Broj 1Broj 1 ZagrebZagreb, 9, 9. studenog 2010.. studenog 2010. IzlaziIzlazi subotomsubotom

Prijaviti se možete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.comhrvatska.uljudba@gmail.com

Naklada: Naklada:

poslano na 94.000 poslano na 94.000

ee--mail adresamail adresa

Izlazi mjesečno u nakladi na hrvatskom i na engleskom jezikuIzlazi mjesečno u nakladi na hrvatskom i na engleskom jeziku

22

Urednik s vamaUrednik s vama

TRI NAŠA UVJETA ....................... 3

AsafAsaf

prof.dr. sc. Asaf Duraković: HILAL NA KRAJU RAMAZANA ........ 4

MATEJ I MATIJA .......................... 4

Za i protivZa i protiv

Josip Kokić: OTVORENO PISMO sv. OCU BENEDIKTU XVI. U VEZI EUROPSKE UNIJE I NOVOG

SVJETSKOG PORETKA ................. 6

Zvonko B. Ranogajec: HRVATSKA I EUROPSKA

UNIJA (1. dio) ............................ 7

InterviewInterview

Lasa Šukilo: HRVAT U SLOVENIJI:

DRAGUTIN ŠAFARIĆ ................... 10

EU vijestiEU vijesti

POKRENUT PORTAL

e-PRAVOSUĐE ........................... 15

JAĈANJE ANTIKORUPCIJSKE

SURADNJE IZMEĐU AGENCIJA ..... 15

KONFERENCIJA O PRIMJENI ZAKONA O BESPLATNOJ

PRAVNOJ POMOĆI ...................... 15

PRIVREMENO ZATVORENA

22 POGLAVLJA PREGOVORA ........ 16

EUROPSKA UNIJA PREMAŠILA

500 MILIJUNA STANOVNIKA ........ 16

MEĐUNARODNO ISKUSTVO U PREVENCIJI

KRIMINALITETA ......................... 16

Uzori i zbiljaUzori i zbilja

Oliver Malnuit: DESET (―BOŢJIH‖) ZAPOVIJEDI

LIBERALNIH KOMUNISTA ............ 17

PISMO RADOVANA SMOKVINE PREDSJEDNIKU VISOKOG

TRGOVAĈKOG SUDA (1. dio) ...... 18

EuropejciEuropejci

Grgo Pejnović: VELIKI HRVAT I VELIKI

EUROPEJAC (1. dio) ................... 22

Ćiro Truhelka: STUDIJE O PODRIJETLU

(1. dio) .................................... 25

GospodarstvoGospodarstvo

BRANITELJI U POLJU: NA PLANTAŢI, NA FARMI I NA ZAŠTITI OKOLIŠA

(1. nastavak) ........................... 29

PlaninePlanine

V. Mlinarić:

ŠETNJA NIZ KRKU ..................... 32

LaudonLaudon

LAUDONOV GAJ ........................ 35

TRAGOM CIVILNIH EUROPSKIH POGLEDA FELDMARŠALA ERNESTA GIDEONA BARUNA

OD LAUDONA (1. dio) ................ 35

RomanRoman

Robert Habeduš Katedralis: LAUDONOVA LJUBAV ................. 37

33

Opet nagodba.

S Arpadovićima. S Habsburzima. S Kara-

ĊorĊevićima.

Opet nagodba.

S Europskom Unijom.

Biti svoj. Biti svoj, biti i tu-

Ċi, istodobno. Posve tuĊi?

Što je, meĊutim, tu je. Hr-vatska je pred vratima Eu-ropske Unije. Zar? Ne. Eu-ropska Unija je pred hr-vatskim vratima. Kuca. Hoće mladu, ali dobro op-

remljenu.

Stoji pred vratima. Traţi.

Odgovara joj ... Tko joj to odgovara? U ime Hrvats-

ke?

Hrvati. Moţda poneki. Hr-

vati – uglavnom šute.

Što je, tu je. Vrijedi li išta

govoriti?

Govori Levin Rauch.

On? Ne baš on, ali netko

od njih. Od njegovih.

Uvijek neki Levin.

Mora li tako? Hoćemo li

tako?

Ne! Ovaj put – nikako ta-

ko!

Moramo i mi sudjelovati.

Mi domoljubni i drţavotvorni Hrvati.

Zna, dobro zna Jugoslavija, što to znaĉi kad se Hrvate, prave Hrvate, ostavlja po strani. Iskusila je. Uvjerila se. Što bi od

nje?

Treba bi li to Europi, Europskoj Uniji? S Hr-

vatskom uz sebe, pri sebi, u sebi?

* * *

Dobro. Ako je tako, neka tako bude. Tu

smo.

Imamo svoje uvjete. Tri glavna:

1. Hrvati su stari europski, uzjadranski, na-rod. Nacija. Hrvatska je takva drţava. Drţava Hr-vata. Onih, kojih preci oduvijek bijahu tu, kao i onih koji im se naknadno pridruţiše. Pomiješaše se

s njima.

2. Hrvati, Hrvatska, imaju tro-tisućljetno rodoslovlje, imaju tisućipol-godišnju kontinuiranu povijesnu drţavotvornu i drţavnu tradiciju. Nisu od 1918.

niti od 1945.

3. Hrvati ţele ostati u Hr-vatskoj. Dovijeka. Ne ka-ne se micati. Nikud i ni za što. Ţele biti gospodari u svojoj kući, u svom do-

mu.

To su naši uvjeti. Jasno.

* * *

Moţe li?

Onda smo za! Odmah!

* * *

Slobodan protok ideja, ljudi, robe ... Tehnološki napredak, gospodarski

razvitak ... Ljudska prava ...

U redu. U redu. U redu.

Dobro došla Europo. Dobro došla Europska

Unijo.

Na konak. Na veĉeru.

Ljudi smo. Svoji smo.

Levin Rauch

44

Iz svijeta što ga oblaĉine kriju

Sa posljednjeg Ramazanskog iftara

Uzlijećem na put vrh zemalja sviju

Iz svijeta mraka i svijeta utvara.

I kako letim kroz sfere oblaka

Gdje svjetla su nebeska malo bliţe

Driješe se spone dok se duša laka

U tihom uznesenju nebu diţe.

I oblaci su uvijek manje tamni

Nad svakom sferom što niţe ostaje

I vidjeh kako sunca zalaz plamni

Crvenim sjajem nad oblakom staje.

Duboka, modra, prozirna nebesa

Nadama tješe dok zemlja nestaje.

Samo se zapad za suncem nestalim

Crvenom dugom diţe vrh oblaka

I kao da je nemir malo blaţi

Slutim da nada ne umire svaka.

U trenu šutnje, umornog pogleda

Nad prostorima napuštenog svijeta

Srp mjeseca iz svoga nedogleda

Tiho se dirnu mog srca razdrijeta.

I gledam hilal ko pred mjesec dana

Kada u trenu nenadane sreće

U prvom znaku šehri Ramazana

Oznaĉi mirom preĉudesno veĉe.

I kao nakon trideset stoljeća

Što proleti u ovome mekamu

Vraćam se svijetu gdje je tuga veća

Kad znam da opet silazim u tamu.

prof. dr. sc. Asaf Duraković

U atriju dvora kneza Maurocena

Gdje odnose umor Zadarski valovi

Spremaju mi konak dusi Patarena

Matija i Matej Zorobabelovi.

Već osamsto ljeta pratim stopu svaku

Umjetnika zlata. Ĉudotvorca kista

Što me starodarjem krijepe na konaku

Sa hljebom i vodom kojom ĉaste Krista.

A ja koji nosim stećaka starine

Iz rodne Radimlje, sijela ljutih zmija,

Hvalim nebo na svom bijegu iz tuĊine.

Jer nije li vrijeme da se u visine

Uznesu nad naše nevolje i tmine

Luĉi koje pale Matej i Matija.

55

OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7, PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,

e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com

66

Sv. Oĉe savjest i odgovornost, mene pouĉe-

na u katoliĉkoj vjeri, nalaţe mi i ovaj naĉin

komunikacije, kako bih kao mala jedinka dao

svoj doprinos sprjeĉavanju zla koje nam sku-

pina najbogatijih i najmoćnijih ljudi svijeta

priprema, u konaĉnici uspostavu tog kako ga

nazivaju New World Order.

Vrlo mali broj ljudi na našoj planeti je svjes-

tan pogubnosti koja nam se luciferski pripre-

ma u cilju uništenja ĉovjeĉanstva i zatiranja

svakog spomena na Boga, odnosno Isusa

Krista. Vi ste njegov nasljednik na Zemlji i

mislim da je došlo vrijeme da upravo Vi, jav-

no i otvoreno progovorite. Vaše spoznaje su

daleko veće od spoznaja nas obiĉnih ljudi, ali

danas svaki malo bolje informiran ĉovjek, koji

razmišlja svojom glavom, uviĊa tu straviĉnu

opasnost.

Na ovo moje pismo potaknuo me je Vaš put

u Veliku Britaniju, jer upravo tamo je izvor te

nametnute globalizacije, kojoj je cilj ostvare-

nja New World Ordera. Vjerujem da je svr-

ha Vašeg puta bio upravo pokušaj sprjeĉava-

nja ostvarenja te sulude ideje, koja je zaĉeta

prije mnogo stoljeća u glavama brojnih dikta-

toram, koji su harali svijetom cijelom ljuds-

kom poviješću.

Ogroman razvitak tehnologije u posljednjih

stotinjak godina toliko je napredovao, a ljuds-

ki se um toliko iskvario, da obiĉan misleći

ĉovjek osjeća dolazak posljednjih vremena.

Zadaća svih nas, posebice kršćana-katolika

jest, uz Boţju pomoć i duboku vjeru, uĉiniti

sve što je u našoj skromnoj moći, kako bi

probudili savjest ĉovjeĉanstva, onog vjerniĉ-

kog ĉovjeĉanstva, i onemogućili taj sotonski

naum. Zato bi Vaš otvoren i izravan nastup,

URBI ET ORBI, bio itekako znaĉajan da ljudi

shvate dok je još vrijeme. To je i Vaša i naša

zadaća, Vaša i naša vjerniĉka obveza, govoriti

uvijek istinu, pod bilo koju cijenum u cilju op-

ćeg dobra svih ljudi svijeta.

Europska Unija, koju ste Vi do sada podupi-

rali u najboljoj nakani ljubavi i zajedništva

meĊu ljudima, vjerama i narodima, oĉito ne

slijedi nimalo od toga, već naprotiv jako se

ţuri ostvariti svoj cilj, paklenski cilj poroblja-

vanja naroda i njihovog uništenja. Ti politiĉari

Europske Unije i svijeta, uz rijetke iznimke,

odbacili su Boga Stvoritelja svega ţivoga i ne-

ţivoga, pa tako ga i izbacili iz samog Ustava

EU, što svi znamo. Odavno. Sve izopaĉenosti

ţele legalizirati i postaviti na istu razinu s is-

tinskim moralnim vrjednotama, koje nam je,

kako bi Dubrovĉani rekli, sam Bog d'o.

Sv. Oĉe, Vi imate veliko ţivotno i vjerniĉko

iskustvo, vodili ste najvaţniju Kongregaciju za

nauk vjere, kojoj ste bili na ĉelu dugi niz go-

dina nakon smrti hrvatskog kardinala Franje

Šepera, s kojim sam imao ĉast priliĉno dugo

razgovarati u Vatikanu o hrvatskim jadima i

mukama. Oko pola godine prije njegove smr-

ti.

Sv. Oĉe, taj Vaš bogat i dug ţivotni put,

znanje i spoznaje, neminovno iskustvo, pa i

Vaša neposredna izjava prije nego ste izabra-

ni za Petrovog nasljednika, o brojnim negativ-

nostima u Crkvi i šupljinama Petrove laĊe,

upravo zahtijeva da progovorite o svemu što

nam ti bezvjerni svjetski moćnici pripremaju.

Ne bojte se, jer Duh Sveti bdije nad svojom

Crkvom, ali bez našeg sudjelovanja i bez na-

šeg doprinosa, hrabrog i javnog poput nastu-

pa naših brojnih svetaca tijekom povijesti,

koje štujemo i slavimo, ne samo rijeĉima, ne

će ići. Moramo i našim stvarnim djelima to

potvrditi. Pred Vama, kao i pred svima nama

je veliki izazov. Vi ste pastir Crkve i Vaš glas

će ĉuti cijeli svijet, a djelo Ivana Pavla II., Va-

šeg predšasnika kojeg je cijeli svijet cijenio i

volio, i vjernici i nevjernici, dat će veliki poti-

caj cilju za kojim teţimo, a to je dobrobit ĉita-

vog svijeta.

U tom sluĉaju i Bog će nam pomoći itekako

vidljivo i snaţno. Pokrenite molitvu diljem svi-

jeta za spas Svijeta. Svijećom i krunicom ot-

jerajmo tamu koja se nadvila nad sve narode

svijeta diljem cijele planete. Ako tako postu-

pite, dok je još vrijeme, vjera u Boga i ĉovje-

ka širit će se svijetom poput valova, a brojna

pastirska putovanja Ivana Pavla II. bit će po-

tvrda svih Njegovih, Vaših i naših napora. Ne-

ka Vam dragi Bog podari hrabrosti i snage da

to i ostvarite.

77

Pristupiti u Europsku Uniju ili ne, pitanje je svih nas Hrvata? A što je s današnjim veo-ma, veoma nezdravim stanjem u Hrvatskoj i o posljedicama koje su neizmjerne i o ko-jima drţavne vlasti ne govore iskreno i isti-nito. Zar će se današnje veoma, veoma ne-zdravo stanje i neizmjerne ogromne nasta-le posljedice toga stanja riješiti ulaskom u Europsku Uniju? Za Hrvate i Hrvatice u Hr-vatskoj nepobitno je vaţnije ne ignorirati ove ĉinjenice u odnosu kako će nas Europa ocijeniti ili moţda prihvatiti u svoju zajedni-cu, jer je rijeĉ o nama samima i našoj jedi-noj, od Boga nam datoj domovini Hrvats-

koj!

Opet srljamo kao guske u maglu. U nepoz-

nanicu koja se zove Europska Unija!

Informacije

Informacije su jedan od veoma znaĉajnih preduvjeta za razvoj cijeline. Imaju li hr-vatski graĊani i sadašnji vodeći politiĉari "prave" informacije o Europskoj Uniji? Ne-maju! Ĉinjenica je da smo mi Hrvati imali u prošlosti, a imamo i danas, gledajući iz ne-biblijske perspektive veliki broj izvanredno informiranih, kvalitetnih i iznimno inteligen-tnih pojedinaca na svim poljima djelatnosti u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj! Bez obzira na sve ove kvalitete, htjeli mi priz-nati ili ne, Hrvati su stoljećima traţili "prave informacije" iskljuĉivo svojom intelegentno-šću i ljudskim razumijevanjem! Danas mnogi traţe naĉin na koji će utirati svoj vlastiti put u budućnost i koji će uglavnom ovisiti o njima samima, bez Boga! Jedni ne vjerujući istinski u Biblijskog Boga, Sina Boţjeg, našega Gospodina Isusa Krista, drugi opet misleći da mu ako i postoji, nisu odgovorni i od njega ovisni, i zato svoje iz-bore i odluke donose i danas po svojoj ţelji

i svome osobnom uvjerenju!

Hrvatska i Europska unija

Veliki broj vodećih hrvatskih politiĉara po-kazuje danas ogromnu drskost i neosjetlji-vost prema svojim hrvatskim graĊanima. Oni to rade mirne savjesti i dobro poznatim politiĉkim manipuliranjima i motivima samo Bogu i njima poznatim. Oni neumorno iz-bjegavaju "istinu" o današnjem veoma, ve-oma nezdravom stanju u Hrvatskoj i u isto vrijeme traţe naĉin na koji će uvjeriti hr-vatske graĊane da pristupe Europskoj Uniji bez Boga koristeći moćnu Europsku Uniju! Zar su zaboravili da Europska Unija ne ţeli u svome ustavu spomenuti kršćanstvo! Zar su zaboravili rijeĉi Pape Ivana Pavla Drugo-ga da se europski kršćanski korijeni ne smiju zaboraviti! Temelj kršćanske vjere i djelovanja jest Sveto pismo. U njoj, naime, izravno doznajemo da je Sveto pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za ka-ranje, za popravljanje i odgajanje u prave-dnosti, da ĉovjek bude savršen-opremljen za svako djelo ljubavi". (2. Timoteju 3, 16-

17)

Mi moţemo ignorirati Sveto pismo i ne vje-rovati Boţjoj rijeĉi, koja nam nepokoljeblji-vom sigurnošću stavlja istinu pred oĉi. Sve tvrdnje nevjernih ljudi to ne mogu pobiti pa makar se netko od njih i ĉvrsto drţao svojih stavova i stajališta. To ništa ne mijenja o

ĉinjenicama o kojima Sveto pismo piše.

(Continued on page 8)

88

Informiranje Hrvatske javnosti o Eu-

ropskoj Uniji

Prije nekoliko godina dr. Ivo Sanader, tada-šnji premijer Hrvatske vlade, "informirao" je hrvatsku javnost u Hrvatskom drţavnom saboru o Europskoj Uniji. Ovdje donosim jedan dio (izvaĊeno iz konteksta) govora

"informiranja" premijera dr. Ive Sanadera:

"Koje su politiĉke koristi od ulaska Hrvatske u Europsku uniju? Povećena stabilnost i si-gurnost, za drţavu koja ima iza sebe recen-tno iskustvo rata, je od iznimne vaţnosti. Ukljuĉivanje u stabilno, politiĉko i gospo-darsko okruţenje znaĉajno pridonosi gos-podarskom i društvenom razvitku. Sudjelo-vanje u odluĉivanju unutar Europske Unije omogućit će zastupljenost hrvatskih intere-sa prigodom usvajanja tih odluka. Poboljša-nje i jaĉanja ugleda i meĊunarodnog polo-ţaja Hrvatske, te povećanje pregovaraĉke mogućnosti naše zemlje u sklopu globalnih

araţmana takoĊer spada u korist."

Zatim je premijer dr. Ivo Sanader govorio o gospodarskim prednostima, o mogućnosti podizanja kvaliteta hrvatskih proizvoda i konkurentnosti na svjetskom trţištu, o pris-tupu znanju i novim tehnologijama, o mo-gućnosti korištenja fondova za regionalni razvitak za poljoprivredu i ribarstvo. O mo-gućnosti korištenja raznih fondova, o bez-povratnim sredstavima iz fondova Europske Unije. Hrvatska će imati ogromne koristi ulaskom u Europsku Uniju ili zajednicu i t.d. i t.d! Nije spomenuo ni jednu jedinu rijeĉ koliko će novca stajati Hrvatsku drţa-vu taj ulazak u EU i što Hrvati mogu ulaskom u EU oĉekivati u negativnom smislu! Bio je to pa-ţljivo i veoma dobro pripremljen i odrţan govor dr. Ive Sanadera. Bio je to govor "informiranja" koji Europska Unija ţeli da Hr-vatski narod što ĉešće ĉuje! Kolinda Grabar-Kitarović, tadaš-nja ministrica europskih integra-cija i voditeljica hrvatskog pregovaraĉkog tima govorila je u Hrvatskom drţavnom sa-boru odmah poslije premijera dr. Ive Sana-dera. Ĉitala je jedan dio bezbrojnih zakona,

(kao da ĉita svakodnevnu shoping listu ku-ćnih namjernica), propisa, tehniĉkih stan-darda i struĉno napisanih odredba Europs-ke unije, a i o nacionalnom projektu kao što su pregovori o punopravnom ĉlanstvu

Republike Hrvatske u Europsku Uniju.

Vladimir Drobnjak, tadašnji glavni pregova-raĉ Republike Hrvatske osvrnuo se ĉitajući kao i ministrica Kolinda Grabar-Kitarović u Hrvatskom drţavnom saboru iste veĉeri, veoma opširno u osvrtu pregovaraĉkog ve-oma sloţenog procesa, sastavljenog na više od 80.000 stranica! "Pregovori o pristupa-nju u Europskoj Uniji je veoma sloţeni pro-ces koji ima svoja precizna pravila i mnoge dimenzije, od kojih samo neke spadaju u zonu politike, a mnogo više njih u podruĉja zakonskih, podzakonskih i upravnih akata, uredbenih i odredbenih normativizama i standardizacije!" Kazao je Vladimir Drob-njak. (izvaĊeno iz konteksta govora). Zako-ni, podzakoni, upravni akti, uredbe i odred-

be!!!

Zašto se napisane odredbe ne mogu

sprovesti u djela?

Gledano iz biblijske perspektive

Ţivot je buran, kompliciran i stalno se mije-nja. Svaki dan donosi situacije koje ne oĉe-kujemo. Mi koji smo Isusovi uĉenici i sljed-benici iskreno ţelimo ĉiniti dobro, ali uvijek nismo sigurni što je dobro! Ljudski je da instiktivno izmislimo naĉin koji će nam po-moći da donesemo odluku. Ako su odredbe

napisane unaprijed i dobro nauĉene na pamet, mi oĉekujemo da ćemo toĉno znati kako riješiti svaki sluĉaj. Iako nam odredbe zaista olakšaju posao pri donašanju nekih odluka, mi jednostvano ne moţe-mo ţivjeti po odrebama cijeli ţivot! Ni jedan popis

odredba ne moţe nas pripremiti za ţivotne izazove. Jednostavno nema ih dovoljno da

obuhvate sve!

99

1010

Pitanje:

Kad bi vas netko upitao g. Šafariću, tko

ste Vi, što biste mu odgovorili?

Odgovor:

Rekao bih mu da sam sedmo dijete svojih roditelja: majke Line Dodlek i oca Ivana Šafarića. RoĊen sam doma (u Europi!) u MeĊimurju, u selu Belici poznatoj po „beliĉkom kalamperu―! Vrijeme mog roĊe-nja je 1940. godina. Bila je tada Kraljevina Jugoslavije, malo kasnije pak je MeĊimurje

došlo pod maĊarsku okupaciju.

Sa 16 godina odlazim s ocem prema Celju, gdje postajem šegrt zidarskog zanata. Od-mah po završetku zanata upisujem se u ve-

ĉernju tehniĉku graĊevinsku školu.

Iste jeseni, s 19 godina, morao sam podni-jeti drugu tešku operaciju na crijevima. Di-jagnoza je bila: „ILEUS―. Slomljen na svim linijama, prekidam školu, pa i zaposlenje. U 23.-ćoj godini odlazim na odsluţenje vojnih obaveza, gdje mi se zdravlje opet slama te poslije 14 mjeseca sluţenja domovini napu-štam vojarnu prvi put (!), ali vidi vraga, opet bez zaposlenja, jer sam postao nespo-

soban za teške fiziĉke poslove.

Uspijevam, svejedno, završiti srednju teh-niĉku školu u dobi od 30 godina. Zapošlja-vam se u birou graĊevinskog projektiranja u Trbovlju, a u 1980. g. s ĉitavom obitelji selim se u Velenje. Nakon donošenja zako-na, koji daje mogućnost za privatno projek-tiranje, krajem 1985. g., donosim odluku o prijelazu na samostalni rad. Tako sve do

2002. g. - do moga umirovljenja.

Pitanje:

Stalno ţivite u Sloveniji. Od kada? Što

Vas je ovamo dovelo?

Odgovor:

Spomenuo sam već. Bilo je to 1956. g. Ta-da me je otac odveo sa sobom prema Celju „na put s kartom u jednom smjeru―. Volim svoju izreku: "ja sam agrarna izbjeglica―. Moje oĉi sada, još uvijek, lijepo vide kako piše: "2010." godina. Ništa nije kod mene

stalo. Sve je u punom pogonu, još jaĉe ne-

go ikada prije.

Pitanje:

Gdje ste prije toga ţivjeli? U Hrvats-

koj?

Odgovor:

U MeĊimurju. To je moja domovina. Tu je roĊen 1876. g. moj deda Đura po ocu, 1882. g. bakica Marija, po majci deda Mar-

tin (?) i 1890. baka Barbara.

Deda Đura je preţivio prvi svjetski rat na ruskom frontu, dok je deda po majci Mar-tin bio prostrijeljen sa strojnicom negdje

kod Krakova.

Da, kao šesto ţivo dijete naših roditelja, osim sestre Marije, otišao sam na zapad. Da, svi, baš svi, jedno za drugim, odlazili smo kao „fiziĉari― prema zapadu, "v obljub-

ljeno deţelico" - u Sloveniju.

Pitanje:

Čujem da ste nemiran čovjek. Stalno nešto istraţujete. Čime se zapravo ba-

vite? Profesionalno.

Odgovor:

Nije da sam nemiran, ja sam borben. Zato i jesam tu gdje jesam – udaram po neprav-

di.

Dragutin Šafarić

1111

Mislim da sam najprije istraţivao samoga sebe: tko sam i gdje sam? Zatim: tko su drugi i zašto su oni to što jesu? Što to nji-ma pogoduje? Zar moram uvijek biti nešto manji od njih? Ĉesto sam se pitao i konaĉ-no odluĉio iskoristiti ono što mi je Bog dao

na dar – pamet!

Zbog straha, kako će moje tijelo podnositi graĊevinske poslove po mrazu, kad me sti-gnu godine, sve sam ţrtvovao. Promijenio sam radno mjesto s boljom strukom, te os-tatak svojeg rada do mirovine proveo u to-plim zaštićenim radnim prostorijama, kao projektant s drţavnom licencom za samos-talni rad. Iza sebe imam izraĊenih preko 400 nacrta, od kojih tri za stambene bloko-

ve.

Bogato iskustvo iz graĊevinarstva mi još uvijek sluţi za dodatnu zaradu. Zajedno s obe kćeri, koje su isto graĊevinarke, imam vlastiti biro od 1986. godine. U njemu izra-

Ċujem nacrte.

Poslije završene srednje tehniĉke škole 1970. g. iste sam godine upisao Višu teh-niĉku školu u Mariboru, gdje sam odustao

poslije 18 uspješno poloţenih ispita.

Krenuo sam u samostalnu djelatnost, radio

danju i noću.

Starija kći je krenula mojim športskim pu-tem. Streljaštvo. Bilo je sve manje vreme-na za moj studij. Ali je sve to imalo i svoju ljepotu. Dva slovenska rekorda starije kće-ri. Druga pak kći bila je ĉetiri puta sloven-ska prvakinja. Ja sam se sa svoje strane "doĉepao" dva naslova na drţavnim natje-

canjima u Jugoslaviji.

Baveći se športovima, kao što su streljaš-tvo, ronjenje, pa donekle i speleologijom, mnogo više voţnjom motociklom, kao mali projektant prošao sam širom svijeta, bio sam na svakojakim terenima, u raznim kra-

jevima.

Negdje 1981-82. godine poĉeo je veliki za-okret u mojem upoznavanju nove okoline u koju sam se doselio, gdje sam se kretao i ţivio. To je osnovno zemljopisno podruĉje na pravcu Celje – Velenje – Slovenj Gra-dec. Na pola puta je Gornji Doliĉ. To je mjesto masovnog pokolja Hrvata u svibnju 1945. g., pokolja moga naroda s imenom

Hrvati. "Samo― oko 8 tisuća ubijenih!

Krenem u Zagreb 1996. g. do Drţavnog sa-borskog povjerenstva za popis ţrtava. Tra-ţim informacije za dogaĊaje u Gornjem Do-liĉu? Nemaju ništa. Nikakva odgovora mi nisu mogli dati. Opet sam morao poći osob-no u dugotrajno prikupljanje podataka po knjigama i kod ljudi. Podatci su ukazivali na nove informacije, zahtijevali su široka istra-ţivanja i mnogo putovanja. Osvojen je novi poloţaj s mnogo podataka. Moralo se kre-nuti dalje. Pokrenuo sam jedinstvenu inter-netsku stranicu o ţrtvama komunistiĉkih

zloĉina ili genocida.

Postavio sam 1997. g. Na internetu veliku kartu s ucrtanim grobnicama samo za pod-ruĉje Slovenije. Ima oko 800 masovnih grobnica. To je bila znanstvena fantastika u vremenu, kada se je tek pomalo smjelo javno govoriti o „krvavoj borbi za osloboĊe-nje naroda – i ĉovjeka―. Drţavno slovenko povjerenstvo do sada je već evidentiralo

preko 600 masovnih grobnica.

Kao projektant koristio sam se raĉunalnom od 1986. g. Primjenjujući znanje i mnoge karte u papiru, te „interaktivne― elektroniĉ-ke podloge, stvorio sam svoju kartu grobni-ca. Posjedujem preko 3.000 karata. Uz to koristeći se još i kvalitetnim svjetskim elek-tronskim atlasima, doţivio sam da se je do sada na mojoj www stranici i na Google-atlasu našlo oko 7.500 raznih fotografija, s kojima potvrĊujem, i dokazujem, gdje su mjesta zloĉina. Dakako, tamo je, osim mo-jih, takoĊer i nešto lijepih slika mojih dra-

gih prijatelja.

Pitanje:

Imate li neki hoby?

Odgovor:

Hoby? Uz projektantski posao ostalo je mjesta samo za ovo malo prije opisano is-traţivanje ţrtava. Prije dvadeset godina imao sam više puta oštar dijalog s lokalnim povjesniĉarima. Za njih je povijest završila 9. svibnja 1945. g. kapitulacijom osovin-skih snaga. Mjesto te kapitulacije bilo je ovdje, od mene udaljeno samo koji kilome-tar u malom mjestu Topolšica. Poslije toga za partizansko - antifašistiĉke povjesniĉare je ostalo mjesta samo za veliko slavlje re-

1212

volucije i podizanje nebrojenih spomenika. Kada izlazim iz našeg nebodera vidim spo-menik visok 9,70 m. Valjda znate tko se još

uvijek slavi u Nebesa. Tito i Partija!

Pitanje:

Oţenjeni ste. Kako na Vaš "pogon" gle-

da supruga?

Odgovor:

Dok se nešto radi za zaradu, dobro je. Ve-

selo. Ostalo tajim kao „muška posla―.

Pitanje:

Je li Vam supruga Slovenka? Ili ste po

bračnu druţicu morali preko Sutle?

Odgovor:

Nije. Njeni su korijeni preko Sutle, ali s ove strane. Zapravo, ĉak i preko Soĉe. Puno dalje, sve do Udina u Italiji, otkud je došao njezin djed Peter Andrini (roĊen 1881. g.) u rudarski kraj Trbovlja. Tako supruga ima djevojaĉko ime Andrini. Takvih je prezime-

na samo nekoliko u Sloveniji.

Pitanje:

Odrţavate li i dalje sveze s Hrvatskom?

Ili ste na njih zaboravili?

Odgovor:

Poslije majĉine i oĉeve smrti, Bog im dao pokoj, zadrţao sam svoj dio nasljedstva, jednu livadu i još 1/14 dio „grunta―, ne da-jući nikome pravo na prodaju. Neka to os-tane „moja gruda zemlje―, tamo u MeĊi-murju. U Hrvatskoj! Imam svoj izvod iz

gruntovnice. To je to!

Pitanje:

Mislite li na njih i na njihove grobove. Posebno na one u Sloveniji koji potječu

iz 1945.?

Odgovor:

Bilo je to jednom kasno noću. U Belici. Na-puštajući lokal i nakon rastanka s prijatelji-ma, otišao sam sam u polje, do groblja, gdje su mi pokopani roditelji i mnogi moji

roĊaci. Više se bojim ţivih nego mrtvih.

Poznajem više stotina grobnih lokacija po Sloveniji. Izbjegavao sam susret sa „smrću―. Ove godine, 20. srpnja, u šumi, koju vidim s prozora, bio sam nazoĉan kod sondiranja odnosno kod kopanja bagerom po terenu. Tek popodne na jednoj lokaciji, kod podizanja zemlje s bagerom, pojavila se duga noţna kost, a kasnije još i smrska-na lubanja. Tog trenutka jedino sam ja imao u rukama fotoaparat. Ţrtava je tu iz-meĊu 50 i 200, tko to zna koliko? Dva dana kasnije, gledam s prozora breţuljak na Go-rici. Kopaju jamu, sluţbeno biljeţe, da bi na tom mjestu moglo biti pet grobova. Prijatelj – oĉevidac kaţe 15!!! Drţavno povjeren-stvo pak s druge strane, za općinu Šoštanj, navodi da ima sakupljene podatke za oko 4.000 ţrtava, najviše njemaĉkih zarobljenih

vojnika iz svibnja 1945. g.

Pitanje:

Vi ţivite, zapravo, u Europskoj Uniji.

Osjećate li to?

Odgovor:

Neke ţivotne promjene, da. Na bolje? Ma, ne. Nikako. Prije bih rekao na gore, nego li na bolje. Potrebne su još godine, da se društveni sustav, znamo koji i kakav, da se taj društveni sustav preustroji. Razdoblje za prilagoĊavanje regulative. Kao projek-

Dragutin Šafarić

1313

tant, ipak moram priznati, zbilja primjeću-jem mnoga dotjeravanja nekada nesreĊe-nih ili meĊusobno neusklaĊenih zakona i drugih propisa. Uvodi se postupno red, a ne više da svatko stvara neke odredbe po

svom osobnom stilu i potrebi.

Pitanje:

Jeste li, kao Hrvat, ugroţeni, jeste li diskriminirani ovdje u Sloveniji, u Eu-

ropskoj Uniji?

Odgovor:

Diskriminacija je uvijek postojala i još će je biti. Nije u pitanju Europska unija, niti je u pitanju posebno podrijetlo, to što si Hrvat, već postoje neke druge „tajne― sile, koje djeluju općenito u svijetu. MeĊusobno poz-navanje i druţenje „došljaka―, meĊu koje spadam i ja (!), pomaţe otkriti mnoge stvari, za koje znamo, da se ĉak smišljeno i planski pojavljaju. To su dva svijeta, koji se nikada ne će moći „izgladiti― do neprimjet-

na dodira.

Pitanje:

Ţelimo Vas otvoreno zapitati: progone

li Vas u Sloveniji?

Odgovor:

Na mnogo naĉina se to moţe ĉiniti ĉovjeku – ako je takva nakana. Spomenuo sam svoju operaciju na crijevima – Ileus. Za graĊevinskog radnika potrebno je znati, ka-ko je to biti na otvorenom gradilištu u hlad-

nom prosincu.

Hospitaliziran sam bio u celjskoj bolnici od 10.12.1959. g. Do 21.12.1959. g. Samo 11 dana boravka u bolnici. Samo jedan tjedan „bolovanja― i hajdemo na hladno zimsko gradilište, 27.12.1959. g. To će biti samo dva tjedna poslije otvaranja mojeg tijela – trbuha s 11 šavova. Da bi saĉuvao zdravlje, morao sam prekinuti radni odnos s 31.03.1960. g. pa do 19.09.1960. g. Kad mi se zdravstveno stanje poboljšalo poĉeo sam opet raditi, naravno, u istom poduze-

ću. Posjedujem isprave koje to potvrĊuju.

Radeći u Ljubljani 1963. g., vojniĉki lijeĉ-niĉki pregled utvrĊuje, da sam sposoban za JNA i da mogu sluţiti voljenom narodu i kroz nekoliko dana ja sam već „pješadinac― u Puli. Poslije 14 mjeseca vojno-lijeĉniĉkog natezanja odlazim iz JNA bolestan i nespo-

soban za rad. U istom poduzeću se ne mo-gu zaposliti, jer mi lijeĉnici ne ţele izdati pozitivan dokument za moj fiziĉki posao. Napuštam deţelicu i odlazim ţivjeti kod ro-ditelja u MeĊimurje, da tamo ozdravim i da se onda opet „vratim― na posao. Bog mi je

pomogao, pa se tako to i zbilo.

Imao sam završenu zanatsku školu u Ljub-ljani, prvu godinu veĉernje tehniĉke škole u Celju prije odlaska u JNA. Ipak, sve mi to nije bilo dovoljno za ponovni upis u veĉer-nju tehniĉku školu u Ljubljani. Za upis je bio uvjet završena osnovna škola, a ja sam imao samo 6 razreda. Ono drugo ne vrijedi niti pri upisu za partizanskog ravnatelja. Završim ja svejedno, unatoĉ svemu tome, i onu osnovnu dopisnu školu, pa i veĉernju tehniĉku školu u Ljubljani, te tako krenem

u „topliji― radniĉki ţivot.

Da malo preskoĉim ovu svoju kroniku. Za vrijeme domovinskog rata poĉeo sam po-nešto objavljivati o svojim istraţivanjima, aktivno sam se ukljuĉio u rad Slovenskog društva za istraţivanje prikrivenih grobova. Mnogo sam se kretao, sakupljao podatke. Kod Maribora 1999. g. na izgradnji cestov-ne zaobilaznice u Bohovi - Tezno, mi akti-visti za istraţivanje tragova ţrtava, traţili smo da se tamo radovi zaustave i da se izvrši sondiranje terena. Tada je u Bohovi na duţini 80 m šumskog dijela ekshumira-no 1.179 ţrtava ili 17 kostura na tekući metar u tenkovskom rovu. Kanal kod Tez-nog duţine preko 2.000 m bi mogao sadr-

ţati i oko 40 hiljada ţrtava.

Bilo je to vrijeme sukobljavanja s vlašću. Naravno, vršila se toboţe samo prometna kontrola. Gdje? U neposrednoj blizini mojeg posla i stanovanja u Velenju. Poslije deset godina još uvijek imam velike izdatke u svezi s tim policijskim postupcima. Samo

oni znaju za što bih ja trebao biti kriv.

Pitanje:

Da. Hrvatska bi uskoro takoĎer trebala ući u Europsku Uniju. Za koga je to do-

bro? Za Europsku Uniju? Za Hrvatsku?

Odgovor:

Svaka stvar ima dobre i loše strane. Kada netko nešto dobiva tada netko drugi nešto daje. Hrvatska nacionalna tragedija je u to-

1414

me, što su se vlastodršci natjecali, tko će više pokrasti svoj narod (posljediĉno kroz donošenje takovih zakona!), i tko će se vi-še prignuti tuĊincu. Sad su uhićenja u tije-ku. Sramota je to za vlast, a ne za pojedin-

ca ili ĉak za okrivljenog.

Pitanje:

Što zapravo mislite o Europskoj Uniji?

Odgovor:

Povijest nas uĉi, da su se sva velika carstva raspadala - iznutra. Bili (još) ţivi, pa vidje-

li!?

Pitanje:

Nas zanima, posebno, poloţaj i uloga malih naroda u zajednici poput Europs-

ke Unije. Što mislite o tome?

Odgovor:

Nisu baš u pitanju mali ili veliki narodi. Ka-pital je gospodar, on sve pokreće i o svemu

odluĉuje.

Pitanje:

Smatrate li da bi ulazak Hrvatske u Eu-ropsku Uniju trebao dovesti do bolje suradnje Hrvata i Slovenaca? U čemu

bi se to moglo ogledati?

Odgovor:

Neki zahtjevi slovenske politike za ispunja-vanje uvjeta za pristup ili ulazak Hrvatske u EU su bili i jesu opravdani, osobno bi i sam postavljao neke uvjete. Poznajući obe ove drţave dolazim do nekih drugih spoz-naja, do zakljuĉaka koji me vode do briga s kojima se susreće slovensko gospodarstvu. Otvaranje granice prema Hrvatskoj, pa mo-ţda i dalje, prema Bosni, slobodno kretanje roba, prometa, a najviše radne snage, je-dinstvena valuta, sve to već sada ruši po-jam o blagostanju u Sloveniji kao europskoj drţavi. Naţalost veliki broj ljudi ţivi slabije, nego koju go-dinu prije. Ka-da stalno zapo-slen radnik ne moţe podići niti kredit za kupnju televi-zora, jer ima premali doho-dak, što će mu onda „šuplja―

Europa, koja sve manje mari za radnog

ĉovjeka.

Pitanje:

Oko Ljubljane je partizanski put? Neri-jetko naiĎe se na partizanski spome-nik. Nu, u Ljubljani nema više Titove avenije. Sad je to Slovenska i Dunajska

(Bečka) cesta. Kako to tumačite?

Odgovor:

Davne 1959. g. i ja sam imao maratonski „pohod ob ţici okupirane Ljubljane―. Mislim da je to obiĉno bilo 9. svibnja. Taj dan se slavi u Europi kao dan pobjede nad fašiz-mom. Sada mi se ĉini i kao dan pobjede nad komunizmom. Mnogi, pa i ja sam, pri-donijeli su toj promjeni. Naţalost u Velenju je još sve po starom – imamo „Titov trg― s

najvećim njegovim spomenikom na svijetu.

Pitanje:

Kod Vas u Velenju?

Odgovor:

Spomenik Titu još uvijek prkosi onim ma-sovnim stratištima i grobnicama kojih u de-ţelici ima preko tisuću. Istodobno, njegov - Titov - pogled uperen je toĉno prema Tez-nom, gdje je mjesto najvećeg pokolja u Ju-goslaviji. Imamo ovdje još i Grašku goru. Stvarno, tu je svake godine masovno okup-ljanje naroda, pa i partizana u punoj vojnoj

opremi.

Pitanje:

Onda i sada?

Odgovor:

Punih trideset godina ţivim u Velenju. Kad pogledam, oko mene se je ovdje nešto mi-jenjalo, ali ne vidim promjena u srcu grada i ljudi. Sve je nekako „bezţivotno― i puno

razoĉaranja.

Pitanje:

Na kraju nešto krajnje osobno:

kad ćete doma? Ili ste već doma?

Odgovor:

Jednom me carinik zapita: gdje sam bio? Bio sam doma. Drugo pitanje: kuda idem? Pa idem doma! Tako sam prešao tu granicu iz MeĊimurja

za Sloveniju bez posljedica.

Dragutin - Za domovinu spreman!

1515

Internetski portal e-pravosuĊe (e-Justice), pokrenut je 16. srpnja, a omogućava brzi pristup odgovorima na pitanja o pravnim propisima i praksi u zemljama članica-ma EU-a. Na 22 sluţbena jezika EU-a i 12.000 stranica sadrţaja portal nudi niz korisnih informacija - npr. kako doći do odvjetnika, kako konzultirati registar o sol-ventnosti poslovnog partnera u nekoj dru-goj zemlji ili dobiti podatke iz zemljišnih

knjiga u drugoj zemlji Europske unije.

Sadrţaj portala sljedeće će godine biti do-punjen informacijama o pravima okrivljeni-ka i ţrtava u svakoj zemlji ĉlanici EU-a. GraĊanima će uskoro na raspolaganju biti i informacije o naĉinu procesuiranja promet-

nih prekršaja u svakoj od zemalja ĉlanica EU-a. Portal će biti od velike pomoći za oko deset milijuna graĊana Europske unije koji su svake godine ukljuĉeni u prekograniĉne

sudske postupke.

Twinning projekt "Jačanje meĎuagencij-ske suradnje u borbi protiv korupcije – Podrška Sektoru za suzbijanje korupci-je Ministarstva pravosuĎa" vrijedan 750.000 eura, pokrenut je 15. rujna godine

u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

"Rezultati u borbi s korupcijom ali i u ispu-njavanju i svih ostalih mjerila za zatvara-nje poglavlja 23 - PravosuĎe i temeljna

prava moraju biti vidljivi i odrţivi, kako bi pregovori bili uspješno završeni i Hrvats-ka postala 28. ĉlanica EU-a‖ izjavio je tom

prigodom veleposlanik Vandoren.

Projekt provode Ministarstvo pravosuĊa Re-publike Francuske u suradnji s Uredom pre-mijera Republike Italije i Ministarstvom up-rave Republike Italije, i Ministarstvo pravo-

suĊa Republike Hrvatske.

MeĊunarodna konferencija "Pristup pra-vosuĎu: Godinu dana iskustva u prim-jeni zakona o besplatnoj pravnoj po-moći” odrţana je 26. srpnja u Zagrebu u organizaciji UNHCR-a u Hrvatskoj, Ministar-stva pravosuĊa RH, Centra za ljudska pra-va i Koalicije za promociju i zaštitu ljudskih

prava.

Paolo Berizzi, savjetnik u Delegaciji Europs-ke unije u Hrvatskoj, tom je prigodom nag-

lasio da je rasprava o svim pitanjima veza-nim uz dosadašnju provedbu Zakona o bes-platnoj pravnoj pomoći dobra praksa za iz-nalaţenje naĉina za daljnje poboljšanje to-ga sustava u Hrvatskoj. TakoĊer je naglasi-o da je poboljšanje provedbe sustava bes-platne pravne pomoći vaţno pitanje u okvi-ru poglavlja 23 – PravosuĊe i temeljna ljudska prava u pristupnim pregovorima iz-

meĊu Hrvatske i EU.

1616

Hrvatska je 27. srpnja na MeĊuvladinoj konferenciji o pristupanju zatvorila još dva poglavlja u pristupnim pregovorima s EU. Rijeĉ je o poglavljima 12 - Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor te 32 -

Financijski nadzor.

Do završetka pregovora preostalo joj je zatvoriti jednu trećinu od ukupno 35

poglavlja pregovora.

„Zatvorena su dva poglavlja koja su veoma vaţna, posebno poglavlje 12, vrlo sloţeno poglavlje koje nije vaţno samo za dinamiku pregovora već i za hrvatske graĊane budući da njegovo zatvaranje znaĉi da je Hrvatska u podruĉju sigurnosti hrane i fitosani-tarnih standarda dosegnula najvišu eu-ropsku razinu‖, izjavio je glavni hrvatski

pregovaraĉ Vladimir Drobnjak.

Broj stanovnika Europske unije 1. sijeĉnja ove godine premašio je 500 milijuna. Pre-ma demografskim podacima koje je objavio statistiĉki ured EU-a Eurostat, EU ima 501,1 milijun stanovnika. Prema podacima za 2009. godinu, broj stanovnika 27 ĉlanica

EU-a bio je 499,7 milijuna.

Njemaĉka ima najviše stanovnika (81,7 mi-lijuna). Slijede Francuska sa 65,4 milijuna i

Ujedinjeno Kraljevstvo sa 62 milijuna sta-

novnika.

Rast stanovništva rezultat je kako prirod-nog prirasta tako i migracija. Broj roĊenih u Europi prošle je godine iznosio 5,4 milijuna, a broj umrlih 4,8 milijuna. Najviša stopa nataliteta zabiljeţena je u Irskoj, Ujedinje-nom Kraljevstvu i Francuskoj a najmanja u

Njemaĉkoj i Austriji.

U Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj u Zaboku je 14. srpnja predstavljen projekt "Policija u zajednici" koji se financira iz EU programa cjeloţivotnog uĉenja „Leonardo da Vi-

nci’’.

To je za sada jedi-na uprava u Hr-vatskoj koja je sa svojim partnerima udovoljila svim uvjetima Agenci-je za mobilnost i programe Eu-ropske unije. No-sitelj projekta je Policijska uprava

krapinsko-zagorska, a partneri Zagorska razvojna agencija, Obiteljski centar Krapin-sko-zagorske ţupanije, Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske ţupanije, te

španjolski partner ―Conselleria de Go-bernacion‖ iz Valenci-

je.

Izvor EU-Vijesti: EUbilten

Delegacije Europske Unije u

Republici Hrvatskoj broj 30. za rujan 2010. - Avis Beneš,

glavna urednica

Rijeka Dunav

1717

1. Promijeni svijet, ne ostani samo na rije-

ĉima – ne priĉaj, nego radi..

2. U svemu, što ĉiniš, postupaj bez ikakvih ograniĉenja, misli samo na svoje dodatne

koristi, koje će te uĉiniti još bogatijim.

3. Budi suosjećajan: dijeli s drugima - dru-

štvenu odgovornost.

4. Pretvori se u Drţavu: primjenjuj gdje god moţeš partnerstvo Drţave i poduzeća.

Ne zaboravi na društvene fondove.

5. Uvijek naglašuj da ništa ne skrivaš: prih-vati i provodi kult transparentnosti, te dos-

tup cijelog ĉovjeĉanstva informacijama.

6. Ne radi odveć: posebno ne cijelo vrijeme od devet do pet, ukljuĉuj se što više u pri-

godne raspave, razborito, dinamiĉno i prila-

godljivo.

7. Djeluj po naĉelu encima: ne radi samo po zakonima trţišta, pronaĊi nove oblike

društvene suradnje.

8. Neka si kreativan, okoristi se svim onim što sluţi efikasnosti, a tebi je na dohvat:

dizajnom, novim tehnologijama i znanošću.

9. Vrati se uĉenju: stalno se obrazuj, zna-

nje spretno primjenjuj.

10. Umri kao siromah: ništa ne ponesi sa sobom kad umreš, sve ostavi onima kojima

je to potrebno.

1818

Štovani,

Upravo sam primio "Poţurnicu jednog od tuţitelja" gospodina Ivice Ĉavara (IĈ) pos-lanu 6. veljaĉe 2006. godine na naslov Vi-sokog trgovaĉkog suda RH (VTS) u Zagre-bu, u kojoj tuţitelj IĈ predlaţe, dapaĉe, ĉak i moli da VTS u Zagrebu presudi u njegovu korist. a time IĈ ĉini neko malo kazneno djelo prema ĉl. 309. KZ RH koje se kaţnja-

vo ĉak do 5 godina zatvora.

Predmetnu poţurnicu Ivice Ĉavara poslanu

VTS-u u Zagrebu prilaţem ovom dopisu.

IĈ bi u jednoj normalnoj civiliziranoj sreĊe-noj pravnoj drţavi već odavno jeo besplat-nu zatvorsku hranu, jer bi mu takva soci-jalna skrb danas itekako dobro došla, bu-dući da mu je, kako piše, egzistencija ugro-ţena te sam stoga preslik njegovu poţurni-ce VTS-u odmah proslijedio na pravo mjes-

to u novi rijeĉki Caritas.

Ivica Čavar je kriv, jer je svjesno pro-tuzakonito prodao imovinu poduzeća Automotor d.d. po bagatelnoj cijeni da bi time oštetio poduzeće i Radovana Smokvinu kao ulagača. Ne samo da je prekršio zakone već je kršio i sam Ustav RH ĉl. 49. (prava steĉena ulaganjem kapi-tala ne mogu se umanjiti zakonom niti dru-gim pravnim aktom). Zato Ivica Ĉavar i zloĉinaĉka organizacija koja ga je postavila do takvog poloţaja treba isto biti primjerno

kaţnjena.

Namješteni steĉaj relativno malog trgovaĉ-kog poduzeća Automotor d.d. iz Rijeke će kad-tad ući u antologiju hrvatskog pravosu-Ċa, kao mali zloĉinaĉki pothvat, jer preds-tavlja eklatantan primjer male zloĉinaĉke organizacije u kojoj sudjeluju u simbiozi lo-kalni politiĉari, lokalni suci i lokalni predsje-dnici sudova kao i lokalni predstavnici HFP i lokalni steĉajni upravitelji (pod lokalni sma-

tram samo adresu stanovanja, inaĉe su spomenuti velikom većinom "prišlići" kao

što je tuţitelj Ivica Ĉavar).

Tko je i što je UKOK (umreženi Tko je i što je UKOK (umreženi

kolektivni organizirani kriminal)?kolektivni organizirani kriminal)?

Takozvane permanentne politiĉke krize gradskog vijeća i poglavarstva Grada Bakra kao što je i ovogodišnja kriza koja je opet dovela na vlast vladinog povjerenika, su u stvari krize koje su u prvom redu više kri-minalne prirode i minorno politiĉke, a koje su rezultat višegodišnjih pljaĉki nomenkla-ture na vlasti tog malog grada za velike pljaĉke. Sve pljaĉke koje su se dogodile u RH imaju za posljedicu da su te pljaĉke stvorile i ţrtve takvih pljaĉki, ali gotovo sve te ţrtve šute i ponašaju se poput zbunje-nog stada i pretvaraju se u pasivne posluš-ne promatraĉe, što ustvari predstavlja sa-

mo skrivljenu nezrelost hrvatskog društva.

Evo samo nekih podataka o UKOK-u, jer meni nisu dostupni svi podaci koje posjedu-je istraţna sutkinja Ţupanijskog suda u Ri-jeci Ksenija Zorz (bio sam pozvan kao svje-dok), a danas je u toku suĊenje na Općin-

skom sudu u Rijeci.

Glavni stup društva UKOK-a predstavlja još iz 1994. godine direktor poduzeća "Industrijske zone" d.o.o. (IZ) Josip Rec-hner (JR), a IZ se nalazi na Kukuljanovu i u vlasništvu je Grada Bakra. Josip Rechner je zet druga Blečića bivšeg visoko pozici-oniranog i vodećeg funkcionara SK u riječkoj regiji. Dobar poloţaj JR osigura-vaju prijatelji poput šefa financijske policije gospodina Petra Ĉarića koji je ujedno i predsjednik rukometnog kluba Zamet, a g. JR je zamjenik predsjednika kluba. U tom klubu se pere dosta sitnog novca o ĉemu je

pisao i NL.

1919

Josipa Rechnera podrţavaju gotovo svi fun-kcionari Grada Rijeke, jer je za sve od veli-ke koristi i zato su mu sva vrata otvorena. Josip Rechner se osigurao i kod policije, jer on odabire upravo naĉelnika MUP-a za P-G ţupaniju Josipa Lulića za ĉlana svog nad-zornog odbora poduzeća IZ. Zamjenik glav-nog stupa UKOK-a je gradonaĉelnik Grada Bakra Marijan Los, a najvaţniji koordinator i voĊa koji kontrolira sve akcije u Gradu Ri-jeci i Ţupaniji je gospodin Gradonaĉelnik Grada Rijeke Slavko Linić i njegova des-na ruka gospodin Vladimir Bizjak, jer bez njihove privole i suglasnosti ništa u re-giji ne prolazi i ne moţe funkcionirati. Gra-donaĉelnik Slavko Linić i Vladimir Bizjak su takoĊer s njihove strane ucjenjivali poduze-

će i time potpomagali UKOK-u.

UKOK je imao izmeĊu ostalog i zadatak vla-dati i prisvojiti ĉitavu industrijsku zonu na Kukuljanovu i u tu svrhu Grad Bakar osniva posebno poduzeće "Industrijska zona" d.o.o. putem kojeg će se uspješnije prati novac i dogovorno meĊusobno dijeliti dobi-veno mito od prodaje zemljišta i infrastruk-ture u Industrijskoj zoni na Kukuljanovu kao i vući profite od izgradnje infrastruktu-re kao na primjer "Ravnanje terena" i sliĉ-nih poduhvata, naravno, sve će se raditi

bez javnog natje-ĉaja, dakle sve protuzakonito, jer UKOK zna da je zakon kao pauko-va mreţa kroz ko-ju prolaze velike ptice, a hvataju se

samo male muhe.

Dakle, smišljeno je da će dio profita imati budući kupci, jer će infrastruktu-ru i zemljišta kupi-ti za unaprijed do-govorenu bagatel-nu cijenu, ali će zato dodatno plati-ti mito pa će i ĉla-novi UKOK-a dobi-ti svoje, dakle

svakome svoje, ja tebi a ti meni pa je na taj naĉin vuk sit i koza cijela. UKOK moţe uspješno funkcionirati, jer UKOK kontroli-ra sve sudove, a naroĉito predsjednike sudova u Rijeci, a uspješni organizirani kriminal je samo onaj u kojemu je ba-rem jedan od sudionika dolazi iz pra-

vosuĎa.

Osim sudova, tu je i drţavno odvjetništvo koje će serijski odbacivati sve KP, jer "navodno" nema kriminala, a onima koji se ipak osude prijaviti kriminal njih će se proganjati po zakonu laţnog prijav-ljivanja čl. 302 KZ. Općenito hrvatskom pravosuĊem još uvijek vlada "Omerta" i za-to je pravosuĊe potpuno izgubilo dignitet, legitimitet i vjerodostojnost. Kad suci i predsjednici sudova proĉitaju ovih par re-daka sigurno se neće zgraţati, jer oni znaju

mnogo više o sebi i o svojim kolegama.

Kaznena djela se navodno ĉine ĉinjenjem ili ne ĉinjenjem, onda su po toj definiciji svi suci braća, pa se u budućnosti moţe sa si-gurnosti oĉekivati da će se braća posvaditi i da će bar jedan progovoriti bilo kad, jer svaki sustav se ruši sam od sebe i to iznut-

ra.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

2020

UKOK je jednakiji pred zakonomUKOK je jednakiji pred zakonom

Treba napomenuti, što je iz gornjeg teksta uoĉljivo, da se cjelokupna kupoprodaja In-dustrijske zone Kukuljanovo vrši bez jav-nog natjeĉaja na poznati "Jakovĉićev na-ĉin", ali s razlikom da se Jakovĉiću poništio nekakav kupoprodajni ugovor kupnje sela Sv. Juraj u Istri, jer je bio sklopljen bez javnog natjeĉaja, ali samo zato jer Jakovĉić nije trenutno bio ĉlan UKOK-a, doĉim u In-dustrijskoj zoni Kukuljanovo se takvi ugo-vori ne poništavaju, iako su isto ništetni prema ĉl. 391 Zakona o vlasništvu (NN, broj 91/96), kojim je propisano da se nek-retnine u vlasništvu lokalne uprave mogu otuĊiti ili raspolagati (kupovati) samo na osnovu javnog natjeĉaja. (vidjeti konkretan dopis Ministarstva pravosuĊa Gradu Bakar od 9. rujna 1999. - Klasa 301-01/99-01/0001 Ur. br. 514-02-02/10-99-2). Prav-ni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovog ĉlanka ništavni su. Tako piše u zako-nu, ali zašto drţavno odvjetništvo ne reagi-ra na lopovluk, jer i za njih je kraĊa samo vrlina! ili moţda zato što je i drţavno odvjetništvo dio UKOK-a! odnosno postoji osnovana sumnja da je upravo drţavno odvjetništvo zaštitnik sveg zla i podrţava kriminal i dostavlja na KP nebulozna rješe-nja u kojima pišu "odbacuje se" ili "odbija se", a najĉešća upotrebljavana rijeĉ je "navodno" i to sve pored ĉvrstih dokaza, kršeći pri tome ĉl. 112 KZ. Odbacivanje ka-znenih prijava dokazuje spregu UKOK-a i pravosuĊa odnosno potkrjepljuje tezu kako je drţavno odvjetništvo pokriva poĉinitelje kaznenih djela koje se terete kaznenim pri-

javama.

To je prava slika i prilika hrvatske pravne drţave, a to potvrĊuju na tisuće sliĉnih slu-ĉajeva kao i svjetsko rangiranje RH na ljes-tvici korupcije i kriminala i najnovijeg pre-kida pregovora "screeninga" s predstavnici-ma EU-komisije. Dakle, sve je to dovoljno

poznato iz medija.

Prilaţem dopis Glavnom drţavnom odvjet-niku Mladenu Bajiću urudţbiran 14. 11.

2005.

Veza UKOKVeza UKOK--a s poduzećem Automotor a s poduzećem Automotor

d.d.d.d.

Poduzeće Automotor d.d. je vlasnik zemljiš-ta (neiskorištena livada) u industrijskoj zo-ni Kukuljanovo kojeg UKOK treba prisvojiti odnosno konfiscirati na vrlo poseban "ukokovski bakarski naĉin", i to da se vla-sniku u konkretnom slučaju poduzeću Automotor d.d. nametne takozvana ko-munalna naknada do iznosa od 18.200 DEM mjesečno i da, ako ne plati, onda mu se "sjeda" na raĉun poduzeća i time se na-plaćuje i nataj naĉin se legalno "kupuje" privatno zemljište i uništava privatno podu-zeće, a da se društveno poduzeće (Grad Bakar) bogati. Zar to nije apsurd?!! hrvats-

ke privatizacije.

Na takav naĉin je ugroţena ĉitava imovine poduzeća i dodatno UKOK dolazi do te imo-vine i još dodatno zaraĊuje jer se i napla-ćuje. Iz gornjega je vidljivo i dokazivo da UKOK-u nisu dorasli što se tiĉe segmenta konfiskacije, ni Tito niti Staljin. Odnosno neostaljinova obitelj nesmetano harači Hrvatskom i smještena je u institucija-ma drţave. Kako se uopće moţe u ovom sluĉaju govoriti o privatizaciji kada ovdje imamo upravo obrnuti proces privatno se pretvara u "navodno" društveno to jest po-staje vlasništvo Grada Bakra i to sve vodi i blagoslovi nitko drugi nego upravo Hrvatski

fond za privatizaciju (HFP).

Od 1994. godine borim se protiv moć-nog UKOK-a i zato me je trebalo maknuti iz poduzeća Automotor d.d. i pri tome po receptima agitropa u medijima oklevetati da sam teški kriminalac (Arena, i više ĉlanka u NL), što još i danas piše IĈ u svom novijem pamfletu, sve po naĉelu pro-fesionalnog lopova koji, da bi sakrio svoj

lopovluk, na sav glas viĉe "Drţite lopova".

Poduzeće Automotor d.d. sam dokapitali-zirao (i platio) s dva milijuna DEM i ot-kupio (i platio) gotovo 25% dionica. Dakle sve je plaćeno, ali zato ne posto-jim na popisu kao vjerovnik, jer takva je naredba UKOK-a predana steĉajnim upravi-teljima (trenutno mjesto trećeg po redu

2121

steĉajnog upravitelja zauzima gospodin Be-njamin Bartolić, navodno po zanimanju ekonomista, a hvali se da je dodatno veliki

katoliĉki etiĉar, što je pozitivno).

Na skupštini društva Automotor d.d. odrţa-noj 1997. godine gospoda iz HFP-u su na inicijativu predstojnika HFP iz Rijeke Franje Švoba poništila sve ugovore sklopljene izmeĎu HFP i Radovana Smokvine (ne, ali i malim dioniĉarima) i na skupštini druš-tva Automotor d.d. odrţanoj krajem oţujka 1997. godine HFP preuzima vodstvo podu-zeća kao većinski vlasnik i postavlja novog direktora poduzeća, nikog drugog nego osobu koja se zove Ivica Ĉavar, o ĉijem li-ku i djelu kasnije, koji ĉak ne posjeduje niti jedne dionice, jer je iste prodao Radovanu

Smokvini.

HFP odnosno UKOK postavlja IĈ za direkto-ra s konkretnim zadatkom da omogući UKOK-u nesmetanu grabeţ nad imovinom poduzeća, jer UKOK je već u meĊuvremenu na tuĊem zemljištu uloţio 2 milijuna DEM za ravnanje terena i dio tuĎeg zemljiš-ta, koje je već unaprijed prodao "prijateljima" poduzeću Jadran Impex

d.o.o. Sve se gradi bez graĎevinske do-zvole ĉak i danas još nemaju graĊevinsku dozvolu (od 1998. go-dine), jer im je Rado-van Smokvina stao na put kao suvlasnik zem-ljišta. Gospodina Ivicu Ĉavara kao i Verka Ku-tlešu je UKOK trebao samo za potpisivanje kupoprodajnog ugovo-ra (koji je ionako niš-tetan, zbog nelegal-nih odluka NO) i to je IĈ uĉinio i uz obećanu nagradu s time da IĈ vodi poduzeće u unap-rijed namješteni ste-

ĉaj.

Još danas je taj prob-lem krivogradnje na terenu Automotora ak-tualan, jer prijeti rušenje, a poseban je problem Općinskog i Trgovaĉkog suda u Ri-jeci kako će riješiti tuţbu Radovana Smo-kvine kao vlasnika zemljišta koji traţi privremenu mjeru obustave gradnje još iz 1998. godine (Predmet P-1265/98 na Op-ćinskom sudu u Rijeci, sudac Andrea Ţigan-te i IX-P-45/2001 na Trgovaĉkom sudu u Rijeci, sutkinja Marina Veljak) sud donosi presudu odnosno odbija privremenu mjeru nakon punih pet godina, a tuţi-telj dobiva presudu na uvid nakon pu-nih 7 godina. Sama ĉinjenica da se neka privremena mjera donosi nakon 5 ili 7 godi-

na daje odgovor na sve gore navedeno.

UKOK nastupa javno na sudskim procesima kod Trgovaĉkog suda u Rijeci kao "umješaĉ" (broj X P-459/98 Trgovaĉki sud u Rijeci, sudac Nada Maraš), a i danas um-ješaĉ, dakle UKOK, u suradnji sa steĉajnim upraviteljem Benjaminom Bartolićem nam-ješta Radovanu Smokvini razne ovrhe (Ovr-817/04 Općinski sud u Rijeci za koju niti zna a niti dobiva pozive Radovan Smo-kvina već Općinski i Trgovaĉki sud u Rijeci namjerno šalje pozive na adrese nelegalnih

Rijeka - Kosciol

2222

Dr. Milan Šufflay ide svakako u red najjaĉih hrvatskih umnika, po svojem rodoljublju meĊu najizgraĊenije i najĉeliĉnije Hrvate, a po širini svoje naobrazbe i bogate erudicije, te po svojoj kulturnoj i filozofskoj opredje-ljenosti meĊu inteligente zapadno-evropskoga kruga. Potomak je stare hr-vatske plemenitaške obitelji Šufflay de Othrussevecz, koje spominje Bojnićić u svojoj knjizi o hrvatskome plemstvu. I da-nas je Otruševec selo kraj Samobora, gdje već 1675. godine trojica braće Šufflay dobiše plemstvo. Tamo i danas ţive hr-vatski seljaci, koji se zovu Šuflaj, a bave se ratarstvom i pĉelarstvom kao nekada i nji-hovi davni preĊi, koji su u svojem plemić-kom grbu imali tri košnice. Protivnici su Šufflayu predbacivali da i nije po roĊenju ĉisti Hrvat, a on ih upozori na dva i pol stoljeća staro plemstvo, koje je nosila

porodica Šufflay.

RoĊen je 9. listopada 1879. godine u Lepoglavi. Gimnaziju i sveĉilište svršava u Zagrebu. Vazda je bio najbolji Ċak i sve je razrede svršio sa odliĉnim uspjehom. 1901. godine je doktorirao na Hrvats-kom Sveučilištu u Zagrebu sa dizertaci-jom ”Hrvatska i zadnja pregnuća Iztoč-nog Imperija pod ţezlom triju Komne-na (1075.—1180.)”. Kao najbolji Ċak na zagrebaĉkom sveuĉilištu, to je uoĉio njegov profesor Tade Smiĉiklas, i kao oprobani na-uĉni radnik, bio je predloţen, da bude pro-moviran na ĉast doktora filozofije ‖sub aus-piciis Regis‖, a osim toga i kao najbolji Ċak sveuĉilišta trebao je dobiti i kraljev prsten, ali ipak sve je to Šufflaya mimoišlo, jer se je već tada u njemu vidjelo ĉeliĉnog i bez-kompromisnog Hrvata i rodoljuba, to je predstavljalo opasnost za beĉki dvor i za austrougarsku monarhiju. Tom prilikom je napisao pismo svojoj sestri Zlati, kojeg do-

nosimo u cielosti:

“Vrlo me žalosti, što se Ti tako žalostiš zbog moga neuspjeha. Ja sam se bio nada-o, da ćeš Ti to muževnije podnieti, a ne

predati se boli, kao da je jedina na svietu primaš. Svaka čestica, koju vidi, svaki atom nevidljivi drhtao je prije Tebe već u boli, a Tvoje suze gube se u moru onih, ko-je su prolivene u biću i preziru vremena, uslied nepravde tlačitelja, zabauvanja oho-lica prekršaja zakona, bezobzirnosti duž-nosti i udarca nogom, što ih strpljiva zaslu-

ga od nevriednika prima.

Ja sam, koji kroz stoljeća sam pratio sauče-šćem duboku muklu bol velikih masa, koji sam vidio neizrecivo, ali oštro iztaknuto, jasno zdvojenje slabih, orijašku borbu i sjajni završetak jakih individua; koji sam naučio, da je bol to jedini, ipak nevidljivi nadzemni orijaš, koji nadom svoga mlata utire vijugavi put, da šarena uskomešana rulja vođena skrajnjim egoizmom napred rine se, ja, velim, ne bojim se boli, već je veselo pozdravljam. Stid bi me bilo svako-ga, koji komu ona, tek što ga takne, istisne vapaj bolni, — posljednji svog pozdrava,

uzdarjem.

2323

Mama, a čini mi se i Angjela, dobro podna-šaju svoju žalost. U Zagrebu, mogu zbilja reći, sve simpatije uživam i to je meni zbi-lja dosta. Ja ću se dati promovirati tek u maju. Sada mi se ne će tim iz svoje kolote-

čine.

U nadi, da ćeš se skoro umiriti

Pozdravlja te Milan.”

Iza svršenih nauka u Zagrebu, Šufflay nas-tavlja radom na poviestnoj znanosti. Od 1902.—1903. god. radi na Institutu za austrijsku historiju u Beču. Od 1904.— 1908. god. radi u Narodnom muzeju u Budimpešti, a od 1908.—1918. god. zau-zimlje katedru pomoćnih poviestnih zna-nosti na Hrvatskom sveučilištu u Zagre-bu. Nakon gubitka katedre, što je usliedi-lo odmah stvaranjem Jugoslavije, nas-tavlja Šufflay neumornim radom na nauci i publicistici. Za vrieme svjetskog rata, premda su sveuĉilištni profesori bili ostav-ljeni na svojem nauĉnom radu, ipak je Mi-lan Šufflay morao ići u vojsku, jer je pozna-ti madţarski minister rata Haza vlastoruĉno napisao ”Dr Milan Šufflay sveučilištni profesor mora u vojsku” i 18. travnja

1915. god. nalazi se isti u vojarni.

MeĊutim 1916. godine, imenovan je guver-nerom Srbije nauĉenjak svjetskoga glasa Dr. Thallocsy, koji je s Jireĉekom i Šufflayem ureĊivao ”Acta et dip-lomata Albaniae” (I. i II. knjiga od 1913.—1917.). Na putu Zag-reb—Beograd postavi Thallocsy Šufflayu pitanje ‖Znate, zašto ste morali u vojsku?‖ ―Zašto?‖, zapita Šufflay. ‖Zato jer ste Škrlca (bana) i Tiszu i hrvatsko-srbsku koaliciju i madţarsku vladu poslali

v rit.‖

Kad je 1918. stvorena zajednica sa Srbima pratila je Šufflaya sud-bina prognanika. Već 3. prosinca 1920. je uhapšen i obtuţen radi stvaranja revolucio-narnih ćelija i što hoće uzkrsnuti Tomis-lavovo kraljevstvo. Već 5. kolovoza 1921. putuje u Mitrovicu, da izdrţi kaznu od 2 i pol godine zatvora. Nakon izdrţane kazne nastavlja, duševno ne slomljen, već ojaĉan, svojim odpoĉetim radom. Bio je du-

ša pravaštva i kada se u Hrvatskoj nije smjelo spomenuti hrvatsko ime, Šufflay misli, piše i budi u dušama milijuna ideju

Tomislavova Kraljevstva.

Pozivan je na bečko i budimpeštansko sveučilište, da zauzme katedru, ali htio je do kraja dieliti sudbinu sa svojim narodom, odgovorivsi im ”Zašto da je meni dobro,

kad moj narod strada”.

Ubijen je 18. veljace 1931. godine po namjerama najviših srbijanskih krugo-va, onih istih, koji su na smrt osudili i Stje-pana Radića. Bojali su se onih koji su kadri zatalasati narodne mase i ujedinjenu i uloptanu je povesti u borbu. To su kadri sa-mo veliki duhovi i ĉeliĉni karakteri, pa je takove trebalo onemogućiti i iz narodnih redova ukloniti, U svojem tridesetgodis-njem naučnom radu (od 1901.—1931.) radio je neumorno na poviesti hrvatskoga naroda ”specialno onaj najvaţniji sre-dovječni izsječak iztočne Jadranske obale 11. i 12. stoljeća, u kojem se su-kobljuju Iztok i Zapad na teritoriju biv-še Crvene Hrvatske”. To ga dovodi do iztraţivanja Albanije i njezine znaĉajne obale i još znaĉajnijega njezina etničkoga sastava i razsezanja u ‖predindoeurop-skom substratu balkanske krvi‖ (D.

Ţanko: ‖Milan Šufflay‖, Ţivot za Hrvatsku br. 2. str. 22.

1944. god.).

Šufflay je vrlo dubok i intuiti-van duh. Razpolagao je s og-romnim znanjem. Prodirao je u tajne i najviših zbivanja. In-tenzivno je pratio nauĉna i kulturna gibanja u svietu, a to mu je omogućilo poznavanje slavenskih, romanskih i ger-man-kih jezika, kao latinskog i grĉkog, albanskog i madţar-

skog jezika. Zato mu je bio blizak daleki Iztok Indije i Kine, ĉiju je dušu analizirao i dobro poznavao. ‖U bielcu gleda Iztok su-rova barbara. Za iztoĉnjaka materialna civi-lizacija, kojom se mi toliko ponosimo, nije uobće civilizacija. Ona nije ništa pridoniela etiĉkoj vriednosti ĉovjeĉanstva. Pravda i sreća vriede više od poznavanja priro-

2424

dnih sila. Za iztoĉnjaka nema bogatstva i moći osim onih duše, nema druge veliĉine osim svetosti, druge veze za ĉovjeĉanstvo osim ljubavi. Za zapadnjaka socialnu je-dinicu sačinjava individuum, njegovim nastojanjem pokreće egoizam. Iztočnjaku je socialna jedinica njegov dom, ţivotni princip mu je samozataja, poţrtvovnost za dobro obćine. Za osobne ciljeve bori se za-padnjak: za neosobne iztoĉnjak, za ciljeve rase, ciljeve vasiljene, ĉijim dielom se osje-ća i u koji će utonuti. Jedan nastoji djelo-vati, drugi biti, jedan teţi za znanošću i vlašću, drugi za mudrošću i unutarnjim mi-rom. Ni sama smrt nije iztočnjaku ništa strašno. U danima poplave i gladi, nema rase na svietu, ĉiji bi ĉlanovi većma stoiĉki umirali od Hindua i Kitajaca‖, (Šufflay: Civi-lizacija Zapada i Iztoka — Britansko car-

stvo).

Isto tako svi problemi evropskoga Zapada Šufflayu su blizi i jasni. Kao roĊeni filozof ponire do biti i osnova evropskih kulturnih i politiĉkih gibanja i odkriva ideje vodilje u razvitku evropskih naroda na uzpinjanju i oblikovanju zapad-noevropskoga du-ha, koji je danas ugroţen jer ‖Biela je rasa rob intelekta. In-telekt dresiran je na materiju i prodire u njene tajne. Podjar-mljuje materiju. Gra-di iz nje strojeve i di-namit. Nezavisno od Iztoka, mahnitom br-zinom, podigao je bi-elac tehniku do ĉude-snih visina. U sluţbi mašina, gotovo je na-pustio jedinu pravu industriju obradiyanja polja. Oholo gleda on na Iztok, na zemlje gdje postoji starinska tehnika, Ne vidi ondje nego preslicu i starin-ski plug, koje valja

nadomjestiti strojem. Da tamo postoji sklad izmedu ljudske kulture i ljudske nature, da tamo nema jaza izmedu re-ligije i znanosti. to njega nije briga. Za-pad nikada nije spoznao, da je uzprkos svojoj materialnoj kulturi, jer bez ljubavi k bliţnjemu i gluh za oproštenje, još više tisuća godina iza nauke Kristove‖ (Šufflay: Hrvatska u svietlu svjetske histo-

rije i politike, str. 6.).

Sa zanimanjem i osobitim razumievanjem je pratio gibanje svih nacionalnih pokreta kod evropskih i izvanevropskih naroda. Analizirao je dogaĊaje davne prošlosti i uo-ĉavao sile pokretnice pohranjene u podsvi-esti pojedinih naroda, bistro uoĉavao pote-ze sadašnjice i stvarao sinteze, gdje je jez-grovitim i blistavim stilom uviek rekao više nego drugi u dugim razglabanjima. Tako iztiče i upozorava na nacionalnu borbu irskoga naroda za svoju slobodu, koji je preko svojih voĊa i revolucionaraca Griffita, O'Collinsa i De Valere, koji su stajali na ĉe-lu savršene oslobodilaĉke organizacije Sinn

Fein (Mi sami) prisi-ljavao Englezku na po-putanje. O odnosu Ir-ske i Englezke piše Šufflay: ‖Irska je geog-rafski i vojniĉki danas, u doba aeroplana i ke-miĉkog i plinskog rata, izgubila vaţnost za En-glezku. Englezka moţe sasvim jednako biti bombardovana iz Pariza kao i iz Dublina. Ali ia-ko Irska za Englezku ne moţe više nikada biti fiziĉka prietnja, dušev-no je ona stalna prie-tnja i ta prietnja imade svoj korjen u psihološ-koj razlici ovih dvaju naroda‖ (Šuff lay: Stranke i vodeći muţevi Irske, Knj. Hrvatska u svjetlu svjetske histori-

je i politike).

2525

Podrijetlo bosanskih muslimanaPodrijetlo bosanskih muslimana

Zanimljiva je osobitost naroda velike uralo-altajske narodne skupine, da se u njih ime-na plemena obiĉno sastoje od po tri sug-lasnika, ĉiji se poredak mijenja i svojom vokalizacijom odgovara pravilima eufonije turskog jezika. Ovakovom varijacijom nas-taju nova imena za ogranke, odvojene od praplemena. To će razjasniti nekoliko prim-jera. Suglasnici j r g daju ime velikog no-madskog plemena Juruka, od koga jedan ogranak ţivi u Prednjoj Aziji, drugi je baĉen daleko u Srednju Aziju, treći je dolutao ĉak na sjever u Sibiriju, a ĉetvrti napokon ţivi u takozvanom Jurukluku na donjem toku Vardara u bivšem solunskom ajaletu. Pore-damo li spomenuta tri suglasnika redom j g r uz prikladnu vokalizaciju, dobivamo imc Ujgura, drugog velikog turanskog pleme-na, koje predstavlja pralozu potonjih Ug-

ra.

U jednoj vrlo staroj kanunami našao sam spomena drugom nomadskom plemenu po imenu Bagurdţi-Arab. Plemensko je ime i tu sloţeno od tri suglasnika b g r, dakle Bagur, a promijenivši vokalizaciju dobiva-mo ime Bugara, koji su davno u predos-manlijsko doba prešli na Balkan i tu, pomi-ješavši se sa slovjenskim starosjediocima,

osnovali drzavu Bugara.

Kao treći primjer navodimo suglasniĉku skupinu k r t, koja nam predstavlja ime plemena Kurta u Kurdistanu, a metatezom nastaje od njega ime srodnog plemena Türk u Turkestanu, od koga je poteklo ime Turaka. Ovo je dakle ĉisto plemensko ime i nije nikada sluţilo skupnom oznakom za onaj skup plemena, što ih je prvi sultan Os-man podloţio pod svoju vlast, koju je pove-ćao osvajanjima u Prednjoj Aziji i kojoj su njegovi nasljednici pokorili ne samo ĉitav prednji Orijent, nego i dobar dio Europe. Za oznaku politiĉke narodnosti ove velike dr-ţave uvedeno je sluţbeno ime Osmanli, i

ono je kroz vjekove ostalo sluţbenom oz-nakom carevine, kojoj su na ĉelu bili po-

tomci kuće Al-Osmanove.

Napomena: U ovim se studijama sluţimo

povijesnim nazivom vjeroispovijesti

‖ gr ĉk o i s t oĉn i ‖ mje s t o o znake

‖pravoslavni‖ ili ‖srpskopravoslavni‖, koja

je stvorena u najnovije doba.

Ako se uza sve to plemensko ime Türk unutar otomanskog carstva nadaleko raširi-lo, ima se to pripisati tome, da rijeĉ türki oznaĉuje jezik i govor; jezik, koji je uz mnogo arapske i perzijske natruhe postao sluţbenim jezikom carevine. Ali rijec türki oznaĉuje ne samo govor, nego i pjesmu. Türki čagirmak znaĉi ‖pjevati‖, a u najši-

2626

rem smislu, u prosto-narodnom anadolskom go-voru, rijeĉ türk oznaĉuje čovjeka kao takova, bez obzira na narodnost, i upotrebljava se rado u pri-povijetkama za oznaku osa-ba, kojima se ne zna ili ne će da kaţe imena. Zato se u granicaima otomanskog carstva ime Türk, ne veţući uza nj neki osobit narodno-sni pojam, brzo rairilo, a rado su ga slušali svi drţav-ljani islamske vjeroispovi-jesti, te je ono u pokrajina-ma, gdje je islamski eleme-nat jaĉe pomiješan sa krš-ćanskim, postalo oznakom muslimana uopće. Analogon je tomu, da su tamo pripadnike grĉkoistoĉ-ne crkve, bez obzira na njihovu narodnost, zvali Grcima (Rummilleti), a katolike La-tinima. U tom smislu, kao vjeroispovjed-na oznaka, ono se upotrebljavalo i u Bos-ni, a da pri tome nikome nije bilo ni na kraj pameti pomišljati na neko turan-

sko podrijetlo naših muslimana.

Ako bi dopustili etnološku mogućnost ova-kove teze, trebalo bi pretpostaviti, da je ona posljedica jednog selidbenog pokreta većega stila, koji bi doveo u zemlju toliko mnoštvo azijskih doseljenika, da bi njihov broj mogao porasti na bezmalo tri ĉetvrtine milijuna duša. Tu pretpostavku iskljuĉuje ĉinjenica, da je, uza svu snagu vojniĉke i politiĉke ekspanzije, etnička ekspanzija Osmanlija bila upravo neznatna. Povi-jest otomanske carevine ne zna ni za ka-kav veći selidbeni pokret. Ni Turci sami ni njihovi bliţi suplemenici nisu se nikada u većim skupinama iseljavali iz svoje postoj-bine i kolonizirali bilo koji novo osvojeni kraj u Europi; pa ĉak i onda, kada se je iz strategijskih razloga na krajini prema slo-bodnoj Hrvatskoj i Ugarskoj organizirala vojniĉka kolonizacija, nisu ti kolonisti — fi-luridţije, vojnici ili vojnugan i derben-dţije — bili muslimani, nego iskljuĉivo krš-

ćanski podanici.

Jedini izuzetak ĉine no-madska plemena, koja su sa svojom stokom obilazila planinske visove i nepregle-dne travnjake i pašnjake Prednje Azije. Većina njih drţala se pri tom lutanju stanovitog kraja, odreĊenih putova, kuda bi se svake godine svraćali, a samo ne-ka od njih zalutala bi vrlo daleko, kao spomenuti Ju-ruci, koji su za nas zato od osobitog zanimanja, jer je jedan njihov ogranak, u vri-jeme osvajanja za Murata I., prešao sa svojom sto-kom Bospor i u traĉkim i macedonskim planinama izmeĊu Rodope i Šarplanine

našao vrlo povoljna zemljišta za svoje no-madizirajuće stocarstvo. Ti Juruci, ponukani povlasticama, što ih im je davala t. zv. so-lunska kanunnama, ako se stalno nasele i okane nomadiziranja, naselili su se u kra-ju, koji se po njima i danas jos zove Juru-klukom. Ta seoba imala je prema tomu samo lokalno znaĉenje za juţnu Macedoni-ju; ali su se njene posljedice osjetile daleko u zapadnim zemljama, u hrvatskom povi-

jesnom trokutu.

Juruci su zauzeli planine, kojima su se od pamtivijeka sluzili vlaški pastirski nomadi, podrijetlom Arumuni, te ih protjerali iz nji-hovih jajlaka, kislaka i bačila i prisilili, da sa svojom stokom sele prema zapadu i sje-veru, traţeći i nalazeći tamo po planinama privredne uvjete, koji pogoduju zanimanju periodiĉnog stoĉarskog nomadstva. To, a ne — kako neki misle — kosovska bit-ka, bilo je pokretnikom onoga velikog et-niĉkog pomicanja, koje je zaredalo u XIV. vijeku i dovelo te nomadizirajuće pastire na zapad do jadranskog ţala, na sjever do u Karpate, i time znatno izmijenilo etnografs-

ku konfiguraciju toga prostora.

Potomke Juruka, koji su se u Jurukluku na-seliti na vlastitim krĉevinama, gdje im — osim 12 akĉi godišnje — drţava nije ubirala

2727

ni desetine ni zemljarine niti ikakva drugog poreza ili nameta, imao sam prilike proma-trati i naći u njih bitna antropološka svoj-stva turanske rase i naroĉito jako izraţen takozvani taurijski tip, po kojemu se oso-bito istiĉu izmeĊu ostalih Europljana, te se sa bosanskim muslimanima ne mogu ni

usporediti.*

Prema reĉenom, neoboriva je ĉinjenica, da Bosna nije nikada bila ciljem neke seo-be, koja bi u većem broju uvodila etniĉke elemente uralo-altajske rase. Pa i unatoĉ tome, da je Bosna ĉetiri vijeka ţivjela u sklopu otomanske carevine, nije se u nju uvuklo dovoljno orijentalnih elemenata, a da bi domaći narod, a naraĉito njegov is-lamski dio, resorbirali i asimilirali te ga, da

tako reĉemo, turanizirali.

Proces asimilacije moţe se doduše ĉešće tamo primijetiti, gdje dva razna naroda ţi-ve u neposrednom susjedstvu ili ĉak pod jednom vlasti, te onaj jaĉi i otporniji resor-bira slabiji; ali da doĊe do ovakove apsor-

pcije i odnaroĊivanja slabije komponente, potrebna su dva preduvjeta, koji treba da funkcioniraju uporedo i konstantno, a to su commercium i connubium, t. j. me-

Ďusobno druţenje i ţenidba.

Pokušat ću ukratko prikazati commerci-um, koji je bio uvjetovan simbiozom bo-sanskih starosjedilaca sa gospodujućim is-

toĉnjaĉkim elementima.

Već prije dvadeset godina kušao sam ob-raniti Turke od objede, koja se povlaĉi kroz sve školske povijesne knjige, da su oni kao osvajaĉi bezobzirno i okrutno pobi-jeĎenicima otimali zemlje i imovinu, obarali kršćansku kulturu, silom istur-čili narod, nametali mu svoj jezik i liša-vali ga etničkih obiljeţja narodnosti. Na osnovi bogate a do onda nepoznate arhiv-ske graĊe dubrovaĉkog arhiva dokazao sam, da Osmanlije ne samo što nisu dirali u narodni jezik, nego je hrvatski jezik u Bosni ostao sluţbenim jezikom uprave, dočim se turski ograničavao na šeri-

jatsko sudovanje, a arapski na vjersko područje. Turci prve uprav-ljaĉe pojedinih bosanskih pokrajina ni-su zvali valijama, nego vojvodama i krajišnicima, od domaćega puĉanstva osnovali su vojnikluk kao autonom-mu kršćansku vojničku organizaci-ju, pridrţali su domaći porezni sistem dukatništva i samu staru upravnu po-djelu zemlje na vojvodine i kneţije, pa su ĉak — što je u Orijentu do onda nepoznato i u opreci sa šerijatom — u kanunamama uzakonili onaj oblik zem-ljišnog posjeda, koji je pod imenom baštine i baštinskih zemalja od sta-

rine postojao u Bosni.

* Da Osmanlije nisu ni imala neki višak naroda, koji bi mogli upotrebljavati za neku intenzivniju

kolonizacijui, vidi se već po tomu, što je sultan

Mehmed II. osvojivši Jajce i druge bosanske gra-dove odvojio trećinu ţiteljistva te poslao u Carig-

rad, da ga tamo naseli i popuni ţiteljstvo, koje se

smanjilo, jer su se Grci većinom bili razbjeţali. Tu politiku nastavio je i prilikom osvajanja drugih,

naroĉito grĉkih gradova.

2828

PREDGOVORPREDGOVOR

„Novi projekt Tomislava Draguna. Nekadaš-nji Kutlin suradnik poĉeo je realizaciju pro-jekta vrijednog 250 milijuna eura u kojemu bi 1.000 zadrugara, uz drţavnu potporu od sto milijuna eura, uzgajalo borovnice, gin-

kgo, aroniju, tartufe, goveda, koze i ljame.―

Za neupućenog – „nebuloza―. Naime,

„Tko je Tomislav Dragun. Bivši Kutlin sura-dnik koji je tuţio Tita i Carlu del Ponte. To-mislav Dragun jedan je od najzanimljivijih likova iz već pomalo zaboravljene, a nekad vrlo ţivahne hrvatske tajkunsko-privatizacijske scene. Za sebe je govorio da je on samo 'izraĊivao privatizacijske elabo-rate', za Kutlu, Gucića, Sulića, Radoševića i druge propale domaće tajkune. Ĉak je tuţio Nacional, kojemu je dao intervju što ga je taj tjednik objavio pod naslovom 'Bavili smo se otimaĉinom, ali radili smo po zako-nu'. Spominjalo ga se u aferama Croatia bus, Tvornica autobusa Zagreb, Exportdrvo, Tisak ... ali nikad ni za što nije osuĊen. U novije je vrijeme poznat po tuţ-bama protiv brojnih javnih osoba, a Drţav-no ga je odvjetništvo i kazneno prijavilo

zbog laţnog prijavljivanja. Lista osoba koje je Dragun tuţio je podugaĉka: Stjepan Me-sić, Ivo Sanader, Vladimir Šeks, Ivica Ra-ĉan, Ljubo Ćesić Rojs, Ivan Šuker, Andrija Hebrang, Zlatko Mateša, Slavko Linić, Du-šan Dţamonja, Drago Pilsel, Tomislav Wrus, Vesna Škare-Oţbolt, Ivan Jarnjak, Pero Jurković, Marijan Hanţeković ml., Ni-kola Visković, Milan Kangrga (zbog uvrede hrvatskog naroda), Milorad Pupovac, Simo Dubajić ... Dragun je tuţio ĉak i Josipa Bro-za Tita zbog bleiburških zloĉina te Carlu del Ponte zbog laţnog prijavljivanja Ante Goto-

vine.―

Tako, s ĉuĊenjem, piše Paško Rakić u tjed-niku „business.hr― („Ameriĉka borovnica za hrvatske branitelje―, Zagreb, 2. studenog

2006. godine, str. 44).

MeĊutim, ipak ne će biti baš tako.

Nije Tomislav Dragun osoba bez korijena i bez, tako velikoj zadaći, prispodobive stru-ĉnosti, niti je ţivot proveo dangubeći. Nije slobodnu Hrvatsku doĉekao prodajući cvije-će, vozeći cisterne mlijeka, oznaĉujući kote pri premjeru zemljišta, izdajući porno-sliĉice, vodeći kafiće ili krijumĉareći dragoc-jene kovine. Nije se niti u već slobodnoj Hr-

vatskoj doĉepao love trgujući naf-tom i cigaretama, pa i strjeljivom s neprijateljima, posebno ne kri-jući se iza skrbniĉkih raĉuna neke

od banaka.

Ţivio je i preţivio pišući u i o hr-vatskim aktualnostima, uz Boţju pomoć, kako u komunistiĉkoj stvarnosti, tako i tijekom novoko-munistiĉke zbilje. Uvijek je imao što reći, a i znao je to na prikla-

dan naĉin izraziti.

Prije punih dvadesetsedam godina obranio je, uz pomoć mentora

2929

prof. dr. sc. Marijana Hanţekovića, prvog hr-vatskog ministra finan-cija, pred povjeren-stvom koje su ĉinili prof. dr. sc. Branko Ku-bović, prof. dr. sc. Dra-gomir Vojnić i prof. dr. sc. Jura Medarić, dok-torsku dizertaciju „Financijski uvjeti i mo-gućnosti za razvitak Bo-

sutske nizine―. Osam godine prije toga ma-gistrirao je, a mentor mu je bio prof. dr. sc. Ivo Perišin, predsjednik Izvršnog vijeća (vlade) Socijalistiĉke Republike Hrvatske, s temom „Inflacijske tendencije u poslijerat-nom jugoslavenskom gospodarstvu―. Da, i tada se bavio gospodarstvom, a ne privre-

dom, daleko prije 1991. godine.

Pred njiim je obveza prenijeti u ĉetrdesetak knjiga radove objavljene u raznim ĉasopisi-

ma, tjednicima i novinama.

Tomislav Dragun ostao je najamnik i u ne-zavisnoj Republici Hrvatskoj, kao što je to bio i u Titovoj Jugoslaviji, progonjen jedna-ko od Drţavnog odvjetništva RH kao i od jugoslavenskog komunistiĉkog tuţiteljstva,

ali uvijek drţeći glavu gore.

Kako bi drugaĉije i moglo biti, kad Tomislav Dragun nije partizansko dijete, nego je sin redarstvenog izvidnika Nezavisne Drţave Hrvatske, s kojim se u svibnju 1945. godi-ne zadesio na Bleiburškom polju, dijeleći još ono malo slobodnog zraka s mnogima kojih više nema, ali koji su mu i dalje pred oĉima, uvijek uzorom. Posebno ona mala skupina „ujaka― koja ga je pronašla i odve-la majci kad se izgubio u blajburškom mno-

štvu.

Svakako ovdje, upravo takav kakav jest, sada i zauvijek, ţeli, srećom i moţe, reći kakvu to Hrvatsku priţeljkuje, bolje kazano kakvu ju hoće, ne zanimajući se pri tomu za kategorije pok. Karla o desnici i ljevici, nego uvijek i samo okrećući se prema isti-ni, pravdi i poštenju, ma od kuda ono dola-

zilo.

UVOD U PITANJEUVOD U PITANJE

1. Na prijelazu

Kako su se pretvorbeni i privatizacijski pla-menovi stišavali, kako je igri polako dolazio kraj, sve jasnije je postajalo da se tu isklju-ĉivo radilo o preraspodjeli narodne (hrvatske!) imovine u korist dijela puĉan-stva znanih, pa i neznanih, „probranih Hr-vata―. Bilo je to obiĉno preuzimanje do ta-da društvenih poduzeća, a po kriteriju „tko jamio, jamio―. Štoviše, nisu rijetki i drastiĉ-niji pogledi koji sve se svode na konstataci-ju da je u pitanju bila samo dobro organizi-

rana privatizacijska pljaĉka.

Moţe se netko i ne će sloţiti s tako sroĉe-nim iskustvenim spoznajama glede odlika zbivanja hrvatskog gospodarstva tijekom prvih petnaestak godine ţivota izvan Jugos-lavije i komunizma, u slobodi. No, i taj će morati prihvatiti naravne, statistiĉno prov-jerljive, podatke i ĉinjenice, te iz njih izves-ti zakljuĉak, da se na taj naĉin ne moţe ići prema svehrvatskom boljitku, ka trajnom općeprivatljivom gospodarskom i društve-

nom razvitku Hrvatske.

„Valja nama― poći drugim putovima, nuţno iznaći druga putna pomagala za, zaista, krenuti naprijed, pouzdano u pravom smje-

ru.

MeĊutim, lakše je, ,kao i uvijek, nešto po-

ţeljeti i reći, nego uĉiniti.

Dakle, kuda i kako?

Izlaz je moguće naći, zapravo moguće ga je priskrbiti, jedino uz priznavanje i prihva-ćenja trajnih vrijednosti. Duhovnih (vjera i Crkva), društvenih (hrvatsko domoljublje), pa podruĉno-materijalnih (sada: onih 56.542 km2 kopna, odnosno 89.810 km2

s pripadajućim obalnim morem, sa sjevero-

istoĉne strane Jadrana), u prvom redu.

Odluĉih u tom smjeru krenuti.

Nisam, naravno, pri tomu zaboravio na Ša-ulove grješke u ratu s Amaleĉanima („na Amaleĉane―), kao niti na pretvorbeno-privatizacijske utege, koji već kidaju zglo-bove na hrvatskim stopalima, poput

dr. sc. Tomislav Dragun

3030

„uzimanja― banaka, predpretvorbe po „Markovićevim propisima―, procjene vrijed-nosti društvenih poduzeća u pretvorbi po statiĉnoj metodi, interne dokapitalizacije, inaĉe u pravo smislu i nedvojbeno gologu-zih hrvatskih samoupravljaĉa, menadţer-skih kredita, „davanja ruke― preodreĊenim privatizacijskim akviziterima od strane Dr-ţavnog odvjetništva, te napose kuponske

privatizacije.

Ne zaboravljam, ali i znam, za nezaobilaz-nu moć tijeka vremena i Boţjeg nadzora i u našem hrvatskom hodu „kroz pustinju―. Si-guran sam dapaĉe, da će se izlaz i opet u

pravo vrijeme pojaviti.

Dotad, treba uĉiniti ono što je pri ruci i dos-

tupno. Prihvatljivo i poţeljno. I izgledno.

2. Dmitar

Uĉinilo mi se zgodnim za poĉetak pokrenuti novine koje će se baviti društveno-gospodarskim pitanja podruĉja od posebne drţavne skrbi. Na mnoge adrese poslao sam pismo 24. kolovoza 2002. godine u ko-jem naznaĉujem svoju ţelju za izdavanjem tjednika „Dmitar―, za pitanja afirmacije skladnog suţivota na podruĉjima od poseb-

ne drţavne skrbi.

Odgovorio mi je samo naĉelnim Općine Udbina, 27. kolovoza 2002. go-

dine. Premalo.

Stanko Momĉilović u

svom pismu kaţe:

„Primivši Vašu fax poru-ku vezanu za pokretanje novina koje bi kako ka-ţete obraĊivale proble-me suţivota na podru-ĉjma od posebne drţav-ne nebrige, odmah nas je to zainteresiralo te ćemo Vam nešto u svezi

s time i reći.

Prije svega, potpuno ste u pravu kad ste procije-nili da je skladan suţivot

ispred (ali daleko ispred, jer mi to dobro osjećamo) svih ostalih velikih problema. Dakle, ostali problemi su veliki, a suţivot

daleko veći od njih.

Kako smo sigurni da bismo Vam mogli pru-ţiti dosta sugestija i informacija, a koje Vi za sada nemate, smatramo da biste trebali svakako navratiti do nas, te i Vi nama pre-doĉiti koncept i glavne teme vaših novina, jer kvaliteta novina sigurno bi pridonijela osvještavanju onih koji su potpuno ili djelo-

miĉno zastranili.―

Sa zadovoljstvom sam se 24. rujna 2004. godine ponovno javio Stanku Momĉiloviću, naĉelniku Općine Udbina. Tada mu u pismu

rekoh:

„Zainteresirani smo za suradnju s Vašom općinom u cilju promicanja njenog društve-no-gospodarskog razvitka. Predloţenu su-radnju mislimo organizirati preko našeg društva POSLOVNA SAVJETOVANJA DRA-GUN d.o.o., Udbina, Podudbina b.b., koje je sada u mirovanju, a njegove temeljne odli-

ke opisujemo u prilogu.

Naime,

1. Programom Svjetske banke, koji bi ope-rativno trebao biti utvrĊen u rujnu o.g., fi-

3131

nancirat će se razvojni programi zadruga (novoosnovanih, odnosno „starih― do 2 go-dine) i drugih obiteljskih gospodarskih sub-jekata. Sredstva odobrena zadrugama bit će otpisana (poklonjena) u cijelosti, a ona namijenjena drugim subjektima djelomiĉ-

no.

2. Uskoro se trebaju aktivirati predpristupni fondovi Europske unije namijenjeni, poseb-no, ekološkim programima i razvitku drvne

industrije.―

3. Razvitak obiteljskih gospodarstava

u poljodjelstvu

Hrvatski uljudbeni pokret, kojemu sam predsjednikom, na natjeĉaj za dodjelu fi-nancijske potpore projektima i programima rada udruga za 2003. godinu, poslao je 28. svibnja 2003. godine Ministarstvu poljop-rivredne i šumarstva RH ponudu za dodjelu financijske pomoći u izvedbi programa „Razvitak obiteljskih gospodarstava u po-ljodjelstvu (izabrani oblici na odabranim

podruĉjima)―.

Odgovor na ponudu bio je: Ne!

Pomoćnik ministra Miroslav Paţur, dipl. ing. Obavijestio je Hrvatski uljudbeni pokret 23.

srpnja 2003. godine „da Vaša udruga nije ostvarila pravo na dodjelu financijske pot-pore po natjeĉaju koji je raspisalo Ministar-

stvo poljoprivrede i šumarstva―.

Slijedio je 28. kolovoza 2003. godine i po-

seban dodatak:

„Vaša udruga je dostavila slikoprijepis dije-la Statuta udruge iz kojega je vidljivo da djelatnosti koje promiĉe Vaša udruga nisu primarno po klasifikaciji u djelokrugu rada Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Zbog velikog broja prispjelih ponuda udru-ga na natjeĉaj, ĉija je iskljuĉiva djelatnost poljoprivreda i ograniĉenih sredstava koja su namijenjena u tu svrhu Vašu ponudu ni-

smo prihvatili.―

Sjećaš li se Dolly Bell ... drugova?

Nastavio sam, razumije se, kao i onda.

4. Poziv za iskaz interesa

Ministarstvo mora, turizma, prometa i raz-vitka RH, Uprava za regionalni razvoj, Sre-dišnja jedinica za koordinaciju projekta, ob-javila je 14. studenog 2005. godine Poziv za iskaz interesa glede „Projekta socijalnog i gospodarskog oporavka (PSGO) podruĉja

posebne drţavne skrbi Repub-

like Hrvatske (PPDS)―.

Odgovorio sam na dotiĉni po-ziv i dao, u ime više pravnih subjekata, odgovarajuće pri-jedloge, i to: okvir za proizvo-dnju i primarnu preradu ulja-ne repice na 300 ha, podiza-nje borovnjaka na 100 ha, ku-pnju šest turistiĉkih autobusa, osnivanje 2 farme s po 100 goveda Red Angus, izgradnju 6 paintball poligona, podiza-nje nasada krušaka domaće

sorte tepka na 50 ha.

Odgovor nije stigao.

Ginkgo

3232

Rijeka Krka puna je prirodnih ljepota. Jed-na tura uz njezin tok od Šibenika do Knina tura jie samih uţitaka, tu se svaki napor vrlo rado zaboravlja. Prekrasna mlijeĉno-zelena boja rijeke, koja si je kroz duge sto-tine i tisuće gadina iskopala korito duboko u oštrom kršu, privlaĉi pogled prolaznika te mu dušu razblaţuje i miljem ispunjuje. Ob-rubljena zelenim sagom soĉne trave ili ob-raĊenim malim poljima njezina se površina mirno ljeska i prelijeva u bojama raznih ni-jansa na svijetlom i ţarkom suncu. Sada se probija kroz strme i gole klisure tvoreći ov-dje veće, tamo manje slapove, a onda opet tiho prostruji ĉvrsto stisnuta visokim stije-nama, koje će je zatim pustiti, da se u pro-stranoj ravnini proširi u mirno i jedva pomi-ĉno jezero. Od Prokljanskog Jezera i Skra-dinskih Slapova pa sve do Kninskog Polja slika se mijenja za slikom, jedna ljepša od druge. Krka pruţa fotoamateru nezaborav-nih motiva; tko se ţeli rashladiti od ţara dalmatinskog sunca, naći će u njezinu krilu blago utoĉite, a svaki će sladokusac vrlo rado omastiti bradu slasnom ribom, koju će

tu uloviti.

Kojih pet kilometara juţno od Roškog Sla-pa, — davno poznate turistiĉke atrakcije, — usred tihog jezera, što ga tvori prošireno

korito Krke, smjestio se poput zelenog smaragda otok Visovac, - mali komadić raja u ovom kršu. — Tu, gdje ti sve zajed-no, i ono Boţje sunce, i neĉujno jedva primjetljivo ljuljanje zelenkaste vode, i ovo bujno zelenilo na otoku pobuĊuje najple-menitija ĉuvstva, podigli su franjevci, djeca ovoga kraja, - - crkvu u ĉast Blaţene Gospe i do crkve sagradili samostan. Na dan Mari-je Snijeţne pa na Veliku i Malu Gospu ho-doĉasti ovamo narod sa svih okolnih stra-na. Tu se onda naše narodne nošnje istiĉu u bujnom šarenilu i ljepoti. Istiĉe se vrliĉka nošnja svojim umjetniĉikim vezivom. Oso-bito ţenskoj nošnji na daleko nema ravne: lijepo išarani terluci (koji dopiru do gleţa-nja) i grlići {koji seţu do listova), divno is-prugane pregaĉe, otmeni haljetci i crvenka-pe pokrite kod udatih ţena bijelom mara-mom. Pa kad tako opremljeni okrenu svoje vrliĉko kolo! Ta gledao bi ih cijeli dan i ne bi se mogao nagledati. Nije ĉudo, da je Ma-tica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca na Olimpijadi u Berlinu hrvatskim narodnim plesovima i nošnjama osvojila sav kulturni

zapadni svijet i dobila prvu nagradu,

Tu se na Visovcu na te dane ispovijeda i priĉešćuje, sluša se misa, u hladu se vadi iz krasno izvezenih torba jaja i prsutu i zalije-

va slatkim dalmatin-cem, dok uz obalu momci i djevojke igraju kola. Svaki kraj ima svoje posebno kolo, pa se gledaocu ĉini, kao da je na smotri te bi posta-o neodluĉan, kada bi mu se postavilo pitanje, koje je od tih kola naj-ljepše. U ĉamcima, u koje stane oko pedeset osoba, prevoze se ho-doĉasnici na otok i s otoka, sve dok se sunce ne prikloni zapadu. On-

3333

da opet zavlada mir i Visovac se zavije u

svoju blagu samoću sred tihe i bistre Krke.

Od prominske preko miljevaĉke strane vodi ovamo izgraĊena cesta, koja se u svom ko-naĉnom dijelu spušta u strmim serpentina-ma sve do obale. S ruba ove strmine prvi put se vidi otoĉić s crkvenim tornjem i na tome mjestu hodoĉasnici, ĉim opaze crkvu, redom kleknu okrenuti prema Visovcu i iz-mole pozdravnu molitvu. Isto se tako na tom mjestu molitvom opraštaju na polasku kući od svoje Gospe. Cijeli redovi naroda kleĉe tako utonuli u molitvu okrenuti licem prema Blaţenoj Gospi. Koliko je tu poboţ-nih ţelja, koliko smjernih molbi, koliko zah-valnosti i odanosti! O Gospo Visovaĉka! Us-

liši njihove predane molitve!

Sunce se sakrilo iza oblaka, koji se povlaĉe nebom. Bura umjereno puše i ne da im, da se skupe i izliju kišu, koja bi cijeloj Promini dobro došla. Iz Oklaja gazi put šestero tu-rista. Prolaze kraj obraĊenih polja kroz Ĉit-luk, a onda se uz put izmjenjuje krševita pusta krajina sa slabim travnjacima i krţ-ljavom šumom. Iza njih ostaje selo Ljubotić i prešavši Ljubotić-gaj za 45 minuta hoda od Oklaja spušta se cesta u par serpentina do obale Krke. Tu se stisnulo nekoliko mli-nica ispod Bilušić kuka. Preko korita rijeke upoprijeĉila se pliĉina, gdje poĉinje obro-

nak, niz koji u bijelim mlazovi-ma — kao da kipi — u nekoliko rukava silazi u brzim skokovima voda uz jednoliĉni šum. Umjere-no strujanje zraka, na kojem treperi lišće na stablima uz mli-nice, od vremena do vremena pojaĉava taj šum i daje svemu tomu posebni efekat. Skakuću tako bijeli mlazovi niz stepenice i muklo pjevaju svoju pjesmu, da se onda opet smire i popri-mivš i ponavno sv ijet lo -zelenkastu boju nastave dalje svoj put. Strme i visoke obale sada svjetlijih, sada tamnijih slojeva, sada obraštene sitnim zelenim drvećem u pozadini skladno upotpunjuju sliku. U hladu krošanja kraj mlinica ne-

koliko je magaraca spustilo glave i strpljivo ĉekaju, da ih natovare vrećama, pa da filo-zofski mirnim korakom krenu kući. O, te dobre ţivotinje! Zasluţile su na desetke na-jiljepših imena kao malenu hvalu za to, što toliko dobra ĉine ĉovjeĉanstvu. Gdje nema u kršu izgnaĊenih cesta, oni su i fijakeri i automobili i parobrodi i aeroplani. A sve to

za ono malo mršave hrane! …

Gubi se šum buka iza nas, a mi koraĉamo niz rijeku ugodnim stazama kraj kukuruza, krumpira i kupusa, što ga je ovdje zasadila marna ruka iskorišćujući svaki komadić ob-radive zemlje. Onda prolazimo mjestimice kroz šikarje, zatim šumom kraj jezera ‖Široko‖ do Ćorića mlinica, gdje se gradi most, koji će spajati prominsku stranu s Kistanjem. Tu je ujedno sabiralište vode, koja se odvodi tunelom do turbina elektriĉ-ne centrale udaljene odavle oko dva km, zraĉne linije. Nastavljamo put nizvodno u sjevero zapadnom pravcu. Obala postaje sve dublja, strmija i vrletnija. Moramo radi toga za ĉas ostaviti korito, a onda se po strmoj rijetkoj šumici spuštamo do mlade mekane trave i dolazimo do obale. Tu se nalazi pliĉina, koja je nastala taloţenjem i nanosima rijeke, što ovdje nakon velikog pada poprima nešto mirniji tok. Ovdje pre-lazimo na suprotnu obalu gazeći vodu do

3434

blizu koljena. Dno je izrovano dubokim bra-zdama i jamama, a plitki otoĉići zemlje, ko-jima gazimo, vrlo su skliski, pa i ako zbog suše nema previše vode, ipak se mora kod prelaţenja paziti, jer jedan krivi korak i već si zapao u vodu do iznad pasa, pa kako je potok dosta brz, moglo bi biti i prisilnog pli-vanja, ĉemu bi slijedilo pecanje uprtnjaĉe i cipela iz vode. Sav sam zabavljen ekvilibri-stiĉkim hodanjem po sklizavom dnu, pa niti ne opaţam, kako Veljko pokazuje rukom na desnu stranu. Tek na njegov poklik okre-nem glavu i ostanem kao prikovan na sklis-kom otoĉiću — Manojlovac! — Na okuci, gdje rijeka zakreće opet u juţnom smjeru, s velike visine ruši se voda niz okomite sti-jene. Pršte kapi i bliješte na podnevnom suncu. koje uz glavni široki slap otkriva i par manjih postranih mlazova, što su si prokrĉili put niz liticu. Ruši se voda niz sti-jene, dok se sa strana poput poĉasne stra-ţe uspravile krošnje drveća, što se iskoris-tivši vlagu grĉevito zadrlo u krš svojim ko-rijenjem. Ruši se Krka u dubinu i šumom svojim sklada starodrevnu simfoniju, koja se u nebrojenim melodijama kroz vijekove ponavlja, da se konaĉno smiri u plavim va-lovima Jadrana, koji joj svojim mirnim tala-sanjem ili divljim zaletom uskipjelog mora daju završni akord. O, kako su našoj duši blize i poznate te melodije! One se razlijeţu selima duţ ovoga krša, duţ ravnina i plani-

na.

Takove su nas i sliĉne misli obuzele, kada smo sjedili na obali, promatrali divlju jur-njavu slapova i slušali mukli šum vodopa-da. Jedino je Ćiro bio u neprekidnom kreta-nju. Na mahove je stao i zauzeo svoju ka-rakteristiĉnu pozu: iskoraĉio je desnom no-gom malo postrance i naprijed, namrštio ĉelo, prinesao aparat oku, nakrivio glavu i tako ostao neko vrijeme. Onda se opet la-gamo pokrenuo i cijeli se postupak par puta ponovio. Na koncu smo ĉuli, kako je nešto škljocnulo, i Ćiro se vratio tako preobraţe-na lica, da mu se gotovo zapaţala aureola

oko glave.

- To bu slikica! Buš videl! Ovakav motiv! — govorio je oduševljeno. — Onda smo pošli dalje. Put nas je vodio naprijed kroz trnje i šikarje, a onda po lijepoj mekanoj travi. Preko jedne široke stepenice u gustom se mlazu spušta Krka nekoliko metara, a onda naglo zakreće prema zapadu. Odmah se zatim na široko razlije i dijeleći se u mnogo rukava tvori opet slapove i jezerca — Mi-ljacka! Gotovo je nevjerojatno, kako je priroda uspjela da na ovako malenom pros-toru sastavi toliko raznolikosti. Kod svakog slapa i jezerca ima nešto, na ĉemu se oko zaustavlja i nehotice se gledaocu otme us-

klik udivljenja.

Ćiro je stalno zaostajao. Iskoraĉivao je des-nom nogom i mrštio ĉelo. A onda se vraćao preobraţen. Vrijeme mu je za fotografira-

nje idealno posluţilo. Bilo je sunca i obla-ka. Da, i oblaka! Bilo ih je na koncu toli-ko, da smo se morali pred njima skloniti pod krov obliţnje mlinice, da ne pokisne-mo. No to je potrajalo samo kratko vrije-me. Kad smo malo zatim razgledali turbi-ne elektriĉne centrale, nedaleko odavle,

opet se pokazalo sunce...

Preko Puljanskog Gaja, obasjana sunĉa-nim zrakama sa zapada, veselo stupa grupa turista prema Puljanima i Oklaju. Svaki od njih u sebi nosi ugodne dojmove i prekrasne slike, koje nikada ne će izbli-jediti i mnogo, mnogo sreće. Iz daljine prijateljski ih pozdravljaju vrhovi Velebi-

ta, a Promina im se blago smješka. …

3535

Godine 1746. kumpanijski zapovjednik u Buniću, a kasnije austrijski feldmaršal Lau-don izdao je naredbu da se ţivi pjesci pošu-me kako ne bi nanosili štetu poljodjelstvu. Kasnije za vrijeme Vojne uprave nasadi su proširivani crnim borom, metlikom i bagre-mom. Laudonov gaj ima oko 700 hektara površine. Od toga je pod crnim borom 310 hektara, a pod hrastom 340 hektara. Gene-ral Laudon, pravim imenom barun Laudon

Gideon Ernest, roĊen je 2. veljaĉe 1716. godine u Tootzenu u Litvi u škotskoj ple-mićkoj obitelji. Umro je kao austrijski fel-dmaršal 14. srpnja 1790. godine. u Nou Titscheinu u Moravskoj. U Bunić je stigao

1746. kao bojnik u liĉkoj regimenti.

Laudonov gaj je od 1965. godine rezervat

šumske vegetacije

1. Uvodne spoznaje1. Uvodne spoznaje

U jubilarnoj smo godini. Proteklo je 260 godina od dana kad je feldmaršal, tada još kao zapovjednik Bunićke kapetanije, Er-nest Gideon barun od Lau-dona, poĉeo saditi šumu kasnije prozvanu upravo po njemu "Laudonov gaj". I zbilo se malo ĉudo ljuds-kih ruku. PobijeĊeni su ţivi pijesci Krbavskog po-

lja.

"Rezultati i uspjeh Laudo-na su veliki, jer je podig-nuta šuma (kultura) hras-ta luţnjaka na ţivim pijes-cima, kojoj se treba diviti

s punim poštovanjem."1

U registru UNEP-a (United Nations Environ-ment Programme – Program Ujedinjenih naroda za okoliš) i Svjetske komisije za za-štićena podruĉja pod brojem 15.622 piše da je "Laudonov gaj" od 1960. godine zaš-

tićena park-šuma.

Nu,

"Danas je ta sastojina hrasta luţnjaka stara 255 god., sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d – 1,30 m iznosi 89,4 cm, s prosjeĉnom visinom stabala 23 metra, ukup-nom drvnom zalihom od 4.235 m3. Godišnji te-ĉajni prirast iznosi 0,50 m3/ha, s postotkom pri-

rasta od 0,38 %.

Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napad-nuta hrastovom strizibu-bom (Cerambix cer-

do)."2

Potrebna je obnova "Laudonova gaja―.

Treba pomoći "vojski koja već dva i pol sto-ljeća ĉeka bitku"3, jer "tiho umiru Laudono-

vi hrastovi".4

Upravo to je bit i svrha ovog projektnog za-

datka.

barun Laudon Gideon Ernest

3636

2. Pojam i lokacija2. Pojam i lokacija

"Laudonov gaj" nalazi se na Krbavskom po-lju, koje je pak smješteno u Lici, središnjoj hrvatskoj pokrajini koja povezuje kontinen-

talni i primorski dio Republike Hrvatske.

„Krbavsko polje je krška, periodiĉki plavlje-na ravan, koja se proteţe dinarskim smje-rom (SZ – JI) u istoĉnom dijelu Like. Nje-gova duţina iznosi 21 km, prosjeĉna mu je širina nešto manja od 5 km, a površina oko

100 km2.

Polje je opkoljeno brdima. To su boĉni ob-ronci Plješivice, s istoĉne i jugoistoĉne stra-ne, a Vrebaĉke Staze, sa zapadne i jugoza-padne strane polja. Na sjeveru ga zatvara poseban brdski predjel (gdje se dodiruju obronci spomenutih planina s krajnjim juţ-nim ograncima Male Kapele), kojeg istoĉni

dio ĉini – Gorica, a zapadni Pisaćuša.

Krbavsko polje nije izrazita ravnica. U nje-mu se izdvajaju uski i povišeni rubni poja-sevi, koji se naginju prema središnjim dije-

lova polja.―5

„Glavne niske i ravne predjele saĉinjavaju Ĉaire i šumska površina Laudonov gaj u sjevernom dijelu polja, i najniţa i prostrana

ravnica Hrţić, u središnjem dijelu polja.―6

„Laudonov gaj nalazi se kod mjesta Bunić desno od ceste T. Korenica – Udbina u Kr-bavskom polju. Ta šumskogospodarska je-dinica ima 408,49 hektara površine ne ra-

ĉunajući tri privatne enklave koje se nalaze

u okviru Laudonova gaja.―7

Toĉnije zemljopisno odreĊeno:

„Laudonov gaj nalazi se izmeĊu 15o 38' 35" i 15o 40' 25" istoĉne duţine, te 44o 38' 15" do 44o 49' 35" sjeverne širine. Smješten je u obliku poluotoka na sjeverozapadnom di-jelu Krbavskog polja. Od Korenice je uda-ljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić. Svojim sjeverozapadnim dijelom na-

slanja se na cestu Bunić-Krbava-Podlapaĉa.

Sjevernu granicu ĉini rjeĉica Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u vrelu koje se zove Dragaševo. Rjeĉica Krbavica za visokih vodostaja poplavi sve niţe dijelo-ve do Hrţić polja. Ljeti presuši, a Hrţić po-lje se pretvori u baru, dok u niţim dijelovi-ma ostaje s vodom u kojoj moţe preţivjeti

riba linjak.

Površina cijele gospodarske jedinice Laudo-nov gaj nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota ima nadmorsku visinu 644 m/nm, a najniţa je kota u Hrţić polju

628 m/nm."8

1 Marko Vukelić: LAUDONOV GAJ, "Šumarski list", Zag-

reb, br. 7-8, 2001. godine, str. 435

2 Marko Vukelić, Isto, str. 434

3 Miroslav Mrkobrad, VOJSKA KOJA VEĆ DVA I POL STOLJEĆA ĈEKA BITKU, "Hrvatske šume―, Zagreb, br.

33, 1999. godine, str. 18

4 TIHO UMIRU LAUDONOVI HRASTOVI, "Novi list",

Rijeka, 5. lipnja 2003.

godine

5, 6 Stevo Vojnović: KR-

BAVSKO POLJE, Zbornik

radova Ekonomskog fakul-teta u Zagrebu – Knjiga

III., Zagreb, 1957. godi-

ne, str. 223

7 Prof. dr. Zvonimir Poto-

ĉić: LAUDONOV GAJ,

"Šumarski list", Zagreb,

br. 3-5, 1990. godine, str. 195

8 Marko Vukelić, Isto, str.

431

3737

1. priča: Neuspjela audijencija

Godine 1739. susreo je na berlinskoj „Unter

den Linden“ mladin pruski poručnik svog neka-

danjeg petrograskog druga Laudona i bio je taj

susret ugodan za obojicu mladih ljudi.

Otmjeni oficir u dobro skrojenoj odori, s vitkim

mačem i bijelom vlasuljom ispod trouglog klobu-

ka, stiskao je ruku svog mladog prijatelja:

- I što znači da te vidim u Berlinu?

Laudon je u to doba bio tek u dvadeset i trećoj

godini života, odjeven u posve obično civilno pu-

tničko odijelo, i odgovarao je zamišljeno i suvi-

še ozbiljno za svoju mladost:

- Ili me ne razumiju, ili nisam dosita ništa vrije-

dan? ... Vratio sam se iz krimskog rata i zatra-

žio svoje posve pravedno promaknuće! ... I nisu

me ni pustili pred caricu ... Čekao sam dva mje-

seca i više nijesam mogao izdržati... Poslao sam

svoj mač i zahvalu na službi!

- A sada? – zapitkivao je oficir, povukavši ispod

ruke u laganu šetnju mladog Laudona.

- Sada idem u Beč i tamo ću se javiti kod Mari-

je Terezije! ... Kažu da oni tamo trebaju mladih

ljudi i možda ću imati više sreće!

Priznao je poručnik iskreno:

- Laudon, bio si između svih nas najbolji, ali tvo-

ja narav nije odgovarala krugu onih na dvoru

Katarine Druge... Ti i sam znaš da je tamo tre-

balo više laskanja, a ti si za to posve nesposo-

ban!

Branio se Laudon:

- U vojsci neka govore mačevi, a jezik prepusti-

mo onima koji se zabavljaju u salonima! ... Takvo

je moje mišljenje i ja ga ne ću nikad promijeni-

ti!

Bile su te riječi izrečene svijesno i odlučno, i

da je koji prolaznik prisluškivao razgovor te

dvojice mladih ljudi, bile bi nevjerojatne pa i

smiješne za mladića čija dosta oskudna vanjšti-

na, pa i čitava pojava, nije odavala ništa osobita.

Oficir je nastavljao tiho i povjerljivo:

- Možda imaš i pravo, ali tu se ne može ništa iz-

mijeniti. ... Laskava riječ, duboki poklon i ugo-

dan osmijeh, to su najbolji savjetnici u stvara-

nju karijere! ... A ti si vječno zamišljen, govoriš

vrlo rijetko, a osmijeha još nisam nikada vidio

na tvojim usnama!

- Ti zaboravljaš da mi vojnici živimo za rat! -

primijetio je Laudon tiho. - I pustimo smijeh

onima koji se zabavljaju ... Koji žive daleko od

naših utvrda i logora!

Sjeli su u vrtić jedne slastičarne i ispod ras-

cvalih oleandara odgovarao je poručnik na Lau-

donove riječi:

- Tvoje promaknuće bilo je prije svega ovisno o

onima iz nekih dvorskih salona i oni se slabo

osvrću na jednog za njih posve neznatnog

"oficirčića"!

Slušao je Laudon sve to posve mirno kao da se i

nije radilo o njegovoj sudbini, a poručnik je na-

stavljao iskreno i prijateljski:

- Iako si u pravu, ti tu ipak ne ćeš moći ništa

promijeniti! ... I zato ubuduće budi spretniji i

nemoj nikada glasno ispravljati tuđe pogrješke !

... Oni "viši" ne podnašaju nikakvih kritiziranja!

Laudon je mirno izvadio svoju dugačku lulu, na-

punio ju duhanom i pripalio kresivom. Nije odgo-

vorio nijedne riječi.

Njegove zelenkaste oči bile su posve mirne, uv-

lačio je iz kamiša duge i krupne dimove i gledao

ispred sebe posve neodređeno.

Prolazile su pokraj njih mnoge lijepe i nasmije-

3838

šene djevojke; poručnikova pojava bila je za-

mamna točka za njihove poglede, ali Laudon kao

da sve to i nije zapažao.

Na kraju dugog razgovora završio je poručnik:

- Ali sada je sve svršeno ... Ti nisi više u Rusiji i

za tebe se mora nešto učiniti! ... Poznam gene-

rala koji vrši znatan utjecaj na njegovo veličan-

stvo, i nastojat ću da te preporučim!

- Ti misliš da bi me primili? - odložio je Laudon

svoju lulu.

- Vjerujem, jer spremamo i neke nove pukovni-

je! ... Veličanstvo je puno velikih osnova, a Mari-

ja Terezija nije sklona njegovim kombinacijama!

... To je sve što ti mogu reći ... Za tebe znam da

si izvrstan vojnik, samo što i ovdje ne smiješ

biti suviše svojeglav!

Zapitao ga, da li ima dosta sredstava za život,

ali Laudon nije dao pravog odgovora. Zamrmljao

je tiho:

- Vjerujem ti da mi želiš pomoći i tko zna mož-

da ću i uspjeti?

Rastali su se i prolazili su tjedni, a da Laudon

nije dobivao drugih odgovora osim da je stvar

na dobrome putu i da se če-

ka zgodna prilika.

Da poživi kako tako, bavio se

prepisivanjem, stanovao u

podkrovnici jedne velike ku-

ćerine, kupovao hljepčiće

kruha i kuhao čajeve često

puta bez šećera.

Svake nedjelje u podne odi-

lazio bi u kavanicu da pročita

novine, i bilo mu je sve jasni-

je da će ga uskoro trebati.

Često je zastajao i ispred

velike kraljeve slike u je-

dnom izlogu i proučavao to

obrijano, zašiljeno, ali i ne-

sumnjivo pametno lice.

Bio je uvjeren da će u Friedrichu Pruskom naći

svog pravog gospodara. Sve kraljeve izjave bile

su potpuno razumljive za nekadanjeg ruskog

poručnika.

Kod kuće je proučavao zemljopisne karte i vidio

da se Friedrich razumije u svoj posao. Granica

između Prusije i Austrije bila je neodrživa i ne-

naravna.

Susjedi su sa začuđenjem promatrali mladog

čovjeka u uvijek jednoj te istoj putnoj odjeći,

koji nije niskim govorio i čije je okance na str-

mome krovu bilo osvijetljeno do kasnih noćnih

ura.

Hodao je lagano i čvrsto, pa su već i po lupnji

njegovih teških koraka znali da je to onaj čudak

iz podkrovne sobice.

Jedne večeri dojurio je poručnik sav zadihan:

- Laudon, mi smo uspjeli! ... Sutra ćeš biti prim-

ljen kod njegovog veličanstva!

- Hvala ti! – pružio je Laudon ruku.

Poručnik je nastavljao brzo i uzbuđeno:

- I da li imaš neko svečano odijelo? ... Bit ćeš

Neutitschein - Nový Jičín, Češka, kuća u centru u kojoj je umro general Laudon

3939

primljen u dvoru! ... Rano u jutro doći će moja

kočija!

Laudon je zamišljeno zapitao:

- Zar je i odijelo odlučno?

- Ne budi dijete! ... Pa ti ideš u jedan od naj-

ljepših europskih dvorova! ... U tom tvom put-

ničkom odijelcu ne bi te grenadiri pustili ni u

sam perivoj!

Priznao je Laudon da nema drugog odijela i da

vjeruje da Friedrich Pruski ne dijeli audijencije

samo svili i baršunu, a pogotovo ne u vojničkim

stvarima.

Poručnik se smijao:

- Nepopravljiv si i sva je sreća da smo istog

rasta!

Drugog jutra došla je otmjena kočija i u nju su

ušli poručnik i Laudon u veoma lijepoj i slikovi-

toj odori.

U berlinskom dvoru čekali su do podneva i onda

je tek došao red na bivšeg ruskog poručnika La-

udona, čije je ime ceremonijar viknuo s vidlji-

vim začuđenjem. Bilo mu je i strano i čudno.

Unišao je Laudon u veliku dvoranu, gdje je u na-

slonjaču sjedila njemu već iz one slike u izlogu

poznata pojava pruskog kralja.

Zastao je mirno i progovorio tiho:

- Gideon Laudon!

Kralj je ustao i s lornjonom pomno promatrao

mladog čovjeka:

- Vi bi htjeli?

- Postati vašim časnikom, vaše veličanstvo! ...

Rođen sam 10. listopada 1716. godine na ladanj-

skom imanju mog oca, potpukovnika švedske

vojske. ... Sa šesnaest godina stupio sam u rus-

ku službu kao kadet i kada sam se sedam godina

kasnije vratio u Petersburg da me promaknu u

viši čin, nisam mogao dobiti audijencije!

Kralj je mirno slušao Laudona i njegovo daljnje

tiho ali i odlučno pričanje:

- Uvjeren sam da se razumijem u svoj zanat i

da ću biti od koristi osnovama vašeg veličan-

stva! ... Imam i vlastito djelce o strategiji. ...

Pisano po proživljenim iskustvima!

Fredrich se smiješkao, nije podnašao ničije sa-

mohvale:

- Pouzdanje je lijepo svojstvo, ali u vojsci treba

prije svega disciplina, gospodin Laudon. ... Lau-

don, zar ne?

Dao je znak rukom da je audijencija dovršena i

veličanstvo je kasnije primjetilo svojoj sviti:

- La physionomie de cet homme ne me revient

pas! ... Lice tog čovjeka odvraća.

Kasnije veliki vladar nije ni slutio da je učinio

povije-snu pogrešku. Laudon je doznao da nije

uspio, spremio svoj putni kovčežić i dva dana

kasnije krenuo spram Beča.

hrvat.europejac@gmail.com

Hrvat Europejac

Izlazi subotom

Nakladnik:

OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Pete poljanice 7, Zagreb

LISKOVO d.o.o. , Pete poljanice 7, Zagreb

PRISIKA d.o.o. , Pete poljanice 7, Zagreb

Uredništvo:

dr. sc. Tomislav Dragun

glavni urednik

091/33-88-431

Hrvoje Mirković

grafički urednik

091/33-88-432

Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec. za izdavača

091/33-88-433

Priloge slati na adresu:

Zagreb, Pete poljanice 7

hrvat.europejac@gmail.com

Idejno rješenje:

© Hrvoje Mirković

Hrvatski

uljudbeni

pokret Udruga za zaštitu prava Udruga za zaštitu prava

građanagrađana

Pete poljanice 7Pete poljanice 7

10000 Zagreb10000 Zagreb

HrvatskaHrvatska

tel: +385 1 29tel: +385 1 29--2323--756756

fax: +385 1 29fax: +385 1 29--2323--757757

OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7, PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,

e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com