Moj hrvatski dom 2

Urednikovo slovo 3

Izbori 4

Okupljanje 5

Neljudi 7

Tragovima Bleiburga 9

Istina iznad svega 14

Saborovanje 19

Hrvatska knjižara 21

Pravaši 22

Vrijeme je za pravdu 23

Manifest 24

Memorandum 26

S Pantovčaka 28

Povijest i čovjek 30

Istrani 31

Sjećanja 32

Za Dom spremni 33

Svijet 36

Jugoistočna Europa 38

Bosno moja 40

Zgodopis 45

Osvrti 48

Živjeti NDH 52

Hrvatski jezik 53

Podlistak 55

Bog nas je stvorio 57

Ustaški hitrozov 61

Kolači 62

Čitatelji 63

Br oj 57 Zagre b, 9. s vibnja 2009.

Sadržaj:

Izla z i sub o tom

„Komunistički vlastodršci ovu su dolinu učinili prisilnim polazištem na put smrti i krvop-rolića“, poručio je kardinal Bozanić u homiliji na Blajburškom polju

OKUPLJANJE DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA ZAGREB – TUŠKANAC 61 – 25. 5. 2009. – 11 SATI

Posjetitelje Okupljanja želim obavijestiti glede autobusnih sveza iz-među Britanskog trga i Tuškanca (ZET: 01/66.00.445 ZET, 01/66. 00.446). Autobusi br. 102 i 105 voze s Britanca na Tuškanac: br. 102 vozi svakih pola sata, i to na puni sat i na pola, a br. 105 vozi između, pa dakle autobus za Tuškanac ima svakih 15 min. U autobusu treba pitati na kojoj postaji treba izaći za Tuškanac 61.

St ran ica 2 Broj 57 -9. svibnja 2009. Mo j h rva ts k i d omMo j h rva ts k i d om

ČEKAJUĆI PRESUDUČEKAJUĆI PRESUDU Diana Majhen, Zagreb (2.5.2009.)

Nakon nekoliko godina istrage, optužbi, pokretanja nekoliko procesa, spajanja procesa, suđenja, prekida suđenja pa nastavaka suđenja, 8. svibnja će sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijeti nepravo-moćnu presudu protiv šestero hrvatskih branitelja, op-tuženih za kaznena djela ratnog zločina: Branimira Gla-vaša, Ivice Krnjaka, Gordane Getoš Magdić, Dine Kon-tića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića.

U iščekivanju presude generalu Branimiru Glavašu i ostalima svatko tko je taj nečuveni proces pratio od početka mora si postaviti jedno bitno pitanje:

Kako to da riječ osuđivanih kriminalaca, kao i dokaza-nih mrzitelja Hrvatske i svega što je hrvatsko vrijedi više od riječi hrvatskih branitelja čija je prošlost inače besprijekorna?

Da je u Hrvatskoj tako nešto postala uobičajena prak-sa, govori i suđenje generalu Norcu, protiv kojeg su kao relevantni svjedoci nastupili ljudi koji su po našoj zemlji palili i ubijali, od kojih su neki već osuđeni za svoja zlodjela, a neki su izvan dohvata hrvatskog pra-vosuđa.

Na suđenju generalu Glavašu imamo još veće apsurde.

Kada bi se čovjek kojim slučajem našao u društvu ne-kog od svjedoka optužbe, prva pomisao bi mu bila ka-ko i na koji se način zaštititi od istih. Imamo tu lopove, osuđene ubojice, JNA simpatizere, bivše funkcianere UDBA-e, duševne bolesnike, nositelje antihrvatske pro-pagande i masovne ubojice.

Da se ne radi o sudbini hrvatskog branitelja i generala, čovjek bi pomislio kako je to izvrsni scenarij za neku holivudsku komediju koja bi vjerojatno dobrano napu-nila džepove svojim tvorcima zahvaljujući izuzetnoj gledanosti.

Na žalost, nije riječ o vicu niti o komediji, nego o stavu Hrvatskog državnog odvjetništva koje po svojim pos-tupcima čini se baš i ne zaslužuje onaj pridjev hrvats-ko.

Prisjetimo se samo „zvijezde“ optužbe, Krunoslava Fe-hira. Prema svojim vlastitim izjavama, Fehir je masovni ubojica. Kako se DORH odnosi prema masovnim uboji-cama najbolje govori činjenica da je general Glavaš radi svih mogućih i nemogućih razloga bio pritvoren, dok je taj isti masovni ubojica u isto vrijeme bio na slobodi i radio ni manje ni više nego u hrvatskoj polici-ji. Čovjek bi još pomislio kako je jedan od uvjeta za rad u policiji taj da si posmicao što više ljudi, ako je suditi po postupcima DORH-a.

Uz to što je masovni ubojica, čini mi se da Fehir ne puca baš od istinoljubivosti, jer je svoje iskaze nekoliko puta mijenjao, očito u nemogućnosti da ih zapamti u obliku u kojem je trebao, usput pobrkavši identitete dvije žrtve od kojih je jednu čak i poznavao, pa čak i identitete suboraca. No, DORH to nikako nije obeshra-brilo, pa je Fehir postao krunski svjedok s mogućnošću da konačno da jedan jedinstveni iskaz i dovoljno vre-mena da ga uspije naučiti napamet.

Od ostalih svjedoka također bi trebalo čuvati leđa. Je-dan je počinio niz kaznenih dijela, uključujući i uboj-stvo vlastite supruge, drugi je bio visoki funkcionar zloglasne UDBA-e koja je Hrvate ubijala na svakom koraku, treći se plače nad tim što je netko vrijeđao oficire JNA u vrijeme dok su isti razarali hrvatske gra-dove i sela, a četvrti je, kao slučajno, u trenutku poči-njenja kaznenih djela za koje se sudi bila novinarka beogradske Politike, tada vodećeg miloševićevog rat-nohuškačkog glasila… Sve jedan bolji od drugoga! No, za hrvatsko pravosuđe sve pouzdani svjedoci čijoj se riječi treba vjerovati.

Suđenje generalu Glavašu jasno potvrđuje ono čega smo svjesni već godinama, a to je da su hrvatski bra-nitelji u državi koju su stvorili postali divljač za odstrjel. Niti jedan hrvatski branitelj, potpuno neovisno o svojoj nevinosti više ne može biti siguran da se sutra neće pojaviti neki već deset puta osuđivani kriminalac ili neki četnik kojeg traže za ratne zločine i svjedočiti pro-tiv njega u zamjenu za smanjivanje ili izbjegavanje kazne. I da će hrvatsko pravosuđe objeručke dočekati tako nešto.

U svemu tome, ne možemo zanijekati i vlastitu krivicu.

Mirno smo gledali kada su isporučivali naše ljude Haa-gu, zato što su nas uvjeravali kako je to neizbježno i potrebno radi ulaska u EU.

Mirno smo promatrali kada su hrvatske branitelje zat-varali u vlastitoj zemlji, dopuštajući da nas uvjeravaju kako su činili zločine, dok su u isto vrijeme pravi zlo-činci koji su u uniformama za koje smo plaćali svi mi ubijali po Hrvatskoj bili nedodirljivi za hrvatsko pravo-suđe.

Danas gradimo suživot sa aboliranim četnicima, dok se oni koji su stvarali ovu zemlju zatvaraju na sve strane, a za to je zatvaranje dovoljna riječ baš onih protiv ko-jih su se borili.

Doista, jednoga dana, ako dođu po nas, neće nas ima-ti tko braniti.

Bolje nismo ni zaslužili.

St ran ica 3 Broj 57 -9. svibnja 2009. Uredn i kovoU redn i kovo s lo v os lo vo

Crna kapa. Crna košulja. Slovo U na kapi. Smije li se to nositi? I kada? Postavite li to pitanje Stjepanu Mesiću odgovor će biti jasan i odlučan:

„Ne, nikako. Nikada.“

Međutim, promijeni li se sadržaj pitanja, pa se upita: Crvena kapa. Troroga. Crvena kravata. Crvena zvijezda petokraka na kapi. Je li to dopušteno? I kada?

Ista osoba odgovorit će, naravno, posve suprotno:

„Zašto ne? Ljudi trebaju slobodno izraziti svoje osjeća-je i stajališta.“

Što je onda sa zločinima počinjenim pod i u ime crvene zastave?

„Ah, to mislite. Neka povjesničari kažu svoje. Tek onda može i politika reći svoje.“

Dakako, nije nepoznato da raspre te naravi traju sto-ljećima, pa i tisućljećima. Sve zavisi od sugovornika, iako su im na raspoložbi iste činjenice.

„Budite strpljivi“, reći će zaključno Stjepan Mesić.

* * *

CRVENA ZVIJEZDA SE MOŽE NOSITICRVENA ZVIJEZDA SE MOŽE NOSITI

U Mađarskoj promjena odnosa prema simbolu komunizma

J.V. – „Novi list“, 20. ožujka 2009.

„Nije zločin nositi crvenu zvijezdu“ – odlučio je mađarski Vrhovni sud u slučaju Attile Vajani protiv naro-da. Presuda je donesena nakon što je Europski sud za ljudska pra-va u Strasbourgu odlučio da je Vajanijevo pravo na slobodu govora prekršeno kada ga je općinski sud osudio zbog nošenja crvene zvijezde. U Mađarskoj je crvena zvijezda zabranjena kao simbol tiranije. Vajani-ja je, inače, zamjenik predsjednika Radničke partije Mađarske.

„Suci nisu imali izbora nakon presude u Strasbourgu jer njome je zapravo rečeno da mađarski zakoni krše međunarodne ugovore“, rekao je novinskoj agenciji MTI Istvan Konya, sudac Vrhovnog suda. Naglasio je međutim da ova presuda ne znači da se sada može nekažnjeno nositi crvena zvijezda jer je sud u Strasbo-urgu kazao i da je „propaganda tiranije i dalje ile-galna“. Stoga sudac misli da je sada na zakonodavcu red da Kazneni zakon uskladi s presudom Europskog suda za ljudska prava.

* * *

Tako je sada pitanje nošenja crvene zvijezde konačno riješeno. Što je pak sa slovom U, recimo, na crnoj kapi?

* * *

U PRIPREMI JE NOVI ZAKON U PRIPREMI JE NOVI ZAKON –– ZA FAŠISTIČKE ZNAKOVE NE ZA FAŠISTIČKE ZNAKOVE NE

INTERNETU 10.000 KUNA KAZNEINTERNETU 10.000 KUNA KAZNE

www.ezadar.hr

Policija priprema novi Zakon o prekršajima koji će obu-hvaćati sve medije, uključujući internet, te kažnjavati prekršaje isticanja nacističkih simbola. Za kaznu će se i u zatvor!

Pod osnovno prekršajno djelo smatralo bi se samo isticanje simbola, dok bi kvalificirani oblik prekršaja bilo veličanje nacističkih ili drugih totalitarnih režima.

* * *

Sljedbenici komuni-stičke ideologije, koji i dalje nastav-ljaju vladati Hrvats-kom, dosljedni su u svojim tvrdnjama i

z a k l j u č c i m a : „Ustaški simboli su fašistički sim-boli, pa kao takvi …“ Zna se, bilo u plavom ili u crve-nom tonu.

Što učiniti? Nema druge uteći se Europskom sudu za ljudska prava.

Ne čekati donoše-nje Zakona o zab-rani nošenja fašis-tičkih obilježja. Stoga, molimo sve one koji su već nedavno (radi zastare) kažnjeni ili će tek biti kažnjeni u navedenom smislu, neka nam se jave. Zajedno ćemo podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu kako bismo vidjeli što se, kako i kada smije nositi.

Inače, pravdu će nam po svome krojiti stari komu-nistički kadije.

PRAVO NA SLOBODU GOVORAPRAVO NA SLOBODU GOVORA

St ran ica 4 Broj 57 -9. svibnja 2009. Izbo r iI zbo r i

St ran ica 5 Broj 57 -9. svibnja 2009. Oku p l jan jeOku p l jan je

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET Udruga za zaštitu prava građan Pete poljanice 7 10000 ZAGREB hrvatska.uljudba@gmail.com 091-33-88.431 Zagreb, na dne 27. travnja 2009.

HRVATSKIM GRAðANIMA U DOMOVINI I ISELJENIŠTVU

Predmet: PRVI SLUŽBENI POZIV za sudjelovanje u radu političkog skupa.- HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, Udruga za zaštitu prava građana, pri-ređuje

25. svibnja 2009. godine u 11 sati u Zagrebu, ispred kuće Tuškanac 61, a u kojoj stanuje komunistički ratni zločinac Stjepan Hršak,

OKUPLJANJE DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

u svrhu poticaja dotičnog Stjepanu Hršaku, komandantu vojne OZNE za područje Krapine na kajanje za ubojstvo 22 franjevca i svećenika u noći od 4. na 5. lipnja 1945. godine u Maceljskoj šumi. Priredba je prijavljena Policijskoj Upravi Zagrebačkoj.

POZIVAMO Vas za sudjelovanje u radu ovog političkog skupa, bez ikakvih ograničenja glede iznošenje svojih stajališta. Radni raspored priredbe:

Molitva Pozdravna besjeda Čitanje ulomka iz knjige Frana Živičnjaka: U VJEČNI SPOMEN Govori sudionika skupa Prozivka dodijeljenih odličja VELEREDA HUDA JAMA Recitacija pjesme Mile Prpe: PRELUDIJ ZA MARŠEVE SMRTI Lijepa naša i odjava skupa

Molimo Vas, zbog potrebnog osiguranja, dostavite nam svoj odgovor najdalje do 10. svibnja 2009. go-dine na adresu: Zagreb, Pete poljanice 7, odnosno na e-mail: hrvatska.uljudba@gmail.com ili na tele-fon: 01/29-23-756, 01/29-23-757 (fax), 091/33-88-431.

dr. sc. Tomislav Dragun predsjednik

Zagreb, Tuškanac 61 (foto: Dragutin Šafarić)

St ran ica 6 Broj 57 -9. svibnja 2009. Oku p l jan jeOku p l jan je

NAD KNINOM BAKLJA SLOBODENAD KNINOM BAKLJA SLOBODE Uglazbili: Ivan-Ivica Percl – šansona, Mario Kinel – zborna pjesma,

Vinko Glasnović – zborna pjesma

Mile Prpa, Zagreb

Nad Kninom baklja slobode

svijetli nam, kraljevski grade.

Nad Kninom, hrvatski rode

- nov se vije barjak nade!

Teci Krko, rijeko bistra,

snažnim sad zabuči bukom!

Gruni vjetre, buro čista

- našim sad zahuči hukom!

Čvrsta hrid si, oltar mira,

molitvama kraj balade.

Grade kralja Zvonimira,

Knine grade, grade nade!

Bljesni munjo, udri grome,

nek olujom sve poleti!

Blagoslovljen ti naš dome!

Bože dragi, Bože sveti!

LIBERTASLIBERTAS Mile Prpa, Zagreb

Libertas, libertatis, libertati!

Barjak nad gradom ponosno vijori.

Živte damo sloboda da se plati

- kao kremen žarac njoj srce gori.

More se ljulja, ziblje svoje vale,

Minčeta kâmna vjekove zbija.

Sveti Vlaho osluškuje hvale

molitve što mu puti gosparija.

Agava kraj puta, oleandri cvatu,

galebi u letu - usidreni brodi.

Dubravom se pjeva, ne o ratu

- već miru i toj premiloj slobodi.

Sve draža, sve ljepša i sve slađa,

u srcima našim još više se zlati.

Ragusium pod njom, svaka mu lađa

libertas, libertatis, libertati!

St ran ica 7 Broj 57 -9. svibnja 2009. Ne lj ud iNe l j ud i

Hrvoje Hitrec, Zagreb

Da je netko nekom nesrećom pao u komu prije tridesetak godina, pa se probudio u nedjelju 26. travnja 2009. mislio bi da je duboko spavao samo nekoliko dana. Jer na prvom programu Hrvatskoga radija mogao je čuti govor Stipe Mesića u Jase-novcu, koji se ni po čemu nije razli-kovao od sličnih govora u olovnim komunističkim vremenima, u doba hrvatske neslobode. Dan poslije dnevne novine su, kao i u ona vre-mena, donijela iscrpna izvješća, „Večernji list“ čak je tiskao govor u cijelosti, ne nalazeći u njemu ništa čudno – tek je upozorio na osobe na koje je drug Mesić mislio, a nije ih imenovao. „Jutarnji list“ je donio naglaske iz govora, a tek je sljedeći dan komentator Butković oprezno opazio da se radilo o lošem i politič-ki nepristojnom govoru, no kolumnu je brzo skrenuo na Sanadera i nje-govo plašenje birača komunizmom.

Treba dakle reći, barem na inter-netskim stranicama Hrvatskoga kul-turnog vijeća (koje se doista pretva-raju u novi dnevni list) da se radilo o govoru koji dolazi iz dubine totali-tarnoga svjetonazora jedne bjeso-mučne spodobe koja je do sada neobjašnjenim inženjeringom svoje-dobno instalirana na položaj pred-sjednika Republike Hrvatske – na nesreću naše domovine i na sramo-tu onih politički nezrelih birača koji su podlegli pogromaškoj atmosferi početkom 21. stoljeća. Jedina ispri-ka Mesiću može biti činjenica da ga je nekoliko dana prije ugrizla bijes-na mačka koju je navodno spašava-o od svoga psa, te je u lijekovima zaustavljenoj inkubaciji izrekao go-milu gluposti i u proljeće 2009. zazi-vao građanski rat u Hrvatskoj. Što drugo može značiti proglašavanje neprijateljima Hrvate koji se ne mi-re s pospremanjem pod tepih ko-munističkih zločina 1945. godine (i

poslije, ali i prije), što drugo može značiti proglašavanje jednoga civili-zacijskog zahtjeva - 8. neprijatelj-skom ofenzivom? Što drugo može značiti njegova prijetnja da „to ne će proći“, da će se dakle s takvima obračunati?

Da je Stipe tek Stipe, kao što je trebao i ostati zauvijek nakon što je u najdelikatnijem času Domovinsko-ga rata pokušao izvršiti puč – nje-govi bjesomučni krikovi ne bi imali odjeka. Međutim, Stipe Mesić je nominalno predsjednik RH (ne i moj, zaboga) i taj nesretnik ima ovlasti koje su opisane u čak 14 članaka Ustava Republike Hrvatske. Među njima je i članak koji mu daje ovlast nad vojskom, kao vrhovnom zapovjedniku. Ako je ugrožena ops-tojnost države, vrhovni zapovjednik može (uz supotpis predsjednika Vlade) narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje. Iz toga proizlazi da je nakon Stipine dijagnoze o postojanju i oči-to operativnom djelovanju neprija-telja, jedini izlaz zapovjediti upora-bu oružanih snaga. Bez obzira na bijesne mačke, stvar je ozbiljna: hrvatska javnost je obaviještena da je u tijeku Osma neprijateljska ofenziva i sada postavlja logična i zabrinuta pitanja: gdje je neprija-telj, na kojemu području djeluje, kolika mu je brojnost i naoružanje i bliže li se te snage glavnom gradu, hoće li Mesić na bijelom konju is-pred Hrvatske vojske, s crvenom zastavom u rukama, stati na branik Pantovčaka i svojih udbaša, te što je najvažnije – hoće li biti izravnog televizijskog prijenosa.

Toliko o oružanim snagama s napo-menom da jednostavno nisam mo-gao odoljeti jer sam se prije deve-desete gotovo profesionalno bavio humorom. A sada da vidimo činjeni-ce iz ozbiljne zbilje i tragične proš-losti. Govor je održan u Jasenovcu, gdje je u Drugom svjetskom ratu poubijano (kako se sada tvrdi) oko

šezdeset tisuća ljudi. Žrtve su to totalitarnog fašističkog režima koji je instaliran u Hrvatsku uz pomoć talijanskih fašista i njemačkih nacis-ta, ali taj režim ide na dušu i tada postojećim građanskim strankama koje su se zavukle pod stol. Hrvati-ma su zločini ustaškoga režima dra-matično naškodili jer se na sve njih protegnula hipoteka, što je bilo ne-pravedno i ciljano, da Sava ne bi nikada više potekla uzvodno. Da-nas, 2009. godine ne postoji u Hr-vatskoj nitko pametan koji bi nije-kao fašističke zločine, niti postoji organizirana stranka, udruga ili slič-no, koja bi zločine veličala. Ali ako ne postoji, ne znači da ne bi treba-la, ili čak morala postojati u suludim komunističkim glavama koje bez neprijatelja takvoga tipa ne mogu funkcionirati, to više što se lopta prebacila u njihovo dvorište, te ih se sve ozbiljnije pita za njihove zlo-čine, a to ih s pravom nervira.

Treba dakle, smatraju oni i provode zamisao vrlo uspješno, galamiti i bijesno vikati da bi se sakrio strah od mogućih uhićenja i suđenja za komunističke zločine, treba širiti maglu i nad kostima hrvatskih voj-nika i civila razviti antifašističku zas-tavu kako bi prikrila stvarni, komu-nistički genocid nad hrvatskim naro-dom izvršen uglavnom u svibnju i lipnju 1945. Huda Jama u Sloveniji za Mesića nije bio okidač koji bi „predsjednika svih građana“ napo-kon trgnuo iz naslonjača i - makar s golemim zakašnjenjem - stavio na čelo borbe za povijesnu istinu i dos-tojanstvo komunističkih žrtava. Ne, njemu je stravični nalaz bio okidač za novo buđenje stare svinjske gri-pe, čiji su simptomi mahniti napadi na one kojima je istina svetinja, koji ne mogu zaboraviti i ne smiju zabo-raviti da se ta brahijalna sila stuštila na njihove pretke prije pedesetak godina i da su Titovi ubojice živjeli i mnogi još žive među njima, da mo-žda piju kavu na istoj terasi s nekim

BJESNILO U HRVATSKOJ: BJESNILO U HRVATSKOJ: GOVOR STJEPANA MESIĆAGOVOR STJEPANA MESIĆA

St ran ica 8 Broj 57 -9. svibnja 2009. Ne lj ud iNe l j ud i

starijim čovjekom koji ima na duši tisuće života. „Posljednih tjedana, svjedoci smo pravoga divljanja“, kaže Mesić za one koji traže istinu i pravdu. Ti divljaci, primitivci, kako ih naziva, su različite građanske inicijative, udruge (među njima sve više i HHO istrgnut iz pandža Pu-hovskog), oduvijek i Hrvatsko kul-turno vijeće, sve više lokalnih udru-ga koje se brinu za odavanje počas-ti žrtvama komunističkoga režima na svome području, Šeparovićevo Žrtvoslovno društvo, crkveni veliko-dostojnici, kolumnisti koji nisu pos-ve zaraženi bjesnilom, te većina hrvatskoga naroda – jer gotovo da i nema obitelji u Hrvatskoj i iseljeniš-tvu koja nije izgubila nekoga od svojih članova.

Nisam spomenuo povjesničare jer ih posebno izdvajam kao one koji mo-raju i više nego do sada otkrivati i prezentirati dokumente, bez obzira što Mesiću i sličnima oni ništa ne će značiti. Dokumenata ima na tone, ima svjedočanstava, samo nema političke volje onih koji ipak nisu Mesić, a oklijevaju ili puštaju balone pa zašute. Nema hrvatskih političa-ra, to je na stvari, nema ih jer su selekcijom izbačeni iz središta odlu-čivanja, a ta je selekcija godinama provođena unutar hrvatskih strana-ka, sugerirana izvana – o čemu imam neposredne dokaze. Tako se Mesić bez pravoga otpora stavio na čelo kolone lažnih antifašista kojima je zadaća da prikriju komunističke zločine. „Za jame se znalo godina-ma“, veli Mesić „ali sada se pred kamerama maše i to baš u ovo vri-jeme.“ Što je on kao predsjednik države učinio kad se „za jame znalo godinama“? Isto što i sada. I koje je to „baš ovo vrijeme“? Koje to vrijeme nije dobro i nije pravo da se vrati dostojanstvo žrtvama, da se osude zločini i zločinci? Valjda je sada recesija, pa opet nije vrijeme? Dakle jedan očito hereditarno zloči-nima opterećen čovjek ruga se i opet žrtvama, ruga se Hrvatima i hrvatskoj javnosti. Usput prijeti, što spada u anamnezu, usput mu se priviđaju neprijatelji, usput svjesno ili nesvjesno izaziva građanski rat,

što je dovoljno da ga se proglasi nesposobnim za obavljanje funkcije i ne dopusti mu se da mirno završi mandat.

Bez obzira što se radi o govoru očajnika kojemu se pod nogama ruši svijet nekada čvrsto sazdan na temeljima hrvatskih lubanja, taj govor ne može i ne smije biti prog-lašen samo sramotnim. Taj govor je govor protiv svih vrijednosti hrvats-koga društva, taj govor je zločinački jer mu je svrha opravdati zločine, a onaj tko drži ljestve lopov je kao i onaj koji krade. A Hrvatskoj su uk-radene mnoge godine i desetljeća pod komunističkim i srpskim tero-rom, pod vladavinom zločinca Josi-pa Broza Tita, i vrijeme je da se ime najljepšeg zagrebačkog trga napo-kon promijeni, a školskoj djeci kaže istina.. „To je pokušaj povijesnih revizionista da promijene rezultate Drugog svjetskog rata“, veli stari komunistički kadar, Mesić, govoreći o pripadnicima Osme neprijateljske ofenzive. I taj zaključak je imbeci-lan. Drugi svjetski rat je završio ka-ko je završio, i tu se ne može ništa promijeniti. Ni rezultati toga rata više se ne mogu promijeniti jer su već promijenjeni. Rezultati Drugoga svjetskog rata na ovim našim širina-ma bili su po onoj „sjaši Kurta da uzjaši Murta“, odnosno jedan totali-tarni režim je zamijenjen drugim, a taj je novi režim sagrađen na geno-cidu nad hrvatskim narodom, pro-vođenim u kratko vrijeme od Blei-burga do Križnih putova, od Dravo-grada do južne Srbije, s najkrvavi-jim postajama u zabačenim ali i urbanim dijelovima Slovenije i Hr-vatske. Ti rezultati koji su trebali rezultirati nestankom hrvatske drža-ve za vijeke vijekova, promijenjeni su u Domovinskom ratu.

Ali ni poslije za komunističke zločine još nitko nije odgovarao, i moći će-mo mi pričati što hoćemo našim potomcima, a oni će ipak reći: „Pa vi ste bili doista idioti i kukavice ili niste bili posve normalni. Pa kako ste mogli i nakon uspostave samos-talne i suverene hrvatske države i dalje uglavnom šutjeti o tom geno-cidu, zar niste mogli prisiliti te svoje

političke prvake da se pokrenu, zar ste zbilja bili toliki kreteni da ste za predsjednika države izabrali toga Mesića koji drži štangu zločincima i još se na vas dere kao na balavce u devetoj godini dvadeset i prvog sto-ljeća, prijeti vam usred demokrats-ke Hrvatske?“ Da, tako će govoriti i bit će potpuno u pravu. Ja ću im, tada vrlo star (ako budem živ) reći na svoj nepodnošljiv način da je Mesić imao vojsku. A kad smo kod oružja, samo jedna ilustracija da se ne radi o smislu za humor. Naime, na prošlom zasjedanju „Kruga za Trg“ u Zagrebu (koji definitivno mo-ra ove godine okupiti mnogo više ljudi, premda ih nije bilo malo ni prošlih godina) hodalo je nas neko-liko tisuća oko zgrade HNK, a kada smo se našli preko puta Muzeja za umjetnost i obrt gdje je galamila šačica Pusićevih otpadaka - naišli smo na kordon policije s dugim cije-vima. Kao dragovoljac Domovinskog rata koji je imao tek kineski kalaš-njikov (vratio sam ga poslije bez nostalgije), procijenio sam da se radi i izvrsnim automatskim puška-ma.

No nije to poanta: tako oboružani policajci bili su okrenuti prema na-ma, a ne prema „antifašistima“. Policajac prema kojemu sam dignuo pogled imao je bezizražajno lice (i dalje tako, moj Karamarko?). Taj policajac bi vjerojatno pucao da mu je bilo zapovijeđeno, a bilo bi da se našao kakav provokator. No nije. Taj policajac bi u normalnim okol-nostima trebao biti na drugom mjestu: u brdovitim dijelovima Zag-reba, gdje se (ne) skrivaju komunis-tički zločinci, trebao je pomagati pri njihovu uhićenju. Akcija se može nazvati kodnim imenom „Bleiburg“. A Mesić neka „na vikendici“ (kako sam pročitao u vrlo pismenim našim novinama) lovi pse i mačke. On je samo dijete jednoga neljudskog režima i svjetonazora koji je donio toliko zla hrvatskome narodu, glas sablasti iz krvavoga bunara prešu-ćene naše povijesti.

St ran ica 9 Broj 57 -9. svibnja 2009. Tra gov ima B le ibu r gaT ra gov ima B le ibu r ga

Akademik Mirko Vidović, Pariz

Bože, Gospode!

Koliko ljudi je položilo svoje živote za obranu svoje domovine i za ob-ranu obnovljene hrvatske državne nezavisnosti, kako u prvoj polovici četvrte decenije dvadesetog stolje-ća - u ratu, tako i u drugoj polovici te decenije - nakon rata!

No, u toku proteklog pola stoljeća još javnosti nisu poznati podaci o palim žrtvama iz tog razdoblja, ni u ratu ni nakon rata, jer ono što se provlači kroz ideološko politička prepucavanja ponižava mrtve i vri-jeđa žive.

No kako je nemoguće ugasiti u čovjeku potrebu da bude slobodan, tako je nemoguće jednom za uvi-jek uništiti i želju za oslobođenjem! Borba za ostvarenje ideje hrvatske državne nezavisnosti nije nikad ni prestajala, bilo na domovinskom tlu, bilo u izbjeglištvu. Baš one žrt-ve - pale u toku četvrte decenije prošlog stoljeća, obvezuju preživje-le i njihove potomke da daju pun smisao stotinama tisuća poginulih i umorenih u vrtlogu čistoće prirod-nog osjećaja patriotizma i egzalta-cije ideološkog ludila!

Prirodna potreba za slobodom i obveza prema onima koji su svoje

živote dali da nam dokazu kako ono što je logično mora postati i moguće, složila je sve patriotske tendencije u jedan jedinstven na-por Domovinskog rata i - uspjela je poraziti sve neprijatelje slobode i ideje hrvatske državnosti.

Ta pobjeda nas sad obvezuje da ni jedna žrtva ne bude zaboravljena ni zapostavljena, da dobije dosto-jan ukop i štovanje u buduće vje-kove, kako se pristoji sinovima slo-bodne nacije. Uz tu obvezu stoji i dužnost da suzbijemo svako i sva-čije pljuvanje po njihovim grobovi-ma i ponižavanje ideala za koji su pali!

Tek tako će biti udovoljeno sudu povijesti i ispunjenja patriotske dužnosti štovanja palih koji u na-šem skupnom pamćenju nikad ne smiju umrijeti.

U kontekstu obavljanja svoje rodo-ljubne dužnosti, potrebno je nadas-ve i utvrditi točan broj onih koji leže pod zemljom na prostoru me-morijalnog parka u Jasenovcu: ka-ko onih koji su tu pomrli u toku rata, tako i onih koji su tu dovođe-ni na stratište nakon rata.

Kad se utvrdi točan broj onih koji su tu ostavili kosti jer su se zalagali za opstanak hrvatske državne sa-mostalnosti i onih koji su sve učinili da Hrvatska ne opstane kao samo-stalna država - onaj betonski cvijet na tom području će dobiti svoje konačno i povijesno logično znače-nje - kao simbol preporoda hrvats-ke državne nezavisnosti i spomenik neuništivosti potrebe za slobodom koja je moguća samo u nezavis-nosti.

Betonski cvijet u Jasenovcu bit će ubuduće - spomenik neuništivosti hrvatske državne nezavisnosti i pobjede samopožrtvovanja za ne-zavisnost i slobodu nad neprijatelji-ma i nad njihovim saveznicima - izrodima, izdajnicima i počiniteljima genocida po završetku ratnih ope-racija!

Hrvatska je definitivno - slobodom procvjetala!

To se vidi izdaleka.

To sav svijet zna!

NEUNIŠTIVOST ŽUDNJE ZA SLOBODOMNEUNIŠTIVOST ŽUDNJE ZA SLOBODOM

BLEIBURG JE METAFORA SVIH STRATIŠTA BLEIBURG JE METAFORA SVIH STRATIŠTA DRUGOG SVJETSKOG RATADRUGOG SVJETSKOG RATA

Ivo Matanović, Zadar

I ove godine nadnevka 16. svibnja svečanim misnim slavljem obilježit će se 64. obljetnica za sve stradal-nike Drugog svjetskog rata na Blei-burškom polju, gdje se očekuje rekordan broj hodočasnika. Podsje-ćamo, ovo je jubilarna 20. obljetni-

ca koja se na svečan način obilje-žava u slobodnoj i Nezavisnoj Drža-vi Hrvatskoj. U ostale 44 godine za Titove partizanske tiranije nije se smjelo ni spominjati ime Bleiburg, a kamo li da bi se netko usudio pohoditi ga i pokloniti se svojim pokojnicima. Ako bi ga, pak, netko i pohodio, čekala bi ga robija od nekoliko godina.

Dobro je što su organizatori hodo-čašća u suglasju s crkvenim dosto-janstvenicima odredili, da se od ove godine i u buduće, najbliža subota petnaestom svibnju slavi kao svečani nadnevak u čast svim stradalnicima u Drugom svjetskom ratu. U prvom redu, bit će više slo-bodnih svećenika i biskupa koji će moći doći na svečanu komemoraci-

St ran ica 10 Broj 57 -9. svibnja 2009. Tra gov ima B le ibu r gaT ra gov ima B le ibu r ga

ju, jer ne će biti obvezatni u svojim župnim crkvama. Dakako, taj dan je slobodan i za ostale hodočasni-ke, jer je i za njih subota neradni dan.

Već smo čuli da će ovogodišnju Svetu Misu na Bleiburgu predvoditi mostarski nadbiskup Dr. Ratko Pe-rić. Naime, ustaljena je praksa da svake godine Svetu Misu na Blei-burgu predvodi drugi biskup ili nadbiskup uz mnogobrojnu asis-tenciju ostalih redovnika i redovni-ca, što još dodatno daje duhovnu uzvišenost ovom misnom slavlju posvećenom žrtvama partizanskih zločinaca.

Odabir Bleiburga, kao spomen-simbola svim stradalnicima-žrtvama partizanskih zlikovaca iz Drugog svjetskog rata, nije slučaj-na. Bleiburg je za Hrvate bio i konačni kraj rata. Rata koji je završen na najtragičniji način u povijesti Hrvata. Valjda je i sudbina tako htjela da Hrvati, tražeći spas kod osloboditelja od fašizma, budu upravo od njih samih izdani i predani komunističkim zločincima.

O brojkama poginulih i stravi-čno mučenih Hrvata, ovog puta ne ću posebno govoriti. Brojke su, ma koliko da se o njima špekulira, velike. One se još dugo neće točno utvr-diti. Još uvijek imamo povje-sničara i tzv. povjesničara koji različito manipuliraju s brojkama. Prokomunisti i propartizani čitavu ovu tra-gediju žele pod svaku cijenu relati-vizirati, a ovih drugih, prohrvatski i ustaški orijentirani povjesničari ni-kako ne mogu doći do arhiva, živih svjedoka, pa se tako i oni poprilič-no razlikuju u svojim podatcima o žrtvama. Jedni bojažljivo drže se strogo relevantnih dostupnih doka-za, a drugi proizvoljno multipliciraju i tako stvaraju još veću zbrku oko utvrđivanja činjeničnog stanja.

Pišuću ovaj tekst, nisam ni imao namjeru za ovu prigodu govoriti i o brojkama, jer ih osobno ne znam.

Samo orijentaciono, poslužio sam se logikom utvrđivanja nestalih Hrvata od 1941. do 1945. g. na cjelokupnom povijesnom području NDH (zatečeno stanje + natalitet – prirodni mortalitet), došao sam do brojke da je Hrvatska ukupno izgu-bila oko 600 tisuća osoba. Od toga 200 tisuća u partizanima, a ostatak od 400 tisuća u hrvatskim domolju-bnim postrojbama, od kojeg broja je samo na Bleiburgu i Križnom putu nestalo preko 300 tisuća. Da-kako, sve je ovo aproksimacija, pa zato i ne treba suviše trošiti energi-je na utvrđivanju točnog broja. Za ovu prigodu i u svakoj drugoj pri-godi, kad se bude govorilo o parti-zanskim žrtvama, treba više pozor-nosti posvetiti svireposti i stravič-nosti, na kakav su način partizani postupali s razoružanim hrvatskim vojnicima.

Toliko uvodno o žrtvama u Bleibur-gu i Križnom putu, sada nešto i o izborima koji će se održati odmah iza hodočašća na Bleiburg.

Ovogodišnje jubilarno hodočašće pada u predvečerje samih lokalnih izbora, koji se u Hrvatskoj održava-ju svake 4 godine, pa nije zgorega podsjetiti se i toga, da pri slušanju Svete Mise skrenemo svoje misli i na izbore. Koga i koju stranku tre-bamo odabrati da nas zastupa u naredne četiri godine. Izbori će biti demokratski i slobodni, a hoćemo li

i mi pri izboru biti umno slobodni odabrati onoga tko nas nije ubijao, odnosno tko nije ubijao naše očeve i majke od Bleiburškog polja pa dalje diljem ex Jugoslavije i to sa-mo zato, jer su se Hrvatima zvali.

Drage hrvatske sestre i hrvatska braćo,

najprije se vama obraćam, a i osta-lim hrvatskim državljanima kojima je Hrvatska na srcu, da pri glasova-nju dobro otvorite oči, komu ćete dati svoj glas! Ne ćete valjda i na-kon odslušane Svete Mise, ponov-no posrnuti i glasovati za onoga tko još i dan-danas podržava parti-zanske zlikovce.

Da, reći ćete, a tko su ti „oni“?

Reći ću vam to odmah. „Oni“ su bivši reciklirani komunisti i neki

drugi vlastoljubci, koji će i s vragom koalirati, samo da su na vlasti. Vrlo dobro su raspoređeni u obje najjače stranke u Hrvata – u SDPu i u HDZu. Da ne bi griješili dušu, moramo reći i istinu. U članstvu HDZa ima i poš-tenih i nacionalno osviješte-nih Hrvata, ali ti su na nižim razinama. Vodstvo u HDZu je oligarhijsko, gdje se je komunistička manjina na-metnula većini, kojoj tako uspješno već 20 godina prodaje „hrvatsku nacional-nu maglu“, a oni sami su ustvari okorjeli bivši komu-nisti. Otuda i svekolika bratska suradnja između

esdepeovskih komunista i hadeze-ovskih prevaranata ili ti lupeža. Uska sveza ovih dviju stranaka je kriminal, a ne ideologija. Ideološki oni se ipak razlikuju. Komunisti i dalje trabunjaju o socijalizmu, brat-stvu i jedinstvu, jugoslavenstvu i nekim, bogtepitaj kojim sve ne drugim internacionalnim duhovnim anarholiberalnim vrijednostima, a vrhuška Hadezeovaca, tu i tamo nameću se narodu, kako su oni ipak, eto, i hrvatska narodna nacio-nalna (nikad ne vele i nacionalistič-ka) stranka. I jedni i drugi, kako

Crngrob (2007. g.): u svibnju 1945. tu su bili pobijeni članovi Vlade NDH s članovima obite-

lji (snimak: Dragutin Šafarić)

St ran ica 11 Broj 57 -9. svibnja 2009. Tra gov ima B le ibu r gaT ra gov ima B le ibu r ga

već rekoh, su kriminalci, čije korije-ne vuku prikrivene gazde iz bivšeg jugo-komunističkog sustava.

Iz svega ovog gore iznesenog, pos-tavlja se i logično pitanje, pa za koga ustvari trebamo glasovati?

Velikog izbora nemamo. Ostali su nam još samo Hrvatski pravaši - koji su mahom u HČSP, Hrvatskim pravašima i još poneki ogranak HSP koji nije u koaliciji s HDZom i SDPeom. Kad su u pitanju pojedin-ci za župane i gradonačelnike i na-čelnike, tu i tamo imate pojedinaca koji se pojavljuju kao kandidati i koji za sobom nemaju nikakvih „repova“ i sveza sa kriminalom i komunizmom – I za njih, svakako možete glasovati.

Završit ću s poru-kom, da se Hrvati ne tješe time, da su slobodni i svoji na svome. Među njima su još uvijek bivši komunisti, koji iznutra razara-ju zdravo hrvatsko biće i pokušavaju ih ponovno vratiti u zajednicu bal-kanskih satrapa, s kojom zajednicom Hrvati imaju gorko stogodišnje iskus-tvo. S toga nasta-vimo s borbom protiv komunista i jugonostalgičara – s njima rat još nije završen.

Kočevski Rog, Macesnova Gorica 2007. g.: ko-liko li je žrtava komunističkog zvjerskog divlja-

nja (snimak: Dragutin Šafarić)

DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVARATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Kolodvorska 3, 42000 Varaždin, telefon 098 9619315

Ovaj e-mail s prilozima stigao mi je jutros od g. Talana iz Varaždina koji se bavi istraživanjem ratnih i poratnih žrtava. Naime, onih dana kad su konačno iskopani prvi po-smrtni ostatci u Barbarinom rovu u Sloveniji, slučajno su iskopane i kosti u Gornjem Hrašćanu u Međi-murju. Mediji su objavili vijest o "novom" grobištu iako je ono odavno obilježeno križem. Sudeći prema pristiglom dopisu, stvar je krenula putem zataškavanja, od-nosno pokušaja zataškavanja. Za-to molim sve kojima šaljem ovaj e-mail da dopis pošalju svima koje bi stvar mogla zanimati, a dobro bi ga bilo objaviti i u tisku i na inter-netu gdjegod možete (Hrvatska i iseljeništvo). O istraživanju grobiš-ta u Sloveniji digla se velika praši-na jer je riječ o drugoj državi, no kad je riječ o grobištima u Hrvats-koj, ipak je to neka druga priča.

Pozdrav svima,

Blanka

N/r urednika sredstava druš-tvenog priopćavanja medijima

OSOBNI PREDMETI ŽRTAVA OMOGUĆIT ĆE LAKŠU

IDENTIFIKACIJU UBIJENIH

Početkom mjeseca ožujka 2009. godine radnici varaždinske Vodog-radnje su kod rekonstrukcije zašti-tnog nasipa, sagrađenog počet-kom prošlog stoljeća za obranu od poplava međimurskih sela kojima su za većeg vodostaja prijetile vo-denih bujica koje su se izlijevale iz rijeke Drave, pronašli na više mjesta ljudske kosti koje, prema podacima Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, pripadaju žrtvama par-tizansko-komunističkog terora koje su iz smjera grada Varaždina pot-kraj lipnja 1945. godine u za vrije-me rata iskopane rovove pokapali žrtve koje su ubijali u masovnim noćnim likvidacijama.

Kako bi se s posmrtnim ostacima postupilo na civilizacijski način i u

skladu s prihvaćenim deklaracija-ma, Parlamentarne skupštine Vije-ća Europe broj 1481, i donesenoj deklaraciji, Hrvatskog Sabora, pe-tak 3. lipnja 2006 godine, o osudi zločina počinjenih za totalitar-nog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. godine. U njoj se, između ostalog, ističe:

„Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumije-vanje i priznanje za svoje patnje.“,

a u točci 11 se navodi:

„Zbog toga se Hrvatski sabor prid-ružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi ma-sovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima, i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj Europi i svijetu“

Pošto u Društvu smatraju da žrtve iz grobišta u Gornjem Hrašćanu

St ran ica 12 Broj 57 -9. svibnja 2009. Tra gov ima B le ibu r gaT ra gov ima B le ibu r ga

zaslužuju barem pravo na dostojan pokop, a obitelji stradalih imaju pravo saznati mjesto gdje su im poubijani rođaci poubijani zahtije-vamo ekshumaciji i dostojan pokop za u rov pokopane.

Zahtjev za ekshumaciju nasipa, od-nosno grobišta u Hrašćanu poslan je na adresu Vlade i Hrvatskog Sa-bora, Ministarstvu obitelji, branite-lja i međugeneracijske solidarnosti, Trg hrvatskih velikana u Zagrebu, Ministarstvu kulture Republike Hr-vatske, Ministarstvu pravosuđa, Dežmanova ulica 6 u Zagrebu, Dr-žavnom odvjetništvu Republike Hr-vatske u Zagrebu, Županijskom državnom odvjetništvu u Čakovcu te Izaslanstvu Hrvatskog sabora pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Eu-rope, a informacija o odaslanom zahtjevu proslijeđena je Društvu za ureditev zamolčanih grobov iz Ljub-ljane, s kojim već nekoliko godina uspješno surađuje, koje je između ostalog, podiglo spomen kapelice na grobištima u Kočevskom rogu i nedaleko rudnika i grobišta Barba-rin rov kod Laškog.

U odaslanom zahtjevu se ističe – piše:

„Zahtjev za ekshumaciju grobi-šta „Sep“ u Gornjem Hrašćanu i dostojan ukop likvidiranih žrta-va

Zastrašujući prizori nedavno otvo-renog grobišta Huda jama kod rud-

nika „Barbarin rov“ nedaleko Laš-kog u Sloveniji zgrozila je sav civili-zacijski svijet.

Nekako u tišini tog zastrašujućeg otkrića prošlo je iskapanje ljudskih

kostiju, do kojih se došlo u četvrtak 5. ožujka, i narednih dana, kod rekon-strukcije zaštitnog nasipa koji je u proš-losti štitio stanovnike Gornjeg Hrašćana, Pušćina, Trnovca i ostalih mjesta u Me-đimurju od izlijeva-nja rijeke Drave. Naime kod odstranji-vanja dijela nasipa, oko 200 metara, kod njegove rekonstruk-cije i spajanja na

stari dio na četiri mjesta su se tog četvrtka iskopale ljudske kosti. Obaviještena je policija i radovi su privremeno zaustavljeni, nešto zbog otkrića, a dijelom i zbog kiše koja je cijelo jutro padala i ispirala tek iskopane kosti.

Na vijest da su se na lokaciji nasipa pronašle kosti, a znajući prema iz-javama svjedoka da su na tom mjestu u poratnim razdoblju Dru-gog svjetskog rata, potkraj mjeseca lipnja vlasti iz smjera Varaždina, u

noćnim satima dovodile i ubijale ljude, lokaciju su obišli i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava koji su 2001. godine u spomen na žrtve tu postavili 6 m visok spomen križ. Tako su oko 12 sati grobište posje-tili Stjepan Jovan, Josip Kolarić i Franjo Talan, članovi Društva, a u obilasku lokacija iskopanih kostiju bio je i Alfred Obranić, predsjednik središnjice Hrvatskog društva poli-tičkih zatvorenika iz Zagreba i vodi-telj gradilišta Josip Domitar. O pro-nalasku smo izvijestili medije, a Josip Kolarić, predsjednik podružni-ce Društva za Međimursku župani-ju, kao najbliži stratištu preuzeo je obvezu češćeg obilaska 'nalazišta' i izvješćivanja ostalog članstva o eventualno novom otkriću i situaciji na nasipu i gradilištu.

U petak. 6. ožujka radovi se nas-tavljaju, a u nedjelju romska djeca iz naselja Parag, koji je u sastavu naselja Trnovec, pronalaze ljudske kosti u zemlji koja je dovezena s nasipa. Stariji Romi o nalazu su obavijestili policiju koja je pronađe-ne kosti odvela na patologiju Žu-panjske bolnice u Čakovcu. U pone-djeljak ujutro, 9. ožujka radovi su nastavljeni. Grobište obilazi Josip Kolarić i primjećuje iskopane ljuds-ke kosti koje su se nalazile u isko-panom jarku, sa sjeverne strane

Gornji Hraščan dne 27.03.2009. g.

Jedna od lokacija gdje su u Gornjem Hrašćanu iskopane ljudske kosti

St ran ica 13 Broj 57 -9. svibnja 2009. Tra gov ima B le ibu r gaT ra gov ima B le ibu r ga

nasipa, na koji su kamioni izvođača radova već bili spremni istovariti dopremljeni šljunak. Kolarić je alar-mirao policiju i Županijsko državno odvjetništvo i zatražio da se prona-đene kosti ne zatrpavaju i traži da se radovi obustave.

Nakon toga na grobište 'gradilište', dolazi policija i osoba iz pogrebne službe koja je kosti pokupila i odve-zla. Radovi se nastavljaju, ali se ponovo pronalaze kosti te Kolarić, ponovno zove policiju i Županijsko

državno odvjetništvo te se konač-no, nakon pet dana zaustavljaju radovi, obilježava se lokacija koju čuva policija.

Kako su uz pronađene kosti nađeni i razni predmeti, žlice, češalj, prs-ten, kao i ostaci cipele za očekivati je da bi neki od predmeta mogli prepoznati i članovi obitelji i tako pomoći u identifikaciji. Zbog toga tražimo od Vlade i Hrvatskog Sabo-ra, i svih mjerodavnih institucija da se lokacija grobišta „Sep“ u Gor-

njem Hrašćanu istraži i žrtve ekshu-miraju i dostojno pokopaju.

Zahvaljujemo na razumijevanju!

Molimo da nas izvijestite o učinje-nom.

U Varaždinu, 12. ožujka 2009. godi-ne

Za Društvo za obilježavanje grobiš-ta

Franjo Talan, predsjednik Društva

Želimir Kužatko, Podpeč, Slovenija

Za pročitati je da je pronađena nova grob-nica kod Laškog. U listu „Politički zatvore-nik“ br. 67 iz listopada 1997. god. prona-šao svoj članak koji sam napisao povodom posvećenja kapele koje je postavilo Druš-tvo za ureditev zamolčanih grobov Ljublja-na čiji je predsjednik tada bio g. Franc Perme.

O istom događaju posjedujem dosta filmskog materijala kao i video kasetu ko-ju je izdalo isto društvo.

Napominjem da sam istom društvu pristu-pio i djelovao kao predsjednik „območnega“ odbora za što sam dobio i rješenje, ali nemam udjela u izgradnji ove kapele koju je izgradio g. Franc Perme. Isti je i sakupljao novac za istu. Ja sam samo podnio zahtjev Saborskoj komisiji i Hrvatskom domobranu za sufinanciranje. Ovo napominjem jer sam negdje u tisku pročitao da sam je ja podigao što nisam nikada izjavio.

Također je nekima za napomenuti da smo ove radove tih godina isključivo radili mi volonteri i amateri kako nas nazivaju. Ta-da nije bilo vladinih komisija niti povjere-nika. Isto društvo sam napustio 2001. ali sam i dalje ostao u dobrim odnosima, a tu suradnju dokazuje i kasniji dokumentarni film kojega smo radili za HTV. Rudarsko okno kod Laškog SV. BARBARA JE OTVO-RENO SADA, a radovi su na tome započeli u kolovozu 2008.

NE TRAŽITI TOPLU VODUNE TRAŽITI TOPLU VODU

St ran ica 14 Broj 57 -9. svibnja 2009. I s t ina i znad s ve gaI s t ina i znad s ve ga

„Pobjeda razuma - Kako je kršćanstvo prokrčilo put slo-bodi, kapitalizmu i uspjehu zapada.“

TN, Ognjištar, Zagreb

Lagana i zanimljiva knjiga, koja iznosi niz važnih činjenica za razu-mijevanje povijesti, naravno sup-rotnih „opće poznatim“, kojim su nas dresirali u školi, „javnim medi-jima“: TV i „štampi“, te filmovima i „literaturom“.

Propašću Rimskog carstva Europa nije pala u tzv. „Mračno doba“, nego je sloboda donijela veliki na-predak kojem su u prvo vrijeme prednjačili samostani, kao proto tip uspješnih poslovnih jedinica, korporacija. Kapitalizam je cvao u Sjevernoj Italiji u dvanaestom i trinaestom stoljeću, dakle stotina-ma godina prije pojave Protestan-tizma, kojem lažno pripisuju izum kapitalizma i poslovnog morala.

Knjiga u kasnijim poglavljima do-nosi činjenice, koje daju potpuno obratnu sliku Amerike, od one „opće poznate“ o Americi „koju su stvorili pustolovi i razbojnici“, sliku koju možemo „zahvaliti“ podlom Albionu.

Pa da vidimo odabrane isječke.

Na 35. stranici o mitu „Mračnog doba”:

Zadnjih dva do tri stoljeća svaka naobražena osoba zna da je od propasti Rima pa do od prilike pet-naestog stoljeća Europa pala u „Mračno doba“ - stoljeća ignoran-cije, predrasuda i jada iz kojeg se iznenada, skoro čudom izbavila, prvo Renesansom, a onda Prosvje-titeljstvom. Tako se ali nije dogo-dilo. Umjesto, za vrijeme tzv. „Mračnog doba“, Europska tehno-

logija i znanost je premašila osta-tak svijeta. (Str. 35.)

Na 44. stranici:

Tijekom trinaestog stoljeća, netko je negdje u Europi izmislio pouz-dani mehanički sat. Nedugo, Euro-pa je postala jedino društvo gdje su ljudi zbilja znali koliko je stvar-no sati! Kao što je Lewis Mumford primijetio, „sat, ne parni stroj, je ključna naprava industrijskog do-ba“, jer je omogućio precizan ras-pored i koordinaciju aktivnosti. (Str. 44.)

Na 108. stranici o knjizi koja je promijenila svijet:

U Firenci je godine 1338. skoro polovica djece išla u školu, i to u vrijeme kada nije bilo škola u ve-ćem dijelu Europe, i kada su i mnogi kraljevi bili nepismeni. Us-prkos tome, poduzeća nisu bila zadovoljna. U većini slučajeva, zapošljavala su mladiće koji su nastavljali školovanje u „školama računanja“, gdje su poboljšali svo-ja znanja računanja upotrebom

računalnih pomagala, naučili izra-čunavati složenu kamatu i usvojili principe osnovnog knjigovodstva. Te se škole vjerojatno prvi puta pojavljuju u trinaestom stoljeću, potaknute tiskanjem i širokom dis-tribucijom školske knjige Leonarda Fibonaccia. Također poznat kao Leonardo of Pise, on je bio jedan od najvećih teoretičara teorije bro-jeva u povijesti matematike. Ali on je imao još veću utjecaj na rani kapitalizam. Kada se je njegova knjiga Liber Abaci pojavila 1202. godine, po prvi puta su Hindu-Arabski brojevi i koncepcija nule postali pristupačni javnosti izvan krugova profesionalnih matemati-čara. Knjiga je prihvaćena s odu-ševljenjem širom sjeverne Italije pošto je omogućila nove efikasne tehnike množenja i dijeljenja, iz-vanredno kompliciranih zadataka u zapisu rimskih brojeva – čak su zbrajanje i oduzimanje bili teški zadaci za Rimljane. (Str. 108.)

Na 111. stranici o poslovnom mo-ralu ranih kapitalista:

Na kraju, srednjevjekovni kapita-listi su (se) brinuli o moralu svojih zaposlenika, posebno onih na vi-šim pozicijama. Pisani dogovor partnerstva koji je sastavio Cosimo de’ Medici za utemeljenje poslov-nice Medici Banke u Brugesu pose-bno navodi da Angelo Tani, mlađi partner koji će voditi banku, ne može (se) zabavljati žene u svojim prostorijama, ili se kockati, ili prih-vatiti poklon vrijedan više od jed-ne funte. (Str. 111.)

Na 117. stranici kako su propale dvije najveće talijanske banke ka-da je engleski kralj Edward III proglasio svoj ogroman dug neva-žećim:

Kao što je ravnatelj Talijanske banke u Brugesu napisao svom

RODNEY STARK: “ THE VICTORRODNEY STARK: “ THE VICTOR Y OF REASON Y OF REASON –– HOW HOW CHR ISTIANITY LED TO FR EEDOM, CAPITALISM, AND CHR ISTIANITY LED TO FR EEDOM, CAPITALISM, AND

WESTERN SUCCESS“ WESTERN SUCCESS“

St ran ica 15 Broj 57 -9. svibnja 2009. I s t ina i znad s ve gaI s t ina i znad s ve ga

kolegi poslovnice u Barceloni, „Nitko nikada nije izašao iz konflik-ta s moćnicima (vladarima), a da nije na kraju izgubio perje.“ Kad-kad su banke izgubile svoje perje, jer su moćnici odlučili ne (is)platiti (dug). Najpoznatiji slučaj je pro-past Peruzzi Banke 1343. i Bardi Banke 1346. To su bile daleko naj-veće banke tog doba, i one su posudile og-romne iznose engles-kom kralju Edwardu III kao pomoć finan-ciranja početka Sto-ljetnog rata. Premda su se uspjele još odr-žati niz godina, ove snažne talijanske banke su bile zapra-vo zbrisane kada je Edward III proglasio svoj ogroman dug nevažećim - 600.000 florina Peruzzi banci i 900.000 florina Bardi banci. (Str. 117)

Na stranicama 200 – 202 kako su se pape odmah protivile robovlas-ništvu te izdale bule o ekskomuni-kaciji, te kako su Isusovci izgradili začuđujuće napredne indijanske zajednice, da bi bili brutalno izag-nani iz novog svijeta, a zajednice uništene:

Onda, tijekom 1430ih, Španjolci su kolonizirali Kanarske otoke i počeli pretvarati u robove domaću popu-laciju. Kada je vijest došla do Pape Eugena IV, on je odmah izdao Bul-lu, Sicut dudum. Papa nije oklije-vao: pod prijetnjom ekskomunika-cije dao je svakom uključenom petnaest dana od primitka Bule „da uspostavi raniju slobodu za sve i svaku osobu oba spola koja je bila stanovnik rečenih Kanarskih otoka... Ti će ljudi biti potpuno i stalno slobodni mora im biti doz-voljeno otići bez uvjeta i primitka bilo kakvog novca.“...

Dalje,

Godine 1537. Papa Pavao III je

izdao tri dekreta protiv robovlasni-štva u Novom Svijetu (povjesničari su ih ignorirali do nedavno). U svojoj prvoj Buli Papa je objavio da „Indijanci su stvarno pravi lju-di“ i zato „našim Apostolskim au-toritetom (mi) zapovijedamo i ob-javljujemo ... da isti Indijanci i svi ostali Narodi iako su izvan vjere -

... ne smije im se uskratiti njihova sloboda ili njihovo vlasništvo ... i ne će biti svedeni na roblje, i što god se dogodilo suprotno smatra se bezvri-jednim i ništav-nim.“ ...

U drugoj Buli Papa je pozvao na kaz-nu ekskomunikaci-je za svakog, bez obzira na njihovu „čast, poziciju ili rang“ tko koristi

roblje.

O Isusovcima,

Nastavljajuć i se protiviti robovl a sn i š-tvu, i zbog stvaranja za-čuđujuće nap-rednih indijan-skih zajednica, Isusovci su godine 1767. bili brutalno izagnani iz Novog svijeta. (Str. 200-202.)

I na kraju knjige „opće poznate“ činjenice o „glupim“ Amerikancima, stranica 224.:

Razmotrimo da je u 1820-im fede-ralna administracija prodavala do-bru zemlju za $1.25 po akru, dok je plaća kvalificiranog radnika bila između $1.25 i $2.00 na dan. Nije

trebalo dugo da se uštedi dovoljno za farmu (žitarica) dovoljno veliku da bude profitabilna. ...

Situacija britanskih tvorničara je bila dramatično drugačija. Prosječ-ni radnik je imao malo izbora osim raditi za plaću... (Str. 224.)

Dalje, na stranici 225.

Ali su Amerikanci rado prihvaćali nove tehnologije, ako su predviđa-li dovoljno povećanje radničke produktivnosti. Jer ako su radnici upotrebom nove tehnologije mogli proizvesti više nego manje meha-nizirani britanski i europski radnici, onda je (time) bio smanjen relativ-ni trošak po jedinici proizvoda. Na taj je način tehnologija učinila ire-levantnom višu cijenu rada ame-ričkog radnika po satu, recimo tri puta višu od britanskih i europskih radnika (kao što je često bila), jer su američki radnici proizveli pet do šest puta više (na sat), i time po-

ništili i svoje vlastite više plaće i cijenu kapitalnog ulaganja u novu tehnologiju vlasnika (poduzeća).

I još, o „skrivenim“ razlozima,

Osim što su bili odli-čno plaćeni i oboru-žani posljednjom tehnologijom, ame-rički radnici su bili različiti na još jedan način. Bili su daleko bolje naobrazbe ne-go bilo gdje drugdje u svijetu (isključujući Kanadu). (Str. 225.)

I da završimo, kon-kretno, o „društvu

znanja” na američki način.

Godine 1647. kolonija Massachu-setts donijela je zakon po kojem su sva djeca morala ići u školu. Nadalje je zahtijevao da u gradići-ma veličine petdeset domaćinsta-va, jedna osoba mora biti imeno-vana i učiti djecu čitati i pisati, i da

St ran ica 16 Broj 57 -9. svibnja 2009. I s t ina i znad s ve gaI s t ina i znad s ve ga

ju plate ili roditelji ili stanovnici općenito. Nadalje, u svakom gra-diću od sto ili više domaćinstava, škola mora biti organizirana, tako da „bude sposobna učiti mladost do razine sposobnosti za sveučiliš-te.“

I da završimo, kada su utemeljena američka sveučilišta:

Već prije oslobođenja od Engleza

1776. Amerika je imala deset sve-učilišta dok je Engleska imala (samo) dva. Slijede sveučilišta i godine utemeljenja:

Harvard 1636

William and Mary 1693

Yale 1701

Moravian 1742

Princeton 1746

Pennsylvania 1751

Columbia 1754

Brown 1764

Rutgers 1766

Dartmouth 1769

malibubi1988@hotmail.com

Žao mi je ali ne mogu odoljeti, a da se ne koristim vašim tekstovima na forumu net.hr. Uživancija mi je stavljati vaše tekstove i gledati pje-n u n a u s t i m a n a v o d n i h "antifašista" .

Pročitao sam da je netko od autora davno pisao na net.hr i napustio/la ga zbog adminske komunjarske ba-gre u ondašnje vrijeme koje je mo-gu reći napokon donekle maknuto i sada se u nekim granicama može izraziti sloboda govora a da ne bu-deš ušutkan.

Molim vas pišite više o tovarišu Me-siću to mi je poseban gušt čitati i koristiti.

Hvala, vaš vjerni čitatelj.

PJENA NA PJENA NA USTIMA USTIMA

„ANTIFAŠISTA“„ANTIFAŠISTA“

BANDA LOPOVSKA BANDA LOPOVSKA UZVRAĆA UDARAC UZVRAĆA UDARAC

Rado Pejić, Hrvatsko društvo bivših političkih zatvorenika "Goli Otok",

Hrvatska vlast nije dugo čekala da se osveti predsjedniku bivših političkih zatvorenika Goli Otok, Radi Pejiću koji je 19. ožujka 2009. u Hrvatskom Saboru bacio letke u kojima je zastupnike nazvao UDBAšima i KOSovcima i zatražio žurno donošenje lus-tracijskog zakona. Dana 27. travnja 2009. na najbrutalniji način, doslovce, izbacila je društvo „Goli Otok“ na cestu, pri čemu je stradala kompletan arhiv, uredski namještaj i oprema. Istovre-meno je iz kuće izbačen i Rado Pejić i sva njegova imovina koja je obilnom kišom uništena do neupotrebljivosti. Naime, vremen-ska prognoza je predviđala jaki jugo s kišom, koja je pogodova-la poslušnicima Ive Sanadera i Ivana Šimonovića u Obrovcu.

„Uistinu buka je velika drskost oteti mi kuću i izbaciti mi namje-štaj da ga kiša uništi“, kaže Pejić. „Ne samo da su arogantni i drski, nego ne prežu ni od kaznenih djela kako bi nas progonili. Šteta koja je nastala procjenjuje se na najmanje 40-50.000 eu-ra, a to oni neće platiti iz svog đžepa. Oni su protjerali nebroje-ne naše povratnike iz dijaspore, nakon što su ih opljačkali. Ja poručujem: Srušit ću vas iz ove prikolice!“

Pejić već duže živi u kamionskoj prikolici i kaže da će ustrajati i zbog svih onih opljačkanih i osramoćenih Hrvata koji se od 1990. vratiše u Hr-vatsku o kojoj su go-dinama sanjali, da bi nakon nekoliko godi-na, uslijed progona zločinačke vlasti mo-rali pobjeći natrag u Australiju, Canadu, Ameriku.

St ran ica 17 Broj 57 -9. svibnja 2009. I s t ina i znad s ve gaI s t ina i znad s ve ga

St ran ica 18 Broj 57 -9. svibnja 2009. I s t ina i znad s ve gaI s t ina i znad s ve ga

St ran ica 19 Broj 57 -9. svibnja 2009. Sabo rova n j eSa bo rova n j e

SLOBODA SAVJESTI I OGRANIČENA DEMOKRACIJASLOBODA SAVJESTI I OGRANIČENA DEMOKRACIJA Akademik Mirko Vidović, Pariz

Mladi naraštaj u Hrvatskoj, rođen s hrvatskom državnom nezavisnošću, možda je tek nešto načuo o famoz-n oj B re žnj evl j e vo j doktr in i 'Ograničenog suvereniteta nacija' po izravnom ili posrednom sovjetskom vojno-političkom dominacijom.

Nestankom SSSR-a ta doktrina se ne naziva više tako, ali ona i dalje postoji, i ne samo u (neo)blokovskoj podjeli kolača velesila po logici 'Ugovora Istok-Zapad', po kojoj uz zone 'zabranjenog lova', postoje i zone kondominija nad kojima se pale i raspaljuju novi krijesovi, na-dajmo se, neizglednog novog hlad-nog 'ratnog čarkanja'. No, u Hrvats-koj se osjeća neka vrsta polaganog ali već očitovanog sužavanja prosto-ra za slobodu javnog djelovanja po savjesti. Gašenjem nezavisnog tjed-nika 'Fokus' u zemlji polako pada, ako ne sumrak, ono sigurno magla u kojoj se čuju sporadični glasovi kao iz dvorišta nekog kloštra koji još dobro ne vidimo, a ne daj Bože, koji bi se, kad se magla raziđe, mogao pokazati više kao logor u nekoj ko-loniji nego li samostan u nekoj pus-toši 'novog svijeta'.

No i prije nego li se ta magluština raziđe, u Zagrebu se već čuju jasni i nedvojbeno pametni zahtjevi da se ojača vladavina prava i u javnosti očituje sloboda javnog djelovanja po savjesti. Naime, dne 28,04,2009 na dobro posjećenoj konferenciji za tisak HHO je digao glas: Dr Ivo Ba-nac i prof. Ivan-Zvonimir Čičak zat-ražili su, sad nakon što je HV posta-la punopravna članica NATO Save-za, da i hrvatske vlasti poštuju me-đunarodne norme definirane raznim rezolucijama i pravilnicima ponaša-nja na razini OUN, EU, pa i stidljivog i nedovoljno definiranog izjašnjava-nja Hrvatskog (Državnog) Sabora o - definitivnom uklanjanju svih osta-taka totalitarnih sustava, a najprije i osobito svih tragova Titizma - brisa-

nje s ulica po hrvatskim naseljima naziva koji podsjećaju na titizam, a u prvom redu preimenovanje Kazali-šnog trga u Zagrebu, uklanjanjem blasfematorskog marš!-ološtva.

HHO je progovorio napokon punim glasom i sigurno je da stoga njegovi predstavnici ne će biti pozivani na 'informativne razgovore drugova iz organa'. To je već nešto.

Jer, u Hrvatskoj svaka šuša iz zloči-načkog režima koji je, nakon drugog svjetskog rata, 'likvidirao 778,760 narodnih neprijatelja' (kako to stoji u Rankovićevom raportu u Saveznoj Narodnoj Skupštini koncem siječnja 1951), ima neko priznanje, novčane dohotke ili bar zaštitu star/male slu-žbe sigurnosti (pa i neki 'španski borci), a žrtvama tog terorističkog režima ne priznaje se ni običan sta-tus žrtava, a onemogućuje se stva-ranja jedne zajednice udruga koja bi bila stvorena na temelju zakonskih i drugih službenih odredbi, koje us-tvari, još ni ne postoje.

Dobio sam koncem ožujka na svoju adresu u Zadru, lijepo složenu i tis-kanu 'Pozivnicu' da uzmem udjela u zajedničkpj sjednici predstavnika ovećeg broja lokalnih udruženja titi-stičkih žrtava koja je održana dne 04,04,2009 u Restaurantu Zadar. I išao sam. Tamo sam zatekao na samom početku zasjedanja šezdese-tak predstavnika udruga titističkih žrtava s raznih krajeva Hrvatske. Na licima tih ljudi triju hrvatskih naraš-taja mogao sam čitati kao iz epitafa njihova životna iskustva. Ta lica imala su svojim izgledom očitovanu još ne nadiđenu tjeskobu, kao da je mučnina u teroru i ponižavanju sa-mo privremeno prestala, kao da se nitko od njih ne osjeća zbilja oslobo-đenim povijesnog košmara koji i dalje traje u Hrvatskoj, osobito pre-ko elektronskih medija, posebno kad se svom psovačkom zanatu pre-pusti Stjepan Mesić Orahovički - kolekcionar propalih sjedalica: Tito-ve, Bakarićeve, Blaževićeve i Tuđ-manove.

Pozvan sam da kažem nekoliko riječi o svom robijaško-izglaničkom iskus-tvu. Rekao sam im da je naš glavni cilj ostvaren - Hrvatska Nezavisna Država je tu, a da će vjekovima opstati i postajati sve jača, dokazom je i ulazak HV u NATO Savez. Ono jeste da guja u procjepu i dalje pa-luca rašljastim jezikom i pokazuje svoje šuplje zube, ali - u procjepu je! 'Slobodna Dalmacija' je objavila vijest o tom sastanku na kojem sam, prema toj vijesti, 'jednoglasno izabran za Predsjednika Zdruga Ud-ruga Hrvatskih Političkih Uznika!

Moj prvi nastup u tom svojstvu već je u toku: učiniti sve da naše djelo-vanje bude striktno zakonito, a ta zakonitost mora biti primjerno poka-zana i u našoj strukturi, i u teoriji i u praksi. Ja sam ipak jedan od glavnih utemeljitelja Međunarodnog Helsin-škog Udruženja, čija je HHO tek jed-na od ramifikacija.

Tom prilikom, u svom nagovoru, stojeći pred tim skupom hrvatskih narodnih mučenika, osjetio sam se kao da se ponovno nalazim na čelu Sabora Hrvatskog Narodnog Vijeća. I rekao sam da je trideset sabornika HNV-a sjedilo za svojim stolovima otprilike onako, kako su to činili so-bom zastupnici lokalnih u područnih udruga naše uzničke udruge ('riječ 'uznik' upotrijebio je i Stjepan Radić kao naslov svoje knjige 'Uzničke uspomene'). Rekao sam im da je Sabor HNV-a bio paradigma onoga što smo mi željeli da bude odista demokratski izabran Hrvatski Držav-ni Sabor nakon što se ostvari glavna svrha djelovanja HNV-a u Dijaspori - "djelatno pomaganje hrvatskom na-rodu u Domovini da putem slobod-nog referenduma obnovi svoju dr-žavnu nezavisnost".

U Saboru III. HNV-a, koji su Britanci prihvatili i ugostili u 'Royal National Hotelu' u Londonu sjedilo je novih trideset sabornika - od krajnje ljevi-ce do krajnje desnice. Demokratski izabranih. Od Bože Dugeča, kapeta-na JNA s devet udarničkih znački i

St ran ica 20 Broj 57 -9. svibnja 2009. Sabo rova n j eSa bo rova n j e

dugog staža u SKH (prije njega tu je sjedio Franjo Mikulić, partizanski veteran i nekadašnji Predsjednik Općine Jastrebarsko), pa do kraj-nje desnice gdje je sjedio Danijel Crljen (kojeg pok. fra Lucijan Kor-dić nazva 'vitez od Bleiburga'), sje-dila su braća Hrvati od kojih je sva-ki htio dati ono najbolje i najefikas-nije od sebe za dobro naše ulogo-rene Domovine Hrvatske.

Ni na kraj pameti Britancima nije bilo da uvjetuju naše povijesno zasjedanje zabranom ulaska na tlo Velike Britanije ikojeg od demok-ratski izabranih sabornika. Britanski tisak je obilno pisao o našem zasje-danju, i ni jedne mrlje nije bilo u svemu što su mas-media Velike Britanije iznijeli na javnost o Hr-vatskoj, o Hrvatima ili o Saboru HNV-a.

Ima i te kako mjesta, u ovoj možda prijelomnoj godini u Hrvatskoj, s dva izborna vala - izlazak iz tajkun-ske mafijaške magle i osvanuće hrvatske zbilje na svjetlu dana - zapitati se: Kako to da današnji Sabor nevjerojatno podsjeća na onaj Jakova Blaževića? Kako to da su sve ovlaštene stranke u Hrvats-koj ustrojene tako da sve podsje-

ćaju na strukture i 'partijsku stegu' kakve su postojale u titizmu? Po Kardeljevoj viziji 'samoupravnog pluralizma'.

Kada će u Hrvatskom Državnom Sabora sjediti slobodno izabrani zastupnici poput u Saboru HNV-a koji će sobom dokazati - od onih na krajnjoj ljevici do onih na kraj-njoj desnici, da se bar u Saboru može govoriti po savjesti, iznositi svoje istinsko mišljenje, a ne cen-zurirano već u fazi strukturiranja stranaka kojima nije dopušteno da izlaze iz šablona koje su stvorili - agenti manipulatori jedine struktu-re koja je ostala u kontinuitetu ista - i koja počiva na titističkim stupo-vima doušnika, prokazivača, age-nata provokatora, zastrašivača i - ubojica?

Hrvatsko narodno kazalište Split

USKRSNI DAN BOLESNIKAUSKRSNI DAN BOLESNIKA Jure Prpić, Zagreb

Povodom Uskrsnih blagdana katolička udruga "Kap dobrote" organizirala je 16. travnja 2009. godine "Uskrni dan bolesnika". Tom prilikom aktivnošću volontera navedene udruge omogućili su susret svih starih, bolesnih i siromašnih osoba. Najprije je održano bogoslužje u bazilici "Presvetog Srca Isu-sova“ u Palmotićevoj ulici, koje je predvodio župnik bazilike pater Jure Bosančić uz asistenciju patera Antuna Cveka. Potom je svim vjernicima podijelje-no bolesničko pomazanje. Nakon Mise organizirana je mala priredba i koncert od strane "Udruge slije-pih grada Zagreba" uz skromni domjenak i podjelu tombole.

Gosti su bili veoma zadovoljni s tom pažnjom što se toliko pružala njima jer su shvatili da nisu sami na tom svijetu i da je Bog poslao ljude koji misle na njih te im pružaju kako materijalnu tako i du-hovnu potporu na tom ovozemaljskom putu, da u boli i siromaštvu ustraju k vječnom životu.

Ovim putem posebno bih se zahvalio "Udruzi slije-pih grada Zagreba" a naročito zborovođi Josipu Hrvoju što su dali svoj glazbeni prilog za ovaj us-krsni susret bolesnika. Posebno bih se zahvalio svim volonterima udruge "Kap dobrote", a naročito

patru Juri Bosančiću te patru Antunu Cveku što su u sklopu bogoslužja dali duhovnu hranu kojima je na ovome svijetu najpotrebnija povodom takvog blagdana.

Tom prilikom priložio bih molitvu koju je napisao pater Pedro Arrape, a koja glasi:

Ne dolazi, ako se bojiš,

ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao Majku,

ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.

Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,

dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će pod-nositi teret,

dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,

dođi, ako imaš srce veće nego svijet,

dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samom sebi.

St ran ica 21 Broj 57 -9. svibnja 2009. Hrvats ka kn j i ža raHrvats ka kn j i ža ra

HRVATSKAHRVATSKA KNJIŽARAKNJIŽARA knjizaraknjizara..hrvatskauljudbahrvatskauljudba..hrhr

preporučuje Vam knjige

Josip Eugen Tomić:

Zastavnik Trenk / Major Sylvain / Savka / Vlastelin Janko / Dilber Marko / Temperanza / Ave Maria / Mladi spahija /

Službeni lov u krajini / Priegarnica, 1907. godina 50,00 kuna

Izdvajamo iz ponude antikvarijata (cijene treba uvećati za poštarinu):Izdvajamo iz ponude antikvarijata (cijene treba uvećati za poštarinu):

Aleksandar Solženicin: D. H. Lawrence: Donna Leon: U PRVOM KRUGU, LADY CHATTERLEY I NJEZIN LJUBAVNIK, ACQUA ALTA,

str. 554, 1969. godina str. 334, 1937. godina str. 302, 2001. godina

80,00 kuna 45,00 kuna 50,00 kuna

Hans Fallada: Hrvoje Hitrec: SIROTINJO - A ŠTO SADA?, EKO, EKO str. 364, 1939. godina str. 107, 1995. godina 45,00 kuna 50,00 kuna

St ran ica 22 Broj 57 -9. svibnja 2009. P rava š iP r ava š i

Dragutin Šafarić, Velenje, Slo-venija

Ante Pavelić je prošlost, on i nje-gov Ustaški pokret, ali je sadaš-njost za nas, jer na desetotra-vanjskoj državi, na državi od ju-čer, možemo i moramo graditi. To ne znači, da mi hoćemo uskri-siti Antu Pavelića i Nezavisnu Državu Hrvatsku od 1941. – 1945. Ne, mi gradimo na njima kao što gradimo na davnijim dr-žavama, naime na Tomislavovoj, Krešimirovoj i Zvonimirovoj drža-vi. Pavelićeva država je kontinui-tet, neprekinuti niz u poviesti hrvatske državnosti i odricati se nje znači: nasilno kidati neprola-znu nit, znači visiti u zrakopraz-nom prostoru, jer mi hrvatske države od Zvonimira do Pavelića nijesmo imali.

Trojica

PRAVAŠKIH PRVAKA

Ovoj trojici pravaških prvaka Hrvatska je bila ne samo na us-tima, nego u srdcu i na djelu, spremno su prihvatili svietlu zraku Ante Starčevića, ponieli je sa sobom u svoj život, načinili od nje svietlu luč i utopili je u hrvatsku državnu nezavisnost, da nikada više ne ugasne. A ona je Starčevićeva objava. Evo je iz pera Josipa Franka:

„Nad nama samo Bog, u na-ma samo Hrvatstvo: Bog i Hrvati! Nad Tobom, hrvatski narode, samo Bog. I na zem-lji nijedan drugi gospodar, nijedan drugi narod nad To-bom. Tvojom sudbinom ima da vlada i odluči samo Bog i Ti. To je Hrvatska slobodna … To je Hrvatska nezavisna … U nama samo Hrvatstvo. Ne težimo za tuđim, samo za svojim … Nutarnja se snaga naroda budi, jača, provalju-je, izčezavaju neprirodni na-zivi, protunarodne tvorbe: Jugoslavenstvo, Srbohrvat-svo, Ilirstvo i drugo. Sliedi kulturna pobjeda. Snaga se naroda širi prema gore i pre-ma dolje: preporod politički i gospodarski. To oživljuje po-jedine djelove, privlači, spaja ih. Izčezava separatizam: Slavonstvo, Dalmatinstvo, Bosanstvo i t. d. Jedni smo. To je Hrvatska cjelokupna!“

Eto, u tome leži opasnost prava-štva i njegovih prvaka danas, kada se nad Hrvatsku, nad nje-zin znak, nad hrvatski vjekovni

grb nadvio patuljasti Levijatan u kipu pievčeve krešte navodnih hrvatskih pokrajinaca i koji hoće dokrajčiti hrvatstvo, baciti ga u veće robstvo od onoga 1918., odnosno od onoga 1945. Danas se i on služi hrvatskim imenom, ovija hrvatskim plaštem, po ko-jem je do jučer pljuvao, uzimlje u usta sladku hrvatsku rieč, koju je do jučer mrzio iz dna duše: srdce mu je puno mržnje na Hr-vatsku, zato je hoće izvrći ruglu, osramotiti – da, uništiti!

Zdravi hrvatski nacionalni duh, koji se očituje u ljubavi prema hrvatskom narodu, a ne u ljubavi prema vlastitim probitcima, guše u začetku, jer hoće otkloniti od vrata konopce, koje su zaslužili sa svojim dojučerašnjim zlim dje-lima, a hrvatskom ga narodu opet stegnuti oko vrata. Njihov dojučerašnji duh bratstva i jedin-stva sa srbskim narodom, socija-lizma, komunizma i jugoslaven-stva zamieniše u tren hrvat-stvom. Ima li u tome istine, mo-že li im se vjerovati? Ja im ne vjerujem – i BOG!

OD FRANKA DO PAVELIĆA (3)OD FRANKA DO PAVELIĆA (3)

Dragutin Šafarić (u sredini)

Smotra u jednoj zagrebačkoj vojarni

Vr i jeme je za p rav duVr i jeme je za p rav du St ran ica 23 Broj 57 -9. svibnja 2009.

Fran Živičnjak, Zagreb-Đurmanec, 1997.

U toj jami ubijen je i moj školski kolega Stjepan Barušić, kojega je u Krapini preslušavao Ivica Fizir, što sam već ranije opisao.

Sve ove potankosti o tragediji tih hrvatskih mučenika ispričao nam je

Mladen Šafranko 16. svibnja 1994. kada sam ga posjetio u društvu taksista koji me je vozio u Veliku Goricu, gdje je Mladen živio u Pleškoj 27a. Taksist se zove Tomislav Tratnjak, stanuje u Zagrebu, Plješivica broj 12, a te je izjave slušao u mojem pri-sustvu.

Na moj upit Mladenu koliko je ljudi, po njegovu sjećanju, ubije-no u Maceljskoj šumi u svibnju i lipnju 1945. godine, on mi je od-govorio:

"Preko 13.000 i ima oko 130 ja-ma koje još nisu otkrivene." Spo-menuo je da ih ima u okolici Đurmanca, Smiljanovoj grabi i sa zapadne strane Maceljske šume u pravcu Đurmanec - Rogaška Slatina. Na moj sljedeći upit oda-kle su mu poznate te lokacije i broj ubijenih ljudi, on mi je od-govorio da je bio u pratnji goto-vo svim grupama koje su išle na strijeljanje i da je mnoge spasio odvezivanjem žice na začelju ko-lone.

Ljude iz logora u Oroslavlju stri-jeljali su navodno u nekoj velikoj šumi kod Krapinskih Toplica, a nadređeni komandant logora Mirkovca, Oroslavlja i sabirališta

u Đurmancu bio je Stjepan Hršak koji je te logore obilazio s isljed-nikom Ivanom Đurkinom prevo-zeći ga na motoru Zindapp. Ovaj je odgovoran zajedno s koman-dantom Civilne OZN-e Leopol-dom Horvatom zvanim Leo za sve pobijene vojnike i civile u Maceljskoj šumi.

Prema popisu iz Kronike Franje-vačkog samostana u Krapini, imena svećenika i franjevaca po-bijenih 4./5. lipnja 1945. u Lepoj Bukvi Maceljske šume su sljede-ća:

U samostanu su bili:

PROVINCIJA BOSNE SREBRNE

1. o. Ante Katavić, župnik, r. 1902.

2. o. Karlo Grabovičkić, vikar, r. 1912. - ubijen između 8. i 9. lip-nja 1945. u Maceljskoj šumi, ali ne znamo lokaciju niti tko ga je ubio

3. o. Ivan Ivanović, kapelan, r. 1916.

4. fra Vitomir Mišić, bogoslov, r. 1921.

5. fra Domagoj Čubela, bogos-lov, r. 1924.

6. fra Alfons Katavić, maturant, r. 1924.

7. fra Paškal Vidović, brat laik

HERCEGOVAČKA PROVINCIJA

8. fra Metod Puljić, župnik, r. 1912.

9. o. Darinko Mikulić, mladomis-nik, r. 1919.

10. fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.

U župnom dvoru su bili:

VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA

11. Jozo Perčinlić, kateheta, r. 1909.

12. Marijan Ivandić, župnik, r. 1902.

13. Miroslav Radoš, župnik, r. 1910.

14. Nikola Duvančić, bogoslov, r. 1923.

15. Dragutin Turalija, bogoslov, r. 1923.

ĐAKOVAČKA BISKUPIJA

16. Dr. Josip Gunčević, ravnatelj gimnazije u Brodu i kateheta, r. 1895.

17. Vjekoslav Terzić, župnik, r. 1906.

18. Dragan Čapo, bogoslov, r. 1917.

KRČKA BISKUPIJA

19. Nikola Ilijić, svećenik, r. 1913.

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA

20. Stjepan Štromar, svećenik i kapelan u Mariji Bistrici, r. 1915. - ima još živu sestru u Zagrebu, Paulu Friben

21. Branko Kukolja, bogoslov iz Marije Bistrice, r. 1921.

U VJEČNI SPOMEN (7 )U VJEČNI SPOMEN (7 ) na hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i na hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i

lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretje i Oroslavlju logorima u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretje i Oroslavlju

St ran ica 24 Broj 57 -9. svibnja 2009. Man i fes tMan i fes t

Eugen of Savoia

Razumijevanje Bushova rata protiv terorizma

Štoviše, tvrdnja da rat predsjedni-ka Busha protiv terorizma na ovaj ili onaj način pogoršava stanje na Bliskom istoku znači neshvaćanje te regije i uzroka terorizma u njoj. Nedjelotvorna politička kultura arapskog svijeta prvenstveni je uzrok ukorjenjivanja snaga islam-skog fašizma na Bliskom istoku. Neki režimi u tom području su teo-kratski, kao na primjer talibana u Afganistanu (bivši) ili mula u Iranu (sadašnji). Većina ih je svjetovna - u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Siriji, Jordanu, kao i području palestin-ske vlasti. Ali, sve su to neuspješ-ne države: autokratske, etatistič-ke, korumpirane i nesnošljive pre-ma ženama i manjinama. One kroz medije pod državnom vlašću izlažu svoje građane svakodnevnom ob-roku antizapadne i antižidovske promidžbe.

Posvuda u regiji posljedica toga je nazadno i siromašno pučanstvo, koje kipti nesnošljivošću. To predstavlja plodno tlo za novače-nje dragovoljaca u Bin Ladenovu vojsku mržnje. Washington je od-govorio zaustavljanjem bujice te-rorizma na samom njezinu izvoru. Američka vlada pokušava reformi-rati ili srušiti režime koji toleriraju ili pak štite protagoniste islamskog džihada.

Predsjednik Bush s pravom je zak-ljučio da je islamski fašizam mogu-će pobijediti jedino preobrazbom Bliskog istoka, odnosno uvođe-njem demokracije u čitavu ovu regiju (slično onome što je urađe-no u nacističkoj Njemačkoj i impe-rijalnom Japanu). Prvi korak bio je rušenje talibana u Afganistanu s ciljem sužavanja Al' Quaidinih mo-gućnosti djelovanja. Sljedeći korak bio je svrgavanje Saddama Husse-ina. Njegov totalitarni režim ubio

je gotovo milijun Iračana; upotre-bljavao je kemijsko oružje protiv iračkog naroda; davao utočište palestinskim bombašima samou-bojicama; stvarao tajne poligone za Al' Quaidine teroriste u okolici Bagdada; skrivao vodeće pripadni-ke Al' Quaide kao što je Abu Mu-sab al-Zarqawi; otpočinjao ratove protiv iračkih susjeda; prijetio miru u regiji; provodio program stvara-nja oružja za masovno uništenje (uključujući i napredni nuklearni program); i, konačno, upuštao se u razgranat projekt općeg podmi-ćivanja u iznosu od 20 milijarda dolara. (Visoki dužnosnici francus-ke i ruske vlade dobivali su novac i bogate naftne ugovore u zamjenu za njihovo protivljenje invaziji Ira-ka i pomoć u zaobilaženju među-narodnih sankcija Bagdadu nakon Zaljevskog rata 1991. godine).

Demokratski će Irak, zbog svoje veličine i geopolitičkog značaja, djelovati kao strateški oslonac u širim naporima preobražavanja Bliskog istoka. Irački rat već je naveo Pakistan da odustane od stvaranja svoje tajne međunarod-ne mreže nuklearnog naoružava-nja. Libija je napustila programe nuklearnog i biološkog naoružava-nja, Sirija povlači vojnike iz Liba-nona, a Egipćani i Palestinci čine prve korake prema demokraciji.

Treći korak u američkom planu je zaustavljanje iranskog plana nuk-learnog naoružavanja. Bushova vlada shvaća da, nakon gušenja pobune u Iraku, sljedeći cilj mora-ju biti teheranske mule.

Iran je daleko najveća zemlja pok-roviteljica državnog terorizma na svijetu, s jakim i temeljito doku-mentiranim vezama s Al' Quaidom. Ako se Teheran domogne nuklear-ne bombe, otpočet će regionalna utrka u naoružanju. Još je opasni-ja mogućnost da nuklearno oružje padne u ruke islamskih terorista. Ako diplomatski i gospodarski pri-tisci ne uvjere teheranske mule da napuste nuklearni program, Sjedi-njene Države i njezini saveznici neće imati drugog izbora osim po-kretanja vojne invazije. I konačno, Bushova doktrina pokušava na Bliski istok i u Perziju uvesti demo-kraciju i gospodarske reforme - prvenstveno u glavne zemlje kao što su Irak, Iran, Afganistan, Siri-ja, Saudijska Arabija i Egipat. To će dovesti do prekida veza između boraca islamskog džihada i država koje ih podupiru i štite.

Hrvatska vanjska politika na-kon 11. rujna 2001.godine

Nakon 11. rujna 2001. godine Hr-vatska je suočena s ključnim pita-njem: hoće li poduprijeti američka nastojanja ili neće? Zagreb ima jedan jedini izbor: ući u rat protiv terorizma. Rat protiv islamskog fašizma nije tek regionalni, već svjetski sukob. Dosad su izvan Bliskog istoka Al' Quaida i njezini surogati napadali SAD, Englesku, Španjolsku, Francusku, Njemačku, Sudan, Bali, Filipine, Maleziju i In-doneziju. Neki su napadi bili uspje-šni, ali neki su i propali. Ali, stvar je u tome da je bin Laden prihvati-o sveobuhvatnu ideologiju, poku-šavajući voditi svoj sveti rat u svim dijelovima svijeta. Bushova vlada ovo shvaća i stoga traži ključne saveznike, bili oni na Balkanu, u

ANTIANTI-- ISLAMSKI MANIFEST ZA EUROPSKU UNIJU (1 1 )I SLAMSKI MANIFEST ZA EUROPSKU UNIJU (1 1 )

Turbe Danijela, a.s. (Irak)

St ran ica 25 Broj 57 -9. svibnja 2009. Man i fes tMan i fes t

Aziji, Latinskoj Americi ili Europi. Hrvatska može i mora postati stra-teški partner Washingtonu u ratu protiv islamskog fašizma. Događaji u susjednoj Bosni i Hercegovini s vremenom će natjerati Zagreb da, htio on to ili ne htio, poduzme od-lučnu akciju suprotstavljanja sve većim islamskim prijetnjama na Balkanu.

Tijekom proteklog desetljeća rast Al' Quaide i islamskog fundamen-talizma u Bosni i Hercegovini bila je jedna od najbolje prikrivanih tajna. Tijekom rata od 1992. do 1995. godine brojni arapski mu-džahedini došli su u ovu zemlju u pomoć okruženim Muslimanima. Zapravo, hrvatski predsjednik Fra-njo Tuđman učestalo je upozora-vao Washington i Bruxelles na ubacivanje islamskih ekstremista u Bosnu i Hercegovinu, kao i na sve veći utjecaj Irana i Saudijske Ara-bije u pružanju vojne, novčane i kulturne potpore vladi Alije Izetbe-govića. Ali, umjesto da se vrate u svoje zemlje, mnogi mudžahedini su ostali - oženili se i stekli bosan-sko-hercegovačko državljanstvo. Posljedica toga je da je ova država danas baza Al' Quaidinim operativ-cima; u njoj brojne terorističke skupine djeluju i planiraju napade na mete diljem Europe i SAD-a.

Prema završnom izvješću službe-nog kongresnog povjerenstva, koje je istraživalo napade od 11. rujna 2001., dvojica otmičara, koji su srušili zrakoplov na liniji broj 77 na Pentagon, Nawaf al Hazmi i Khalid al Mindhar, ratovali su u vojsci bosanskih Muslimana 1995. godine. Budući zapovjednik Al' Quaidinih vojnih operacija Khalid Sheikh Mohammed također je bio u tom ratu. Štoviše, bosanske pu-tovnice nađene su i na afganistan-skim bojištima. Dalje, Saudijska Arabija poslala je milijune dolara kao pomoć 'dobrotvornim' agenci-jama koje navode bosanske Musli-mane da prihvate vehabijska uče-nja (riječ je o osobito nesnošljivoj i čistunskoj inačici islama). Podignu-

te su džamije diljem muslimansko-hrvatske federacije; mnogi u ovim vjerskim objektima zagovaraju džihad protiv kršćana u toj zemlji. Posljedica toga su brojni teroristič-ki napadi na civile - posebno kato-ličke Hrvate. Tijekom proteklih nekoliko godina islamski ekstre-misti skrnavili su katoličke crkve i groblja u Sarajevu i oko njega. Mnogi obični katolici boje se s kri-žem o vratu ići sarajevskim ulica-ma da ne budu napadnuti.

Porast radikalnog islama prijeti destabilizacijom Balkana i ponov-nim izazivanjem krvoprolića i vjer-skih sukoba u ovoj regiji. Nisu sa-mo bosanski i hercegovački Hrvati, te umjereni Bošnjaci ugroženi ja-čanjem islamskog ekstremizma u muslimansko-hrvatskoj federaciji, već i buduća sigurnost same Hr-vatske. Njezina duga i propusna granica s Bosnom i Hercegovinom čini je podložnom terorističkoj in-filtraciji. I, još važnije, Bin Laden i njegovi saveznici svojataju Bosnu i Hercegovinu kao 'muslimansku zemlju'. Samo je pitanje vremena kada će oni svoj sveti rat dovesti i na hrvatsku granicu.

Hrvatska stoga mora uobličiti cje-lovitu antiterorističku politiku, ute-meljenu na zaštiti nacionalnih inte-resa. Zagreb treba jasno reći Washingtonu da Hrvatska može biti Izrael jugoistočne Europe: glavni demokratski i proamerički saveznik u ovom nemirnom dijelu svijeta. Hrvatska može biti regio-nalni policajac; ova zemlja može koristiti svoje vojne i obavještajne mogućnosti za nadzor islamskog ekstremizma i srbijanskog ekspan-

zionizma. Hrvatska može biti be-dem protiv bosanskih islamskih fašista, kao i protiv srbijanskih revanšista. Uloga Zagreba je: biti oči i uši Zapada na Balkanu. Hr-vatska mora projicirati svoju stra-tešku silu i utjecaj u ovoj regiji i mora pomagati u očuvanju stabil-nosti, demokracije i ljudskih prava. Ali ovo je moguće samo ako se ona počne ponašati kao normalna, potpuno djelotvorna država: Hr-vatska mora biti svjesna svojih vitalnih interesa i odlučna da ih brani. Njezin najviši cilj je očuva-nje suvereniteta i nacionalne si-gurnosti. Drugim riječima, mora učiniti sve što je u njezinoj moći da se zaštiti od snaga islamskog ekstremizma. Narod mora shvatiti da je potpora SAD-u i njegovim saveznicima u dalekim zemljama - u Afganistanu ili na bilo kojem ve-likom bojištu - i u hrvatskom inte-resu. Hrvati također moraju težiti konačnoj pobjedi nad Osamom bin Ladenom, Al' Quaidom i snagama islamskog fašizma. Hrvatska je na prvoj crti u ratu protiv islamskog terorizma na Balkanu. Hrvati su stoljećima oružjem odbijali nasrta-je otomanskih vojska, štiteći time Beč, Vatikan i samu zapadnu civili-zaciju. Papa Leon X. ih je, zbog njihova trajnog otpora Turcima, nazvao "predziđem kršćanstva". Hrvatski identitet i povijest stvore-ni su u nesebičnoj, časnoj i hrab-roj obrani Zapada.

Hrvatska mora ponovno preuzeti svoju povijesnu ulogu strateškog bedema protiv islamskog ekspan-zionizma na kontinentu. Ovo nije vrijeme za skrivanje u mišjoj rupi i očekivanje da se međunarodna kriza sama razriješi. Umjesto toga, ova država mora hrabro preuzeti svoju odgovornost; Hrvati moraju stati rame uz rame sa svim drugim časnim zemljama u obrani slobo-de, nepokolebljivo odlučnim u sla-manju ove rastuće najezde mraka i barbarstva.

St ran ica 26 Broj 57 -9. svibnja 2009. Memo ra ndumMemo ra ndum

Priredio dr. sc. Ante Čuvalo, Chicago

Persecutions and killings of intellectuals

Croatian intellectuals seemed to be especially obnoxious to the dictatorial government of Belgra-de. One of them, the University Professor Milan Sufflay, whose inborn astuteness had prevented Serbian agents from bringing him to jail by the favorite met-hod of the frame-up, WAS FINALLY MURDERED BY PRO-FESSIONAL ASSASSINS HIRED FOR THAT PURPOSE THE AGENTS OF THE GOVERNMENT, MEMBERS OF THE ZAGREB PO-LICE FORCE.

The same method was used in the, fortunately unsuccessful, attempt to assassinate the Croa-tian leader Dr. Mile Budak. Doc-tor Budak escaped death only because of his strong constituti-on, but, as a consequence of the terrible beating he received in that assault, he had to spend many months in bed, recupera-ting from the wounds and from the shock to his nerves.

The latest victim is Jos. Preda-vec, the representative of the Croatian Peasant Party, who was murdered.

Such are the means upon which

the King of Serbia and his cama-rilla rely in their efforts to restra-in Croatia—enslaved by them only through fra ud and treachery—from regaining its freedom and independence.

Can they be successful? Or will they succeed in only starting another general conflagration in Europe—as they did once befo-re?

Conclusion

In view of all the reasons enu-merated and all the f acts menti-oned above, the Croatian Natio-nal Council of North America, in the name of more than 250,000 American Croats, who have eit-her countersigned or otherwise endorsed this Council’s resoluti-on of February 22, 1932, hereby declares:

1. The rule of the king and the government of Serbia over Croa-tia has no basis in either law or equity. It is mainta ined exclusively by force, and in di-rect opposition to the repeatedly and clearly expressed will of the Croatian people. The further to-leration of that rule is, for that reason, dangerous to the peace in Europe, and contrary to the best interests of civilized humanity.

2. The only true representative and the only de iure government in Croatia is at the present time the Croatian National Represen-tation consisting of representati-ves chosen by the Croatian peo-ple in the parliamentary elections of 1927.

3. The Croatian National Council of North America heartily endor-ses—with the amending reserva-

tion, contained in clause 4 of this declaration—the resolution of the Croatian National Represen-tation of November 1932, as in-terpreted and amplified by its now imprisoned president, Doc-tor Vlatko Matchek. This resoluti-on calls for a return of Croatia to the status of October 29, 1918, and demands an immediate withdrawal of the Serbian army and of the king’s minions from the territory of Croatia, in order, that the Croatian nation may freely determine the form of go-vernment, under which it wishes to live, and all the relationships with the neighboring nations, into which it may wish to enter.

4. In reference to the future re-lationships of Croatia with the neighboring nations, including Serbia, the Croatian National Co-uncil of North America, in accor-dance with the opinions and de-mands expressed in the four ap-pendices to this document and in the Joint-Memorandum of all the Croatian groups in emigration, feels duty-bound and fully aut-horized to state:

Americans of