveza izdràvanja ili kada se izvr{enjeprovodi naplatom s transakcijskog ra~una pravnog lica u koristimaoca istog takvog ra~una kao traìoca izvr{enja, kao i u

drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, moè do}i donamirenja prije dono{enja odluke po prigovoru.

^lan 13.Izvr{nost i pravosna`nost(1) Rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje

izvr{no i pravosna`no.^lan 15.Rokovi za postupanjeSud je po pravilu duàn da o prijedlogu za izvr{enje odlu~i u

roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od danaispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i.

^lan 21.Primjena odredaba drugih zakona(1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in primjenjuju

se odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ili drugimzakonom nije druk~ije odre|eno.

^lan 63.Obustava izvr{enja(3) Izvr{enje }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se

zbog drugih razloga ne moè provesti.(4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3.

ovog ~lana sud }e pozvati traìoca izvr{enja da podneseprijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog zakona, u roku od 15 dana oddana prijema poziva. Rje{enje o obustavi izvr{enja sud }edonijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako jeprijedlog neosnovan.

^lan 64.Dovr{enje izvr{enjaPostupak izvr{enja smatra se zavr{enim pravosna`no{}u

odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga,provo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava iliobustavom izvr{enja.

39. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 53/03) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te omogu}iti svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost


41. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

42. U skladu sa ~lanom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè izuzetno da razmatra apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljnakr{enja prava i osnovnih sloboda koje {titi Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju apelant se àli nanemogu}nost izvr{enja pravosna`nih sudskih odluka, budu}i danadle`ni sud ne postupa po zakonu i ne odlu~uje o podnesenimprigovorima u izvr{nim postupcima koji traju duè od pet godina,odnosno duè od tri godine. Predmetni postupci u vrijemedono{enja odluke Ustavnog suda nalaze se u fazi odlu~ivanja poapelantovom prigovoru protiv rje{enja Op}inskog suda kojim jeprijedlog za izvr{enje odbijen kao neosnovan. Dakle, iako jeapelacija podnesena prije nego {to su predmetni postupcipravosna`no okon~ani, prema ~lanu 16. stav 3. Pravila Ustavnogsuda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na dono{enjeodluke u razumnom roku kao elementu prava na pravi~nosu|enje. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neosnovana,



niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nijedopustiva.


VII. Meritum

44. Apelant se àli da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.Evropske konvencije zbog nedono{enja odluka "u razumnomroku" o podnesenim prigovorima u konkretnim predmetima,navode}i da predmetni izvr{ni postupci jo{ uvijek nisu okon~ani.

^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijeluglasi:




1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na dono{enje odluke u razumnom roku

45. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~aju radi oapelantovom zahtjevu da se u izvr{nom postupku u razumnomroku omogu}i izvr{enje pravosna`nih presuda Op}inskog suda iapelantu isplati nov~ani iznos na ime otpremnine uz zakonskuzateznu kamatu, kao i da mu se poveè radni sta` za odre|envremenski period uplatom doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje uz naknadu tro{kova postupka, pa u skladu sa svojomranijom praksom, zaklju~uje da je ~lan 6. stav 1. Evropskekonvencije primjenjiv.


46. Ustavni sud nagla{ava da se, prema konzistentnoj praksiEvropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropskisud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja postupka moraocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}ira~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi,Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

47. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nogstatusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u dràvamau kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupciimaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije,presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav18).

48. Kona~no, Evropski sud je ukazao da dràva ima obavezuorganizirati sistem izvr{enja presuda koji je djelotvoran kako nanivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvr{enje bezneopravdanog odugovla~enja (vidi, Evropski sud za ljudskaprava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine,broj 71186/01, stav 84,) te je, tako|er, istakao da sa izvr{nimpostupkom, zbog same njegove naravi, treba postupatiekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presudaComingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav23, ECHR 2000-IV).


49. Ustavni sud zapaà da apelant u apelaciji ukazuje nanedono{enje odluke u razumnom roku, odnosno na neokon~anjedva izvr{na postupka koji se vode pred Op}inskim sudom.

50. Vezano za postupak Op}inskog suda koji se vodi podbrojem I 2729/05, Ustavni sud zapaà da je apelant 12. oktobra2005. godine podnio prijedlog za izvr{enje pravosna`ne PresudeOp}inskog suda broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine, te da

do dana dono{enja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvr{nipostupak traje duè od pet godina i jo{ uvijek nije okon~an.

51. S druge strane, vezano za postupak koji se predOp}inskim sudom vodi pod brojem 032-0-I-07-010 150/07,Ustavni sud uo~ava da je apelant u ovom predmetu prijedlog zaizvr{enje Presude Op}inskog suda broj P-2191/07 od 11. maja2007. godine podnio 18. septembra 2007. godine i da do danadono{enja ove odluke predmetni izvr{ni postupak traje duè odtri godine i {est mjeseci i da jo{ uvijek nije okon~an.


52. Ocjenjuju}i oba izvr{na predmeta, Ustavi sud zapaà daje apelant podnesenim prijedlozima traìo izvr{enjepravosna`nih presuda kojim mu je dosu|ena otpremnina,odnosno kojim je naloèno povezivanje radnog staà uplatomdoprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ovi postupci,shodno relevantnim zakonskim propisima i praksi Evropskogsuda, smatraju se postupcima hitne prirode i stoga zahtijevajuaùrnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvr{nipostupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja i zastoja.

53. Dalje, Ustavni sud u ~injenicama oba predmeta, kao i uizja{njenju redovnih sudova ne nalazi ni{ta {to bi ukazivalo da jeapelant svojim pona{anjem doprinio duìni predmetnih izvr{nihpostupaka.

54. Vezano za pona{anje suda, Ustavni sud zapaà da jeOp}inski sud svojim Rje{enjem broj I-2729/05 od 18. oktobra2005. godine dozvolio predloèno izvr{enje na nov~animsredstvima izvr{enika. Po{to se navedeno rje{enje o izvr{enjunije moglo provesti, budu}i da je ra~un izvr{enika bio neaktivan,Op}inski sud je Zaklju~kom broj I 2729/05 od 15. decembra2008. godine (koji je apelant primio 24. decembra 2008. godine)pozvao apelanta da u roku od petnaest dana od dana prijemapredloì novo sredstvo ili predmet izvr{enja. Apelant je 5.januara 2009. godine Op}inskom sudu dostavio podnesak vezanza navedeni zaklju~ak. Me|utim, Op}inski sud je Rje{enjem brojI 2729/05 od 11. februara 2009. godine (koje je apelant primio18. februara 2009. godine) utvrdio da je apelant povukaoprijedlog za izvr{enje s tim {to je odre|eno da apelant protiv istogrje{enja moè izjaviti prigovor Op}inskom sudu u roku od osamdana od dana dostavljanja rje{enja. Ustavni sud smatra da jeOp}inski sud bio aktivan sve do 11. februara 2009. godine, ali danjegova aktivnost prestaje nakon {to je apelant podnio prigovor,odnosno redovan pravni lijek Op}inskom sudu protiv Rje{enjabroj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine, o kojem Op}inskisud nije odlu~io ni do dono{enja ove odluke. Dakle, onavedenom prigovoru Op}inski sud nije odlu~io duè od dvijegodine.

55. Posmatraju}i postupanje Op}inskog suda u predmetubroj 032-0-I-07-010-150/07, Ustavni sud zapaà propustOp}inskog suda da postupa u zakonom propisanim rokovima,budu}i da je tek poslije urgencije Ureda ombudsmana, tj. nakonduè od osam mjeseci od dana podno{enja prijedloga zaizvr{enje, traìo od apelanta dopunu podnesenog prijedloga. Podostavljanju traène dopune, Op}inski sud je donio Rje{enje oizvr{enju broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godinekojim dozvoljava predloèno izvr{enje na nov~anim sredstvimaizvr{enika. Me|utim, nakon {to je izvr{enik 17. oktobra 2008.godine dostavio prigovor protiv rje{enja o izvr{enju od 3.oktobra 2008. godine, a apelant 11. novembra 2008. godinedostavio odgovor na prigovor, Op}inski sud do dono{enja oveodluke nije odlu~io o podnesenom prigovoru.

56. U vezi s tim, Ustavni sud zapaà da su relevantnimodredbama ZIP-a propisani konkretni rokovi za odlu~ivanje oprigovoru (~lan 15), koji su u oba izvr{na postupka nespornovi{estruko prema{eni. U kontekstu navedenog, Ustavni sudpodsje}a da su odredbama ~l. 63. i 64. ZIP-a, tako|er, propisanislu~ajevi u kojima se izvr{ni postupak obustavlja, odnosno da jenjima regulirano kada se smatra postupak izvr{enja zavr{enim. Ukonkretnom slu~aju, nesporno je da Op}inski sud nije doniorje{enje o apelantovom prigovoru u predmetu broj I-2729/05, nitirje{enje o prigovoru izvr{enika u predmetu broj032-0-I-07-010150, niti u smislu odredbi ~l. 63. i 64. ZIP-a.

57. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra dasveukupna duìna predmetnih postupka ne zadovoljava zahtjeve"razumnosti" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da zbognedono{enja odluka o izjavljenim prigovorima, odnosnoneokon~anja predmetnih izvr{nih postupaka u skladu sarelevantnim odredbama ZIP-a, postoji kr{enje prava na "su|enjeu razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije. Tako|er, Ustavni sud smatrasvrsishodnim da naloì Op}inskom sudu da bez daljnjegodga|anja donese odluke o izjavljenim prigovorima, odnosno, usmislu relevantnih odredbi ZIP-a, okon~a predmetne izvr{nepostupke.

58. S obzirom na zaklju~ak u vezi sa povredom ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebnorazmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu pravana ìvot iz ~lana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2.Evropske konvencije, budu}i da se navodi o povredi ovog pravazasnivaju isklju~ivo na tvrdnjama o povredi prava na dono{enjeodluke u razumnom roku.

VIII. Zaklju~ak

59. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelantovopravo na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije kada izvr{ni postupci u predmetima koji se ti~uostvarivanja prava iz radnog spora traju duè od pet godina,odnosno duè od tri godine, i kada jo{ uvijek nisu pravosna`nookon~ani, a Op}inski sud koji nije donio odluke o podnijetimprigovorima, odnosno koji nije okon~ao predmetne postupke uskladu sa relevantnim odredbama vaè}eg zakonodavstva, a zatakvo postupanje nije pruìo opravdane razloge, niti je te razlogeUstavni sud prepoznao.

60. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 2680/08, rje{avaju}i apelaciju [ahbazaMuji}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUUsvaja se apelacija [ahbaza Muji}a.Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u izvr{nim postupcima koji se vode predOp}inskim sudom u Tuzli pod br. I-2729/05 i 032-0-I-07-010150/07.

Nalaè se Op}inskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odga|anjaokon~a izvr{ni postupak u predmetima br. I-2729/05 i032-0-I-07-010 150/07, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaè se Op}inskom sudu u Tuzli da, sukladno ~lanku 74.stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od

tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavnisud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enjaove odluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. [ahbaz Muji} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Miri~inepodnio je 3. rujna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enjaodluke u razumnom roku u izvr{nim postupcima koji se vodepred Op}inskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Op}inski sud)pod br. I- 2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07. Ustavni sud je,sukladno ~lanku 19. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, 10. rujna2008. godine zatraìo dopunu apelacije, koju je apelant dostavio22. rujna 2008. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odOp}inskog suda zatraèno je 8. rujna 2008. godine da dostaviodgovor na apelaciju.

3. Op}inski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. listopada2008. godine.

4. Ustavni sud je 27. listopada 2008. godine od Op}inskogsuda zatraìo dostavu dokumenata na koje se sud pozvao u svomodgovoru na apelaciju, a 6. listopada 2010. godine zatraìo je odOp}inskog suda dostavu sudskih spisa broj I 2729/05 i broj032-0-I-07-010 150/07.

5. Op}inski sud je dostavio 3. studenog 2008. godine traènudokumentaciju, a sudske spise 15. prosinca 2010. godine.

6. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Op}inskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 2.prosinca 2008. godine.III. înjeni~no stanje

7. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in:înjenice u predmetu Op}inskog suda broj I 2729/05

8. Op}inski sud je Presudom (na osnovi priznanja) broj P946/05 od 23. kolovoza 2005. godine usvojio apelantov tu`benizahtjev, te je obvezao tuènog "Koksno-hemijski kombinat" d.d.Lukavac da apelantu, na ime otpremnine, isplati iznos od2.179,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 26.svibnja 2005. godine, kao dana podno{enja tu`be, do kona~neisplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom prinudne ovrhe.

9. Apelant je 12. listopada 2005. godine, na osnovi PresudeOp}inskog suda broj P 946/05 od 23. kolovoza 2005. godine,podnio prijedlog za izvr{enje protiv "Koksno-hemijskogkombinata" d.d. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvr{enik). Apelantje u istom prijedlogu naveo transakcijske ra~une izvr{enika kojise vode kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla, Union banke, UPIbanke - Filijala Tuzla, Raiffeisen banke d.d. BiH i UniCreditZagreba~ke banke.

10. Op}inski sud je Rje{enjem o izvr{enju broj I 2729/05 od18. listopada 2005. godine dozvolio predloèno izvr{enjeozna~ene pravomo}ne presude na nov~anim sredstvimaizvr{enika koja se vode na ra~unima kod banaka.

11. Tuzlanska banka d.d. Tuzla je 26. listopada 2005. godineprimila navedeno rje{enje o izvr{enju, te dopisom od 11.studenog 2005. godine, koji je Op}inski sud zaprimio 14.studenog 2005. godine, obavijestila sud da po predmetnomrje{enju o izvr{enju nisu vr{ili ovrhu sredstava, budu}i da nara~unu izvr{enika nema sredstava. U dopisu je istaknuto da je,sukladno zakonu, ista banka ra~une izvr{enika blokirala dodaljnjeg, te je rje{enje proslijedila Raiffeisen banci d.d. Sarajevo- Filijala Tuzla.

12. Raiffeisen banka d.d. BiH je dopisom od 14. studenog2005. godine obavijestila Op}inski sud da nije vr{en prijenos popredmetnom rje{enju o izvr{enju, zbog nedostatka sredstava na



ra~unu izvr{enika, kao i zbog ranijih blokada, a da su rje{enje oizvr{enju dostavili na dalje postupanje narednoj banci -UniCredit Zagreba~koj banci.

13. UniCredit Zagreba~ka banka je dopisom, koji je Op}inskisud primio 13. travnja 2006. godine, obavijestila Op}inski sud danisu postupili po predmetnom rje{enju o izvr{enju, tako|er, zbognedostatka sredstava na ra~unu izvr{enika, koji je blokiranodranije po vi{e osnova, ali su dalje blokirali klijentov ra~unprema predmetnom rje{enju i rje{enje svrstali u red ~ekanjaprema zakonskim prioritetima izvr{enja naloga prinudnenaplate.

14. Op}inski sud je dopisom broj I 2729/05 od 17. travnja2007. godine ponovno zatraìo od Tuzlanske banke d.d. Tuzlapostupanje po istom rje{enju o izvr{enju, koja je dopisom od 27.travnja 2007. godine obavijestila Op}inski sud o nemogu}nostipostupanja, budu}i da je ra~un izvr{enika blokiran. Nagla{eno jeda su rje{enje o izvr{enju proslijedili Union banci - Filijala Tuzla31. listopada 2005. godine, te da }e i dopis Op}inskog suda od 17.travnja 2007. godine ponovno proslijediti navedenoj banci.

15. Institucija ombudsmana - Ured u Tuzli pisanimurgencijama od 30. travnja, 16. svibnja, te 2. i 13. lipnja 2008.godine, povodom apelantovog priziva vezanog za efikasnostkonkretnog postupka, a u svezi sa apelantovim pravima poosnovi rada, traìla je pisane informacije. Istodobno jepreporu~ila Op}inskom sudu poduzimanje radnji u {to kra}imrokovima radi okon~anja postupka. Navedena institucija jepisanim urgencijama od 26. studenog i 18. prosinca 2009. godineponovno u konkretnom predmetu zatraìla postupanjeOp}inskog suda u {to kra}im rokovima.

16. Naknadno, Tuzlanska banka d.d. Tuzla dopisom od 10.listopada 2008. godine obavijestila je Op}inski sud da je,sukladno uputi o otvaranju i zatvaranju ra~una za obavljanjeplatnih transakcija i vo|enje evidencija ("Slu`bene novineFBiH" broj 55/00), 3. listopada 2008. godine zatvorentransakcijski ra~un izvr{enika, jer je ra~un neaktivan dulje oddvanaest mjeseci i da nije u mogu}nosti postupiti po predmetnomrje{enju.

17. Union banka d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla, dopisom od26. studenog 2008. godine radi aùriranja neizvr{enih rje{enjazatraìla je od Op}inskog suda dostavu podataka o statusuRje{enja broj I 2729/05 od 18. listopada 2005. godine. Premadokazima spisa, Op}inski sud nije postupio po traènju navedenebanke.

18. Op}inski sud je Zaklju~kom broj I 2729/05 od 15.prosinca 2008. godine pozvao apelanta da u roku od petnaestdana od dana primitka zaklju~ka predloì novo sredstvo ilipredmet izvr{enja, ili sudu dostavi broj ra~una izvr{enika i bankekod koje je otvoren ra~un izvr{enika, jer se Rje{enje o izvr{enjuOp}inskog suda broj I 2729/05 od 18. listopada 2005. godine nemoè provesti na ra~unu izvr{enika navedenom u prijedlogu zaizvr{enje od 12. listopada 2005. godine zato {to je ra~unizvr{enika neaktivan dulje od dvanaest mjeseci. Apelant jeupozoren na posljedice propu{tanja, a navedeni zaklju~ak mu jedostavljen 24. prosinca 2008. godine.

19. Op}inski sud je Rje{enjem broj I 2729/05 od 11. velja~e2009. godine utvrdio da se "smatra (se) da je traìtelj izvr{enjapovukao prijedlog za izvr{enje. Izvr{ni postupak se obustavlja i ucijelosti se ukidaju provedene izvr{ne radnje". Navedeno je daapelant nije u odre|enom roku postupio po zaklju~ku suda od 15.prosinca 2008. godine. U pravnoj pouci istog rje{enja odre|enoje da se protiv rje{enja moè izjaviti prigovor, koji se podnosiOp}inskom sudu u roku od osam dana od dana dostavljanjarje{enja.

20. Apelant je 5. sije~nja 2009. godine dostavio podnesakvezan za navedeni Zaklju~ak suda broj I 2729/05 od 15. prosinca2008. (koji je primio 24. prosinca 2008. godine), a 25. velja~e2009. godine podnio je Op}inskom sudu i prigovor protivRje{enja tog suda broj I 2729/05 od 11. velja~e 2009. godine,koje je primio 18. velja~e 2009. godine.

21. Op}inski sud, prema predo~enom Ustavnom sudu, nijepoduzimao daljnje radnje, odnosno nakon {to mu je dostavljen inavedeni prigovor protiv Rje{enja broj I 2729/05 od 11. velja~e2009. godine nije odlu~io o istom prigovoru.

înjenice u predmetu Op}inskog suda broj 032-0-I-07-010150/07

22. Presudom Op}inskog suda broj P 2191/05 od 11. svibnja2007. godine obvezan je "Koksno-hemijski kombinat" d.d.Lukavac kao tuèni da apelantu kao tuìtelju poveè radni staùplatom Federalnom zavodu MIO Mostar, Kantonalnojadministrativnoj slu`bi Tuzla (u daljnjem tekstu: Federalni zavodMIO) na apelantovo ime, doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje za razdoblje od 1. sije~nja 1994. godine do 31.prosinca 1995. godine i razdoblje od 1. sije~nja 1997. godine do26. sije~nja 2005. godine u ukupnom iznosu od 7.780,48 KM,zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2005.godine kao dana podno{enja tu`be, pa do kona~ne isplate, te daapelantu naknadi tro{kove postupka u iznosu od 144,00 KM, sveu roku od petnaest dana od dana dono{enja odluke do kona~neisplate, pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Ista presuda je,prema ovjeri Op}inskog suda od 7. lipnja 2007. godine, postalapravomo}na i izvr{na 28. svibnja 2007. godine.

23. Apelant je 18. rujna 2007. godine, prijedlogom zaizvr{enje, pokrenuo postupak izvr{enja protiv istog izvr{enika, ana osnovi navedene presude Op}inskog suda.

24. Institucija ombudsmena - Ured u Tuzli podneskom brojIII 329/08 od 13. lipnja 2008. godine ("tre}a urgencija za dostavuinformacije"), sukladno Zakonu o ombudsmenima, urgirala je dase u roku od deset dana Uredu dostavi pisana informacija "orazlozima kojim se pravda nepostupanje u konkretnompredmetu". Istodobno je zatraèno postupanje Op}inskog suda u{to kra}im rokovima radi okon~anja postupka izvr{enja.

25. Zaklju~kom Op}inskog suda broj 032-0-I-07-010150 od20. lipnja 2008. godine apelantu kao traìtelju izvr{enja vra}en jeprijedlog za izvr{enje od 18. rujna 2007. godine, te je apelantpozvan u roku od osam dana od dana primitka zaklju~ka dopuniprijedlog za izvr{enje, tako {to }e nazna~iti to~an brojtransakcijskog ra~una Federalnog zavoda MIO, te naziv bankekod koje se vodi.

26. Apelant je 25. lipnja 2008. godine Op}inskom sududostavio traènu dopunu prijedloga za izvr{enje.

27. Rje{enjem o izvr{enju Op}inskog suda broj032-0-I-07-010150 od 3. listopada 2008. godine dozvoljeno jepredloèno izvr{enje ozna~ene pravomo}ne presude nanov~anim sredstvima izvr{enika.

28. Op}inski sud je Zaklju~kom broj 032-0-I-07-010150 od5. studenog 2008. godine odredio da se apelantu dostavi prigovorizvr{enika koji je podnio 17. listopada 2008. godine protivRje{enja o izvr{enju broj 032-0-I-07-010150 od 3. listopada2008. godine.

29. Apelant je Op}inskom sudu 11. studenog 2008. godinedostavio odgovor na prigovor izvr{enika.

30. Op}inski sud je 3. oùjka 2009. godine odrào ro~i{te zaraspravljanje o predmetnom prigovoru kojem se nije odazvaouredno obavije{teni izvr{enik. Apelant je na istom ro~i{tuzatraìo da sud nastavi izvr{ni postupak, obrazlaù}i da jeizvr{enik samo djelomi~no izmirio dug, i to uplatom doprinosaza mirovinsko i invalidsko osiguranje za razdoblje od 1. sije~nja2000. godine, zaklju~no sa 31. prosincem 2003. godine, bezuplate zateznih kamata. Apelant je naglasio da, tako|er, nijeupla}en dug za razdoblje od 1. sije~nja 1994. godine do 31.prosinca 1995. godine, potom, od 1. sije~nja 1997. godine do 31.prosinca 1999. godine, kao i zakonske zatezne kamate zanavedeno razdoblje, niti je izmiren dug za razdoblje od 1. sije~nja2004. godine do 26. sije~nja 2005. godine sa zakonskomzateznom kamatom, kao i izmirenjem dosu|enih tro{kovaparni~nog postupka.

31. Op}inski sud je dopisom broj 032-0-I-010150 od 25.svibnja 2009. godine od Federalnog zavoda MIO zatraìodostavu podataka na okolnost je li izvr{enik apelantu povezaoradni sta`-uplatio doprinose za razdoblje od 1. sije~nja 1994.godine do 31. prosinca 1995. godine i 1. sije~nja 1997. godine do26. sije~nja 2005. godine.

32. Federalni zavod MIO dopisom broj FZ-TZ-03-532/09,koji je Op}inski sud primio 23. lipnja 2009. godine, obavijestio jesud o traènim podacima, tj. da nisu pla}eni doprinosi po osnovimirovinskog i invalidskog osiguranja za navedeno razdoblje.

33. Rje{enjem Op}inskog suda broj 032-0-I-010150 od 15.lipnja 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev od 29. svibnja2009. godine kojim je traìo izuze}e postupaju}eg suca ukonkretnom predmetu. Me|utim, iz dokaza predo~enihUstavnom sudu moè se zaklju~iti da Op}inski sud, nakon {to jeizvr{enik 17. listopada 2008. godine dostavio prigovor protivRje{enja o izvr{enju broj 032-0-I-07-010150 od 3. listopada2008. godine, nije donio odluku o navedenom prigovoru.

34. Apelant je Op}inskom sudu 28. listopada 2009. godinedostavio podnesak (urgenciju za postupanje po prijedlogu zaizvr{enje), traè}i da "sud {to je prije mogu}e izvr{i dostavutransakcijskih ra~una navedenim bankama kako bi izvr{ileprinudnu naplatu sa predloènih transakcijskih ra~unaizvr{enika, te da zaplijenjene nov~ane iznose dostave traìteljuizvr{enja na njegovu adresu stanovanja".

35. Daljnjeg postupanja Op}inskog suda, prema stanju spisa,u konkretnom predmetu nije bilo.

IV. Apelacija


36. Apelant smatra da mu je u konkretnom slu~aju, zbogneizvr{enja Presude Op}inskog suda broj P 946/05 od 23.kolovoza 2005. godine i Presude Op}inskog suda broj P 2191/05u izvr{nom postupku koji se vodi pred Op}inskim sudom upredmetu broj I 2729/05 i predmetu broj 032-0-I-07-010 150,povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je,izme|u ostalog, u dopuni apelacije naveo da nije "od suda dobiorje{enje o izvr{enju" pravomo}ne presude. Dalje, povredu svojihprava apelant vidi u tomu {to Op}inski sud ne postupa po zakonui ne odlu~uje u konkretnim predmetima o podnesenimprigovorima u razumnom roku zbog ~ega "trpi ogromnu {tetu".Preteàn dio apelacijskih navoda odnosi se na PresuduOp}inskog suda broj P 2191/05 od 11. svibnja 2007. godine, kojapredstavlja izvr{ni naslov u predmetnom izvr{nom postupku, paapelant smatra da u toj presudi nije pravilno utvr|eno ~injeni~nostanje, mada je pristupio traènju izvr{enja navedene presude, teje ve} i doneseno Rje{enje o izvr{enju broj 032-0-I-07-010150/07 od 3. listopada 2008. godine. Apelant je predloìo daUstavni sud odredi Op}inskom sudu poduzimanje konkretnihmjera radi daljnjeg rje{avanja i provedbe izvr{enja predmetnihrje{enja. Apelant je naveo da mu je ovakvim postupanjem sudapovrije|eno i pravo na ìvot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 2. Europske konvencije.


37. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju osporioapelantove navode i dostavio izja{njenje u kojem je navedenredoslijed doga|anja u predmetima.


38. Zakon o ovr{nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnomdijelu glasi:

^lanak 5.@urnost i redoslijed postupanja(1) U postupku ovrhe sud je duàn da postupa ùrno.^lanak 12.Pravni lijekovi(1) Redovni pravni lijekovi u ovr{nom postupku su prigovor i

priziv, osim ako ovim zakonom nisu isklju~eni.(2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju moè se

iskazati prigovor, a priziv kad je to ovim zakonom odre|eno.(3) Prigovor se iskazuje sudu koji je donio rje{enje u roku od

osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije druk~ijeodre|eno. O prigovoru odlu~uje sud koji je donio rje{enje.

(4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru moè se iskazatipriziv u roku od osam dana od dana dostave rje{enja. O prizivuodlu~uje sud drugog stupnja.

(5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek ovr{nog postupka,ali se namira traìtelja ovrhe odlaè do dono{enja odluke

prvostupanjskog suda po prigovoru. Iznimno, kada je ovr{nomispravom odre|ena obveza izdràvanja ili kada se ovrha provodinaplatom s transakcijskog ra~una pravne osobe u korist imateljaistog takvog ra~una kao traìtelja ovrhe, , kao i u drugimslu~ajevima odre|enim ovim zakonom, moè do}i do namireprije dono{enja odluke po prigovoru.

^lanak 13.Ovr{nost i pravomo}nost(1) Rje{enje protiv kojega nije iskazan u roku prigovor

postaje ovr{no i pravomo}no.^lanak 15.Rokovi za postupanjeSud je u pravilu duàn o prijedlogu za ovrhu odlu~iti u roku

od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od danaispunjavanja uvjeta za odlu~ivanje o prigovoru.

^lanak 21.Primjena odredaba drugih zakona(1) U ovr{nom postupku na odgovaraju}i se na~in

primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ilidrugim zakonom nije druga~ije odre|eno.

^lanak 63.Obustava ovrhe(3) Ovrha }e se obustaviti ako je postala nemogu}a ili se iz

drugih razloga ne moè provesti.(4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi ovrhe iz stavka 3.

ovog ~lanka sud }e pozvati traìtelja ovrhe da podnese prijedlogiz ~lanka 8. stavak 3. ovog zakona, u roku od 15 dana od danaprimitka poziva. Rje{enje o obustavi ovrhe sud }e donijeti akoprijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlogneutemeljen.

^lanak 64.Dovr{enje ovrhePostupak ovrhe smatra se okon~anim pravomo}no{}u

odluke o odbacivanju ili odbijanju ovr{nog prijedloga,sprovedbom ovr{ne radnje kojom se ovrha dovr{ava iliobustavom ovrhe.


^lanak 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te omogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.VI. Dopustivost

40. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetom sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

41. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

42. Sukladno ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè iznimno da razmatra apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljnakr{enja prava i temeljnih sloboda koje {titi Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju apelant se àli nanemogu}nost izvr{enja pravomo}nih sudskih odluka, budu}i danadle`ni sud ne postupa po zakonu i ne odlu~uje o podnesenimprigovorima u izvr{nim postupcima koji traju dulje od petgodina, odnosno dulje od tri godine. Predmetni postupci uvrijeme dono{enja odluke Ustavnog suda nalaze se u faziodlu~ivanja po apelantovom prigovoru protiv rje{enjaOp}inskog suda kojim je prijedlog za izvr{enje odbijen kaoneutemeljen. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego {to supredmetni postupci pravomo}no okon~ani, prema ~lanku 16.stavak 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je



dopustiva u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku kaoelementu prava na pravi~no su|enje. Kona~no, apelacijaispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

43. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

44. Apelant se àli da mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.Europske konvencije zbog nedono{enja odluka "u razumnomroku" o podnesenim prigovorima u konkretnim predmetima,navode}i da predmetni izvr{ni postupci jo{ uvijek nisu okon~ani.

^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i temeljne slobode iz ovog ~lanka stavak 2, {to uklju~uje:



1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na dono{enje odluke u razumnom roku

45. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~aju radi oapelantovom zahtjevu da se u izvr{nom postupku u razumnomroku omogu}i izvr{enje pravomo}nih presuda Op}inskog suda iapelantu isplati nov~ani iznos na ime otpremnine uz zakonskuzateznu kamatu, kao i da mu se poveè radni sta` za odre|enovremensko razdoblje uplatom doprinosa za mirovinsko iinvalidsko osiguranje uz naknadu tro{kova postupka, pasukladno svojoj ranijoj praksi, zaklju~uje da je ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije primjenjiv.


46. Ustavni sud nagla{ava da se, prema konzistentnoj praksiEuropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europskisud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka moraocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}ira~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi,Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

47. Europski sud je ukazao na to da je potrebna naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uosobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju ùran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protivItalije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B,stavak 18).

48. Kona~no, Europski sud je ukazao da dràva ima obvezuorganizirati sustav izvr{enja presuda koji je u~inkovit kako narazini prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvr{enje bezneopravdanog odugovla~enja (vidi, Europski sud za ljudskaprava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. lipnja 2005. godine,broj 71186/01, stavak 84,) te je, tako|er, istaknuo da sa izvr{nimpostupkom, zbog same njegove naravi, treba postupatiekspeditivno (vidi, Europski sud za ljudska prava, presudaComingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stavak23, ECHR 2000-IV).


49. Ustavni sud zapaà da apelant u apelaciji ukazuje nanedono{enje odluke u razumnom roku, odnosno na neokon~anjedva izvr{na postupka koji se vode pred Op}inskim sudom.

50. Vezano za postupak Op}inskog suda koji se vodi podbrojem I 2729/05, Ustavni sud zapaà da je apelant 12. listopada2005. godine podnio prijedlog za izvr{enje pravomo}ne PresudeOp}inskog suda broj P 946/05 od 23. kolovoza 2005. godine, teda do dana dono{enja ove odluke Ustavnog suda predmetniizvr{ni postupak traje dulje od pet godina i jo{ uvijek nijeokon~an.

51. S druge strane, vezano za postupak koji se predOp}inskim sudom vodi pod brojem 032-0-I-07-010 150/07,Ustavni sud uo~ava da je apelant u ovom predmetu prijedlog zaizvr{enje Presude Op}inskog suda broj P-2191/07 od 11. svibnja2007. godine podnio 18. rujna 2007. godine i da do danadono{enja ove odluke predmetni izvr{ni postupak traje dulje odtri godine i {est mjeseci i da jo{ uvijek nije okon~an.


52. Ocjenjuju}i oba izvr{na predmeta, Ustavi sud zapaà daje apelant podnesenim prijedlozima traìo izvr{enjepravomo}nih presuda kojim mu je dosu|ena otpremnina,odnosno kojim je naloèno povezivanje radnog staà uplatomdoprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Ovi postupci,sukladno relevantnim zakonskim propisima i praksi Europskogsuda, smatraju se postupcima ùrne natavi i stoga zahtijevajuaùrnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obvezu da izvr{nipostupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja i zastoja.

53. Dalje, Ustavni sud u ~injenicama oba predmeta, kao i uizja{njenju redovnih sudova ne nalazi ni{ta {to bi ukazivalo da jeapelant svojim pona{anjem doprinio duljini predmetnih izvr{nihpostupaka.

54. Vezano za pona{anje suda, Ustavni sud zapaà da jeOp}inski sud svojim Rje{enjem broj I-2729/05 od 18. listopada2005. godine dozvolio predloèno izvr{enje na nov~animsredstvima izvr{enika. Po{to se navedeno rje{enje o izvr{enjunije moglo provesti, budu}i da je ra~un izvr{enika bio neaktivan,Op}inski sud je Zaklju~kom broj I 2729/05 od 15. prosinca 2008.godine (koji je apelant primio 24. prosinca 2008. godine) pozvaoapelanta da u roku od petnaest dana od dana primitka predloìnovo sredstvo ili predmet izvr{enja. Apelant je 5. sije~nja 2009.godine Op}inskom sudu dostavio podnesak vezan za navedenizaklju~ak. Me|utim, Op}inski sud je Rje{enjem broj I 2729/05od 11. velja~e 2009. godine (koje je apelant primio 18. velja~e2009. godine) utvrdio da je apelant povukao prijedlog zaizvr{enje s tim {to je odre|eno da apelant protiv istog rje{enjamoè izjaviti prigovor Op}inskom sudu u roku od osam dana oddana dostavljanja rje{enja. Ustavni sud smatra da je Op}inski sudbio aktivan sve do 11. velja~e 2009. godine, ali da njegovaaktivnost prestaje nakon {to je apelant podnio prigovor, odnosnoredovan pravni lijek Op}inskom sudu protiv Rje{enja broj I2729/05 od 11. velja~e 2009. godine, o kojem Op}inski sud nijeodlu~io ni do dono{enja ove odluke. Dakle, o navedenomprigovoru Op}inski sud nije odlu~io dulje od dvije godine.

55. Promatraju}i postupanje Op}inskog suda u predmetubroj 032-0-I-07-010-150/07, Ustavni sud zapaà propustOp}inskog suda da postupa u zakonom propisanim rokovima,budu}i da je tek poslije urgencije Ureda ombudsmana, tj. nakondulje od osam mjeseci od dana podno{enja prijedloga zaizvr{enje, traìo od apelanta dopunu podnesenog prijedloga. Podostavljanju traène dopune, Op}inski sud je donio Rje{enje oizvr{enju broj 032-0-I-07-010150 od 3. listopada 2008. godinekojim dozvoljava predloèno izvr{enje na nov~anim sredstvimaizvr{enika. Me|utim, nakon {to je izvr{enik 17. listopada 2008.godine dostavio prigovor protiv rje{enja o izvr{enju od 3.listopada 2008. godine, a apelant 11. studenog 2008. godinedostavio odgovor na prigovor, Op}inski sud do dono{enja oveodluke nije odlu~io o podnesenom prigovoru.

56. U svezi s tim, Ustavni sud zapaà da su relevantnimodredbama ZIP-a propisani konkretni rokovi za odlu~ivanje oprigovoru (~lanak 15), koji su u oba izvr{na postupka nespornovi{estruko prema{eni. U kontekstu navedenog, Ustavni sudpodsje}a da su odredbama ~l. 63. i 64. ZIP-a, tako|er, propisanislu~ajevi u kojima se izvr{ni postupak obustavlja, odnosno da jenjima regulirano kada se smatra postupak izvr{enja zavr{enim. Ukonkretnom slu~aju, nesporno je da Op}inski sud nije donio

rje{enje o apelantovom prigovoru u predmetu broj I-2729/05, nitirje{enje o prigovoru izvr{enika u predmetu broj032-0-I-07-010150, niti u smislu odredbi ~l. 63. i 64. ZIP-a.

57. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra dasveukupna duljina predmetnih postupka ne zadovoljava zahtjeve"razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te dazbog nedono{enja odluka o izjavljenim prigovorima, odnosnoneokon~anja predmetnih izvr{nih postupaka sukladnorelevantnim odredbama ZIP-a, postoji kr{enje prava na "su|enjeu razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije. Tako|er, Ustavni sud smatrasvrsishodnim naloìti Op}inskom sudu da bez daljnjegodga|anja donese odluke o izjavljenim prigovorima, odnosno, usmislu relevantnih odredbi ZIP-a, okon~a predmetne izvr{nepostupke.

58. Obzirom na zaklju~ak u svezi sa povredom ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebicerazmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu pravana ìvot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 2.Europske konvencije, budu}i da se navodi o povredi ovog pravatemelje isklju~ivo na tvrdnjama o povredi prava na dono{enjeodluke u razumnom roku.

VIII. Zaklju~ak

59. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelantovopravo na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije kada izvr{ni postupci u predmetima koji se ti~uostvarivanja prava iz radnog spora traju dulje od pet godina,odnosno dulje od tri godine, i kada jo{ uvijek nisu pravomo}nookon~ani, a Op}inski sud koji nije donio odluke o podnijetimprigovorima, odnosno koji nije okon~ao predmetne postupkesukladno relevantnim odredbama vaè}eg zakonodavstva, a zatakvo postupanje nije pruìo opravdane razloge, niti je te razlogeUstavni sud prepoznao.

60. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 2680/08, rje{avaju}i apelaciju [ahbazaMuji}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUUsvaja se apelacija [ahbaza Muji}a.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odlukeu razumnom roku u izvr{nim postupcima koji se vode predOp{tinskim sudom u Tuzli pod br. I-2729/05 i 032-0-I-07-010150/07.

Nalaè se Op{tinskom sudu u Tuzli da bez daqwegodga|awa okon~a izvr{ni postupak u predmetima br. I-2729/05 i032-0-I-07-010 150/07, u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaè se Op{tinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa ~lanom74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku odtri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke, obavijesti Ustavnisud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciqemizvr{ewa ove odluke.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. [ahbaz Muji} (u daqwem tekstu: apelant) iz Miri~ine

podnio je 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbognedono{ewa odluke u razumnom roku u izvr{nim postupcimakoji se vode pred Op{tinskim sudom u Tuzli (u daqwem tekstu:Op{tinski sud) pod br. I- 2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07.Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 19 stav 2 Pravila Ustavnogsuda, 10. septembra 2008. godine zatraìo dopunu apelacije,koju je apelant dostavio 22. septembra 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od

Op{tinskog suda zatraèno je 8. septembra 2008. godine dadostavi odgovor na apelaciju.

3. Op{tinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3.oktobra 2008. godine.

4. Ustavni sud je 27. oktobra 2008. godine od Op{tinskogsuda zatraìo dostavu dokumenata na koje se sud pozvao u svomodgovoru na apelaciju, a 6. oktobra 2010. godine zatraìo je odOp{tinskog suda dostavu sudskih spisa broj I 2729/05 i broj032-0-I-07-010 150/07.

5. Op{tinski sud je dostavio 3. novembra 2008. godinetraènu dokumentaciju, a sudske spise 15. decembra 2010.godine.

6. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovorOp{tinskog suda na apelaciju dostavqen je apelantu 2.decembra 2008. godine.



îwenice u predmetu Op{tinskog suda broj I 2729/058. Op{tinski sud je Presudom (na osnovu priznawa) broj P

946/05 od 23. avgusta 2005. godine usvojio apelantov tu`benizahtjev, te je obavezao tuènog "Koksno-hemijski kombinat"d.d. Lukavac da apelantu, na ime otpremnine, isplati iznos od2.179,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 26. maja2005. godine, kao dana podno{ewa tu`be, do kona~ne isplate, uroku od petnaest dana pod prijetwom prinudnog izvr{ewa.

9. Apelant je 12. oktobra 2005. godine, na osnovu PresudeOp{tinskog suda broj P 946/05 od 23. avgusta 2005. godine,podnio predlog za izvr{ewe protiv "Koksno-hemijskogkombinata" d.d. Lukavac (u daqwem tekstu: izvr{enik).Apelant je u istom predlogu naveo transakcijske ra~uneizvr{enika koji se vode kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla, Unionbanke, UPI banke - Filijala Tuzla, Raiffeisen banke d.d. BiH iUniCredit Zagreba~ke banke.

10. Op{tinski sud je Rje{ewem o izvr{ewu broj I 2729/05 od18. oktobra 2005. godine dozvolio predloèno izvr{eweozna~ene pravosna`ne presude na nov~anim sredstvimaizvr{enika koja se vode na ra~unima kod banaka.

11. Tuzlanska banka d.d. Tuzla je 26. oktobra 2005. godineprimila navedeno rje{ewe o izvr{ewu, te dopisom od 11.novembra 2005. godine, koji je Op{tinski sud zaprimio 14.novembra 2005. godine, obavijestila sud da po predmetnomrje{ewu o izvr{ewu nisu vr{ili pqenidbu sredstava, budu}i



da na ra~unu izvr{enika nema sredstava. U dopisu je istaknutoda je, u skladu sa zakonom, ista banka ra~une izvr{enikablokirala do daqweg, te je rje{ewe proslijedila Raiffeisenbanci d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla.

12. Raiffeisen banka d.d. BiH je dopisom od 14. novembra2005. godine obavijestila Op{tinski sud da nije vr{en prenospo predmetnom rje{ewu o izvr{ewu, zbog nedostatka sredstavana ra~unu izvr{enika, kao i zbog ranijih blokada, a da surje{ewe o izvr{ewu dostavili na daqe postupawe narednojbanci - UniCredit Zagreba~koj banci.

13. UniCredit Zagreba~ka banka je dopisom, koji jeOp{tinski sud primio 13. aprila 2006. godine, obavijestilaOp{tinski sud da nisu postupili po predmetnom rje{ewu oizvr{ewu, tako|e, zbog nedostatka sredstava na ra~unuizvr{enika, koji je blokiran odranije po vi{e osnova, ali sudaqe blokirali klijentov ra~un prema predmetnom rje{ewu irje{ewe svrstali u red ~ekawa prema zakonskim prioritetimaizvr{ewa naloga prinudne naplate.

14. Op{tinski sud je dopisom broj I 2729/05 od 17. aprila2007. godine ponovo zatraìo od Tuzlanske banke d.d. Tuzlapostupawe po istom rje{ewu o izvr{ewu, koja je dopisom od 27.aprila 2007. godine obavijestila Op{tinski sud onemogu}nosti postupawa, budu}i da je ra~un izvr{enikablokiran. Nagla{eno je da su rje{ewe o izvr{ewuproslijedili Union banci - Filijala Tuzla 31. oktobra 2005.godine, te da }e i dopis Op{tinskog suda od 17. aprila 2007.godine ponovo proslijediti navedenoj banci.

15. Institucija ombudsmena - Kancelarija u Tuzli pisanimurgencijama od 30. aprila, 16. maja, te 2. i 13. juna 2008. godine,povodom apelantove àlbe vezane za efikasnost konkretnogpostupka, a u vezi sa apelantovim pravima po osnovu rada,traìla je pisane informacije. Istovremeno je preporu~ilaOp{tinskom sudu preduzimawe radwi u {to kra}im rokovimaradi okon~awa postupka. Navedena institucija je pisanimurgencijama od 26. novembra i 18. decembra 2009. godine ponovou konkretnom predmetu zatraìla postupawe Op{tinskog sudau {to kra}im rokovima.

16. Naknadno, Tuzlanska banka d.d. Tuzla dopisom od 10.oktobra 2008. godine obavijestila je Op{tinski sud da je, uskladu sa uputstvom o otvarawu i zatvarawu ra~una zaobavqawe platnih transakcija i vo|ewe evidencija("Slu`bene novine FBiH" broj 55/00), 3. oktobra 2008. godinezatvoren transakcijski ra~un izvr{enika, jer je ra~unneaktivan duè od dvanaest mjeseci i da nije u mogu}nostipostupiti po predmetnom rje{ewu.

17. Union banka d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla, dopisom od26. novembra 2008. godine radi aùrirawa neizvr{enihrje{ewa zatraìla je od Op{tinskog suda dostavu podataka ostatusu Rje{ewa broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine.Prema dokazima spisa, Op{tinski sud nije postupio potraèwu navedene banke.

18. Op{tinski sud je Zakqu~kom broj I 2729/05 od 15.decembra 2008. godine pozvao apelanta da u roku od petnaestdana od dana prijema zakqu~ka predloì novo sredstvo ilipredmet izvr{ewa, ili sudu dostavi broj ra~una izvr{enika ibanke kod koje je otvoren ra~un izvr{enika, jer se Rje{ewe oizvr{ewu Op{tinskog suda broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005.godine ne moè sprovesti na ra~unu izvr{enika navedenom upredlogu za izvr{ewe od 12. oktobra 2005. godine zato {to jera~un izvr{enika neaktivan duè od dvanaest mjeseci.Apelant je upozoren na posqedice propu{tawa, a navedenizakqu~ak mu je dostavqen 24. decembra 2008. godine.

19. Op{tinski sud je Rje{ewem broj I 2729/05 od 11.februara 2009. godine utvrdio da se "smatra (se) da je traìlacizvr{ewa povukao predlog za izvr{ewe. Izvr{ni postupak seobustavqa i u cijelosti se ukidaju sprovedene izvr{ne radwe".Navedeno je da apelant nije u odre|enom roku postupio pozakqu~ku suda od 15. decembra 2008. godine. U pravnoj pouciistog rje{ewa odre|eno je da se protiv rje{ewa moè izjavitiprigovor, koji se podnosi Op{tinskom sudu u roku od osam danaod dana dostavqawa rje{ewa.

20. Apelant je 5. januara 2009. godine dostavio podnesakvezan za navedeni Zakqu~ak suda broj I 2729/05 od 15. decembra2008. (koji je primio 24. decembra 2008. godine), a 25. februara2009. godine podnio je Op{tinskom sudu i prigovor protivRje{ewa tog suda broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine,koje je primio 18. februara 2009. godine.

21. Op{tinski sud, prema predo~enom Ustavnom sudu, nijepreduzimao daqwe radwe, odnosno nakon {to mu je dostavqen inavedeni prigovor protiv Rje{ewa broj I 2729/05 od 11.februara 2009. godine nije odlu~io o istom prigovoru.

îwenice u predmetu Op{tinskog suda broj 032-0-I-07-010150/07

22. Presudom Op{tinskog suda broj P 2191/05 od 11. maja2007. godine obavezan je "Koksno-hemijski kombinat" d.d.Lukavac kao tuèni da apelantu kao tuìocu poveè radnista` uplatom Federalnom zavodu PIO Mostar, Kantonalnojadministrativnoj slu`bi Tuzla (u daqwem tekstu: Federalnizavod PIO) na apelantovo ime, doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe za period od 1. januara 1994. godine do 31.decembra 1995. godine i period od 1. januara 1997. godine do 26.januara 2005. godine u ukupnom iznosu od 7.780,48 KM, zajedno sazakonskom zateznom kamatom od 16. novembra 2005. godine kaodana podno{ewa tu`be, pa do kona~ne isplate, te da apelantunaknadi tro{kove postupka u iznosu od 144,00 KM, sve u roku odpetnaest dana od dana dono{ewa odluke do kona~ne isplate, podprijetwom prinudnog izvr{ewa. Ista presuda je, prema ovjeriOp{tinskog suda od 7. juna 2007. godine, postala pravosna`na iizvr{na 28. maja 2007. godine.

23. Apelant je 18. septembra 2007. godine, predlogom zaizvr{ewe, pokrenuo postupak izvr{ewa protiv istogizvr{enika, a na osnovu navedene presude Op{tinskog suda.

24. Institucija ombudsmena – Kancelarija u Tuzlipodneskom broj III 329/08 od 13. juna 2008. godine ("tre}aurgencija za dostavu informacije"), u skladu sa Zakonom oombudsmenima, urgirala je da se u roku od deset danaKancelariji dostavi pisana informacija "o razlozima kojimse pravda nepostupawe u konkretnom predmetu". Istovremenoje zatraèno postupawe Op{tinskog suda u {to kra}imrokovima radi okon~awa postupka izvr{ewa.

25. Zakqu~kom Op{tinskog suda broj 032-0-I-07-010150 od20. juna 2008. godine apelantu kao traìocu izvr{ewa vra}en jepredlog za izvr{ewe od 18. septembra 2007. godine, te jeapelant pozvan da u roku od osam dana od dana prijema zakqu~kadopuni predlog za izvr{ewe, tako {to }e nazna~iti ta~an brojtransakcijskog ra~una Federalnog zavoda PIO, te naziv bankekod koje se vodi.

26. Apelant je 25. juna 2008. godine Op{tinskom sududostavio traènu dopunu predloga za izvr{ewe.

27. Rje{ewem o izvr{ewu Op{tinskog suda broj032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine dozvoqeno jepredloèno izvr{ewe ozna~ene pravosna`ne presude nanov~anim sredstvima izvr{enika.

28. Op{tinski sud je Zakqu~kom broj 032-0-I-07-010150 od 5.novembra 2008. godine odredio da se apelantu dostavi prigovorizvr{enika koji je podnio 17. oktobra 2008. godine protivRje{ewa o izvr{ewu broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008.godine.

29. Apelant je Op{tinskom sudu 11. novembra 2008. godinedostavio odgovor na prigovor izvr{enika.

30. Op{tinski sud je 3. marta 2009. godine odrào ro~i{teza raspravqawe o predmetnom prigovoru kojem se nije odazvaouredno obavije{teni izvr{enik. Apelant je na istom ro~i{tuzatraìo da sud nastavi izvr{ni postupak, obrazlaù}i da jeizvr{enik samo djelimi~no izmirio dug, i to uplatomdoprinosa za penzijsko i invalidsko osigurawe za period od 1.januara 2000. godine, zakqu~no sa 31. decembrom 2003. godine,bez uplate zateznih kamata. Apelant je naglasio da, tako|e, nijeupla}en dug za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra1995. godine, zatim, od 1. januara 1997. godine do 31. decembra1999. godine, kao i zakonske zatezne kamate za navedeni period,niti je izmiren dug za period od 1. januara 2004. godine do 26.

januara 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom, kao iizmirewem dosu|enih tro{kova parni~nog postupka.

31. Op{tinski sud je dopisom broj 032-0-I-010150 od 25. maja2009. godine od Federalnog zavoda PIO zatraìo dostavupodataka na okolnost da li je izvr{enik apelantu povezaoradni sta`-uplatio doprinose za period od 1. januara 1994.godine do 31. decembra 1995. godine i 1. januara 1997. godine do26. januara 2005. godine.

32. Federalni zavod PIO dopisom broj FZ-TZ-03-532/09,koji je Op{tinski sud primio 23. juna 2009. godine, obavijestioje sud o traènim podacima, tj. da nisu pla}eni doprinosi poosnovu penzijskog i invalidskog osigurawa za navedeni period.

33. Rje{ewem Op{tinskog suda broj 032-0-I-010150 od 15.juna 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev od 29. maja 2009.godine kojim je traìo izuze}e postupaju}eg sudije ukonkretnom predmetu. Me|utim, iz dokaza predo~enihUstavnom sudu moè da se zakqu~i da Op{tinski sud, nakon{to je izvr{enik 17. oktobra 2008. godine dostavio prigovorprotiv Rje{ewa o izvr{ewu broj 032-0-I-07-010150 od 3.oktobra 2008. godine, nije donio odluku o navedenom prigovoru.

34. Apelant je Op{tinskom sudu 28. oktobra 2009. godinedostavio podnesak (urgenciju za postupawe po predlogu zaizvr{ewe), traè}i da "sud {to je prije mogu}e izvr{i dostavutransakcijskih ra~una navedenim bankama kako bi izvr{ileprinudnu naplatu sa predloènih transakcijskih ra~unaizvr{enika, te da zaplijewene nov~ane iznose dostavetraìocu izvr{ewa na wegovu adresu stanovawa".

35. Daqweg postupawa Op{tinskog suda, prema stawuspisa, u konkretnom predmetu nije bilo.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije36. Apelant smatra da mu je u konkretnom slu~aju, zbog

neizvr{ewa Presude Op{tinskog suda broj P 946/05 od 23.avgusta 2005. godine i Presude Op{tinskog suda broj P 2191/05u izvr{nom postupku koji se vodi pred Op{tinskim sudom upredmetu broj I 2729/05 i predmetu broj 032-0-I-07-010 150,povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je,izme|u ostalog, u dopuni apelacije naveo da nije "od suda dobiorje{ewe o izvr{ewu" pravosna`ne presude. Daqe, povredusvojih prava apelant vidi u tome {to Op{tinski sud ne postupapo zakonu i ne odlu~uje u konkretnim predmetima o podnesenimprigovorima u razumnom roku zbog ~ega "trpi ogromnu {tetu".Preteàn dio apelacionih navoda odnosi se na PresuduOp{tinskog suda broj P 2191/05 od 11. maja 2007. godine, kojapredstavqa izvr{ni naslov u predmetnom izvr{nom postupku,pa apelant smatra da u toj presudi nije pravilno utvr|eno~iweni~no stawe, mada je pristupio traèwu izvr{ewanavedene presude, te je ve} i doneseno Rje{ewe o izvr{ewu broj032-0-I-07-010 150/07 od 3. oktobra 2008. godine. Apelant jepredloìo da Ustavni sud odredi Op{tinskom sudupreduzimawe konkretnih mjera radi daqweg rje{avawa isprovo|ewa izvr{ewa predmetnih rje{ewa. Apelant je naveoda mu je ovakvim postupawem suda povrije|eno i pravo na ìvotiz ~lana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2 Evropskekonvencije.

b) Odgovor na apelaciju37. Op{tinski sud je u odgovoru na apelaciju osporio

apelantove navode i dostavio izja{wewe u kojem je navedenredoslijed doga|awa u predmetima.

V. Relevantni propisi38. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnomdijelu glasi:

^lan 5.Hitnost i redoslijed postupawa(1) U postupku izvr{ewa sud je duàn postupati hitno.

^lan 12.Pravni lijekovi(1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su

prigovor i àlba, osim ako ovim zakonom nisu iskqu~eni.(2) Protiv rje{ewa donesenog u prvom stepenu moè se

izjaviti prigovor, a àlba kad je to ovim zakonom odre|eno.(3) Prigovor se izjavquje sudu koji je donio rje{ewe u roku

od osam dana od dana dostavqawa, ako ovim zakonom nijedruk~ije odre|eno. O prigovoru odlu~uje sud koji je doniorje{ewe.

(4) Protiv rje{ewa donesenog po prigovoru moè seizjaviti àlba u roku od osam dana od dana dostave rje{ewa. Oàlbi odlu~uje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i àlba ne zaustavqaju tok izvr{nogpostupka, ali se namirewe traìoca izvr{ewa odlaè dodono{ewa odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno,kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdràvawa ilikada se izvr{ewe provodi naplatom s transakcijskog ra~unapravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kaotraìoca izvr{ewa, kao i u drugim slu~ajevima odre|enimovim zakonom, moè do}i do namirewa prije dono{ewa odlukepo prigovoru.

^lan 13.Izvr{nost i pravosna`nost(1) Rje{ewe protiv koga nije izjavqen u roku prigovor

postaje izvr{no i pravosna`no.^lan 15.Rokovi za postupaweSud je po pravilu duàn da o prijedlogu za izvr{ewe odlu~i

u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od danaispuwavawa uvjeta da se o prigovoru odlu~i.

^lan 21.Primjena odredaba drugih zakona(1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in

primjewuju se odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovimili drugim zakonom nije druk~ije odre|eno.

^lan 63.Obustava izvr{ewa(3) Izvr{ewe }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e

ili se zbog drugih razloga ne moè provesti.(4) Prije dono{ewa rje{ewa o obustavi izvr{ewa iz

stava 3. ovog ~lana sud }e pozvati traìoca izvr{ewa dapodnese prijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog zakona, u roku od 15dana od dana prijema poziva. Rje{ewe o obustavi izvr{ewa sud}e donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako jeprijedlog neosnovan.

^lan 64.Dovr{ewe izvr{ewaPostupak izvr{ewa smatra se zavr{enim

pravosna`no{}u odluke o odbacivawu ili odbijawu izvr{nogprijedloga, provo|ewem izvr{ne radwe kojom se izvr{ewedovr{ava ili obustavom izvr{ewa.


^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te omogu}iti svaku zloupotrebu pravakoja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost





42. U skladu sa ~lanom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè izuzetno da razmatra apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqnakr{ewa prava i osnovnih sloboda koje {titi Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodna dokumenta koja se primjewuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju apelant se àli nanemogu}nost izvr{ewa pravosna`nih sudskih odluka, budu}ida nadle`ni sud ne postupa po zakonu i ne odlu~uje opodnesenim prigovorima u izvr{nim postupcima koji trajuduè od pet godina, odnosno duè od tri godine. Predmetnipostupci u vrijeme dono{ewa odluke Ustavnog suda nalaze se ufazi odlu~ivawa po apelantovom prigovoru protiv rje{ewaOp{tinskog suda kojim je predlog za izvr{ewe odbijen kaoneosnovan. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego {to supredmetni postupci pravosna`no okon~ani, prema ~lanu 16stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustivau odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku kao elementuprava na pravi~no su|ewe. Kona~no, apelacija ispuwava iuslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito(prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalnirazlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum44. Apelant se àli da mu je povrije|eno pravo na pravi~no

su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6Evropske konvencije zbog nedono{ewa odluka "u razumnomroku" o podnesenim prigovorima u konkretnim predmetima,navode}i da predmetni izvr{ni postupci jo{ uvijek nisuokon~ani.

^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijeluglasi:



^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:


Pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku45. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~aju radi o

apelantovom zahtjevu da se u izvr{nom postupku u razumnomroku omogu}i izvr{ewe pravosna`nih presuda Op{tinskogsuda i apelantu isplati nov~ani iznos na ime otpremnine uzzakonsku zateznu kamatu, kao i da mu se poveè radni sta` zaodre|en vremenski period uplatom doprinosa za penzijsko iinvalidsko osigurawe uz naknadu tro{kova postupka, pa uskladu sa svojom ranijom praksom, zakqu~uje da je ~lan 6 stav 1Evropske konvencije primjewiv.

a) Relevantni principi46. Ustavni sud nagla{ava da se, prema konzistentnoj

praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawapostupka mora ocjewivati u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijumima uspostavqenimsudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènostipredmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvarima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protivHrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

47. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naro~itamarqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u

li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgeseprotiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija Abroj 228-B, stav 18).

48. Kona~no, Evropski sud je ukazao da dràva ima obavezuorganizovati sistem izvr{ewa presuda koji je djelotvorankako na nivou prava, tako i u praksi, te obezbijediti wihovoizvr{ewe bez neopravdanog odugovla~ewa (vidi, Evropski sudza qudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005.godine, broj 71186/01, stav 84,) te je, tako|e, istakao da saizvr{nim postupkom, zbog same wegove naravi, trebapostupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za qudska prava,presuda Comingersoll S.A. protiv Portugalije [GC], broj35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir49. Ustavni sud zapaà da apelant u apelaciji ukazuje na

nedono{ewe odluke u razumnom roku, odnosno na neokon~awedva izvr{na postupka koji se vode pred Op{tinskim sudom.

50. Vezano za postupak Op{tinskog suda koji se vodi podbrojem I 2729/05, Ustavni sud zapaà da je apelant 12. oktobra2005. godine podnio predlog za izvr{ewe pravosna`ne PresudeOp{tinskog suda broj P 946/05 od 23. avgusta 2005. godine, te dado dana dono{ewa ove odluke Ustavnog suda predmetniizvr{ni postupak traje duè od pet godina i jo{ uvijek nijeokon~an.

51. S druge strane, vezano za postupak koji se predOp{tinskim sudom vodi pod brojem 032-0-I-07-010 150/07,Ustavni sud uo~ava da je apelant u ovom predmetu predlog zaizvr{ewe Presude Op{tinskog suda broj P-2191/07 od 11. maja2007. godine podnio 18. septembra 2007. godine i da do danadono{ewa ove odluke predmetni izvr{ni postupak traje duèod tri godine i {est mjeseci i da jo{ uvijek nije okon~an.

c) Analiza razumnosti trajawa postupka52. Ocjewuju}i oba izvr{na predmeta, Ustavi sud zapaà da

je apelant podnesenim predlozima traìo izvr{ewepravosna`nih presuda kojim mu je dosu|ena otpremnina,odnosno kojim je naloèno povezivawe radnog staà uplatomdoprinosa za penzijsko i invalidsko osigurawe. Ovi postupci,shodno relevantnim zakonskim propisima i praksi Evropskogsuda, smatraju se postupcima hitne prirode i stoga zahtijevajuaùrnost suda u odnosu na wegovu zakonsku obavezu da izvr{nipostupak sprovede bez nepotrebnih odugovla~ewa i zastoja.

53. Daqe, Ustavni sud u ~iwenicama oba predmeta, kao i uizja{wewu redovnih sudova ne nalazi ni{ta {to bi ukazivaloda je apelant svojim pona{awem doprinio duìni predmetnihizvr{nih postupaka.

54. Vezano za pona{awe suda, Ustavni sud zapaà da jeOp{tinski sud svojim Rje{ewem broj I-2729/05 od 18. oktobra2005. godine dozvolio predloèno izvr{ewe na nov~animsredstvima izvr{enika. Po{to se navedeno rje{ewe oizvr{ewu nije moglo sprovesti, budu}i da je ra~un izvr{enikabio neaktivan, Op{tinski sud je Zakqu~kom broj I 2729/05 od15. decembra 2008. godine (koji je apelant primio 24. decembra2008. godine) pozvao apelanta da u roku od petnaest dana od danaprijema predloì novo sredstvo ili predmet izvr{ewa.Apelant je 5. januara 2009. godine Op{tinskom sudu dostaviopodnesak vezan za navedeni zakqu~ak. Me|utim, Op{tinski sudje Rje{ewem broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine (koje jeapelant primio 18. februara 2009. godine) utvrdio da jeapelant povukao predlog za izvr{ewe s tim {to je odre|eno daapelant protiv istog rje{ewa moè izjaviti prigovorOp{tinskom sudu u roku od osam dana od dana dostavqawarje{ewa. Ustavni sud smatra da je Op{tinski sud bio aktivansve do 11. februara 2009. godine, ali da wegova aktivnostprestaje nakon {to je apelant podnio prigovor, odnosnoredovan pravni lijek Op{tinskom sudu protiv Rje{ewa broj I2729/05 od 11. februara 2009. godine, o kojem Op{tinski sudnije odlu~io ni do dono{ewa ove odluke. Dakle, o navedenomprigovoru Op{tinski sud nije odlu~io duè od dvije godine.

55. Posmatraju}i postupawe Op{tinskog suda u predmetubroj 032-0-I-07-010-150/07, Ustavni sud zapaà propustOp{tinskog suda da postupa u zakonom propisanim rokovima,budu}i da je tek poslije urgencije Kancelarije ombudsmana, tj.nakon duè od osam mjeseci od dana podno{ewa predloga zaizvr{ewe, traìo od apelanta dopunu podnesenog predloga. Podostavqawu traène dopune, Op{tinski sud je donio Rje{eweo izvr{ewu broj 032-0- I -07-010150 od 3. oktobra 2008. godinekojim dozvoqava predloèno izvr{ewe na nov~animsredstvima izvr{enika. Me|utim, nakon {to je izvr{enik 17.oktobra 2008. godine dostavio prigovor protiv rje{ewa oizvr{ewu od 3. oktobra 2008. godine, a apelant 11. novembra2008. godine dostavio odgovor na prigovor, Op{tinski sud dodono{ewa ove odluke nije odlu~io o podnesenom prigovoru.

56. U vezi s tim, Ustavni sud zapaà da su relevantnimodredbama ZIP-a propisani konkretni rokovi za odlu~ivaweo prigovoru (~lan 15), koji su u oba izvr{na postupka nespornovi{estruko prema{eni. U kontekstu navedenog, Ustavni sudpodsje}a da su odredbama ~l. 63 i 64 ZIP-a, tako|e, propisanislu~ajevi u kojima se izvr{ni postupak obustavqa, odnosno daje wima regulisano kada se smatra postupak izvr{ewazavr{enim. U konkretnom slu~aju, nesporno je da Op{tinskisud nije donio rje{ewe o apelantovom prigovoru u predmetubroj I-2729/05, niti rje{ewe o prigovoru izvr{enika upredmetu broj 032-0-I-07-010150, niti u smislu odredbi ~l. 63 i64 ZIP-a.

57. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra dasveukupna duìna predmetnih postupka ne zadovoqava zahtjeve"razumnosti" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da zbognedono{ewa odluka o izjavqenim prigovorima, odnosnoneokon~awa predmetnih izvr{nih postupaka u skladu sarelevantnim odredbama ZIP-a, postoji kr{ewe prava na"su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Tako|e, Ustavni sud smatrasvrsishodnim da naloì Op{tinskom sudu da bez daqwegodga|awa donese odluke o izjavqenim prigovorima, odnosno, usmislu relevantnih odredbi ZIP-a, okon~a predmetneizvr{ne postupke.

58. S obzirom na zakqu~ak u vezi sa povredom ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebnorazmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu pravana ìvot iz ~lana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2Evropske konvencije, budu}i da se navodi o povredi ovog pravazasnivaju iskqu~ivo na tvrdwama o povredi prava na dono{eweodluke u razumnom roku.

VIII. Zakqu~ak59. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno apelantovo

pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije kada izvr{ni postupci u predmetima koji se ti~uostvarivawa prava iz radnog spora traju duè od pet godina,odnosno duè od tri godine, i kada jo{ uvijek nisu pravosna`nookon~ani, a Op{tinski sud koji nije donio odluke o podnijetimprigovorima, odnosno koji nije okon~ao predmetne postupke uskladu sa relevantnim odredbama vaè}eg zakonodavstva, a zatakvo postupawe nije pruìo opravdane razloge, niti je terazloge Ustavni sud prepoznao.

60. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 3348/08, rje{avaju}i apelaciju Midhata

[ehi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Midhata [ehi}a

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. augusta 2008. godine, Rje{enjaMinistarstva za prostorno ure|enje, promet i komunikacije iza{titu okolice Zeni~ko-dobojskog kantona broj 12-23-481/05od 18. marta 2008. godine i Zaklju~ka Op}inske slu`be zageodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretninaOp}ine Visoko broj 06/5-31-5-30/03 od 3. decembra 2005.godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Midhat [ehi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokogpodnio je 22. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj 004-0-U-08-000 265 od 21. augusta 2008.godine, Rje{enja Ministarstva za prostorno ure|enje, promet ikomunikacije i za{titu okolice Zeni~ko-dobojskog kantona (udaljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-481/05 od 18. marta2008. godine i Zaklju~ka Op}inske slu`be za geodetske,imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Op}ine Visoko (udaljnjem tekstu: Slu`ba) broj 06/5-31-5-30/03 od 3. decembra2005. godine.


2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Ministarstva i Slu`be zatraèno je 11.februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 27. februara 2009. godine dostavioodgovor na apelaciju. Ministarstvo je odgovor na apelacijudostavilo 3. marta, a Slu`ba 30. marta 2009. godine.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i Slu`be dostavljeni suapelantu 15. aprila 2009. godine.



6. Apelant je 9. aprila 2003. godine podnio Slu`bi zahtjev zadodjelu zemlji{ta ozna~enog kao dio k.~. broj 509 k.o.Ozrakovi}i.

7. Zaklju~kom Slu`be broj 06/5-31-5-30/03 od 3. decembra2005. godine odbijen je apelantov zahtjev. U obrazloènjuzaklju~ka Slu`ba je navela da je u toku postupka izvr{en uvid uzk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i u koji je upisana parcelaozna~ena kao k.~. broj 509 zv. Franjeva~ka ulica, u naravistambena zgrada povr{ine 127m², pomo}na zgrada povr{ine11m² i dvori{te povr{ine 458m². U vezi s tim, Slu`ba je navela daje utvr|eno da je na jednosobnom stanu povr{ine 34m² upisanopravo vlasni{tva u korist J.J. sa dijelom 1/1, na dvosobnom stanapovr{ine 52m² pravo vlasni{tva u korist D.B. sa dijelom 1/1, nadvosobnom stanu povr{ine 52m² pravo vlasni{tva u korist M.Z.sa dijelom 1/1 i na jednosobnom stanu povr{ine 34m² pravovlasni{tva u korist I.I. sa dijelom 1/1. U pogledu pomo}ne zgradepovr{ine 11m² i dvori{ta povr{ine 458m², Slu`ba je navela da je



utvr|eno da je upisano pravo zajedni~kog kori{tenja zemlji{ta ukorist nosilaca prava na posebnim dijelovima stambene zgrade sadijelom 1/1. Dalje, Slu`ba je navela da su @eljeznice FederacijeBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: @eljeznice FBiH) daleOp}ini Visoko saglasnost broj 100-01/02 od 16. septembra 2002.godine da moè dodijeliti apelantu gra|evinsko zemlji{teozna~eno kao dio k.~. broj 509 k.o. Ozrakovi}i, bez naknade, zaizgradnju stambenog objekta povr{ine 200m². Me|utim, Slu`baje istakla da je u me|uvremenu do{lo do otkupa stanova ustambenoj zgradi na parceli ozna~enoj kao k.~. broj 509, tako da@eljeznice FBiH vi{e nisu nosioci prava raspolaganja napredmetnoj parceli, te da se samim tim stanje upisa u zk. ul. broj130 k.o. Ozrakovi}i ne slaè sa spomenutom saglasno{}u.Imaju}i u vidu navedeno, te ~injenicu da se dodjela gra|evinskogzemlji{ta u dràvnom vlasni{tvu vr{i putem konkursa u skladu saZakonom o gra|evinskom zemlji{tu Federacije Bosne iHercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 25/03; u daljnjemtekstu: Zakon o gra|evinskom zemlji{tu), kao i da je na snaziZakon o privremenoj zabrani raspolaganja dràvnom imovinom,Slu`ba je zaklju~ila da je apelantov zahtjev za dodjelupredmetnog zemlji{ta neosnovan.

8. Odlu~uju}i o apelantovoj àlbi protiv navedenogzaklju~ka, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 12-23-481/05od 18. marta 2008. godine kojim je àlbu odbilo kao neosnovanu.U obrazloènju rje{enja Ministarstvo je navelo da je odredbama~l. 44. i 45. stav 1. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu propisanoda se odlukom op}inskog vije}a ure|uju na~in i uvjeti dodjeleneizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta na kori{tenje radiizgradnje. U vezi s tim, Ministarstvo je navelo da se dodjelaneizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta na kori{tenje radiizgradnje moè vr{iti tek nakon preuzimanja tog zemlji{ta izposjeda ranijeg vlasnika u svrhu izgradnje, te nakonpravosna`nosti rje{enja o preuzimanju, gradsko gra|evinskozemlji{te se dodjeljuje na kori{tenje radi gra|enja na osnovujavnog konkursa. Me|utim, Ministarstvo je istaklo da jeprvostepeni organ, nakon izvr{enog uvida u zk. ul. broj 130 k.o.Ozrakovi}i, utvrdio da je parcela ozna~ena kao k.~. broj 509 zv.Franjeva~ka ulica, u naravi stambena zgrada povr{ine 127m²,pomo}na zgrada povr{ine 11m² i dvori{te povr{ine 458m²,upisana u korist lica J.J., D.B., M.Z. i I.I. kao eta`nih vlasnikastambene zgrade izgra|ene na predmetnoj parceli. S obzirom nato, Ministarstvo je navelo da u konkretnom slu~aju nije ni bilomogu}e provesti proceduru za dodjelu zemlji{ta ozna~enog kaodio k.~. broj 509 k.o. Ozrakovi}i.

9. Protiv drugostepenog rje{enja apelant je podnio tu`buKantonalnom sudu, koji je Presudom broj 004-0-U-08-000 265od 21. augusta 2008. godine odbio tu`bu kao neosnovanu. Uobrazloènju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnogspisa proizlazi da je prvostepeni organ, postupaju}i poapelantovom zahtjevu, proveo poseban ispitni postupak u kojemje pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje, te pravilnozaklju~io da apelantu ne pripada pravo na dodjelu predmetnogzemlji{ta radi izgradnje stambenog objekta. Naime, Kantonalnisud je naveo da je prvostepeni organ, nakon izvr{enog uvida u zk.ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i, utvrdio da je na parceli ozna~enojkao k.~. broj 509, u naravi stambena zgrada, pomo}na zgrada idvori{te, upisano pravo vlasni{tva na stanovima kao posebnimdijelovima stambene zgrade u korist lica J.J., D.B., M.Z. i I.I. sadijelovima 1/1, te da je na pomo}noj zgradi i dvori{tu upisanopravo zajedni~kog kori{tenja zemlji{ta u korist nosilaca prava naposebnim dijelovima stambene zgrade sa dijelom 1/1.Kantonalni sud je istakao da su navedena lica upisana kaovlasnici predmetnih stanova u skladu sa odredbama Zakona oprodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da suupisani kao nosioci prava kori{tenja predmetnog zemlji{ta.Kantonalni sud je istakao da je samim tim prestalo pravoraspolaganja na predmetnoj parceli od @eljeznica FBiH, te dastoga saglasnost @eljeznica FBiH za dodjelu predmetnogzemlji{ta, koju je kao dokaz priloìo apelant, ne moè utjecati nadruga~ije odlu~enje u predmetnoj upravnoj stvari. Imaju}i u vidunavedeno, Kantonalni sud je zaklju~io da je osporeno rje{enjezasnovano na pravilno i potpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju,

te na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o gra|evinskomzemlji{te zbog ~ega je i odlu~io kao u izreci presude.

IV. Apelacija


10. Apelant se àli da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije zaza{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju. Apelant navodi da se u konkretnom slu~aju radi odijelu parcele u povr{ini od 200m² koja ne sluì za redovnuupotrebu i kori{tenje stambene zgrade izgra|ene na predmetnojparceli, te da stoga nije bilo zakonskih ni fakti~kih smetnji zadodjelu tog zemlji{ta. Naime, apelant navodi da se napredmetnom zemlji{tu nalazi pomo}ni objekt koji je vlasni{tvo@eljeznica FBiH, {to ukazuje da dio parcele k.~. broj 509 upovr{ini od 200m² predstavlja samostalnu cjelinu, odnosno da nesluì za redovnu upotrebu stambene zgrade. Tako|er, apelantisti~e da u vrijeme podno{enja zahtjeva nije bilo nikakvih smetnjiza dodjelu predmetnog zemlji{ta, te da stoga u predmetnomslu~aju nema mjesta za primjenu odredaba Zakona o prodajistanova na kojima postoji stanarsko pravo i odredaba ~l. 44. i 45.Zakona o gra|evinskom zemlji{tu. Dalje, apelant navodi da jeprvostepeni organ bio duàn da ga saslu{a prije dono{enjazaklju~ka, kako bi se izjasnio o svim ~injenicama i dokazima. Uvezi s tim, apelant navodi da mu je na taj na~in uskra}eno pravoda u~estvuje u postupku, te da je prvostepena odluka donesenasuprotno odredbama ~l. 8, 9. i 133. Zakona o upravnompostupku. Tako|er, apelant smatra da je upravni postupak trajaodugo, budu}i da je predmetni zahtjev podnio 9. aprila 2003.godine, a da je drugostepeno rje{enje doneseno 18. marta 2008.godine.


11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo dapresudom tog suda nije povrije|eno apelantovo pravo napravi~no su|enje, te da je predmetna apelacija u cijelostineosnovana.

12. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da segradsko gra|evinsko zemlji{te dodjeljuje na kori{tenje radigra|enja na osnovu javnog konkursa koji se objavljuje usredstvima javnog informiranja pod uvjetima i na na~in propisanodredbama Zakona o gra|evinskom zemlji{tu. Ministarstvo jeistaklo da se fizi~kim licima ne moè dodjeljivati gradskogra|evinsko zemlji{te neposrednom pogodbom, izuzev upostupku naknade za eksproprirano i izuzeto zemlji{te. Sobzirom na to, Ministarstvo je navelo da bi u konkretnom slu~ajubilo nesvrsishodno vo|enje predmetnog postupka, kao i davanjemogu}nosti apelantu da se izjasni o ~injenicama i dokazima kojisu va`ni za dono{enje rje{enja, te da stoga predmetno rje{enjenije suprotno odredbama ~l. 8, 9. i 133. Zakona o upravnompostupku. Dalje, Ministarstvo je navelo da je saglasnost@eljeznica FBiH za dodjelu apelantu predmetnog zemlji{ta beznaknade u suprotnosti sa odredbama ~lana 18. Zakona ogra|evinskom zemlji{tu. Naime, Ministarstvo je istaklo da jenavedenim zakonskim odredbama propisano da privrednodru{tvo i drugo pravno lice mogu prenijeti neizgra|eno gradskogra|evinsko zemlji{te radi privo|enja trajnoj namjenipredvi|enoj odgovaraju}im planom samo na op}inu. S obziromna navedeno, Ministarstvo je predloìlo da se predmetnaapelacija odbije kao neosnovana.

13. U odgovoru na apelaciju Slu`ba je navela da u tokupredmetnog postupka nije do{lo do povrede apelantovih prava.Pri tome, Slu`ba je istakla da bi druga~ijim odlu~enjem do{lo dopovrede odredaba ~l. 44. i 45. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu.


14. U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

^lan 8.

(1) Prije dono{enja rje{enja stranci se mora pruìtimogu}nost da se izjasni o svim ~injenicama i okolnostima koje suvezane za dono{enje rje{enja.

(2) Rje{enje se moè donijeti bez prethodnog izja{njenjastranke samo u slu~ajevima kad je to zakonom dopu{teno.

^lan 9.Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje ovla{teno

slu`beno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i bri`ljiveocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i naosnovu rezultata cjelokupnog postupka.

^lan 133.(1) Prije dono{enja rje{enja imaju se utvrditi sve ~injenice i

okolnosti koje su zna~ajne za rje{enje i strankama omogu}iti daostvare i za{tite svoja prava i pravne interese, o ~emu se staraslu`bena osoba koja vodi postupak.

(2) Ovo se moè izvr{iti u skra}enom postupku ili u posebnomispitnom postupku.

^lan 216.(1) Kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke,

odnosno po slu`benoj du`nosti ako je to u interesu stranke, a prijedono{enja rje{enja nije potrebno provoditi poseban ispitnipostupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moè donijetirje{enje bez odgode (rje{avanje prethodnog pitanja), nadle`niorgan je duàn donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci {to prije, anajkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predajeurednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka poslu`benoj du`nosti, ako posebnim propisom nije odre|en kra}irok.

(2) U ostalim slu~ajevima kad se postupak pokre}e povodomzahtjeva stranke, odnosno po slu`benoj du`nosti, ako je to uinteresu stranke, nadle`ni organ je duàn donijeti rje{enje idostaviti ga stranci u roku od 60 dana, ako posebnim propisomnije odre|en kra}i rok.

(3) Ako nadle`ni organ protiv ~ijeg je rje{enja dopu{tenaàlba ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2.ovog ~lana, stranka ima pravo izjaviti àlbu nadle`nom organu,kao da je njen zahtjev odbijen.

^lan 244. stav 1.(1) Rje{enje o àlbi mora se donijeti i dostaviti stranci {to

prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predajeàlbe, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok.

U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

^lan 22.Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od

30 dana ili u posebnom propisom odre|enom kra}em roku doniorje{enje po àlbi stranke protiv prvostepenog rje{enja, a nedonese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenomtraènju, stranka moè pokrenuti upravni spor kao da joj je àlbaodbijena.

Na na~in propisan u stavu 1. ovog ~lana moè postupitistranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nijedonio rje{enje prvostepeni organ protiv ~ijeg akta zakonom nijedozvoljena àlba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv ~ijegakta je dozvoljena àlba nije u roku od 60 dana ili u posebnimpropisom odre|enom kra}em roku donio nikakvo rje{enje pozahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevomdrugostepenom organu.

Protiv rje{enja drugostepenog organa stranka moèpokrenuti upravni spor, a moè ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog~lana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rje{enje upropisanom roku.VI. Dopustivost


16. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv

presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.

17. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 265 od 21.augusta 2008. godine kao kona~na odluka protiv koje nemadrugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu.Zatim, osporenu presudu apelant je primio 26. augusta 2008.godine, a apelacija je podnesena 22. oktobra 2008. godine, tj. uroku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16.st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na "su|enje urazumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz ~lanaII/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.


20. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


[...]e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim


glasi:1) Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

U odnosu na pravo na dono{enje odluke u "razumnomroku"


22. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se, prema konzistentnojpraksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanjapostupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskompraksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta,pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnihvlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav38).

23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje zaprekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeierprotiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64,Izvje{taji 1997-IV).

24. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nogstatusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u dràvamau kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupciimaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije,presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav18).




25. Ustavni sud zapaà da je apelant 9. aprila 2003. godinepokrenuo predmetni postupak, te da je taj postupak okon~andono{enjem Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. augusta 2008. godine. Me|utim,Ustavni sud zapaà da se apelant àli na duìnu upravnogpostupka koji je okon~an dono{enjem Rje{enja Ministarstva broj12-23-481/05 od 18. marta 2008. godine. Dakle, relevantan pe-riod koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni predmetnogupravnog postupka je pet godina i ~etiri mjeseca.


26. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~eostvarivanja prava na dodjelu gra|evinskog zemlji{ta. S obziromna ~injeni~na i pravna pitanja koja je u predmetnom slu~ajutrebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnompostupku.

27. Ustavni sud zapaà da je Slu`ba, postupaju}i poapelantovom zahtjevu od 9. aprila 2003. godine, donijela odlukutek nakon dvije godine i osam mjeseci. Tako|er, Ustavni sudzapaà da je Ministarstvo, postupaju}i po apelantovoj àlbiprotiv prvostepene odluke, donijelo odluku tek nakon dvijegodine i tri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da suodredbama ~lana 216. st. 1. i 2. i ~lana 244. Zakona o upravnompostupku propisani rokovi u kojima upravni organi treba daodlu~e o zahtjevima, odnosno àlbama stranaka, koji premastanju spisa nisu ispo{tovani. Me|utim, Ustavni sud ima u vidu iodredbe ~lana 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku, teodredbe ~lana 22. stav 4. Zakona o upravnim sporovima kojedaju mogu}nost stranci da preduzme odre|ene radnje radiubrzanja postupka. Naime, Ustavni sud ukazuje da je odredbama~lana 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku propisano da,"ako nadle`ni organ protiv ~ijeg je rje{enja dopu{tena àlba nedonese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog~lana, stranka ima pravo izjaviti àlbu nadle`nom organu, kao daje njen zahtjev odbijen". Tako|er, Ustavni sud ukazuje da jeodredbama ~lana 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovimapropisano da, "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nijeu roku od 30 dana ili u posebnom propisu odre|enom kra}emroku donio rje{enje po àlbi stranke protiv prvostepenogrje{enja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana popismenom traènju, stranka moè pokrenuti upravni spor kao dajoj je àlba odbijena". Dakle, iz navedenih zakonskih odredabajasno proizlazi da je apelant imao mogu}nost da izjavi àlbuMinistarstvu zbog nedono{enja prvostepene odluke tzv. àlbuzbog {utnje administracije, odnosno da pokrene upravni sporzbog neodlu~ivanja Ministarstva po izjavljenoj àlbi, a temogu}nosti apelant nije koristio. U kontekstu navedenog,Ustavni sud prvo podsje}a da, prema praksi Ustavnog suda,àlba, odnosno tu`ba zbog "{utnje administracije" predstavljaefektivno pravno sredstvo koje je apelant bio duàn iscrpiti prijeobra}anja Ustavnom sudu (vidi Odluku o dopustivosti broj AP134/04 od 23. marta 2005. godine, ta~ka 5). S obzirom na to,Ustavni sud smatra da, iako je upravni postupak trajao oko petgodina, duìna predmetnog postupka se ne moè staviti na teretupravnih organa, te zaklju~uje da u konkretnom slu~aju, ipak, nepostoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije. Ovo stoga {to apelant nije iskoristioefektivna pravna sredstva koja su mu, u skladu sa odredbamaZakona o upravnom postupku, stajala na raspolaganju, kako biizdjejstvovao da nadle`ni upravni organi pravovremeno donesuodluku o njegovom zahtjevu. Suprotno odlu~enje, premami{ljenju Ustavnog suda, bilo bi suprotno cilju i svrsi za{tite kojupruà ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije, koji {titi pojedince odneopravdano dugog postupanja doma}ih organa, ali ne pruàza{titu za propuste koje sami u~ine u postupku inezainteresiranost koju iskaù u vo|enju postupka koji supokrenuli, jer bi to moglo voditi zloupotrebi ovog prava.

28. Na osnovu izloènog, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja prava na "su|enje u razumnomroku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz

~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije.


29. U vezi sa apelantovim navodima o kr{enju prava napravi~no su|enje, koji se odnose na na~in na koji su upravniorgani i sud utvrdili ~injeni~no stanje i primijenili materijalnopravo, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksiEvropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije dapreispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nogstanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Proninaprotiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine,aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleànsupstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} jeop}enito zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokazekoje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv UjedinjenogKraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualnodo{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo napravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoranpravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno,proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacionenadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualnepovrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije upostupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~ajuUstavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an usmislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud,Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05).

30. U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapaà da su upravniorgani i sud odbili apelantov zahtjev za dodjelu predmetnogzemlji{ta, budu}i da je u toku postupka utvr|eno da pravokori{tenja na tom zemlji{tu imaju lica koja su upisana kaovlasnici na posebnim dijelovima stambene zgrade. Pored toga,Ustavni sud zapaà da su se upravni organi i sud pozvali i narelevantne odredbe Zakona o gra|evinskom zemlji{tu, tezaklju~ili da apelant ni u skladu sa tim odredbama nema pravo nadodjelu predmetnog zemlji{ta. U vezi s tim, Ustavni sud zapaàda su upravni organi i sud dovoljno jasno obrazloìli svojeodluke, a takva obrazloènja Ustavni sud ne smatraproizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da su upravni organi isud u osporenim odlukama dali detaljno i jasno obrazloènjesvojih stavova u pogledu utvr|enog ~injeni~nog stanja i primjenematerijalnog prava, koja ni u jednom dijelu ne izgledajuproizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Imaju}i u vidu svenavedeno, te stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene uovoj odluci, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi opovredi prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijeluneosnovani.

31. Dalje, u vezi sa apelantovim navodima da je prvostepenaodluka donesena suprotno odredbama ~l. 8, 9. i 133. Zakona oupravnom postupku, Ustavni sud podsje}a na svoju praksu upredmetu broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine, gdje jezauzeto stanovi{te da se prigovori u pogledu kr{enja ustavnihprava moraju, bar u svojoj su{tinskoj formi, pokrenuti uprethodnim fazama postupka, ukoliko se takvi prigovori èle sauspjehom koristiti pred Ustavnim sudom. Ustavni sud zapaà daapelant ovaj prigovor nije isticao tokom trajanja upravnogpostupka, niti u upravnom sporu, ve} ih, kako proizlazi izdokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, prvi put isti~e uapelaciji pred Ustavnim sudom. Ustavni sud smatra da je apelantna ovaj na~in propustio iskoristiti priliku da putem redovnogpravnog sredstva koje je imao na raspolaganju istakne prigovor ina taj na~in pruì mogu}nost drugostepenom organu i sudu da seo tom prigovoru izjasne. Imaju}i u vidu navedenu praksu,Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neosnovani, teda se ne}e ulaziti u njihovo dalje ispitivanje.

32. Na osnovu izloènog, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava naimovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaà dase apelantovi navodi o kr{enju ovog prava, u su{tini, zasnivaju napogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjenimaterijalnog prava, a {to je Ustavni sud ve} obrazloìo uprethodnim ta~kama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sudzaklju~uje da su i apelantovi navodi o kr{enju prava na imovinuiz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII. Zaklju~ak

34. Ustavni sud smatra da ne postoji kr{enje prava na"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada apelant nekoristi pravna sredstva propisana relevantnim zakonskimodredbama radi ubrzanja upravnog postupka, odnosnodono{enja odluke o njegovom zahtjevu, ve}, naprotiv, za petgodina, koliko je trajao upravni postupak, apelant ostanepotpuno pasivan i nezainteresiran za predmetni postupak.

35. Dalje, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu naostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, teprava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije kada su upravniorgani i sud detaljno i jasno obrazloìli svoje odluke, a Ustavnisud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su relevantnizakonski propisi proizvoljno ili nepravi~no primijenjeni naapelantovu {tetu.

36. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 3348/08, rje{avaju}i apelaciju Midhata[ehi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Odbija se kao neutemeljena apelacija Midhata [ehi}apodnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. kolovoza 2008. godine, Rje{enjaMinistarstva za prostorno ure|enje, promet i komunikacije iza{titu okolice Zeni~ko-dobojskog kantona broj 12-23-481/05od 18. oùjka 2008. godine i Zaklju~ka Op}inske slu`be zageodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretninaOp}ine Visoko broj 06/5-31-5-30/03 od 3. prosinca 2005.godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Midhat [ehi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokogpodnio je 22. listopada 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj 004-0-U-08-000 265 od 21. kolovoza 2008.godine, Rje{enja Ministarstva za prostorno ure|enje, promet ikomunikacije i za{titu okolice Zeni~ko-dobojskog kantona (udaljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-481/05 od 18. oùjka2008. godine i Zaklju~ka Op}inske slu`be za geodetske,imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Op}ine Visoko (udaljnjem tekstu: Slu`ba) broj 06/5-31-5-30/03 od 3. prosinca2005. godine.


2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Ministarstva i Slu`be zatraèno je 11. velja~e2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 27. velja~e 2009. godine dostavioodgovor na apelaciju. Ministarstvo je odgovor na apelacijudostavilo 3. oùjka, a Slu`ba 30. oùjka 2009. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i Slu`be dostavljeni suapelantu 15. travnja 2009. godine.



6. Apelant je 9. travnja 2003. godine podnio Slu`bi zahtjev zadodjelu zemlji{ta ozna~enog kao dio k.~. broj 509 k.o.Ozrakovi}i.

7. Zaklju~kom Slu`be broj 06/5-31-5-30/03 od 3. prosinca2005. godine odbijen je apelantov zahtjev. U obrazloènjuzaklju~ka Slu`ba je navela da je u tijeku postupka izvr{en uvid uzk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i u koji je upisana parcelaozna~ena kao k.~. broj 509 zv. Franjeva~ka ulica, u naravistambena zgrada povr{ine 127m², pomo}na zgrada povr{ine11m² i dvori{te povr{ine 458m². U svezi s tim, Slu`ba je navela daje utvr|eno da je na jednosobnom stanu povr{ine 34m² upisanopravo vlasni{tva u korist J.J. sa dijelom 1/1, na dvosobnom stanapovr{ine 52m² pravo vlasni{tva u korist D.B. sa dijelom 1/1, nadvosobnom stanu povr{ine 52m² pravo vlasni{tva u korist M.Z.sa dijelom 1/1 i na jednosobnom stanu povr{ine 34m² pravovlasni{tva u korist I.I. sa dijelom 1/1. Glede pomo}ne zgradepovr{ine 11m² i dvori{ta povr{ine 458m², Slu`ba je navela da jeutvr|eno da je upisano pravo zajedni~kog kori{tenja zemlji{ta ukorist nositelja prava na posebnim dijelovima stambene zgradesa dijelom 1/1. Dalje, Slu`ba je navela da su @eljezniceFederacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: @eljezniceFBiH) dale Op}ini Visoko suglasnost broj 100-01/02 od 16. rujna2002. godine da moè dodijeliti apelantu gra|evinsko zemlji{teozna~eno kao dio k.~. broj 509 k.o. Ozrakovi}i, bez naknade, zaizgradnju stambenog objekta povr{ine 200m². Me|utim, Slu`baje istaknula da je u me|uvremenu do{lo do otkupa stanova ustambenoj zgradi na parceli ozna~enoj kao k.~. broj 509, tako da@eljeznice FBiH vi{e nisu nositelji prava raspolaganja napredmetnoj parceli, te da se samim tim stanje upisa u zk. ul. broj130 k.o. Ozrakovi}i ne slaè sa spomenutom suglasno{}u.Imaju}i u vidu navedeno, te ~injenicu da se dodjela gra|evinskogzemlji{ta u dràvnom vlasni{tvu vr{i putem natje~aja sukladnoZakonu o gra|evinskom zemlji{tu Federacije Bosne iHercegovine ("Slu`bene novine FBiH" broj 25/03; u daljnjemtekstu: Zakon o gra|evinskom zemlji{tu), kao i da je na snaziZakon o privremenoj zabrani raspolaganja dràvnom imovinom,Slu`ba je zaklju~ila da je apelantov zahtjev za dodjelupredmetnog zemlji{ta neutemeljen.

8. Odlu~uju}i o apelantovom prizivu protiv navedenogzaklju~ka, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 12-23-481/05od 18. oùjka 2008. godine kojim je priziv odbilo kaoneutemeljen. U obrazloènju rje{enja Ministarstvo je navelo daje odredbama ~l. 44. i 45. stavak 1. Zakona o gra|evinskom



zemlji{tu propisano da se odlukom op}inskog vije}a ure|ujuna~in i uvjeti dodjele neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta nakori{tenje radi izgradnje. U svezi s tim, Ministarstvo je navelo dase dodjela neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta na kori{tenjeradi izgradnje moè vr{iti tek nakon preuzimanja tog zemlji{ta izposjeda ranijeg vlasnika u svrhu izgradnje, te nakonpravomo}nosti rje{enja o preuzimanju, gradsko gra|evinskozemlji{te se dodjeljuje na kori{tenje radi gra|enja na temeljujavnog natje~aja. Me|utim, Ministarstvo je istaknulo da jeprvostupanjsko tijelo, nakon izvr{enog uvida u zk. ul. broj 130k.o. Ozrakovi}i, utvrdilo da je parcela ozna~ena kao k.~. broj 509zv. Franjeva~ka ulica, u naravi stambena zgrada povr{ine 127m²,pomo}na zgrada povr{ine 11m² i dvori{te povr{ine 458m²,upisana u korist osoba J.J., D.B., M.Z. i I.I. kao eta`nih vlasnikastambene zgrade izgra|ene na predmetnoj parceli. Obzirom nato, Ministarstvo je navelo da u konkretnom slu~aju nije ni bilomogu}e provesti proceduru za dodjelu zemlji{ta ozna~enog kaodio k.~. broj 509 k.o. Ozrakovi}i.

9. Protiv drugostupanjskog rje{enja apelant je podnio tu`buKantonalnom sudu, koji je Presudom broj 004-0-U-08-000 265od 21. kolovoza 2008. godine odbio tu`bu kao neutemeljenu. Uobrazloènju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnogspisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, postupaju}i poapelantovu zahtjevu, provelo poseban ispitni postupak u kojemje pravilno i potpuno utvrdilo ~injeni~no stanje, te pravilnozaklju~ilo da apelantu ne pripada pravo na dodjelu predmetnogzemlji{ta radi izgradnje stambenog objekta. Naime, Kantonalnisud je naveo da je prvostupanjsko tijelo, nakon izvr{enog uvida uzk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i, utvrdilo da je na parceliozna~enoj kao k.~. broj 509, u naravi stambena zgrada, pomo}nazgrada i dvori{te, upisano pravo vlasni{tva na stanovima kaoposebnim dijelovima stambene zgrade u korist osoba J.J., D.B.,M.Z. i I.I. sa dijelovima 1/1, te da je na pomo}noj zgradi idvori{tu upisano pravo zajedni~kog kori{tenja zemlji{ta u koristnositelja prava na posebnim dijelovima stambene zgrade sadijelom 1/1. Kantonalni sud je istaknuo da su navedene osobeupisane kao vlasnici predmetnih stanova sukladno odredbamaZakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te dasu upisane kao nositelji prava kori{tenja predmetnog zemlji{ta.Kantonalni sud je istaknuo da je samim tim prestalo pravoraspolaganja na predmetnoj parceli od @eljeznica FBiH, te dastoga suglasnost @eljeznica FBiH za dodjelu predmetnogzemlji{ta, koju je kao dokaz priloìo apelant, ne moè utjecati nadruga~ije odlu~enje u predmetnoj upravnoj stvari. Imaju}i u vidunavedeno, Kantonalni sud je zaklju~io da je osporeno rje{enjeutemeljeno na pravilno i potpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju,te na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o gra|evinskomzemlji{te zbog ~ega je i odlu~io kao u izreci presude.

IV. Apelacija


10. Apelant se àli da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju. Apelant navodi da se u konkretnomslu~aju radi o dijelu parcele u povr{ini od 200m² koja ne sluì zaredovitu uporabu i kori{tenje stambene zgrade izgra|ene napredmetnoj parceli, te da stoga nije bilo zakonskih ni fakti~kihsmetnji za dodjelu tog zemlji{ta. Naime, apelant navodi da se napredmetnom zemlji{tu nalazi pomo}ni objekt koji je vlasni{tvo@eljeznica FBiH, {to ukazuje da dio parcele k.~. broj 509 upovr{ini od 200m² predstavlja samostalnu cjelinu, odnosno da nesluì za redovitu uporabu stambene zgrade. Tako|er, apelantisti~e da u vrijeme podno{enja zahtjeva nije bilo nikakvih smetnjiza dodjelu predmetnog zemlji{ta, te da stoga u predmetnomslu~aju nema mjesta za primjenu odredaba Zakona o prodajistanova na kojima postoji stanarsko pravo i odredaba ~l. 44. i 45.Zakona o gra|evinskom zemlji{tu. Dalje, apelant navodi da jeprvostupanjsko tijelo bilo du`no saslu{ati ga prije dono{enjazaklju~ka, kako bi se izjasnio o svim ~injenicama i dokazima. U

svezi s tim, apelant navodi da mu je na taj na~in uskra}eno pravoda sudjeluje u postupku, te da je prvostupanjska odluka donesenaprotivno odredbama ~l. 8, 9. i 133. Zakona o upravnom postupku.Tako|er, apelant smatra da je upravni postupak trajao dugo,budu}i da je predmetni zahtjev podnio 9. travnja 2003. godine, ada je drugostupanjsko rje{enje doneseno 18. oùjka 2008.godine.


11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo dapresudom tog suda nije povrije|eno apelantovo pravo napravi~no su|enje, te da je predmetna apelacija u cijelostineutemeljena.

12. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da segradsko gra|evinsko zemlji{te dodjeljuje na kori{tenje radigra|enja na temelju javnog natje~aja koji se objavljuje usredstvima javnog informiranja pod uvjetima i na na~in propisanodredbama Zakona o gra|evinskom zemlji{tu. Ministarstvo jeistaknulo da se fizi~kim osobama ne moè dodjeljivati gradskogra|evinsko zemlji{te neposrednom pogodbom, izuzev upostupku naknade za eksproprirano i izuzeto zemlji{te. Obziromna to, Ministarstvo je navelo da bi u konkretnom slu~aju bilonesvrsishodno vo|enje predmetnog postupka, kao i davanjemogu}nosti apelantu da se izjasni o ~injenicama i dokazima kojisu va`ni za dono{enje rje{enja, te da stoga predmetno rje{enjenije opre~no odredbama ~l. 8, 9. i 133. Zakona o upravnompostupku. Dalje, Ministarstvo je navelo da je suglasnost@eljeznica FBiH za dodjelu apelantu predmetnog zemlji{ta beznaknade u protivnosti sa odredbama ~lanka 18. Zakona ogra|evinskom zemlji{tu. Naime, Ministarstvo je istaknulo da jenavedenim zakonskim odredbama propisano da gospodarskodru{tvo i druga pravna osoba mogu prenijeti neizgra|enogradsko gra|evinsko zemlji{te radi privo|enja trajnoj namjenipredvi|enoj odgovaraju}im planom samo na op}inu. Obzirom nanavedeno, Ministarstvo je predloìlo da se predmetna apelacijaodbije kao neutemeljena.

13. U odgovoru na apelaciju Slu`ba je navela da u tijekupredmetnog postupka nije do{lo do povrede apelantovih prava.Pri tomu, Slu`ba je istaknula da bi druga~ijim odlu~enjem do{lodo povrede odredaba ~l. 44. i 45. Zakona o gra|evinskomzemlji{tu.


14. U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

^lanak 8.(1) Prije dono{enja rje{enja stranci se mora pruìti

mogu}nost da se izjasni o svim ~injenicama i okolnostima koje suvezane za dono{enje rje{enja.

(2) Rje{enje se moè donijeti bez prethodnog izja{njenjastranke samo u slu~ajevima kad je to zakonom dopu{teno.

^lanak 9.Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje ovla{tena

slu`bena osoba po svom uvjerenju, na osnovi savjesne i bri`ljiveocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i naosnovi rezultata cjelokupnog postupka.

^lanak 133.(1) Prije dono{enja rje{enja imaju se utvrditi sve ~injenice i

okolnosti koje su zna~ajne za rje{enje i strankama omogu}iti daostvare i za{tite svoja prava i pravne interese, o ~emu se staraslu`bena osoba koja vodi postupak.

(2) Ovo se moè izvr{iti u skra}enom postupku ili u posebnomispitnom postupku.

^lanak 216.(1) Kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke,

odnosno po slu`benoj du`nosti ako je to u interesu stranke, a prijedono{enja rje{enja nije potrebno provoditi poseban ispitnipostupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moè donijetirje{enje bez odgode (rje{avanje prethodnog pitanja), nadle`niorgan je duàn donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci {to prije, anajkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predajeurednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po

slu`benoj du`nosti, ako posebnim propisom nije odre|en kra}irok.

(2) U ostalim slu~ajevima kad se postupak pokre}e povodomzahtjeva stranke, odnosno po slu`benoj du`nosti, ako je to uinteresu stranke, nadle`ni organ je duàn donijeti rje{enje idostaviti ga stranci u roku od 60 dana, ako posebnim propisomnije odre|en kra}i rok.

(3) Ako nadle`ni organ protiv ~ijeg je rje{enja dopu{tenaàlba ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2.ovog ~lanka, stranka ima pravo izjaviti àlbu nadle`nom organu,kao da je njen zahtjev odbijen.

^lanak 244. stavak 1.(1) Rje{enje o àlbi mora se donijeti i dostaviti stranci {to

prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predajeàlbe, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok.

U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

^lanak 22.Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku

od 30 dana ili u posebnom propisom odre|enom kra}em rokudonio rje{enje po àlbi stranke protiv prvostupanjskom rje{enja,a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenomtraènju, stranka moè pokrenuti upravni spor kao da joj je àlbaodbijena.

Na na~in propisan u stavku 1. ovog ~lanka moè postupitistranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nijedonio rje{enje prvostupanjski organ protiv ~ijeg akta zakonomnije dozvoljena àlba.

Ako u upravnom postupku prvostupanjski organ protiv ~ijegakta je dozvoljena àlba nije u roku od 60 dana ili u posebnimpropisom odre|enom kra}em roku donio nikakvo rje{enje pozahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevomdrugostupanjskom organu.

Protiv rje{enja drugostupanjskog organa stranka moèpokrenuti upravni spor, a moè ga, pod uvjetima iz stavka 1. ovog~lanka, pokrenuti i ako drugostupanjski organ ne donese rje{enjeu propisanom roku.

VI. Dopustivost


16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg jerabio.

17. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 265 od 21.kolovoza 2008. godine kao kona~na odluka protiv koje nemadrugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu.Potom, osporenu presudu apelant je primio 26. kolovoza 2008.godine, a apelacija je podnesena 22. listopada 2008. godine, tj. uroku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima fa-cie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na "su|enje urazumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)

Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju.


20. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine urelevantnom dijelu glasi:


[...]e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.21. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1) Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]U odnosu na pravo na dono{enje odluke u "razumnomroku"


22. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se, prema konzistentnojpraksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanjapostupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudbenompraksom Europskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta,pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnihvlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi, Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak38).

23. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnogsuda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje zaprekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudbenog sustava (vidi, Europski sud, Probmeierprotiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64,Izvje{}a 1997-IV).

24. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebita naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uosobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudbenipostupci imaju ùran karakter (vidi, Europski sud, Borgese protivItalije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B,stavak 18).


25. Ustavni sud zapaà da je apelant 9. travnja 2003. godinepokrenuo predmetni postupak, te da je taj postupak okon~andono{enjem Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. kolovoza 2008. godine. Me|utim,Ustavni sud zapaà da se apelant àli na duljinu upravnogpostupka koji je okon~an dono{enjem Rje{enja Ministarstva broj12-23-481/05 od 18. oùjka 2008. godine. Dakle, relevantnorazdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjenipredmetnog upravnog postupka je pet godina i ~etiri mjeseca.

c) Analiza duljine trajanja postupka

26. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~eostvarivanja prava na dodjelu gra|evinskog zemlji{ta. Obziromna ~injeni~na i pravna pitanja koja je u predmetnom slu~ajutrebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnompostupku.

27. Ustavni sud zapaà da je Slu`ba, postupaju}i poapelantovu zahtjevu od 9. travnja 2003. godine, donijela odlukutek nakon dvije godine i osam mjeseci. Tako|er, Ustavni sudzapaà da je Ministarstvo, postupaju}i po apelantovom prizivuprotiv prvostupanjske odluke, donijelo odluku tek nakon dvijegodine i tri mjeseca. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da suodredbama ~lanka 216. st. 1. i 2. i ~lanka 244. Zakona oupravnom postupku propisani rokovi u kojima upravna tijelatrebaju odlu~iti o zahtjevima, odnosno prizivima stranaka, kojiprema stanju spisa nisu ispo{tovani. Me|utim, Ustavni sud ima u



vidu i odredbe ~lanka 216. stavak 3. Zakona o upravnompostupku, te odredbe ~lanka 22. stavak 4. Zakona o upravnimsporovima koje daju mogu}nost stranci da poduzme odre|eneradnje radi ubrzanja postupka. Naime, Ustavni sud ukazuje da jeodredbama ~lanka 216. stavak 3. Zakona o upravnom postupkupropisano da, "ako nadle`no tijelo protiv ~ijeg je rje{enjadopu{ten priziv ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku izst. 1. i 2. ovog ~lanka, stranka ima pravo izjaviti prizivnadle`nom tijelu, kao da je njezin zahtjev odbijen". Tako|er,Ustavni sud ukazuje da je odredbama ~lanka 22. stavak 1.Zakona o upravnim sporovima propisano da, "ako u upravnompostupku drugostupanjsko tijelo nije u roku od 30 dana ili uposebnom propisu odre|enom kra}em roku donijelo rje{enje poprizivu stranke protiv prvostupanjskog rje{enja, a ne donese ga niu daljnjem roku od sedam dana po pismenom traènju, strankamoè pokrenuti upravni spor kao da joj je priziv odbijen". Dakle,iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je apelantimao mogu}nost izjaviti priziv Ministarstvu zbog nedono{enjaprvostupanjske odluke tzv. priziv zbog {utnje administracije,odnosno pokrenuti upravni spor zbog neodlu~ivanjaMinistarstva po izjavljenom prizivu, a te mogu}nosti apelant nijekoristio. U kontekstu navedenog, Ustavni sud prvo podsje}a da,prema praksi Ustavnog suda, priziv, odnosno tu`ba zbog "{utnjeadministracije" predstavlja efektivno pravno sredstvo koje jeapelant bio duàn iscrpiti prije obra}anja Ustavnom sudu (vidiOdluku o dopustivosti broj AP 134/04 od 23. oùjka 2005.godine, to~ka 5). Obzirom na to, Ustavni sud smatra da, iako jeupravni postupak trajao oko pet godina, duljina predmetnogpostupka se ne moè staviti na teret upravnih tijela, te zaklju~ujeda u konkretnom slu~aju, ipak, ne postoji kr{enje prava na"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.Ovo stoga {to apelant nije iskoristio efektivna pravna sredstvakoja su mu, sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku,stajala na raspolaganju, kako bi izdjejstvovao da nadle`naupravna tijela pravodobno donesu odluku o njegovu zahtjevu.Opre~no odlu~enje, prema mi{ljenju Ustavnog suda, bilo biprotivno cilju i svrsi za{tite koju pruà ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije, koji {titi pojedince od neopravdano dugogpostupanja doma}ih tijela, ali ne pruà za{titu za propuste kojesami u~ine u postupku i nezainteresiranost koju iskaù u vo|enjupostupka koji su pokrenuli, jer bi to moglo voditi zlouporabiovog prava.

28. Na temelju izloènog, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja prava na "su|enje u razumnomroku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.


29. U svezi sa apelantovim navodima o kr{enju prava napravi~no su|enje, koji se odnose na na~in na koji su upravnatijela i sud utvrdili ~injeni~no stanje i primijenili materijalnopravo, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksiEuropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije dapreispituju zaklju~ke redovitih sudova glede ~injeni~nog stanja iprimjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protivRusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine,aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleànsupstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} jeop}enito zadatak redovitih sudova da ocijene ~injenice i dokazekoje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv UjedinjenogKraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualnodo{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo napravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovitpravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno,proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijskenadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualnepovrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije upostupku pred redovitim sudovima, pa }e u konkretnom slu~ajuUstavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an u smislu~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud,

Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05).

30. U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapaà da su upravnatijela i sud odbili apelantov zahtjev za dodjelu predmetnogzemlji{ta, budu}i da je u tijeku postupka utvr|eno da pravokori{tenja na tom zemlji{tu imaju osobe koje su upisane kaovlasnici na posebnim dijelovima stambene zgrade. Pored toga,Ustavni sud zapaà da su se upravna tijela i sud pozvali i narelevantne odredbe Zakona o gra|evinskom zemlji{tu, tezaklju~ili da apelant ni sukladno tim odredbama nema pravo nadodjelu predmetnog zemlji{ta. U svezi s tim, Ustavni sud zapaàda su upravna tijela i sud dovoljno jasno obrazloìli svoje odluke,a takva obrazloènja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime,Ustavni sud ukazuje da su upravna tijela i sud u osporenimodlukama dali detaljno i jasno obrazloènje svojih stavova gledeutvr|enog ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava, kojani u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljna ili neprihvatljivasama po sebi. Imaju}i u vidu sve navedeno, te stavove Europskogi Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da suapelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lankaII/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije u ovom dijelu neutemeljeni.

31. Dalje, u svezi sa apelantovim navodima da jeprvostupanjska odluka donesena opre~no odredbama ~l. 8, 9. i133. Zakona o upravnom postupku, Ustavni sud podsje}a nasvoju praksu u predmetu broj AP 476/04 od 17. prosinca 2004.godine, gdje je zauzeto stanovi{te da se prigovori glede kr{enjaustavnih prava moraju, bar u svojoj su{tinskoj formi, pokrenuti uprethodnim fazama postupka, ukoliko se takvi prigovori èle sauspjehom koristiti pred Ustavnim sudom. Ustavni sud zapaà daapelant ovaj prigovor nije isticao tijekom trajanja upravnogpostupka, niti u upravnom sporu, ve} ih, kako proizlazi izdokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, prvi put isti~e uapelaciji pred Ustavnim sudom. Ustavni sud smatra da je apelantna ovaj na~in propustio iskoristiti prigodu da putem redovitogpravnog sredstva koje je imao na raspolaganju istakne prigovor ina taj na~in pruì mogu}nost drugostupanjskom tijelu i sudu dase o tom prigovoru izjasne. Imaju}i u vidu navedenu praksu,Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni, teda se ne}e ulaziti u njihovo dalje ispitivanje.

32. Na temelju izloènog, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{enja u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

33. Glede apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokolabroj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaà da seapelantovi navodi o kr{enju ovog prava, u su{tini, zasnivaju napogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju i pogre{noj primjenimaterijalnog prava, a {to je Ustavni sud ve} obrazloìo uprethodnim to~kama ove odluke. Obzirom na to, Ustavni sudzaklju~uje da su i apelantovi navodi o kr{enju prava na imovinuiz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neosnovani.

VIII. Zaklju~ak

34. Ustavni sud smatra da ne postoji kr{enje prava na"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada apelantne koristi pravna sredstva propisana relevantnim zakonskimodredbama radi ubrzanja upravnog postupka, odnosnodono{enja odluke o njegovu zahtjevu, ve}, naprotiv, za petgodina, koliko je trajao upravni postupak, apelant ostanepotpuno pasivan i nezainteresiran za predmetni postupak.

35. Dalje, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu naostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije,te prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencijekada su upravna tijela i sud detaljno i jasno obrazloìli svojeodluke, a Ustavni sud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su

relevantni zakonski propisi proizvoljno ili nepravi~noprimijenjeni na apelantovu {tetu.

36. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 3348/08, rje{avaju}i apelaciju Midhata[ehi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Midhata [ehi}a

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. avgusta 2008. godine, Rje{ewaMinistarstva za prostorno ure|ewe, promet i komunikacije iza{titu okoline Zeni~ko-dobojskog kantona broj 12-23-481/05od 18. marta 2008. godine i Zakqu~ka Op{tinske slu`be zageodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretninaOp{tine Visoko broj 06/5-31-5-30/03 od 3. decembra 2005.godine.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Midhat [ehi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Visokogpodnio je 22. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu:Kantonalni sud) broj 004-0-U-08-000 265 od 21. avgusta 2008.godine, Rje{ewa Ministarstva za prostorno ure|ewe, promet ikomunikacije i za{titu okoline Zeni~ko-dobojskog kantona (udaqwem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-481/05 od 18. marta2008. godine i Zakqu~ka Op{tinske slu`be za geodetske,imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Op{tineVisoko (u daqwem tekstu: Slu`ba) broj 06/5-31-5-30/03 od 3.decembra 2005. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Ministarstva i Slu`be zatraèno je 11.februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 27. februara 2009. godine dostavioodgovor na apelaciju. Ministarstvo je odgovor na apelacijudostavilo 3. marta, a Slu`ba 30. marta 2009. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda, Ministarstva i Slu`bedostavqeni su apelantu 15. aprila 2009. godine.

III. îweni~no stawe

5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovihnavoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in:

6. Apelant je 9. aprila 2003. godine podnio Slu`bi zahtjevza dodjelu zemqi{ta ozna~enog kao dio k.~. broj 509 k.o.Ozrakovi}i.

7. Zakqu~kom Slu`be broj 06/5-31-5-30/03 od 3. decembra2005. godine odbijen je apelantov zahtjev. U obrazloèwuzakqu~ka Slu`ba je navela da je u toku postupka izvr{en uvid uzk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i u koji je upisana parcelaozna~ena kao k.~. broj 509 zv. Fraweva~ka ulica, u naravistambena zgrada povr{ine 127m², pomo}na zgrada povr{ine11m² i dvori{te povr{ine 458m². U vezi s tim, Slu`ba jenavela da je utvr|eno da je na jednosobnom stanu povr{ine 34m²upisano pravo svojine u korist J.J. sa dijelom 1/1, na dvosobnomstana povr{ine 52m² pravo svojine u korist D.B. sa dijelom 1/1,na dvosobnom stanu povr{ine 52m² pravo svojine u korist M.Z.sa dijelom 1/1 i na jednosobnom stanu povr{ine 34m² pravosvojine u korist I.I. sa dijelom 1/1. U pogledu pomo}ne zgradepovr{ine 11m² i dvori{ta povr{ine 458m², Slu`ba je navelada je utvr|eno da je upisano pravo zajedni~kog kori{}ewazemqi{ta u korist nosilaca prava na posebnim dijelovimastambene zgrade sa dijelom 1/1. Daqe, Slu`ba je navela da su@eqeznice Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwemtekstu: @eqeznice FBiH) dale Op{tini Visoko saglasnostbroj 100-01/02 od 16. septembra 2002. godine da moè da dodijeliapelantu gra|evinsko zemqi{te ozna~eno kao dio k.~. broj 509k.o. Ozrakovi}i, bez naknade, za izgradwu stambenog objektapovr{ine 200m². Me|utim, Slu`ba je istakla da je ume|uvremenu do{lo do otkupa stanova u stambenoj zgradi naparceli ozna~enoj kao k.~. broj 509, tako da @eqeznice FBiHvi{e nisu nosioci prava raspolagawa na predmetnoj parceli,te da se samim tim stawe upisa u zk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}ine slaè sa pomenutom saglasno{}u. Imaju}i u vidu navedeno,te ~iwenicu da se dodjela gra|evinskog zemqi{ta u dràvnojsvojini vr{i putem konkursa u skladu sa Zakonom ogra|evinskom zemqi{tu Federacije Bosne i Hercegovine("Slu`bene novine FBiH" broj 25/03; u daqwem tekstu: Zakon ogra|evinskom zemqi{tu), kao i da je na snazi Zakon oprivremenoj zabrani raspolagawa dràvnom imovinom,Slu`ba je zakqu~ila da je apelantov zahtjev za dodjelupredmetnog zemqi{ta neosnovan.

8. Odlu~uju}i o apelantovoj àlbi protiv navedenogzakqu~ka, Ministarstvo je donijelo Rje{ewe broj 12-23-481/05od 18. marta 2008. godine kojim je àlbu odbilo kao neosnovanu.U obrazloèwu rje{ewa Ministarstvo je navelo da jeodredbama ~l. 44 i 45 stav 1 Zakona o gra|evinskom zemqi{tupropisano da se odlukom op{tinskog vije}a ure|uju na~in iuslovi dodjele neizgra|enog gra|evinskog zemqi{ta nakori{}ewe radi izgradwe. U vezi s tim, Ministarstvo jenavelo da se dodjela neizgra|enog gra|evinskog zemqi{ta nakori{}ewe radi izgradwe moè da vr{i tek nakon preuzimawatog zemqi{ta iz posjeda ranijeg vlasnika u svrhu izgradwe, tenakon pravosna`nosti rje{ewa o preuzimawu, gradskogra|evinsko zemqi{te se dodjequje na kori{}ewe radigra|ewa na osnovu javnog konkursa. Me|utim, Ministarstvo jeistaklo da je prvostepeni organ, nakon izvr{enog uvida u zk. ul.broj 130 k.o. Ozrakovi}i, utvrdio da je parcela ozna~ena kaok.~. broj 509 zv. Fraweva~ka ulica, u naravi stambena zgradapovr{ine 127m², pomo}na zgrada povr{ine 11m² i dvori{tepovr{ine 458m², upisana u korist lica J.J., D.B., M.Z. i I.I.kao eta`nih vlasnika stambene zgrade izgra|ene na predmetnojparceli. S obzirom na to, Ministarstvo je navelo da ukonkretnom slu~aju nije ni bilo mogu}e sprovesti proceduru zadodjelu zemqi{ta ozna~enog kao dio k.~. broj 509 k.o.Ozrakovi}i.

9. Protiv drugostepenog rje{ewa apelant je podnio tu`buKantonalnom sudu, koji je Presudom broj 004-0-U-08-000 265 od21. avgusta 2008. godine odbio tu`bu kao neosnovanu. Uobrazloèwu presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnogspisa proizilazi da je prvostepeni organ, postupaju}i poapelantovom zahtjevu, sproveo poseban ispitni postupak ukojem je pravilno i potpuno utvrdio ~iweni~no stawe, tepravilno zakqu~io da apelantu ne pripada pravo na dodjelu



predmetnog zemqi{ta radi izgradwe stambenog objekta.Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni organ, nakonizvr{enog uvida u zk. ul. broj 130 k.o. Ozrakovi}i, utvrdio da jena parceli ozna~enoj kao k.~. broj 509, u naravi stambena zgrada,pomo}na zgrada i dvori{te, upisano pravo svojine nastanovima kao posebnim dijelovima stambene zgrade u koristlica J.J., D.B., M.Z. i I.I. sa dijelovima 1/1, te da je na pomo}nojzgradi i dvori{tu upisano pravo zajedni~kog kori{}ewazemqi{ta u korist nosilaca prava na posebnim dijelovimastambene zgrade sa dijelom 1/1. Kantonalni sud je istakao da sunavedena lica upisana kao vlasnici predmetnih stanova uskladu sa odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postojistanarsko pravo, te da su upisani kao nosioci prava kori{}ewapredmetnog zemqi{ta. Kantonalni sud je istakao da je samimtim prestalo pravo raspolagawa na predmetnoj parceli od@eqeznica FBiH, te da stoga saglasnost @eqeznica FBiH zadodjelu predmetnog zemqi{ta, koju je kao dokaz priloìoapelant, ne moè da uti~e na druga~ije odlu~ewe u predmetnojupravnoj stvari. Imaju}i u vidu navedeno, Kantonalni sud jezakqu~io da je osporeno rje{ewe zasnovano na pravilno ipotpuno utvr|enom ~iweni~nom stawu, te na pravilnojprimjeni odredaba Zakona o gra|evinskom zemqi{te zbog ~egaje i odlu~io kao u izreci presude.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije10. Apelant se àli da mu je osporenim odlukama

povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju. Apelant navodi da se u konkretnom slu~aju radi odijelu parcele u povr{ini od 200m² koja ne sluì za redovnuupotrebu i kori{}ewe stambene zgrade izgra|ene napredmetnoj parceli, te da stoga nije bilo zakonskih nifakti~kih smetwi za dodjelu tog zemqi{ta. Naime, apelantnavodi da se na predmetnom zemqi{tu nalazi pomo}ni objekatkoji je svojina @eqeznica FBiH, {to ukazuje da dio parcelek.~. broj 509 u povr{ini od 200m² predstavqa samostalnucjelinu, odnosno da ne sluì za redovnu upotrebu stambenezgrade. Tako|e, apelant isti~e da u vrijeme podno{ewa zahtjevanije bilo nikakvih smetwi za dodjelu predmetnog zemqi{ta, teda stoga u predmetnom slu~aju nema mjesta za primjenu odredabaZakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iodredaba ~l. 44 i 45 Zakona o gra|evinskom zemqi{tu. Daqe,apelant navodi da je prvostepeni organ bio duàn da ga saslu{aprije dono{ewa zakqu~ka, kako bi se izjasnio o svim~iwenicama i dokazima. U vezi s tim, apelant navodi da mu je nataj na~in uskra}eno pravo da u~estvuje u postupku, te da jeprvostepena odluka donesena suprotno odredbama ~l. 8, 9 i 133Zakona o upravnom postupku. Tako|e, apelant smatra da jeupravni postupak trajao dugo, budu}i da je predmetni zahtjevpodnio 9. aprila 2003. godine, a da je drugostepeno rje{ewedoneseno 18. marta 2008. godine.

b) Odgovor na apelaciju11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da

presudom tog suda nije povrije|eno apelantovo pravo napravi~no su|ewe, te da je predmetna apelacija u cijelostineosnovana.

12. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da segradsko gra|evinsko zemqi{te dodjequje na kori{}ewe radigra|ewa na osnovu javnog konkursa koji se objavquje usredstvima javnog informisawa pod uslovima i na na~inpropisan odredbama Zakona o gra|evinskom zemqi{tu.Ministarstvo je istaklo da fizi~kim licima ne moè da sedodjequje gradsko gra|evinsko zemqi{te neposrednompogodbom, izuzev u postupku naknade za eksproprisano iizuzeto zemqi{te. S obzirom na to, Ministarstvo je navelo dabi u konkretnom slu~aju bilo nesvrsishodno vo|ewepredmetnog postupka, kao i davawe mogu}nosti apelantu da seizjasni o ~iwenicama i dokazima koji su va`ni za dono{ewe

rje{ewa, te da stoga predmetno rje{ewe nije suprotnoodredbama ~l. 8, 9 i 133 Zakona o upravnom postupku. Daqe,Ministarstvo je navelo da je saglasnost @eqeznica FBiH zadodjelu apelantu predmetnog zemqi{ta bez naknade usuprotnosti sa odredbama ~lana 18 Zakona o gra|evinskomzemqi{tu. Naime, Ministarstvo je istaklo da je navedenimzakonskim odredbama propisano da privredno dru{tvo i drugopravno lice mogu da prenesu neizgra|eno gradsko gra|evinskozemqi{te radi privo|ewa trajnoj namjeni predvi|enojodgovaraju}im planom samo na op{tinu. S obzirom na navedeno,Ministarstvo je predloìlo da se predmetna apelacija odbijekao neosnovana.

13. U odgovoru na apelaciju Slu`ba je navela da u tokupredmetnog postupka nije do{lo do povrede apelantovih prava.Pri tome, Slu`ba je istakla da bi druga~ijim odlu~ewemdo{lo do povrede odredaba ~l. 44 i 45 Zakona o gra|evinskomzemqi{tu.

V. Relevantni propisi14. U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:^lan 8.(1) Prije dono{ewa rje{ewa stranci se mora pruìti

mogu}nost da se izjasni o svim ~iwenicama i okolnostima kojesu vezane za dono{ewe rje{ewa.

(2) Rje{ewe se moè donijeti bez prethodnog izja{wewastranke samo u slu~ajevima kad je to zakonom dopu{teno.

^lan 9.Koje }e ~iwenice uzeti kao dokazane odlu~uje ovla{teno

slu`beno lice po svom uvjerewu, na osnovu savjesne i bri`qiveocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i naosnovu rezultata cjelokupnog postupka.

^lan 133.(1) Prije dono{ewa rje{ewa imaju se utvrditi sve

~iwenice i okolnosti koje su zna~ajne za rje{ewe i strankamaomogu}iti da ostvare i za{tite svoja prava i pravneinterese, o ~emu se stara slu`bena osoba koja vodi postupak.

(2) Ovo se moè izvr{iti u skra}enom postupku ili uposebnom ispitnom postupku.

^lan 216.(1) Kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke,

odnosno po slu`benoj du`nosti ako je to u interesu stranke,a prije dono{ewa rje{ewa nije potrebno provoditi posebanispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se nemoè donijeti rje{ewe bez odgode (rje{avawe prethodnogpitawa), nadle`ni organ je duàn donijeti rje{ewe idostaviti ga stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 danara~unaju}i od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od danapokretawa postupka po slu`benoj du`nosti, ako posebnimpropisom nije odre|en kra}i rok.

(2) U ostalim slu~ajevima kad se postupak pokre}epovodom zahtjeva stranke, odnosno po slu`benoj du`nosti,ako je to u interesu stranke, nadle`ni organ je duàndonijeti rje{ewe i dostaviti ga stranci u roku od 60 dana,ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok.

(3) Ako nadle`ni organ protiv ~ijeg je rje{ewadopu{tena àlba ne donese rje{ewe i ne dostavi ga stranci uroku iz st. 1. i 2. ovog ~lana, stranka ima pravo izjaviti àlbunadle`nom organu, kao da je wen zahtjev odbijen.

^lan 244. stav 1.(1) Rje{ewe o àlbi mora se donijeti i dostaviti

stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i oddana predaje àlbe, ako posebnim propisom nije odre|en kra}irok.

U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`bene novine FBiH"br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

^lan 22.Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku

od 30 dana ili u posebnom propisom odre|enom kra}em rokudonio rje{ewe po àlbi stranke protiv prvostepenogrje{ewa, a ne donese ga ni u daqwem roku od sedam dana popismenom traèwu, stranka moè pokrenuti upravni sporkao da joj je àlba odbijena.

Na na~in propisan u stavu 1. ovog ~lana moè postupitistranka i kad po wenom zahtjevu u upravnom postupku nijedonio rje{ewe prvostepeni organ protiv ~ijeg akta zakonomnije dozvoqena àlba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv ~ijegakta je dozvoqena àlba nije u roku od 60 dana ili u posebnimpropisom odre|enom kra}em roku donio nikakvo rje{ewe pozahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevomdrugostepenom organu.

Protiv rje{ewa drugostepenog organa stranka moèpokrenuti upravni spor, a moè ga, pod uvjetima iz stava 1.ovog ~lana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne doneserje{ewe u propisanom roku.

VI. Dopustivost



17. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 265 od 21.avgusta 2008. godine kao kona~na odluka protiv koje nemadrugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu.Zatim, osporenu presudu apelant je primio 26. avgusta 2008.godine, a apelacija je podnesena 22. oktobra 2008. godine, tj. uroku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima fa-

cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama

povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe i pravo na "su|ewe urazumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.


20. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


[...]e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.21. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1) Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom. [...]

U odnosu na pravo na dono{ewe odluke u "razumnom roku"

a) Relevantni principi22. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se, prema

konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudska prava (u

daqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnostduìne trajawa postupka mora da ocjewuje u svjetlu okolnostipojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumimauspostavqenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{awu strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije vaqano opravdaweza prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}aweodluke na ponovno su|ewe moè da pokaè da postoje ozbiqninedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud,Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).

24. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~itamarqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uli~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgeseprotiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija Abroj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir25. Ustavni sud zapaà da je apelant 9. aprila 2003. godine

pokrenuo predmetni postupak, te da je taj postupak okon~andono{ewem Presude Kantonalnog suda u Zenici broj004-0-U-08-000 265 od 21. avgusta 2008. godine. Me|utim,Ustavni sud zapaà da se apelant àli na duìnu upravnogpostupka koji je okon~an dono{ewem Rje{ewa Ministarstvabroj 12-23-481/05 od 18. marta 2008. godine. Dakle, relevantanperiod koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri ocjenipredmetnog upravnog postupka je pet godina i ~etiri mjeseca.

c) Analiza duìne trajawa postupka26. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~e

ostvarivawa prava na dodjelu gra|evinskog zemqi{ta. Sobzirom na ~iweni~na i pravna pitawa koja je u predmetnomslu~aju trebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se radi ojednostavnom postupku.

27. Ustavni sud zapaà da je Slu`ba, postupaju}i poapelantovom zahtjevu od 9. aprila 2003. godine, donijela odlukutek nakon dvije godine i osam mjeseci. Tako|e, Ustavni sudzapaà da je Ministarstvo, postupaju}i po apelantovoj àlbiprotiv prvostepene odluke, donijelo odluku tek nakon dvijegodine i tri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da suodredbama ~lana 216 st. 1 i 2 i ~lana 244 Zakona o upravnompostupku propisani rokovi u kojima upravni organi treba daodlu~e o zahtjevima, odnosno àlbama stranaka, koji premastawu spisa nisu ispo{tovani. Me|utim, Ustavni sud ima uvidu i odredbe ~lana 216 stav 3 Zakona o upravnom postupku, teodredbe ~lana 22 stav 4 Zakona o upravnim sporovima koje dajumogu}nost stranci da preduzme odre|ene radwe radi ubrzawapostupka. Naime, Ustavni sud ukazuje da je odredbama ~lana 216stav 3 Zakona o upravnom postupku propisano da, "ako nadle`niorgan protiv ~ijeg je rje{ewa dopu{tena àlba ne doneserje{ewe i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1 i 2 ovog ~lana,stranka ima pravo da izjavi àlbu nadle`nom organu, kao da jewen zahtjev odbijen". Tako|e, Ustavni sud ukazuje da jeodredbama ~lana 22 stav 1 Zakona o upravnim sporovimapropisano da, "ako u upravnom postupku drugostepeni organnije u roku od 30 dana ili u posebnom propisu odre|enom kra}emroku donio rje{ewe po àlbi stranke protiv prvostepenogrje{ewa, a ne donese ga ni u daqwem roku od sedam dana popismenom traèwu, stranka moè da pokrene upravni spor kaoda joj je àlba odbijena". Dakle, iz navedenih zakonskihodredaba jasno proizilazi da je apelant imao mogu}nost daizjavi àlbu Ministarstvu zbog nedono{ewa prvostepeneodluke, tzv. àlbu zbog }utawa administracije, odnosno dapokrene upravni spor zbog neodlu~ivawa Ministarstva poizjavqenoj àlbi, a te mogu}nosti apelant nije koristio. Ukontekstu navedenog, Ustavni sud prvo podsje}a da, prema



praksi Ustavnog suda, àlba, odnosno tu`ba zbog "}utawaadministracije" predstavqa efektivno pravno sredstvo koje jeapelant bio duàn da iscrpi prije obra}awa Ustavnom sudu(vidi Odluku o dopustivosti broj AP 134/04 od 23. marta 2005.godine, ta~ka 5). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da, iako jeupravni postupak trajao oko pet godina, duìna predmetnogpostupka ne moè da se stavi na teret upravnih organa, tezakqu~uje da u konkretnom slu~aju, ipak, ne postoji kr{eweprava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenataprava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije. Ovo stoga {to apelant nije iskoristio efektivnapravna sredstva koja su mu u skladu sa odredbama Zakona oupravnom postupku stajala na raspolagawu, kako biizdjejstvovao da nadle`ni upravni organi blagovremenodonesu odluku o wegovom zahtjevu. Suprotno odlu~ewe, premami{qewu Ustavnog suda, bilo bi suprotno ciqu i svrsiza{tite koju pruà ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije, koji{titi pojedince od neopravdano dugog postupawa doma}ihorgana, ali ne pruà za{titu za propuste koje sami u~ine upostupku i nezainteresovanost koju iskaù u vo|ewu postupkakoji su pokrenuli, jer bi to moglo da vodi zloupotrebi ovogprava.

28. Na osnovu izloènog, Ustavni sud zakqu~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{ewa prava na "su|ewe u razumnomroku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije.

Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe

29. U vezi sa apelantovim navodima o kr{ewu prava napravi~no su|ewe, koji se odnose na na~in na koji su upravniorgani i sud utvrdili ~iweni~no stawe i primijenilimaterijalno pravo, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, premapraksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nijeda preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nogstawa i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud,Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005.godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovne sudove u procjeni ~iwenica idokaza, ve} je uop{teno zadatak redovnih sudova da ocijene~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomasprotiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je daispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivawaustavnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristupsudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li jeprimjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ilidiskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nostiUstavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povredeustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupkupred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavnisud da ispita da li je postupak u cjelini bio pravi~an u smislu~lana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odlukabroj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 58/05).

30. U konkretnom slu~aju Ustavni sud zapaà da su upravniorgani i sud odbili apelantov zahtjev za dodjelu predmetnogzemqi{ta, budu}i da je u toku postupka utvr|eno da pravokori{}ewa na tom zemqi{tu imaju lica koja su upisana kaovlasnici na posebnim dijelovima stambene zgrade. Pored toga,Ustavni sud zapaà da su se upravni organi i sud pozvali i narelevantne odredbe Zakona o gra|evinskom zemqi{tu, tezakqu~ili da apelant ni u skladu sa tim odredbama nema pravona dodjelu predmetnog zemqi{ta. U vezi s tim, Ustavni sudzapaà da su upravni organi i sud dovoqno jasno obrazloìlisvoje odluke, a takva obrazloèwa Ustavni sud ne smatraproizvoqnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da su upravni organii sud u osporenim odlukama dali detaqno i jasno obrazloèwesvojih stavova u pogledu utvr|enog ~iweni~nog stawa iprimjene materijalnog prava, koja ni u jednom dijelu neizgledaju proizvoqna ili neprihvatqiva sama po sebi.Imaju}i u vidu sve navedeno, te stavove Evropskog i Ustavnogsuda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da su

apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije u ovom dijelu neosnovani.

31. Daqe, u vezi sa apelantovim navodima da je prvostepenaodluka donesena suprotno odredbama ~l. 8, 9 i 133 Zakona oupravnom postupku, Ustavni sud podsje}a na svoju praksu upredmetu broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine, gdje jezauzeto stanovi{te da se prigovori u pogledu kr{ewa ustavnihprava moraju, bar u svojoj su{tinskoj formi, pokrenuti uprethodnim fazama postupka, ukoliko se takvi prigovori èlesa uspjehom koristiti pred Ustavnim sudom. Ustavni sudzapaà da apelant ovaj prigovor nije isticao tokom trajawaupravnog postupka, niti u upravnom sporu, ve} ih, kakoproizilazi iz dokumentacije dostavqene Ustavnom sudu, prviput isti~e u apelaciji pred Ustavnim sudom. Ustavni sudsmatra da je apelant na ovaj na~in propustio da iskoristipriliku da putem redovnog pravnog sredstva koje je imao naraspolagawu istakne prigovor i na taj na~in pruì mogu}nostdrugostepenom organu i sudu da se o tom prigovoru izjasne.Imaju}i u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da su i oviapelantovi navodi neosnovani, te da se ne}e ulaziti u wihovodaqe ispitivawe.

32. Na osnovu izloènog, Ustavni sud zakqu~uje da ukonkretnom slu~aju nema kr{ewa u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava naimovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaàda se apelantovi navodi o kr{ewu ovog prava, u su{tini,zasnivaju na pogre{no utvr|enom ~iweni~nom stawu ipogre{noj primjeni materijalnog prava, a {to je Ustavni sudve} obrazloìo u prethodnim ta~kama ove odluke. S obzirom nato, Ustavni sud zakqu~uje da su i apelantovi navodi o kr{ewuprava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII. Zakqu~ak

34. Ustavni sud smatra da ne postoji kr{ewe prava na"su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada apelant nekoristi pravna sredstva propisana relevantnim zakonskimodredbama radi ubrzawa upravnog postupka, odnosno dono{ewaodluke o wegovom zahtjevu, ve}, naprotiv, za pet godina, kolikoje trajao upravni postupak, apelant ostane potpuno pasivan inezainteresovan za predmetni postupak.

35. Daqe, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu naostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, teprava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije kada suupravni organi i sud detaqno i jasno obrazloìli svoje odluke,a Ustavni sud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da surelevantni zakonski propisi proizvoqno ili nepravi~noprimijeweni na apelantovu {tetu.

36. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP3883/08, rje{avaju}i apelaciju Harisa Softi}a,na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59.stav 2. ta~ka 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i 3. Pravila Ustavnog suda

Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine"br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Djelomi~no se usvaja apelacija Harisa Softi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana

II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosuna dono{enje odluke u razumnom roku u postupku predVrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koji jeokon~an Presudom tog suda broj U`-238/04 od 6. augusta 2008.godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Harisa Softi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj U`-238/04 od 6. augusta 2008. godine,Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-382/03 od 13.februara 2004. godine, Rje{enja Ministarstva stambenih poslovaKantona Sarajevo broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula 2003. godinei Rje{enja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj23/6-372-P-69/98 od 17. marta 2003. godine u odnosu na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na ~lan II/3.f)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 8. Evropske konvencije zaza{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na ~lanII/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda i u odnosu na ~lan II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i~lan 3. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Haris Softi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnioje 18. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Vrhovni sud) broj U`-238/04 od 6. augusta 2008. godine,Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj U-382/03 od 13. februara 2004. godine,Rje{enja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (udaljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula2003. godine i Rje{enja Uprave za stambena pitanja KantonaSarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/6-372-P-69/98 od17. marta 2003. godine. Apelant je 13. marta 2009. godinedopunio apelaciju.


2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva i Upravezatraèno je 10. marta, 9. aprila i 11. marta 2009. godine dadostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Upravadostavili su odgovorå na apelaciju 27. marta, 20. maja, 27. marta i5. maja 2009. godine.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave proslije|eni su apelantu 5. aprila 2011. godine.

5. Apelant je 13. aprila 2011. godine dostavio odgovor naodgovore Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave.



7. M. S. 22. aprila 1998. godine podnijela je zahtjev zavra}anje u posjed stana u Aleji lipa broj 17/III u Sarajevu (udaljnjem tekstu: sporni stan).

8. Rje{enjem Uprave broj 23/6-372-P-69/08 od 17. marta2003. godine, u ponovnom postupku, koje je potvr|enoRje{enjem Ministarstva broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula 2003.godine, potvr|eno je da je M.S. bila nosilac stanarskog prava naspornom stanu, utvr|eno je da joj pripada pravo na vra}anjespornog stana, da je apelant koristio sporni stan na osnovuugovora o kori{tenju od 6. septembra 1997. godine, da se smatraprivremenim korisnikom, te da nema pravo na alternativnismje{taj. U obrazloènju rje{enja Uprava je navela da je M.S.zaklju~ila ugovor o kori{tenju spornog stana 15. maja 1991.godine na osnovu ugovora o zamjeni stanova, da je 13. aprila1993. godine prijavljena kao raseljeno lice u Crnoj Gori, tako daje potvrdila da je M.S. nosilac stanarskog prava na spornom stanui da ima pravo na vra}anje u posjed spornog stana u smislu ~l. 2. i3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima(u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). Dalje,potvr|eno je da je apelant sporni stan koristio na osnovu rje{enjavlasnika spornog stana "Svjetlost-Sarsà" Sarajevo od 24. jula1997. godine i ugovora o kori{tenju spornog stana od 6.septembra 1997. godine, tako da se, u smislu ~lana 1. stav 2.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene,smatra privremenim korisnikom. Uprava je navela da je apelantkao ~lan porodi~nog doma}instva stanovao u stanu na Trgusolidarnosti u Sarajevu, na kojem je nosilac stanarskog pravanjegov otac, da je stan uvjetan za stanovanje, tako da u smisluta~ke 30. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene (udaljnjem tekstu: Uputstvo), apelant nema pravo na smje{taj.Uprava je istakla da je apelant iseljen 28. februara 2001. godine izspornog stana.

9. Odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{enjaMinistarstva, Kantonalni sud donio je Presudu broj U-382/03 od13. februara 2004. godine kojom je tu`bu odbio. U obrazloènjupresude Kantonalni sud je naveo da je izvr{io uvid u spis iz kojegproizlazi da je M.S. na osnovu ugovora o kori{tenju stana od 15.maja 1991. godine, a koji je zaklju~en na osnovu ugovora ozamjeni stanova od 20. januara 1991. godine, stekla statusnosioca stanarskog prava na spornom stanu, da je odlukomKomisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (udaljnjem tekstu: Komisija) od 6. februara 2000. godinepotvr|eno da je M.S. bila nosilac stanarskog prava na spornomstanu, a da se, prema odredbama ~lana 9. Zakona o izvr{enjuodluka Komisije, izvr{enje ima provesti bez obzira na bilo kojudrugu odluku ili propise koji se odnose na pravni status stana iliimovine. Kantonalni sud je istakao da je nedvosmisleno da jeM.S. lice iz odredbe ~lana 3. st. 1. i 2. Zakona o prestankuprimjene, odnosno lice kojem pripada pravo na povratak u spornistan, u skladu sa navedenim odredbama, te ~lanom 1. Aneksa 7.Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Vezano za apelantovenavode da u postupku dokazi nisu ocijenjeni na pravilan na~in,odnosno da organi Uprave nisu po{tivali odluku Kantonalnogsuda (ovom odlukom su ukinuta ranija rje{enja organa Uprave),Kantonalni sud je istakao da su neosnovani, jer ni{ta ne ukazujeda je ~injeni~no stanje pogre{no utvr|eno, odnosno da dokazinisu pravilno ocijenjeni. Dalje, istaknuto je da je Ministarstvopravilno zaklju~ilo da se apelant smatra licem iz ~lana 11.a, stav1. ta~ka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestankuprimjene i da nema pravo na alternativni smje{taj, budu}i da je30. aprila 1991. godine ìvio u stanu na kojem je nosilacstanarskog prava njegov otac, odnosno da je 10. maja 1991.godine ìvio kao podstanar.

10. Odlu~uju}i o apelantovoj àlbi, Vrhovni sud donio jePresudu broj U`-238/04 od 6. augusta 2008. godine kojom jeàlbu odbio. U obrazloènju presude Vrhovni sud je naveo da jeprvostepeni sud pravilno ocijenio da su u postupku utvr|ene sveodlu~ne ~injenice za zakonito rje{avanje ove upravne stvari i daje na takvo utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenjeno



materijalno pravo. Vrhovni sud je naveo da se, u smislu ~lana 44.Zakona o upravnim sporovima, poziva na razloge pobijanepresude.

IV. Apelacija


11. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu jepobijanim presudama sudova povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantnavodi da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju, pravo na po{tivanje privatnog iporodi~nog ìvota, doma i prepiske iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, te pravo lica da nebude podvrgnuto mu~enju niti ne~ovje~nom ili poniàvaju}emtretmanu ili kazni iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 3. Evropske konvencije. Apelant isti~e da su "po Ustavusve zamjene stambenih jedinica od 30. aprila 1991. godine bezsuglasnosti jednog od vlasnika stana nevaè}e. Kako je op}inskiorgan htio da prikrije vlastiti kriminal, dva rje{enja su mimozakona postala pravosna`na iako i dalje traje sudski postupak, tj.postoje zakonske smetnje. Kako se radi o tipi~noj manipulaciji,tj. kra|i, traìm izlaganje predmeta pred sudom kako ne bi do{lodo prikrivanja dokumentacije od tuène strane. Progla{avaju}irje{enje pravosna`nim 25. aprila 2001. godine iako je istoponi{teno na Kantonalnom sudu, ~ija je odluka postalapravosna`na 29. septembra 2002. godine, kako Vrhovni sud ovuodluku nije razmatrao, nego drugu kontradiktornu, smatram danije sve ~injenice u potpunosti razmotrio i da je donio nepravilnuodluku. Zbog duìne ~ekanja od pet godina uzimanja predmeta urad i {turog obja{njenja za{to je àlba odbijena, smatram da seponovo radi o pogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju ili slanju irazmatranju nekompletnog predmeta".

12. Apelant je podneskom od 13. marta 2009. godinedostavio, izme|u ostalog, osporena rje{enja organa Uprave kojije zaveden kao dopuna apelacije.


13. Vrhovni sud je istakao da nisu povrije|ena apelantovaprava koja navodi u apelaciji, te posebno da je predmetna stvarrije{ena odlukom Komisije, koja se, u smislu ~lana 9. Zakona oizvr{enju odluka Komisije, ima provesti bez obzira na bilo kojudrugu odluku.

14. Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani apelantovinavodi, te predloìo da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Ministarstvo je ponovilo razloge za dono{enje svojeodluke, te istaklo da nisu povrije|ena prava koja apelant navodi.

16. Uprava je navela hronologiju postupanja u predmetu.


17. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFederacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 8/00) u relevantnomdijelu glasi:

^lan 42.@alba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja

sudske odluke (presuda, odnosno rje{enje) stranci koja podnosiàlbu, a predaje se sudu ~ija se odluka pobija àlbom.

[...]U svemu ostalom, u postupku po àlbi shodno se primjenjuju

odredbe ~lana 48. do 50. ovog zakona.^lan 44.U presudi, odnosno rje{enju Vrhovnog suda moraju se

cijeniti svi navodi àlbe. Ukoliko su pitanja i okolnosti koje se uàlbi isti~u pravilno cijenjeni u pobijanoj presudi, odnosnorje{enju, Vrhovni sud moè se u svojoj presudi, odnosno rje{enjusamo pozvati na razloge navedene u pobijanoj odluci.

^lan 50.Vrhovni sud rje{ava o zahtjevu iz ~lana 45. i 47. ovog zakona,

po pravilu u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo ugranicama zahtjeva.

^lan 60.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnimsporovima, shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbezakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

18. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o prestanku primjene Zakona onapu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98,38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03)relevantne odredbe glase:

^lan 3.Nosilac stanarskog prava na stanu koji je progla{en

napu{tenim ili ~lan njegovog porodi~nog doma}instva ima pravona povratak u skladu sa Aneksom VII Op}eg okvirnog sporazumaza mir u Bosni i Hercegovini.

Stav 1. ovog ~lana primjenjuje se samo na nosiocestanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domoveprema ~lanu 1. Aneksa VII Op}eg okvirnog sporazuma za mir uBosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanove izme|u30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju seizbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu VII Op}egokvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

[...].20. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o

prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima("Slu`bene novine FBiH" broj 18/99) relevantne odredbe glase:

^lan 1.[...]Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju zaklju~en u

periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godineprestaje da vaì.. U smislu ovog zakona lice koje ìvi u stanu naosnovu stanarskog prava koje prestaje prema ovom ~lanu }e sesmatrati privremenim korisnikom.

[...].21. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona î


^lan 11. aPrivremeni korisnik ~ije su stambene potrebe zadovoljene na

drugi na~in, izme|u ostalog je:1. privremeni korisnik koji je bio podstanar 1991. godine22. U Uputstvu o primjeni Zakona o prestanku primjene

Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FederacijeBiH" broj 43/99) relevantne odredbe glase:

30. U svim slu~ajevima privremeni korisnik nema pravo naalternativni smje{taj ako u njegovom stanu koji je imao na dan30. aprila 1991. godine ìvi ~lan njegovog porodi~nogdoma}instva iz 1991. godine, ili ako jedan od roditelja ili ~lannjegovog porodi~nog doma}instva iz 1991. godine ima smje{taju istoj gradskoj op}ini ili istom mjestu.VI. Dopustivost


24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

25. U konkretnom slu~aju apelant osporava PresuduVrhovnog suda broj U`-238/04 od 6. augusta 2008. godine protivkoje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih premazakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. novembra2008. godine, a apelacija je podnesena 18. decembra 2008.

godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjeteiz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (primafacie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum

27. Apelant se àli na presudu Vrhovnog suda zbogproizvoljne primjene prava, te proizvoljno utvr|enog~injeni~nog stanja, kao i na duìnu upravnog spora predVrhovnim sudom zbog ~ega smatra da mu je povrije|eno pravona pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant navodi i da mu jepovrije|eno pravo na po{tivanje privatnog i porodi~nog ìvota,doma i prepiske iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju i pravo lica da ne bude podvrgnutomu~enju, niti ne~ovje~nom ili poniàvaju}em tretmanu ili kazniiz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3. Evropskekonvencije. Dakle, iako iz apelacije proizlazi da apelantosporava samo Presudu Vrhovnog suda, Ustavni sud nalazi da jenavedenom presudom odbijena apelantova àlba na presudu uupravnom sporu koji je apelant vodio protiv rje{enjaMinistarstva koje je odbilo apelantovu àlbu na rje{enje Uprave.S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da apelant osporava sve navedeneodluke iz citiranih razloga.


28. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:(...)e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom;29. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj re~enici

utvr|uje da:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenimsudom.(...)

Su|enje u razumnom roku


30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajanja postupka mora se ocjenjivati usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, anaro~ito o sloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).


31. Iz dokumentacije je vidljivo da je apelant presuduKantonalnog suda primio 18. marta 2004. godine na koju je uroku od petnaest dana mogao izjaviti àlbu Vrhovnom sudu. Akose ima u vidu navedeno, te da je Vrhovni sud presudu donio 6.augusta 2008. godine, upravni spor po àlbi trajao je vi{e od ~etirigodine.


32. Ustavni sud uo~ava da je apelant àlbom pobijao odlukuKantonalnog suda koji je odlu~ivao o zakonitosti rje{enjaMinistarstva, bez provo|enja bilo kakvih dokaza. S tim u vezi,Ustavni sud nalazi da se radilo o vrlo jednostavnom postupku, tj.da sloènost predmeta nema utjecaja na njegovu duìnu.

33. Dalje, Ustavni sud nalazi da apelant nije doprinio duìnitrajanja postupka.

34. U odnosu na doprinos Vrhovnog suda, Ustavni sud nalazida je Vrhovni sud ispitao àlbu u odnosu na presudu Kantonalnogsuda na nejavnoj sjednici, dakle, bez provo|enja bilo kakvihdokaza, odnosno bez odràvanja usmene rasprave, a presududonio nakon vi{e od ~etiri godine. Ustavni sud uo~ava daVrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio ni{ta naosnovu ~ega bi se moglo zaklju~iti da postoji opravdanje zaovako dugo trajanje postupka po apelantovoj àlbi. Ustavni sudzaklju~uje da za ovo nepostupanje, odnosno nedono{enjepresude po àlbi nakon vi{e od ~etiri godine u nimalo sloènompredmetu, tj. u vrlo jednostavnom predmetu, za Vrhovni sudnema nikakvog opravdanja pogotovo {to nema doprinosa isamim tim niti apelantove odgovornosti, te kada taj sud nijenaveo razloge za ovakvo postupanje.

35. Imaju}i u vidu navedeno i uzimaju}i u obzir sve navedenefaktore, Ustavni sud zaklju~uje da je u ovom slu~aju, zbognedono{enja odluke u razumnom roku, povrije|eno apelantovopravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije.

Ostali navodi o kr{enju prava na pravi~no su|enje

36. U vezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje, Ustavni sud, prije svega,ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (udaljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zaklju~ke redovitih sudova u pogledu~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropskisud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica idokaza, ve} je op}enito zadatak redovnih sudova da ocijene~injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je daispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanjaustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristupsudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjenazakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle,u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivopitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava izEvropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }eu konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak ucjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 58/05).

37. Ustavni sud uo~ava da su organi Uprave i redovni sudovidali jasno obrazloènje za svoje odluke, koje Ustavni sud nesmatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloènja slijedi da je M.S.zaklju~ila ugovor o kori{tenju spornog stana 15. maja 1991.godine, da je 13. aprila 1993. godine prijavljena kao raseljenolice u Crnoj Gori, tako da je nesporno da je M.S. nosilacstanarskog prava na spornom stanu i da ima pravo na vra}anje uposjed spornog stana u smislu Zakona o prestanku primjene.Dalje, kako je apelant sporni stan koristio na osnovu rje{enjavlasnika od 24. jula 1997. godine i ugovora o kori{tenju spornogstana od 6. septembra 1997. godine, to se, u smislu Zakona oizmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene, smatraprivremenim korisnikom koji, u skladu sa Uputstvom, odnosnoZakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestankuprimjene, nema pravo na alternativni smje{taj. Imaju}i u vidunavedeno, a u smislu prethodno navedenog principa, Ustavni sudne moè konstatirati da odluke organa Uprave i redovnih sudovakr{e apelantova ustavna prava, nego da daju argumentiranoobrazloènje za svoje odlu~enje. U skladu sa navedenim, Ustavnisud nalazi da pobijanim presudama nije povrije|eno apelantovopravo na pravi~no su|enje.

38. Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi navodi u odnosuna ovaj aspekt prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije neosnovani.



Pravo na dom

39. Apelant je, tako|er, naveo da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na dom u smislu ~lana II/3.f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije.

40. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


(...)f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.41. ^lan 8. Evropske konvencije glasi:Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i porodi~nog

ìvota, doma i prepiske.Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjerau demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ilisprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala, ili za{tite prava isloboda drugih.

42. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lana 8.Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih mije{anjavlasti u njihova prava garantirana ovim ~lanom (vidi, Evropskisud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27.oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C).

43. Pri odre|ivanju da li se u konkretnom slu~aju radi opovredi ~lana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud mora prvoutvrditi da li se sporni stan moè smatrati apelantovim "domom"u okviru zna~enja ~lana 8. Evropske konvencije i, ako je to slu~aj,da li preduzete mjere predstavljaju "mije{anje" u njegovo pravona po{tivanje doma, te da li je to mije{anje bilo opravdano. Ovajuvjet, u skladu sa zna~enjem termina Evropske konvencije,sastoji se od vi{e elemenata: (a) mije{anje mora biti zasnovanodoma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je rije~mora biti primjereno dostupan, tako da pojedinac budeprimjereno upu}en na zakonske okolnosti koje se moguprimijeniti na dati predmet; (c) zakon, tako|er, mora bitiformuliran sa odgovaraju}om ta~no{}u i jasno{}u kako bi sepojedincu omogu}ilo da prema njemu prilagodi svoje postupke(vidi, Evropski sud, Sunday Times protiv UjedinjenogKraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30,stav 49).

44. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava,pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom uprivatnom vlasni{tvu (vidi, Evropski sud za ljudska prava,Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986.godine, serija A, br. 109, stav 46. f, i Kroon protiv Holandije,presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav31). U skladu s ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{iriodomen ~lana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima sestanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog sudabroj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Tako|er, Dom zaljudska prava je definirao domen ~lana 8. Evropske konvencije,tako da uklju~uje i stanove u kojima stanuju "bespravnikorisnici", isti~u}i da pravni odnos podnosioca prijave premastanu nije bitan prilikom odre|ivanja da li se on moè smatratiapelantovim domom ili ne (vidi, Dom za ljudska prava, Kulovacprotiv Federacije Bosne i Hercegovine, broj CH/02/12421,odluka o prihvatljivosti i meritumu od 6. februara 2003. godine,ta~ka 39).

45. [to se ti~e pitanja da li se sporni stan moè smatratiapelantovim "domom", nesporno je da je apelant koristio spornistan na osnovu rje{enja vlasnika stana od 24. jula 1997. godine,odnosno ugovora o kori{tenju spornog stana od 6. septembra1997. godine do 28. februara 2001. godine, kada je iseljen izspornog stana. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da sporni stanpredstavlja apelantov dom u smislu ~lana 8. Evropskekonvencije. Osim toga, Ustavni sud smatra da je osporenimodlukama izvr{eno i mije{anje u apelantovo pravo na dom sobzirom na to da je na osnovu osporenih odluka apelant iseljen izspornog stana. Ustavni sud dalje treba utvrditi da li je mije{anje uapelantov dom izvr{eno "u skladu sa zakonom", odnosno u

skladu sa ~lanom 8. stav 2. Evropske konvencije. U vezi s tim,Ustavni sud podsje}a da je odlukama organa Uprave, odnosnoredovnih sudova primjenom ~l. 2. i 3. Zakona o prestankuprimjene potvr|eno da je M.S. nosilac stanarskog prava naspornom stanu i utvr|eno da M.S. ima pravo na vra}anje u posjedspornog stana. Dakle, mije{anje u apelantov dom je zasnovanona zakonu, koji je objavljen u slu`benim glasilima, a odredbenavedenog zakona su dovoljno jasne i precizne u smisluodre|ivanja koje uvjete je potrebno ispuniti za vra}anje u posjedstanova nosiocima stanarskih prava. Dalje, Ustavni sud nalazi daapelant, iako je koristio sporni stan, nije mogao regulirati svojstatus na tom stanu budu}i da je ugovor o kori{tenju stanazaklju~io 6. septembra 1997. godine, a u skladu sa Zakonom oizmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene, ugovori okori{tenju zaklju~eni u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7.februara 1998. godine prestaju da vaè. Kada se ima u vidunavedeno, proizlazi da odlukama organa Uprave i redovnihsudova koji su udovoljili zahtjevu M.S. nije naru{enaproporcionalnost izme|u apelantovog interesa da ìvi u spornomstanu i legitimnog interesa, dosljedne primjene Zakona oprestanku primjene, a apelant se mora suo~iti sa posljedicamanavedenih odluka donesenih u zakonitom postupku i koje sezasnivaju na zakonskim odredbama iz kojih o~ito ne proizlazi dase na bilo koga stavlja pretjeran teret, jer su posljedice tih odlukau skladu sa stavom 2. ~lana 8. Evropske konvencije, ~iji je cilj,izme|u ostalog, (i) za{tita prava drugih koji su, u konkretnomslu~aju, lica koja ostvaruju pravo na povratak u svoj prijeratnistan iz kog su izbjegla usljed ratnih djelovanja.

46. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u ovomslu~aju nije do{lo do povrede apelantovog prava na dom iz ~lanaII/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropskekonvencije.Pravo na imovinu

47. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukama povrije|enoi pravo na imovinu. Budu}i da se apelantove tvrdnje o kr{enjuovog prava zasnivaju na navodima o pogre{no utvr|enom~injeni~nom stanju koji su ve} razmotreni u okviru ostalihaspekata prava na pravi~no su|enje, Ustavni sud zaklju~uje da sui navodi o kr{enju prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, tako|er, neosnovani.Ostali navodi

48. U odnosu na apelantove navode da mu je povrije|enopravo lica da ne bude podvrgnuto mu~enju ili nehumanom iliponiàvaju}em postupanju ili kazni iz ~lana II/3.b) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 3. Evropske konvencije, Ustavni sudzapaà da nije mogu}e dovesti u vezu upravni postupak, odnosnoupravni spor u kojem je odlu~ivano o pravu na povrat spornogstana i apelantovom pravu na alternativni smje{taj, sa povredomovog prava. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da jeapelacija u dijelu ostali navodi neosnovana.VIII. Zaklju~ak

49. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije, budu}i da Vrhovni sud nije donio presudupo àlbi u upravnom sporu u periodu duèm od ~etiri godine i zakoji postupak je Ustavni sud konstatirao da nije nimalo sloèn,pogotovo {to taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje,odnosno ovako dugo trajanje postupka.

50. Me|utim, nema kr{enja prava u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava nadom iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8.Evropske konvencije i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju u odnosu na dio apelacije u kojem se apelant àli naproizvoljno utvr|eno ~injeni~no stanje, kada su organi Uprave iredovni sudovi naveli argumentirane razloge za dono{enjeodluka.

51. Tako|er, nema povrede prava lica da ne bude podvrgnutomu~enju ili nehumanom ili poniàvaju}em postupanju ili kazni

iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3. Evropskekonvencije kada nije mogu}e dovesti u vezu upravni postupak,odnosno upravni spor u kojem je odlu~ivano o povratu spornogstana i pravu na alternativni smje{taj sa povredom ovog prava.

52. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP3883/08, rje{avaju}i apelaciju Harisa Softi}a,na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka59. stavak 2. to~ka 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i 3. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Harisa Softi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku upostupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne iHercegovine, koji je okon~an Presudom tog suda broj U`-238/04od 6. kolovoza 2008. godine.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Harisa Softi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj U`-238/04 od 6. kolovoza 2008. godine,Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-382/03 od 13.velja~e 2004. godine, Rje{enja Ministarstva stambenih poslovaKantona Sarajevo broj 27/02-23-2329/03 od 7. srpnja 2003.godine i Rje{enja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevobroj 23/6-372-P-69/98 od 17. oùjka 2003. godine u odnosu naostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na ~lanakII/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 8. Europskekonvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uodnosu na ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskihprava i temeljnih sloboda, te u odnosu na ~lanak II/3.(b) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanak 3. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Haris Softi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnioje 18. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Vrhovni sud) broj U`-238/04 od 6. kolovoza 2008.godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj U-382/03 od 13. velja~e 2004. godine,Rje{enja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (udaljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2329/03 od 7.srpnja 2003. godine i Rje{enja Uprave za stambena pitanja

Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj23/6-372-P-69/98 od 17. oùjka 2003. godine. Apelant je 13.oùjka 2009. godine dopunio apelaciju.


2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva i Upravezatraèno je 10. oùjka, 9. travnja i 11. oùjka 2009. godine dadostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Upravadostavili su odgovore na apelaciju 27. oùjka, 20. svibnja, 27.oùjka i 5. svibnja 2009. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave proslije|eni su apelantu 5. travnja 2011. godine.

5. Apelant je 13. travnja 2011. godine dostavio odgovor naodgovore Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave.



7. M. S. 22. travnja 1998. godine podnijela je zahtjev zavra}anje u posjed stana u Aleji lipa broj 17/III u Sarajevu (udaljnjem tekstu: sporni stan).

8. Rje{enjem Uprave broj 23/6-372-P-69/08 od 17. oùjka2003. godine, u ponovnom postupku, koje je potvr|enoRje{enjem Ministarstva broj 27/02-23-2329/03 od 7. srpnja2003. godine, potvr|eno je da je M.S. bila nositelj stanarskogprava na spornom stanu, utvr|eno je da joj pripada pravo navra}anje spornog stana, da je apelant koristio sporni stan natemelju ugovora o kori{tenju od 6. rujna 1997. godine, da sesmatra privremenim korisnikom, te da nema pravo naalternativni smje{taj. U obrazloènju rje{enja Uprava je navelada je M.S. zaklju~ila ugovor o kori{tenju spornog stana 15.svibnja 1991. godine na temelju ugovora o zamjeni stanova, da je13. travnja 1993. godine prijavljena kao raseljena osoba u CrnojGori, tako da je potvrdila da je M.S. nositelj stanarskog prava naspornom stanu i da ima pravo na vra}anje u posjed spornog stanau smislu ~l. 2. i 3. Zakona o prestanku primjene Zakona onapu{tenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestankuprimjene). Dalje, potvr|eno je da je apelant sporni stan koristiona temelju rje{enja vlasnika spornog stana "Svjetlost-Sarsà"Sarajevo od 24. srpnja 1997. godine i ugovora o kori{tenjuspornog stana od 6. rujna 1997. godine, tako da se, u smislu~lanka 1. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona oprestanku primjene, smatra privremenim korisnikom. Uprava jenavela da je apelant kao ~lan obiteljskog ku}anstva stanovao ustanu na Trgu solidarnosti u Sarajevu, na kojem je nositeljstanarskog prava njegov otac, da je stan uvjetan za stanovanje,tako da, u smislu to~ke 30. Uputstva o primjeni Zakona oprestanku primjene (u daljnjem tekstu: Uputstvo), apelant nemapravo na smje{taj. Uprava je istaknula da je apelant iseljen 28.velja~e 2001. godine iz spornog stana.

9. Odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{enjaMinistarstva, Kantonalni sud donio je Presudu broj U-382/03 od13. velja~e 2004. godine, kojom je tu`bu odbio. U obrazloènjupresude Kantonalni sud je naveo da je izvr{io uvid u spis iz kojegproizlazi da je M.S. na temelju ugovora o kori{tenju stana od 15.svibnja 1991. godine, a koji je zaklju~en na temelju ugovora ozamjeni stanova od 20. sije~nja 1991. godine, stekla statusnositelja stanarskog prava na spornom stanu, da je odlukomPovjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica(u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) od 6. velja~e 2000. godinepotvr|eno da je M.S. bila nositelj stanarskog prava na spornomstanu, a da se, prema odredbama ~lanka 9. Zakona o izvr{enjuodluka Povjerenstva, izvr{enje ima provesti bez obzira na bilokoju drugu odluku ili propise koji se odnose na pravni status stanaili imovine. Kantonalni sud je istaknuo da je nedvojbeno da jeM.S. osoba iz odredbe ~lanka 3. st. 1. i 2. Zakona o prestankuprimjene, odnosno osoba kojoj pripada pravo na povratak usporni stan, sukladno navedenim odredbama, te ~lanku 1.Aneksa 7. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Vezano za



apelantove navode da u postupku dokazi nisu ocijenjeni napravilan na~in, odnosno da organi Uprave nisu po{tivali odlukuKantonalnog suda (ovom odlukom su ukinuta ranija rje{enjatijela Uprave), Kantonalni sud je istaknuo da su neutemeljeni, jerni{ta ne ukazuje da je ~injeni~no stanje pogre{no utvr|eno,odnosno da dokazi nisu pravilno ocijenjeni. Dalje, istaknuto je daje Ministarstvo pravilno zaklju~ilo da se apelant smatra osobomiz ~lanka 11. a, stavak 1. to~ka 5. Zakona o izmjenama idopunama Zakona o prestanku primjene i da nema pravo naalternativni smje{taj, budu}i da je 30. travnja 1991. godine ìviou stanu na kojem je nositelj stanarskog prava njegov otac,odnosno da je 10. svibnja 1991. godine ìvio kao podstanar.

10. Odlu~uju}i o apelantovom prizivu, Vrhovni sud donio jePresudu broj U`-238/04 od 6. kolovoza 2008. godine kojom jeàlbu odbio. U obrazloènju presude Vrhovni sud je naveo da jeprvostupanjski sud pravilno ocijenio da su u postupku utvr|enesve odlu~ne ~injenice za zakonito rje{avanje ove upravne stvari ida je na takvo utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenjenomaterijalno pravo. Vrhovni sud je naveo da se, u smislu ~lanka44. Zakona o upravnim sporovima, poziva na razloge pobijanepresude.

IV. Apelacija


11. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu jepobijanim presudama sudova povrije|eno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lankaII/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1uz Europsku konvenciju, pravo na po{tivanje privatnog iobiteljskog ìvota, doma i prepiske iz ~lanka II/3.(f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, te pravoosobe da ne bude podvrgnuta mu~enju niti ne~ovje~nom iliponiàvaju}em tretmanu ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije. Apelant isti~e dasu "po Ustavu sve zamjene stambenih jedinica od 30. travnja1991. godine bez suglasnosti jednog od vlasnika stana nevaè}e.Kako je op}inski organ htio da prikrije vlastiti kriminal, dvarje{enja su mimo zakona postala pravosna`na iako i dalje trajesudski postupak, tj. postoje zakonske smetnje. Kako se radi otipi~noj manipulaciji, tj. kra|i, traìm izlaganje predmeta predsudom kako ne bi do{lo do prikrivanja dokumentacije od tuènestrane. Progla{avaju}i rje{enje pravosna`nim 25. travnja 2001.godine, iako je ono poni{teno na Kantonalnom sudu, ~ija jeodluka postala pravosna`na 29. rujna 2002. godine, kakoVrhovni sud ovu odluku nije razmatrao, nego drugukontradiktornu, smatram da nije sve ~injenice u potpunostirazmotrio i da je donio nepravilnu odluku. Zbog duìne ~ekanjaod pet godina uzimanja predmeta u rad i {turog obja{njenja za{toje àlba odbijena, smatram da se ponovo radi o pogre{noutvr|enom ~injeni~nom stanju ili slanju i razmatranjunekompletnog predmeta".

12. Apelant je podneskom od 13. oùjka 2009. godinedostavio, izme|u ostalog, osporena rje{enja tijela Uprave, koji jezaveden kao dopuna apelacije.


13. Vrhovni sud je istaknuo da nisu povrije|ena apelantovaprava koja navodi u apelaciji, te posebice da je predmetna stvarrije{ena odlukom Povjerenstva, koja se, u smislu ~lanka 9.Zakona o izvr{enju odluka Povjerenstva, ima provesti bez obzirana bilo koju drugu odluku.

14. Kantonalni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovinavodi, te predloìo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

15. Ministarstvo je ponovilo razloge za dono{enje svojeodluke, te istaknulo da nisu povrije|ena prava koja apelantnavodi.

16. Uprava je navela kronologiju postupanja u predmetu.



^lanak 42.@alba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja

sudske odluke (presuda odnosno rje{enje) stranci koja podnosiàlbu, a predaje se sudu ~ija se odluka pobija àlbom.

[...]U svemu ostalom, u postupku po àlbi shodno se primjenjuju

odredbe ~lanka 48. do 50. ovog zakona.^lanak 44.U presudi, odnosno rje{enju Vrhovnog suda moraju se

cijeniti svi navodi àlbe. Ukoliko su pitanja i okolnosti koje se uàlbi isti~u pravilno cijenjeni u pobijanoj presudi odnosnorje{enju, Vrhovni sud moè se u svojoj presudi odnosno rje{enjusamo pozvati na razloge navedene u pobijanoj odluci.

^lanak 50.Vrhovni sud rje{ava o zahtjevu iz ~lanka 45. i 47. ovog

zakona, po pravilu u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispitujesamo u granicama zahtjeva.

^lanak 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim

sporovima, shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbezakona kojim je ure|en parni~ni postupak.


^lanak 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o prestanku primjene Zakona onapu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98,38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03)relevantne odredbe glase:

^lanak 3.Nositelj stanarskog prava na stanu koji je progla{en

napu{tenim ili ~lan njegovog obiteljskog doma}instva ima pravona povratak u skladu sa Aneksom VII Op}eg okvirnog sporazumaza mir u Bosni i Hercegovini.

Stavak 1. ovog ~lanka primjenjuje se samo na nositeljestanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domoveprema ~lanku 1. Aneksa VII Op}eg okvirnog sporazuma za mir uBosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanoveizme|u 30. travnja 1991. godine i 4. travnja 1998. godinesmatraju se izbjeglicama i raseljenim osobama prema AneksuVII Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.



^lanak 1.[...]Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju zaklju~en u

periodu izme|u 1. travnja 1992. godine i 7. velja~e 1998. godineprestaje da vaì.. U smislu ovog zakona osoba koja ìvi u stanu natemelju stanarskog prava koje prestaje prema ovom ~lanku }e sesmatrati privremenim korisnikom.



^lanak 11. aPrivremeni korisnik ~ije su stambene potrebe zadovoljene na

drugi na~in, izme|u ostalog je:1. privremeni korisnik koji je bio podstanar 1991. godine22. U Uputstvu o primjeni Zakona o prestanku primjene

Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novine FederacijeBiH" broj 43/99) relevantne odredbe glase:

30. U svim slu~ajevima privremeni korisnik nema pravo naalternativni smje{taj ako u njegovom stanu koji je imao na dan30. travnja 1991. godine ìvi ~lan njegovog obiteljskogdoma}instva iz 1991. godine, ili ako jedan od roditelja ili ~lannjegovog obiteljskog doma}instva iz 1991. godine ima smje{taj uistoj gradskoj op}ini ili istom mjestu.VI. Dopustivost

23. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetom sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

25. U konkretnom slu~aju apelant osporava PresuduVrhovnog suda broj U`-238/04 od 6. kolovoza 2008. godineprotiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ihprema zakonu. Potom, osporenu presudu apelant je primio 5.studenog 2008. godine, a apelacija je podnesena 18. prosinca2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacijaispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.VII. Meritum

27. Apelant se àli na presudu Vrhovnog suda zbogproizvoljne primjene prava, te proizvoljno utvr|enog~injeni~nog stanja, kao i na duljinu upravnog spora predVrhovnim sudom zbog ~ega smatra da mu je povrije|eno pravona pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelantnavodi i da mu je povrije|eno pravo na po{tivanje privatnog iobiteljskog ìvota, doma i prepiske iz ~lanka II/3.(f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, pravo naimovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo osobe da nebude podvrgnuta mu~enju niti ne~ovje~nom ili poniàvaju}emtretmanu ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 3. Europske konvencije. Dakle, iako iz apelacije proizlazida apelant osporava samo Presudu Vrhovnog suda, Ustavni sudnalazi da je navedenom presudom odbijen apelantov priziv napresudu u upravnom sporu koji je apelant vodio protiv rje{enjaMinistarstva koje je odbilo apelantov priziv na rje{enje Uprave. Stim u svezi, Ustavni sud nalazi da apelant osporava sve navedeneodluke iz citiranih razloga.Pravo na pravi~no su|enje

28. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode iz ovog ~lanka stavak 2, {to uklju~uje:(...)e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke;29. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj re~enici

utvr|uje da:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)Su|enje u razumnom roku

a) Relevantna na~ela30. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog

suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u

svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, anaro~ito o sloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).


31. Iz dokumentacije je vidljivo da je apelant presuduKantonalnog suda primio 18. oùjka 2004. godine na koju je uroku od petnaest dana mogao izjaviti priziv Vrhovnom sudu. Akose ima u vidu navedeno, te da je Vrhovni sud presudu donio 6.kolovoza 2008. godine, upravni spor po prizivu trajao je vi{e od~etiri godine.


32. Ustavni sud uo~ava da je apelant prizivom pobijaoodluku Kantonalnog suda koji je odlu~ivao o zakonitosti rje{enjaMinistarstva, bez provedbe bilo kakvih dokaza. S tim u svezi,Ustavni sud nalazi da se radilo o vrlo jednostavnom postupku, tj.da sloènost predmeta nema utjecaja na njegovu duljinu.

33. Dalje, Ustavni sud nalazi da apelant nije doprinio duljinitrajanja postupka.

34. U odnosu na doprinos Vrhovnog suda, Ustavni sud nalazida je Vrhovni sud ispitao priziv u odnosu na presuduKantonalnog suda na nejavnoj sjednici, dakle, bez provedbe bilokakvih dokaza, odnosno bez odràvanja usmene rasprave, apresudu donio nakon vi{e od ~etiri godine. Ustavni sud uo~ava daVrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio ni{ta natemelju ~ega bi se moglo zaklju~iti da postoji opravdanje zaovako dugo trajanje postupka po apelantovom prizivu. Ustavnisud zaklju~uje da za ovo nepostupanje, odnosno nedono{enjepresude po prizivu nakon vi{e od ~etiri godine u nimalo sloènompredmetu, tj. u vrlo jednostavnom predmetu, za Vrhovni sudnema nikakvog opravdanja, pogotovo {to nema doprinosa isamim tim niti apelantove odgovornosti, te kada taj sud nijenaveo razloge za ovakvo postupanje.

35. Imaju}i u vidu navedeno i uzimaju}i u obzir sve navedenefaktore, Ustavni sud zaklju~uje da je u ovom slu~aju zbognedono{enja odluke u razumnom roku povrije|eno apelantovopravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

Ostali navodi o kr{enju prava na pravi~no su|enje

36. U svezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje, Ustavni sud, prije svega,ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (udaljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zaklju~ke redovitih sudova u pogledu~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europskisud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica idokaza, ve} je op}enito zadatak redovitih sudova da ocijene~injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda jeispitati je li eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanjaustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristupsudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je li primjenazakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle,u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivopitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava izEuropske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa }eu konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelinibio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasnikuBiH" broj 58/05).

37. Ustavni sud uo~ava da su tijela Uprave i redoviti sudovidali jasno obrazloènje za svoje odluke, koje Ustavni sud nesmatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloènja slijedi da je M.S.



zaklju~ila ugovor o kori{tenju spornog stana 15. svibnja 1991.godine, da je 13. travnja 1993. godine prijavljena kao raseljenaosoba u Crnoj Gori, tako da je nesporno da je M.S. nositeljstanarskog prava na spornom stanu i da ima pravo na vra}anje uposjed spornog stana u smislu Zakona o prestanku primjene.Dalje, kako je apelant sporni stan koristio na temelju rje{enjavlasnika od 24. srpnja 1997. godine i ugovora o kori{tenjuspornog stana od 6. rujna 1997. godine, to se, u smislu Zakona oizmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene, smatraprivremenim korisnikom koji, sukladno Uputstvu, odnosnoZakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene,nema pravo na alternativni smje{taj. Imaju}i u vidu navedeno, a usmislu prethodno navedenog na~ela, Ustavni sud ne moèkonstatirati da odluke tijela Uprave i redovitih sudova kr{eapelantova ustavna prava, nego da daju argumentiranoobrazloènje za svoje odlu~enje. Sukladno navedenom, Ustavnisud nalazi da pobijanim presudama nije povrije|eno apelantovopravo na pravi~no su|enje.

38. Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi navodi u odnosuna ovaj aspekt prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije,neutemeljeni.Pravo na dom

39. Apelant je, tako|er, naveo da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na dom u smislu ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije.

40. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


(...)f) Pravo na privatni i obiteljski ìvot, dom i dopisivanje.41. ^lanak 8. Europske konvencije glasi:Svako ima pravo na {tovanje svog privatnog i obiteljskog

ìvota, doma i prepiske.Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjerau demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprje~avanja neredaili sprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala, ili za{titeprava i sloboda drugih.

42. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lanka8. Europske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnihmije{anja vlasti u njihova prava garantirana ovim ~lankom (vidi,Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presudaod 27. listopada 1994. godine, serija A br. 297-C).

43. Pri odre|ivanju radi li se u konkretnom slu~aju o povredi~lanka 8. Europske konvencije, Ustavni sud mora prvo utvrditimoè li se sporni stan smatrati apelantovim "domom" u okviruzna~enja ~lanka 8. Europske konvencije i, ako je to slu~aj,predstavljaju li poduzete mjere "mije{anje" u njegovo pravo napo{tivanje doma, te je li to mije{anje bilo opravdano. Ovaj uvjet,sukladno zna~enju termina Europske konvencije, sastoji se odvi{e elemenata: (a) mije{anje mora biti utemeljeno doma}im ilime|unarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je rije~ mora bitiprimjereno dostupan, tako da pojedinac bude primjereno upu}enna zakonske okolnosti koje se mogu primijeniti na dani predmet;(c) zakon, tako|er, mora biti formuliran sa odgovaraju}omto~no{}u i jasno{}u kako bi se pojedincu omogu}ilo da premanjemu prilagodi svoje postupke (vidi, Europski sud, SundayTimes protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. travnja1979. godine, serija A broj 30, stavak 49).

44. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava,pojam "dom" obuhva}a kako iznajmljen dom, tako i dom uprivatnom vlasni{tvu (vidi, Europski sud za ljudska prava,Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. studenog 1986.godine, serija A br. 109, stavak 46. f, i Kroon protiv Nizozemske,presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A br. 297-C, stavak31). Sukladno ovoj interpretaciji, Ustavni sud je pro{irio domenu~lanka 8. Europske konvencije na stanove u kojima se stanuje naosnovi stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 8/99od 11. svibnja 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku

Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Tako|er, Dom za ljudskaprava je definirao domenu ~lanka 8. Europske konvencije, takoda uklju~uje i stanove u kojima stanuju "bespravni korisnici",isti~u}i da pravni odnos podnositelja prijave prema stanu nijebitan prilikom odre|ivanja moè li se on smatrati apelantovimdomom ili ne (vidi, Dom za ljudska prava, Kulovac protivFederacije Bosne i Hercegovine, broj CH/02/12421, odluka oprihvatljivosti i meritumu od 6. velja~e 2003. godine, to~ka 39).

45. [to se ti~e pitanja moè li se sporni stan smatratiapelantovim "domom", nesporno je da je apelant koristio spornistan na temelju rje{enja vlasnika stana od 24. srpnja 1997.godine, odnosno ugovora o kori{tenju spornog stana od 6. rujna1997. godine do 28. velja~e 2001. godine, kada je iseljen izspornog stana. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da sporni stanpredstavlja apelantov dom u smislu ~lanka 8. Evropskekonvencije. Osim toga, Ustavni sud smatra da je osporenimodlukama izvr{eno i mje{anje u apelantovo pravo na domobzirom na to da je temeljem osporenih odluka apelant iseljen izspornog stana. Ustavni sud dalje treba utvrditi je li mije{anje uapelantov dom izvr{eno "sukladno zakonu", odnosno sukladno~lanku 8. stavak 2. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavnisud podsje}a da je odlukama tijela Uprave, odnosno redovitihsudova primjenom ~l. 2. i 3. Zakona o prestanku primjenepotvr|eno da je M.S. nositelj stanarskog prava na spornom stanui utvr|eno je da M.S. ima pravo na vra}anje u posjed spornogstana. Dakle, mije{anje u apelantov dom je zasnovano na zakonu,koji je objavljen u slu`benim glasilima, a odredbe navedenogzakona su dovoljno jasne i precizne u smislu odre|ivanja kojeuvjete je potrebno ispuniti za vra}anje u posjed stanovanositeljima stanarskih prava. Dalje, Ustavni sud nalazi daapelant, iako je koristio sporni stan, nije mogao regulirati svojstatus na tom stanu budu}i da je ugovor o kori{tenju stanazaklju~io 6. rujna 1997. godine, a sukladno Zakonu o izmjenamai dopunama Zakona o prestanku primjene, ugovori o kori{tenjuzaklju~eni u razdoblju izme|u 1. travnja 1992. godine i 7. velja~e1998. godine prestaju vaìti. Kada se ima u vidu navedeno,proizlazi da odlukama tijela Uprave i redovitih sudova koji suudovoljili zahtjevu M.S. nije naru{ena proporcionalnost izme|uinteresa apelanta da ìvi u spornom stanu i legitimnog interesa,dosljedne primjene Zakona o prestanku primjene, a apelant semora suo~iti sa posljedicama navedenih odluka donesenih uzakonitom postupku i koje se temelje na zakonskim odredbamaiz kojih o~ito ne proizlazi da se na bilo koga stavlja pretjeranteret, jer su posljedice tih odluka sukladne stavku 2. ~lanka 8.Europske konvencije ~iji je cilj, izme|u ostalog, (i) za{tita pravadrugih koji su, u konkretnom slu~aju, osobe koje ostvaruju pravona povratak u svoj prijeratni stan iz kojeg su izbjegle usljed ratnihdjelovanja.

46. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u ovomslu~aju nije do{lo do povrede apelantovog prava na dom iz~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europskekonvencije.

Pravo na imovinu

47. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukama povrije|enoi pravo na imovinu. Budu}i da se apelantove tvrdnje o kr{enjuovog prava zasnivaju na navodima o pogre{no utvr|enom~injeni~nom stanju koji su ve} razmotreni u okviru ostalihaspekata prava na pravi~no su|enje, Ustavni sud zaklju~uje da sui navodi o kr{enju prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju, tako|er, neutemeljeni.

Ostali navodi

48. U odnosu na apelantove navode da mu je povrije|enopravo osobe da ne bude podvrgnuta mu~enju ili nehumanom iliponiàvaju}em postupanju ili kazni iz ~lanka II/3.(b) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije, Ustavnisud zapaà da nije mogu}e dovesti u vezu upravni postupak,odnosno upravni spor u kojem je odlu~ivano o pravu na povratspornog stana i apelantovom pravu na alternativni smje{taj sapovredom ovog prava. Sukladno navedenom, Ustavni sud nalazida je apelacija u dijelu ostali navodi neutemeljena.

VIII. Zaklju~ak

49. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije, budu}i da Vrhovni sud nije doniopresudu po prizivu u upravnom sporu u razdoblju duljem od~etiri godine i za koji postupak je Ustavni sud konstatirao da nijenimalo sloèn, pogotovo {to taj sud nije naveo razloge za ovakvopostupanje, odnosno ovako dugo trajanje postupka.

50. Me|utim, nema kr{enja prava u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava nadom iz II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europskekonvencije i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencijuu odnosu na dio apelacije u kojem se apelant àli na proizvoljnoutvr|eno ~injeni~no stanje, kada su tijela Uprave i redovitisudovi naveli argumentirane razloge za dono{enje odluka.

51. Tako|er, nema povrede prava osobe da ne budepodvrgnuta mu~enju ili nehumanom ili poniàvaju}empostupanju ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije kada nije mogu}edovesti u vezu upravni postupak, odnosno upravni spor u kojemje odlu~ivano o povratu spornog stana i pravu na alternativnismje{taj sa povredom ovog prava.

52. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 3883/08, rje{avaju}i apelaciju HarisaSofti}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 ta~ka 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i 3 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Harisa Softi}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana

II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda uodnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku predVrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koji jeokon~an Presudom tog suda broj U`-238/04 od 6. avgusta 2008.godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Harisa Softi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj U`-238/04 od 6. avgusta 2008. godine, PresudeKantonalnog suda u Sarajevu broj U-382/03 od 13. februara 2004.godine, Rje{ewa Ministarstva stambenih poslova KantonaSarajevo broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula 2003. godine i Rje{ewaUprave za stambena pitawa Kantona Sarajevo broj23/6-372-P-69/98 od 17. marta 2003. godine u odnosu na ostaleaspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na ~lan II/3f)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 8 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na ~lanII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz

Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda i u odnosu na ~lan II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i~lan 3 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Haris Softi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Sarajeva

podnio je 18. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (udaqwem tekstu: Vrhovni sud) broj U`-238/04 od 6. avgusta 2008.godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu:Kantonalni sud) broj U-382/03 od 13. februara 2004. godine,Rje{ewa Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (udaqwem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula2003. godine i Rje{ewa Uprave za stambena pitawa KantonaSarajevo (u daqwem tekstu: Uprava) broj 23/6-372-P-69/98 od 17.marta 2003. godine. Apelant je 13. marta 2009. godine dopunioapelaciju.


Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva i Upravezatraèno je 10. marta, 9. aprila i 11. marta 2009. godine dadostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Upravadostavili su odgovore na apelaciju 27. marta, 20. maja, 27. martai 5. maja 2009. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave proslije|eni su apelantu 5. aprila 2011. godine.

5. Apelant je 13. aprila 2011. godine dostavio odgovor naodgovore Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Ministarstva iUprave.



7. M. S. 22. aprila 1998. godine podnijela je zahtjev zavra}awe u posjed stana u Aleji lipa broj 17/III u Sarajevu (udaqwem tekstu: sporni stan).

8. Rje{ewem Uprave broj 23/6-372-P-69/08 od 17. marta 2003.godine, u ponovnom postupku, koje je potvr|eno Rje{ewemMinistarstva broj 27/02-23-2329/03 od 7. jula 2003. godine,potvr|eno je da je M.S. bila nosilac stanarskog prava naspornom stanu, utvr|eno je da joj pripada pravo na vra}awespornog stana, da je apelant koristio sporni stan na osnovuugovora o kori{}ewu od 6. septembra 1997. godine, da se smatraprivremenim korisnikom, te da nema pravo na alternativnismje{taj. U obrazloèwu rje{ewa Uprava je navela da je M.S.zakqu~ila ugovor o kori{}ewu spornog stana 15. maja 1991.godine na osnovu ugovora o zamjeni stanova, da je 13. aprila 1993.godine prijavqena kao raseqeno lice u Crnoj Gori, tako da jepotvrdila da je M.S. nosilac stanarskog prava na spornom stanui da ima pravo na vra}awe u posjed spornog stana u smislu ~l. 2 i3 Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima(u daqwem tekstu: Zakon o prestanku primjene). Daqe,potvr|eno je da je apelant sporni stan koristio na osnovurje{ewa vlasnika spornog stana "Svjetlost-Sarsa" Sarajevood 24. jula 1997. godine i ugovora o kori{}ewu spornog stana od6. septembra 1997. godine, tako da se, u smislu ~lana 1 stav 2Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene,smatra privremenim korisnikom. Uprava je navela da jeapelant kao ~lan porodi~nog doma}instva stanovao u stanu naTrgu solidarnosti u Sarajevu, na kojem je nosilac stanarskogprava wegov otac, da je stan uslovan za stanovawe, tako da usmislu ta~ke 30 Uputstva o primjeni Zakona o prestanku



primjene (u daqwem tekstu: Uputstvo), apelant nema pravo nasmje{taj. Uprava je istakla da je apelant iseqen 28. februara2001. godine iz spornog stana.

9. Odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{ewaMinistarstva, Kantonalni sud donio je Presudu broj U-382/03od 13. februara 2004. godine kojom je tu`bu odbio. Uobrazloèwu presude Kantonalni sud je naveo da je izvr{iouvid u spis iz kojeg proizilazi da je M.S. na osnovu ugovora okori{}ewu stana od 15. maja 1991. godine, a koji je zakqu~en naosnovu ugovora o zamjeni stanova od 20. januara 1991. godine,stekla status nosioca stanarskog prava na spornom stanu, da jeodlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseqenih lica iizbjeglica (u daqwem tekstu: Komisija) od 6. februara 2000.godine potvr|eno da je M.S. bila nosilac stanarskog prava naspornom stanu, a da se, prema odredbama ~lana 9 Zakona oizvr{ewu odluka Komisije, izvr{ewe ima da sprovede bezobzira na bilo koju drugu odluku ili propise koji se odnose napravni status stana ili imovine. Kantonalni sud je istakao daje nedvosmisleno da je M.S. lice iz odredbe ~lana 3 st. 1 i 2Zakona o prestanku primjene, odnosno lice kojem pripadapravo na povratak u sporni stan, u skladu sa navedenimodredbama, te ~lanom 1 Aneksa 7 Op{teg okvirnog sporazuma zamir u BiH. Vezano za apelantove navode da u postupku dokazinisu ocijeweni na pravilan na~in, odnosno da organi Upravenisu po{tivali odluku Kantonalnog suda (ovom odlukom suukinuta ranija rje{ewa organa Uprave), Kantonalni sud jeistakao da su neosnovani, jer ni{ta ne ukazuje da je ~iweni~nostawe pogre{no utvr|eno, odnosno da dokazi nisu pravilnoocijeweni. Daqe, istaknuto je da je Ministarstvo pravilnozakqu~ilo da se apelant smatra licem iz ~lana 11a, stav 1 ta~ka5 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene ida nema pravo na alternativni smje{taj, budu}i da je 30. aprila1991. godine ìvio u stanu na kojem je nosilac stanarskog pravawegov otac, odnosno da je 10. maja 1991. godine ìvio kaopodstanar.

10. Odlu~uju}i o apelantovoj àlbi, Vrhovni sud donio jePresudu broj U`-238/04 od 6. avgusta 2008. godine kojom je àlbuodbio. U obrazloèwu presude Vrhovni sud je naveo da jeprvostepeni sud pravilno ocijenio da su u postupku utvr|enesve odlu~ne ~iwenice za zakonito rje{avawe ove upravnestvari i da je na takvo utvr|eno ~iweni~no stawe pravilnoprimijeweno materijalno pravo. Vrhovni sud je naveo da se, usmislu ~lana 44 Zakona o upravnim sporovima, poziva narazloge pobijane presude.

IV. Apelacija


11. Iz apelacije proizilazi da apelant smatra da mu jepobijanim presudama sudova povrije|eno pravo na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija).Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju, pravo na po{tivawe privatnog iporodi~nog ìvota, doma i prepiske iz ~lana II/3f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, te pravolica da ne bude podvrgnuto mu~ewu niti ne~ovje~nom iliponiàvaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3b) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije. Apelantisti~e da su "po Ustavu sve zamjene stambenih jedinica od 30.aprila 1991. godine bez saglasnosti jednog od vlasnika stananevaè}e. Kako je op{tinski organ htio da prikrije sopstvenikriminal, dva rje{ewa su mimo zakona postala pravosna`naiako i daqe traje sudski postupak, tj. postoje zakonske smetwe.Kako se radi o tipi~noj manipulaciji, tj. kra|i, traìmizlagawe predmeta pred sudom kako ne bi do{lo do prikrivawadokumentacije od tuène strane. Progla{avaju}i rje{ewepravosna`nim 25. aprila 2001. godine iako je isto poni{tenona Kantonalnom sudu, ~ija je odluka postala pravosna`na 29.septembra 2002. godine, kako Vrhovni sud ovu odluku nijerazmatrao, nego drugu kontradiktornu, smatram da nije sve

~iwenice u potpunosti razmotrio i da je donio nepravilnuodluku. Zbog duìne ~ekawa od pet godina uzimawa predmeta urad i {turog obja{wewa za{to je àlba odbijena, smatram da seponovo radi o pogre{no utvr|enom ~iweni~nom stawu ilislawu i razmatrawu nekompletnog predmeta".

12. Apelant je podneskom od 13. marta 2009. godine dostavio,izme|u ostalog, osporena rje{ewa organa Uprave koji jezaveden kao dopuna apelacije.


13. Vrhovni sud je istakao da nisu povrije|ena apelantovaprava koja navodi u apelaciji, te posebno da je predmetna stvarrije{ena odlukom Komisije, koja se, u smislu ~lana 9 Zakona oizvr{ewu odluka Komisije, ima da sprovede bez obzira na bilokoju drugu odluku.

14. Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani apelantovinavodi, te predloìo da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Ministarstvo je ponovilo razloge za dono{ewe svojeodluke, te istaklo da nisu povrije|ena prava koja apelantnavodi.

16. Uprava je navela hronologiju postupawa u predmetu.



^lan 42.@alba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavqawa

sudske odluke (presuda, odnosno rje{ewe) stranci kojapodnosi àlbu, a predaje se sudu ~ija se odluka pobija àlbom.

[...]U svemu ostalom, u postupku po àlbi shodno se

primjewuju odredbe ~lana 48. do 50. ovog zakona.^lan 44.U presudi, odnosno rje{ewu Vrhovnog suda moraju se

cijeniti svi navodi àlbe. Ukoliko su pitawa i okolnostikoje se u àlbi isti~u pravilno cijeweni u pobijanoj presudi,odnosno rje{ewu, Vrhovni sud moè se u svojoj presudi, odnosnorje{ewu samo pozvati na razloge navedene u pobijanoj odluci.

^lan 50.Vrhovni sud rje{ava o zahtjevu iz ~lana 45. i 47. ovog

zakona, po pravilu u nejavnoj sjednici, a pobijanu odlukuispituje samo u granicama zahtjeva.

^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u

upravnim sporovima, shodno }e se primjewivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.


^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napu{tenimstanovima ("Slu`bene novine FBiH" br. 11/98, 38/98, 12/99,18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) relevantne odredbeglase:

^lan 3.Nosilac stanarskog prava na stanu koji je progla{en

napu{tenim ili ~lan wegovog porodi~nog doma}instva imapravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Op{teg okvirnogsporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Stav 1. ovog ~lana primjewuje se samo na nosiocestanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domoveprema ~lanu 1. Aneksa VII Op{teg okvirnog sporazuma za mir uBosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanoveizme|u 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatrajuse izbjeglicama i raseqenim licima prema Aneksu VII Op{tegokvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

[...].

20. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestankuprimjene Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novineFBiH" broj 18/99) relevantne odredbe glase:

^lan 1.

[...]Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tewu zakqu~en

u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998.godine prestaje da vaì.. U smislu ovog zakona lice koje ìvi ustanu na osnovu stanarskog prava koje prestaje prema ovom~lanu }e se smatrati privremenim korisnikom.

[...].21. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku

primjene Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novineFBiH" broj 56/01) relevantne odredbe glase:

^lan 11. aPrivremeni korisnik ~ije su stambene potrebe

zadovoqene na drugi na~in, izme|u ostalog je:1. privremeni korisnik koji je bio podstanar 1991. godine22. U Uputstvu o primjeni Zakona o prestanku primjene

Zakona o napu{tenim stanovima ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 43/99) relevantne odredbe glase:

30. U svim slu~ajevima privremeni korisnik nema pravo naalternativni smje{taj ako u wegovom stanu koji je imao nadan 30. aprila 1991. godine ìvi ~lan wegovog porodi~nogdoma}instva iz 1991. godine, ili ako jedan od roditeqa ili~lan wegovog porosi~nog doma}instva iz 1991. godine imasmje{taj u istoj gradskoj op{tini ili istom mjestu.

VI. Dopustivost



25. U konkretnom slu~aju apelant osporava PresuduVrhovnog suda broj U`-238/04 od 6. avgusta 2008. godine protivkoje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih premazakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. novembra2008. godine, a apelacija je podnesena 18. decembra 2008. godine,tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum27. Apelant se àli na presudu Vrhovnog suda zbog

proizvoqne primjene prava, te proizvoqno utvr|enog~iweni~nog stawa, kao i na duìnu upravnog spora predVrhovnim sudom zbog ~ega smatra da mu je povrije|eno pravo napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi i da mu jepovrije|eno pravo na po{tivawe privatnog i porodi~nogìvota, doma i prepiske iz ~lana II/3f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinuiz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo lica da nebude podvrgnuto mu~ewu, niti ne~ovje~nom ili poniàvaju}emtretmanu ili kazni iz ~lana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 3 Evropske konvencije. Dakle, iako iz apelacijeproizilazi da apelant osporava samo Presudu Vrhovnog suda,

Ustavni sud nalazi da je navedenom presudom odbijenaapelantova àlba na presudu u upravnom sporu koji je apelantvodio protiv rje{ewa Ministarstva koje je odbilo apelantovuàlbu na rje{ewe Uprave. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi daapelant osporava sve navedene odluke iz citiranih razloga.


28. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju


(...)

e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom;

29. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u prvoj re~eniciutvr|uje da:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom.(...)

Su|ewe u razumnom roku


30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajawa postupka mora da se ocjewuje usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijumima uspostavqenim sudskom praksom Evropskogsuda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{awu strana upostupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~ajukoji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropskisud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).


31. Iz dokumentacije je vidqivo da je apelant presuduKantonalnog suda primio 18. marta 2004. godine na koju je u rokuod petnaest dana mogao da izjavi àlbu Vrhovnom sudu. Ako seima u vidu navedeno, te da je Vrhovni sud presudu donio 6.avgusta 2008. godine, upravni spor po àlbi trajao je vi{e od~etiri godine.

c) Analiza razumnosti trajawa postupka

32. Ustavni sud uo~ava da je apelant àlbom pobijao odlukuKantonalnog suda koji je odlu~ivao o zakonitosti rje{ewaMinistarstva, bez sprovo|ewa bilo kakvih dokaza. S tim uvezi, Ustavni sud nalazi da se radilo o vrlo jednostavnompostupku, tj. da sloènost predmeta nema uticaja na wegovuduìnu.

33. Daqe, Ustavni sud nalazi da apelant nije doprinioduìni trajawa postupka.

34. U odnosu na doprinos Vrhovnog suda, Ustavni sud nalazida je Vrhovni sud ispitao àlbu u odnosu na presuduKantonalnog suda na nejavnoj sjednici, dakle, bez sprovo|ewabilo kakvih dokaza, odnosno bez odràvawa usmene rasprave, apresudu donio nakon vi{e od ~etiri godine. Ustavni sud uo~avada Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio ni{ta naosnovu ~ega bi moglo da se zakqu~i da postoji opravdawe zaovako dugo trajawe postupka po apelantovoj àlbi. Ustavni sudzakqu~uje da za ovo nepostupawe, odnosno nedono{ewe presudepo àlbi nakon vi{e od ~etiri godine u nimalo sloènompredmetu, tj. u vrlo jednostavnom predmetu, za Vrhovni sud nemanikakvog opravdawa pogotovo {to nema doprinosa i samim timniti apelantove odgovornosti, te kada taj sud nije naveorazloge za ovakvo postupawe.

35. Imaju}i u vidu navedeno i uzimaju}i u obzir svenavedene faktore, Ustavni sud zakqu~uje da je u ovom slu~aju,zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku, povrije|enoapelantovo pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.



Ostali navodi o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe

36. U vezi sa apelantovim navodima koji se odnose na ostaleaspekte prava na pravi~no su|ewe, Ustavni sud, prije svega,ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za qudska prava (udaqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi,Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivostiod 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime,Ustavni sud nije nadleàn supstituirati redovne sudove uprocjeni ~iwenica i dokaza, ve} je uop{teno zadatak redovnihsudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi,Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva,presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo dopovrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravi~nosu|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravnilijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno,proizvoqna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacionenadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawemeventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropskekonvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud da ispita da li je postupak ucjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka brojAP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 58/05).

37. Ustavni sud uo~ava da su organi Uprave i redovni sudovidali jasno obrazloèwe za svoje odluke, koje Ustavni sud nesmatra proizvoqnim. Naime, iz obrazloèwa slijedi da je M.S.zakqu~ila ugovor o kori{}ewu spornog stana 15. maja 1991.godine, da je 13. aprila 1993. godine prijavqena kao raseqenolice u Crnoj Gori, tako da je nesporno da je M.S. nosilacstanarskog prava na spornom stanu i da ima pravo na vra}awe uposjed spornog stana u smislu Zakona o prestanku primjene.Daqe, kako je apelant sporni stan koristio na osnovu rje{ewavlasnika od 24. jula 1997. godine i ugovora o kori{}ewuspornog stana od 6. septembra 1997. godine, to se, u smisluZakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene,smatra privremenim korisnikom koji, u skladu sa Uputstvom,odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestankuprimjene, nema pravo na alternativni smje{taj. Imaju}i u vidunavedeno, a u smislu prethodno navedenog principa, Ustavnisud ne moè konstatovati da odluke organa Uprave i redovnihsudova kr{e apelantova ustavna prava, nego da dajuargumentovano obrazloèwe za svoje odlu~ewe. U skladu sanavedenim, Ustavni sud nalazi da pobijanim presudama nijepovrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe.

38. Ustavni sud zakqu~uje da su apelantovi navodi u odnosuna ovaj aspekt prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencijeneosnovani.

Pravo na dom

39. Apelant je, tako|e, naveo da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na dom u smislu ~lana II/3f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije.

40. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvajuqudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana,a onaobuhvataju:

(...)

f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.

41. ^lan 8 Evropske konvencije glasi:Svako ima pravo na po{tivawe svog privatnog i

porodi~nog ìvota, doma i prepiske.

Javna vlast se ne mije{a u vr{ewe ovog prava, osim ako jetakvo mije{awe predvi|eno zakonom i ako je to neophodnamjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalnebezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti

zemqe, spre~avawa nereda ili spre~avawa zlo~ina, za{titezdravqa i morala, ili za{tite prava i sloboda drugih.

42. Ustavni sud ukazuje na ~iwenicu da je bitna svrha ~lana8 Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnihmije{awa vlasti u wihova prava garantovana ovim ~lanom(vidi, Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holandije,presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C).

43. Pri odre|ivawu da li se u konkretnom slu~aju radi opovredi ~lana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud mora prvo dautvrdi da li se sporni stan moè da smatra apelantovim"domom" u okviru zna~ewa ~lana 8 Evropske konvencije i, ako jeto slu~aj, da li preduzete mjere predstavqaju "mije{awe" uwegovo pravo na po{tivawe doma, te da li je to mije{awe biloopravdano. Ovaj uslov, u skladu sa zna~ewem termina Evropskekonvencije, sastoji se od vi{e elemenata: (a) mije{awe mora dabude zasnovano doma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon okojem je rije~ mora da bude primjereno dostupan, tako dapojedinac bude primjereno upu}en na zakonske okolnosti kojemogu da se primijene na dati predmet; (c) zakon, tako|e, mora dabude formulisan sa odgovaraju}om ta~no{}u i jasno{}u kakobi se pojedincu omogu}ilo da prema wemu prilagodi svojepostupke (vidi, Evropski sud, Sunday Times protivUjediwenog Kraqevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine,serija A, broj 30, stav 49).

44. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava,pojam "dom" obuhvata kako iznajmqen dom, tako i dom uprivatnoj svojini (vidi, Evropski sud za qudska prava, Gillowprotiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986.godine, serija A br. 109, stav 46 f, i Kroon protiv Holandije,presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C, stav 31).U skladu s ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{iriodomen ~lana 8 Evropske konvencije na stanove u kojima sestanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog sudabroj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavqenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Tako|e, Dom zaqudska prava je definisao domen ~lana 8 Evropske konvencije,tako da ukqu~uje i stanove u kojima stanuju "bespravnikorisnici", isti~u}i da pravni odnos podnosioca prijaveprema stanu nije bitan prilikom odre|ivawa da li on moè dase smatra apelantovim domom ili ne (vidi, Dom za qudskaprava, Kulovac protiv Federacije Bosne i Hercegovine, brojCH/02/12421, odluka o prihvatqivosti i meritumu od 6.februara 2003. godine, ta~ka 39).

45. [to se ti~e pitawa da li sporni stan moè da se smatraapelantovim "domom", nesporno je da je apelant koristiosporni stan na osnovu rje{ewa vlasnika stana od 24. jula 1997.godine, odnosno ugovora o kori{}ewu spornog stana od 6.septembra 1997. godine do 28. februara 2001. godine, kada jeiseqen iz spornog stana. S tim u vezi, Ustavni sud smatra dasporni stan predstavqa apelantov dom u smislu ~lana 8Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud smatra da jeosporenim odlukama izvr{eno i mije{awe u apelantovo pravona dom s obzirom na to da je na osnovu osporenih odluka apelantiseqen iz spornog stana. Ustavni sud daqe treba da utvrdi da lije mije{awe u apelantov dom izvr{eno "u skladu sa zakonom",odnosno u skladu sa ~lanom 8 stav 2 Evropske konvencije. U vezis tim, Ustavni sud podsje}a da je odlukama organa Uprave,odnosno redovnih sudova primjenom ~l. 2 i 3 Zakona o prestankuprimjene potvr|eno da je M.S. nosilac stanarskog prava naspornom stanu i utvr|eno da M.S. ima pravo na vra}awe u posjedspornog stana. Dakle, mije{awe u apelantov dom je zasnovano nazakonu, koji je objavqen u slu`benim glasilima, a odredbenavedenog zakona su dovoqno jasne i precizne u smisluodre|ivawa koje uslove je potrebno ispuniti za vra}awe uposjed stanova nosiocima stanarskih prava. Daqe, Ustavni sudnalazi da apelant, iako je koristio sporni stan, nije mogao dareguli{e svoj status na tom stanu budu}i da je ugovor okori{}ewu stana zakqu~io 6. septembra 1997. godine, a u skladusa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestankuprimjene, ugovori o kori{}ewu zakqu~eni u periodu izme|u 1.aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine prestaju da vaè.Kada se ima u vidu navedeno, proizilazi da odlukama organa

Uprave i redovnih sudova koji su udovoqili zahtjevu M.S. nijenaru{ena proporcionalnost izme|u apelantovog interesa daìvi u spornom stanu i legitimnog interesa, dosqedneprimjene Zakona o prestanku primjene, a apelant mora da sesuo~i sa posqedicama navedenih odluka donesenih u zakonitompostupku i koje se zasnivaju na zakonskim odredbama iz kojiho~ito ne proizilazi da se na bilo koga stavqa pretjeran teret,jer su posqedice tih odluka u skladu sa stavom 2 ~lana 8Evropske konvencije, ~iji je ciq, izme|u ostalog, (i) za{titaprava drugih koji su, u konkretnom slu~aju, lica koja ostvarujupravo na povratak u svoj prijeratni stan iz kog su izbjeglausqed ratnih djelovawa.

46. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u ovomslu~aju nije do{lo do povrede apelantovog prava na dom iz~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropskekonvencije.

Pravo na imovinu47. Apelant isti~e da mu je osporenim odlukama

povrije|eno i pravo na imovinu. Budu}i da se apelantovetvrdwe o kr{ewu ovog prava zasnivaju na navodima o pogre{noutvr|enom ~iweni~nom stawu koji su ve} razmotreni u okviruostalih aspekata prava na pravi~no su|ewe, Ustavni sudzakqu~uje da su i navodi o kr{ewu prava na imovinu iz ~lanaII/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju, tako|e, neosnovani.

Ostali navodi48. U odnosu na apelantove navode da mu je povrije|eno

pravo lica da ne bude podvrgnuto mu~ewu ili nehumanom iliponiàvaju}em postupawu ili kazni iz ~lana II/3b) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije, Ustavnisud zapaà da nije mogu}e dovesti u vezu upravni postupak,odnosno upravni spor u kojem je odlu~ivano o pravu na povratspornog stana i apelantovom pravu na alternativni smje{taj,sa povredom ovog prava. U skladu sa navedenim, Ustavni sudnalazi da je apelacija u dijelu ostali navodi neosnovana.

VIII. Zakqu~ak49. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na

pravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije, budu}i da Vrhovni sud nije donio presudupo àlbi u upravnom sporu u periodu duèm od ~etiri godine iza koji postupak je Ustavni sud konstatovao da nije nimalosloèn, pogotovo {to taj sud nije naveo razloge za ovakvopostupawe, odnosno ovako dugo trajawe postupka.

50. Me|utim, nema kr{ewa prava u odnosu na ostale aspekteprava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na domiz ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropskekonvencije i prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju u odnosu na dio apelacije u kojem se apelant àli naproizvoqno utvr|eno ~iweni~no stawe, kada su organi Upravei redovni sudovi naveli argumentovane razloge za dono{eweodluka.

51. Tako|e, nema povrede prava lica da ne bude podvrgnutomu~ewu ili nehumanom ili poniàvaju}em postupawu ilikazni iz ~lana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3Evropske konvencije kada nije mogu}e dovesti u vezu upravnipostupak, odnosno upravni spor u kojem je odlu~ivano o povratuspornog stana i pravu na alternativni smje{taj sa povredomovog prava.

52. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.






S A D R @ A J

PARLAMENTARNA SKUP[TINABOSNE I HERCEGOVINE

327 Izmjene i dopune Kodeksa pona{anja poslanika idelegata u Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine(bosanski jezik) 1

Izmjene i dopune Kodeksa pona{anja zastupnika iizaslanika u Parlamentarnoj skup{tini Bosne iHercegovine (hrvatski jezik) 1

Izmjene i dopune Kodeksa pona{awa poslanika idelegata u Parlamentarnoj skup{tini Bosne iHercegovine (srpski jezik) 2

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka broj AP 2384/08 (bosanski jezik) 2

Odluka broj AP 2384/08 (hrvatski jezik) 6

Odluka broj AP 2384/08 (srpski jezik) 10



















Izdava~: Ovla{tena slu`ba Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1, Sarajevo - Za izdava~a: sekretar Doma narodaParlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine Marin Vukoja - Priprema i distribucija: JP NIO Slu`beni list BiH Sarajevo, D`emala Bijedi}a 39/III -Direktor: Dragan Prusina - Telefoni: Centrala: 722-030 - Direktor: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, faks:722-074 -Slu`ba za pravne i op}e poslove: 722-051 - Ra~unovodstvo: 722-044 722-046, faks - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvr|ujepolugodi{nje, a uplata se vr{i UNAPRIJED u korist ra~una: UNICREDIT BANK d.d. 338-320-22000052-11, VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo160-200-00005746-51, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka, filijala Br~ko 552-000-00000017-12, RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo161-000-00071700-57 - [tampa: GIK "OKO" d.d. Sarajevo - Za {tampariju: Mevludin Hamzi} - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 danaod izlaska glasila."Slu`beni glasnik BiH" je upisan u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 731.Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I - 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obavezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture.Pretplata za II polugodi{te 2011. za "Slu`beni glasnik BiH" i "Me|unarodne ugovore" 120,00 KM, "Slu`bene novine Federacije BiH" 110,00 KM.Web izdanje: http://www.sluzbenilist.ba - godi{nja pretplata 200,00 KM

broj 79 godina utorak, 4. oktobra 2011. godinesllist.ba/glasnik/2011/broj79/broj079.pdf · od 19....

Documents