broj 2 issn 1821-4703 (online)godina je tra`io lice svoje ideje, svoje metafore, tra`io je judu...

Broj 2 POETA 1

E- ~asopis POETA

Izdava~:Udruèwe pisaca PoetaRadni~ka 5D/1,11030 BeogradTelefon: +381 11 - 2545872

062 25 25 98

mail: [email protected]

ra~un: 265109031000005822kod RAIFFEISEN BANK

Urednik:Veselin Xeletovi} Pavlov

Redakcija:Prof. dr Kaplan Burovi}Stojanka Seka Zaki}Qiqana Milosavqevi}Tatjana Debeqa~ki

Stalni saradnici:Daliborka Ki{ Juzba{a,za Bosnu i Hercegovinu

Saradnici:Slavica Blagojevi}Sa{a GiqenPeko Lali~i}Dragana \urkovi} To{i}Darko Habazin Daks

Distribucija:Elektronska po{taUdruèwa pisaca Poeta,mailing lista

[tampano izdawe 300 dinaraGodi{wa pretplata na {tam-pana izdawa 1000 dinara

âsopis izlazi periodi~no

Radove koje nam {aqeteobavezno adresirajte na:

[email protected]

www.poetabg.com

RE^ UREDNIKAPo{tovani ~itaoci,Pred nama je drugi broj e-~asopisa Poeta. Zahvaqujemo sena ~estitkama i pismima podr{ke koje ste nam uputilipovodom izlaska prvog broja. To nas je ohrabrilo da nas-tavimo i da obe}amo da }emo, uz va{u pomo}, biti sveboqi. Otvoreni smo za saradwu sa svim kwièvnimklubovima i udruèwima pisaca i o~ekujemo jo{ vi{esaradnika iz celog sveta. Tako|e, na va{ zahtev, imamo ivarijantu {tampanog izdawa ~asopisa, koji ukoliko èlitemoète naru~iti po ceni od 300 dinara + PTT tro{kovi.Od slede}eg broja uvodimo, za zainteresovane ~itaoce, igodi{wu pretplatu na {tampana izdawa koja }e iznositi1000 dinara godi{we. Kako je e-~asopis besplatan {aqitenam e-mailove qudi koji su zainteresovani da besplatnoprimaju e-~asopis.

Veselin Xeletovi} Pavlov

U OVOM BROJU: Srboqub Miti}, Zorka Stojanovi},Veselin Xeletovi}, Neboj{a Jevri}, prof. dr KaplanBurovi}, Hajdukovi} Jevrem, Tatjana Debeqa~ki, RamKrishna Singh, dr Ram Sharma, Vihang A. Naik, drShaleen K. Singh, Dev Bhardwaj, Antun Ivano{i}, BorisNik{i}, Nenad Bakaj, Zall Kopp, Slavica Urumova, EmmaAlexandra Luthander, Eleonora Luthander, Aleksejûrilov, Dragica [reder, Vinka Peri{i}-[arenac,Milo{ Mili}evi}, Shehu Fahredin, Dragina-GijaBradi}, Teodora-Toda Mati}-Medi}, Bo{ko Topi},Danijela Gli{i}, Deyana Maria, Goran Vrhunc, TatjanaUdovi}, Jov~evska Katarina, Cvija Mitrovi}, DimitrisP. Kraniotis, Marko Q. Ruì~i}, Zorica Senti},Aleksandra Mladenovi}, Ivana Zaji}, Ema Mati},Milisav \uri}, Sawa @. Nedeqkovi}, GordanaVlaji}, An|elko Zabla}anski, Zlatomir Borovnica,Stevan Vreki}, Violeta Milovanovi}, GordanaMali}, Qubinka To{i}, Sla|ana Bo{kovi},Grozdana Crepajac, Milan S. Kosovi}, Slobodanka@ivkovi}, Gordana Simeunovi}, Jasmina [iki},Jasmina Jankovi}, Borislava Dvoranac, PekoLali~i}, Vulko [}eki}, Zoran M. Mandi}, MirjanaMarinkovi}, Miloje Veqovi}, Nikola Stojanovi},Svetlana Stankovi}-Avakumovi}, Veli{aJoksimovi}, Natalija Jakovqevi}, Dragan Stodi},Milan @ivanovi}, Milica Bakra~, A}a Tatjana,Kristina Veskovi}, Julka Erceg, Milorad J. Niki},Vida Nenadi}, Dragana Xajevi}, Branka Selakovi},Stanka Amon-Rai~kovi}, Slavica AnisijaBlagojevi}, M. ]osovi} Master Music, Darko HabazinDaks, Sini{a Radosavqevi}, Jovica \ur|i}, LelaStojanovi}...

Broj 2 - ISSN 1821-4703 (Online) maj 2010.

SRBOQUB MITI](1932-1993)

"Srba Miti}, jednostavno nijemogao da ne poveruje u Re~Bo`ju, poklowenu wemu,

ubogom seqaku iz Stiga, ~ovekubez {kole i rodovskog stabla."

(dr Vladeta Jeroti})

BIJE SUDBINA

Plastovi novoga sena Kao ~opor zelenih pasa

Sede na utrini

Biti jug u ci~i Biti led u jari I biti istinit

I vole}i padam zloj sudbini u raqe Al' volim i daqe Al' volim i daqe

Crna ruà u crnim grudima Crna krv mi crno u kostima

Crn bez qudi crwi sa qudima

One velike o~i umne odlaze I ona jaka ruka od ne`nosti

Ne smem iz sna

ONI STRA[NO VIÛ

Tako se smeje zemqa u dnu du{e Tako se smeje ku}a zapaqena Tako se smeje drvo prokleto

[to li umni Neumqem se

Brane

Onaj {to ne ume da na pogan pqune Onome na srce nasr}e

Gamad svaka

Oni ga u cevanice sekirama plavim Da zgine a niza{ta Onako da ne ima ga

Srboqub Miti} ro|en je 11. aprila1932. godine u Crqencu.

ODASVUD SVET

Visine i dubine nebeske Jednom poqubi}e se U maloj toploj kosti

Jo{ mi srce ispred ~ela leti Jo{ me oko okovanog vodi

Straobama kud ne smeju pusti

Kroz prozor velike ku}e vidi se Me|u visokim zapaqenim sve}ama

Uga{en neko

Jednom neki ~ovek plugom izvalio Zar|ali no` projar

Vrlo vaàn

U planini u izbi kamenoj Mati sina u na}vama kupa

Detence se kroz kamewe sjaji

VELIKANI POEZIJE Srboqub Miti}

2 POETA Broj 2

"@udan sam, brate, daprostrem guber pod moju

kru{ku i pi{em. Svoje najbo-qe stvari tako sam napisao"

UMNO UMNO NO]U

Iza smeja r|a jad i ~emer Iza smeja osviqenog

Muka gola

A ne}e biti uva tog Koje }e izdràti

Re~ najjasniju

Silama pesme Javno i jasno

Tu}i se

Umno Umno

No}u

Ako sam ~ovek ìvac Ako sam glava umna

Ludo li mislim

Ne vole me p~ele Ne vole me mravi Ne vole me vojske

U~ini mi se Eto sam prepoznao

Srce svoje

Sloboda moja daleka je Al' ìva jeste

Ali jeste

SAVATIJE [OJKIN

Govorio Savatije [ojkin Imam zmajsku kosu

detelinsku Kad se stu{ti

jedva je sustizam

Govorio Savatije [ojkin Triklet prokletko udari dete

U deteta pravda neoteta

Govorio Savatije [ojkin Bem ti sunac

kow je prava gozba Em ga ja{i{

em te ba{ka voli

Govorio Savatije [ojkin Pla}ali mi da use~em ora

Ne hte ruka ka na ìvog stvora

MAJKA BRANKA

Maju{na telom Du{om pregolema Zlatna prote~e

Bistrooka dubokog pogle-da

I tminu grdnu I boje dawe

Nad majkama majka Pravdu uàsnu Na golim rukam Pronese usijanu

Rano je uze grob Al' zapahnu je Sre}e da{ak

Slatka joj zemqa oko kostura

ME^KAR

Dao mi otac Dobar zanat

Dala mi sre}a Pametnu me~ku

Dala mi ta{ta Lepu ènu

Dala mi èna Slatku decu

Blago meni

TU@NA PESMA

Ne zna se za{to trava nanekom

grobu nikad ne nikne. Mo`da su kosti jo{ besne,

jo{ otrovne u zemqi. mo`da ponekad, no}u,

zakopani stra{no urlikne

za suncem i jed izbquje u zemqu da

nikad ni zmija kroz humku mu

put svoj ne izrije.

Ne zna se za{to trava nanekom grobu

nikad ne zazeleni. Mo`da se mrtvac pun

~emera raspao u zemqi.

Broj 2 POETA 3

Srboqub Miti} VELIKANI POEZIJE

Srboqub Miti}rad Slavoquba

Milo{evi}a Cakija

"Idu}eg leta }u pusti-ti bradurinu, kupi}umagarca, uzjaha}u ga i

{eta}u se diqem zemqeSrbijice - psuju}i kriv-du i wenu rodbinu na

devedeset devet dobihna~ina. I pored svih

muka divno mi je, jer seu o~ajawu snalazim kao

patka u vodi. Ovo ti sve govorim da

ne bi klonuo".

Tiho Srboqube,slavuji danasza tebe poju.U san bi tvoj,

u samo}u,u modru ti{inu,da zaboravi{.

Rawavali su te zluradim pogledima,

udarali laìma,klevetali,osmehom

pozdravqali,

a no` u rukavu nosili,lajali, ujedali,

osporavalipev tvoj.

Tako su ti samosnagu davali,krila ja~ali,

vodili do zdencau kome besmrtnost

krug savija.

Sve si znao Srboqube,sve slutio,

sve }utke primao

i ni{ta,ni{ta

nisi skrivao,stihovima

svakog darivaonebo nad Stigom,do bola qubio,

u samo}itiho patio,

crnim slovima,na crnom papiru,

crni ìvot pisao...

Zorka Stojanovi}

VELIKANI POEZIJE Srboqub Miti}

4 POETA Broj 2

KA@ITE MU ZA @IVOTA HVALAili: Paradigma Velikog Tu`nog Pesnika

PROLOG: 20 godina pravim dugove - i pi{em!!!

Uistinu, ima li boqeg opisa ìvota pesnika.U jednoj re~enici, u jednom uzdisaju. U jednoj i jedinoj istini. Zla kob, ~udni ures

i dar bo`ji - sve to u jednoj nepoznanici zvanoj pesnik. I dok im ìvot uzimaìvot, povesnica ga vra}a. Umiru zarad pesme, ali se iz we i ra|aju, nanovo i

nanovo. Pi{u sawohode}i kroz ìvot, nadaju}i se da nije uludo, i da }e mo`da...Oni, koji pretraju mutna vremena u kojima su ìveli, to nikada ne saznaju. Wihovepesme su pepeo vatre u kojoj su sagoreli. Pepeo razigran, pepeo vaseqenski. Ali, toje cena pesme. Sazdane iz radoznalosti, bola, vaskolikog ~u|ewa, bdewa rodobol-nika, nepravde, prkosa i uvek, i uvek - iz qubavi i za qubav. Sve ono {to se nemoè pogledom izre}i, psovkom izjadati, krikom opisati, }utwom oteàti - kaèpesma. A oni koji je tvore moraju odbolovati svu nemo} pogleda, psovke, krika i}utwe. I prometejski uzdahnuti, i tirtejski podviknuti, i re}i urbi et orbi kad

ostali }ute:Neka se sakriju koji se ne usu|uju (S. Miti})

Ovo je hvala Srboqubu Miti}u, koga ìvot, kao ni ostale pesnike, nije {tedeo.Nije ulud Srbo!

SRBOQUBU MITI]U

Iz luka i projedrznu{e sonetina{e nespokoje

pesmom }e{ pronetiVeselin Xeletovi} Pavlov

BEKSTVO OD UJEDA(Srboqubu Miti}u)

SUZE JUDE ISKARIOTSKOG@ivopisac i lutalica Makarije Lazovi}, posle

mnogo godina vra}aju}i se sa Svete Gore, stigao je uBijelo Poqe, u Limsku dolinu, u dolinu spaqenihcrkava i manastira. Dvadeset godina ranije jeMakarije Lazovi} upravo odatle, iz Limske doline,krenuo na daleka putovawa. Stigao je do Carigrada,video Jerusalim i Odesu. Pre dvadeset godinaMakarije je po~eo rad na ìvopisu Nikoqa~ke crkvei sve je naslikao sem lica Hristovog, lica malogHrista u rukama Bogorodice. I sve je naslikaoMakarije sem lika Jude Iskariotskog.

Tri meseca je traìo de~aka ~ije bi mu licekao model za malog Isusa posluìlo. I na{ao ga jei naslikao Makarije, ali lica koja bi mu posluìlakao model za Judu Iskariotskog na{ao nije. Krenuo

je u svet sa ~etkama i bojama u rancu, krenuo je da traì Judu Iskariotskog. Dvadesetgodina je traìo lice svoje ideje, svoje metafore, traìo je Judu Iskariotskog, ana{ao ga nije.

Postao je bogat i slavan. Posle dvadeset godina vratio se u Limsku dolinu.Krenuo je prema Nikoqa~koj crkvi i u dvori{tu crkve ugledao bednika kako sedi safla{om vina na sveòj humci. îm mu je vidio lice Makarije je shvatio da je to onolice koje je godinama traìo, lice Jude Iskariotskog. Napunio mu je dlanove zlat-nicima, nahranio ga u hanu Mu{ovi}a i odveo u crkvu. Sedam dana je MakarijeLazovi} slikao lice Jude Iskariotskog i sedam dana je wegov model plakao.

"Za{to pla~e{?" upitao ga je Makarije sedmog dana. "Dao sam ti novac, nahraniosam te."

"Prije dvadeset godina posluìo sam ti kao model za mladog Isusa", odgovorioje bednik.

Makarije Lazovi}, posqedwi predstavnik vizantijske {kole slikarstva u nas,kako o wemu pi{e Lazar Trifunovi}, blaènopo~iv{i je vi{e od dvesta godina. Izawega ostale su mnoge ikone u Visokim De~anima, u Mile{evi, {irom zemqe Rascije,potoweg Sanxaka. Ostala je pri~a o Judi Iskariotskom. Ostala je pri~a o Izdaji.

Neboj{a Jevri}

Broj 2 POETA 5

PRIÊ ZA NEZABORAV

Neboj{a Jevri},foto iz emisije Pitawa i odgovori

Nasr}u na pam}ewekidi{u na verutrgaju uspomenepogane zavi~aj

mi }utimo.

A na ikonostasuikone SveteBogorodice

predobre Marijesuza

sred Lipqanau crkvi

Svetih mu~enikaFlora i Lavra

na dan 10. aprilaleta Gospodweg

2004.

Ikonostas suzu slutiisku{ava veru ja~u

srpski narod kada }utitad ikone pla~u.

Veselin Xeletovi}

NO] KADA SU PLAKALE IKONE

Ko u Ulciwu ne poznaje ~ika Jevrema?Wega poznaju i u Japanu, kamoli u Ulciwui Crnoj Gori. Poznaju ga kao pjesnika, alii kao u~iteqa. Preko svega kao ~ovjeka,dobrodu{nog i gostoqubivog, prijatnog urazgovoru i prudentnog. Poznajem gali~no i ja, pa sam sa wim popio i ~a{icu{live, jeo sam i hqeba za wegovimstolom, vi{e puta i ~itavim ~asovimapopri~ao o svemu i sva~emu, kao pjesnici,kao vrsnici, iako nas razdvaja skoro~itava decenija.

Prije negoli smo ih objavili i dalidrugima da ih pro~itaju, mi smo na{epjesme recitirali jedan drugome. I nesamo pjesme!

Jevrem Risto Hajdukovi} se rodio uselu Podgor, kod Cetiwa, godine 1923.[kolovao se u Kotoru i na Cetiwe, gdjese diplomirao na Vi{oj pedago{koj{koli. Zatim je bio u~iteq u wegovomUlciwu, nastavnik, pomo}nik direktora,pa i direktor {kole. Istaknut u svomprosvetnom radu vi{e puta je hvalen inagra|en. U Ulciw je i penzionisan. Tu

sad provodi stare dane, prebiraju}i svojeobjavqene i neobjavqene pjesme, kaostarac mrke brojanice.

Prije nego pedago{kom zvawu, Jevremje bio naklowen poeziji. Kad nije nipomi{qao da }e se posvetiti u~iteqskompozivu, pisao je pjesme, rimom i bez rime.Tu i tamo pokoju je i objavio. Tako wegovepjesme moète na}i na stranicama listo-va, revija i ~asopisa kao {to su OSMIJEH(kwièvni list za djecu), POBJEDA (gen-eralni dnevni list Crne Gore), PROSVI-JETNI RAD, SVITAK (kwièvne novine),posebno u ~asopisima za haiku poezijuMALI PAUN i PAUN.

Afirmiraju}i se kao u~iteq, on seafirmira i kao pjesnik. Zastupqen je uizboru poezije posve}ene BrankuMiqkovi}u - GALAKCIJA MIQKOVI](priredio Goran M. Despotovi}, SVITAK,Poèga, 2001), gdje se isti~e pjesmom"Duga o vratu", posve}ena BrankuMiqkovi}u. U vezi ove poezije, esejistaDavid [erman kaè:

"Jevrem je poeziji kao formi daojedno novo molitveno iskustvo u kojojje on mudrolik i vaskolik sve{tenik,koji nad zaustavqenim ìvotom nalazina~ina da duh vrati u vje~ni cvijet. Onje otkrio sve tajne Sunca i sva pre-dose}awa drì skrajnuta, ma koliko seona podrazumevala"

Zastupqen je i u antologije haiku poez-ije u Crnoj Gori, u zbornicima Haikufestivala u Oxacima i na Me|unarodnomfestivalu u Novom Sadu, pa i uJugoslovenskom leksikonu haikupjesni{tva, u ediciji TRE[WEV CVET,koju su priredili dr Qiqana Markovi},Milijan Despotovi} i dr AleksandraVrane{.

Wegove haiku poezije se prevode i nastrane jezike. Prevodom na ruski zauzeose Aleksandar [evo.

UMETNI^KI VIDICI

6 POETA Broj 2

JEVREM HAJDUKOVI]- Portret -

Pi{e: Prof. Dr Kaplan BUROVI] - akademik

Prili~no kasno, oko svoje 54 godine,zna~i u zrelim godinama, on po~iwe daprikupqa svoje pjesme i da ih objavquje uposebnim zbirkama. Tako godine 1977objavquje svoju prvu zbirku pjesama podnaslovom SUTJESKA, koju su prosli-jedile LOV]EN SVETIONIK (1987),GRAD KOJIM HODA SUNCE (1995),ZVUK PLAVE VIOLINE (2001) - poetskidnevnik, HRAM OD CVETOVA (2004),ORLOV KR[ (2005). Kwige su mu obi~no{tampane u Poègi, u izdawu bibliotekePlamen bananine ku}ice.

U zbirci jugoslovenske haiku poezijeJUTRO PRIPADA PTICAMA (Beograd2002) - izdawe Centra za Isto~nu Azijuna Filolo{kom fakultetu u Beogradu, nastr. 215 ima 6 wegovih haiku pjesama.

Na Svijetskom konkursu haiku poezije(na engleskom jeziku), u Japanu (Tokio),godine 2003, nakon strogog i pravi~nogprocjewivawa, dobio je nagradu MERITAWARD. Jevrem je ~lan Haiku udruèwakwièvnika Srbije i Crne Gore.

Godine 2003 stiè mu iz Tokija najapanskom jeziku kwiga SLOBODNI RAZ-GOVORI, gdje su {tampane nagra|enehaiku pjesme sa 14-tog konkursa haikupoezije. Tu su i nagra|ene pjesme na{egaJevrema.

Sem pomenutog esejiste Davida[erman, o poeziji Jevrema Hajdukovi}asu pisali i drugi, me|u kojima se isti~ewegov recenzent Milijan Despotovi},koji je nekoliko wegovih izdawa propra-tio svojim predgovorima. On cijenivisoko ne samo umjetni~ku stranu poezijeJevrema Hajdukovi}a, ve} i socijalnu.Izme|u ostalog, on o Jevremu Hajdukovi}ukaè:

"...on je saznawe, on je svesna emo-tivna umetnost kojom je mimetskivezan za subjektivitet podnebqa gdese rodio, gde ìvi, podnebqa koje ga~ini svojim i ~ija je povezanost neod-vojiva od wega samog. îni se, po nekad,da je Hajdukovi}eva poezija dnevni~na,ima svoje vreme, ali nije. Ona je nasta-la iz mnogostrukosti skica i trajawavlastitog ìvota, svo|ewe ra~unamo`da ba{ kao {to je to u~inio AlenBoske u wegovoj kwizi "Sutra bezmene". Doìvqavaju}i potpuno

o~i{}ewe i ovaj pesnik je pozvao pesmuda se useli u hram a hram je wegovadu{a, koja je "ispijala ~a{u svjetlostikr{a". Ta orlovska napojnica, u nekuruku, dala je snagu i vitalnost poezijiovog pesnika. Kada peva o prirodi, on jeve} haiku majstor, Hajdukovi} ìviwena pravila i on je deo we, progovaraiznutra, iz we same, skoro stopqen".

Despotovi} s pravom kaè da jeHajdukovi} u du{i lai|in. Ipak i on je,preko svega, ono {to su mu bili rodite-qi, i pradjedovi od iskona, odlomakcrnogorskog kr{a i kap na{e te~ne plavelivade, preko svega odraz savremenecrnogorske stvarnosti, za {to nam ned-vosmisqeno svjedo~e i naslovi wegovihpjesama, obra}awa i evocirawa, pa inaslovi wegovih zbirki. Sve u svemu,Jevrem Hajdukovi} je pjesnik kojim seponosi ne samo wegov grad, Ulciw, ve} i~itava Crna Gora, jer

Haiku pjesme Hajdukovi} Jevrema,preko gora i plavoga mora,

odjek na{e du{e od vremena.

HAIKU PJESMEHAJDUKOVI] JEVREMA

Doletje pjesmamladih golubica u sobi.Otvori i drugi prozor.

Raste dje~ija radost.Brijeg oki}en cvije}em.

Qeto, ah qeto!

Bacih udicu,umjesto ribe

ulovih Mjesec.

Svaki valka obali ùri: ili je cvijeqa

ili qubi.

Jesewi vjetarprije zore postrojava

svele travke.

Broj 2 POETA 7

UMETNI^KI VIDICI

8 POETA Broj 2

THREAT

We chase myths in self-made Amazonfish turtles that change color in new waters

we create landscape of nightmares andwade through

anacondas that threaten our confidencelost in the jungles of our own makingwe beat about thorny grasses now

look for the twin flames for conveniencecloud judgment and reality for control

challenge the Republic and dividethe defense that could never be

FISHERMAN'S SONG

Walking along the beachthey collect empty shells

that fascinate sensesin the salty river

feel the life now no morebut argue about the sex

of a conch ignoringthe fisherman's song

SMOKE

I can't enterthe sky high mindof a crow or eagle

but I knowhow it feels

in cold-wet airI have lived

breathless winterin the open

and no star woke upto clean the smoke

I slowly became

DEATH

We do not knowwho cares for us

live or deadnor do we know

our endnow or ever

which meeting with whomis the last

we do not knowwhen darkness gushesin from the breach

sky sinks downas stranger we come

as strangerwe pass

like withered grassuncelebrated

unmourned, unknown

Mailing address:

--Dr R.K.SINGH, Professor & Head, Dept ofHumanities & Social Sciences, IndianSchool of Mines, Dhanbad 826004

His URL: http://rksingh.blogspot.com ;

email: [email protected]

Tatjana Debeqa~ki

Predstavqawe stranih pesnika - Indija

RAM KRISHNA SINGH, born,brought up and educated in Varanasi is a uni-versity professor whose main fields of interestconsist of Indian English Writing, especiallyppoetry and English for Specific Purposes,especially for Science and Technology. He hasauthored over 160 academic articles, 180 bookreviews, and 38 books, including 13 collectionsof poems. His latest poetry collections includeThe River Returns (2006), Sexless Solitudeand Other Poems (2009), and Sense andSilence: Collected Poems 1974-2009 (2010).

Broj 2 POETA 9

ADULTERATION

How much downfall is there in human values? ,

Purity remained in dreams,Adulteration is everywhere.

Everthing has become polluted,People have become restless

Chaos is everywhere,We have to suffer,

Due to this adulteration

AN OLD LION

An old lionHas no significance now,

His time has passed,Of thinking and doing something,

He is not able to walk nor sit,Everyone has his time,

After that, he has to roll in dust,His paths of glory lead to grave,

This is reality of life,Think

IRONY OF PEACE

Much talk of international peace,but minds are full of war designs,

so wars are there everywhere,and nations fight tooth and nail,

stiff air land battles with gurgling sounds,despite hue and cry by men of peace,

suppy of warships screaming headlines,no talk of peace at this moment,till full destruction on both sides

NATURE

The good days float in the lake like swans,On multicoloured layers and waves,

Chirp in the bamboos,Twinkle like stars of midnight,

In the forest of life,Jump like rabbit,

Ages passes and remain like wastes,Days are like nature,

Various phases and weathers

MORNING

I imagined,in the morning,

dewy moonlight,will descend,

on green grass,moonlit night will be descending,

the boughs will be budging,by the delicate touch of winds,

chirping of birds,fragrance of flowers,

will be there in the environment,sunrays will be try to stand,

like a child

TIDES

There are tides in the sea,Like tides in the mind,

These achieve scales of height with zeal,These forgot for a moment,

The mundane realities of kissing the earth,The chest of the sea,Will bear these tides

After much hue and cry


Dr. RAM SHARMA [B-1974] is an accomplished poet and writerboth in English and Hindi in the field of literature. He has added many feathers to hiscap.As a student he has been exceptionally brilliant student from class first to M.PhilHe did his doctorate on Post-Modernist Trends in Indian Novels in English: A Study ofAnita Desai ,Arun Joshi, Amitav Ghosh and Vikram Seth. He is a renowned poet, crit-ic, reviewer and translator.His poetry is indeed of very high order which is readthroughout the world. He has several research papers , articles, poems and reviewspublished in esteemed journals, magazines and newspapers of India and abroadincluding Poets International [Bangalore], Bizz Buzz [Mysore], Rock Pebbles [Orissa],Contemporary Vibes [Chandigarh] Skylark [Aligarh] Shine [Tamilnadu] Poetcrit[Himachal Pradesh] Indian Book Chronicle [Jaipur], The Vedic Path [Haridwar]Metverse Muse [Vishakhapattnam], Young Poet [Tamilnadu] Poetry Today [Kolkata]Storm [Kolkata] Samvedna [Mangalore] Pegasus [Agra] Hyphen [Shimla] IJPCL

[Kerala], Indo-Asian Literature [New Delhi] Replica [Cuttack], Bridge-In-Making [Kolkata] Cyber Literature [Patna] Pointsof View [Ghaziabad], Kohinoor [Bihar], Voice of Kolkata [Kolkata], Re-Markings [Agra]Besides this his works has appeared in such web journals like Muse India, Boloji.com, Literary India, Neo-poet,AcademicIndia, IndianEnglish LiteratureForum, Impressions Online Journal, Creative Saplings. His poems are showing presencein foreign e-journals like Poems-hunter.com,Voices-net.com, Coffe-connection.com, Autumn Leaves,The HoustonLiterary Review,Asian-American poetry.com, PoetrySketch Book etc.He has to his credit two poetry volumes Muse[2002]and Serene Moments [2008]At present he is working as a senior lecturer in English in J.V.P.G. College, Baraut, Baghpat, U.P., India. PERMANENTADDRESS: C-26, SHRADHAPURI PHASE2, KANKERKHERA, MEERUT CANTT, 250001, U.P., INDIAe-mail: [email protected], [email protected]

10 POETA Broj 2

A DISTURBED SLEEP

Dead poetshaunt your dreams

and disturb the sleep.You wake up ,

startledas in a battlefield

fightingthe airy nothing.

Last night,you remember,

the mosquito fightyou could not win .

POETRY MANIFESTO

Yes , a poetry must bean unexpected thing ; perhaps silly.

A nightmare or a dream.A craft , a paper art.

Why bother for something more.The why , the how

and the what of poetry .May it be black and white or bloody .

Or let there be VIBGYORpaper poems .

BEING CONTEMPORARY

These days it is wiseto be learned, certified and appointed.

You can be safehammering your thought.

Speak or do not. The day enrolls.Academics, Seminarians,professional theoreticians,

and a pack of barking dogs. Youbecome one, quarrelsome

who seldom bites.

MAKING A POEM

To write a poem the penHas to slide making a line

Over a sheet. You see aSnake uncoil. Words bare

themselves. You come to knowwhat nakedness is or does.Manaka's charm works as arule. A Sage needs senses.

In this episode the pen runsout of ink, Refill. The sound

of music resonates. Sheets flap.The dance of the black ink and


VIHANG A. NAIK (b. September 2, 1969) is a contem-porary Indian poet, translator, literary and art critic. Born in Surat ofGujarat, he read for a BA in English studies and Philosophy and MAin English Literature and Indian Literature in translation, all at theMaharaja Sayajirao University of Baroda. After a collection ofEnglish poems, City Times and Other Poems (1993), he publisheda collection of Gujarati poems, Jeevan Geet ( 2001 ) , dedicated tothe cause of victims of the 2001 Gujarat earthquake. His most recentpublication is a collection of English poetry, Making A Poem , pub-lished by Allied Publishers' , Mumbai ( 2004 ) . Editors website athttp://www.vihang.naik.name and founder of POETRY FiRST at

http://www.poetryfirst.org and http://poetryfirst.ning.com where: We pledge global peace by putting POETRY FiRST . Its free and any poetry lover can join...Few short things as you get started. Please make sure you fill out your profile in full and add aphoto. We like to know our poets , writers, painters & photographers and art people.BLOGS arecurrently discouraged . However , The WRITERS FORUM is where you lay down yourpoetry,translations of literary works , short essays , read , critique , add book review , literary essay, share translations and creative writings .Photos is where you upload your pictures of events ,readings and literary events in your part of the world including your own original paintings andphotographs. Videos is where you upload your own poetry readings video file giving relevant titlesand descriptions to Photos and Videos. .Add Music. Make friends. We will endeavor to deliver asuperb poetic experience simultaneously doing the world a lot of good.

Broj 2 POETA 11

WE SEE ONLY

The eveningIn a constant but slowly motion

Creeps into the firmamentOf Heart;

The green leaves look blackThe Blue Sky looks DustyDarkness makes everything

Black and VagueThe air touches the eyes

Like we touch the flower.We are tossing like a huge tree…

In the utmost moments of thoughtsWe are freezing and melting.

We find darkness growing withinSomething,

Which we find hard to reachWhich look beyond perception

And beyond the capacity to catch andHold, we are just thinking of…

And it, metamorphosesInto Night.

We see and see only.

CARBUNCLE

I fosterMany carbuncles within meNourish and look after them.

Despite knowing its painDespite aching without complaining.

It oozes and its soreIn the form of sighs

And mute cry,I behold it is LOVE,

It is the most painful SOREGnawing me, my within

Is filled with these cankersOf pain-

I find no panacea for itExcept

DEATH.

SANS DIRECTION

I see monstrous changeInto the values of Humanity.

Do I still call myselfA Man

Or simply we put on clothes andWe are not animals andWe call ourselves man?

Our giggling! Our laughter and our smilesHow hollow!How rotten!

Can this civilization save itFrom its doom! Or Ruins-

No perhaps not.This is somewhat tough to say

How a man'll be overall the master ofDestiny,

We don't know where're we runningIn which direction?

Towards the shore of ruins?Or towards the bank of Destruction?

MUTE AGONY

There are thousands thingsWhich I see but keep mum.

There are hundreds of events whichI face and don't say at allThere are enormous pains

I took within my heartRemain immune to every thing.

It is ungovernable powerBefore which we are bowed dawn

AndIt is unfathomed darkness

Where I am lostI am searching

The cause of my AgonySoon I find myself

Deluded- dejected- desolate.


DR SHALEEN K SINGH, Chief Editor www.cre-ativesaplings.comPersonal Profile: Date of Birth : : 28-07-1979, Father's Name : : Dr. V.K.Singh(Reader & Head, Dept. of Eng.), Nationality : : Indian, Gender : : Male, MaritalStatus : : Unmarried, Language Known : : English, Hindi Interest : Reading, Poetry& Music Academic Profile: M.A. (English) from M.J.P. Rohilkhand University,Bareilly in 1st division.· LL.B. from M.J.P.Rohilkhand University, Bareilly, (U.P.)India. Research Work: Awarded Ph.D. on the title 'Panorama of Mahashweta's Indo-English Verse- A Critical Evaluation' in M. J. P. Rohilkhand University, Bareilly. Published Research Papers: · 'Rosemary Wilkinson and Mahashweta Chaturvedi-Two Wheels of Divine Chariot', Mandakini (Bareilly). Jan. 2005...Poems and Reviews Published: · In Skylark (Aligarh, U.P.), Indo-Asian Literature(New Delhi), The Green Lotus (Orissa),Replica(Cuttak), Shine (Tamilnadu), TheGolden Vase (Orissa), The Voice of Kolkata (West Bengal), Poets International

(Karnataka),Contemporary Vibes (Chandigarh), Bridge- in-Making (Kolkata) and others...Lecture Broadcasted on All India Radio: On 'Role of Akashwani in Public Awareness' from Prasar Bharti (Akashwani)Rampur. Translation: · Translated poems of various global poets like Dr. Kazuyosi Ikeda (Japan), Niki Stella (Greece),Jack Baum(Canada), Peter F. Pike (Australia), Rosemary Wilkinson (USA), Adolf P. Schkelov (Russia), G. Mend Ooyo (Mongolia)and Philip Higson (U.K.) into Hindi. · Translated the Poetry collection Mahendra Bhatnagar Ki Kavitayen under the titleLyric Lute. Edited Works: · Co-authored anthology of critical essays entitled Dr. Mahendra Bhatnagar: His Mind andArt · Edited the book of Swami Nempal's poetry entitled Swami Nempal's Creation & Other Poems. · Edited the HindiDoha Collection Dohe Tabib Ke · Presently Editing personalized website www.creativesaplings.com

[email protected], [email protected]

12 POETA Broj 2

MEETING A SLEEPING MAN (A SHORT-STORY) BY DEV BHARDWAJ

see whole text: http://www.poetabg.com/htm/clanovi/Dev_Bhardwaj.html


DEV BHARDWAJ, was born on November 20, 1948 atVillage Marar, Tehsil Batala, Dist. Gurdaspur (Punjab), India. Hegot his primary education at his village and higher education atChandigarh where he is settled since 1966. He has written sever-al books of short-stories, plays and children books besides trans-lating some world famous classics into Punjabi.Notable books : (1) Chouvi Ghantian Da Zehar (short-stories inPunjabi) (2) Opre Bande (short-stories in Punjabi) (3) Akharbaaz(Play in Punjabi) (4) Gaunda Punjab-Mele te Teohaar (a book onFairs and Festivals of Punjab) -Published by Publication Division,Government of India, Ministry of I & B New Delhi. (5) Amrita Pritam: A Living Legend. (Ed.)

Translations into Punjabi : Salome (a play by Oscar Wilde), Endgame (a play by SamuelBecket), Early Joys (a novel by Fedin), I Dare : Kiran Bedi (a biography), Inside CBI (byJoginder Singh)Other activities : Director, India Inter-Continental Cultural Association (Regd.),Programme Director, Writers Club International, Editor, Kafla Inter-Continental.Visited : USA, France, Italy, Czech & Slovak Republics Bulgaria, [email protected]

The thought of meeting the sleeping mancame to me when I myself was in deepslumber. Though I was asleep yet it seemedI was quite awake and was in my full sens-es. To be awake when asleep, or be wokenup when still asleep, or to sleep whenawake... it can happen anytime, anywhere.It has been happening.. as if it was just anatural thing. It acquires the habit of beingnatural - it has been like this - so it goes.Although I was asleep yet I was toying upwith an idea, a scheme, "Why don’t I go andseek out the sleeping man." Someone wassaying this... I was listening. A sleeping manhas a strange charm of his own, I could feelthis in the cozy bliss of my sleep.It was dueto this reason that I didn’t feel any wonderwhen the thought to meet the sleeping mandawned on me in my sleep, that is. Rather Ifelt that I was just fully awake at that time...I was talking to myself, about myself, tryingto know something.... to say something. Itwas not that my desire was so extraordinaryor so silly that it could not be told to any-body... that I was not trying to tell it to any-body... Perhaps someone may not like it...perhaps it may sound very silly and absurdto someone... perhaps it may get lost on oth-ers.But at one stage I felt it necessary to tell all

about this. I thought — I should get a longleave from my office. But perhaps it couldnot be possible. I had no hope of gettingsuch a long leave, although I had not takenany kind of leave for so many years. Butwho cares for these things in the offices?Who thinks about this? Just keep on attend-ing the office daily, your presence is moreprecious than your work. Just last year I gotan appreciation letter. It was for my regular-ly attending the office without any leavethroughout the year. When theSuperintendent read my application, itlooked like he was suddenly caught in abind. It appeared that he felt that without mehe would be just rendered useless."Cause of Leave?" The question was to benaturally put because I had not mentioned itin the application."A personal work.""You know how much rush of work is therethese days?""It is always so.""I advice you still to reconsider.""I must go.""Where to?""On leave.""I mean which work you are going to do dur-ing leave?"...

Dru{tvo pjesnika "Antun Ivano{i}" Osijek jeskromno. U njemu su se prona{li ljudi iz ljubaviprema poeziji i druènju. Uporni smo, ali istotako i svjesni svojih mogu}nosti. Prva zbirkana{ih pjesama "Osje~ki stihovi" iza{la 2003.ra|ena je sa velikim entuzijazmom. Pazimo danas ne obuzme euforija, a tako|er i da ne pok-leknemo pred problemima. Osnovno zbog ~egai jesmo postali Dru{tvo jest ljubav prema pisan-ju i pjesmama. Dru{tvo danas broji 45 aktivnih~lanova u dobi od 16 do 70 godina, te 50-takpotpornih ~lanova i 4 po~asna ~lana. KrozDru{tvo je od 1997. godine pro{lo 100-tinjakpjesnikinja i pjesnika svih uzrasta i afiniteta.Najstariji na{ ~lan bio je pokojni DragutinTadijanovi}, pjesnik i znanstvenik, ali prijesvega veliki ~ovjek.

Razli~itosti u iskustvu, obrazovanju imnogo~emu drugom nas povezuju. @elja nam jeponuditi ljudima pjesme i istovremeno u njima

pokrenuti iskrene osje}aje. Od na{ih prvihkoraka daleke 1997. godine gostovali smo{irom Slavonije i upoznali mnogo ljudizaljubljenih u ìvot i poeziju. Ljubav je ta kojanas vodi. Ona je univerzalni dio na{e du{e. Odnje smo satkani i zbog nje i postojimo. Krozpogled ljubavi, sve poprima boje, zvukovi sumelodi~ni, a mi se osje}amo kao prirodni dardobro poznatog nam prostora i vremena ukojem jesmo. Osje}ati, primati i davati teosje}aje, ìvjeti u njima i sa njima, ispunjene jekojem svi teìmo. Povijest nam kroz svojeu~enje pokazuje koliko smo sli~ni, bez obzira

Broj 2 POETA 13

Predstavqamo kwièvne klubove i udruèwa

Dru{tvo pjesnika "Antun Ivano{i}", Osijek

Ribarska 1, 31000 Osijektelefon: [email protected]

www.drustvopjesnika.hrpjesnici.blog.hr

tko je kada i gdje ìvio. Na nas njene zakoni-tosti, pokatkad djeluju upozoravaju}e, ponekadutje{no, ali jedno je sigurno da smo svi mi,ovdje ili u nekom pro{lom vremenu na istomputu. Putu u~enja i spoznaja, istine i razumije-vanja. Taj put ne prolazimo sami, uvijek jeljubav sa nama i u nama. Ljubav me|utim, nehoda sama, ona je u "{etnji" sa svime {to nasokruùje. Sve zajedno vodi, prepoznaje i prih-va}a.

S takvim razmi{ljanjima su 24. lipnja 1997.godine osnovano je Dru{tvo.

Dugogodi{nje djelovanje ~lanova Dru{tva izn-jedrilo je 6 zajedni~kih zbirki i Zbornik 2. sus-reta pjesnika Osijek 2008. U knjigama je zastu-pljeno preko 100-tinjak autora sa oko 1000 pje-sama. Bogatstvo pisane rije~i ~lanovi dijele sagra|anima Osijeka i sudjelovanjem na raznimmanifestacijama {irom Slavonije i Baranje.

Od osnutka ~lanovi redovno gostuju na TV-u,radio emisijama, tiskanim medijima, {kolama.domovima za stare i nemo}ne osobe, i u knjiga-ma drugih udruga iz Hrvatske.

Predsednik Dru{tva pjesnika "Antun Ivano{i}"Boris Nik{i}

Predstavqamo kwièvne klubove i udruèwa

14 POETA Broj 2

NUT SRI]NOG GRIJA

Nut sri}nog grija,na kog je zmija

mater Evu, ènu prvu,nagovorila laù}!

Jer Sin od vika Bo`ji, ~ovika kupac prvi,

s ~inom krvi odkupljuje krv daju}.

O Boè, Boè, tko l' Tvoju moè ljubav dose}

koju motre} brez dna i mire vidi?

O, ~ovik {to je, kakov i tko je,

da za njega gri{e}ega Bog kri` i muku slidi?

Samo Bog se kini... Du{o, procini:

Bog za tebe daje sebe, jao, na prite{ke muke...

Antun Ivano{i}

PLOVIDBA

Ve~ernje rumenilo se gasiNad zemljom zavlada tama

@udnja za milosrdjem

Nebeska tijela nestalaU ru{evinama

Obezglavljene svjetlosti

Izdi{e prolaznostSlike tajanstvenih umjetnika

Jedva zamjetljive

Tijelo slomljenoDo ravnodu{nosti

Du{a prokleto stenje

Ne vra}a{ se natrag[apnuo sam sam sebiI zaplovio pustinjom

Ka cilju

Nenad Bakaj,Brisbane, Australija

UZDASI DU[E

Pri~ao bih ti o sebi, ali nemam vi{e svog vremena, kao da ga nikada i nisam imao, jer ovo nije moje vrijeme i leti.

Pri~ao bih ti o svemu, o skrivenim tajnama svemira,

o mramornom jutru, o tome za{to kapi ki{e nestaju u meni,

o vjetru dok planinom struji, o zimi sto se drhtanjem budi,

ali nisam vi{e u svom vremenu, kao da nikada i nisam bio,

jer ovo nije moje vrijeme i leti.

[aputao bih ti prolje}em u naru~ju ravnice i s jutrom sanjao,

a u sitne sate ispod srca ubrao i ponovno kao krv crvenu ruù

s laticama sloìo u divnu pjesmu. Uskovitlao bih rije~ima tvoj san

i poklonio cvije}u miris tvoje kose, izmislio te u {koljki mora,

dotaknuo zvijezdom tvoj pogled i ispleo misli oko tvog struka, ali nema{ vi{e svog vremena, kao da ga nikada i nisi imala,

jer ovo nije tvoje vrijeme i leti.

Sada kad sam sam kriknuo bih, polomio sve udaljenosti,

sru{io planine i iscijedio rijeke, pokrenuo olujni vjetar,

samo da prigrlim tvoje nemirne boli, zagrlim i povedem kroz svoje poljupce

i tamo gdje vje~nost {uti odletim s tobom, u zanosnim pokretima milovanja i s nje`nim uzdasima tvoje du{e

otkrijem netaknuta mjesta ljubavi, ali nemamo vi{e svog vremena, kao da ga nikada nismo imali,

jer ovo nisu na{a vremena i lete.

Zal Kopp

Broj 2 POETA 15

PESME BEZ GRANICA

PESME BEZ GRANICA

16 POETA Broj 2

OBNA@ENA

Zatvaram o~i i dopu{tam na tvojim rukama

da se izmrvim kao hleb. Lebdim iznad kreveta kao ~estica vazduha. U zajedni~kom uìtkusa nevinim osmehom,

toplim dodirom i poqubcem, dopu{tam ti da me qubi{!

Dok leìm kraj tebe, obnaèna

od glave do pete, ose}am se poèqna èna

koja uvek odnovo, i odnovo,daje ti svoje nevino srce.

Unose}i te u svoje tajnosti, dajem novu strast

svoga tela... Qubim te!...Qubi{ me!...

Izme|u dva uzdaha

@ivot je lanac od danakoji brzo prolazi ...

Mig... uhva}en izme|u dva uzdaha ...U ulici moga detiwstvasakrila se leptiricada ne bude uhva}ena

kanxama prostora i vremena.Skrivena iza utopijeprepu{tala se igri,a sunce je izgrejaloda osvetli tu sre}u,

taj odraz nebeske lepote.

Pesma za ples

Ose}am gluvo doba,nebo ne moè da prevazi|e

svoju granicu,a ja kao {to vidite mogu

i misao moja moè.Samo {to nisam zapevala,

re~i kre}u...Ple{em kao ti

i sledim tvoje najmawe tragove, dah za dahom,

poqubaci prva devoja~ka objava,re~ oplodnik prodire,

nagove{tava zvukezing - zang - zing.

Slavica Urumova,(Skopje) R.Makedonija

KARMIN

Crtam konture tvog licaali ne mogu da napravim celu tvoju sliku

razbio si se u hiqadu komadane mogu da te sastavim

ali te nosim u sebi kao sve boje ovogsveta

LÄPPSTIFT

Att måla fram dragen i ditt ansikte,det gör jag

men jag får aldrig en hel bild av digDu gick ju sönder i tusen bitarsom är svåra att forma igen,

så nu bär jag dig som färger inom mig.

Emma Alexandra Luthander

[vedska

SRE]NA NOVA 2010.

Za srpsku Novu godinuvolela bih da ~itam pesmena fudbalskom stadionu

Da pqunemu crnu rupu univerzuma

Da doktoriramna wegovom poqupcu

u preponu

Da budem predava~ica qubavi

na jednom evropskomuniverzitetu

Eleonora Luthander, [vedska

ÛDOMiroslavu Belovi}u

Ve~erasvideo sam ~udo. I ja

pitao sam ~udo:"[ta }e biti daqe?"

"Ne ùri!" -odgovorilo je ~udo.

ûrilov Aleksej, Rusija

PESME BEZ GRANICA

Broj 2 POETA 17

PEVAJ, SRBIJO MOJA

Pevaj, Srbijo mojaPevaj, da du{mani

Nad tvojom tugom ne likuju.Pevaj, kao i uvek

Kad ti je najteè bilo,Kada si decu svojuNa Kosovu gubila.Pevaj, Srbijo moja

Da zlobnici utihnu.Pevaj iz grla bela

Da zavidnici presvisnu.Pevaj, Srbijo moja

Na Dunavu i Sitnici.Pevaj,

A narod tvoj }e za uzvratTebi s qubavqu uskliknuti.

[reder Dragica (Mateji})

MOLITVA BIJELE CIGANKE

Kupi}u ti kowa krilatog kowa da ti u snu {apu}e ...

Ma kakvog kowa: kupi}u ti ergelu

bijelu ergelu da te topotom uspavquje ... nove mamuze, kostretni {e{ir, bi~eve i sabqe srmom okovane,

srebrne noève s ko`nim sapima i novu ~ergu

nalik kolibi zor-haramba{e ...

Kupi}u ti la|u golemu la|u od sandalovine

da wom ispara{ mora daleka- ko{uqe moje jedra da joj budu, od kose moje uè }u isplesti da se za ~vrsto sidro uhvati-

nebu }u svoju tajnu otkriti da èlim jarbole tvoje sre}a da prati ...

Otka}u ti dolamu

u carstvu ciganskom kakve nema, na ple}a tvoja, delijo, sokoli da se gnijezde, da ti i sveci zavide

kad korak niz drum na~ini{ ...

Poga~u }u ti pod sa~em na na{em ogwi{tu ispe}i, poga~u od bra{na bijelog

i suza bisernih tri dana se pu{i, miri{e ...

Cijelo selo pozovi kad je kr~agom rumena vina

uz gozbu zalije{ ...

Djecu }u na{u skupiti po svijetu {to se skitaju

da ocu u ~elo gledaju svjetliji od kakvog fewera

{to ga s istoka donio stari kirixija ...

A ti da mi se gizda{ i pjeva{ i divqe kowe da kroti{,kraj vatre gordo da sjedi{ i britku sabqu da pa{e{, i tutun na tutun savija{

iz srebrn-ibrika da sr~e{, tri sluge da mi te sluè ...

a lice tvoje veselo ko kalaj s kazana da blista ...

Ej, sve }u da ti pripravim kraj nogu tvojih da leìm

samo od ~erge ne idi, bijelo robqe ne qubi ... od Boga dvore da istem,

ako ~ergu ne voli{ {to tvojom du{om miri{e ...

ti mrkim okom pogledaj, tvoje su èqe mi naredba, ti plemi} meni ciganki

jedan pod kapom nebeskom ... samo mi ne idi gospodaru moj,

dragane, kowa }u bijelog tebi kupiti,

ma kakvog kowa, ergelu, ergelu, carsku ergelu

da snove tvoje nemirne niz poqe pustim da jezde ...

Vinka Peri{i} - [arenacCrna Gora

PESME BEZ GRANICA

18 POETA Broj 2

PREOBRA@EWE

Stoqe}ima strpqivo ~ekaRaba Boìjeg, mene,

Gre{nog poput svakog ~ovjekaDa me iz ni{tosti prene.

I bi mi re~eno: Idi!Zna}e{ kuda i kako,No}u se najboqe vidi

Dodu{e te{ko ali - ako!

Krenuh na put bez i~egaBri{u}i s lica no}nu moru

I s prvim pijetlima ugledah wegaManastir Lipqe u zoru.

Slu{am ti{inu {to seBistricom umiva i sviraA mene zvuci ne~ujno nosePred samu portu manastira.

Pogleda uprtog put visinaDok srce plamti kao kaminûjem: u ime Oca i SinaI Svetoga Duha, Amin!

Milo{ Mili}evi},Republika Srpska

MESEÎNA

Sve mi se no}as ~iniInertna svetlost u telu lepiDa bi sutra videli radoznaliPrefinjene oìljke mesecaU svojoj punini dok uìva

I taj uìtak na tela na{a nagaPrenosi lahko u paperju

Dok se kotrljamo razigranoAli ne`no, ali nesvesno

Nekako opijeni u ~arimaMese~ine

Shehu Fahredin

MARAMA TVOJA STAJA]A

Spavam svaku no}na teànom jastuku

jer tako ose}amtvoje vredne prste

kako prepli}u pre|u,kako vuku brdo razboja starog,

a ne mogu da te sawam.

I maramu tvoju staja}u nosim kao amajlijusa~uvala me je onaod mnogije zala,

veruj mi,osetila sam to ~ulimakoje si mi podarila.

Da li si sre}na tamo,da li si decu svoju prona{la;

prepolovila si nas, i tako majke

na ravne ~astisvoju qubav dele,

to znala ranije nisam.

Ja tebe samo ne vidim, al' tvoje re~i odzvawaju, svakim danom otkrivamda tek sada razumemono {to nekad nisam

umela a mo`da ni htela.

Hvala ti na mudrosti,na svoje k}eri ih prenosim

a maramu }u po polakako to ti si ~inila

kada si svakom ~abricu sirau jesen donosila

i govorila da se sok iz wegaprekuva, ohladi i vrati,da bi do prole}a trajao.

Ako ove re~i mogunekako do tebe dopresti,

budi nam spokojnau svome ve~nom stani{tu,

tvoji plodovipo celom svetu ra{trkani

dovoqno svega imaju,ako brine{, ne brini

samo ponekad u san mi navrati.

Dragina-Gija Bradi},Novi Zeland

PESME BEZ GRANICA

Broj 2 POETA 19

BOGIWA PRAVDE

Da li me vidi{me|' slovima krijem se?

Neko mi ozari liceKroz miris kafe. Otaxbina,

Zemqa moja!Srpski opanci krvqu se pune

Kroz vekove prolivene.Sawam, a budna sam,Besane snove sawam.Sa perom razgovaram,

Gde je "Bogiwa pravde"?Da li jo{ uvek sa ma~emTraì Bogove s Olimpa,

Dok ~ekam da moja slova oìve?Iz pesama procveta lotos

Dok u ovim stihovima"Bogiwa pravde se krije"

Teodora-Toda Mati}-Medi}Sidnej, Australija

U TU\INI

Prokleta tu|ina s' okovima stegla,grobna memla ìvot mi osu{i,

okre}em se, svuda, zmijska legla,Otaxbinu ~uvam u rawenoj du{i.

Iz ropstva misli zavi~aju lete,zvezdanom nebu pod suncem Slobode,iz legla mr`we, pogledima prete,

strahom okovali, sve, ponosne narode.

Vazduh gu{i, cve}e ne miri{e, okovan Prometej, svuda kreket àba,

bolna du{a s Otaxbinom di{e,qudska r|a, na Boìjeg raba.

Bo{ko Topi},Amerika

DUHOVNIK

Zava|eni se pomiri{e,

Udaqeni zbliì{e,

Rastavqeni spoji{e,

Nemirni smiri{e.

Bolesni ozdravi{e,

Prqavi o~isti{e se,

Neuki nau~i{e,

Nejaki oja~a{e.

U prostor oko nas {iri se svetlost.

Danijela Gli{i}

@RTVA

U hladne ve~eri sneneU dubinama plavih okeana

U mra~nom svodu slutweNa kamenu spoticawa

Za ~ista prostranstva ìvotaNa pustim ostrvima sudbine

Rije~i umirahu u svom }utawuSa strepwom srca mog

Za tren qubavi usidrenih ti{inaU bespu}u `rtvovah sebe

Za puteve bez povratka, za najqep{i stihO ne~emu {to se zva{e ôvjek.

Deyana MariaVelika Britanija

MJESTO?!

Traì{ ulicuza dah

u kojoj }e{da ga ispusti{

iz probu{enih grudii utrobe umiru}e.

Neko mjestoprikladno

za tvoje odijeloboje koè

mirisa urina.

Mjesto dovoljno daleko

od pogledabijesa i bukegdje samo

ti{ina doziva.

Nikadanisi samsjenka je

je s tobompuè po asfaltu

i nikadane pokazuje svoje lice.

Sa sobomsvuda nosi{

kutijuumjesto dlana

i gledaju}i u njuplitku i praznu

shvatio si odavnoda ni{ta

bolji nisu.

Ljudi.

Goran VrhuncSarajevo

NA[ MIR

Gjedali smo se bez besedi.Tlo pod nami je nestalo.

Si su se raza{li,nigdere ni~ega ve} bilo ni.

I vreme se j' fermalo.O~i va o~i, iskra je sko~ila,

Zagrlili smo se jako,I ostali samo tako.

Di{ela san tvoj profumna mehkoj koè.

Lice san na tvoj vrat nagnulai va na{ mir utonula.

Prsti su pasalikroz tvoji vlasi,

I vi{e va`no ni{ bilo ni,Samo na{ svet i va njin mi.

Tatjana Udovi}Hrvatska

KAD PESNIK VOLI

Kad pesnik volipune su mu o~i

opijen istinom vladaju}ih re~ida svu tu pravu qubav u pesmu pretvori

makar ~eznuo do smrtida ga sve to boli.

I sam kao stranac u bezli~noj no}i

zaùbore snovi ko prolazna plimadok od qubavi gorinepomi~an ko stenakao gorda siluetau blato uspomenatrpi sve udarce

jednog sawarewa.

Jov~evska KatarinaMakedonija

PESME BEZ GRANICA

20 POETA Broj 2

@EQADanijelu

Ako umrem. a ne stignem... Ostvari mi èqu sine.

Prekrij Drinu mostovima, a poru{i sve carine.

Ne daj, ne daj da nas dijele,s dvije strane rijeke Drine!

Jednu èqu ispuni mi:Neka Srbi slo`no ìve!Prekrij Drinu mostovima,

a poru{i sve carine!Ako umrem, a ne stignem...

Ostvari mi èqu sine!

Cvija Mitrovi}Australija

TO THE DEAD POET OF OBSCURITY

(In honor of the dead unpublished poet)

Well done! You have won!

You should not feel sorry. Your unpublished poems

-always remember- have not been buried,

haven't bent under the strength of time.

Like gold inside the soil they remain,

they never melt. They may be late

but they will be given to their people

someday, to offer their sweet,

eternal essence.

Dr. Dimitris P. Kraniotis,Gr~ka

DIE DUNKELHEIT

Mit müden Augen schaue ich in die WeiteDie Nebelwolke weich grau und nachIst das der Nebel oder vielleicht das

WasserDes schmalen Flusses meiner Heimat?

Die Este der Trauerweide biegen sichAls würden auch sie Heuteabend trauenWährend über dem Fluss traurige Lieder

singendIm grossem Schar schwarze Schwalben

kreisen.Ist das ein Tag oder auch nicht

Oder das Funkeln der Sternen i ChorAlles ist müde die Sonne vor dem

UntergangDie Dunkelheit breitet sich in meiner

Heimat aus.

Sie versinkt langsam und taucht wieder Um Hilfe schreiend auf

Meine Posavina, wie ein kleines BootUm welche wilden Wellen schlagen.Das Seil knirscht alles ist schrecklich

Es nähert sich der sichere Tod.

Ist es der letzte Tag oder nicht?Meine Seele weint leise untröstlich empörtWährend bedeckt von grauen Wolken sie

Dem traurigen Schrei der Schwalbenzuhört.

Marko Lj. Ruì~i},[vajcarska

UNE PAGE

il avait le cœur peint sur son visageil tricotait des notes du bout des doigts

de la musique au fond des yeuxsur ses lèvres dormaient des baisers

bleusil tournait des pagesl'homme sans âge

une nuit, j’ai croisé son souriremaintenant, je passe mes nuits à écrire

à rêverje n’arrive plus à dormir

il ne lira peut être jamaisje dois tourner la page

Zorica Senti}Francuska

Broj 2 POETA 21

PESME BEZ GRANICA

OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE

22 POETA Broj 2

Broj 2 POETA 23



24 POETA Broj 2

Broj 2 POETA 25



26 POETA Broj 2

NEOÊKIVANO, IZNENADA

Vreme kao da je stalo,a ti si oti{ao daqe,

ja sam jo{ uvek na dnu.Vreme kao da leti,

a tvoja krila su nevidqiva,sna`na i zavodqiva,

krila an|ela na vratima pakla.

Ve~eras neko jako kucadok vetar spava me|u perjem.

Srce tako lako pucakad shvati da si ti iza maske

skriven.Ve~eras i ti

me|u usamqenim srcima,a moje }e te primiti

neo~ekivano, iznenadakraj ìvota.

Vreme kao da ne postojikad u tvoje o~i gledami nebo je u drugoj boji

kad se tebi u mislima predam.Tvoja krila nevidqiva,sna`na i zavodqiva,

krila an|ela na vratima pakla.

Ve~eras i mi letimo,iznenada, neo~ekivano!

Violeta Milovanovi}

Broj 2 POETA 27

OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE POETA

BADWE VEÊ

No}as nas sa oltara kade.Sletjele pahuqe su swe`ne.Ti me jo{ jednom, Beograde, Prima{ u svoje ruke we`ne.

I molitve i meteoriU~ini{e te onim {to si.

U svakoj tvojoj sitnoj boriBurna se istorija nosi.

Iskre se sazve`|a po svodu.Mno{tva me svjetiqaka mame.Iskonska milost prema roduK'o dobri duh zaposjeda me.

Slute li àmori tramvaja,Slike {to prolaze sa strana,

Da sam milion otkucajaU bijelom snu Kalemegdana?

Gordana Mali}

KAD SMO SE VOLELI, @ELELI

Ostavqam svoje ti moqce, da jedu jastuke,I brdo ùtih mrava pod pragom poùde,Ostavqam ove bolesne, nervne }elije,Koje su celog ìvota volele, èlele.

Ostavqam tavan gre{nih ti misli i o~aja,I lampu koju si palila kad si me ~ekala

Seti se bu|avih }o{kova od vla`nih uzdaha,I onih dana, kad si me volela, èlela.

Ostavqam srce ti moje na plotni o~aja,I zadwu zamrzlu la` na sklopqenim kapcima,

Ostavqam ovu ti pesmu da bi te setila,Da si me jednom ludo volela, èlela.

Stevan Vreki}

28 POETA Broj 2

IMA NE[TO [TO TREBA DA ZNA[

Prizna}u tiSada te jo{ vi{e volim.

Al' istinu èlim da zna{Qubavi tvoje da nije

Ja ne bih bila ono {to jesam.Skriveni draguq u srcu tvomeKoji mi osmeh na lice dade

I toplinu du{i vrati.Prizna}u ti ne mogu da krijem

Volim te! Mora{ znati.

Qubinka To{i}

OPROSTI BOGORODICE QEVI[KA

Budimo se sa glasovima pticaSvetlost kandila treperavog ì{ka

Obasja zauvek boànska licaKuda to Bogorodice Qevi{ka.

Oprosti mi {to krvarim iz mrakaPripratom du{e sa toplinom ì{kaPamtivekom ispod sun~evih zrakaSpas za nas Bogorodice Qevi{ka.

A iz fresaka koje vetar listaMerilo pravedno bez jednog vi{kaKao iz raja {to naknadno blistaBogorodice Knegiwo Qevi{ka.

Mo`da to da{ak koji samo sklizneNa svetlost kandila i du{u ì{ka

[to se pretvara u plamen {to lizneBogorodice besmrtna Qevi{ka.

Mo`da je to vetar i sa wim ki{aOd mog srca samo jedna kri{ka

Mo`da je smrt htela da me presli{aOprosti Bogorodice Qevi{ka.

Milan S. Kosovi}

JAVNA PESMA

Izme|u dva bola,u no}i koja ne moè opstati bez beline,

sakupqam sva svoja zavaravawai odri~em se re~i za molitvu veka,

jer, u ovom duboko urezanom se~ivu sna,uzalud ~araju poetike

kada o tome }uti ptica zajedni~ka.I uzalud jedan svetao krugobilazi nebesne riznicei krade zvezdane ki{e

kad svako spava u svome svetua svet izvan wega.

Slobodanka @ivkovi}

UZDAH

Pripada ti ovaj svet.Sav.

Od otpadaka sazdan,od trulih plodova.

Gust od nagomilane mr`we, pro{aran tankim zracima svetlosti.

I {ta sa wim?Takav je.

Ne moè{ ga promeniti, ni trampiti.Ne moè{ ni da ga shvati{.

A ceo je tvoj.

Ne zaboravi da se umnoàva sve.

Tri puta trule`, sto puta trule`.

Jedan zrak, jo{ jedan,dva zraka.

Tvoja odlukada se odrekne{ trajawani{ta ne}e promeniti.

A sveta se togne moè{ odre}i.

Kao vedro u bunar spu{tenopun si bunarske vode.

I uzdah tvoj te{ki{upqe odjekuje u tami.

Umesto tebe se,na dnu umnoàva.

Gordana Simeunovi}

POETA

Broj 2 POETA 29

GDE \AVO SPAVA?

Ja sam pro{la êmerno, Trebiwe, u Sutjesci ladila se glava,opet, onda Fo~u, Nevesiwe,

nisam bila tu gde |avo spava.

I kordunska obi{la sam brda, i kroz {ume lutala, badava,i jelena gledala sam krda,

al' ne na|oh, gde taj |avo spava.

Crnogorski videla sam presto,pod Cetiwem zeleni se trava,

kamenito sve je ono resto,al' ne na|oh da tu |avo spava.

Uputih se do â~ka, pa Gu~e,tamo mora biti neka strava,odmahnu{e qudi-nemogu}e,

'ajte sva{ta, da tu |avo spava!

Ja na Rajac, Vruj~ani mi ma{u, pa iz bawe, s srcem ko u lava;na pogre{nu nai{la si pa{u,nisi stigla tu gde |avo spava!

Ma, ko mi se protiv vraga busa,na}i }u ga, da ga vidi java,

iz Kru{evca, na konak do Brusa;namerni~e, |avo tu ne spava!

Ja u Pe} }u, kroz Poqe kosovsko,(vozom nekim, ma{ina kilava),

divna zemqa, ko leto mihoqsko,shvatih odmah, tu |avo ne spava.

E, \avoqa varo{, sad znam gde je,na sve druge pute obustava,

kor{umlijski narod mi se smeje,jest |avoqe, ali tu ne spava.

I umorna, posle tolkog puta,spoznah da sam tragala bezglava,i {ta traìm van boìjeg skuta,

{to bih znala gde sam |avo spava?

Ali, staze kojima sam pro{la,napuni{e srce mi milinom,

za |avolom, ja sam nekim po{la,vratila se sa jednom istinom;

da u mestu sre}a se ne traì,da je ~ovek, kol'ko se uputi,sve istine, zablude il'laì,otkri}e mu prevaqeni puti.

Jasmina [iki}

SA TREMA

Miri{e zemqa na tragove nestalogsnega

sa trema brojim zgusnuta stabla breza,obraze umivaju mi o~i,a celo telo grebe jeza

se}awa na susrete pod straòm zimskihno}i.

Miri{e zemqa na odbegle vode pustimputem

Gledam..êkam..Mo`da }e{ odnekud ti mi do}i.

Dozivan se}awem na dane plave lepotei plavog bola,

kad ne osmeli se kukavi~je srce u meni

i kad bar jedan put nisam postala tvoja:Vatra, èna, qiqan ... Nimfa i snaga...

Stari vreme oko mene.Razilaze se svi i ìvot uti{ava...Sve vi{e sebi postajem naga slika,

sa koje prosijava sve , osim tvog likaA, jo{ su mi snovi puni tebe...

I misao...Progoni me kajawe:

Da mogli smo biti smisao i ovog danai da bi mi na ramena suva i stara

prebacio ogrta~ od vune.I da bi stavqala {ake ti,

na moju {oqu ~ajada ih grejem

I da bi me zbuweno gledaokako se smejem

uzletu divqih patki iz {a{a...Nisi saznao nikad,

da me jedino ti boli{i bezazlena pro{lost na{a,

koja se samo davno, tada,~inila da je od tog sojaA sve vreme rastao si od nevinosti do bola, koji }e biti moj trag i kad odem daleko...

Znam, da }e ~udan nemir, àl i ~e`wuose}ati neko

ko bude s trema gledao na put kad ga naliju odbegle vode i zaveju

zimske no}iI nadati se u drhtaju br{qanovog grawa

kako }e neko putem mu do}i...

Jasmina Jankovi}

POETA

POETA

30 POETA Broj 2

I @IVOTIWE ZNAJU

Ovde se ìvi od nadeMomci, devojke ne rade.

Svi ~ekaju izbore.Nova vlast, nova nada

I sve u vodu pada.Ni{ta se ovde ne mewa

Sem godi{wih doba i garderoba.Pada skup{tina, vlada i {ta sada?

To doma}e ~ak i divqe ìvotiwe znaju.Idemo na izbore,Narod se pita...

Borislava Dvoranac

VREME RATNO

Objavih rat

da u sebi u}utkamSrbinaHrvata

SlovencaMakedoncaCrnogorcaMuslimana

Ma|araTur~ina[iptara

da odstranim sve nevere

da ostane samo~ovek u meni

i verau ~ovekaprijateqa

druga

i qubavi lepota

za sveu ruì~waku

ìvota.

Peko Lali~i}

MOLITVA ZA DOMOVINU

Boè moj, molim Te, hajde u~ini,Skini mi crninu domovini,

Makni joj korotu, taj kam'sa vrata,Da brat moè poznati brata.

Jer su joj ovo ime daliOni pod kim' smo robovali.

Feriz Beg, pa{a, od Skadra grada,Pa{alukom Skadarskim vlada.

Kad \ur|a vezanog u Stambol pratiI zemqom Zetom sta' upravqati,Gospodsku sobu Srpskoga dvora,

Nazva u besu - Crna gora.

A razlog sada ta~an ne znamo,Moèmo samo da naga|amo.

Da li zbog crnih {uma i qudi,Ili surovih planinskih }udi.

Ili zbog roda Crnojevi} Iva,Kad \ur|a wegovog uhvati ìva.Il' crne sudbe {to Turke prati,

Kad Zetom sta'{e putovati.

Skini s' roda mog te crne boje,Da bude svedok slave tvoje.

Radosnim bojama {to u Te' ima,Oboji Gospode rod moj sa wima.

Skini prokletstvo koje dobismo,Kojim se nesvesno ponosismo.Jer ~esto sudbinu odre|uju,Imena koja nam dodequju.

Pomozi Gospode sa visineDa ne budemo deca crnine.

Usli{i Svevi{wi molitvu moju,Skini s' roda mog tu crnu boju.

Vulko [}eki}

Broj 2 POETA 31

POETA

ONA

Neopozivo izmi~eNad prostorom lebdi i ne da

Vremenu ni jednu po~astNedostupna u snu ~ita

Ovidijeva pisma poznatihQubavnica

Nezapisiva jeNema je tamo gde je najvi{e imaMe|u kapima zakasnelih re~iU re~niku boìjih carinika

Weno magnetno srce izu~avaju naInstitutu za ritam

Prepoznaju je po wojâs sun~icaâs princeza

âs samo ~as u skrivenom ~asovnikuStrelca

Jedan lav joj se klawa

Zoran M. Mandi}

COKULE

Bog ga je, kaè, pogledao da se iz rata ku}i vrati.Veli da se slika nagledaozverstva, ~ojstva i sakati'.

Pri~a o cokulama soldatskim{to ga kroz svu vojnu prone{e...O rovu, leàjima spartanskim,

poqu gde mine ko krompir sadi{e.

Spomiwe one {to se ne vrati{edeci, èni, majci il' devojci...Seti ih se {to ruku ostavi{e,nogu, il' pamet... A tek jauci

wihovi i danas ga progone,~uje on ih kad su no}i gluve,i vapaji ga wihovi nagoneda zapla~e, al' su o~i suve.

I uzme one pra{wave cokule svoje,za ~etku se ma{i, pa predomisli,te vrati ih u isti trag - nek stoje.

"Ne ponovilo se nikad!" - pomisli...

Mirjana Marinkovi}

KU]O MOJA

Ku}o moja, u pustoj planiniI sama si pustiwa duboka.Zavese ti izbledele skrilePau~inu sa drevnoga {toka.

Ku}o moja, u studenoj goriDuboka te hladno}a savila.Nema dima iz oxaka tvoga

Stara majka vatru zagasila.

Ku}o moja, u ambisu magleZamrla si od grobne ti{ine.Nema vi{e sa prozora zova

Da ga ~ujem, da me èqa mine.

Ku}o moja u ve~noj pra{iniOstala si bez staroga raja.Napu{tena, ka`wena i sama,Bez pesama rodnog zavi~aja.

Ku}o moja na izvoru tugeDo~ekaj me - vrata mi od{krini.

Ja se vra}am u naru~je tvoje- Zbogom kaèm ukletoj tu|ini!

Miloje Veqovi}

KONOBARU

Konobaru, druè, donesi jo{ malo,ono staro, rujno vino {to se peni,

jer kad wega pijem sve do zore rane,prestanem da mislim o toj plavoj èni.

Konobaru, brate, budi drug ve~eras,puni vinom ovu od kristala ~a{u,

jer kada sam trezan o woj budan sawam,i sve me podse}a na tu qubav na{u.

Konobaru, molim, donesi jo{ pi}a,znam kada sam pijan da qudima prijam,a kada sam trezan samo o woj ma{tam

i tek tad sam spreman sve da porazbijam.

Zato sipaj vino, sipaj bez prestanka,jer jedino sa wim le~im svoje rane,

a kad budem pijan i po~nem da pla~em,tada me izbaci iz svoje kafane.

Nikola Stojanovi}

(M)OJ @IVOT(E)

Kakav uàs i krajwa odvratnost,prema ovom bezna~ajnom ìvotu.Te{ko poverovati u tu stvarnost

ne nalaziti nekadawu lepotu.

Kakva tuga i nepregledan jad,nosi se kroz ~emerne dane.

O~ekivati svoje du{e posledwi pad,Prole}a crne, ogolele grane.

Kakva misao u ovu sumornu jesen,dok pro{lost luta u sada{wosti.Otkucaj bila, posledwi zanesen,

ne ~uti ga, u bi}a propasti.

Kakva èqa i nada u ni{ta,Mu~no ~ekawe posledweg zraka.Mladosti nekadawa popri{ta,

ne mogu se videti vi{e od mraka.

Kakav pokret sad moè pokrenuti,Ni~ije telo iz ni{tavila.

Ni{ta ne}e kroz wega krenuti,Suva se stabqika pod zemqu savila

Svetlana Stankovi} Avakumovi}

MALO ZAVE[TAWE

(Basma protiv pustiwe)

Ni ratovi, ni pomori,ni nemiri, ni nemari

ne ostavi{e tragove na mom licu,ni oìqke u mojoj du{i,

kao saznawe da je besmislenmoj san o lepoti.

Ako iznenada nestanem,ako odem sa olujama i ne vratim se,ako zauvek pome{am se sa zvezdama,

znaj k}eri, da moje srce {ire jeod pustiwe koja nas opseda

kao no}na neman.Beì, pustiwo, iz pustiwe,

Od na{eg roda, od na{eg poroda.

Veli{a Joksimovi}

NA GROBU DEVET JUGOVI]A

IUokvireni suvom travom

kameni ste}ciu moru {umorana dnu plavoga

preci.Izviruju kamene glave

zalegle na poloàju nadeu zasedi bez boja

u zasedi nespokoja..Glasne se orao krsta{

{to krstom krsti plaveti kamen topli

{to stoji ko zavet.U moru suve travekamene suze znane.

IIPla~em suzom gro`|ana kamenom grobquna zalasku sunca.Na ivici ìvota{ume kiparisi

ko kopqaolovom zaliveni

da rana bude bolna.O, poteci potoku

okusvetlosnog bi}anek zarumenim

bojom ho~anskog pi}a.Neka me sretneradost plava

na{e nebo u oku Sjaja.

IIIDok kapqe vino

iz cevotoka-venotokaiz oka

bruji ti{inom tajnakoja odvajana{e kosti

u zemqi crniciu zemqi kosturnici.Boùri se raspukli

bojom zara.Od onoga {to je bilo

motam jedno klupko sivo.Kos zvi`dukom para javu

u nebitku i neìtkuko{tanu glavu ostavqam samu.

Natalija Jakovqevi}

POETA

32 POETA Broj 2

NABOKOVA GRDWA

Ose}ajni mu{karacTr~i

za svojim Spermatozoidom

U desnoj pesniciMrvi

[arenu BubamaruIza èninih zatvorenih o~iju

Asocijalni NabokovGrdi

Nevinu devojku u plavoj haqini

Izgubqenu qubavSamo Nebesa

Mogu da prime u svoju Utrobu!

Dragan Stodi}

FASCINIRAJU]I SUSRET

âroliju univerzuma osetih

kada te susretoh.Nebeski svod zasija u svetlu

kupaju}i se u zlatnim zracima suncakoji na{u du{u zagreja{e.Jo{ tada si postao ~uvarvatre, koja u meni plamti

i moje vrele misli polete{e

kao golubovi mira da celi svet oblete

slede}i put srebrnog meseca.Mese~eva sonata zazvu~a u mom srcu

dok sjaj zvezdau mojim o~ima sinu

traè}i tebeza ~itavu ve~nost.

Dragica [reder

NERODIMKA

bledoga licanesanica

san nema ostvarewabilo je lepo

bilo je slavnone ruì uzalud

nedosawanona ruì trn i rosa

zajedno stojeboùre ne veni

sve krvi su iste bojeNerodimko i daqe tecine rodilo se ime tvoje

Milan @ivanovi}

ARSENIJEVA PESMA O MAJCI

Prole}a svakog, na blage Cveti,maj~inu kwigu iznova ~ita,

dobro su wemu znani soneti!Rado bi staricu hteo da pita:Da l' kao nekad poje i peva?

I za{to ne htede da ga spre~i,da ode otud, gde pesma zreva,

a Jezik srpski predele mle~i?!?

Rekla je tiho da kopqe nosim,od wenih slova svo saliveno...I Milo{evom sabqom da kosim!Molitvom to mi bi nameweno!

Pamtim te setne maj~ine rime...I ustreptalu ti{inu glasa...One me greju sve ove zime!

Gde li je starica, pognutog stasa?

Negde... na na{oj boùrnoj Wivi!Tankim prstima jo{ kukoq trebi!

Azbukoslovi, sa verom ìvi,da korov Wivu svladao ne bi!

Kakva je Wiva danas, na Cveti?Da li i tamo prole}e kasni?Kakvi su na{i suncokreti?

Ro|ena moja, pesmom se glasni...

Milica Bakra~

Broj 2 POETA 33

POETA

MOJ SVET

Postoji jedan svet,{areni cvete moj.

U wemu malenih ptica leti sladak osmeh tvoj.

Pomalo ~udan svet,pa ~uvam ga za sebe.

Ne bi ga biloda ja ne upoznah tebe.

Kada nisi tu,misli mi tamo lete.Da tvoj lik prona|u{areni moj cvete.

A}a Tatjana

@IVOT

Tragam za ne~imA neznam {ta je toNe znam zbog ~egaNe znam ni za{to

Kao slepi putnik Kroz ìvot kora~amNe znam kuda idemNi kuda se vra}am

Pored mene je rupe dnoQubav, tuga, sre}a i bol Oko mene se kre}e svet

A ja ne vidim to.

Kristina Veskovi}

DODIRI DAQINE

Da su re~i dodiripisala bi ti

po du{i i telu.Da su re~i dodiri qubila bi te silnoglasom svake re~i.Da su re~i dodiri

nikada prestala nebida ti pi{em koliko te volim.

Julka Erceg

MONOLOZI O WIVI, SEMENU

Wivu zemaqsku prodaji,mewaj, poklawaj.

posej re~i, da im tu|e sunce ne zaklone.

Ono {to ti je dato vi{e vrediod onog {to poklawa{.

U srcu svome wivu uzori!Ako klicu dobra zaseje{dobru se moè{ nadati.

I jo{ jednom, ne bacajsemenke

u tu|e vrtove!Ako u srcu qubav isklija

nikakvi nakupci i lihvari ti jene mogu uzeti.

Pokloni{ li je nekomposed }e ti se utrostru~iti.Nema vrednije wive od srca

~ovekovog!Nema mojih i tvojih wiva i vrtova,

svuda je zemqa Gospodwa.

Ako nam srce prazno ostanei ne zasejemo QUBAV,za nas ne}e biti mesta

u ba{ti Boìjoj.

Sve su zemaqske wive jalove,ako su vrata nebeska zatvorena.

Nebeskim ora~ima wivu poklawaj..Plitke su brazde na wivi zemaqskoj.

Iz brazda {to ih na{i praoci zaora{eI iz semena {to ga baci{e, èwemo

i ono {to sejali nismoOnaj {to kle~e}i priziva

i slavi ime Wegovovredi isto kao i ostala

deca Wegova.Blaèn je onaj {toseje i mnoì qubav

me|u qudima

Milorad J. Niki}

POETA

34 POETA Broj 2

Broj 2 POETA 35

MOMA KAPOR U MOM SE]AWU

Evo meni opet nostalgije. Upravo se, polako i oprezno, hvata prstima i savijaru~ku moje fijoke se}awa. Tako se ja setih i one Momine izlo`be slika.

Tog hladnog, januarskog dana bila je otvorena izlo`ba slika Mome Kapora, u jed-nom ekskluzivnom hotelu na zelenoj planini. Tako je i ovaj Hercegovac stigao u na{kraj. I ja tada bejah tamo.

Izlo`bu je otvorio Nikola Kusovac. Ni tad nije bilo kome je nameweno, negokome je su|eno. On je, umesto najavqenog i èqno i{~ekivanog Matije Be}kovi}a, igovorio o Momi. Rekao je da on mora da ga hvali, jer je mnogo onih koji ga kude. Onje, kako i sam re~e, malo stariji od Kapora, pa to radi bez rizika da }e mu Momaposle izvu}i u{i.

Momo je u svom obra}awu publici dodao i da je wegova baba za wega ~esto gov-orila:

- Da moj Mom~ilo kojim slu~ajem poludi, ni{ta mu se ne bi poznalo. Rekao je i da on sad strpqivo ~eka da mu pro|u ove lude sedamdesete. Po zavr{etku zvani~nog otvarawa izlo`be, ja sam ga pozdravila, naglasiv{i mu

da mi je zadovoqstvo da se upoznam sa wim, jer volim wegove slike kao i pisanu re~,i da sam ~itala i Unu i Folirante. I taman kad sam se bila spemila da nabrojim jo{neke wegove kwige i da mu ~estitam {to je u wima tako dobro pisao o svima nama kaoda nas je i li~no poznavao, i da mu zahvalim {to mi je nekoliko puta pridrào ulaz-na vrata beogradskih kwiàra, kao {to i dolikuje pravom xentlmenu (kada je on biona wihovom izlazu, a ja sam ulazila da kupim neke kwige), on mi re~e da sam iz tadva romana sigurno nau~ila sve o wemu, osim kad je umro.

Rekoh mu da sam sa uìvawem ~itala i wegove ~lanke u JAT-ovoj reviji, u vremeletova wihovim avionaima za London i iz Londona, sve dok nisam po~ela da letimsa British Airways-om, zbog povoqnije cene avio-karata. A mo`da sam to uradila izato {to sam i tada ve} znala da sam bila pola-pola, pa je tako jedno pola mene lete-lo JAT-ovim, a drugo pola mene avionima British Airways-a?

Se}am se i da me je Moma tada nije pitao {ta radim, nego {ta sam radila uLondonu. Rekoh mu tad ne{to saèto i dodadoh da sam slu{ala i one anegdote kakoon, navodno, ako ne na|e ni{ta novo od sebe u kwiàrama, odmah ode ku}i i napi{enovu kwigu. Nije samo rudarski i seqa~ki hleb sa sedam kora, daleko od toga! Nisam,a ni sama ne znam za{to, ni pomenula da i ja pi{em, kao ni da sam i to radila i uLondonu. Avaj! Uostalom, ovo je bila wegova izlo`ba slika. I to sam ja po{tovala.Tako i treba.

I bila je to lepa i interesantna izlo`ba ovog, kako neki ponekad vole da kaùakademskog slikara i naivnog pisca, koji je zasluìo i boqu i ve}u pose}enost nawenom otvarawu. Sala je trebala da bude puna kao {ibica, ali ima dana. Bi}e tu jo{posetilaca, jer Moma je umetni~ki saèo pisawe i slikawe u jednu harmoniju, ba{kao na slici Nostalgija, na kojoj su stihovi Dugo te nema na Savi.

Mislim da bih mnogo propustila da sve ovo nisam videla. I doìvela. A mnogoje onih koji, poput Kapora, stvaraju i tako stvaraju}i ostavqawu tragove i pe~ateindividualnosti, a to je izazov svakom vremenu, pa i ovom, koje je bremenito prob-lemima i credit crunchom-om, i svim ovim vidovima krize, od kojih je, kako mi se ~ini,kriza morala najgora.

A tog dana je, se}am se, na zelenoj planini bila prava zimska idila.

Napisano u Londonu, 2008. godine, dopisano na zelenoj planini 3-3-2010.

Moma je svojim delima sebi obezbedio ve~ni ìvot. Vida Nenadi}

KRATKE PRIÊ

36 POETA Broj 2

Poèlela sam da su sada tu sva ovalica koja samo na slikama gledam. Ponekad,u setnim ve~erima, pustim muziku dobrihvremena i zavirim u tamnu dubinu svogstarog ormara. I na|em stare slike,pra{wave i uspavane tu na dnu, se}awa sami bukvalno duboko zaturila. Ali, ima no}ibez sna, ima i svitawa, i dana, kada mifale ta lica. Ja mogu i da ih guram, i da ihgu`vam po raznim }o{kovima, ali se opetse}am. Nekada su mi ta lica sa slika bilauàsno draga, draga da zaboli, a danas sumi samo draga. Ma koliko padala po wimapra{ina sa dna starog ormara, i svapra{ina bezli~ne svakodnevice. Jer,svakodnevica je kao i svaka na{a nemi-novnost, ona se samo odra|uje, otaqava,tegli se kao obavezna {kolska literaturakoja ne inspiri{e. A u preseku svakod-nevice fale mi neki sati, za razgovor, satiza razumevawe sa bliskim qudima, kaonekad. Na dana{wi dan, ta~nije ve~e, svakegodine bez izuzetka, na moj ro|endan, bilismo skupa.

Svi smo imali otprilike petnaestgodina, kada sme se sreli na istom mestu.Osmehnuli smo se svi za jednog, neki su sei zagrlili, i spontano smo nastavili zajed-no. I nastavili svi istim korakom, a danasne moèmo ni svoj sopstveni pohvatati.Obja{wewe prosto: takve su to godine, a{to vreme vi{e oti~e razumevawa svemawe. Prokletstvo iskustva, usud ìvotnezrelosti, {ta li je?! A nekada smo bilislobodni. Prijateqstvo, zabava, smeh, za tosmo disali. Zajedno disali. Sve bih dalasamo da se za tren na|em tamo, ni jednamoja radost vi{e nije tako slobodna.

Pro{le su sedamnaeste, i osamnaestejo{ lu|e su pro{le, devetnaeste za ~as.Stigle su nam godine kada smo upisivalivisoke {kole, i jo{ uvek se voleli i biliradosni. Ali ukus neslobode sam polakoslutila, uvla~io se lagano, mewao nas i mismo mewali wega. Ose}ala sam da smo svipo malo upla{eni, ali }utimo i nas-tavqamo. Tako je sa tajnama ìvota, {tosmo ih mi vi{e demistifikovali, one sunas sve vi{e zastra{ivale. Ipak, jo{ uveksmo imali svoje uto~i{te, jo{ uvek smomogli da uhvatimo svoga druga za ruke ipoletimo zajedno na krilima mladala~kogentuzijazma. Zato smo leteli, zato smoiskreno voleli svoje snove.

Slike miri{u na taj entuzijazam, moguda ga osetim i sada. Eh, da dvodimenzion-alna stvar moè govoriti! Neki od nas su

sawali da postanu lekari, neki advokati,neko je sawao daleke ju`ne obale, nekoopet porodi~nu toplinu i svoje potomstvo.Ali, u svakom tom snu bez razlike, bili sudrugovi. Iskreno smo tada verovali: i nakraju sveta, i na kraju svemira, osta}emopijateqi! îni mi se da opijujaju}a iluzijanije bila samo obi~no mladala~koneiskustvo. I da qubav ne moè bitiproizvod neiskustva. Vi{e sam sklonaverovawu kako iskustvene mr`we dolazeupravo iz nedostatka qubavi. I mene tadaiznenadno pogodi ''zrelo dobaotre`wewa'', zabolelo je kao hitac izmraka.

Dugo sam poku{avala da na|em krivcakoji mi je zauvek oteo moja draga lica. Izamenio ih ovim sada{wim. Lepa, detiwalica zamenio je ovim okrutnim artifaci-jelnim maskama. Maske su se cini~no cer-ile, moja du{a se iskrivi pod teretomwihove ta{tine i ~emerne zavisti.Nastado{e sloène i besmislene prepirkeme|u nama, neslagawa i poku{aji dapromenimo jedni druge i prilagodimo sebe.U po~etku me je bolelo tiho, a kasnijeeksplozivno i poniàvaju}e.

Onda sam gledala kalo odlaze, jednopo jedno odvajaju se iz jata, i pole}u ka svo-jim oblacima. Odleteli su sa onimuobi~ajenim, providnim izgovorom:''radim'', ''ne stièm'', ''ìvot je teàk''ili ''porodica, deca''. Neki su odleteli jo{daqe, u druge zemqe, neki u druge svetove,svako ka svojim ''sre}nijim'' oblacima.

Posle svega, patila sam neko vreme uti{ini malog, nekonvencionalnog prostorasvoga bi}a. Ali, sam i daqe ostajalasme{ni zanesewak, klovn ma{tar. I nisamse puno obazirala na wihove komentare:''Zar nikada ne}e{ odrasti?! Dokle misli{da ìvi{ u de~ijim ma{tawima? Osvrni soko sebe, gadno vreme je oko nas. Qudi suzli, naivni i iskreni }e stradati!'' Ali, jazatvaram o~i i ne vidim te iskeène maskekoje mi govore, prqave i zelene od zlobnogleda. Zato ih gledam u svojim poùtelimuspomenama, na tim slikama su wihova licalepa i slobodna. Na slikama su lica pri-jateqska i iskreno se smeju, a moje nijetu`no. I to {to no}as nismo zajedno, ne}edozvoliti tugaqivoj nostalgiji da me obuz-ima i steè mi srce. Ja }u biti sre}na, zato{to }u misliti na sre}ne qude!

Dragana Xajevi}

KRATKE PRIÊ

DVODIMENZIONALNA SRE]A

Broj 2 POETA 37

MORE

Odjednom u kapi ki{e osmeh se stopio saniti se}awa {to je dizala talase namirnom moru. Nije more vi{e htelo dapotapa mornare koji plove ~ekaju}i naobalama da im donesu darove, qubav,pogled. More se qutilo na tu kap ki{e{to je pala, na se}awe {to u woj spava,na glupog kormilara koji ne ~uje upo-zorewe. STANI, STENA, LEVO, NE! Moremora da udari kada mu kaù da je krivoza sve, a nije. Samo ne ume da unapredvidi te talase koje vetar nosi, niti umeda odoli sirenama {to na steni leè itiho na uho govore o slobodi, jutru, zvez-dama, soli na dlanovima kada miluje{vrat, soli na tabanima mornara dok ~isteribu, ribarima, dok tr~e ènama, decikoja kli~u turbinama, maramama {tovijore u susret pobedama. Nije krivomore {to ni{ta od toga ne moè da vidi,a èli, silno èli da podeli taj sjaj uo~ima ìvota, da nau~i kormilara daslu{a kapetana, ki{u da ne pada u krivi~as, i vetar da duva. More èli, ali neume.

Branka Selakovi}

SANKAWE NA POKLOPCU

Lijep zimski dan . Vejavica , koja jepredhodnih dana silazila sa Lov}ena , pre-stala je. Nebo se razvedrilo. Sa zavijenihgrana otkidao se sneg. Po koja prepla{enapti~ica otprhnula bi pri poku{aju da sletina sne`nu granu. Dok je hladni sjeveracduvao mi nismo izlazili napoqe. Kroz zam-agqeni prozor smo gledali sne`nepahuqice , pratili wihov let, radovali sekad neka padne na okno . Poku{avali smo daih brojimo, ali uvek su bile brè od nas.Zbog brojawa dolazilo je do sva|e. Majka jetu morala zavoditi red. Kad joj je sve todojadilo odlu~ila je da nas malo po{aqena sneg. Ispra}ala nas je sa upozorewima idogovorom za povratak ku}i na ru~ak.

- Jeste li me svi ~uli {to vam ja rekoh?-zavr{avala je o{tro.

- Jesmo svi osim Mija. Maloprije jeoti{ao bez nas - odgovorila je Radmila kojje bila tu najstarija.

- Nije to wegov novi postupak. To djete sene moè navi}i da ~eka kao ostala normal-na djeca. Recite mu {ta sam rekla -zavr{ila je mama, malo quta.

Nova dàda se zove jedan puti} koji senalazi nedaleko Cetiwskog manastira.

Mala strmina pod snijegom divno jemjesto za klizawe i sankawe. U zimskomperiodu Cetiwska djeca su se tu skupqala.Vrijeme smo svi zajedni~ki provodiliizmu{qaju}i raznovrsne igre. Saonice subile rijetkost, jedino kod boqe situiranihroditeqa. Mi smo pomalo wima zavidili,mada to nismo otvoreno pokazivali. Ve}inanas se klizalo na cipelama.

Nau~ili smo da pri padu neke teèpovrede izbjegnemo. Mo`da smo imali isre}e. Djecu an|eli ~uvaju , govorili sustariji.

Tog dana, kriju}i od mame, na{ najstari-ji brat je izneo iz kuhiwe jedan velikipoklopac od wene najve}e {erpe. Mama jeretko wu upotrebqavala: za pravqewepekmeza od {qiva ili za potrebekom{inica kada su imale svadbe.

Mama se uvek radovala kad je mogla dapomogne drugima.

Mijo nas je ipak ~ekao iza }o{ka. Kriose od Mame i zapitkivao da li je ona prim-ijetila da je izneo poklopac iz kuhiwe.Objasnio nam je da }e na wemu da se sanka.

- Kako }e{ da se sanka{ na poklopcu ? -za~u|eno sam pitala.

- Lijepo - rekao je. - Kako lijepo - radoznalo sam nastavila

da komentari{em ?- Ti ni{ta ne razumije{. Naravno, sje{}u

na wega, drà}u se za dr{ku dok se sankam.Skepti~no sam ga kri{om posmatrala,

dok sam zami{qala kako }e to izgledati.Kad smo stigli pred Novu dàdu , Mijo

se uz wu brzo popeo. Na wenom vrhu, nautapkani snijeg postavio je poklopac i kao{to je objasnio , po~eo je da se kliza.

Kratko vreme posle toga pristao je sawim pred mojim nogama.

- Jesi li sada vidjela kako sam se brzoklizao? Nisu mi potrebne nikakve sankezadihano mi je dobacio.

Nijemo sam gledala. Divila sam sewegovoj snala`qivosti i brzini kojom jeniz tu strminu leteo. Wegove dje~je nogeneumorno su ga prema vrhu nosile. Na{emolbe da se i mi poklizamo na taj pok-lopac, ostale su bez uspjeha.

Nije pomagala ni prijetwa da }emo gapro{pijati. Na{a majka nije voqela kad

KRATKE PRIÊ

38 POETA Broj 2

jedno djete drugo pro{pija, pa nas je, nakraju, zbog peckawa sve podjednakoka`wavala. On je to dobro znao, zato namse i daqe podsmejavao. Poslije nekog vre-mena prestali smo da ga molimo.

Okrenuli smo se drugoj zabavi. Radmilaje na{la drugaricu sa kojom se grudvala .Milan i Momo su sa jednim dje~akom izna{eg kom{iluka pravili Sne{ka. Ja sam seklizala .

Nekoliko puta sam se tom strminomspu{tala i opet pewala. Primjetila sam daje Mijo prestao da se kliza. Poklopac jestavio na mali zidi} koji je sluìo kaoograni~ewe za tu xadu. Razgovarao je sadrugom i nije primjetio da sam poklopacuzela. Kao {to sam od wega vidjela i ja samsjela na wega. Obema ru~icama sam ~vrstodràla dr{ku. Razmi{qala sam da li dakrenem niz strminu. Odjednom mi jeizgledala ogromna. Osjetila sam strah ihtela sam da ustanem, ali bilo je kasno.Ne~ije ruke su me gurnule. Poklopac jekrenuo po uklizanom snijegu, mnogo brzo.Dràla sam se svom snagom. Sje}am se dasam sa wega poletjela. Osjetila sam da samglavom udarila u ne{to tvrdo. Odjednomsve se zamra~ilo. Nisam vi{e ni{ta vid-jela. Ne znam koliko dugo je taj mrak tra-jao. Sje}am se samo da sam iz daqine ~ulamamin glas koji je ponavqao moje ime.Stanka, Stanka. otvorila sam o~i. Vidjelasam dva dobro poznata, zabrinuta, maminaoka. Piqila su u mene dok je ona i daqeponavqala moje ime.

Wene sna`ne ruke podigle su me iz sni-jega. Osje}ala sam uùrbani kucaj wenogsrca, dok me nosila.

- Dobro je pro{la, nema unutra{wihpovreda, blaì potres mozga - rekao je dok-tor. Zadrà}emo je 24 sata na odeqewe.Te{ka srca sam se od mame odvojila iakomi je obe}ala da }e ponovo kod mene do}i~im zbrine drugu djecu.

- Moram nekog na}i da kod wih ostanedok tata do|e s posla . Bojim se da opetneko ~udo ne naprave - objasnila mi je. Jasam to razumjela. Nekoliko dana kasnije imi smo imali velike sanke. Tata ih jenapravio od jednog starog gvozdenog kreve-ta.

Svi smo mogli na wima da sjedimo.Naravno, na{oj sre}i nije bilo granica.

Pored svih tegoba posleratnog vremenaimali smo ispuweno i sre}no djetiwstvo.

Stanka Amon - Rai~kovi}

DIVQOM [AROM OBOJENAPETRO[A

Veselinu Xeletovi}u Pavlovom

Postoji reka Petro{a, a onda vi{e ni~eg nema.Kraj molitvenice zbrano je tamo sve {to }e za

ve~nost pretrajati. To je to ve~nost i sve s istogkorena viteè od Petrosja do Kosova!

Slezno Solnce ukopano nad gladomrazeleneo rascvetali krajolik vavek vekova.Blaèni dah boùrova izmirnom prekovi{e

mirisav.Spokojno posmatraju}a Anisija podiè jarbolna oblaku karuqi, pre nego da sedne za per-

stodelcme| gomilom gmiù}ih petrosnih Vitezova.Vreme je drugo. Ali ipak ne traì odraz v

zrcalu na drvetus kojeg svilu prede uboga. Kraj svih stubova

svevi{we jeblagoqepije Trisveto. Pomisao.

Okruìvala je obrise svakog zatamenog tela uogrnomnoj lokvi aureola duge na pojilu Petro{e.Pre nego {to se osloni na prastari {tap gnoma

ou jednom tajnovitom ritmu i pokretima, aliìvahno{}u je podse}ala na nemir bujaju}eg

mladog zelenilai snage jaruga iza sedam istogrlnih studenca.Wena spokojna slika - nedoku~iva da nas rodiusne poput esencije roè, koje je ikada dodatao

krilaou ìvotu no{~nog leptira, izraàvale su se

veliketamne o~i, duboke kao no{~ni prostor, pri-

jaznostaureole duga~ke kose nebskih duga okruìvala je

bodqikavim trwem ram s quskama nesraslekoè.

I sva zemna dobra dela da nas odhrani, stopilaje u treperavu

siniju tela zato~ena divqim petrosom.I {to je naj~udnije, vo toj bqe{taju}oj krasoti

KRATKE PRIÊ MODERNA

Broj 2 POETA 39

mogaosi je sagledati. Jasno otvorenih o~iju.

Najodre|eniji odsjaj stapao se s obrisimaprole}a

oslowen o kamenometnicu posledweg modela,veliki delateq

sredwevekovni krasnodelateq sa perst pod nok-tima

do{ao je niotkuda da blagoslovi ovaj dan uprtenskrbom

s vrha Ati{ta, ugledao je glad, pusto{no mestoizabrano

golet osvetni~ka.Utopilo se sve u tihost {are. Nebo s modroze-

lenom travomtu gde su molitve uvis puzale, kako bi sustigli

dusi zaustavqenipod petrosnom tamnicom.

Za{umelo je jedino kasno ve~e.Na kolini onamo odbijena svetlost posta hladno

svetluckawezlog zrcala: te prazne varke o povratku

Vitezova!Ni petros na petrosu od tog ne osta.

Bez utehe sa vi{weg mesta. Pli{t wen sa~ekujejedino poruga

gre{noèqnika.Obiteq zavapi sa Gospodom nebeskimna toj ravnoj duì stegnutim petrosom.

Ona {to ìvi s Miropomazanikovim telom utebi

koga odhrani zracima kao i patwom - o~i samo{to zasolzile

nisu. Za stadom jagawaca u klawu priteranim utor tesni.

Za letom Lastana prestriènih krila, prekoiscurilog dana.

Da. Tvoje o~i Umiqenije, mo}no nebesko koreweprislu{kuje svet nazvani.

Naizmeni~nim udarima kopita o tle. I hu~nomplamenu trave

- vi{e kqu~eva, no kacija, i vi{e kopqa noènskih udova.

Bespomo}ni poput morune zato~ene na skorelomkaqu, doziva

svakog gospodovog ~etvorono{ca, da ga obujmidahom bila.

Okice da`dne kapi, mrznokrili ma~ - ro~i{tenebesa va

sedefu svom re~na {koqka. Bisernim prahomVitez

na zlatnori|em pastuvu bri{e joj slezne usne dane }ute.

Pod wihovom koòm sluti zvon roga, ali cvetulipovim

granama poranilo je prole}e. Drvo si ti jedno![to izrasta u le{tijanskoj pustiwi i

gran~icom cvate hu~neIkone, mu{ko ~edo ne prti{ na le|ima, ne

prati{ nikakavnekr{ten plod. I ne sluti{ krasnodelateqa

kakoobli~i te ~erninom.

S izrazom dubokog toka budne anateme, vekovimai jo{ vekovima

s tog glada {to s ju`nim vetrom besni.I napokon do~u on!

Galop kowa va tvojoj utrobi, ponikla Petro{a{kripucka

poput jeseweg popca.Prsline drvetovih senki popuwavaju kostima.

Smrznutih kivota je mnogo, ne tvojih vitezova iinokiwa.

Aisde sle}u na plato pirgova ko da u ra`potawaju

visoko ko pirg. Uzvi{eno poqe lahornih klaso-va.

Nikakve perine gnezdo.Tvoja ìvotna blago~estivost molitvene kolevke

tvojihvitezova s kamikom pod glavu je mnogo. Nema

perinama leta.[ta re}i o prsima skrbnim popucalim, {ta re}i

o licu tvom,kosi crnoj kao krkovo krilo.

Naslikao te pod omoforom, pratioc bez lica ikusa zlatnom

lìcom raspaqen ogaw, tamo gde jezici pe~atnogprstena kapqu

u krov, udi{e kiseli vow kowa, natopio vosakkopita tragove

stopala na stogni posred Kos - ovog glada. [ta re}i sad o tvom pogledu?

Izme|u svega {to je bilo i ni~ega {to ga ìvisada.

Ali angeo je za ruku uze hodo~asnik je imao tusvrhu

u tom liku.Vajarstvo okamewuje prirodu. Skulpture vitezova

i inokiwas dugim ma~em u ruci.

Molitve tvoje ute{i}e mnoge matere.Naoruàwem hristanizacije delateq praznine

bio je op~iwen.Ruke su mu bile lagano ispruène napred, uzeo

je pred tobomzlatni Lazarev dukat i preko wega metkom urezi-

vao modre o~iod prelomka neba u svim menama indikta.

One samo {to zaslezile nisu sjajem nu`ne snage.A hrabrost da oporobaju kon~inu - potrebna im

je mo} tvojih o~iju.Sama po sebi svetli Panagija na siginom

spoju belanaca s ìvim kre~om, svaka {upqinata~no nalegla na svakoj slezi.

Petro{in kamik - prirodni mozaik nebeskih{ara.

Ti me gleda{ Matero Petro{o,podmseh tvoj za Lzarevu glavu. Za vitezov zavet.Pregorele bisage i zlatnih ispao, glava se dugo

kotrqala ...Sagoreo je svaki pli{t, po petrosnim odajamaplitkim kao kivoti na tom pusto{nom mestu.

Ploti se qubav pro{ivena svilenom krokom, aklokoq

lepr{aju angeolskim percima. Ve~erwa~a pehar vina po vitezovima prosu.

Malo po malo, mrznokrila sabqa guli mi dragustaru koù.

Ostavqena gola, golcijata pred basamkom tvojimpetrosnim.

Po~ernela skrb, tu gde mleko je prokislo,skamewujem se

ou ~ast basamka molitvenice.Crkva Petro{a koju dièmo, ve} je u pro{losti

ne postoji.

Slavica ANISIJA Blagojevi}

MODERNA

40 POETA Broj 2

U POTRAZI ZA ZATVORENOMAPOTEKOM

Po{ao sam da prona|em zatvorenuapoteku kako bi zalepio `vaka}u gumu zacipelu. Idu}i brzim koracima {irokimtrotoarima ulica velegrada, posle duègvremena nai{ao sam na zatvorenu apoteku.U{ao sam unutra i qubazno upitao:

Dobar dan. Dobio sam informaci-ju da mi vi moète pomo}i. Da li moèteda mi zalepite `vaka}u gumu za cipelu?

Qubazna kasirka mi odgovori:O Boè! Pa vi ste pogre{ili, ovo

je kroja~ka radwa.

Razo~aran i tuàn iza{ao sam izradwe. Krenuo sam {irokim trotoarimaulica velegrada da prona|em zatvorenuapoteku kako bi zalepio `vaka}u gumu zacipelu. Idu}i brzim koracima, zaneo samse mislima. Iznenada. naleteo samtrepavicama na avion. U trenu sve jenekako po~elo ~udno da se vrti oko mene.Slika se krivila, i lagano nestajala.Ose}ao sam se kao da lebdim. Oko mene jeve} bio mrak.

Posle nekog duèg vremena do{aosam k` sebi. Pridigao sam se i osvrnuooko sebe. Ugledao sam konobara. Qubaznosam ga upitao:

Molim vas recite mi gde sam?

On mi onako u ùrbi kratko odgovori:I ja tebi!

Ponovo se sve oko mene po~elo da vrti islika krivi. I opet je mrak bio svudauokolo.

Pro{lo je jo{ podosta vremena dokkona~no nisam do{ao k` sebi. Pridigasam se i osvrnuo uokolo. Nije bilo nigdenikog. Sedeo sam jo{ par trenutaka na{irokom plo~niku, a onda ustao. Ni{tami nije drugo preostalo nego da se brzi-nom svetlosti uputim na nebo. îm samstigao, po{ao sam da prona|em zatvorenuapoteku kako bi zalepio `vaka}u gumu zacipelu. Brzim koracima gazio samnebeskim prostranstvom. Posle poduègvrmena nai{ao sam na zatvorenu apoteku.U{ao sam unutra i qubazno upitao:

Dobar dan. Dobio sam informaci-ju da mi vi moète pomo}i. Da li moèteda mi zalepite `vaka}u gumu za cipelu?Qubazna kasirka mi odgovori:

O Boè! Pa vi ste pogre{ili ovo jekroja~ka radwa.

Potpuno slu|en iza{ao sam iz radwe.Osvrnuo sam se nekoliko puta oko sebe.Ni{ta i nikog nikog nisam video. Tada mise ote krik iz grla, koji jo{ dugo odz-vawa{e nebom. Gdeee saaam?! Gdeeesaaam?! Gdeee saaam? Gdeee... saaam...?

M. ]osovi} - Master Music

AFORIZMI ZA DECU

DOKLE ]ETE VI[E IZLAZAK DA MIODLA@ETE. VREME JE ZA ISTINU.

NE INTERESUJU ME TE PUSTIWSKEOAZE. IONAKO PIJEM SAMO SOKI]E.

ZGADILA MI SE PRIRODA. NIGDEDRUGARA NA VIDIKU.

BOQE BI BILO DA SE CRVENKAPAUDALA ZA VUKA. PRIÂ ONDA NE BI

IMALA TU@AN KRAJ.

OVA JE [UMA SVA U NEREDU. NEMADRVE]A U LINIJI.

TATA DA LI SE BRADA DOBIJA ODMNOGO RADA. ZA[TO MENE PITA[ -

JA NE RADIM.

@UQA ME ÎÂK. OD PATIKE.

Darko Habazin DAKS

SATIRA, HUMORESKA, AFORIZMI...

POETSKI DODIR DU[E

Broj 2 POETA 41

POETI]

42 POETA Broj 2

@IRAFA @ERALDINA

@irafa @eraldinaDama otmena i fina

Sedela u debelom hladuNa slam~icu pila limunadu

@irafe imaju duga~ak vratZato im duè i po celi satU neko letwe i toplo ve~e

To zadovoqstvo niz grlo te~e

Odnekud iz xungle nai{ao onTrapavi te{ki slon:

- Kom{inice draga, ba{ ima{ zgoduPiti hladnu limunadu a ne vodu...

Na to }e @irafa @eraldinaKao svaka dama otmena i fina:

- Ah, ali zato kada je gripaNe pomaè ni satima da se sipa

âj oblozi nikakav lekA sve kao da traje ~itav vek

Svako zadovoqstvo tako se platiMeni zbog toga grlo pati

Jovica \ur|i}

www.izzyw.com/art.html

ÛDNI ZNACI

Kroz {umarak vetar svira fiju, fiju, fi},

od te svirke zekanu se najeìo repi}.

Diè glavu i pogleda spazi oblak crn,

lo{i znaci rekao je i zbrisao u grm.

Zlatomir Borovnica

www.carrapichano.com/?p=332

VRAGOLAN

Imam brata Nikolu,on se pravi dasa,

devoj~ica svaka u {koli,za wega uvek glasa.

Vragolan je bata,stalno kaè tata,i mama se sme{i,ako bata gre{i.

Qubomoran jesam,to nije sramota,

dobio sam ~okoladual' mi je on smota.

Oti{'o bi na pijac,da prodam svog brata,strah me da }u seku,

dobiti jo{ goru iz inata.

Ne treba mi sestra,ènsko ne}e da slu{a,mo`da }e i mene sre}a,

lak{e da poslu{a.

Grozdana Crepajac

Broj 2 POETA 43

OSLIKANI POETI]

Broj 2 POETA 44

PESME O MAJCI ^LANOVA UDRU@EWE PISACA "POETA" NA SRPSKOM RADIOPROGRAMU HOBART - AUSTRALIJA

Poslu{ajtehttp://www.poetabg.com/audio_zapisi/poeta%20u%20australiji.mp3

***PREDSTAVNICI KLUBA PISACA "ÛKARICA" GOSTOVALI U PROKUPQU

Pogledajte fotografije sa gostovawahttp://poeta.5forum.info/forum-f17/topic-t166.htm#321

***VEÊ QUBAVNE POEZIJE, ^LANOVI "POETE" I GOSTI

Nastupili su:

Milenko ûrovi} Ki~avski, Beograd - Jasmina Jankovi}, Beograd - Qiqana Milosavqevi}, Smed.Palanka - Danijela Gli{i}, Smederevska Palanka - Milka \ureti}, Beograd - Radojka Milo{evi},Beograd - Ne|o Stojanovi} ]i}o, Beograd - Mirjana Marinkovi}, Beograd - Lela Zdravkovi}, BeogradIldiko Ra{ovi}, Beograd - Milijana [umqak, Beograd - Majo Danilovi}, Beograd - Milan Stevanovi},Beograd - Veselin Jovanovi}, Beograd - Momir ]etkovi}, Beograd - Svetislav Goli} Stiv, Beograd -Dragi} Jevti}, Smederevska Palanka - Miloje Veqovi}, Beograd - Ivana Stoji}, Smederevo - BogdanTodorov, Sombor - Miroslav Mihailovi}-Bata Jawa, Beograd - Du{an Topi}, Beograd - Jovana Lazi},Lazarevac - Darko Habazin Daks, Beograd - Sneàna Negovanovi}, Lazarevac - Nikola Jefti} Frula{Branka Montan ~ita pesmu Dragane Vu~i}evi} iz Beograda - Nata{a Miladinovi}, Lazarevac - MiloradRadusinovi}, Beograd - Slobodan Atanackovi} As, Beograd - Milomir [aran~i}, Beograd - ReqaPeki}, Beograd - Milko Grbovi}, Beograd - Radmila \ukeli}, Beograd - Eleonora Luthander, [veds-ka - Aleksandra Luthander, [vedska - Marijana Mladenovi}, Beograd - Milija Tanaskovi}, BeogradMiroslav ]osovi}, Beograd - Veselin Xeletovi}, Beograd. Program je vodio potpredsednik UO Poeta,gospodin Milan Popovi}.

Pogledajte fotografije sa doga|aja.http://poeta.5forum.info/forum-f17/topic-t163.htm

***NOVA KWIGA U IZDAWU POETE: "VLASTIMIR STEFANOVI] VLAJA"

autor mr Pavle Xeletovi} IvanovPogledajte vi{e o kwizi

http://poeta.5forum.info/forum-f3/topic-t162.htm#314

***PREDSTAVQAWE POETE - BANKER RADIO, Ni{ - Voditeq Boban Kocev -

30.03.2010 u 20,30Poslu{ajte

http://www.poetabg.com/audio_zapisi/predstavljanje_poete_banker_radio.mp3

***U ZUBINOM POTOKU PREDSTAVQENA KWIGA BUDIMIRA-BUDA VUÎNI]A

"STARI KOLA[IN KROZ VEKOVE"Pogledajte fotografije sa promocije

http://poeta.5forum.info/forum-f17/topic-t158.htm#302

Internet prodavnica kwiga: http://www.poetabg.com/prodavnica/plaincart/Po{aqite podatke o Va{im kwigama koje bismo prodavali u na{oj internetprodavnici. O prodaji Vas obave{tavamo e-mailom i Vi {aqete kwige kupcu.

VESTI, DOGA\AJI, DE[AVAWA, PROMOCIJE...

broj 2 issn 1821-4703 (online)godina je tra`io lice svoje ideje, svoje metafore, tra`io je judu...

Documents