6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 3

Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno

vije}e Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad D`ud`evi}

Glavni i odgovorni urednikMuhedin Fijuljanin

RedakcijaRed`ep [krijelj

Esad Rahi}Hodo Katal

Faruk Dizdarevi}D`engis Red`epagi}

SekretarijatNazim Li~ina

Zaim Had`isalihovi}

Tehni~ki uredniciNed`ad Smailagi}

Samer Jusovi}

Lektura i korekturaMuratka Fetahovi}

Hasna Ziljki}

SaradniciMunib Maglajli}

Ferid Muhi} Senahid Halilovi}

Samra Tahirovi} - LjucaFehim Kari{ikNed`ib Vu~eljAlija Matovi}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 315 608

E-mail: bnv@verat.netwww.cbs.org.yu

^asopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

Naslovna stranaProslava dana zastave

Sa sjednice Skup{tine Srbije

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~

“Nakon iscrpnog, argumentima~vrsto potkrijepljenog i veoma ub -je dljivog nastupa pred Savje tomministara Evropske Unije, Re pu -blika Srbija kona~no postala ~lanzajedni~ke evropske porodice. [efna{e delegacije Esad D`ud`evi}zadovoljan uspje{nim okon~anjemdugogodi{njih pregovora i napori-ma Srbije na ispunjenju i prihva -tanju standarda i sistema vrijed-nosti ujedinjene Evrope, kao i is -kreno{}u na{ih evropskih partne -ra, ~estitao gra|anima Srbije iistakao kako ovim ~inom po~injenova era za Srbiju, era napretka iprosperiteta za sve njene gra|a -ne…”Dobro ste pro~itali, ali nijeta~no.

Za one koji nisu ~itali Nos tra -damusa - ovo, ni u kojem slu ~a -ju, nije dio njegovih predskaza -nja.

Mo`da bi nam stari, dobri Nostra -damus i zamjerio {to se upu{tamou ne{to {to nije ni na{, a bogamini njegov fah, ali, futuristi~kigledano, ovako, ili sli~no, za ne -kih desetak (nadamo se i manje)godina, mogla bi i glasiti udarnavijest na svim (i bez izuzetka,svim) kanalima na{eg uzavrelogmedijskog prostora.

“Na svom mobilnom telefonuD`ud`evi} je dobio na stotine po -ru ka, izraza zahvalnosti i ~estitki.“Bra-vo ES-A-DE”, istovjetan je sa -dr`aj svih njih…” - izgledao bi nas-tavak pri~e sa po~etka. Izgledao,da nije sve to, za sada, prakti~nosamo u domenu nestvarnog.

U stvarnosti pri~a je sasvimdru ga~ija. Jeste da je Srbija uspo -sta vila ne{to bolje odnose saEvrop skom Unijom i prakti~noobnovila pregovore o stabilizaciji ipridru ̀ ivanju, ali to, ni u komslu~aju, ne mo`emo tuma~iti nikao neko epohalno dostignu}e, ani kao uvertiru za mogu}i (imagi-naran), naprijed opisani, slijeddoga|aja.

U SMS po -rukama kojeje gos podinD`u d`evi} do -bio, u danima neposredno nakonnjegovog izbora za potpredsjedni-ka Narodne skup{tine RepublikeSrbije, poruke su sasvim druga~ijesadr`ine - stila ne{to prepoznat -ljivijeg za ovda{nje politi~ke, a idruge prilike - na `alost svih nas(i za poruke, i za navedene prilike).

Izbor D`ud`evi}a za potpred-sjednika Skup{tine Srbije nosi sasobom, me|utim, neke sasvimdruge implikacije.

Posmatrano iz na{e (bo{nja ~ -ke) perspektive, po prvi put u svo-joj historiji, Bo{njaci u Srbiji dobilisu mjesto “u vrhu politike” - dr`a -vne - dr`ave koja ih, tek od skora,jo{ uvijek dosta stidljivo, nekako{utke i kriju}i, prihvata kao svoje.Htjeli, ne htjeli priznati, doga|aj jeod historijskog zna~aja za sve naskao narod - iz vi{e razloga.

Posmatrano iz perspektive zva -ni~ne (dr`avne) politike, ovakav ~inmo`da je i presudan. Svakako, je -dan je od va`nih u nizu koraka u de-mokratskom preobra`aju na{e ze -mlje, preobra`aju koji }e dove sti do`eljenog nam, sa po~etka pri ~e za -crtanog cilja, cilja svih nas, naravno.

Da smo bli`i evropskim stan-dardima, svakako, dokaz je i nivozapo~etog procesa ostvarivanjamanjinskih prava. Kako god ko tocijenio, u posljednjih nekoliko go -dina, stanje u tom pogledu bitnose izmijenilo. Kao ilustraciju nave -{}emo da su sand`a~ki Bo{njaci,ovogodi{njeg 11. maja, ponovoproslavili svoj najve}i nacionalnipraznik - Dan bo{nja~ke zastave,na najvi{em nivou, u miru, zajed-no sa drugima, u pjesmi i igri, nadrugoj po redu Smotri bo{nja~kihnarodnih igara. Vazda nam tako ibilo.

A na Dan sje}anja - da ne za -bo ravimo i da nam se ne ponovi.

RIJE^ UREDNIKA

BLI@E EVROPI

Bo{nja~ka rije~ 6

4 � April - jun 2007.

Bo{njak predsjedava parlamentom Srbije 6-7

Dukat Isa-bega Ishakovi} za Bo{nja~ki institut 12 II SBONI 35

Nastavak saradnje i u~vr{}enje svebo{nja~kih veza 11

Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan DAN BO[NJA^KE NACIONALNE ZASTAVE 5

BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja DA SE NE ZABORAVI 8

Medin Halilovi}: Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina ISPIT ZA SRBIJANSKO PRAVOSU\E 9

Bo{nja~ko nacionalno vije}e u osnovalo Bo{nja~ku televizijuZA INFORMISANJE NA BOSANSKOM 14

Prijepolje: Odborni~ke ”igre” sa jezikomJEZIK “PREKO CRTE” 16

Dr. sc. Sini{a Tatalovi}REGIONALNA SURADNJA IZA[TITA NACIONALNIH MANJINA 21

Intervju: Rasim ]elahmetovi}PJESMA KAO ODRAZ ZLOKOBNOG VREMENA 26

Had`em Hajdarevi}PJESNICI - SVOJEVRSNI ^UVARI SVOGA JEZIKA 30

Safet Hadrovi} Vrbi~kiJEZIK KAO ODRAZ DUHOVNOSTI 33

Alija D`ogovi} o novoj knjizi akademika J. Red`epagi}a

STUDIJA O BO[NJA^KOJ KNJI@EVNOSTI 56

Mr. Red`ep [krijelj

NEIZBRISIVI TRAGOVI DUHOVNOSTI 58

Prof. [efket Krci}

BO[NJA^KA KULTURNA TRADICIJA 60

Sand`a~ki alpinista Basar ^arovac osvojio najvi{i vrh svijeta

SAND@AKLIJA “NA KROVU SVIJETA” 83

I Z S A D R @ A J A

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 5

AKTUELNO

Bo{njaci u Srbiji jo{ jednomsu, ovoga 11. maja, proslavilisvoj najve}i nacionalniblagdan - Dan bo{nja ~-ke na cio nalne za s ta ve.

Povodom praznika,u petak 11. ma ja2007. godine, u Gla v -nom uredu Vije }a pre -dsjednik Dr. Su lejmanUgljanin je prirediosve ~ani pri jem, nakon~ega je na jarbolu is -pred zgra de BNV podi -gnu ta bo{nja~ka na ci -o nalna zastava.

Sve~anom podi za -nju bo{nja~ke na ci o na -lne zastave, pored ug -lednih gostiju iz zemlje i ino s t -ra nstva, prisustvovalo je i ne -koliko hiljada gra|ana iz cije l-og Sand`aka, a ceremoniji po -di za nja zastave prisustvovali su

i reis-ul-lema Islamske zajed -n ice Srbije, Hamdija ef. Jusuf -

spa hi}, kao i direktor Slu`beza ljudska i manjinska prava,G-din Petar La|evi}.

Nekoliko hiljada gra|ana No -vog Pazara i ostalih sand`a ~ -

kih gradova priklju~ilo se de -fileu od prostorija Glavnog ure -

da Vije}a do koncer t -ne dvora ne Doma ku -lture gdje je i odr`anadru ga Smo tra bo{nja -~kih na rodnih igara(SBONI 2007).

Dan zastave, po redpredstavnika dr ̀a vnihorgana Repu blike Sr -bi je, naci o na lnih sav-jeta svih na cionalnihmanjina u Srbi ji, am -ba sada i dru gih zva ni -~nika, pre dsjednikuVi je}a Dr. Sule j manuUglja ni nu i svim Bo{ -njacima Sand`aka, ~e -

stitali su i mno gobrojni po je -dinci i pred sta vnici brojnih lo -kalnih, regio na lnih institucija iudru`enja gra |ana iz zemlje iinostranstva.

Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan

Dan bo{nja~ke nacionalne zastave

Bo{nja~ka rije~ 6

6 � April - jun 2007.

U novom sazivu Narodnesku p{tine Republike Srbije,prvi put u historiji parlamenta-rizma u Srbiji, za potpredsjed-nika parlamenta izabran je je -dan Bo{njak, Esad D`ud`evi},narodni poslanik Liste za Sa -nd`ak.

- [ta zna~i ovaj izbor za bo -{nja~ki narod, i posebno zaVas li~no?

D@UD@EVI]: Ovo je jedanva`an simboli~ki gest i poru -ka koja je poslata sand`a~kimBo{ njacima, kao i svim ma nji -ns kim narodima u na{oj zem -lji. Ovo je i poziv manjinama dau~e stvu ju u javnom `ivotu i dase bore za ostvarivanje svojihpra va kroz institucije.

Za mene li~no ovo je jednavelika odgovornost i obavezavi{e, i naravno, priznanje, najedan posredan na~in, za mojevi{egodi{nje zalaganje za ma n-ji nska prava svih nacionalnihza jednica u na{oj zemlji, pose -bno Bo{njaka.

- Kakvo je trenutno stanje ipolo`aj manjinskih naroda una{oj zemlji?

D@UD@EVI]: Poslanici Listeza Sand`ak u prethodnom sa -zivu izborili su se za ukidanje

izbornog cenzusa za samosta-lan ulazak manjinskih stranakai koalicija u parlament, {to jeomo gu}ilo da danas imamo, poprvi put, poslani~ki klub manji-na u Narodnoj skup{tini, sa sta -vljen od svih relevantnih pre d -stavnika manjina. Kao takav,ovaj klub predstavlja jedan

sna ̀an mehanizam za legalanuti caj i lobiranje kod predsta -vnika ve}inskih stranaka, od -no sno poslani~kih klubova zaone zakonske projekte koji suva`ni za o~uvanje i unapre |e -nje manjinskih prava. Naravno,

jo{ uvijek smo daleko od opti-malnog i adekvatnog polo`ajamanjina u na{em dru{tvu. Zato je potrebno tek da se izbori-mo zajedno sa drugima, kori -ste}i situaciju da smo dio de -mokratskog bloka koji `eli dauvede ovu zemlju u Evrpskuuniju.

- Kako ocjenjujete protekli~etvorogodi{nji period od ka -da vodite Bo{nja~ko nacio nal -no vije}e?

D@UD@EVI]: Postoje}i ok -vir ni zakon o manjinama omo -gu }io je formiranje nacionalnihvije}a za 14 manjina. Dodu{e,ovo ~etvorogodi{nje iskustvo po-kazuje da samo pet-{est ma n-jinskih zajednica u na{oj ze mljiposjeduje dovoljno demo graf-skog, intelektualnog i organiza-cionog kapaciteta da mo`e udovoljno kompetentnoj mjeri

INTERVJU

Esad D`ud`evi} - potpredsjednik Skup{tine Srbije

Bo{njak predsjedava parlamentom SrbijeEsad D`ud`evi} izabran za potpredsjednika Narodne sku p {tine na prijedlog Poslani~kogkluba manjina, Vojvo|anskog klu ba i poslanika DSS. Za D`u d`evi}a glasalo 234 poslanika

Predsjedavanje D`ud`evi}a na jednoj od sjednica parlamenta

Esada D`ud`evi}a su kao kandidata za potpredsjednikaparlamenta predlo`ile manjinske stranke Savez vojvo|anskihMa|ara, Koalicija Lista za Sand`ak, Koalicija Albanaca Pre -{evske doline i Unija Roma Srbije, koje zajedno ~ine pos la -ni~ki klub i Liga Socijaldemokrata Vojvodine Nenada ^anka.Za izbor D`ud`evi}a na mjesto potpredsjednika skup{tineglasalo je 234 narodnih poslanika.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 7

da konzumira svoja manjinskaprava u one ~etiri klasi~ne ob -la sti koje reguli{e ma|unarod-no pravo.

Mi smo u ove 4 godine oza-konili bo{nja~ku nacionalnuzastavu, bosanski jezik i pravoBo{njaka da mogu da se {ko -luju i informi{u na svom mater-njem jeziku, definisali smo na -{u kulturnu ba{tinu i ustanovilikulturne institucije i manife -stacije koje }e biti sna`na bra -na daljim procesima asimila -cije sand`a~kih Bo{njaka. Bri -nu nas dezintegracioni procesiu Islamskoj zajednici, koja jebila sna`no upori{te nacional -nog i kulturnog identiteta Bo{ -njaka u proteklom periodu. Na -dam se da }e oni uskoro bitipre vazi|eni u interesu, prijesve ga, vjernika.

- Koji su prioriteti koji seti~u dalje za{tite i unapre |e -nja manjinskih prava u na{ojzemlji, a posebno Bo{njaka?

D@UD@EVI]: Apsolutni pri-oritet je dono{enje zakona ona cionalnim vije}ima koji bi re -gulisao izbore, nadle`nosti i fi -na nsiranje ovih organa manjin -ske samouprave, kako bi oniko na~no postali kompetentnipar tneri dr`avi. Potrebno je naade kvatan na~in regulisati pra -va poslanika izabranih sa ma n-jinskih lista Zakonom o narod-noj skup{tini i Poslovnikom oradu parlamenta, kako bi onimogli da djelotvorno i efikasnozastupaju interese manjina ko -je su ih birale. Dalje je nu`nousa glasiti ~itav set zakona saus tavnim rje{enjima iz ove ob -la sti, kao i sa evropskim stan-dardima.

[to se ti~e prava Bo{njaka,

ve oma je va`no osigurati im -ple mentaciju dvojezi~nog mo d-ela {kolstva u Sand`aku, ka -kav postoji u Vojvodini. To je

naj sigurniji na~in za o~uvanje iunapre|enje nacionalnog iden-titeta sand`a~kih Bo{njaka uSrbiji. Mi bilje`imo pozitivno is -kustvo za eksperimentalnim mo -delom implementacije nastav -nog predmeta - Bosanski jeziksa elementima nacionalne kul-ture od prvog do ~etvrtog razre-da osnovne {kole u nekolikoop {tina u Sand`aku, ali to jeap solutno nedovoljno i neadek-vatno.

Potrebno je obezbijediti for -miranje redakcije na bosans -kom jeziku na Javnom servisu iredakcija u lokalnim i regiona -

lnim medijima u Sand`aku.Neophodna je hitna za{tita

spomenika kulture sand`a~kihBo{njaka osnivanjem lokalnih iregionalnih zavoda za za{tituma terijalne kulturne ba{tine. Uozbiljnoj opasnosti su ~itavikom pleksi autohtone i auten-ti~ne arhitektonske bo{nja~keba{tine, koji su u nestajanjupred naletima sopstvenog pri -mi tivizma potpomognutog i in -spirisanim od strane dr`avnih

institucija. U ovoj oblasti smojo{ uvijek svjedoci otvorene di -s kriminacije od strane dr`aveka da je u pitanju za{tita srp -ske i bo{nja~ke nepokretne ku -l turne ba{tine u Sand`aku.

Moram konstatovati da bo -{nja~ki nacionalni identitet,upr kos po~etnim veoma va` -nim i historijskim pomacima,jo{ uvijek nije postao neupitani mi smo tek na po~etku proce-sa integracije sand`a~kih Bo{ -njaka u Republici Srbiji.

Razgovarao: Muhedin Fijuljanin

[to se ti~e prava Bo{njaka, ve oma je va`no osigurati im -ple mentaciju dvojezi~nog mo dela {kolstva u Sand`aku, ka kavpostoji u Vojvodini. To je naj sigurniji na~in za o~uvanje iunapre|enje nacionalnog identiteta sand`a~kih Bo{njaka uSrbiji.

Apsolutni prioritet u oblasti za{tite i unapre|enja manjin-skih prava u na{oj zemlji je dono{enje zakona o na cionalnimvije}ima koji bi re gulisao izbore, nadle`nosti i fi na nsiranje ovihorgana manjin ske samouprave, kako bi oni ko na~no postalikompetentni par tneri dr`avi. Na ade kvatan na~in potrebno jeregulisati i pra va poslanika izabranih sa ma njinskih lista ka -ko bi oni mogli da djelotvorno i efikasno zastupaju interesemanjina ko je su ih birale.

Bo{nja~ka rije~ 6

8 � April - jun 2007.

U okviru obilje`avanja 11. ju -la Dana sje}anja, u prostorijamaGlavnog ureda Bo{nja ~ k og na ci -onalnog vije}a, u utorak 10. ju -la, sa po~etkom od 19 ~asova,otvo r e na je izlo`ba foto gra fija izSre b r enice, Sjeverina, Bu ko vice,[t r p ca i logora Om ar ska, Manja -~a i Trnopolje. Fotografije kojesu bi le izlo ̀e ne u galeriji Vije}a,a po selekciji akad. slikara D`e -ngisa Red`epagi}a, {efa Reso -ra za kulturu BNV, djelo su au to -ra: Latifa Hadro vi }a, D` e m a ilaHalilagi}a i Jakupa Dur gu ta.

Izlo`bu fotografija, koje na ve -oma potresan na~in govore ostradanju Bo{njaka, u ime Vi j e -}a, otvorio je ~lan Izvr{nog od b-ora BNV Muhedin Fijulja nin.

Fi j u lj a nin je tom prilikom, iz -me|u ostal og, rek a o da sli~nedatume obi lje` av a ju svi oni na r-odi koji su u svoj oj historiji do -`ivjeli bol i patnju i da upravo tidatumi oba vezuju na sje}anje.

Bo{nja~ko nacionalno vije }eje ustanovilo 11. juli kao Dansje }anja na sve bo{nja~ke ci v i -lne `rtve od 1912. godine pado ge nocida u Srebrenici, ko jije po ~injen 11. jula 1995. go di -ne {to je potvr|eno i presudomMe |unarodnog suda pra vde uHagu.

Ovaj datum posve}en je `rt -va ma koje su stradale 1912. i1913. godine u pokr{tavanju ige no cidu nad Bo{njacima uPla vu i Gusinju.

Ovaj datum je sje}anje nanevine bo{nja~ke `rtve ubijenena ku}nom pragu u Star ~e vi }i -ma kod Ribari}a u Op{tini Tutin,11. jula. 1922. godine.

Ovo je Dan sje}anja na sto-tine Bo{njaka ubijenih, 10. no -ve mbra 1924. godine, u [a ho -vi }ima, u op{tini Bijelo Polje.

Ovo je na{e sje}anje za sto-tine strijeljanih sand`a~kih Bo { -njaka na Had`etu u Novom Pa z -aru, od 1944. do 1946. go dineod strane komunisti~kih vlasti.

Ovaj datum je i sje}anje nasve bo{nja~ke `rtve bestijalnihubijanja i terora tajne i javne po -licije, zloglasnog mi ni s t ra, Ale k -s andra Rankovi}a, {e z desetihgodina pro{loga vijeka.

Jedanaesti juli je prilika dase sjetimo nevinih `rtava re`i -ma Slo bodana Milo{evi}a, ~ijeme za re ni danas ne znamo, `r -tava ot mice u Sjeverinu 22. ok -tobra 1992. godine, ̀ rtava plje -valjske Bukovice, 16. februara1993. godine, `rtava otmice u[trpcima u op{tini Priboj, 27.februara 1993. godine.

I kona~no 11. jul je dan ka dase sje}amo najmanje 8.000 ne -vi no stradalih Bo{ nj a ka u Sre b -re nici, 11. jula 1995. godine.

Molimo Uzvi{enog Boga dasvim bo{nja~kim {ehidima po -dari lijepi d`ennet, a nas `iveuputi na pravi put!

N. Li~ina

AKTUELNO

Zarobljenik logora Omarska (foto: Latif Hadrovi})

Ku’}a Hasana Mujevi}a u Sjeverinu, spaljena 1993. godine(foto: D`email Halilagi})

Detalj sa d`enaze u memorijalnom centru Poto~ari - Srebrenica(foto: Latif Hadrovi})

BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja

DA SE NE ZABORAVI

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 9

U okviru programa podr{ke`rt va ma te{kih kr{enja ljudskihpra va u ostvarivanju prava nare p a r acije, Fond za humanitarnopravo je, 26. ju na 2007. go di -ne, podnio tu`bu za na kn adu{tete protiv Republike Sr bi j e, uime 25 ~lanova porodica 16 `r -t a va iz Sjeverina koje su, 22.oktobra 1992. godine, pri pad -nici Vojs ke Republike Srpskeoteli u Mi o~u (BiH), a zatim lik-vidirali.

Bo{njaci, Mehmed [ebo, Za -fer Ha d`i}, Medo Had`i}, Med -redin Ho d` i}, Ramiz Beg ovi},De rvi{ Softi}, Mi t hat Sof ti}, Mu -jo Alihod`i}, Alija Ma nd al, SeadPecikoza, Mustafa Bajr a m ovi},Hajrudin Sajtar e v i}, Es ad D`i hi},Ramahudin ]at o vi}, Idriz Gib o -vi} i Melvida Kold`i} su dr`avl-ja ni SRJ koji su `ivjeli u selu Sje -verin u op { tini Priboj. Kriti~nogdana, 22. oktobra 19992. go di -ne, neki su kr e nuli na po sao,a |aci u {k o lu u Pr i boj, zanjih uob i ~ a je nim i jedinim mo-gu}im putem Ru do — Priboj,red o v nom auto b u skom lini-jom. Ovaj re g ionalni put jed-nim svojim dije l om, u seluMio~e, prolazi preko teritori-je Bosne i Hercegovine. U Mi-o ~u, grupa vojnika Vojske Re-p u blike Sr pske, na ~elu saMilanom Lu ki } em iz Vi{egra-da, zaustavila je autobus kojimsu putovali Bo{njaci iz Sje ve ri -na. Nakon legitimisanja, iz au to -bu sa su izveli samo Bo{njake,njih 16. Potom su ih kamion ompr e v ezli u Vi{egrad u hotel “Vi -lina Vl as”, gdje su ih prvo bru t a -lno zlos ta vljali, a nakon toga od-veli na obalu rij eke Dri ne, gdjesu ih sve strijeljali. Ti je la ubije -nih ni do danas nisu pro n a |e -na. Za ovaj zlo~in, Okru`ni sudu B e ogradu osu dio je na 20 go -

dina zatvora Milana Luki}a i Oli -vera Krs manovi}a u odsustvu,Dra gutina Dra gi}evi}a na 20 go -dina i \or|a [e vi}a na 15 godi-na. Presudom Ok ru`nog suda uBeogradu, koja je po tvr|ena od strane Vrhovnog su da Sr b ije,osu|eni su ozna~eni ka o pri p a -d nici paravojne formacije “Os ve -tnici”. Me|utim, brojni mat eri ja -lni do kazi i iskazi svjedoka ned-vosmisleno ukazuju da su ovalica djelova la u okvi ru Vi{e grad -ske brigade Voj s ke RepublikeSrpske. Primjera ra di, na su |e -nju su pokazane po t vr de o zadu -`enju naoru ̀a nja koje je ko m a -nda Vi{eg radske brigade iz dalaMilanu Luki}u.

Kako je saop{tio Fond za hu -ma ni t arno pravo, porodice ote -tih Bo{ nja ka smatraju da dr` a v -n e institucije, prije svega Mini -sta rstvo odbr a ne i Minis tarstvoun u tra{njih poslova Srb ije, sno -

se veliku odgovorn ost za zlo~innad njihovim najb li`im. Ovi dr`a -vni organi su, od po~ etka oru ̀a -nog sukoba u BiH, snabdjevalioru`jem i fina n sirali Vojsku Re -p u blike Srp ske. Svjedoci, Dobri -la Gaji} Gli {i}, B — 24 i B — 179na su | enju Slo bo danu Milo{evi -}u pr e d Ha {ki m tribunalom de -ta ljno su govori li o obimu i na ~i -nu na koji je tad a{nja SRJ finan-sijski i vojno pomagala VojskuRep ublike Srpske. Por ed toga,

op{ te je poznata ~injenica da je~itav oficirski kadar primao pl a -te i penzije iz bud`eta tad a{njeSR J.

Pravna i moralna od go v or nostdr`avniih institucija pro isti~e i iztzv. ne~injenja jer ni su predu ze -le ni jednu mjeru ka ko bi osigu-rale bezbjednost gra |ana bo{ -nja ~ke nacio na lnosti koji su zbogsvoje nac i on al ne pripadnosti biliugro` eni pri sv a kom prelaskuna teritor iju dr`ave u kojoj trajune prijateljstva me|u etni ~kimgru pama.

Dokazi koji govore u prilogov oj ~injenici su brojni. Samoako po gle damo brojne dokazekoji su pred Ha{kim tribunalomizvedeni protiv Slobodana Milo -{evi}a, zatim brojni svjedoci ko -ji o tome govore. Treba, tak o|e,re}i da je dr`ava Srbija u to vri -j eme imala svoju ustavnu i za k -o nsku obavezu da pru`i za{ titu

ov i m ljudima koji su i{li nateritoriju Sr bije, pogotovoima ju}i u vidu da im je iz -dala neku dozvolu za kreta -nje, koja, kako se kasnijeispostavilo nije imala nika -kav utjecaj na njihovu sud-binu. Sigurno je da je dr` a -va trebala da pru`i za{ titutim ljudima jer su postojaleindicije i slu~ajevi maltreti-ranja u pogra ni ~nom dijelu

sa BiH. Prije toga desila su se idva ubistva tako da je bilo mno -go indicija na koje je dr`ava tre-balo da odgovori i pru`i za{titusvo jim gra|anima, izjavila je za“Bo{ nja~ku rije~” koordinatorFon da za humanitarno pravo Sa -n dra Orlovi}.

Glavni osumnji~eni za otmi cuMilan Luki} nakon {to ga je Ha -{ki tribunal optu`io uhap{en jeu Argentini i njegovo su|enje seo~e ku je.

Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina protiv dr`ave zanaknadu {tete i tu`ba zbog kr{enja ljudskih prava tokom 90-tih

ISPIT ZA SRBIJANSKO PRAVOSU\E

AKTUELNO

Medin Halilovi}

Bo{nja~ka rije~ 6

10 � April - jun 2007.

Fond za humanitarno pravoje, u okviru programa podr{ke`rtvama kr{enja ljudskih pravau pro{losti, podnio Prv om op{ -tinskom sudu u Beo gradu dvijetu`be za naknadu {tete protivdr`ave Srbije: u im e Sa bita Bi bi -}a iz Sjenice, zbog tor ture ko jusu nad njim u dec embru 1993.godine izvr{ili po l i cajci OUP-a Sje-nica, kao i u ime Fehrata Sulji -}a, Bo{njaka ko j eg su maltreti-rali policajci OU P-a Tutin u feb-ruaru 1996. god ine.

Po~etkom decembra 1993.go dine, nekoliko NN policajacaiz OUP-a Sjenica do{lo je u po -r odi~nu ku}u Sabita Bibi}a u se -lu Ugao i tra`ili od njega da im preda pu{ku i “{korpion”. Ia koim je odgovorio da ne posjedujenikakvo naoru`anje, oni su munaredili da krene sa nji ma i slu -`benim automobilom su ga od -veli u mjesnu zajednicu Kar a ju -ki}a Bunari. U toku vo` nje, poli-cajci su ga nekoliko pu ta udarilivrh om pendreka. Po do lasku umjesnu zajednicu su ga smje s -tili u jednu prostoriju u koju suposle pola sata u{li policajciMilorad Jovanovi} i Mil inko Veli -~kovi}. Oni su mu po stavljali pi -tanja u vezi sa oru`jem koje onnavodno posjeduje, a vrlo brzosu po~eli da ga ubje|uju da uko-liko ne posjeduje oru`je, trebada ga kupi i da im ga donese.Nakon izvjesnog vremena, u pro -storiju je u{ao inspektor OUP-aSjen ica Mile Nedi} koji je rekaopo li ca jcima da “znaju {ta trebada rade”. Ka da je izi{ao iz ka n -ce larije, policajci su po~eli da ud araju Sabita pesnicama i pe -n drecima po glavi, tijelu, ruk a -ma i tabanima. Sabit je od si li -ne ud a raca izgubio svijest. Do -{a o je svijesti kada su ga po lilivodom ali su odmah nast a v ilida ga tuku pesnicama i pa li ca -ma po tijelu. Prijetili su mu pi{ -to ljem da }e ga ubiti. Poslije ne -kog vre mena pu stili su ga daide. Slje de }eg dana, Sa bit Bibi}je doga|aj pri javio se kre taru op -{tine Vu~eti Vu ~e ti}u i na ~elnikuOUP-a Sjenica Ni koli Lukovi}u,ali mu je na kon ne k oliko danastigao poziv na informativni raz-govor, na ko ji se Bibi} ur e dnood a zvao. Pri li kom sas lu {a nja , po -

licajac po na dimku “Penda” is p i -ti v a o je Sa bita ponovo o nao ru -`a nju. Po { to je Sa bit ponovo ne -girao da im a bilo ka kvo oru`je,od v eli su ga u }e liju gdje je pro -veo ne koliko sati a za tim ga pu -stili na slobodu.

Malteriranje Sabita Bibi}a po -minje se u izvje{tajima San d`a -~kog odbora o za{titi ljudskihprava na osnovu kojih je Fon dza humanitarno pravo i po k re -nuo ove postupke. O ovom slu -~aju pisale su i San d`a~ke no -vine. Sabit je istinu javno pre ze -ntovao i u serijalu “Svje do ~e nj aiz Sand`aka” na Re g ionalnoj te -leviziji, obja{ njavaju}i {ta mu sesve de{ avalo u prostorijama OUP-a Sje nica i prostorijama mjesneka n celarije Karajuki}a Bunari.

“Ka`e - ovo je vlada naredila.Dragan (glavni policajac u Ka ra -juki}a Bunarima) me ovako, (po -kazuje) dohvati za kosu, sta viomi je glavi} od pi{tolja pod grlo.Ka`e, jesul’ ti Ugljani i Doli}anipri~ali kako ja bijem. Reko’ ni kogni pit’o nijesam niti }u pitat’. Tizna{ koga si bi o i kako bije{.Rekoh, ud ri! Tvoja dr ̀ava tvoj za -kon, za palo te. Kad sa m mu torek’o sk o~io je i ud a rio me je.Rekoh, malo su me ovi bi li ne g ojo{ ti. Ubij me juna~ki! Ne m oj ta -k o da me mu~i{ nego me jun a -~ki ubij”, gov ori Bibi} pokazuju }ifoto gr afije sa masnicama potijelu.

Kako se navodi u saop {tenjuFo n da, u martu 1996. godine uku }u Fehrata Sulji}a u se lu Do -lovo, do {li su policajci SulejmanHod`i} i Zvo nko Mil unovi} i nare -dili mu da kr ene sa njima na in -formativni raz govor. Po dolaskuu policijsku stanicu u Tutinu, Fe -hrata su uveli u jed nu kancelari-ju gdje se nalazio policajac Sla -vi{a Kikovi} koji je odmah po -~eo da ga udara pesnicama ugru di i le|a. Kada je Fehrat Su -lji} pao na pod, policajci Ho d`i}i Milu no vi} su nastavili da ga udaraju |o nom po le|ima. Na -k on batinanja ve zali su ga lisi-cama za radijator u kancelariji,da bi ga poslije izvje s n og vre-me na pustili. Od posljedica to r -ture kod Fehrata Sulji}a je kon-statovano trajno o{te}enjeki~me i pomjeren mu je bubreg.

Tokom oru`anog sukoba uBiH, pripadnici MUP-a Srbije suna teritoriji Sand`aka sta lno pre -tresali ku }e Bo{nj a ka u potraziza naoru ̀a njem. Bez obzira {tou ve} ini slu~ a je va nije prona{laoru`je, po li cija su Bo{njake li{a -vala slobode i u po li cijskim sta -ni cama ih batinala u ci lju iznu |i -vanja priznanja da posjedujunaoru`anje ili da u~estvuju u“ak tivnostima protiv dr`ave”.Iako su ovi slu~a je vi prijavljeninad lje ̀n im organima, u ve}inislu~ajeva nik a da nije sprovede-na ozbiljna istraga, niti disciplin-ski postupak. Na pro tiv, ve}inapolicajaca koji su, pre ma po da -cima FHP u~es tvo vali u ba ti nja -nju sand`a~kih Bo{njaka i da n asrade u MUP-u Srbije.

“Poku{avamo da pomogn e -m o `rtvama torture i diskrimina -cije iz pro { losti da ostvare svojepra vo na obe { te}enje, odnosnona reparaciju. Sudski postupci uova kvim slu ~a jevima se tolikoote`u, odla`u i iz na la ze razni iz -go vori da bi se postu pci odugov-la~ili kako bi na kraju po s tupakzastario. Naju p e ~ atljiviji pri m jerza to je slu~aj Mu nira [aboti}agdje je pro{lo vi { e od de set go -dina i sudski po stupak je za sta -rio”, isti ~e ko ord inator i pravnikiz FHP Sa n dra Orlovi}.

Fond za humanitarno pravojo{ jednom poziva dr`avne or ga -ne Sr bi je da u skladu sa na~e -lima vlada vi ne prava, `rtvamakr{enja ljuds kih prava koje suizvr{ili pripadnici srp ske vojske ipolicije pru`e adekvatno obe{ te -}enje.

Prema podacima Sand` a~ -kog od bora oko sedamnaest hi -ljada lju di u san d`a~kim op{ti n-a ma, pre te`no Bo{nj a ka, dev e d -esetih godina, zbog nav odnogposjedovanja or u ̀ ja po zivano jeu policijske stanice i pro{lo jekroz policijsku torturu. Sand`a -~ki odbor je u ime `rt ava po k -retao sudske postu pke, neki odnjih i da lje traju, a nakon vi {e odje dne decenije nije poznato daje jedan pripadnik MUP-a zbogzlostave u slu`bi, pozivanja nainformativne razg o vore i kr{enjazakona pravosna`no osu|en.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 11

Na poziv Bo{nja~kog nacio -na l nog vije}a, predstavnici bo -{ n ja~kih asocijacija iz Hrva t s -ke, Grada Siska i Sisa~ko-Mos -l av a ~ke `upanije, boravili su uzva ni ~noj posjeti Bo{nja~komnaci o nalnom vije}u i u okvirutoga prisus tvovali sve~anomobilje ̀a vanju naj ve}eg nacio na -lnog blag dana san d`a~kih Bo -{nj aka , Dana bo{nja~ke nacio -na lne za stave.

U delegaciji Bo{njaka iz Hr -va tske su bili: Zlata Mujki} -predsjednica @up a nijskog vije -}a i predsjednica Koordinacijevi je }a i predstavnika na nivouRepu blike Hrva tske, Alija Av di}- pre d sjednik Gra d skog vije }a ,Hajru din Kula{i} - Preds t av nikbo{ nja ~ke na cionalne ma njineza grad Petrinju i Samir Ibra hi -magi} - ~lan Odbora Bo{ nja ~kenacio na lne zajednice Hrvatskeza Sisa ~ko-Mo slav a~ku `upani-ju. Sisa ~ ki pre d stavnici su tomprili kom uru~ili poklone dr. Sul -ejmanu Ug lja ninu, predsjednikuBo{nja ~ kog nacionalnog vije}a

i predsjedni ku Izvr{nog odboraVije}a, Esa du D`ud`evi}u.

Ova po sjeta Bo{njaka Hrvat -ske je nastavak saradnje izme -|u dva bo{nja~ka enti teta, ko -ja je us postavljena u Subotici apo tom nastavljena u Sisku ka -da je del e g acija iz Sand`akapo sjetila si s a ~ ke Bo {nj a k e.

Tom pril i ko m, a o ~e mu je na{ ~as op is u jednom od pro{lihbro jeva pis ao, predst avnici Bo -{ nj a ~kog naci on aln og vije}a supredstavili svoj na~in rada, or -ganizaciju, dostignu}a, ali i pro -bleme sa ko jima se su o~a vajuu radu.

Delegacija Bo{njaka Hrva t -ske je, pored sve~anog prije-ma, na{la vremena da razmi-jeni is kustva sa svojim prijate -ljima a teme su bile raznolike,od kul t u rnih do politi~kih.

Isku stva sand`a~kih Bo{ nja -ka, po s e bno u oblasti {kolstvai jezi ka, upotpunila su mozaikbo{nja~kih predstavnika iz Hr -vatske. Ni ov aj put nije se mo -gla zaobi}i te m a o formiranjusve bo{nja~kog foruma, po d -r`ana od strane svih prisutnih,a koja je do bila po dr {ku i sanaj vi{eg mje sta - od zva ni~nikau Sa rajevu, ta~nije od bo{ -nja~kog ~lana predsjedni{tvaBo sne i He r ce go vi ne, gospodi-na Harisa Silajd`i}a.

DOGA\AJI

Povezivanje i me|ubo{nja~ka saradnjaVisoka delegacija Bo{njaka Hrvatske u posjeti BNV

Nastavak saradnje iu~vr{}enje bo{nja~kih veza

Zlata Mujki} - predsjednica @up a nijskog vije }a i predsjednica Koordinacije vi je -}a i predstavnika na nivou Repu blike Hrva tske, uru~uje poklone ~elnicima Vije}a

Gosti iz Hrvatske u razgovoru sa najvi{im predstavnicima Bo{njaka u Srbiji

Bo{nja~ka rije~ 6

12 � April - jun 2007.

Prema rije~ima gostiju iz Hr -va tske, posjeta Sand`aku je bi -la veoma sadr`ajna i korisna auspostavljeni su kontakti samnogim uglednim osobama ko -ji bi trebali rezultirati nastav -kom saradnje. Kako su istakli~lanovi bo{nja~ke delegacije izHrvatske, u vezi sa tim, ve} supostignuti i neki konkret ni do -govori koji }e se iskristalisati i

kona~no formulisati u nared-nom periodu.

Samir Ibrahimagi}, ~lan Od -bora Bo{nja~ke nacionalne za -jednice Hrvatske za Sisa~ko-Moslava~ku `upaniju je u svo-joj izjavi naglasio: “Pri jem na{edelegacije bio je vi{e nego pri -ja teljski i te{ko je iskazati ri je -~ima tu toplinu, odnos pa ̀nje ipo{tovanja koje su nam na {i

prijatelji iskazali. Kako njihovodnos prema nama simb ol izujei odnos prema Bo{njacima uHrvatskoj, u ime delegacije isvih Bo{njaka koje smo pre d-stavljali srda~no im za hva lju -jem. O~ekujemo nastavak sa -radnje u okvirima mani fe stacijekoja slijedi u Sis ku pod nazivom“Da ni kulture si s a~ kih Bo{ nja -ka” (DAKSBO 2007).

U znak priznanja za dopri-nos koju Bo{nja~ki institut - Fo -n da ci ja Adil-bega Zulfikarpa -{i}a u Sa rajevu pru`a o~uvanjubo{ nja ~ kog nacionalnog iden-titeta, ra z voju i unapre|enjuna uke, ku ltu re, tradicije, umjet-nosti i du ho v nog `ivota bo{ nja -~kog naroda uo p{te, Bo{nja -~ko na cio nalno vi je}e kao naj -vi{i pre d stavni~ki organ Bo{ -nja ka u Republici Srbiji, odlu -kom Iz vr { nog odbora, od 20.aprila 2004. godine, dodijelioje ovoj presti ̀ noj instituciji Du -kat Isa-bega Is hakovi}a, nacio -nalnu nagra du koja se dod-jeljuje nacionalnim institucija-ma u oblasti uku pnog kul-turnog stva rala {tva.

Sve~ano uru~enje nagradeuprili~eno je, 21. maja ove go -dine, u prostorijama Bo{nja ~ -kog instituta - Fondaciji Adil-be -ga Zulfikarpa{i}a u Sara je vu, anagradu je od predsjednika Iz -vr {nog odbora Bo{nja~kog na -ci onalnog vije}a, G-dina Es adaD`ud`evi}a, primio li~no Adil-begZulfikarpa{i}.

Uru~uju}i nagradu laureatuD`u d`evi} je tom prilikom re -kao da mu je zadovoljstvo {toje ba{ njemu pripala ~ast da uime Vije}a uru~i ovu veliku na -ci o nalnu nagradu gospodinu Zul-fikarpa{i}u, istakav{i da susan d`a~ki Bo{njaci nalazili in -spi raciju u svojoj borbi za o~u -vanje identiteta i ostvarivanjusvojih nacionalnih prava, upra-vo u djelu Adila Zulfikarpa{i}a.

Zahvaljuju}i sa na ovom ve -li kom priznanju, Zulfikar pa {i}je istakao da mu je ovo najlje -p{a i najdra`a nagrada koju jeikada primio.

“Jako mi je drago {to sampri znanje dobio od bra}e San -d`a klija. Mi smo jedan narodkoji `ivi u dvije zemlje i mislimda mi mo ̀e mo puno nau~iti odna{e bra}e Sand`aklija”, re -

kao je, iz me|u os ta log, u svomobra }a nju prisutnima Adil-begZulfi karpa{i}.

Nakon dodjele Dukata “Isabe ga Ishakovi}a”, u prostorija-ma Bo{nja~kog instituta u Sa -rajevu, promovisana je knjiga“Al katmeri u ba{~i sudbine”,au tora Rasima ]elahmetovi}a,pjesnika i pisca iz Priboja. O

knji zi su na ovoj promociji u imeizdava~a govorili predsjednikIz vr{nog odbora BNV Esad D`u -d`evi} i knji`evnici Had`em Ha j -d arevi}, Ljubica Gojgić i Sa fetHadrovi} — Vrbi~ki.

U obrazlo`enju odluke o do -djeli Dukata “Isa-bega Isha ko -vi }a” Bo{nja~kom institutu -Fon daciji Adila-bega Zulfikar pa -{i}a se, izme|u ostalog, ka`e:

”Malo je institucija koje suhistorijski obilje`ile jedno vrije -me i svojim radom ostavile ne -izbrisiv trag u jednom narodu.Posebno je takvih institucijama lo u bo{nja~kom narodu,na rodu koji je, velikim dijelomup ravo i zbog nedostatka i ne -postojanja tih i takvih instituci-ja, u pro{losti ~esto bio `rtva

Nagrada BNV za ukupno kulturno stvaralala{tvo

”DUKAT” ZA BO[NJA^KI INSTITUT

Predsjednik Izvr{nog odbora BNV, Esad D`ud`evi} uru~uje priznanjezadu`inaru Bo{nja~kog instituta, Adil-begu Zulfikarpa{i}u

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 13

naj raznovrsnijih nacional-{ovin-ističkih ideologija, izlo`en kon-tinuiranom negiranju, nipoda -{ta vanju i osporavanju i svog

ime na i svog identiteta. Bo{nja~ki institut u Sara je -

vu, ustanovljen i izgra|en nate me ljima u bo{nja~kom naro-

du ukorijenjenog dobro~instva,vakufske tradicije i zadu`binst-va, jedna je od najzna~ajnijihbo{nja~kih nacionalnih institu-cija u oblasti nauke, kulture,umjetnosti i bibliotekarstva.

Spoj tradicionalnog i moder -nog, jedinstven sklad Istoka iZa pada, bogatstvo neprocjenji vevrijednosti talo`eno u knji { kom,umjetni~kom i arhivskom fonduod najstarijih vremena do danas,Bo{nja~ki institut ~i ne jednomod najve}ih i najzna ~ajnijih rizni-ca znanja u bo{nja ~kom nacional-nom korpusu uop {te.

Temeljni zadaci Bo{nja~koginstituta su promoviranje kul-turne ba{tine, povijesne istinei kulture Bo{njaka, kao i drugihnaroda sa kojima Bo{njacistolje}ima `ive zajedno.”

MFSa dodjele nagrade Du kata Isa-bega Is hakovi}a u Bo{nja~kom institutu

Promocije knjige Rasim ]elahmetovi}a

Miris “Alkatmera” i u SarajevuNedavni izlazak iz {tampe

zbirke odabranih pjesama Ra -sima ]elahmetovi}a, "Alkat me-ri u ba{~i sudbine", predstav -lja krunu ~etrdesetogodi{njegra da i stvarala{tva ovog auto-ra. Izdava~ ove knjige je Cen -tar za bo{nja~ke studije, a knji -ga je, nakon Sarajeva i Plava,polovinom mjeseca juna teku -}e go dine, predstavljena ljubi -teljima pisane rije~i i u NovomPazaru, u Glavnom uredu Bo -{nja~kog nacionalnog vije}a.

O knjizi "Alkatmeri u ba{~isudbine" i o dugogodi{njemknji ̀evnom stvarala{tvu njenogautora govorili su histori~arum jetnosti i knji`evnik FarukDi zdarevi}, knji`evnik i knji ̀ e v -ni kriti~ar Had`em Hajdarevi}iz Sarajeva i knji`evnik SafetHadrovi} Vrbi~ki iz Ro`aja. Napromociji u Sarajevu, o knjizisu, osim pomenutih, govorili iknji`evnici Ljubica Ostoji} i Al -mir Zalihi}.

Izbor iz bogatog knji`evnogopusa Rasima ]elahmetovi}a,predgovor i sadr`ajan esej o

knjizi i sveukupnom knji ̀ev nomstvarala{tvu Rasima ]elahme-tovi}a, naslovljen "Dublje odogledala", uradio je Faruk Di z -darevi}.

Govore}i o poeziji Rasima]elahmetovi}a, knji`evnica Lju -bica Ostoji} isti~e, izme|u osta -log, da je simbol zmije, kojuautor u vi{e navrata koristi usvojim pjesmama, u stvari, je -

dan od primarnih simbola pre-obra`aja i energije.

Okarakteriv{i Rasima ]ela -hmetovi}a kao hipersenzibilnudu{u i dobrog ~ovjeka, AlmirZalihi}, isti~e da "~im se za -~eprka po spolja{njem omo -ta~u njegove poezije na vidjeloizlazi obilje intimnih ~injenicakoje djeluku poput tu`nog fil -ma".

Sa promocije u Sarajevu

Bo{nja~ka rije~ 6

14 � April - jun 2007.

Nakon zavr{enog konkursaza dodjelu regionalnih frekven-cija kojeg je sprovela Republi~ -ka radi o difuzna agencija, ras -p i s an je novi javni konkurs zaizda va nje dozvola za emitova -nje televizijskog i radio progra-ma za lokalna podru~ja.

Tim povodom, Izvr{ni odborBo{nja~kog nacionalnog vije}aje donio odluku o osnivanju no -ve ustanovu ~iji bi djelokrug ra -da bio bavljenje radiodifuznomdjelatno{}u, odnosno emitova -nje radio i televizijskog progra-ma. Na Izvr{nom odboru je do -ni jeta jednoglasna odluka dabudu}a televizija nosi naziv“Bo{nja~ka televizija” i da seista javi na ve} raspisani kon -kurs za dodje lu lokalnih frekv e -ncija. Admi ni stracija Bo{nja -~kog nacio na l nog vije}a je zapotrebe budu}e “Bo{nja~ketelevizije” prikupila potrebnudok u m entaciju, i kao os niva~,je uredno predala pred stavni -cima Republi~ke radio difuzneage ncije u predvi|enom roku.

Ukoliko dobije frekvenciju,“Bo {nja~ka televizija” }e prog -ram po~eti da emituje od sep-tembra mjeseca ove godinepreko 9-og kanala u zoni pokri-vanja L-35, podru~je Novog Pa -zara.

Kada je u pitanju radijskadjelatnost, na isti konkurs, zadodjelu lokalnih frekvencija zapodru~je op{tine Tutin, L-38,konkurisao je budu}i “Bo{nja -~ki radio” ~iji je osniva~ Ce n tarza bo{ nj a ~k e studije iz Tuti n a .

I “Bo{nja ~ ka televizija” i

“Bo {nja~ki ra -d io” }e svojpr o g ram emi -to vati na bo -sa nskom je zi -ku, uva ̀a va ju -}i sve eti~ke ipro fes io nalneprogramskesta n dar de.

Pravo na sl -o bodu izra`avanja na mater n-jem jeziku predst a vlja jedan odtemelja me| un a rodne za { titeljudskih i manj inskih prava.Ovo pravo je sa dr`ano u Uni -verzalnoj dekla raciji o ljudskimpravima, Me |u n arodnom ugo v-oru o gra|a nskim ljudskim pra -vima, Evro pskoj konvenciji zaza{titu ljudskih prava i os -novnih sloboda, Evropskoj po -velji o regionalnim i manjins kimjezicima te ostalim me|unaro-dnim dokumentima koji za ciljimaju unapre |e nje ljudskih imanjinskih prava.

Dr`ave ~lanice OEBS-a, ~ijije i Srbija ~lan, su se obaveza-le štititi i stvarati uslove za un -a pre|enje jezi~kog i drugih vi -do va identiteta pripadnika na -ci onalnih manjina na svojoj te -ri toriji (Dokument iz Kopen ha -ge na, stav 33). Okvirna konve -ncija u biti propisuje istu oba -vezu u ~lanu 5 (1). U ~lanu 9(4) Okvirne konvencije tako |ese zahtjeva da dr`ave ~laniceusvoje "odgovaraju}e mje rekako bi olak{ale pristup pri-padnicima nacionalnih manjinasredstvima javnog informiran-ja, a s ciljem unapre|enja tole -rancije i omogu}avanja kultu r -nog pluralizma".

Na osnovu Zakona o za{titiprava i sloboda nacionalnih ma-njina, Bo{nja~ko nacionalno vi -je}e je tijelo manjinske samo -uprave, koje je najviše zastup-ničko tijelo Bo{njaka, koji `ivena teritoriji Srbije u podru~jimaslu`bene upotrebe jezika i

pisma, obrazovanja, kulture iinformisanja na bosanskomjeziku.

^lanom 17. Zakona o za{titipra va i sloboda nacionalnih ma -njina predvi|eno je da manjineimaju pravo na potpuno i ne p ri -strasno obavje{tavanje na svomjeziku, koje pod ra zumjeva ipravo na izra`avanje, pri m anje,slanje i razmjenu in fo rmacija iideja putem {tampe i drugihsredstava informisanja. Poredtoga {to manjine samostalnomogu da osnivaju svoje medi-je, Zakon predvi|a i ob avezudr`ave da u programima radija,televizije i javnog servisa obe -zbjedi informativ ne, kulturne iobrazovne sad r`aje na jezikunacionalnih ma njina.

Koriste}i svoja ovla{}enjakoja ima na polju informisanjana bosanskom jeziku, Bo{n ja -~ko nacionalno vije}e je i do ni -jelo odluku da osnuje “Bo{ nja -~ku televiziju” i da na taj na~innesmetano afirmi{e, ra zvija iunapre|uje jezik i kult u ru Bo -{njaka.

AKTUELNO

Bo{nja~ko nacionalno vije}e osnovalo ”Bo{nja~ku televiziju”

Za informisanje na bosanskom

Logo budu}e “Bo{nja~ke televizije”

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 15

Na poziv rukovodstva Nacio -nalne novinske agencije Tanjug,predstavnici redakcije ~asopi -sa “Bo{nja~ka rije~”, predvo |e-ni glavnim i odgovornim uredni -kom Muhedinom Fijuljaninom,

posjetili su agenciju Tanjug itom prilikom potpisali ugovor osaradnji sa nacionalnom novin-skom agencijom Tanjug.

Pored potpisivanja ugovorasa glavnim i odgovornim ured-nikom na{eg ~asopisa, novins-ka agencija Tanjug je sli~anugovor potpisala sa jo{ neko-liko medija nacionalnih manji-na koji `ive u Republici Srbiji.

Potpisivanjem ugovora samedijima manjinskih naroda,Nacionalna novinska agencijaTanjug `eli da pomogne ovimmedijima kako bi {to kvalitetni-jim i pouzdanijim vijestima napravovremen i objektivana na -~in informisali svoje ~itala{tvo.

Na{em mediju je ovim ugo v-o rom omogu}en besplatan pri -stup Tanjug-ovim servisima,kao i besplatno kori{}enje us -lu ga Tanjugovog Me|unarod -nog press centra u Beogradu.

Nacionalna novinska agenci-ja na ovaj na~in `eli da poka`espremnost i odlu~nost dr`aveda i na informativnom planuna stavi ka svom cilju — ulaskuu Evropsku uniju, po{tuju}i inje guju}i jednu od temeljnih vri-jednosti- manjinska prava.

Naredni korak, koji je nai {aona odobravanje svih aktera ovogprocesa, je formiranje asocija -cije medija nacionalnih manji-na, koja bi bila prva ove vrste uEvropi. U cilju ostvarenja togcilja od predsjednika Vlade Re -publike Srbije, gospodina Voji s -la va Ko{tunice i predsjednikaSrbije gospodina Borisa Tadi }aje zatra`eno da se u skorije vri-jeme odr`i njihov zajedni~ki sa -stanak sa predstavnicima naci -onalne novinske agencije Tanjugi predstavnika jedanaest ma n-jinskih medija koji su u{li uovaj projekat.

AKTUELNO

O TANJUGUTanjug (Telegrafska agencija

nove Jugoslavije), je osnovan5. novembra 1943. go dine. Os -novni zadatak mu je bio da ja -vnost u okupiranoj Jugoslaviji i saveznike u Drugom svjetskom ratu istinito informi{e o antifa{i -sti~koj borbi na Balkanu. Tanjug je sve vrijeme postojanja bio svojevrsna {kola u kojoj su se afir-misale generacije novinara i urednika, fotoreportera, prevodilaca, in`enjera i tehni~ara, od kojih sumnogi karijeru nastavili kao uspje{ne diplomate, publicisti, politi~ari.

Agencija je prolazila kroz razli~ite faze, a u “zlatnim vremenima” imala je u jednom trenutku ~ak48 dopisnika {irom svijeta i svrstavana je u 10 najja~ih svjetskih agencija, a u pulu agencija nesvr -stanih zemalja je imala vode}e mjesto.

Od osnivanja Tanjuga, dogodile su se mnoge politi~ke promjene i kod nas i u svijetu. Zbilo semnogo krupnih doga|aja - ratova, prirodnih katastrofa, politi~kih ubistava, promjena re`ima, sport-skih dostignu}a, o ~emu su izvje{tavale sve svjetske agencije. Tanjug je bio me|u njima, a najma -nje 30 puta br`e od svih izvjestio je o doga|ajima koji su zanimali ljude {irom globusa.

Tanjug je ~lan EANA (Evropski savez novinskih agencija), AMAN (Savez mediteranskih novinskihagencija) i ABNA (Savez Balkanskih novinskih agencija).

Na teritoriji Srbije i Crne Gore Tanjug ima oko 60 stalnih i honorarnih dopisnika. Servise Tanjuga preuzima vi{e stotina pretplatnika - vode}e svjetske agencije, veliki broj doma -

}ih i stranih medija, inostrani dopisnici u Beogradu, preduze}a i kompanije, ambasade, vladine inevladine institucije.

Sjedi{te Tanjuga u Beogradu

Potpisan ugovor o saradnji izme|u “Bo{nja~ke rije~i” i Tanjuga

Za kvalitetnije informisanjei evropske standarde

Bo{nja~ka rije~ 6

16 � April - jun 2007.

AKTUELNO

Prijepolje je, uz Priboj, jedi-na sand`a~ka op{tina u kojojse, uprkos ispunjenju zakons -kih uslova, u slu`benu upotre-bu jo{ uvijek ne uvode bosans-ki jezik i latini~no pismo. I dokse u Priboju stvari pomjerajuka kona~nom uspostavljanjune spornog prava Bo{njaka,odbornici u Skup{tini op{tinePrijepolje nastavljaju sa "je zi -~kom klackalicom" koja je, idalje, vrlo nagla{eno na stranina kojoj su opstrukcija Zakonai prolongiranje ~ina koji u prak-si donosi zna~ajne promjene.

Duga je i, u najmanju ruku,vrlo tu`na pri~a o "slamanjupo liti~kog oko bosanskog jezi-ka" u ovoj op{tini. Prote`e sejo{ od 2002. godine kada jepo~ela borba Odborni~kog (sveove godine i opozicionog) klu -ba Liste za Sand`ak Dr. Sule j -man Ugljanin. Njemu se, u po -sljednje vrijeme pridru`uje is -tovjetnim zahtjevima i 13 od -bornika Ljaji}eve Sand`a~ke

demokratske partije, ali se svapri~a zavr{ava - prebrajanjemglasova koje, po pitanju uvo -|enja bosanskoj jezika i latini -~nog pisma u slu`benu upotre-bu, predstavlja prebrajanje ponacionalnoj pripadnosti lokal -nih odbornika. Jer, uz 25 od -bornika bo{nja~kih stranaka,one mogu ra~unati najvi{e natri glasa Liberalno-demokrat s -ke partije ^edomira Jovanovi -}a (vrijedno pa`nje je da svojglas "za" daje i jedan Srbin naodborni~koj listi LDP), {to je uodnosu na 61 odbornika u

Sku p{tini nedovoljno za kona ~ -no usvajanje izmjena Statutaop{tine Prijepolje.

"Odmah po usvajanju Za -kona o za{titi prava i slobodanacionalnih manjina, Odborni -~ka grupa Koalicije "Lista zaSand`ak" uputila je Prijedlogza izmjenu ~lana 5. Statutaop{tine Prijepolje tra`e}i da senjime precizira obaveza uvo|e -nja slu`bene upotrebe bosan-

skog jezika i latini~nog pisma",ka`e Aziz Had`ifejzovi}, preds -jednik ove odborni~ke grupe uSkup{tini op{tine Prijepolje.

"Eskpresno smo dobili od -govor od tada{nje SPS vlasti uPrijepolju da }e sa~ekati rezu l-tate popisa stanovni{tva jernisu "sigurni" da li se ispunja-va Zakonom propisani mini-mum od 15 odsto pripadnikabo {nja~ke nacionalne manjine.Po{to je popis stanovni{tva sli-jedio za nekoliko mjeseci, sa -~e kali smo zvani~ne rezultate,koji su pokazali da je Bo{njaka31,8 odsto, a da se jo{ oko 14odsto gra|ana izjasnilo kaoMu slimani. Me|utim, tada supo~ele nove igre sa na{im us -tavnim i zakonskim pravom najezik i pismo", isti~e Had`ifej-zovi}.

U "prijevodu na bosanski"to zna~i da je scenario ospora-vanja prava Bo{njaka na slu ̀ -be nost jezika i pisma podra zu-mijevao uporno odlaganje im -plementacije zakonskih rje {e -nja.

Odborni~ka ve}ina ne{to ka -snije {alje inicijativu Odborni ~ -ke grupe Liste za Sand`ak Mi -nistarstvu lokalne samoupra -ve. "Po dobijanju stava Minis -tarstva Va{ predlog }e biti raz-matran od strane nadle`nih te -la i organa op{tine", stajalo jeu dopisu koji je trebao da do unedogled odlo`i odlu~ivanje popomenutoj inicijativi.

"Zaista je tako i bilo. So -cijalisti su izgurali svoj mandata da to pitanje, uprkos na{impovremenim inicijativama, nijeuspjevalo ni da dobije potreb-nu ve}inu da uop{te do|e nadnevni red zasjedanja", ka`e

Prijepolje: Odborni~ke “igre” sa jezikom

Jezik “PREKO CRTE”Stavu odbornika SDA da je jezik Bo{njaka bosanski, na jednom od posljednjih zasjedanja Sku -p {tine op{tine priklonili se i odbornici SDP, ali je skup{tinska ve}ina i dalje isklju~iva: u Statutop{tine bosanski jezik mo`e samo "preko crte", kao "bo{nja~ko-bosanski", jer je to, kako isti -~u, standard srpskog jezika!?

Prijepolje "~eka" bosanski

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 17

Safet Plani}, tada{nji i sada { -nji odbornik u Skup{tini op{ -tine.

"Demokratskim promjena-ma koje su uslijedile i u op{tiniPrijepolje ponadali smo se da}e pitanje slu`bene upotrebebosanskog jezika i pisma bitilak{e rije{eno. Me|utim, bilaje to la`na nada. Sastav loka -lne Skup{tine je promijenjen,dru{tveni ambijent je bio ta -ko|e zvani~no daleko fleksibil-niji prema rje{avanju polo`ajanacionalnih manjina, ali se uPrijepolju po pitanju prava Bo -

{njaka na jezik i pismo malo{ta promijenilo. Da budem is -kren, promjena je bilo, ali sa -mo u metodama srpskih od -bornika u Skup{tini, ne i u ko -na~nom ishodu. Sada smo,umjesto "patriotske retorike"dobijali nazovi stru~nu argume -ntaciju. To je jedina promjenaod pada socijalista sa vlasti",ka`e Plani}.

Nova vlast, u kojoj je aktivnisudionik i Sand`a~ka demo kra -t ska partija, koja ima najvi{eodbornika i predsjednika op{ ti -ne, samo je na papiru ulivalanadu da je spremna da po hit-nom postupku uvrsti u proce-duru ovo pitanje. Prihvatanjerazmatranja inicijative i njenulazak u skup{tinsku procedu-ru bili su "dimna zavesa" koja,kad se malo slegla, nije imala

da poka`e ni{ta drugo negoono {to se znalo: pitanje bo -sanskog jezika mo`e biti brzo ikvalitetno rije{eno tek kada (iako) Bo{njaci budu imali sku -p{tinsku ve}inu. Maksimum{to bi srpski odbornici "preva -lili preko jezika" jeste ime jezi-ka Bo{njaka koje bi i{lo "prekocrte": bo{nja~ko-bosanski!

"Ta varijanta, za koju smomi dali saglasnost samo kakobi {to prije po~ela procedurapro mjene Statuta i javna ras p -rava predvi|ena Zakonom o lo -kalnoj samoupravi, nije u prim-jeni nigdje u Sand`aku, madase na sve nas odnosi is ta za -konska regulativa. Zato je ineobi~no, u najmanju ruku, da

se u Novom Pazaru, Sjenici iTu tinu ve} du`e vrijeme odvi -ja nastava za predmet "Bosa -nski jezik sa elementima na -cionalne kulture", a da se uPrijepolju ~ak ni u Statutu tamogu}nost ne spominje. Uos -talom, neke moje odborni~kekolege Srbi mi, bez uvijanja,ka`u da }e ..."bosanski jezikbiti u primjeni tek ako oni bu duu manjini, a to se za doglednovrijeme, a mo`da i nikad, ne}edesiti..."! Iz ovoga je jasno dasu u pitanju neki iracionalni ane stvarni razlozi zbog kojihnas godinama preglasavaju potom pitanju", isti~e Aziz Had`i -fejzovi}.

Kada je izgledalo da je saslu`beno{}u bosanskog jezi kai latinice ipak sve u redu i daje samo pitanje sjednice kada

}e se takva odluka donijeti, po -me tnju je izazvalo tuma~enjeSavjeta za nacionalne manji -ne Vlade Srbije koji je, istina, uprethodnom sazivu, aktom po t-pisanim od strane sekreta raPetra La|evi}a (predsjednikSa vjeta je bio premijer VojislavKo{tunica) propisao da se je -zik Bo{njaka u Srbiji, prema ..."srpskom jezi~kom standardunaziva bo{nja~ki, a u jezi~komstandardu Bo{njaka bosans-ki...". Prema tim standardima,a na osnovu mi{ljenja Srpskeakademije nauka i umjetnosti,Savet za nacionalne manjine jejo{ dopisom istakao da se ..."donosi odluka da pripadnici-ma bo{nja~ke nacionalne ma n-

jine omogu}i izu~avanje mate r -njeg jezika njegovim uvo|e nj-em u {kole tako {to }e se u{kolskoj evidenciji voditi kaobo{nja~ki/bosanski jezik saelementima nacionalne kultu -re". Ova varijanta o~ito je u oz -biljnoj suprotnosti sa tuma~e -njem Ministarstva za nacio nal -ne manjine i etni~ke zajednicetada{nje SCG, koje je, tako|eaktom upu}enim Skup{tini op -{ tine Prijepolje, jezik imenova-lo kao bosanski, jer je tako ..."navedeno u saveznom za ko -nu o ratifikaciji Evropske pove -lje o regionalnim i manjinskimjezicima".

Na martovskom zasjedanjuSkup{tine op{tine, pro{le go -dine gotovo jednoglasno jeusvo jeno tuma~enje Saveta zana cionalne manjine i procedu-

"Odmah po usvajanju Za kona o za{titi prava i sloboda na -cionalnih manjina, uputili smo prijedlog za izmjenu ~lana 5.Sta tuta op{tine Prijepolje tra`e}i da se njime precizira oba -veza uvo|e nja slu`bene upotrebe bosanskog jezika i lati ni~ -nog pisma. Eskpresno smo dobili od govor od tada{nje SPSvlasti u Prijepolju da }e sa~ekati rezu ltate popisa stano vni -{tva jer nisu "sigurni" da li se ispunjava Zakonom propisaniminimum od 15 odsto pripadnika bo {nja~ke nacionalne ma n-jine. Po{to je popis stanovni{tva slijedio za nekoliko mjeseci,sa ~e kali smo zvani~ne rezultate koji su pokazali da je Bo {nja -ka 31,8 odsto a jo{ se oko 14 odsto gra|ana izjasnilo kaoMu slimani. Me|utim, tada su po~ele nove igre sa na{im us -tavnim i zakonskim pravom na jezik i pismo", ka`e Aziz Had`i -fejzovi}, {ef odborni~ke grupe Lista za Sand`ak u prijepolj s -kom parlamentu.

Bo{nja~ka rije~ 6

18 � April - jun 2007.

ra javne rasprave o promjeniSta tuta op{tine je po~ela. A ja -vna procedura, o kojoj je rije~,trajala je, bezmalo pola godineda bi, posle niza urgencija, sti -glo nekoliko mi{ljenja "za" odstra ne mjesnih zajednica save }i nskim bo{nja~kim stano v -ni{t vom dok su se druge goto-vo po pravilu, oglu{ile i nisupos lale mi{ljenje.

Uz saglasnost odgovaraju -}ih skup{tinskih tijela i Op{tin-skog vije}a, izja{njavanje od -bo rnika o promjenama Statu -ta koje bi verifikovale uvo|enjebosanskog jezika i latini~nogpisma u slu`benu upotrebu,za kazano je za 5. april ove go -dine. U skup{tinskom materi-jalu upu}en je Prijedlog Statutau kome predlaga~, predsjednikop{tine mr. Ned`ad Turkovi},jezik Bo{njaka imenuje po tu -ma~enju Ministarstva, odnos-no kao bosanski.

Ponovo se povela o{tra po -lemika, na oko stru~na a usu{tini duboko politi~ka sa jas-nom nacionalnom podijelje no -{}u Skup{tine. Po{to je bilovi{e nego o~igledno da od us -vajanja prijedloga predsjednikaop{tine ne}e biti ni{ta, pred-lo`eno je da se ovo pitanje jo{jednom skine sa dnevenog re -da i da se zatra`e dodatna tu -ma~enja sa nivoa Vlade Srbijei nadle`nih ministarstava.

"Vra}amo se, po ko zna kojiput, na po~etak. Po{to smo sevi{e puta izja{njavali u lokalnojskup{tini o ovim pitanjima, te -{ko je odgovoriti na pitanje dali }e novi po~etak zna~iti i novepodjele o ovom pitanju. Isku -stvo ka`e da ho}e, ali mislimda je vi{e nego potrebno da seova lakrdija i igranje sa zako -nom prekine. ^ak i ako uop{tepostoji dilema: {ta je ja~e - za -kon ili preporuka, ona se lakorje{ava. A duboko sam ubije -|en da takva dilema ne posto-ji. Postoji neka druga opcija -priznati, kona~no, realnost dau op{tini Prijepolje `ivi i radipreko 40 odsto stanovni{tvakoje `eli da izu~ava i maternji,uz srpski, jezik i da pi{e lati-

ni~nim pismom, uz }irili~no. Inaravno, da se u slu`benojupotrebi ravnopravno tretirajubosanski i srpski kao i latinicai }irilica", ka`e Safet Plani}.

Prije aprilskog zasjedanjaSkup{tine op{tine vo|ena jeprepiska izme|u Bo{nja~kognacionalnog vije}a i op{tinePrijepolje koja, na `alost, nijerezultirala usvajanjem prijedlo-ga predsjednika op{tine. Pred -sje dnik Izvr{nog odbora Vije}aEsad D`ud`evi} je nekoliko da -na prije sjednice Skup{tine op -{tine Prijepolje uputio pismopredsjedniku op{tine Ned`aduTurkovi}u u kome ga je podsje-tio da se na popisu stano vni -{tva od 1. do 15. aprila 2002.godine 134.749 pripadnikabo{nja~ke nacionalne zajedni -ce, slobodnom voljom i u skla -du sa zakonom, izjasnilo da jenjihov maternji jezik bosanski.

"Na osnovu te slobodno iz -ra`ene volje, a u skladu saZakonom o za{titi prava i slo-boda nacionalnih manjina ("Sl.list SRJ" br. 11/2002) i Za ko -

na o slu`benoj upotrebi jezika ipisma ("Sl. glasnik RS", broj45/91, 53/93, 67/93 i 48/94) skup{tine op{tina Novi Pa -zar i Sjenica donijele su, maja2002. godine, a Skup{tina op -{ tine Tutin ne{to ranije (27.no vembra 1998. godine) odlu -ke da je na teritorijama ovihop{tina u slu`benoj upotrebiravnopravno srpski i bosanskijezik i }irili~no i latini~no pi -smo. U ~lanu 3. Zakona o rati-fikaciji Evropske povelje o re -gionalnim ili maninskim jezici-ma ("Sl. glasnik RS", br. 18,od 23. 12. 2005. godine) Sku -p { tina dr`avne zajednice Srbijai Crna Gora prihva}eno je ... dase u Republici Srbiji koriste al -banski, bosanski, bu garski, ma-|arski, romski, ru munski, rusi -

n ski, slo va~ki, uk ra jinski i hrva -tski je zik..." i da se primjenju-ju odgovaraju }i ~lanovi Povelje.

Na osnovu prethodno izni-jetih ~injenica, a uskladu sa~lanom 18. stav 29. Zakona olokalnoj samoupravi ("Sl. glas-nik br. 9/2002), potrebno jeda u Statutu op{tine Prijepoljeizvr{ite izmjenu odgovaraju}eg~lana Statuta koja glasi: "Nateritoriji op{tine Prijepolje uslu ̀benoj upotrebi su: ravno-pravno srpski i bosanski jezik,}irili~no i latini~no pismo".

Ni ovo upozorenje od stranenajvi{eg organa Bo{njaka uSand`aku nije pomoglo. Pre va -gnula su tumna~enja a nezakoni. Prevagnula je bahatostve}ine nad manjinom i nipoda -{tavanje prava manjine. Istina,uz alternativu da se slu`benimproglasi jezik "preko crte" kojibi bio jedinstven u svijetu jernigdje na drugom mjestu nepostoji bo{nja~ko/bosanski.Pa bi sa aspekta Novog Pa -zara, Sjenice ili Tutina takav je -zik u Prijepolju bio njima nepo -

znat, odnosno stran, iako jerije~ o istom jeziku kojim seslu`e svakodnevno.

U me|uvremenu, izra`ava -ju}i ogor~enje novim odlaga -njem usvajanja izmjena Statu -ta i "legalizacije" bosanskogje zika i latini~nog pisma, pod-nijete su krivi~ne prijave protivpredsjednika op{tina Prijepoljei Priboj, a najavljena je, ako za -treba, i arbitra`a Evropskog su -da u Strazburu.

Sve su prilike da }e "jezi~ kezavrzlame", odnosno opasneod borni~ke igre sa jezikom po -trajati do granica strpljenja. Ilido novih izbora. Pa onda u no -vom skup{tinskom rasporedu,opet iz po~etka!?

Muharem M. Mutabd`ija

"Vra}amo se, po ko zna koji put, na po~etak. Po{to smo sevi{e puta izja{njavali u lokalnoj skup{tini o ovim pitanjima, te -{ko je odgovoriti na pitanje da li }e novi po~etak zna~iti inove podjele o ovom pitanju. Isku stvo ka`e da ho}e, ali mis-lim da je vi{e nego potrebno da se ova lakrdija i igranje sazako nom prekine", ka`e Safet Plani}.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 19

U organizaciji Bo{nja~kognacionalnog vije}a i Centra zaistra`ivanje etniciteta iz Beo -grada, u Novom Pazaru je, 11.i 12. ma ja, odr`an seminar natemu “Re gi onalna i prekogra -ni~na sa radnja“. Seminar je or -ga nizo van uz podr{ku Evrop -ske unije a pre ko Evropskeagencije za rekonstrukciju.

U~e{}e na ovom skupu, po -red pre dstavnika op{tinskihvla sti i nevladinog sektora izregiona, uzeli su i Prof. Dr. Ne -deljkovi} i Dr. Goran Ba{i} izBeo grada, Prof. Dr. Sini{a Ta -talovi} i Ru`ica Ja ke{evi} iz Za -greba, Prof. Dr. Ib rahim Bu {a -tlija, ispred Vije}a kongresabo{nja~kih intelektualaca izSarajeva, Muhedin Fi ju ljanin,~lan Izvr{nog odbora Bo{nja -~kog nacionalnog vije}a, teAlija Matovi} ispred Centra zabo{nja~ke studije iz Ro`aja.Uvodni~ari prvog dana semi-nara bili su Prof. Nedeljkovi} iSamiha Ka~ar, predsjednicaSand`a~kog odbora za za{tituljudskih prava i sloboda.

Dr. Goran Ba{i}, iz Beogra d -skog Centra za istra`ivanje et -niciteta je govorio na temu “Mo -deli upravljanja u multietni~kimop{tinama u jugoi s t o~noj i ce n-tralnoj Evropi“ i tom prilikomistakao da su u pripremi nacrtinovog zakona o nadlje ̀ nos ti -ma nacionalnih vije}a u Repu -blici Srbiji.

Prof. Dr. Sini{a Tatalovi}, ek -spert za manjinska prava iz Za -greba je prezentovao klju~neaspekte regionalne sigurnosti isaradnje. Prema rije~ima Tata -lovi}a, regionalna saradnja udr`avama Jugoisto~ne Evropeje sve vi{e u funkciji i za{titemanjinskih prava, za {to je kaoprimjer naveo nekoliko bilate -ralnih sporazuma izme|u dr`a -va u regionu. “U svijetu, a po -

s e bno u Evropi, granice pred s -t avljaju sve manje prepreke,zb o g ~ega je sve va`nija re gi -onalna saradnja”, zaklju~io jeTatalovi}.

Asistentica na Fakultetu po -liti~kih nauka Univerziteta u Za -grebu, Ru`ica Jake{evi} sv ojeizlaganje je fokusirala na prob-lematiku ostvarivanja pra va na -cionalnih manjina u RepubliciHrva tskoj i prisutne upoznala

sa sistemom manjinskih orga -na samouprave u toj dr`avi.

Predstavnik Vije}a kongresabo{nja~kih intelektualaca izSa r ajeva, prof. dr. Ibrahim Bu -{atlija je govorio o iskustvima ipraksi prekograni~nih re gija uevropskoj praksi, izno se}i ide -ju o primjeni tih iskustava i nana{em podru~ju.

Muhedin Fijuljanin, ~lan Izvr -{nog odbora Bo{nja~kog na ci -onalnog vije}a je govorio na te -mu “Polo`aj Bo{njaka u dr`a -vama biv{e Jugoslavije“. Fiju -lja nin je prisutne upoznao satrenutnim statusom, brojem istepenom ostvarivanja nacio -na lnih prava Bo{njaka u Slo -veniji, Hrvatskoj, Srbiji, Cr noj Go-

ri, Makedoniji i Kosovu, kao isa trenutnim statusom i polo -`ajem Bo{njaka u Bosni i He -rcegovini.

Predstavnik Bo{njaka izCrne Gore (Ju`ni Sand`ak) AlijaMatovi} je na ovom seminarugovorio o te{kom polo`aju Bo -{njaka u dana{njoj Crnoj Goriposebno se osvrnuv{i na tre -nutni proces dono{enja no vogcrnogorskog Ustava i bud u}i

polo`aj istakav{i da su Bo { -njaci Crne Gore dio jedinstve -nog nacionalnog korpusa biv{eJugoslavije, i da kao autohtoninarod tra`e svoje mjesto ubudu}em ustavu Crne Gore.

Pored gore pomenutih izla-ga~a u~e{}e u ovom seminaruje uzeo i veliki broj predstavni-ka nevladinih organizacija i ud -ru`enja gra|ana koji se baveproblematikom ostvarivanja lju -dskih i manjinskih prava.

Prema rije~ima organizaorai u~esnika seminar je bio ve -oma konstruktivan i plodotvo-ran, {to je otvorilo mogu}nostpokretanja nekih novih sli~nihokru g lih stolova i seminara.

Nazim Li~ina

IZ RADA BNV

U prostorijama BNV odr`an seminar na temu ”Regionalna i prekograni~na saradnja”

NU@NA REGIONALNA SARADNJA

Detalj sa seminara u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a

Bo{nja~ka rije~ 6

20 � April - jun 2007.

U okviru obilje`avanja 11.ma ja, Dana bo{nja~ke nacio na -l ne zastave, predstavnici Bo{ -nja ~ kog nacionalnog vije}a obi -{ li su objekat u izgradnji Cen t -ra za Bo {nja~ke studije u Tuti -nu.

Tom prilikom je uprili~ena ima la sve~anost za nekolikosto tina zvanica iz cijelog San -d`a ka koji su svojim prisustvomda li zna~aj ja~anju ove zna~ajneku lturne institucije sand`a~kihBo{njaka.

Prilikom obilaska ovog ob j e -kta, predsjednik Bo{nja ~ kog na -cionalnog vije}a, dr. Su lej m anUgljanin je povodom naj ve }egnacionalnog blagda na Bo {nja -ka istakao bo{nja ~ku na ci o nal -nu zastavu na kro vu gra |e vine.

Tom prilikom dr. Ugljanin jepred okupljenim gra |anima ipredstavnicima me dija rekao:

“Ova institucija je veliki ko -rak za dr`avu u kojoj `ivi mo,po se bno za ovu Vladu Srbije,koja je, svojim tolerantnom pri -stu pom, omogu}ila Bo { njaci -ma da u je dinstvu raz li ~ i tostipoka ̀u svoj identitet i po se b -nosti”.

Predsjednik Izvr{nog odboraVije}a Esad D`ud`evi} je istimpo vodom rekao je da je izgrad-nja zgrade Centra za bo{ nja ~ kestudije, do sada najve}a in ves-ticija Bo{nja~kog naci o na l nogvije}a, izraziv{i nadu da }e ovopostati centralna kulturna in sti-tucija Bo{njaka ko ji `ive naovim prostorima.

Izgradnja zgrade Centra zabo {nja~ke studije, ~ija je koris-na povr{ina 710 kvadratnih me-tara, po~ela je oktobra 2006.godine i ovih dana je, na k onza vr{etka grubih gra |e vi n s kihra dova i ukrovljenja, ugra |e na isto larija.

Gra|evinskim pro jek tom, zg -ra da CBS-a }e ima ti pet sprato-va. Pre d vi|eno je da u zgradibudu smje {teni ka fe knji ̀ara,biblio teka, “Bo{ nja~ki ra dio”, iz -dava~ka djelatnost i mu safir ha -na - kabinet za gostuju}e ist ra -`i va~e.

Centar za bo{nja~ke studijena stao je 2004. godine trans-formacijom biblioteke "VehbijaHod`i}" osnovane 13. avgusta1994. godine u Tutinu.

Centar se bavi knji`arskom i

bi blio te~kom djelatno{}u, na u -~no-istra`iva~kim radom, saku-pljanjem arhivske i dokumen t -arne gra|e, video i foto zapisave zanih za kulturu i tradicijusan d`a~kih Bo{njaka iz dalje ibli`e pro{losti.

Centar za bo{nja~ke studijese bavi edukacijom, prije sve -ga, u~itelja i drugih pro svetnihrad nika, kao i stipendiranjemna osnovnim i po st dip lomskimstudijama studenata na fakul-tetima u oblasti tzv. gru pe na -cionalnih pre dmeta.

Cen tar za bo{ nja ~ke studijeok uplja bro jne sa ra dnike iz Sa -n d`aka, ze mlje, Bosne i Her ce -govine i inostra nstva i an ga ̀u -je ih na po jedina~nim projekti-ma a izdava~ je i ~asopisa zakulturu i dru {tveni `ivot Bo{ -njaka "Bo{ nja ~ka rije~".

N. Smailagi}

IZ RADA BNV

Privode se kraju radovi na izgradnji zgrade Centra za bo{nja~ke studije

Centralna kulturna institucija Bo{njaka

Detalj sa sve~anosti povodom ukrovljavanja zgrade CBS-a

Trenutni izgled zgrade CBS-a

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 21

U svijetu, a posebno u Euro -pi, granice predstavljaju sve ma-nje prepreke, zbog ~e ga je sveva ̀nija regionalna suradnja uza{titi nacio na lnih manjina. Tose po tvr|uje i na primjeru re gi -onalne su ra d nje u dr`avama Ju -go isto ~ne Europe koja je svevi{e u fun kciji za{tite nacional-nih ma njina. Politiku toleranci-je, kao alternativu etni~kim su -ko bi ma i ra to vima, nastoje pot-i cati razli ~ite me |u narodneorga ni zacije. Ona je sve ~e{ }e ipredmet bila teralnih sporazumako jima zainteresirane dr`a ve, po -bolj {a vaju}i polo`aj etni ~ kih ma -njina, razvija ju me |u so bne od -no se. Ta ko ma nji ne u od re |enimslu ~ajevima po s taju ~i nilac sura -dnje a ne su koba me |u dr`a va -ma i na rodima.

Klju~ne rije~i: regionalna su -ra dnja, nacionalne manji ne, bi -la teralno sporazumjeva nje, et n i ~kisukobi, to le rancija, Jugoisto~naEuro pa, heterogena dru{tva.

Uvod

U ve}ini dr`ava u svijetu da -nas `ivi stanovni{tvo razli~iteet ni ~ke pripadnosti a ideali je d -no nacionalne dr`ave ili etni~keho mogenosti su samo davno ra -zu |ene iluzije. Ako se po ku {aosmisliti i po kre nu ti takav pro-ces, on nailazi na osu du i su pro t -sta vljanje me |u narodnih i n s ti -tu cija. Danas u europskim dr`a -vama `ivi ve liki broj pripadnikanacio nalnih manjina a zbog sta -lnih migracija taj broj se stalnopove}ava. Zbog stalnog mije nja -

nja broj~anog odnosa etni ~ keve}ine i manjina, u ko rist ovihdrugih, u odre|e nom broju dr`a -va dolazi do ja~anja naci o na li -zma i ksenofo bije, {to ut je ~ena porast opa snosti od etni ~kihsu ko ba. Ovi sukobi izuze tno op -te re }uju suvremeni svijet i pre -dstavIjaju uzrok mnogim da na -{njim ratovima. Kao od govor naopasnost od etn i ~kih sukoba umnogim dr ̀ a vama se inzistirana pra vima nacionalnih manji-na, ko ja se ostvaruju kroz razli -~ite modele.

Budu}i da u svijetu, a po se -bno u Europi, granice pre d sta -vljaju sve manje pr e preke, va -`na je i regionalna suradnja uza {titi nacionalnih ma nj ina. Ovasuradnja se mo`e ostvarivatina bilateralnoj ili multilateralnojrazini. Regionalna surad nja po -se bno je va`na za dr`ave u koji-ma `ivi veliki broj nacio na l nihmanj ina, bez obzira na posto-tak njihovog sudjelovanja u uk -u pnom stanovni{tvu dr`ave.Isto tako, regionalna suradnjaje va`na i za podru~ja koja su une davnoj pro{losti bila zahva -}ena ratom. Pono vna usposta-va povjerenja u takvim regijamanije mogu}a bez suradnje kojaobuhva}a i adekvatnu za{tituna cionalnih manjina.

Regionalna suradnja u dr ̀ a -vama Jugoisto~ne Europe je svevi{e u funkciji za{tite i na ci o nal -

ISTRA@IVANJA

Dr. sc. Sini{a Tatalovi}, izlaganje sa znanstvenog skupa

REGIONALNA SURADNJA

* Uvodno izlaganje na znanstvenom skupu Nacionalne manjine u demokratskim dru{tvima na temu: Nacionalne ma -n jine i regionalna suradnja, odr`anog u Begovom Razdolju od 19. do 21. svibnja 2005. u organizaciji Fakulteta politi -~kih znanosti i Centra za me|unarodne studiie uz financijsku pomo} zaklade Friedrcch Ebert.** Dr. sc. Sini{a Tatalovi} je izvanredni profasor na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Sa seminara u Glavnom uredu BNV

U ve}ini dr`ava u svijetu da nas `ivi stanovni{tvo razli~ite et ni ~ke pripadnosti a ideali je d no -naci o nalne dr`ave ili etni~ke ho mogenosti su samo davno ra zu |ene iluzije. U svijetu, a po se bnou Europi, gra nice pre d sta vljaju sve manje pr e preke. Regionalna suradnja u dr ̀ a vamaJugoisto~ne Europe je sve vi{e u funkciji za{tite i na ci o nal nih manjina

Bo{nja~ka rije~ 6

22 � April - jun 2007.

nih manjina. Da spo mene mo sa -mo suradnju Hr va tske i Ma |a r -ske, Hrvatske i Srbije i Crne Go -re, Albanije i Meke do nije. Za sa -gledavanje zna~aja regionalnesuradnje u za{titi na ci onal nihmanjina, korisno je analizi rati ipolo`aj pojedinih dr`a va u regijiu odnosu na za{titu nacio nal -nih manjina.

Posebnu pozornost treba us -mjeriti prema bilaterelnom spo-razumijevanju o za{titi na ci o na -lnih manjina. U tome kon tek s -tu, va`no je spo me nuti i ne dav -no potpisani bila te ralni spo ra -zum o za{titi nacionalnih manji-na izme|u Hrvatske i Srb i je iCrne Gore. Prekograni~na su ra -dnja nacionalnih manjina, koja jeomo gu}ena i bilateralnim spo ra -zumima, va`na je za op s ta naknacionalnih manjina u dr`a va -ma gdje `ive. Naime, neke oddr`ava u Jugoisto~noj Europi,vrlo su zainteresirane za surad-nju s pripadnicima njiho ve nac i -o nalne manjine ko ja `ivi u dru -gim dr`avama. Te dr`ave uglav -nom materijal no i na druge na -~ine potpoma`u o~ u vanje naci -o nalnog identiteta doti~ne naci -o nalne manjine. Naj ~e{}i oblicii sa dr`aji suradnje pripadnikana ci onalnih manjina s dr`a va -ma mati~nih naroda su:

- stipendije za redovne stu di-je i specijalizacije u dr ̀ avi ma -ti~nog naroda (pose bno studijejezika, povijesti, zemljopisa, gla -z bene i liko vne kulture);

- studijski boravci u cilju bo l-jeg upoznavanja dr`ave ma ti -~nog naroda, njene kulture, pro -{losti i sada{njosti;

- sudjelovanje na obrazov -nim seminarima, stru~nim i dru -gim skupovima i kultur nim ma -ni festacijama;

- boravak i pomo} stru~ nja kaiz dr`ave mati~nog naroda udru -gama nacionalnih manjina;

- materijalna i druga po mo}u izdava~koj i informati vnoj dje -latnosti pripadnika na cionalnihmanjina;

- znanstvena istra`iva nja `i -vo ta nacionalnih manjina;

- suradnja izme|u kultur nih i

sportskih udruga;- razmjena izlo`bi, kazali {nih

predstava, folklornih sku pina,zborova i drugih kulturnih pro-grama.

Sigurnosni aspekti regionalne suradnje iza{tite naci o nalnih manjina

Rasprave o me|unarodnoj si -gurnosti, kao konceptu i pra ksi,postaju osobito va`ne u 20.stolje}u, kad se afirmiraju idejeo globalnoj zajednici dr ̀ a va i osigurnosti kao temelj noj vrije -

dno sti me |u narod nog sustavakao cjeline. Spo me nute se ide jeopredme}uju u konceptu ko le k -tivne sigu r nosti, najprije u ok viruLige na roda i poslije UN-a. Utom konceptu rje{avanje etni -~kih sukoba bilo je od velike va -` no sti. To se posebno odnosina podru~je jugoistoka Europe.U bliskoj pro{losti, ali i danas,

nacionalne manjine u ovim ze -m ljama susre}u se s brojnimpro blemima sa sigur nosnim im -pli kacijama, koje mo ̀emo podi-jeliti na nekoliko skupina, ovis-no o intenzitetu i ciljevima priti -ska na etni~ku manjinu. U os -no vi to su slje de}e skupine pro -bl ema: dis kri minacija, kulturnapod re |enost, ekonomska pod -re |enost i genocidna politika.

Poleze}i od navedenih sk u -pina problema, nacionalne ma -njine se nalaze u razli~itim si tu -acijame u dr`avama u kojima`ive.

Prva je situacija kada je na -ci onalna manjina uglavnom za -dovoljna svojim polo`ajem.

Druga situacija je karekteri -sti ~na za nacionalne manjine ~i -ji su pripadnici u ma njim sku -pinama razasuti u ve}em brojudr`a va i te{ko mogu iskazati ne -za do volj stvo svojim polo`ajem ias i mila cij skom politikom (Romi).

Politi~ka karta Jugoisto~ne Europe

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 23

Tre}a je situacija kada je na -cio nal na manjina nezadovoljnasv o jim polo`ajem zbog diskri m-inacije, tra`enja ve}ih (kole k ti -vnih) prava, instru men tali zir a n -o sti od dr`ave mati~nog narodaili `elje de se priklju~i dr`avima ti~nog naroda.

Iskustva zemalja na jugois-toku Europe ukazuju na me | u -sobni utjecaj etni~kih od nosa iproblema te regionalne sigur -nosti. Etni~ki su kobi i ve}insko- manjinski od nosi optere}uju si -g urnost jugoistoka Europe ve}vi{e od desetIje}a. Oni su isto -vre meno i unutarnji problem dr`a -va, koje su ga morale ili ga mo -raju rje{avati, rje|e iz vlastitihpoliti~kih razloga, a mnogo ~e{ -}e pod pritiskom iz vana. Kadase pregleda li teratu ra o tome,dolazi se do za klj u ~ka da je, sjedne stra ne, pita nje ve}insko-manjinskih odno sa ostalo u su -{tini nerije{eno na regionalnojra zini, te da se, s druge strane,vrlo malo zemalja mo`e pohva l-iti time da je u pro{losti pravil-

no postupalo s etni~kim manji-nama. I dan as , kada su u ve }i -ni zemalja regije zakoni o etni -~kim manjinama "bez gre {ke",ne{to ne va lja u pra ksi, tako danema na cionalne manjine kojaje u pot punosti zadovoljna svo-jim sta tusom i koja ne tra`i ne -{to vi{e.

Poznato je da se dr`ava mo -`e raznim instrumentima me -|unarodne zajednice pri si li ti dakorektno regulira po lo`aj etni -~kih manjina, ali time problemini su rije{eni. ^e sto se govorida dr`ava i njezina tijela uskra -}u ju ili kr{e, prava etni~kim ma -njinama. Time se previ|a bitandio problema, jer to u ve}oj mj -eri mogu ~initi razne sku pine,or ganizacije, stranke i pokreti,pod utjecajem predrasuda i tra -dicija. Mo`e se dogoditi da jevla da spremna {tititi i unapr e |i -vati prava etni ~kih manjina, ali joj to one mo gu}ava pritisak izdru{tva.

Naslije|e ranijih vremena, da -ljih i bli`ih, u gotovo svim ze m -

lja ma regije je takvo da se pri-padnici razli~itih naroda (ve}i n -skog i manjinskih) ne mogu pr o -storno razdvojiti na takav na ~i n da bi se cjelina svih nadlje` no -sti mogla prepustiti cjelini sva -kog naroda ponaosob. U dr`a -va ma koje imaju nacionalne ma -njine, a takve su sve zemlje naju go istoku Europe, u teritorijal-nom pogledu se ~esto is pre pli -}e odnos etni~ke ve }ine i ma n-jine. Nerijetko se nacionalnama nji na na od re |e nom prosto -ru na lazi u ve }ini, iako je u dr` a-vi u ma njini, {to dodatno ote ̀a -va probleme. Vrlo slo`eni ve}i n -sko-manjinski odnosi po ku {a va-ju se razrije{iti na raz li ~ite na -~ine, od izdvajanja nacio na lnemanjine u zasebnu dr`a vu ili pri -pajanja nacionalne ma nj i ne dr`a -vi mati~nog naroda, {to je goto-vo uvijek popra}eno ra t om, dovo|enja politike tolerancije i po -vjerenja, koja omo gu }ava sva -kom narodu i ma njini, bez obzi-ra kako je raspore|ena u pros-toru i iz mi je{ana s dru gim na r-

Etni~ka karta Jugoisto~ne Europe

Bo{nja~ka rije~ 6

24 � April - jun 2007.

odima, da odr`ava kulturnu ko -heziju neophodnu za o~ u vanjeidentiteta.

Regionalna suradnja kao za{tita nacionalnih manjina

Politiku tolerancije, kao alte -rnativu etni~kim sukobima i ra -tovima, nastoje poticati razl i ~i teme|unarodne organi zacije. Onaje sve ~e{}e i pre dmet bil a te ra -lnih spora zuma kojima za in tere -sirane dr`ave pobolj{a va ju }i po -lo`aj etni~kih manjina ra z v ijajume |usobne odnose. Ta ko ma n-jine u odre|enim slu~aj e vimamogu postati ~inilac su radnje ane sukoba me|u dr ̀a vama.

U poticanju politike tolera n -ci je posebno su aktivne euro -pske organizacije koje rade nasta bilnosti zemalja na jugo is to -ku Europe, poleze}i od principaplu ral isti~ke demo kracije, Ijud s -k ih prava i vlada vine prava. Po -la ze}i od aktivnosti u za{titi lju -ds kih pra va, iskustva na obra -zo vnom, kulturnom, socijalnomi dru gim poljima te fleksibilnos-ti i metodama rada, Vi je }e Euro -pe je jedna od naj va`nijih orga-nizacija za promicanje pra va et -ni~kih manjina.

Djelovanje me|unarodnih, anapose europskih organizacijave zano za nacionalne manjineos tvaruje se posredstvom pro -v edbe "mjera izgra dnje povje re -nja", a ba z i rano je na sljede}impri n cipima:

- nacionalne manjine ~ine mu -

lti kulturalnu prirodu europskihdru {tava, zbog ~ega tre ba up -ravljati raznolikostima i ko e g z i s -

tencijom u europskim multikul-turalnim dru{tvima. To je bit noda se izbjegne razdor izme |uZa padne, Sre dnje i Isto~ne Euro -pe;

- razli~itost upravljanja zahti-jeva visok politi~ki pristup. To jepi t anje po{tovanja osnovnih pri -n cipa europskih de mo krat skihsustava, koji u sebi uklju ~uje nesamo slobodu izraza i pod u pi -ra nje mi {ljenja ve}ine ne go,prije sve ga, po{tovanje mi {ljen-ja ma njine;

- mjere za poticanje povje r e -nja u naj{irem smislu mo raju po -vesti ra~una o o b ra zovnom i ku -l t u r nom pri bli ̀ avanju ve}in sk ihnaroda i etni~kih manjina;

- mjere za izgradnju povjere -nja tuma~e se kao preventivnemje re s namjerom da eliminira-ju napetosti koje prijete da seraz viju u ozbiljne sukobe.

Etnokracije, koje su bile ka r a -kteristi~ne za Isto~nu i Jugo is -to ~nu Europu u pro {lom stolj e -}u, ugro`avale su opstanak et -ni ~kih manjina, koje su refle ks -no tome pru ̀ale otpor. Nac io -nalne manj ine razli~ite veli ~ine,smje {tene u razli~ite politi~keuv jete, te{ko su se mogle po ve -zati i zajedni~ki nastupati u za -la ganju za svoja prava. ^ak semo`e govoriti da su naci on alnemanjine u borbi za svoja pr a vabile ~esto instrumentaliz irane,

ka ko od dr ̀ava mati~nog na ro -da, tako i od dr`ave u ~ijim gra -nicama `ive. Jedini realan oslo -nac et ni ~kim manjinama su me -| u narodno pravo i me|u naro d -ne organizacije. To p o ka zuje ianaliza ve}insko-manjinskih od -nosa i polo`aja etni~kih ma nji -na u mnogim zemljama.

Unutarnji etni~ki sukobi u go -tovo svim dr`avama na jugo is -t oku Europe bitno utje~u na na -ci o nalnu sigurnost tih dr`a va,ali i na stabilnost re gije. Ovajprostor je specifi~an spoj raz li -~i tih naroda, kultura, religija i je-zika. Kroz ~itavu svoju po v i jestto je bio prostor burnih dog a|a -nja i ratova, koji su dov o dili douje di njavanja i razdvajanja. Sa -mo u dvadesetom stolje}u, dvabalkanska, dva svjetska i ne ko -liko lokalnih ratova po t vr |uju, upovijesti poznatu, te zu da "Bal -kan proizvodi vi{e po vijesti, ne -go {to mo`e savladati." Sve toje konti nuirano uslo`njavalo et -ni ~ke od nose u po jedinim dr`a -vama na jugoistoku Europe.

Danas, ve}ina dr`ava ov ogprostora ima mje{ovitu etni~kustrukturu. U njih ~etiri, Bosni iHe r ce govini, Makedoniji, Srbiji iCrnoj Gori te Bugarskoj, ve}in -ska nacio nalna zajednica ~inima nje od po 80% ukupnog sta -no vni {tva. Stoga se u tim zem -lj ama mo`e govoriti o "he te ro -g e nim dru{tvima". Je dan od pro -blema dr`ava na jugoistoku Eu -r ope su i vjerski sukobi. Naci o -n alne i vjerske manjine, na ovo mprostoru, uz manje iznimke, ni -k ad nisu u punoj mjeri prizna-vane, niti su u pravnom smisluri je~i u`ivale manjinska prava.U ve}ini dr`ava uglavnom se vo -di la politika dobrovoljne ili prisi -lne integracije etni~kih ili vjers k ihmanjina u ve}inski narod od re -|ene dr`ave. To uglavnom po k -a zuju analize me|uetni~kih od -no sa u gotovo svim dr`a va m a ove re gije.

Dolaskom komunista na vla -st nakon Drugog svjetskog ratau ve}ini zemalja Jugoisto~ne Eu -r o pe, etni~ki sukobi su nasilnop o tisnuti, ali ne i ukinuti. Oni supo vremeno es ka lirali uglavnom

Detalj sa seminara u Glavnom uredu BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 25

u po d ru~ju kulture, kao na prim-jer u SFRJ {ezdesetih i po~e t -kom sedamdesetih godina, dabi kasnije poprimali eko nom skai politi~ka obilje`ja, te esk a liraliu oru`ane su kobe. U uv je tima so -cijalnog bezna|a i ne mogu }no -sti da ih postoje}i ko m unisti~kire ̀ imi, ali i nove de m okratskiizabrane vlasti us pje{no rije {e,pozivi politi~kih el ita na na cio -na lno jedinstvo i na su pro tsta -vljanje drugim naro di ma padalisu na plodno tlo. Zbog toga je uve}ini dr`ava jugo istoka Europedo{lo do us p ostave demokrat -skih institucija koje nisu pokla -njale potrebnu pozornost etni~ -koj (i vjers koj) heterogenostipo jedinih dr ̀ a va. Na nagla{enuovisnost dr ̀ ava s hetero ge nometni ~ k om ili vjerskom str u ktu -rom o do brim institucijama upo -zorav ali su mnogi. Prema njiho -

vom mi {lje nju, ukoliko je kom-pleksnije i he te rogenije dru{tvo,od r`anje politi~ke zajednice po -s taje u ve}oj mjeri zavisno oddjelo vanja politi~kih institucija.Uva`avaju}i ovu pretpos ta v ku, au cilju smanjivanja mo gu }no stiizbijanja etni~kih su koba, diodr`ava je svojim ustavima us -po stavio odre |ene politi~ke in -s titucije zbog boljeg ostvariva -nja prava etni~kih manjina.

Iako su sve dr`ave na jugois-toku Europe zasnovane na prin-cipima ravnopravnosti i nedi s k -riminacije gra|ana, nji hov pri s -tup rje{avanju po lo`aja etni ~kihmanjina je razli~it. Niz pro ble -ma koje iza zivaju jugo isto~noeuro p ske transformacije odno sise i na nerije{ena etni ~ka i m a -nj inska pitanja. Po n ajprije zbogtoga, u dana{njim uvjetima ni je -dna dr`ava na jugo istoku Euro -

pe nije do kraja rij e{ila pitanjeodnosa sa svojim su sjedima.Ovaj dio Europe i da lje }e se po -javljivati kao ne sta b il no podru ~ -je, ispu njeno eko no mskim te{ -ko }ama i kriza ma, n a ci o nali zmi -ma i ksenofobijom. Ho }e li u ta -k vim uvjetima, kad se ve} otvo -reno pos ta vlj aju Iiste ne ri je{enihetni~kih pi t a nja i na rastaju razninacio nali zmi, biti mo gu}e voditiraci o nalnu politi ku koja bi tre-bala zemlje Jugo is to ~ne Europevo diti u Europsku Un i ju? To je pi -ta nje na koje ne tra ̀e odgovorsa mo dr`ave ove re gije ve} i vo -de}e europske dr ̀ave i SAD.Sve to ima za cilj po dizanje razi -ne gospodarske raz vijenosti ov -og prostora i bolje me |u dr`avnesuradnje, {to su i os no vne pre t-po stav ke rje{avanja etni~kihsukoba i podizanja uk u pne ra zi -ne sigurnosti.

Literatura- Ba{i} G., Denzokratija i nacio na l ne manjine, Centar za istra`iva nje etniciteta, Beograd 2002.- Brown E. M., Cote O. R., Lynn-Jones S. M. and Miller E. S., (ur.) Nationalism and Ethnic Conflict,The Mit Press Cambridge, London 1997.- Gre~i}, V., Nacionalne manjine kao faktor me|udr`avnih odnosa na Balkanu, Me|unarodna politi-ka, broj 1051, 1996.- Horowitz D., Ethnic Groups in Conflict, Berkeley and Los Angeles: University of California Press,1985.- Klemens L., Leksikon etni~kih manjina u Europi, Panliber, Osijek-Zagreb-Split 2001.- Kymlicka W., Multikulturalno gra|anstvo, Liberalna teorija manjinskih prava, Centar za multikultur-alnost, Novi Sad 2002.- Lutovac Z., Manjine, KEBS i jugoslovenska kriza, Institut dru{tvenihtvcnih nauka/ nstitut za me|u -na rodnu politiku i privredu, Beograd 1995.- McGarry J. and O'Leary B.,: The Politics of Ethnic Conflict Regulation- Case Studies of ProtractedEthnic Conflicts, Routledge, London and New York 1995. - Minorities in Southeast Europe: Inclusion and Exclusion, Minority Rights Group, 1998.- Poulton 1-1., The Balkans, Minority Rights Group, London 1994.- Pregled evropskih zakona o nacionalnim manjinama, Savezno ministarstvo nacionalnih i etni~kihzajednica, Beograd 2001.- Tatalovi} S., Europska sigurnost i etni~ki sukobi, Politi~ka kultura, Zagreb 2003.- Tatalovi} S. i Obradovi} S. (ur.), Nacionalne manjine II. Za{tita manjinskih prava u Hrvatskoj, STINA,Split 2003.- Tatalovi} S., The War in Croafia and Security in Southeastern Europe, u Security and Cooperationin Southeastern Europe (Anton Grizold ur.), Faculty of Social Sciences, Ljubljana 2003.- Vukadinovi} R., Ameri~ka politika na Balkanu, Politi~ka misao, vol. 35, broj 4/1948.

SummaryIn the hole world, but especially in the Europe, the borders started to present less obstacles, whichmakes the regional cooperation in national minorities protection more important. This is also confirmedby the example of the regional cooperation between the countries of South East Europe which is moreand more serving the national minorities protection. Different international organization try to stimulatethe policy of toleration, as an alternative to ethnic confrontations and wars. 'This policy is becomingmore often a subject of bilateral agreements, with which the involved countries, improving the positionof ethnic national minorities, are developing mutual relations. In some cases it makes the minoritiesto become an actor of cooperation instead of conflict between states and nations.

Bo{nja~ka rije~ 6

26 � April - jun 2007.

- Ka`u da su stihovi odraz~o vjekove du{e, njegovog ega,unu tra{nji odsjaj ~ovjekov kojiizbija vani i svijetu se pokazujekao trag jednog vremena - ne -izbrisiv, osobit, tajanstven, je -dan. Alkatmeri u ba{~i sudbine— jedinstvena zbirka, bolje re -~eno izbor, pjesama sand`a ~ -kog pjesnika par exelans Rasi -ma ]elahmetovi}a, koja je ne -da vno predstavljena javnosti,naj bolji je dokaz da vrijeme imasvoje trajanje, da neumitno ho -di i za i sa sobom nosi sve svo -je i dra`i i jadi, i ljubav i boli, i~emer i `u~, isto kao i ljepotukojom ispunjava na{e srce ihra ni nam du{u. G-dine ]elah-metovi}u, da li sam pogodiosu {tinu Va{eg stvarala{tva?

]ELAHMETOVI]: Poezijase ne mo`e nikada, ba{ nika-da, do kraja odrediti, definisati.Ona je poziv u nepoznato, bud-nost je sna, basamak iz o~aja,pla mi~ak u promrklici bezna|a,uz darje Bo`ijeg rahmeta, d`e -va hir kutija koju vijek vijeku uamanet pe{ke{i. Neko re~e:“Stvarala~ki ~in, knji`evno dje -lo, nastaje iz danono}nog oslu -{kivanja samoga sebe, uho -|enja sebe. Taj ~in ra|a se izprecjenjivanja svojeg vlastitogslu ~aja.“ To je apsolutno ta ~ -no. To ste i Vi, dobrim dijelom,naglasili u Va{em pitanju. Sva -ki ~ovjek je svijet za sebe. Onse ra|a bez svoje volje, u su -|eni tren. Odre|eno mu je ka -da }e ugledati par~e zavi -~ajnog neba, kojim }e jezikomzboriti, koju }e boju ko`e nosi-ti, sve od kolijevke do kabura.U krajoliku njegovog dunjalukaprati}e ga naslije|ena sre}a ikob, zemaljski i nebeski za ko -

nici. Preostaje mu da cijeli `i -vot odgoneta: ko to odre|uje,za{to je to tako, mo`e li insanna to uticati, mo`e li ne{to, zasv oj hajir, izmijeniti?

- U Va{em slu~aju, kada jepo~elo to odgonetanje?

]ELAHMETOVI]: Davno, da-v no. Onda, kada su bokorili |u -lovi u ru`i~njaku mojeg djeti n j -stva. U Priboju, izme|u Lima ine ba, daleke 1966. godine os -novali smo Klub pisaca i ljubi -telja pisane rije~i, a ne{to kas-nije utemeljili smo i knji`evnumanifestaciju Limske ve~eripo ezije. Aktivni ~lanovi Klubabi li su: Ru`dija Krupa, MilutinRo mandi}, Esad Ahmetagi},Mi rko Ikoni}, Rade Veseli~i},Mu harem U{tovi}, Milanko @ar -kovi}, Vidoje Pjev~evi}, Ana Gr -dini}, Gordana Selakovi}, Ra -dmila Ranitovi} i ja. Znali smoda grad bez pjesme i pjesnikai nije grad. Ukupnom preporo-du i d`inovskom razvoju Pribojapridodavali smo zna~ajnu duh -o vnu komponentu, poetski se -g ment. Sastanci su bili nefor-malni. ^esto su odr`avani is -pod vedrog neba me|u raspje -va nim borovima, u blizini Sara -jevske vode, na Osovniku. Ni -su nam bile potrebne pozivni -ce, dozivali smo se linijomsrca, ~arolijom poezije. Tadani smo mogli ni sanjati dokle }eko od nas imati uzlet, kolikoos taviti vidljivog traga u litera -tu ri Priboja, Polimlja, Srbije. Da -nas u Priboju `ivi i stvara {est~lanova Udru`enja knji`evnikaSrbije. Gotovo sve njih iznje -drio je Klub pisaca ili su sta -savali pod okriljem Limskih ve -~eri poezije. Ve} 1967. godine,

za pjesmu “Ideja“ dobijamprvu nagradu na glasovitomknji ̀ evnom konkursu “Bla`o[}e panovi}“. Od tada, pa doda nas, proteklo je ~etiri de ce -nije mojeg istrajavanja u litera-turi. Ta 1967. godina, moglo bise re}i, po~etak je odgonetan-ja znakova na putu, pored pu -ta, po dunjalu~kim i nebeskimkrajolicima.

- Iza Vas je veliki broj zbir-ki. Tu su: “Preprane vatre“,Zim ze lene tuge“, “Kazivanje ocrn im gujama“, “Pisma sinuSa miru“, “Nepomenice“, “Zavo dom bi krenule obale“. [taje po vod i otkud ideja za “Al -kat me rima”?

]ELAHMETOVI]: Ja ne pi -{em brzo, iz “zaleta”. Naprotiv,pi{em natenane, diktatomsrca i razuma, ali istrajno. Po -ja va svake moje zbirke pulsir-ala je nekim novim porukama,donosila neku novu poetskufilozofiju, motivsku raznolikostili oba{ka skrojeno poetsko ru -ho. Zbirke su `ivjele svoj puni`ivot. Nije jedna drugu zatrpa -vala. Na odre|enim prostorimamoje knjige do~ekivane su saushi}enjem, budile su istinsku~itala~ku radoznalost. Knji ge bipojavom naprosto “planule“.Ve oma brzo, veoma lahko, na -la zile su put do odanih ~itala-ca. Neke su {tampane u vi{eizdanja. Svejedno, bilo ih je ne -

INTERVJU

Rasim ]elahmetovi}

PJESMA KAO ODRAZZLOKOBNOG VREMENA

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 27

dovoljno u odnosu na znati`e -lju. Tako je potekla ideja da sesa~ine izbori iz mojeg stvarala -{tva. Najprije poetskog, svije -nog u knjizi “Za vodom bi kre -nu le obale“, ~iji je prire|iva~bio gospodin Petar V. Arbutina,kni`evnik i knji`evni kriti~ar izBeograda, a u izdanju Narod -nog muzeja iz U`ica i Domakulture “Pivo Karamatijevi}“ izPriboja. Potom, ovaj izbor izmojeg cjelokupnog knji`evnogstva rala{tva, simboli~no nas -lov ljen “Alkatmeri u ba{~i sud -bi ne“. Izbor je sa~inio gos po -din Faruk Dizdarevi}, knji`ev -nik, publicista i histori~ar kul-

ture iz Priboja. Ovom knjigomnajavljena je nakana Centra zabi{nja~ke studije iz Novog Pa -zara da se istrajnije bave izda-va~kom djelatno{}u, odnosnoda bude duhovni sto`er ovihprostora.

- Nepomenice, Preprane va -tre, Sudbina i ba{~a…!? U Va -{im pjesmama za sudbinu na -lazimo epitete zla kob, avetcrna, plava smrt… Ba{~a aso-cira na ne{to ukorijenjeno,ute meljeno, isto kao i na ne -

{to zasijano, dobro njegova -no, plo dno. [ta se krije u svimVa{im igrama rije~i?

]ELAHMETOVI]: Sve imasvo je {ifre, zna~enja, simboli -ku. Najte`e je u poeziji dose g-nu ti jednostavnost koja ima vi -{estruka zna~enja, asocijati -vne vibracije, u kojoj je sve na -oko plitko, a opet do neslu}e -nih granica duboko.

- Ime Rasima ]elahmeto vi -}a prepoznatljivo je u knji`ev -nim krugovima. Simboli smrti,vode, vatre, Sand`aka i zmijepri sutni su u Va{em pjesni~ -

kom stvarala{tvu i daju pe~atVa{im stihovima. [ta je sa“Al katmerima”?

]ELAHMETOVI]: Alkatmerisve to, kao na{a sudbina, po -ve zuju. Alkatmeri su najomilje -ni je cvije}e koje je moja rahme -t li majka uzgajala u na{em |u -li stanu. O tim sitnim a miris-nim crvenim karanfilima brinu-la je danono}no. Bili su joj, ne -ka ko, prirasli za srce kao dra -go cjenosti iz sehare koju je ba -bu u miraz donijela, kao ro|eni

evlad. Otuda za mene alkatme -ri nisu samo prekrasno cvije }e,ve} sve ono {to je moja maj kavoljela, {to krasi zavi~aj i obra-zli narod kojem pripadam.

- Promocije Va{e nove zbir -ke odr`ane su do sada u No -vom Pazaru, Sarajevu, Plavu.Kako je ~itala~ka publika pri-hvatila ovu Va{u zbirku?

]ELAHMETOVI]: Sale subile prepune. Zaista je bila sr -~ana reakcija na pojavu ovognaj novijeg izbora iz mojeg knji ̀ -e vnog stvarala{tva. Radost serastakala kao mnehlemna vo -da na{eg Lima. Kanula je i po -neka suza. [ta }e{, ova po e -zija nalikuje na{oj sudbini, pro -kletstvu koja se ukleto ob na -vlja, ali i nadi “da voda morate }i kuda je i tekla“. Neizmje r -no sam zahvalan Bo{nja~komna cionalnom vije}u koje je or -ga nizovalo ove tri promocije ina najbolji mogu}i na~in popu -la risalo svoj i moj ponos - lje -po tu pisane rije~i. Hvala pro-moterima koji su iskazali svojeprve inpresije o ovom izboru izmojeg stvarala{tva.

- Tuga, pa zimzelena, nikadne prolazna, stalna. Toliko seto ga skupilo u njoj. G-dine ]e -la hmetovi}u, Va{u poeziju pre -po znaju i po tom ~udnom skla -du, gotovo ravnote`i ljubavi iboli. Kako prona}i mjeru?

]ELAHMETOVI]: Zbirku po -e zije “Zimzelene tuge“ pisao sampunih {esnaest godina. Ispla ti -lo se. Ba{ za ovaj rukopis mno -gi su rekli da je to knjiga kojase na ovim prostorima i{~eki-vala, bezmalo, trista godina.Tu sam prepoznavao i izdvajaoljepotu zavi~aja, vjere, obi~aja,dobrotu ljudi i snagu njihovogsabura, njihovih prkosa. Naslu -}e ni su nai~li bezdani. Sve sedoznalo, poetski rastabirilo.Ipak, ostalo je nejasno ~iji in -tenzitet bola je ve}i: ~ovjeka ubezna|u, rijeka kojima su odu -zeli mu{kost i pjesmu ili ribakoje skon~avaju u katranskomglibu. Dovoljno je u peksim-ze -

Alkatmeri su dragocjenosti iz sehare, sve ono {to krasi zavi~aj i obrazli narodko jem pripadam... Iz klanca sudbine, umjesto Sand`aklija, u more besko na~no -sti ja samo bacam u bocama zapise, poetske poruke: kako `ivot nalikuje {aho -v skoj tabli sa podjedna kim brojem crnih i bijelih polja, ta man onoliko, tamanta ko ka ko nam je Neko dobrotu i zlo na sijao - Rasim ]elahmetovi} u razgovorusa urednikom “Bo{nja~ke rije~i”

Bo{nja~ka rije~ 6

28 � April - jun 2007.

manu sa~uvati samo dva prstapo{tenog obraza i ravnote`alju bavi i boli se uskla|uje sa -ma po sebi. Ne, to ja pojedno -stavljujem dramu bivka, dotje -rujem `ivotni igrokaz do `eljeneforme, ne dozvoljavaju}i svojimzemljacima da utonu u bolest,u neminovno, u smrt. Ima da`ive makar muci iz inata. UKur’anskoj suri “Vel asri”, kojuje Me{a Selimovi} uzeo za pro-log svojeg romana “Dervi{ ismrt”, re~eno je: “Tako mi vre -me na, insan je svojim ro|e nj -em odmah na gubitku”. I ov dje,u Sand`aku, traje drama ko jaje odavno odigrana. Na`alost,~o vjek - jedino umno bi}e - ideonom stazom, onom stranputi-com unaprijed odre|enom, bezmo}i ikakvog izbora. Iz klancasudbine, umjesto Sand`aklija,u more beskona~nosti ja samobacam u bocama zapise, poet-ske poruke: kako `ivot nalikuje{ahovskoj tabli sa podjedna -kim brojem crnih i bijelih polja,ta man onoliko, taman tako ka -ko nam je Neko dobrotu i zlona sijao.

- “Pisma sinu Samiru”, pje -sme su koje, ne samo {to po -ga |aju, nego mrve i najtvr|esrce. Ne mogu a da Vas ne pi -tam - kako je nastala ova bi -ser-zbirka?

]ELAHMETOVI]: Mnogeknji ge i moje pjesme volio bihda nikad nisam napisao. Njih jenaprosto izdiktiralo zlokobnovri jeme, ono {to je projezdilokroz na{e `ivote i sudbine po -sljednjih petnestak godina.Strah od rata u okru`enju pri-morao je mojeg sina - jedincaSamira da u ljeto 1992. go -dine prekora~i rodni prag - naj -ve}u dunjalu~ku planinu i sklo -ni se na sigurno, kod familije uBe~. Imao je samo ~etrnaestgo dina. Ostali smo bez o~injegvida, bez svoje zakletve, a onbez roditeljske brige, pa`nje ilju bavi. Poku{avao sam do ku -~iti: kolika mu je bol, kolika `u -dnja za nama, za zavi~ajem;{ta misli, {ta osje}a? @elio samga osokoliti, ispri~ati mu na{

se lamet ovamo, uputiti savjet iporuku. Svaki Samirov uzdah umuhad`erluku postajao je pjes-ma. Moja briga da ne zaboravimaternji jezik bivala je pjesma.Maj~ine suze, iskapane za nje -nim ponosom - sinom Samir -om, bivale su rijeka boli od Pri -boja do Be~a koja je uranjala ustihove i vriskom o~ajnika pori-la krhka nebesa. Tuga je samaispisivala pjesme, nazovi pis -ma. U tom rukopisu Samir jepo stajao simbol i personifikaci-ja svih stradalnika na zemalj -skoj kugli. Otuda se te pjesmetako i toliko emotivno do`ivlj a -vaju.

- Tragaju}i za pro{lo{}u, usvojim stihovima plovite krozvrijeme, vodom, nekad podiv -lja lom, nekad mirnom, gore}ina vatri, izlo`eni gujama. Pu -no toga se zgomilalo u takoma lo prostora?

]ELAHMETOVI]: Amanetipre daka upu}ivali su me do no -

kta praiskona, do avlija mudro -sti, do vakta u kojem se znalataj na nemu{tog jezika. I bi sveu ravnote`i, prirodnom skladuili pretvaranju bar. Znao je ~ov j-ek {ta travka, rijeka, kamen,gora i svaki `ivi stvor osje}a,smi jera i zbori u potaji. Va`iloje svuda, posvuda, pravilo zbo -ra i dogovora. Asli, dobrota pre-kratko traje. Zloba ima du`i je -zik i halaljivije pipke. Obrnu {ej -tan svoje kolo, gori{-doli{, pa usva~iju i ni~iju zemlju, bup, kodnas, u Sand`ak. Od tada nasista vatra pr`i bez prestanka.Sve se razdijelilo, izbucalo, bratje bratu katil najgr|i. Niti ma -

nje rane, niti ve}e boli. Mo rajuse prona}i zaturene ~itanke dase zaboravljeni nemu{ti jeziknau~i i obnovi.

- “Sand`ak, to je srce umor -nog pastira…” po~etni su sti ho-vi jedne iz niza zavi~ajnh pje -sama Va{eg bogatog stva ra -la~kog opusa. Puno je sim bo li -

Svi pje sni ci svijeta pi{u jednu te istu pjesmu. Jo{ je nisu napisali. I dobroje da nisu. Ima nade za in sanske uzlete, za novi stva ra la~ki hod. Mnoge knji gei moje pjesme volio bih da nikad nisam napisao. Njih je naprosto izdiktiralozlokobno vri jeme, ono {to je projezdilo kroz na{e `ivote i sudbine po sljednjihpetnestak godina - Rasim ]elahmetovi}

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 29

ke u ovoj i ostalim Va{im pjes-mama sa ovom temati kom?

]ELAHMETOVI]: Svi pje s-ni ci svijeta pi{u jednu te istupjesmu. Jo{ je nisu napisali. Idobro je da nisu. Ima nade zain sanske uzlete, za novi stva r-a la~ki hod. Za Sand`ak samre kao da je: “gasulhana svije-ta“, “kameni okean“, “gnijezdoza zvijezde“, “majka sa tru d omi kremenom“, “rana lju ta“, “ko -tur sunca“, “hand`ar za pa s -om“, “no`em ogra|ena me|a“,“biser koji ~uvam sinu“ i tomesli~no. Sve je to malo, nedovo -lj no, u odnosu na moju i na{uljubav prema tom ~aperku du n-jalu~kog d`eneta. Ako Bog da,bude li `ivota i zdravlja, do ku -~i}u sve izazove dostojne ~a rizavi~ajnog krajolika, bez ko jegne bi mogli `ivjeti, pjevati, niumirati.

- ^udan, naizgled neobja { -njiv, a mo`da vi{e prirodan,sa vez guje i ~ovjeka prisutanje u Va{im stihovima. Borbaiz me|u dobra i zla. [ta je to{to spaja i razdvaja ova dvasvi jeta?

]ELAHMETOVI]: Zmija no -si insanske grijehove zato seni kad ne mo`e uspraviti ve} vi -ju ga kroz `ivot puze}i, povijena,posramljena. Istina, ona no sisi~an u zubu, ali ~emerniji ot -rov je u njenoj du{i, u poganojnakani. I ovdje, nemu{ti jezikre {io bi tajnu dva suprotstav -lje na svijeta. Zlo bi podvilo no -ge, a dobrota bljesnula u du n-ja lu~kom bensilahu.

- Nedavno ste u~estvovalina Balkanskim knji`evnim su -sretima u Istanbulu. Utiske osusretima i samom boravku uGradu na Bosforu imali smoprilike pro~itati u pro{lom bro -ju na{eg ~asopisa. Mo`ete linam za ovu priliku prenijetisam umjetni~ki dio ovih su s-re ta — kako su, po Va{oj oc -jeni, protekli susreti u u`emknji`evnom smislu?

]ELAHMETOVI]: Susreti su

bili ~arobni, dirljivi, nezabora -vni. Poezija, mehlemna svje`i -na, potka du{e, povezivala jeraskinuto, odavno prekinuto. UIs tanbulu, kapiji sudbine, ~u -do tvornom mostu izme|u Isto -ka i Zapada, dokazivalo se dapje sma ne pripada nikakvimatarima ve} da je svojina i dra -gocjenost cijelog svjeta. Na po -etsku siniju svako je prinosionamigi{li pe{ke{e iz svojeg du -njalu~kog krajolika.

- Va{a poezija prati nekeaktuelne doga|aje u San d`a -ku. U nedostatku savremenehistorije o Bo{njacima naovim prostorima, mnoge va{ezbirke su hronike o jednomi{~a{enom vremenu. Da lisam u pravu?

]ELAHMETOVI]: Poezija,po pravilu, ne doti~e te teme.Me|utim, ovdje na balkanskimpro storima to odavno nije ta -ko, pa ni u mojem slu~aju. Uvi -jek te`e prete`e. Moje vlastitoJA zapreteno vrtlogom kijame -ta, kobi koja se ukleto obnav l-ja, udesom i sudbinom narodakojem pripadam. U olujnom,smu tnom i bremenitom vreme -nu, kao {to je bilo ovo sko ra { -nje, u kojem su misli naroda bi -le sku~ene, emocije uni{te ne, aljudska volja dovedena do uni -{tenja donekle se izmje ni su -{tina stvarala~kog ~ina. Osje -tio sam potrebu da ne opisu-jem patnju i tugu svojeg naro-da, ve} da pjevam njom sa -mom, kako je to dobro prime-tio moj brat po peru DragomirBrajkovi}. Naprosto, moralo setako. Svjesno sam lirsku sr``rtvovao u korist zapisa, fakta,potpune istine, ali idu}i samoonim putem sa kojeg dozivapo etska ~arolija.

- Ljubav, motiv kojeg pjes-nici u svojim stihovima uzdi`udo neba, u pjesmama Rasima]elahmetovi}a ima neku po -sebnu odrednicu, ljubav pre -ma voljenoj, roditeljska lju -bav, ljubav prema rodnom kra -ju. G-dine ]elahmetovi}u, ka -ko to vole Sand`aklije?

]ELAHMETOVI]: Ljubav jepokreta~ka snaga svijeta, la -hor {to budi latice ~ula, ona jepodmla|ivanje nade, oslonacbi vku i samoodr`anju. Bo{njaciiz Sand`aka cijene, vole i po{ -tuju Jednog Jedinog — Milo sti -vog i samilosnog — Allaha d`.{. Ljubav prema dragim bi}i -ma: roditeljima, bra~nom dru -gu, evladu, familiji i prijateljimaje tajnovita, suzdr`ana. Oni lje-potu ne gledaju o~ima, ve} jedo ̀ ivljavaju i osje}aju srcem,ra znje`enom du{om. Vi{e cije -ne dobrotu, nam, karakter i ob -r az od pukog izgleda, od vid lji -ve rasko{i i varljivog sjaja. Po -red ove vjerske komponente,lju bavna osje}anja Sand`aklija-ma diktira i odre|uje {apat vje -kova, amanet predaka. Su{ti -na te upute mogla bi da glasi:“A{i}are iskazivanje ljubavi ra z -nje`uje, ~ini bi}e pretjerano“svi lenkastim” nepripravljenimza `ivotnu surovost, za mlin su -d bine.” Tu i takvu ljubav do~a -ra vaju moji stihovi, tom arom -om mire “Alkatmeri u ba{~i su -d bine”.

Na kraju ovaj na{ razgovor`e lio bih zavr{iti svojom neiz mje -r nom zahvalno{}u: izdava ~u —Centru za bo{nja~ke stu di je izNovog Pazara u liku finoga ef -en dije Esada D`ud`evi}a; ure d-niku edicije Bo{nja~ka knji` e v -nost - izabrana djela, akade -miku Ja{aru Red`epagi}u; pri -re |iva~u izbora, gospodinu Fa -ru ku Dizdarevi}u; dizajneru ko -ri ca, akademskom slikaru izNovog Pazara, gospodinu D`e n -gi su Red`epagi}u; toplu zahva -l nost Ned`adu Smailagi}u; Mu -ratki Fetahovi}, Zajimu Had`i -sa lihovi}u, Ibrahimu ]ati Ha -san agi}u, Miroslavu Vergovi}u,Milutinu Juju Rvovi}u - koji su,svi na svoj na~in, doprinjeli po -javi ove knjige, njenom izgledui ljepoti. Prilika je da se zahval-im i izdava~ima svih mojih zbir-ki poezije i knjige pri~a, bezkojih ne bi bilo ni “Alkatmera uba{~i sudbine“.

Intervju vodio: Muhedin Fijuljanin

Bo{nja~ka rije~ 6

30 � April - jun 2007.

"Uvijek se mo`emo pitati{ta je to pjesma, {ta je to po -ezija, {ta je to knji`evna rije~ -{to nas, na neki na~in dr`i, naokupu. Ima jedna velika misaoDanila Ki{a koji je rekao da jepoezija aristokracija duha, dau poeziji ~ovjek ima neku dru k -~iju viziju svijeta, sebe u tomsvi jetu, viziju stvarnosti svogavlastitoga odnosa prema je zi -ku, tako da je najbolja definici-ja za pjesnike ona koja ka`e dasu pjesnici vrtlari svome ma te -r njeme jeziku.

To pjesni~ko carstvo na naj -bolji mogu}i na~in o~uvava je -zik i kod onih koji ~itaju poezi-

ju, a i kod onih koji }e kroz ra -zli~ite generacije susretati sesa pjesni{tvom kako Rasima]elahmetovi}a, tako bilo kojegdrugoga autora. Jezik je ne{to{to je najvlastitije, {to je naj -li~nije, najprirodnije, najpriro |e-nije samome ~ovjeku. Prostorijezika su prostori ~ovjekoveslobode. ^ovjek je, ina~e, slo-bodan samo onoliko koliko jeka dar da se izrazi na svome ina svakome drugom jeziku.Zato se za pjesnike ka`e da su

to svojevrsni ~uvari svoga ma -te r njega jezika.

Vi ovdje (u Sand`aku), na nekina~in, ve} govorite svojim ma -te r njim, bosanskim jezikom; je -zik imenujete kao bosanski.Bosanski jezik je, ina~e, jednaod tih najstarijih i najrelevantni-jih lingvisti~kih ~injenica na ovimprostorima. Od ma|arske gra -ni ce do Jadranskoga mora svedo sredine XIX stolje}a nijepostojalo nijedno drugo ime zajezik osim bosanski. Nedavnosam na{ao jedan ud`benik izmatematike {tampan u Bosni1827. godine, gdje upravo pi{ena koricama da je ud`benik dat

na bosanskome jeziku. Me|u -tim, kako je prostor jezika pro -stor osovina ~ovjekove slobo -de, onda je sasvim logi~no dasvoj jezik imaju na bosanski,ali da svako svoj jezik imenujeonako kako ga on li~no osje}a.U tom smislu, Bo{njaci imajudodatni razlog za ponos iz pro -stoga razloga {to nemaju nika -kvih agresivnih emocionalnihpo ti caja da drugima nije~u pra -vo da oni svoj jezik nazivaju kakoga treba nazivati, ali, u isto vri -

je me, bitno je imati unutar do -vo ljno energije, snage, volje, ku -ra~kih principa da se ne da dabilo ko i bilo kad i bilo kako na -ma }e to osje}anje jezika kojemi sami u sebi nosimo.

Zapravo, sve {to mislimo,osje }amo, radimo - sve nam jepo hranjeno u jeziku i sve je uje ziku. Mnogi su ~uli onu ~u -venu Heidegger-ovu (Hajde ge -rovu) misao da je jezik ku}a bi -tka - da su, zapravo, sve na{eznanje, sva na{a memorija, svena{e sje}anje pohranjeni u je -ziku; da nas on ve`e sa pro{ lo -{}u, da nas ve`e sa budu }no -{}u. S pro{lo{}u nas ve`e pu -tem uspomena, sje}anja i his-toriografskih zapisa, a sa bu -du }no{}u nas ve`e sa onim {tomi planiramo uraditi za sutra.

Zato je svaka nova knjiga,pa i ova knjiga Rasima ]elah -me tovi}a: Alkatmeri u ba{~isu dbine, neka vrsta himne je -ziku, oporuke jeziku, muzeja je -zika u vremenu, jedan prostoru kojemu ne samo da pisac su -djeluje najdirektnije, nego isretni ~italac biva sustvara la -~ki upu}en u ono {to sam jezik- ostvaren kroz poeziju, krozprozu, kroz knji`evno djelo op -}enito - sa sobom donosi.

Ono {to mi je prvo privuklopa`nju kod knjige Rasima ]ela -h metovi}a jeste sam naziv:Alkatmeri u ba{~i sudbine. [tabi bio alkatmer?

Alkatmer je vrsta karanfila -karanfil koji ima sve crvene cje-tove, i to je, kako bih rekao,po jedina~nost; to je skup poje-dina~nosti u nekoj ba{~i vre -me na, u nekoj ba{~i sudbine,u nekoj ba{~i povijesti.

Svi smo mi tokom ove nemi -losrdne povijesti kako posljed-

OSVRT

Had`em Hajdarevi}

Pjesnici - svojevrsni ~uvari svogamaternjega jezika

Sa promocije "Alkatmera" u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, u Novom Pazaru:

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 31

njih decenija, tako i op}enito,bili svedeni na te neke svojepojedina~nosti. A ba{~a je taneka op}ost, neko zajedni{tvo,neki prostor koje mu mi osigu-ravamo, tra`imo i na neki na ~inpoku{avamo o~uvati tu svoju,kakvu-takvu, sigurnost.

Me|utim, i alkatmeri i ba -{~a ne mogu bez neke svojesu dbine. Zato te pojedina~no -sti u toj jednoj op}osti vezanisu sudbinom kao nekom bre-menskom dato{}u koju mimoramo dovoljno sna`no daosvojimo bilo jezikom, bilo kon -kretnim sje}anjem, bilo odlu ~ -no{}u da, {to bismo ono ~e storekli, budemo svoji na svome.

Me|utim, {ta se doga|a da -nas uop}e u razumijevanju knji -`evnosti uop}e, u razumijevanjujezika, u razumijevanju svegaonoga {to mi kao stijene nosi-mo i ho}emo da ponesemokao emanet na neke budu}egeneracije?

Doga|a se jedna strahovitaraslojnost tih na{ih alkatmerau tim ba{~ama na{e povijesnei svake druge sudbine. Doga|ase jedna nevjerovatna kultural-na raslojenost, jedno stanjenedovoljne svijesti o prostoru io vremenu u kojemu se `ivi. Jasam, recimo, gledano iz sara-jevske perspektiva, vrlo ~estonesretan {to osje}am da suBo{njaci mo`da jedan od kul-turno najzapu{tenijih naroda uEvropi, ali, u isto vrijeme, imajujednu od najimpresivnijih i kul-turnih tradicija. Kada pogleda -mo bo{nja~ku knji`evnost upo vijesti, mo`emo samo dabudemo sretni {to ona djelujepoput mo}nog Arhipelaga, {topovezuje Istok i Zapad, {to suBo{njaci kao narod svoju pis-menost ostvarivali na nekolikojezika: bosanskom, arapskom,turskom, perzijskom. [to susvoju pismenost ostvarivali na~etirima pismima: na arebici,na bosan~ici, na latinici, na }i -rilici, {to knji`evnost na nevje -rovatan na~in impretira na jed-nim ogromnim iskustvom.

^uveniji francuski filozof @anPolstrat je izrekao jednu mudru

misao: "Iskustvo je najbolja{kola, samo je {kolarina pre -skupa."

Problem u toj rasprostranj e -nosti bo{nja~ke komponente,bilo u Bosni bilo u Sand`aku,bilo u drugom svijetu, jeste {tonije na kvalitetan na~in ovla d a -no tim iskustvom i sje}a njem nana~in da tu ne postoji nikakvanacionalno-pateti~na nacional-na-romanti~arska mora, ve} dapostoji na kvalitet.

Pisci i pjesnici poput Rasi -ma ]elahmetovi}a su upravooni koji poku{avaju da u svojimstihovima, u svojim knji`evnimumjetninama, o~uvaju ono {to sezove jezik, {to se zove sje }a -

nje, {to se zove sudbina, koja je,na kraju krajeva, i u na{im li -~nim i u svim na{im zaje dni -~kim ba{tama i vrtovima.

Rasim ]elahmetovi} je pjes-nik koji poredi knji`evnosti najedan starinski na~in. Njemu n -ije stalo toliko da se dopadne ge-ne racijama koje dolaze, gene -ra cijama koje imaju neku vrstuta kti~kog pokreta protiv meta -fo re, koji poku{avaju da ogole ina neki na~in dehumaniziraju to~ovjekovo iskonsko osje}anjeprema mitskim aurama svegaonoga {to ~ovjek to poti svojim~ulima, svojim po gle dom.

Rasim ]elahmetovi} ho}e dastvari prika`e onakvima kakveone jesu u tom nekom svomiskon skom treperenju, zna~e -nju. Njegove pjesme, a {to je

dobro primijetio Faruk Dizda -revi} u ovom svome tekstu upovodu izdanja Alkatmeri u ba -{~i sudbine jeste da su njegovidominiraju}i simboli vatra, vo -da, zmija, Sand`ak, onaj husvremena koji je natalo`en i uvla stitome sje}anju i iskustvu iu sje}anju naroda kojemu pri-pada. A da u isto vrijeme i tavoda i ta vatra i taj Sand`ak izmije o kojima pi{e ne budene{to {to ima demanolo{kumitsku dimenziju, pa da to svesebe proguta, nego jednos-tavno to je sastavni dio jedno-ga iskustva, jednoga vremena,jednog natalo`enog i predivnogvremena koje on kao pojedi -nac, a i narod koji mu pripada,nose kroz sva ova stolje}a.

On se u svojim pjesmamane libi da ponekad bude okre -nut i prema predmetima..., pre-ma predmetima svog poet-iziranja stvarnosti, na na~in daim pomalo tepa, da ima jedanodnos nje`an, da poku{ava daih razumije. Ali, dok ~itate ovepjesme, vidite kako stvari iz -mi~u, kako nestaju, i kako muje dna poezija koja je punasjete, nagomilane sjete o stva -rima koje prolaze, o vremenukojeg nestaje, i o onome daono iskustvo koje smo steklikroz sve ovo vrijeme, kroz svegeneracije, nismo dovoljno usebi o~vrsli, nego jednostavnopu {tamo da ono samo klizi izna {ih ruku, da samo klizi iz -me|u prstiju i da nepovratnogavi{e nikada nema, da on vi{e ine postoji.

Posebno su ovdje zanimljiva„Pisma sinu Samiru“, te finelirske sekvence koje prepozna-ju ono najroditeljskije koje ~o vj-ek mo`e nositi u sebi. OvdjeRasim ]elahmetovi} prestajebiti samo pjesnik, on postajeotac, ali jedan univerzalni otac,zabrinut ne za sudbinu svogasina kao pojedinca, nego zasu dbinu jedne ~itave generaci-je koja odlazi sa ovih prostora,gubi se negdje u tim dalekimsvjetovima, i pitanje je da li }eti njegovi alkatmeri, te njegoveba{~e, ti njegovi vrtovi ikada

Had`em Hajdarevi}

Bo{nja~ka rije~ 6

32 � April - jun 2007.

briznuti u ovim na{im san d`a -~kim, bosanskim i svim drugimba{~ama, nego }e jednos-tavno oti}i i izgubiti se u nekimdrugim i dalekim svjetovima.

Ono {to, po meni, posebnoka rakterizira pjesni{tvo Rasi -ma ]elahmetovi}a jeste dija-lo{ka narav koju to pjesni{tvonosi, jedna neoptere}enost, je -dna fino}a. Laku poeziju je mo -gao da pi{e samo dobrar i fini~ovjek koji stvarima prilazi namehak na~in, po{tuju}i i stvari tu komunikaciju sa stvarima,po{tuju}i jednostavno smisaoonoga {to prepoznajemo kaone posrednog u Bo`ije stvaranjeu svemu ~ega se dotaknu na{eo~i, na{a ~ula, na{ od nos pre -ma svijetu i prema stv a rnosti.

Ako poku{amo malo pa`ljivi-je u}i u strukturu njegovih pje-sama, vidjet }emo da se ispodte jedne fine krinke mehko}e inje`nosti, ispod tih lirskih finihtkanica, krije iznutra jedna veli-ka drama - drama identiteta,sigurnosti, nesigurnosti, isku -stvo granice. I to iskustvo gra -nice, iskustvo nesigurna jutra,nesigurna kona~enja, iskustvonesigurne komunikacije - upra-vo, to je jedno iskonsko iskust-vo granice, i ta drama se ogle-da ne samo u pjesmi kao kon -kre tnom predlo{ku, nego ~ak i usamome jeziku.

Vi }ete primijetiti kako dok~i tate neke rije~i gotovo da dr h -ture u toj svojoj seman ti ~koj ne -sigurnosti, kao da je dno stavnoho}e da iskliznu iz tog svog ne -kog ontolo{kog jezgra, da seis kupe ili da same sebe iz ne -kog prikrajka promatraju da lidovoljno zna~enjski fun kcio ni -ra ju u kontekstu koji je pjesniksam sebi zadao. To iskustvogra nice je jedna od najbolnijihmo gu}ih tema ovog na{ega po -dneblja i na{ega vremena. Vi -djet }ete dok budete ~itali ovuknji gu {ta zna~i to os je }anjekad ne znate ho}ete li izoriti akoste negdje omrk nuli, ho }ete lido~ekati sutra {nji dan, na koji}e na~in i same predstave u svi -jetu i u `ivotu djel ova ti u sami-ma vama, a kako }e djelovati u

onima koji su pored vas. Me|utim, ni tu Rasim ]ela -

hme tovi} kao pjesnik nije izgu-bio tu dijale{ku narav, taj obzir,taj merhamet, tu dobrotu, ali uisto vrijeme nije stvari neimen-ovao, nego je, ipak, rekao ona -kve kakve jesu.

Ina~e, ~itava bo{nja~ka knji -`evna tradicija, u koju se Ra -sim ]elahmetovi} jako dobrouklapa, puna je upravo te is po -vijednosti. Ispovijednost je nekavrsta udesa u ba{~i bo{nja~keknji`evnosti. Ako ~itate, napri -mjer, djelo: Dervi{ i smrt? Ah -med Nurudin {ta radi? On sesamo ispovijeda.

^itate li bilo kojega danasmodernoga bosanskoga pisca:Ir fana Horozovi}a, D`evadaKarahatmana, pa i poezija odAbdulaha Sidrana i drugih -sve je to poezija koja se ne -kome i ne~emu ispovijeda. Ubo{nja~koj knji`evnoj tradicijita ispovijednost postaje nekavrsta sudbine, od ~ega, u ovomslu~aju, nije mogao pobje}i nisami Rasim ]elahmetovi}. Mismo svi u situaciji nekog sta l -nog izvinjavanja i nesigurnosti.I to treperenje u psihozi gra -nice - kad }e to pro}i? I da li touop}e treba pro}i, i na koji na -~in se to mo`e - to, naravno, nezavisi od pjesnika.

Pjesnici ne mogu uop}e po -bolj{ati krvnu sliku na{e tre -nutne politike, ne mogu razri-jediti politi~ki mrak koji vrlo ~e -sto zna do}i u bo{nja~ke glave

i u bo{nja~ke politi~ke kontek-ste, ali mogu koliko toliko tomsvije{}u o jeziku razrijediti tumra ~ninu, mogu pokazati, mogufotografirati vrijeme i mogu pra -vom i istinskom ~itaocu otvoritio~i. I danas, povijest svijeta bolje}ete izu~iti ~itaju}i knji`evnike,nego li ~itaju}i {ta se dogodilou odre|enim bitkama i kako jetekao neki povijesni sloj u vre-menu. Za{to?

Zato {to historiografi pi{uonako kako im odgovara; pob-jednici ili pora`eni uvijek pi{uhistoriju na svoj na~in, iz svogaugla. A knji`evnici su ti koji po -ku{avaju fotografirati vrijemekroz jezik i o~uvati ga upravo uba{~i jezika.

Zato, Rasim ]elahmetovi} nanajbolji mogu}i na~in pripadatoj bo{nja~koj finoj tkanici bo{ -nja~ke du{e; njegova knji`ev -nost puna je upravo tog iskust-va koje nosi ovaj narod i onase na najbolji mogu}i na~in uk -lapa u taj bo{nja~ki knji`evniar hipelag, i dalje potvr|uju}i tusvoju otvorenost, iskustvo gra -nice i vjeru da je o~uvanje jezi-ka o~uvanje identiteta. O~uva -nje pameti i sigurnosti na naj -bolji mogu}i na~in mogu}e jeupravo u jeziku, u pisanoj rije~iu onome {to prepoznajemo up -ravo iz ove knjige kao Bo`iji darkoji je progovorilo kroz svakogpisca koji poku{ava da oslikavrijeme u kojemu `ivi i u koje-mu mi svi `ivimo.

Sa promocije

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 33

Po{tuj, sine Samire Budi ~ovjekSlijedi vje~nu uputu

Sjeti se uvijeki u~i po redu, ovako:

U~ini me strpljivimU~ini me zahvalnimU~ini me preda mnom male -nim U o~ima svijeta velikim

Ni malo tiNi mnogo tiZa jedan `ivot cijeli

Cijenjene dame ! Po{tovana gospodo !

Namjerno sam izabrao i izd-vojio ovu pjesmu, da Vas nje nimstihovima koji su za stu p ljeni me -|u koricama knjige: "Al ka tme riu ba {~i sudbine", uvedem u svi-jet poezije, bolje re}i u ba{~u al -katmera, pjesnika Ra sima ]e la -hmetovi}a, ~i jem je knji`e v nomstvarala {tvu ovo ve ~e posve }e -no.

Ova pjesma nije slu~ajnooda brana kao prva me|u jed-nakima. Cjelokupnom svojomsa dr`inom ona odslikava duh iduhovnost, ne samo njenog au -tora, ve} i cjelokupnog narodakojem pripadaju, kako njenautor, tako i njegovo cjelokupnoknji`evno djelo.

Knjiga "Alkatmeri u ba{~i su -dbine", pjesnika, prozaiste, bo-lje re}i hroni~ara jednog vreme-na i jednog podnebija, Ra sima]elahmetovi}a iz Priboja, zas lu -`uje da se o njenoj sadr ̀ ini pro-govori i sa zadovolj s t vom i saobavezom.

Sa zadovoljstvom, zato {toje u pitanju knjiga koja se ve}sada mo`e svrstati u red onih

rijetkih, odabranih knjiga kojeuvijek valja dr`ati na pe{tahti ilina visokom rafu me|u dra gu lji -ma, a sa obavezom da ne osta -ne naprosto pre}utano ono {toknjiga me|u svojim koricama no -si, kako se, ko zna ko liko putade{avalo i de{ava sa mnogimpiscima i njihovim knji gama, ta -mo u onom dijelu San d`aka oda -kle ja dolazim.

Kao {to lijepo njegovanu ba -{~u kite buketi mirisnih rasc vje -tanih alkatmera, tako i ovu knji -gu ~ine odabrane cjeline ko jesvo jim sadr`ajem od sli ka vaju ido~aravaju ono {to je pjesnik]elahmetovi} oda brao tj. u knji -`evnoj formi obradio kao najv re -dnije, ono {to je bilo i ono {tojeste dobrim dije lom sudbina pje -snika, i njegovog, odnosno na -{eg Sand`aka. To ponajbolje do -~aravaju pje sme i pri~e zastup -ljene u ovoj knjizi, {to }e potpu -nije spozna ti svi oni koji knjigubudu pro ~itali.

Na svu sre}u, pjesnik ]ela h -me tovi} se nije ponio za idejomprihvatanja kakvog novog knji`e -vnog pravca, kakvog mo der niz -ma, kako su to u~inili mnogi, itime utopili sebe u sku pinu os -rednjosti koja ne os tavlja nikak-va traga u kulturi svog naroda,ve} je iskreno slijedio sebe, svojgenetski kod, i tako u potpu no -sti uspio da iz gradi svoj stil, daza`ivi svoj je zik, po ~emu je iprepoznatljiv, {to njegovo djelosvakako izdvaja i uzdi`e kao za -sebnost i kao vrijednost.

Samo u krajnjem savr{en s -tvu misli i oblika kojim se te mi -sli iskazuju hrane}i se "hlad-nom vatrom poezije", nastaje todivno ~udo koje se zove knji ̀ e -vno djelo i koje se kao zao kru -`ena cjelina odlikuje svojom ne -ponovljivo{}u i svojom ljepotom.

Kroz svaku svoju pjesmu,kroz svaki svoj stih, zapis, pri -~u, pripovjetku, ]elahmetovi} jegovorio o nama, Bo{njacima, ona{im svakodnevnim brigama ineda}ama, koje nas po~esto su -sti`u i zaokupljaju, koje pa dajuna na{a ple}a kao teret, kaoneminovnost, ~esto puta i kaousud.

Znaju}i da je "jezik `iva sna -ga sa kojom je vezana ne sa mokultura nego i samo postojanjejednog naroda", pjesnik ]elah-metovi} je kroz cje lo ku pno svo -je stvarala{tvo, svo je mi sli i svo -ja osje}anja iskazivao na svommaternjem bo{ nja ~kom tj. bosa -nskom jeziku, kojim su govorilisvi na{i preci, na{e nene i na{idjedovi, svi na{i dobri stari Bo -{njani, {to doista potvr|uje i sa -dr`ina knji ge "Alkatmeri u ba{~isu dbine".

Iako naizgled kratke po svo-joj formi, pjesme i pri~e pisanetim jezikom su po svojoj sadr -`ini krajnje jasne, ~ak i najne-upu}enijem ~itaocu koji ponaj-manje dru`i sa knjigom, ~ime suponajbli`e onom izvornom naro-dnom kazivanju koje mi naziva-mo hi}aja, a {to mo`e po sti}isamo dobar poznavalac jezika imajstor rije~i, kakav je gos po -din ]elahmetovi}.

Od preko sto {ezdeset pje-sama zastupljenih me|u ko rica -ma ove knjige, napome nu }u sa -mo neke pjesme koje su svo jomsadr`inom, jezikom i sti lom pre-poznatljive upravo s toga {to supisane izvornim bo sanskim jezi -kom i {to su kao takve svojstve -ne samo duhu Bo{njaka, {to usu{tini ~ine njegovu naj ve}u vri-jednost, njegovu duhov nost: pje -sme Sal~u dok je trajao Rama -zan, Kako je babo kla njao Ra ma -zanski baj ram, Ab dest, Ikin dija,

OSVRT

Safet Hadrovi} Vrbi~kiJezik i stil u knji`evnom djelu Rasima ]elahmetovi}a

Jezik kao odraz duhovnostibo{nja~kog naroda

Bo{nja~ka rije~ 6

34 � April - jun 2007.

Ak{am, Jacija, ^a rolija iki n dije,Dok d`e naza traje, Lo{e kom {i -je, Kako je Sal~o od bio duhan,Na{e snahe, Tu|i hak, Kako sene kad do~ekivao gost, Duhan -ska kutija, \er|ef, [a mija, Ste -}ak, \erdani, Tepe luk, Sablja, Sa -hat kula, ^ibuk, Sehara, \ulsi-ja, Baklava, Pos te }ija, Tekija, Fi -ld`an, Bele n zu ke i dr., te pri ~eiz ciklusa Ne po menice, ko jih uovoj knjizi ima preko dva deset.

Za ovu priliku, odabrao samda vam predstavim samo je dandio koji ~ini sadr`inu ove knjige,ciklus pjesama naslov ljen "Ze -man jami zla}anu ja bu ku", koji~ini samo dio prepoznatljive Ra -simove zbirke pjesama "Pismasinu Samiru".

Ove pjesme su svojevrsnahronika jednog i{~a{enog vre-mena, koje je sobom donijelo"po reme}aj ravnote`e", "pore -me }aj sklada i harmonije", ka -ko bi to najslikovitije rekao pje -snik Meho Barakovi}.

To je ono vrijeme na ~iji nasje dolazak blagovremeno upo zo-rio Mehmed Alija Mak Dizdar sv -ojom pjesmom "^etvrti ja ha~".

"Vrijeme je da se misli o vre-menu

Jer trule` do besvijesti bazdisa smrti gnjile

Vrijeme jest da se razmisli ovremenu

Jer velike vode na nas bro deGle kako deru i `deru njine

vilne sileVrijeme jest ubo da se za -

misli u vremenu Jer vjetar hitri vjetar zmaje vitiNa nas }e hudo danas da

po letiVrijeme je vatra jer neka sa -

`ga nas i satra Vrijeme jest ubo da u|e se u

ovo vrijeme Jer vremena ima tako maloI vremena ne}e vi{e biti".

Dakle, pjesme se odnose navrijeme kada su iz svojih mem-livih brloga, iz svojih zvje rinjihjazbina iza{le bradate spodobesa jasnom namjerom da zatrusvaki trag bitisanja svega {toima bilo kakav pre d znak bo{ -nja{tva, bo{nja~ki znak ili bo{ -nja~ko ime.

Te iste pjesme odslikavaju na -j dublja ljudska osje}anja, stre p -nje, zebnje i strahove, ne skri ve -ni ljudski bol i ljudsku ne mo},koje pjesnik iskazuje kraj nje is -kreno, imenuju}i ih kao svoja pi -sma pisana svom sinu jedincu,Samiru, sa kojim se po sili nu ̀ -de tada morao rastaviti, a svakirastanak je po lovina smrti. Ovajrastanak je bio kudikamo te`i.Rastanak dva najbli`a ljudskabi}a, oca i sina, desio se u vri-je me kada se nije znalo niti mo -g lo znati "{ta dan kuha, {tazora ra|a".

"Ovo {to se nama de{avaSada i ovdjeNikad se prije desilo nije"("Sine")

^itaju}i ove pjesme, kao dagledamo kakav dokumentarnifilm. Pjesnik nas preko svojimpje sama - pisama hronolo{ki, fa -ktografski upoznaje sa tada{ -njim de{avanjima u i okolo Pri -boja, tj. cijelog Sand`aka, jer ono{to se njemu de{avalo - de{a -valo se svima nama i svi smotu te{ku bolest strahova i strep-nji tada bolovali podjednako.

Kada se ve} desio nemino v -ni rastanak, kada se nije znaloniti moglo znati ho}e li do sus-reta ikada vi{e do}i, pjesnik pri -znaje gorku istinu:

Ne krijem suze, pod starostpla~em

I majka ti, kako ona to zna,pla~e

Od na{ih suza Od na{eg jadaUz ak{ame Lim narastaali i u tome nalazi utjehu, pa

ka`e:NekaPrije }e tako do Bosne i Dri -

neUz selame odnijeti haber:

Sad u Sand`aku tuga je go le-ma.

("Ku}o moja").

U pjesmi "Samire, o~i mo -je", pjesnik ka`e:

"Za nas ne brini - ovamo jemirno

PremirnoOdavnoNi srce ne smije ja~e zakucatiI strepimo i ne strepimo Znamo, pro}i }e i ovoOd uvijek jeOd pamtivijeka jeDo zore kroz no} nama stizati.

Takvih pjesama u ovoj knjizije 26, i o svakoj od njih mogaobi se napisati zaseban osvrt.To liko su te pjesme sadr`ajne,jezgrovite, pune nekog pritaje -nog bola, pune neporecive isti -ne, {to sve skupa mo`e doku -~iti samo pravi pjesnik po ro |e -nju, kakav je i gosp. ]ela hme -tovi}.

Prema u~enju klasi~ne kin e -s ke filosofije (taoizma) na ov omsvijetu }e na}i svoju sre}u i mirsamo onaj koji na vrijeme otkri-je svoj put (tao), koji je spre manda taj put u potpu nosti slijedi.

]elahmetovi} je doista us pioda na vrijeme prona|e svoj putkoji ga je odveo u svijet knji ̀ e -vnosti; da se u tom svijetu iska -`e i doka`e - prije svega kao pje -snik, liri~ar, sa filigranski izgra -|e nom mjerom za vrije dnosti ri -je~i i smisaono zna ~e nje stiha;da se u toj ravni is ka`e i kaopro zaista (zbirka pri povjedaka"Nepomenice"), a na dasve; naj -ja~i odraz i naj ve }a vrijednostnjegova djelo va nja na tom putu,koji je iz me|u bezbroj izazovakoje `ivot nudi prihvatio kaosvoj `ivotni po ziv, jeste u tome{to je uspio da, kroz svoje `ivot-no stvarala{tvo, povrati u `ivot iza potomstvo sa~uva na{u naj -ve}u dragocjenost, na{ jezik, ko -ji nas izdvaja kao zasebnost isvojom mudro{}u uzdi`e kao ne -u ni{ti vu vrijednost.

Prate}i njegovo knji`evno st -va rala{tvo (pjesme, pri~e, pu to -pise, zapise, osvrte, eseje) uo~a -va se da taj jezik kojim ]elah-metovi} pi{e nije nikakva vje { -ta ~ka tvorevina nastala po ne -~ijoj pukoj `elji, kakvim ga `eleprikazati tamo gdje ja `i vim (uCrnoj Gori), ve} je, bio i jeste, od -raz duha i sveukupne duho vno -sti onog naroda koji tim jezikomgovori i pi{e, i onog o ~emu sepi{e, tj. svih nas Bo{njaka, magdje `ivjeli.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 35

MANIFESTACIJE

Niti boljeg povoda, niti boljemanifestacije.

Najve}i bo{nja~ki blagdan,Dan bo{nja~ke nacionalne za s-tave, i ove godine su obilje`iliigra, pjesma i mladost.

Druga po redu Smotra bo { -nja~kih narodnih igara (SBONI)ove godine je okupila jeda na estfolklornih ansambala iz Re pu b -like Makedonije, Ko so va, Bo s -

ne i Herce go vine, Slo -venije i San d`a ka, a

poseban i drag gostbilo je i Kul tu rno um -

jetni~ko dru { tvo"Ci r kalom" iz Ba -

~ke To pole.

SBONI jeove go di ne imala i

svoju fo l klo rnu uve r-ti ru {to samo go v-ori o to me koliko

je zaista po go -|eno u centarka da je ideja

o organi zo vanjujedne ova ko gra -

ndiozne smo tre fo -l klo r nog stvarala {t -

va po~ela da se ostva -ruje.

U predve~erje 10.maja, Da na bo{nja -

~ke nacionalne za stave, u Ko n -certnoj dvorani Do ma kulture"Oslobo |e nje" u No vom Paza -ru, nastupilo je KUD "Cirka -lom" Ma|arskog um jetni~kogcen tra "Zoltan Ko dai" iz Ba ~ -ke Topole, koje je iz velo svojcje love~ernji prog ram. Folklorniansambl, koji je pro{le godineproslavio dvije decenije posto-janja i rada i ko ga ~ine srednjo -{kolci, studenti i radnici, nje gu -je kulturu i obi ~aje narodnih iga-ra na pod ru ~jima gdje `ivi ma -|arsko sta no vni{tvo u na {oj ze -mlji. Dru {tvo od 1993. go dineredovno u~estvuje na festivalufolklora u Rumi, kojeg organi zu -je Muzi ~ki savez Voj vodine, gdjesu ve} osvojili niz najsjajnih od -li~ja. Od 1997. godine u zajed-ni~koj organizaciji Udru ̀ enjanarodnih igara "Martin \er|" iCentra za vojvo|anski ma|a r -ski folklor, na dr`avnom tak mi -~enju folklornih igara, osvojilisu pet puta zaredom zvanjema jstora izuzetnog kvaliteta iplaketu "Martin \er|".

Goste iz Ba~ke Topole pri go -dnim je rije~ima, pred po~etakkoncerta, pozdravio i u ime Bo -{nja~kog nacionalnog vije}a imse zahvalio na dolasku i kon-certu kojim daju svoj izuzetnovrijedan doprinos obilje`avanjunajve}eg blagdana Bo{njaka -

Dana Bo{nja~ke nacionalne za-stave, Esad D`ud`evi} predsje -dnik Izvr{nog odbora Bo{ nja ~ -kog nacionalnog vije}a.

Folklorni ansambl "Cirka -lom", kojim rukovode Arpad Ki -{imre i Laslo [avelin, je, u mu -zi~koj pratnji Ferenca ^onke iprijatelja, na velikoj sceni Ko n -certne dvorane izveo nekolikospletova igara iz Transilvanije,Slova~ke i Ma|arske kao {tosu: igre iz Sas~ava{a, igre izErdenge{fize{a, igre iz Ga me -ra, Kalotasega, Na|e~eda itd.

Gost KUD-a "Cirkalom" bioje jedan od najboljih folklor nihansambala u na{oj zemlji Ku l -turno umjetni~ko dru{tvo "Ras"iz Novog Pazara koje je za petgodina svojeg postojanja usp-jelo da proputuje pola Evrope ada me|u velikim brojem nagra-da i priznanja koje su osvajali iu zemlji i u inostranstvu pose -bnu vrijednost ima zvanje {a m -piona koje su osvojili na ovo-godi{njoj smotri folklornog st -va ra la{tva "Zlatni opanak" uVa lje vu.

KUD "Ras" je izvelo {ampi-onsku koreografiju "Grdeli~kasva dba" a `enska pjeva~ka sk -u pina "Ra{anke", koje tako|esa velikim uspjehom djeluju uokviru ovog kulturno-umjet ni ~ -kog dru{tva, su otpjevale izvor-

Povodom 11. maja - Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, u Novom Pazaru odr`ana Druga Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI)

Smotra mladosti, igre i pjesme

Bo{nja~ka rije~ 6

36 � April - jun 2007.

nu narodnu sand`a~ku pjesmu"Sjela Hajra kraj bunara".

Bolje uvertire za drugu poredu SBONI-a nije trebalo.

SBONI - drugi dan

Stvari su tog 11. maja te k -le svojim uobi~ajenim redom.

Svoju razdraganost, igru,pjesmu i mladost folklorni an -sambli su podijelili sa Novo pa -zarcima u ve} tradicionalnomsve~anom defileu glavnom no -vopazarskom ulicom, nepo sre -dno prije po~etka Smotre.

Stvari su tog 2. maja teklesvojim uobi~ajenim redom.

Svoju razdraganost, igru, pje-smu i mladost folklorni ansa m-bli su podijelili sa Novo pa za -rcima u ve} tradicionalnomsve~anom defileu glav -nom novopazarskom uli-com, neposredno prije po-~etka Smotre.

U duhu narodne tradi-cije i kao nezaobilaznidio folklora sand`a~kog,na ~elu kolone je ove go -dine bio D`evd`et Ete mo -vi}, binjad`ija, na {ampi-onskom grlu pobjednikuovogodi{njih ko{ija u Ka -rajuki}a Bunarima i Ko { -tanpolju, dvjema svijet -lim ta~kama gdje ljubavprema sportskim nadme -tanjima i konjima ima du -boke korijene u tradicijigo r{taka sa Pe{teri.

Koncertna dvorana prepunaljudi koji su sa velikim nestrp -ljenjem o~ekivali da na djeluvide majstore folklora devet fo -lklornih ansambala iz Lju blja -ne, Gora`da, Donjeg Vakufa,Ro`aja, Skoplja, Prizrena, Tu ti -na i Novog Pazara.

^ast da otvori II Smotru bo -{nja~kih narodnih igara pripalaje gospodinu Petru La|evi}u,direktoru Slu`be za ljudska imanjinska prava u Vladi Repu -blike Srbije, koji je, prije svega,svim Bo{njacima ~estitao veli-ki blagdan, Dan bo{nja~ke na -ci onalne zastave, a onda na g -lasio da su ovakve smotre folk-lornog stvarala{tva, kakva jeSmotra bo{nja~kih narodnihigara u Novom Pazaru, na~ingra|enja mostova prijateljstva

i zajedni{tva me|u svim ljudi-ma koji `ive na ovim prostori-ma.

Svojom igrom II Smotrubo{nja~kih narodnih igara otvo-rilo je Kulturno udru`enje “Sa -nd`ak” koje djeluje u Sloveniji~ijim je osnivanjem 1997. go -di ne po~eo da se ostvaruje du -gogodi{nji san Sand`aklija dase u ovoj ex jugoslovenskoj,sada evropskoj, zemlji udru`eu zajednicu u kojoj }e njegovatisvoju kulturu i ~uvati svoju tra -diciju.

^lanovi ovog ansambla, svido jednog ro|eni u Sloveniji,pro{etali su nas igrom i pjes-mom Sand`aka donose}i dahZapada oboga}enog duhom,pjesmom i igrom Sand`aka.

Zaboravljene igre “Trusu” i“Sarajku”, koje su u mu-had`irluk kao dio svojetradicije, svoje veze sarodnim krajem, kao ta j -ni, dragi sadr`aj seharerodne grude ponijeli na -{i Bo{njani onijeh tu` -nih godina kada su kre-tali na put muke, neizv-jesnosti i stradanja, kaodio nade i stalne vjereda }e se jednom vratitisvom Sand`aku, na bi -nu novopazarskog Do -ma kulture donijeli su,nezaboravnim nastu -pom, ~lanovi folklornegrupe “Behar” koja radiu okviru Kulturnog cen-

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 37

tra Bo{njaka u Republici Ma ke -doniji.

Nastavlja~i duge i uspje{netradicije sjajnih novopazarskihfolklornih an sa -m bala, ~lanoviKUD “Senko Ra -{ljanin” izveli susplet igara podnazivom “Sa n -d`ak”.

Upravo na Drugoj Smotribo {nja~kih narodnih igarasvoj jubilej, deset godina us -pje{nog postojanja i rada,proslavio je i Ansambl naro-dnih igara i pjesama iz gra -da heroja - Gora`da, koji dje -luje u okviru Cntra za kultu-ru, koji tako|e ove godineslavi veliki jubilej - 50 godinarada i postojanja.

^lanovi Ansambla narod-nih igara i pjesama iz Gora ̀ -da tokom decenije postojanjasu pa`ljivo ~uvali i njegovali ku -lturu i tradiciju naroda Bosne i

Hercegovine. Iza ovog ansam-bla su brojni nastupi {iromBiH, Evrope i svijeta na kojimasu blistali i osvajali velika priz-nanja kao {to je nastup 2000.godine u Austriji na Olimpijadifolklornog stvarala{tva, gdjesu osvojili drugo mjesto. Go ra -`dani su i rije~ima, ali i igrom ipjesmom, kazali i pokazali daim je posebna ~ast nastupati uSand`aku a mi njima poru ~u -jemo da je zadovoljstvo na{e{to su od po~etka u~esniciSmotre i da se nadamo da }etako biti i u budu}nosti jer jeve} sada SBONI bez njih neza-misliva.

Sre}ni jubileji Gora`dani!Ove godine na II Smotri bo -

{nja~kih narodnih igara nas-tupili su i na{i prijatelji iz

grada sa bogatom folk-lornom tradici-

jom, iz susje d -ne Crne Gore,

~lanovi K U D

“Ro ̀ a je”iz istoimenog

grada na Ibru. Ma{tovi-tost, filigranska izved-ba i radost igre je ono{to su oni donijelisvojim folklornimna stupom na Smo -

tri.Debitanti na

Sm o tri su bili i ~la -novi KUD-a “Janj” iz`ivopisnog bosan-sko-hercegova~kog

gradi}a Donjeg Vaku -fa. Dru{tvo, koje je osno-

vano jo{ 1982. godine, u~e -snik je svihsmotri folk-lora u Bosnii van njenihgranica. Na -stupali su uTurskoj, [ve -dskoj, Italiji,Njema~koj,Austriji, a pu -blici u San -d`aku su se

predstavili igrama iz SrednjeBosne za koju su izvanrednukoreografiju napravili Amela i

Senad Beganovi}.Neiscrpno bogatstvo kultu -

rne ba{tine, ljepotu folklornetra dicije i prekrasni kolorit `i vo -pisnih narodnih no{nji San d`a -ka na svakom od svojih 360javnih nastupa prezentiralo jeKulturno umjetni~ko dru{tvo“Sand`ak” ~iji je umjetni~ki ru -kovodilac i koreograf MahmutGici}-]a}e. Svojim u~e{}em navelikom broju me|unarodnihsmotri folklora, gdje su redo v -no osvajali titule {ampiona,pronijeli su ne samo ljepotusand`a~ke folklorne tradicijeve} su doprinjeli da se 11. ma -ja, na veliki blagdan, bo{nja ~ -ka zastava zavijori i u Istan bu -lu, Pendiku, Jalovi, Tuzli, An ka -ri, Izmiru, Kartalu, dakle, u gra -dovima gdje je na velikim folk-lornim festivalima Kulturno um-jetni~ko dru{tvo “Sand`ak” na -stupalo i pobje|ivalo.

Da je SBONI internaciona -lna, me|unarodna i multikultu -ralna folklorna manifestacijapokazali su i ~lanovi KUD-a“Tu tin” koji su izveli Splet igaraiz Vranja. Dru{tvo koje je za sa -mo tri godine svojeg postoja njauspjelo da osvoji veliki broj pri -znanja kao {to su zvanje {a -mpiona na me|unarodnim fes-tivalima folklora u Gora`du iSopotnici, na sceni Doma kul-ture u Novom Pazaru odigraloje jednu od najatraktivnijih i za

publiku najspektakularnijih ta -~a ka - igre iz Vranja, upravo ta -ko atraktivno i spektakularno.

Bo{nja~ka rije~ 6

38 � April - jun 2007.

Da konac djelo krasi po ka -zali su nam na najbolji mogu}ina~in ~lanovi Bo{nja~kog kul-turno umjetni~kog dru{tva “Po -d gorski biseri” iz Prizrena, ~u -va ri bo{nja~ke tradicije i na ci o -nalne kulture Bo{njaka na Ko -sovu.

Spletovi igara “Nad`ije” i“^o ~ek”, zvuk go~a, timpana izurli, podigli su na noge svekoji su imali zadovoljst-vo da budu dioprepunog gle dali -{ta u Kon ce rtnojdvorani, ali su isve sna`no uv jer-ili da duh bo -{nja~ke nacio -nal ne kultu -re, pje s me,igre i obi ~a -ja ima koda sa~uvaod zabora-va i ima koda unese nesamo u svakidom na Koso -vu ve} i mno -go {ire. Velikezasluge za topripadaju iumjetni~kimrukovodi o -ci ma i ko -re ografimaM i f t a r uMaksutiju iprofesoruSadriji Bajra

koji se ve} 35 godina bavi nje-govanjem kulturne ba{tine Bo -{njaka.

Bo{nja~ko nacionalno vije }e,kao osniva~ Smotre bo{nja ~ kihnarodnih igara, Op{tina NoviPazar, kao generalni pokroviteljove manifestacije, i Ministar s t -vo za kulturu Republike Srbije,koje je i Dan bo{nja~ke nacio -na l ne zastave i Smotru bo{ -

nja~kih narodnih igarauvrstilo u stalni kalen-dar kulturnih zbivanjau na{oj zemlji, u~inilisu sve da Druga po

redu Smotra bo{ -

nja~kih narodnih igara prote -kne u najboljem redu i da svefunkcioni{e na najbolji mogu}ina~in a sve folklorne ansamb -le nagradili su specijalnim priz-nanjima za u~e{}e na ovoj veli -koj manifestaciji.

Smotra bo{nja~kih narodnihigara i ove je godine, u dva da -na svojeg trajanja, imala revija -lni karakter. Pobjednici su svikoji su u~estvovali na Smotri ikoji svojim postojanjem i ra -dom ~uvaju i njeguju duh bo -{nja~ke folklorne tradicije i kul-ture.

Fehim Kari{ik

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 39

Bo{nja~ka rije~ 6

40 � April - jun 2007.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 41

Iako se globalizacija ocjenjujekao generalni proces gubljenjakulturnih posebnosti, neke

zajednice su pro{le bolje, a ne -ke lo{ije. Naime, zemlje pripad-nici glavnog pravca toka kapita -lizma - zapadne zemlje i, poseb-no, Sjednijene Ameri~ke Dr`ave,globalizaciju prepoznaju kao sta -ndardni na~in izvoza svojih kultu-rnih vrijednosti {irom svijeta.(90)

S druge strane, kao kultur no na -jugro`enije zemlje sebe su pr e -poznale zemlje u razvoju. Pre matome, ekonomska ranjivost ne-zapadnih zemalja se poklapa sanjihovom kulturnom ranjivo { }u.Sasvim sigurno, kuturni ide nti -tet je izlo`en riziku svugdje gdjehara proces globalizacije, ali ze -m lje u razvoju su u posebno te -{koj poziciji.(91)

Tomlinson nudi i kontradik-tornu tezu koja se mo`e izre}ina sljede}i na~in: globalizacija,osim {to je razaraju}a, mo`e bi -ti i najzna~ajnija snaga za kre i -ranje i proliferaciju kulturnog id -e ntiteta. Ova teza u sebi uk lju -~uje druga~ije poimanje idejeide ntiteta od onog koje uklju ~u -je individualno ili kolektivno po -sjedovanje. Kao primjer, navest}emo poznatu analizu “The In -fo rmation Age” Manuela Caste -llsa, koji je ustvrdio da su: “na{

svijet i na{i `ivoti oblikovani ko -nfliktnim trendovima globaliza -cije i identiteta”. Prema Cas te -ll su, primarna opozicija snaziglo balizacije le`i u “sveprisut-nom izvoru sna`nih izra`aja ko -lektivnog identiteta koji se su -protstavlja globalizaciji… u imekulturnih singulariteta i kontro -

le ljudi nad svojim `ivotima isvojim okru`enjem”.(92) U ovak -vom pristupu, identitet je vi|enkao nepresu{ni izvor snage lo -kalne kulture koja pru`a otporcentrifugalnoj snazi kapitalis ti -~ke globalizacije.

Ovako slo`eni odnosi ukazu-ju da kulturni identitet najvje ro -

JEZIK I OBRAZOVANJE

Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca

GLOBALIZACIJA i njen uticaj nasocio-kulturolo{ki aspektmalih nacija (IV)Identitet je proizvod svjesne kulturne konstrukcije i odr`avanja kroz institucije dr`ave: zakon, obra-zovni sistem i medije. Od druge polovine XVIII stolje}a princip nacionaliteta postaje glavna moti-vacija politi~kog `ivota u najve}em dijelu Evrope, kada prisustvujemo novom odnosu izme|u dr`ave-nacije i jezika, tj. nacionalnih jezika

90. Schiller Herbert smatra da je mo} distribucije kultunih dobara projektirana ka distribuciji kapitalisti~ke monokulture, vid-jeti u Tomlinson John, Global Culture: Dreams, Nihgtmares and Scepticism, Cambridge: Polity Press, 1999, str. 81.

91. Ibid.

92. Tomlinson John, Globalisation and cultural identity, vidjeti na<http://www.polity.co.uk/global/pdf/GTReader2eTomlinson.pdf>

Bo{nja~ka rije~ 6

42 � April - jun 2007.

vatnije ne}e postati lak plijenglobalizacije. Izme|u ostalog, izato {to identitet nije samo krh -ki komunalno-psiholo{ki doda -tak, ve} va`na dimenzija insti-tucionaliziranog `ivota u savre-me nim dru{tvima. Posebno udo mi nantnoj nacionalnoj formi,ide ntitet je proizvod svjesne ku -lturne konstrukcije i odr`avanjakroz institucije dr`ave: zakon,ob razovni sistem i medije. Pri -m jetimo, tako|er, da nijedan odproblema u odnosima identite-ta spram globalizacijskih proce-sa ne uklju~uje kona~ni scena -

rio destrukcije identiteta od st -ra ne globalizacije. Umjesto to -ga, problemi ukazuju na potre-bu poja~avanja zna~aja pozicijeidentiteta u odnosu prema glo -balizaciji.

Glava IV Od zajedni~kog do globalnog jezika

“Jezik je dijalekt sa armijom,podmornicom i avijacijom”.

Robert J. Hill

1. Prva i druga ekolingvisti~ka revolucija

Procesi nastanka nacional n -og jezika djelimi~no su vezanisa procesima nacionalnog kon-stituiranja. Jo{ od najstarijih ca -r s tava (egip}ansko, kinesko, ri -m sko...) dr`ava je izvr{avalasvo ju mo} uz pomo} birokrati -je ko ja je upotrebom pisanih in -fo r ma cija (dekreta, registara…)ko o rdinirala kontrolu dr`ave.

Me|utim, pisani jezik je pozna -valo samo nekoliko pisara i pre -dstavnika dr`ave. Kralj Aleksan -dar je koristio atenski (ne ma -ke donski), dijalekt za sopstve -ne i birokratske usluge. I taj }episani jezik, tj. koiné jednog ca -r stva koje se {irilo na manjin-sku populaciju helenofona pos -tati la lingua franca cijelog ori-jentalnog Mediterana.(93) Nai me,pisani je jezik bio zna~ajno oru -`je dr`ave te se i razvijao upore-do s njom. Stoga su i ka snijiprocesi razvijanja jezika imalipotrebu dr`ave, po~ev od teri-

torijalne dr`ave i zajedni~kih je -zika pa sve do dr`ave-nacije inacionalnih jezika, tj. supra na -cije i multilingvizma.

Sve do XV stolje}a intelektu-alni svijet zapadne Evrope kori -stio je samo jedan jezik obrazo-vanja i vjere: latinski jezik sve -{tenstva ~ija su upotreba i gra -fika bili fiksirani striktnim pra v-ilima i ~ije se u~enje jednosta -vno nazivalo grammatica(94), tj.umjetnost pisanog jezika. La tin -ski je jezik bio gramatiziran, alinije bio maternji jezik, tj. verna -kularni jezik tada{njeg naroda.Po~eci elaboriranja standa rd nogjezika (fiksiranih, propi sa nih je -zika), po~ev od gramatizacije ev-ropskih vernakulara(95), s uma n-jenim uticajem gramma tica la -tine, predstavljaju “prvu ekolin -gvisti~ku revoluciju” koja se od -vija u periodu izme|u 1550. i1650. godine u zapadnoj Evro -pi.(96) Ekolingvisti~ka revolucijase zasniva na substituiranju do -minatne uloge latinskog jezika,koegzistenciji latinskog i zajed-

ni~kog jezika manje-vi{e terito -rijaliziranih prostora. Me|utim,nastanak i ravoj zajedni~kih je -zika podrazumijeva prethodnuelaboraciju jednog knji`evnogje zika ili scripta, koji je manje-vi {e stabiliziran, standardizi ran.Procesi dinami~kog razvijanjaka ko jezika tako i dr`ava imalisu svoje prvobitno i najzna~ajni-je jezgro u zapadnoj Evropi, ko -ja }e od nekada{nje imperijalnei romanizirane postimperijalneorganizacije postati moderna Ev-ropa, konstituirana od teritori-jalnih dr`ava koje su manje-vi{ebile vezane za odre|en broj za -jedni~kih jezika i koji su imalinamjenu da konkuriraju latins -kom jeziku sve{tenstva.

Od druge polovine XVIII sto l-je}a, me|utim, princip nacio na-liteta postaje glavna motivacijapoliti~kog `ivota u najve}em di -je lu Evrope, kada prisustvujemonovom odnosu izme|u dr`ave-nacije i jezika, tj. nacionalnih je -zika. Zajedni~ki projekt kori {te -nja jednog nacionalnog jezika,na datom nacionalnom prosto -ru, podrazumjeva vertikalnu iho rizontalnu uniformizaciju dru -{tvene komunikacije koja se og-leda u upotrebi, ne velikog bro -ja jezika koje individua koristi uraznim situacijama (npr. zaje d-ni~ki jezik u formalnoj upotrebi,dijalekt ili regionalni u poro-di~nom okru`enju), ve} jednognacionalnog jezika sa registrompisanog koda.(97) Jer, da bi po s -tao nacionalni, zajedni~ki jezikmora raspolagati stabiliziranimregistrom koji poma`e edukaci-ji i akulturaciji {irih narodnih ma -sa. Taj proces transformiranjazajedni~kih u nacionalne jezike,tj. teritorijalnih dr`ava u dr`a -ve-nacije tokom XIX i XX stolje -}a predstavlja nastanak drugeekolingvisti~ke revolucije (1800- 1980).

U to vrijeme, kao {to smove} rekli, nacionalizmi uzimaju

93. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 68.

94. Ibid, str. 68-102.

95. Vernakularni (lat. vernakulus, fr. vernaculaire, en., verrnacular) jezik je prvobitno ozna~avao govorni maternji jezik indi-vidua unutar dru{tva gdje je dominirao jezik, fiksiran pisanom normom.

96. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 73.

97. Ibid, 213.

Procesi dinami~kog razvijanja ka ko jezika tako i dr`ava imalisu svoje prvobitno i najzna~ajnije jezgro u zapadnoj Evropi, ko -ja }e od nekada{nje imperijalne i romanizirane postimperijalneorganizacije postati moderna Ev ropa, konstituirana od teritori-jalnih dr`ava koje su manje-vi{e bile vezane za odre|en broj za -jedni~kih jezika i koji su imali namjenu da konkuriraju latins -kom jeziku sve{tenstva.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 43

maha, a nacionalisti~ka ide olo -gija, bila njema~ka ili fra ncu s -ka(98), te`i realiziranju modela:jedna nacija, jedna dr`ava, je -dan jezik.

Daniel Baggioni jezi ke Ev ro -pe dijeli u tri grupe. Prvu grupu~ine veliki jezici zapadne Evro -pe koji su rano imali oblikovanuformu i korpus referentnih tek-stova te su se nametali kao je -zici visoke kulture u ostalom di -jelu Evrope i svijeta. U ovu gru -pu spadaju ~etiri “velika” ro ma -nska jezika: francuski, {pa njo -lski, italijanski, portugalski tedva “velika” germanska jezika:engleski i njema~ki koji su sedemografski prostirali u Evropi iizvan nje.

S druge strane, mali evrop s-ki jezici sjeverozapadne Evro pe(holandski, danski, finski i{vedski) su iz historijskih i de -mo-lingvisti~kih razloga imalima nji zna~aj te su bili “od ba -~eni”, i tako svrstani u grupu“malih jezika” zapadne Evrope.Me|utim, dinamika razvoja svih

evropskih jezika i dr`ava nije seodvijala na isti na~in i u isto vri-jeme, osobito u zemljama Sre -dnje i Isto~ne Evrope koje su,kako smo ve} naveli, zbog he -ge monisti~kog uticaja isto~nihcarstava (habsbur{kog, otoma -n skog, ruskog, pruskog) biletek na po~etku XIX i tokom XXstolje}a konstituirane kao sa -mostalne i neovisne politi~kejedinice. I dok je period Rene -sanse u zapadnoj Evropi iznje -drio odre|en broj dr`avnih kon-strukcija koje su nazna~ile kon-ture budu}ih nacionalnih jezikazapadne Evrope, kraljevstva ^e -{ke, Ma|arske i Poljske su pre -d stavljala cjeline koje su poli-ti~ki i teritorijalno bili nedefini-rane(99), te ih ubrajamo u grupu“perifernih jezika”.

2. Veliki jezici zapadne Evrope (od zajedni~kog do nacionalnog)

“Pod nacijom podrazumijeva -mo univerzalnost gra|ana koji

govore istim jezikom i koji suudru`eni jednako{}u civilnih ipoliti~kih prava u zajedni~koj na -mjeri da pobude i usavr{e dru -{tvene snage”(100).

Alessandro Manzzoni

2.1 Romanski jezici

Pitanje jezika u Italiji je, zarazliku od ostala tri romanskavelikoevropska jezika, ovisilo osociopoliti~kom prostoru, unu -tar kojeg je zajedni~ki jezik na -lazio svoj raison d'etre. Italija jebila politi~ki neujedinjena, sa~i -njena od velikog broja provinci-ja, tako da je i proces lingvi s ti -~ke unifikacije bio problema ti -~an i trajao je negdje oko 400godina. Pored toga, lingvisti~kapolitika elaboracije italijanskognacionalnog jezika oscilirala jeizme|u manzonijanskog progra-ma (La soluzine manzoniana) opro~i{}avanju jezika i liberalisti -~kog pristupa koji prihvata pri s-ustvo dijalekata. Toskanski ko-iné bit }e od velikog zna~aja naputu razvoja italijanskog stan-dardnog jezika, koji u XIX sto l-je}u postaje nacionalni italija -nski jezik.

U slu~aju Francuske i [pani-je, me|utim, razvoj zajedni ~kogjezika je bio usko vezan za kon-struiranje monarhijske centrali -zirane dr`ave, a knji`evni ro ma -nski dijalekti: oksitanski i kata -lonski su, zbog nemogu}nostida se pridru`e monarhiji, izme -|u XV i XVI vijeka u{li u de ka -denciju. Razvoj francuskog ko -iné (knji`evnog jezika presti`a),po~ev od kraljevskog dvora pre -ma kultiviranim elitama, po~i -nje u periodu izme|u XIII i XIVvijeka.(101) Procesi normaliza ci je/ standardizacije jezika se na s-tavljaju u XVI vijeku kada sejavljaju gramatike, rje~nici, aJezici u Evropi

98. U francuskom konceptu, nastao za vrijeme revolucije, pod pojmom Velika nacija podrazumijeva se suveren narod kojiproklamira postojanje jedne i nedjeljive Nacije. Dakle, dr`ava kao politi~ka jedinica daje ro|enje naciji. U njema~koj kon-cepciji, me|utim, nacija prethodi dr`avi. Ono {to definira njema~ki Volk (narod, etnija) je jedinica koja je nastala iz zajednicejezika i kulture. U njema~kom slu~aju jezik i kultura se odvajaju od dr`ave, prethode joj.

99. Bibo I{tvan, Beda malih isto~noevropskih dr`ava, Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}a, 1996.

100. Par nation, nous entendons l'univesalité des citoyens parlant la même langue, associés, avec egalité de droits civilset politiques, dans l'intention commune d'éveiller et de perfectionner progressivement les forces sociales, Weill, citatpreuzet iz Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997.

101. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997.

Bo{nja~ka rije~ 6

44 � April - jun 2007.

najve}i doprinos o~uvanju i sta-biliziranju francuskog jezikadala je Francuska akademija1635. godine.(102) Me|utim, dabi postao nacionalni, francus -kom je jeziku bilo potrebno nesamo da se geografski pro{irive} i da prihvati sve sociolo{kefunkcije jezika. Francuski jezikje u XVIII stolje}u bio jezik fra n-ca gotovo u svim evropskimzemljama.(103)

Dvije iberijske monarhije odkojih su nastale moderne evro -pske dr`ave [panija i Portu ga -lija, pojavile su se usljed ujedi -njavanja i razjedinjavanja razli -~itih politi~kih entiteta, od kojih}e ~etiri nastati na kraju XV sto -lje}a: Portugal, Kastilja, Navar -ska i Aragon. Katalonija je ve}tada bila pripojena Aragonu, aportugalska je dinastija bila od -vojena od Galicije, sa te`i{temu Lisbon-Coïmbru. Navarska sedinastija reducirala na francu -sku teritoriju i ubrzo je pala podutjecaj francuske krune (HenriIV). [tavi{e, brak izme|u Isabe -lle I i Ferdinanda 1469. godineuticao je na nastanak kraljevine[panije (1469) koja }e nakonpada Grenade i otkri}a Novogsvi jeta (Cristopher Columbo) za -dominirati cijelim poluostrvom.Konture {panskih granica bit }efiksirane 1640. godine, kadapo rtugalsko kraljevstvo dobijane ovisnost, nakon 60 godinaka stiljanske imperije. Me|utim,iako predstavlja malu katoli~kuromaniziranu zemlju sa broj ~a -no skromnom populacijom, Por -tugal spada u velike nacije jerposjeduje prekomorske koloni-je koje daju poseban zna~aj o~ -u vanju politi~ke mo}i ove zem l-je. [panski, ili prije kastiljanskidijalekt koji je poslu`io kao no -rma {panskom, imao je uticajasamo u sjevernom dijelu polu-ostrva, jer je ju`ni dio bio domi -

niran arapskim kao jezikom kul-ture i obrazovanja (kao {to jebio latinski u zapadnoj Evropi).Me|utim, {panska }e Reconqu -i sta, nakon pada Grenade, uve -}ati teritorij te uticati na {irenjeknji`evnih jezika poluostrva:

- Kastiljski jezik je bio ela bo -riran oko Toleda u XII stolje}u -to je bilo mjesto visoke kulturevezane za kastiljsko kraljevst-vo, ~ija }e dinastija (bra~nimvezama) pro{iriti svoju nadmo}na cjelovitom podru~ju [panije

- Aragonski ima zna~ajan uti-caj kao knji`evni jezik

- Pod uticaj aragonskog jezi-ka }e pasti katalonski (zna~a -jan knji`evni jezik), a onda }e iAragon 1479. godine biti pripo-jen Kastilji. Od tog perioda ka t-alonski jezik gubi na zna~a ju,da bi kao slu`beni jezik prestaopostojati po~etkom XVII vije-ka.(104)

U trenutku nastanka nacio -nalnog portugalskog jezika, Po -r tugal je predstavljao homo ge -nu dr`avu-naciju, slabog eko no -mskog razvoja i dru{tvenih st -ru ktura. Na po~etku XVII vijeka[panija po~inje naglo da slabikako u ekonomskom tako i usocijalnom pogledu, {to }e ima -ti negativnog uticaja na {irenje{panskog jezika izvan granica.U seoskim dijelovima [panijete u urbanim predjelima nase l-jenim ve}inskom masom, u XIXi XX vijeku su dominirali dijalek-ti i regionalni jezici (katalonski,baskijski, galicijski). S druge st -

ra ne, ekonomsko i socijalno za -ostajanje, uklju~uju}i urbaniza -ciju, industrijalizaciju, edukaciju(osim Barselone, gdje bur`oazi-ja postaje svjesna da katalon -ski jezik postaje va`an simbolrevandikacije protiv dominacijeMadrida), obja{njava djelimi ~ -no slabu difuziju jednog jezikakojeg oklijevamo nazvati “naci -o na lnim jezikom”.(105)

2.2 Germanski jezici

Germanski veliki jezici su serazvili u isto vrijeme kad i ro -manski s tim {to proces stan-dardiziranja njema~kog jezikamo`emo poistovjetiti sa razvo-jem italijanskog jezika (zbog sli -~ne nedefinirane politi~ke orga-nizacije). Njema~ka je bila podi-jeljena na veliki broj razli~itihpro vincija, {to je ometalo unifi -kaciju i standardizaciju njema ~ -

kog jezika. Najve}u ulogu zauni fikaciju dijalekata imali supisci. Prvi dokument koji je pre -veden na njema~ki jezik bio jeMartin Lutherov prijevod Biblije(Novi testament 1521. i StariTestament 1534), baziran nagornje-isto~no i srednje-isto~nonjema~kom dijalektu te na gra-mati~kom sistemu srednje-vi so -kog njema~kog dijalekta. Nas -ta nak standardnog knji`evnogjezika u Njema~koj je tekao sp -o ro, a bit }e okon~an tek sredi-nom XVIII vijeka.(106) Krajem XIXvijeka ortografija njema~kog je -zika se name}e cjelokupnoj ge -

102. French: language history < http://www.orbislingua.com/eaca.htm>

103. Kalve Luj-Žan, Rat me|u jezicima, Beograd: Prosveta, 1995, str. 280-290.

104. L'étude Euromosaic, http://europa.eu.int/comm/education/policies/lang/languages/langmin/euromosaic/es8_fr.htm

105. Ibid, 239.

106. German language, Wikipedia encyclopedia, < http://en.wikipedia.org/wiki/German_language>

107. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 198.

Da bi postao nacionalni, zajedni~ki jezik mora raspolagatista biliziranim registrom koji poma`e edukaciji i akulturaciji {i -rih narodnih masa. Taj proces transformiranja zajedni~kih u na -cionalne jezike, tj. teritorijalnih dr`ava u dr`ave-nacije tokomXIX i XX stolje}a predstavlja nastanak druge ekolingvisti~kerevolucije (1800-1980). U to vrijeme nacionalizmi uzimaju ma -ha, a nacionalisti~ka ideologija, bila njema~ka ili francuska, te -`i realiziranju modela: jedna nacija, jedna dr`ava, jedan jezik.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 45

rmanofonoj populaciji.(107)

Porijeklo engleskog jezikada tira od V vijeka, kada je izsjevernih dijelova Evrope po~eoda se {iri oko Britanskih otoka,nastaniv{i se oko Walesa, Cor -nwalla, Cumbrie i ju`ne [kot -ske unutar kojih su se koristilikeltski jezici. Invazijom Norma -na 1066, ve}ina plemstva bje ̀ iiz Engleske u [kotsku i {iri svoj

jezik (naravno, sa {kotskim ak -centom), a keltski jezik se svevi{e marginalizira.(108) Od tada}e Normani po~eti nametati Sa -ksoncima francuski kao jezikpresti`a i kao slu`beni jezik ad -ministracije. Sve do XVII stolje -}a engleski jezik je bio pod uti-cajem latinskog i francuskog je -zika.

Godine 1750, uslijed razvojaindustrije i urbanizacije te agra -rne reforme, u Velikoj Britanijipo ~inje se sprovoditi politikaaku lturacije keltskog ruralnogst anovni{tva.(109) Keltomanija ro -manti~kih pisaca je ~esto bilaizra`ena na engleskom jeziku.Me|utim, kori{tenje regionalnihjezika nije nikada izazvalo, kaona primjer u Francuskoj, netole -ranciju od strane autoritativnevlasti. Jer, politi~ka koncepcijanacije u Velikoj Britaniji definirapojedinca kao gra|anina sa ne -o tu|ivim pravima, pravom na za -jedni~ki identitet i razli~ita ko -lektivna izra`avanja (religiozna,lingvisti~ka).(110)

Razvoj engleskog jezika po -

~i nje od XV vijeka kada se po -javljuje kao knji`evni, tj. kao sa -vremeni jezik XX vijeka, odnos-no kao globalni jezik dana { nji -ce.

3. Mali jezici Evrope (od zajedni~kog do nacionalnog)

Veliki jezici zapadne Evropesu iz geografskih, demografskih,

historijskih i sociolo{kih razlogaostavili u sjeni zemlje skandina -vskog podru~ja kao i one izsrednje, isto~ne i ju`ne Evrope.Holandski jezik, iako ne pripa-da grupi skandinavskih zema l-ja ([vedska, Danska, Norve{ -ka, Fi nska), ve} koristi izuzetangeografski polo`aj izme|u sus-jednih velikih dr`ava, svrstavase, tako|er, u male jezike, {tozbog neuvjetnih demolingvisti -~kih faktora, {to zbog slabeprekomorske difuzije.

Holandski jezik svoja prvaknji`evna ostvarenja kao zaje d-ni~ki jezik ostvaruje u grado vi-ma Flandrije. Holandski sred-njovjekovni jezik je predstavljaokolektivno ime za pisane i gov-o rne dijalekte u periodu izme|u1150. i 1500. godine. Dijalektisu bili podijeljeni u pet grupa ito: flamanski dijalekt, katkadpodijeljen na zapadni i isto~no

flamanski, govorio se u regiji za -padne i isto~ne Flandrije (Ghent,Bruges, Courtray); zatim braba -ntski dijalekt koji je pokrivaoprostor moderne holandske pro-vincije sjevernog Brabanta i bel-gijskih provincija Brabant i An -twerp; holandski je uglavnombio kori{ten u dana{njim provi -ncijama sjeverne i ju`ne Hola n -dije i djelovima Utrechta, doksu narodi u distriktu holands -kog i belgijskog Limburga ko -mu nicirali na limbur{kom dija -lektu. Posljednja grupa, srednje-isto~no holandski, koristio seu modernim provincijama Gel -de r landa, Overijssela, Drentea idijelova Groningena.(111)

Na kraju XVI vijeka, padomAntwerpena (Anversa) 1580. go -dine i bijegom flamanske eliteprotestanata, katoli~ki Flama n -ci, pod~injeni Habsbur govci ma ikontra-reformi, gube zajedni~kiflamanski jezik.(112) Fl a ma nskaje bur`oazija po~ela da se fran-cizira, a latinski je zauzeo mje -sto jezika religije. Pobunom uje -dinjenih provincija na sjeve ru itra`enjem neovisnosti (koju }eposti}i 1609) dolazi do pre o -kre ta i to u korist Holandskeprovincije, ~iji }e dijalekt pos lu -

`iti za nastanak nacionalnog ho-landskog jezika. Zlatni vijek zarazvoj holandskog jezika se sm -je{ta u periodu izme|u 1600. i1680. godine.(113) Iako je stan-dardizacija holandskog jezikanastupila relativno rano (17. i18. vijek)(114), ovaj se jezik nijemogao svrstati me|u velike je -zike jer je unutar granica bio ukonkurenciji sa francuskim, koji

108. Crystal David, English as a global language, Cambridge: University Press, str. 30.

109. Ibid.

110. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 237.

111. Bloomfield, Leonard, History of the Dutch Language in Middle Dutch Diversityhttp://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/

112. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 159.

113. Ibid.

114. Bloomfield, Leonard, History of the Duthe Language in Middle Dutch Diversityhttp://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/

Veliki jezici zapadne Evrope su iz geografskih, demografskih,historijskih i sociolo{kih razloga ostavili u sjeni zemlje ska n di -navskog podru~ja kao i one iz srednje, isto~ne i ju`ne Evrope.

Zajedni~ki projekt kori{tenja jednog nacionalnog jezika, nadatom nacionalnom prostoru, podrazumjeva vertikalnu i hori-zontalnu uniformizaciju dru{tvene komunikacije koja se ogledau upotrebi, ne velikog broja jezika koje individua koristi u raz n-im situacijama (na pr. zajedni~ki jezik u formalnoj upotrebi,dijalekt ili regionalni u porodi~nom okru`enju), ve} jednog na -cionalnog jezika sa registrom pisanog koda.

Bo{nja~ka rije~ 6

46 � April - jun 2007.

se u XVII vijeku nametnuo ~ita -voj kultiviranoj Evropi. U Ams -ter damu se vjeroispovijest pro -vodila na francuskom, a fran-cuske su {kole privla~ile elitu.Nacionalni je jezik bio potisnutlatinskim jezikom obrazovanjate drugim stranim jezicima kojisu se koristili u {kolama.

3.1 Skandinavska grupa jezika

Skandinavski jezici najprijena staju u formi dva (danski i{vedski), zatim tri (revandika cij-om Norve`ana na po~etku1814. za promoviranjem land s-mal dijalekta), odnosno ~etiri(sa islandskim) standardna je -zika. Sva su ~etiri jezika bilabazirana na knji`evnom jeziku,runskog njema~kog pisma ko -je je izvedeno od etrurskog.(115)

Ovo je pismo bilo napu{teno ukorist latinskog, koje }e ondaus tupiti mjesto bogatoj viki n{ -koj literaturi, baziranoj na isla -ndskom dijalektnom varijetetu,koji je bio najkonzervativniji sje -verni varijetet, mada blizak svi -ma u vrijeme ure|ivanja runs -kih tekstova i natpisa. Islan ds -ki jezik je bio od velikog zna ~ajaza sve sjevernozapadne jezike(na isti na~in kao {to je bio la -tinski za romanske jezike). U si -mboli~kom zna~enju, ovaj je zikpredstavlja dragocjeno sredst-vo za preno{enje mitskih ska n -dinavskih pri~a i lirske poezijeko jom se di~e svi germanskina rodi sa Sjevera, a danas pre -dstavlja primjer malog jezikakoji je uspio oduprijeti “pro do -ru” globalizacije, odnosno ko ri -{tenju engleskog kao tehni~kogjezika.

Razvoj knji`evnih, odnosnona cionalnih jezika u skandina -vskim zemljama baziran je na

kompleksnosti i uzajamnom ko -n taktu danske, norve{ke, {ve -dske i finske kulture i jezika: uDanskoj dvor govori njema~ -kim; u Norve{koj slu`beni jezikje danski; u [vedskoj koegzisti-raju jezik plemstva i vulgarni je -zik; u Finskoj, {vedski postajejezik kulture i vlade, dok fins -kom prijeti utjecaj ruskog. Pi ta -nje jezika u navedenim zemlja-ma je prije svega politi~ko aline socijalno i svaka od navede -nih zemalja funkcionira na sop-stven, sebi odgovaraju}i na~in.Dvije zemlje su dominirane: No -rve{ka i Finska, a jedna je do m-inator: [vedska, dok je ~et vrtaizolovana: Danska.(116)

U Danskoj je na po~etku XIXvijeka zemlja bila podijeljena natri sektora: danski - kao prostorna kojem se koristio danski je -zik sa prisustvom diglosije grad- selo tj. standardnog jezika (ri -ssproget) i narodnih varijeteta(rigssmolet); dvor i vojvodstvo(Schleswig i Holstein) - gdje segovori samo njema~ki(117).

Od 1815. do 1848. Danskaje bila pod apsolutisti~kim kra l-jevstvom. Borba za jezi~komdo minacijom povla~ila je za so -bom nacionalne tenzije i bu |e -nje intelektualaca i pisaca uod branu narodnih jezika. Posli -je smrti Christiana VIII, njegovsin Frederic VII pridru`uje se bu -r`oaziji i uvodi konstitucionalnire`im kojim marginalizira ple m-stvo i dvor, dok tenzije i rato visa Njema~kom daju prioritetod b rani nacionalnog jezika. Pi -tanje jezika u Danskoj }e bitirije{eno 1875. godine kada ipisani i govorni jezik dobivajustatut slu`benog jezika.

U [vedskoj je borba za op -stanak dominatnog jezika `u s -trija i ne}e imati nikakvih po s -ljedica sve do 1905. Naciona -

listi~ki lingvizam u [vedskoj semanifestovao borbom protiv ge -r manizama (pozajmljenica, po -se bno leksi~kih) te revalorizaci-jom selja~kog govora, koji jebio bli`i norve{kom nego jezikuStockholma. Taj se pokret oko -na~ao priznavanjem, kodifikaci-jom i integracijom selja~kog je -zika u {vedski jezik.

Pitanje jezika u Norve{koj,ba{ kao i u [vedskoj otkriva di -glosiju118 izme|u slu`benogjezika (riksmaal, jezika dr`aveili dansko-norve{ki) i selja~kogjezika (landsmaal, nynorsk, nor -ve{ki).(119) Pored toga, u Nor ve -{koj je jo{ za vrijeme norve{ko-danske unije koja je trajala go -tovo ~etiri vijeka, veliki uticajimao danski jezik, tako da je utom periodu, u urbanim dijelovi-ma Norve{ke, norve{ko-danskibio op}enito kori{ten. Me|u -tim, norve{ki }e pisci i intelek-tualci po~eti oplemenjivati jezikseljaka i izdavati prve rje~nikena landsmaal jeziku {to }e udrugoj polovini XIX vijeka kul-minirati i izazvati netrpeljivostiizme|u te dvije strane. Ipak,oba su jezika ravnomjerno priz-nata i za{ti}ena od strane li n g -visti~kog Savjeta jo{ od 1908.kada se i po~inju koristiti u ja -vnom `ivotu i edukativnim insti-tucijama.(120)

U Finskoj je jezi~ki rat trajaotokom XIX i po~etkom sljede -}eg vijeka. Govornicima narod -ne ve}ine suprotstvaljaju se go -vornici gornjeg sloja elite ~iji jejezik prvenstveno zastupljen ugradovima. Finski je bio obe zv -rije|en i nije imao slu`beni sta-tus, a govorila ga je selja~ka iradni~ka ve}ina populacije. Kaoslu`beni jezik koristio se {veds-ki i to samo u urbanim dijelovi-ma te zemlje.

Nastavi}e se.

115. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 162.

116. Jean-Jacques Fil, Les Pays nordiques aux XIXe et XXe siecle, Paris: PUF, 1978, p. 100.

117. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 242.

118. Diglosija je variranje izme|u vi{e oblika govora, kao izme|u knji`evnog i kolokvijalnog jezika, preuzeto sa http://infoz.ffzg.hr/ljubesic/Osnovni_pojmovi_leksikografije.pdf>

119. Ibid.

120. The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. Copyright © 2005, Columbia University Press< http://www.infoplease.com/ce6/society/A0836049.html>

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 47

ISTRA@IVANJA

Kao ugledna i bogata li~ nostkoja je na sve strane prono silaslavu bo{nja~kog naroda, ]orHuso je mogao ste}i neprijate -je i biti `rtva razbojnika ili stra -dati u mnogim krvavim ak ci -jama.44

Jedan od strastvenih pred -stav nika ove {kole i zaljubljeni-ka u dobru bo{nja~ku epskupje smu, a mo`da i najstariji pe -{ terski guslar, je Ru{o [krijelj(1806 - 1918) ili ]or Fejzo.45 Unarodu se za njega pri~alo da,kada bi uku}ani zbog nemaraili zauzetosti po s lom za bora vi lida zatvore vrata na stanovima46,ljetni povjetarac bi ra spirio vat -ru i buknuo bi jak po`ar, a prvo{to bi Ru{o potr~ao da spasibile su gusle.

Pe{terci su mogli u~iti i o gu -slama saznati od Kasuma Re -bro nje (1864 —1946), “Druidabo {nja ~ kog” - kako ga nazivanjegov najbolji biograf, na{ veli-ki pjesnik, Ismet Rebronja. Ka -sum je bio rado vi|eni musafirme|u “gusala `eljnim” Pe{ter-cima, naj~e{}e u selima Gor -nje Pe{ teri, a naro~ito u seluUgao (za seok Glavica) kod da -id`a Sefe rovi}a.47

Usmeno epsko blago iz nar-odne poetske riznice na Pe{ -teri bri`ljivo je prvi tonski zapi-sivao i skupljao prof. Milman

Parry, profesor na Katedri zaklasi~ne jezike i knji`evnost naUniverzitetu Harvard. To pisa n-je je otpo~eo 1933. godine, o~emu govori prologomena nje-gove nedovr{ene studije: “]orHuso, studija o jugoslovenskojepskoj pjesmi”48. Rad i istra`i -va nja nekolicine drugih istra`i -va ~a (Matija Murko, Alojz [ma -us) po~etkom 30-tih godina XX

sto lje}a imaju nemjerljiv zna~ajza na cionalnu bo{nja~ku i sve -uk u pnu balkansku epsku kul-turu.

Nije, dakle, rije~ o guslaru-slijepcu koji je, pored pjevanjaep skih pjesama, njegovao spe -cifi~an vid pjevanja ne bi li is p -

ro sio milostinju (klanjalica, sli -je pa~ka pjesma),49 nego je ri je~o mudracu i dostojanstvenomumjetniku, koji je bio uzor mno -gim potonjim pe{terskim gus-larima, a slobodno se mo ̀e re -}i i za~etnik jedne nove {kolesand`a~ko-pe{terskog na~inaepskog pjevanja, koji se umno gome bitno razlikuje oddrugih guslarskih sredina. ]or

Huso je u ovim krajevima biotoliko ~uven i prepoznatljiv daje, prema pri~anju Saliha Ug -ljanina, bio i na dvoru FrancaJo zefa (“des Wieners Kaisers”-be~kog }esara) u Be~u, koji gaje bogato nagradio. Oprema nje -govog konja, njegovo ruho i nje-

44. Imalo je kola{inskih muhad`ira i na Kosovu (Suhodol kod Lipljana, [timlje, Prizren i dr.). U putopisu TodoraStankovi}a pominje se han guslara, Mustafe Husovi}a iz Starog kola{ina u [timlju: “Na zidovima u kafani behu izlepljeneslike Carigrada, neke d`amije i slike Medine, a u jednom }o{ku visahu gusle. Na pitanje moje ko gudi u gusle, Mustafa miodgovori: “A ja Boga mi, Gospodine, no, eto, ov|e mi se i ne gudi, jer sam se za`elio svoga vilajeta, pa mi se ov|e me|uovim Arnautima ni{ta ne mili”. (vidi: Todor P. Stankovi}, Putne bele{ke po Staroj Srbiji (1871 - 1898), Beograd 1910, 62)

45. Nadimak ste~en po istoimenom komitskom buljukba{i. Prema pri~anju Hilma [aboti}a (1927), Ru{o koji je izBra}aka pre{ao u Bioc, a kasnije umro u Me|ugoru 1918. godine u 135-oj godini.

46. Ljetne ku}ice na stajama ili seli{tima, koje se na Pe{teri zbog ljetnih vru}ina grade od pletenog pru}a sa jakomdrvenom osnovom. Oblepljuju se balegom, a u novije vrijeme i drugim tehnikama. Na Pe{teri su dugo po ljepoti i brojnostinajpoznatiji “Tuzinjski stanovi”. Danas ne postoji briga za o~uvanjem ove vrste kulturnog i arhitektonskog blaga, {to se mo`evidjeti na osnovu dotrajalosti ove stare naseobine.

47. Ismet Rebronja, Kasumov anti~ki {tap, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001, 57-60.48. Serbocroation Heroic Songs (Collected, Milman Parry edited, Albert Bates Lord) vol. II, Belgrade and Kambridge 1953, XV.49. Radmila Pe{i}, Nada Milo{evi}-\or|evi}, Narodna knji`evnost, IRO “Vuk Karad`i}” - Beograd 1984, 94.

Mr. Red`ep [krijelj

Pe{terski guslari (II)"Oj djevojko, fistan ti se b’jeli!Da Bog da te na Pe{ter odveli?"

Bejto Smaki}’ sa stadom ispred svoje ku}e u Osman-begovom selu(Korita) (snimak: kolekcija R. [krijelj)

Bo{nja~ka rije~ 6

48 � April - jun 2007.

gova fizi~ka pojava plijenili susvuda zaslu`enu pa`nju.50

Na Pe{teri je dugo me|usvojim jatacima boravio vo|abo{nja~kog komitskog pokretaJusuf Mehonji}: “...u Sand`a -ku je pisao }irilicom dnevnik udesetercima o svojim podviz-ima protiv Srbije, Crne Gore,Austrije i Jugoslavije.”51 I sam,poznat kao dobar junak i gus-lar bio, je opjevan od stranePe{teraca.52

Bejto Smaki} (1882 - 1994),je, sude}i po vokalnim kvalite-tima i na osnovu tvrdnje mno -gih njegovih savremenika, biojedan od najboljih bo{ nja~kihguslara u Sand`aku. Budu}i daje ~esto obilazio mno ga pe{ter-ska sela i rodbi nu u Boljramana Pe{teri, kao “maestro gus-lar” bio je uzor mno gim ljubi -teljima dobrog pjevanja, koji suse u to vrijeme tek formirali.

Bejto Smaki} nastavlja tra -di ci ju dugovje~nosti koja je pra -tila mnoge pe{tersko-kori}an -ske guslare. Prema podacimaiz mati~nih knjiga, ro|en je1882. godine u Osman-bego -vom selu (Korita), od oca [e}ai majke ]ame.

Njegova majka je bila sestra~uvenog imama u Koritima,Ibrahima Meki}a iz Korita.Bejto je imao tri brata (Zejto,Smajo i Zenun). Bio je cijenjeni po{tovan u ~itavom okru`e -nju, a naro~ito na Gornjoj Pe{ -teri gdje je ~esto boravio. Um -ro je 1994. u 112-oj godini`ivota. Sa suprugom Had`iromMusi} imao je desetoro djece(pet sinova i pet k}eri). Grupa

ameri~kih stru~njaka je budnomotrila na njegovo umije}e i unekoliko navrata napravila vi{enezaboravnih fonografskih za -pi sa. Zadnji put je to bilo osa m-desetih godina 20. stolje}a ka -da je naprav ljen izvanredan do -kumentarni za pis o Bejtu Sma -ki}u.53 Svje do ci smo da bi Be j -to, dok bi is tje rao omiljenu kra -je{nicu, du boko zanesen pjes-mom tri puta spu{tao do sob-nih vratiju.

Alija Fijuljanin (1905 - ....)zemljoradnik i sto~ar iz selaLe s kova na Gornjoj Pe{teri,jedan od veterana, iz generaci-je prvih Pe{teraca koji su 1934.

godine uvr{teni u kolekciju sni-maka Milmana Perija. Pri~ao jeda mu je djed dao gusle kadamu je bilo 10 ili 12 godina i daje ve}inu svojih pjesama na -

u~io od tri guslara.54 Nekada bitra`io od guslara da ga nau~ineku od omiljenih pjesama.Naj va`niji momenat je bio kadase debitovalo pred tzv. “kriti -~kom audijencijom”.

Istoj generaciji predstavnikaovog talasa pripadaju: [abanSeferovi} iz zaseoka glavica(U gao), Selim Gegi}, poznatijikao Selim Gega iz sela Re`e vi -}a, Hako Turkovi} iz Krnje Jele,Ziko Osmanli} iz Rastenovi}a

^itlu~ka {kola

^itlu~ka {kola ili du ho v naakademija Derva i Zena Bu ro -vi}a iz sela ^itluka, koju slijediAbdulah Kurtagi}, a nastavljanjegov unuk Murataga Kurtagi}- Gazija (1905 - 1999).

Dervo Burovi} (1850 - 1938)iz ^itluka, duhovni u~itelj mno -gih pe{terskih guslara. Zadnjedane `ivota pro veo je u gosti-ma selu Me|ugor, gdje je mje-sec dana gu dio musafirima De -mira [krije lja. Umro je na putuza svoj ro dni ^itluk, u selu Ka -me{nica55 a uko pan je na me -zarju u ^itliku.56 Imao je brataZena koji je tako |e bio vrstanguslar. Bio je u~i telj i daid`aHuseinu - Husu Dag laru.

Selo ^itluk, odakle su Kur -ta gi}i (a ne obli`nje Rasno ka -ko se pogre{no tuma~i), je pra -va po stojbina i najvjerovatnijemje sto ro|enja Muratage Kur -ta gi}a (1905 - 1999). Tamo jeu~io guslati od djeda Abdulaha— Avdulja iz ^itluka, a kasnijeod Sulj Make, Re{a Ali Had`i -}a, Arifa Karalje{kovi}a i Sulej -mana Pivljanina.57

50. Albert B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge-Masachusets 2001, 19.51. Matija Dr. Murko, Nekoliko zada}a u prou~avanju narodne epike, Prilozi prou~avanju narodne epike, god. 1, sv. 1,

Beograd, novembar 1934, 2. 52. Red`ep [krijelj, Zaim Azemovi}, Uloga Jusufa Mehonji}a u ja~anju komitskog pokreta u Sand`aku, Tutinski zbornik br. 4, Tutin 04.53. Bejto je bio u~esnik oba svjetska rata, a u drugom se istakao kao veliki patriota i za{titnik svog naroda. U~estvo-

vao je u okr{aju Bo{njaka sa ~etni~kim jedinicama kod \alovske klisure 1943. godine.Poslije II svjetskog rata biran je zaod bo rnika svog okruga. Godine 1948. uhap{en je i u zatvoru u Bijelom Polju odle`ao je dvije godine robije. Osu|en je zajed-no sa uglednim Kori}anima: Taibom Alihod`i}em, [efkijom Meki}em, Jusufom-Julom Herovi}em, Galjanom Smaki}em i jo{nekolicinom. Nakon prvog pu{tanja 1950. godine, bio je hap{en jo{ nekoliko puta. Bilo mu je pripisivano ubistvo 24 osobeiz reda ~etnika, ali je Bejto, kori{}enjem svoje izuzetne memorije, uspio dokazati nevinost i obezbijediti svoje osloba|anje.

54. Albert B. Lord, The Singer of Tales … 23.55. Na{li su ga mrtvog pomenuti Demir i njegova k}i Hana na potesu Zavojica pored Kame{ni~ke rijeke. Umro je u toku

obavljanja ikindije namaza. 56. Mjesto porijekla Murat-age Kurtagi}a.57. Vidjeti: Vuk Mini}, Staro i novo u umjetnosti Crnogoraca i Muslimana, Makedonski folklor, br. 47, Skopje 1991.

Re{o Alihod`i}, snimljen u Sjenici 30-tih godina 20. stolje}a

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 49

To~ilovsko-Guji}ka {kola

To~ilovsko-Guji}ku gu s lar s -ku {kolu (grupu), ljubitelji gus-larstva prepoznaju po Su lej ma -nu Maki}u i Re{u Ali Had`i}u.

Re{o Had`i} ili Aliha d`i} (ro -|en 1865. godine), iz Guji}a,po pri~anju Ibra (Hon ti}a) Ha -jrovi}a (1922) iz Me la ja “bio jevi|en i ugledan ~o’ek srednjegrasta, {irok i kako ga ja znamsijed, sa brkovima. Bio je i mu -slihun. Gudeo je u hanu kojegje dr`ao Re d`ep Duka|inac uselu Melaje. Prekrstio bi nogena pala~e i pevao do doc kan,do u neki vakat.”58

Pre ma pi sa nju Vehbije Mura -to vi}a, Re{o Ali Had`i} je bio da -leko naj bolji guslar na DonjojPe{teri. @ivio je u imu}nojporodici i sa svojih deset godi-na imao priliku u svojoj ku}iu~iti pjesme. Otac59 i daid`eRe{ovi, hercegova~ki muhad`i -ri iz Gacka su tako|e bili gus-lari.60 Njegov u~i telj, koga jedr`ao kod ku}e tri i po godinebio je tada “naj bolji guslar” Ha -mza Aliba{i}, rodom iz Suho do-

la (Gornja Pe{ter), siroma {akkoji je radio kao ~i p~ija i umropo~etkom 30-tih godina 20.stolje}a, u 70-toj godini `ivotau Novom Pa zaru. “Re{o oholozauzme svo ju pozituru. Beli muse brci oslanjaju na ramena , akrup noga je sta sa i o{trogapogleda. Ima oko 60-godina,ali se jo{ “vu~ki dr`i”.61” Pje -vao je originalno i nije ~itao izknjiga.

Sulejman Sulja Maki} (1884 - 1948 ), sto~ar i drvosje ~a izTo~ilova, a ne iz Rasna, kakoje stidljivo govorio u mi kro fonNikoli Vujinovi}u tokom pripre-manja fonografskih snimakaza kolekciju Milmana Pe rija1934. Popularni Sulj Maka jejedan od u~itelja MuratageKurtagi}a-Gazije, koji je o nje -mu govorio sljede}e: “Posljen,pevo je Sulja Maki} u skupove.Uzimali su ga. Kupili se. Nasvako mesto sam morao da sesna|em kako mogu prisustvo-vat. I pratio sam Suljine pe s -me. To mi je samo ta put oti -{lo, ta briga za tijem pesma-ma... Po no}i ne bi spavo, no

bi ponavljo. I izjutra, i onda ra -za biro da nema |e skup, dane ma |e ko od ovija guslara …Opasan guslar. Opasan stru~ -njak za gusli, opasno znavoSuljo istoriju. Nikaka njihna pe -sma nema da je doturena, nidoba~eno ni izba~eno…”62

Gudeo je naj~e{}e u seluRa sno u vrijeme ramazana, apo pri~anju njegovih savreme -nika, 30 kraje{nica za 30 danaramazanskog posta. Jedan odu~itelja Sulja Maki}a je bio po -m enuti i nadaleko ~uveni ArifKaralje{kovi}. Sulj Makino imeje bilo poznato na Pe{teri jer suga pozivali svi iz obli`njih sela(Melaja, Guji}a, (H)arapovi}a,Ba }ice, @abrena, Aliverovi}a,Rasna, Me|ugora, Ra{kovi}a idr.). Odijevao se skladno vla -da ju }em pe{terskom “mod-nom trendu”- dugi bijeli {al,~ak{ire sa gajtanima, a na no -gama ru ~no pleteni ko`ni opa -nci, iznad kojih dolaze neizbje -`ne {arene vunene gete (noga -vice).

58. Poslije krvne sva|e sa kom{ijama, pre{ao je u Gornje Guji}e, a njegov sin Mujo je bio osu|en i umro u zatvoru.59. Re{ov otac Ali Had`a je imao tri `ene: prva iz Gacka (Re{ova majka), druga iz Bujkovi}a, Kocanka od Hota (Avdu -

rah manova - Ra{ova majka, koji je bio |urumlija na Galiciji) i tre}a iz Kame{nice (majka Amira Had`i}a, predsjednika sudau Tutinu, Mehmed-Mete, Suljke (Ukinica) i Duze u Ba}ici - udata za Hajrana Maki}a, ro|ena amid`inica mula Ibrahima (Mus -ta finog), oca Jusa Maki}a.

60. Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951, 96.61. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2.

Beograd 1935, 113. 62. Vidjeti: Z. ^olakovi} - Marina ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 494.

Jusuf Maki} ispred Begove d`amije u Sarajevu(jedan od Lord-Bynam-ovih pjeva~a)

Sulejman Maki} (Sulj Maka) iz To~ilova

Bo{nja~ka rije~ 6

50 � April - jun 2007.

Jusuf Maki} (1932 - 2005)iz sela Ba}ica (Tutin), je je danod istaknutijih pretstavnika ove{kole ili pravca. Vodi porijekloiz alimske obitelji (otac Ibra -him). Imao je islamsku naob -razbu (Sa rajevo i Pri{tina) i od1964. godine obavljao je imam -sku slu ̀bu. Godine 1966. bioje ime no van za glavnog imamau selu @ito{e u Prilepskom Po -lju (Ma ke donija), da bi 1978.pre{ao u Novu Varo{, gdje os -taje sve do 1991. godine.

Po s li je prelaska u Sarajevobio je imam u me sd`idu Lasi -ca (1992 - 1996). 63 Ispra}aju}ikao imam nedu`ne sarajevske{ehide, na jednoj od brojnihd`enaza u Hrasnici bio je te{koranjen 1993. go dine. Ste~enupovredu sa ja kim posljedicamavukao je sve do smrti, 10. apri-la 2005. godine.

Uz [efka Ibro vi }a, bio je do -skora jedan od dvo jice `ivihLord-Bajnamovih omi ljenih gu s-lara (“Mujo Hrnjca brani Ud -binu”; “Pa{ina Fatima i Nov lja -nin Alija zauzimaju Bag dad”;“Ibri} bajraktar izbavlja sestru ibrata iz ropstva u Jan o ku”; “Ve -lagi} Ibro u ropstvu”; “SirotanAlija u Timoku”; Katal-fermanna \er|elez Aliju” i “Ha lil Hr nji -ca i ]irko od D`iljita”).

Had`i}-Ljuljo (1920 - 199?),sinovac Re{ Had`e iz Guji}a jebio poznat i kao Haj ran. Znaoje mnogo kraje{nica i bio do -bar “guslar”, brat ~uvenog gu -ji} kog muslihuna Etema-TemaHad`i}a.64

Jusa Fetahovi} (1918 -1993)iz Ba}ice, poznatiji kao JusaMu rat-Uljov. [ezdesetih godina,putuju}i prema Turskoj sa svo-jom porodicom ostaje da `ivi i

radi kao imam u selu Jakre no -vo (Prilep, Makedonija).

Poznat je kao dobar guslar.Kraje{nice sa njegovim snimci-ma se mo gu na}i ~ak i me|uBo{ nja cima u Turskoj.

Dervo Trtovac iz Melaja je,za jedno sa Hamdom \on di -}em65 iz Guji}a, bio jedan odza d njih pretstavnika ove poz-nate i ugledne {kole pjevanja.Imao je izvanredan glas.

Umro je osamdesetih godi-na 20. stolje}a, kada mu je bi -lo vi{e od 70 godina.

Me |u kvalitetnijim predsta -vnicima ovog pjeva~kog valabio je i Lord-Bajnamov pjeva~(“Ka tal-ferman na Muja Hrnji -cu”, 1962), Hamdo \ondi} izGuji}a.

Glogovi~koDelime|anska {kola

Glogovi~ko-Delime|ansku{kolu, koju je mo`da za~eo iz v-

jesni Huzeir Bali}, poznatiji kaoHusbalija iz Dobrog Duba, nas-tavio Mula Rizo Kuki}, mu ha -d`ir iz nik{i}ko-kola{inske re gi-je, a proslavili D`email Zo gi} iRamo Babi}.

Tridesetih godina 20. stolje -}a bilo je jo{ nekoliko dobrihgu slara. Bilo ih je u selu ]u ko -te (Sinan Hod`i}, Azem Halilo -vi}, Etem Be}ovi}, Nuradin Hu -so vi}, Delija Ademovi}), Deli me -|u (Jusuf D`emovi}, Desto iZe ko66 Nur kovi}). U~io ih je sta -ri guslar, siroma{ni mje{ta ninEm ~o Za hitovi} (1870 - ) koji

bi se pjevaju}i rasplakao.67 Tutre ba uvr stiti i Iljaza Bali}a izDobrog Duba.68

D`email - D`emo Zogi} (1896- 1965) je ro|en u pe{terskomselu Glogovik u blizini Deli -me|a. Bio je poznat i omiljenkao ugledan ~ovjek i dobar gu -slar. Od trenutka kada je otvo-rio kahve~ajnicu u Novom Pa -zaru, ona je postala sastajali{ -

63. Sead Ibri}, Preselio na ahiret Jusuf-ef. Maki} - bajraktar Islama, Glas Islama, br. 102, Novi Pazar, maj 2005, 29.(Guslarsko umije}e rahmetli Jusufa ef. Maki}a smo imali priliku vidjeti u na{oj porodi~noj ku}i u Skoplju. Bio je ahbabautorova rahmetli oca [u}ra [krijelja.)

64. Umro je u brija~nici u zanatskom centru u Novom Pazaru u 85-toj godini.65. Murataga Kurtagi} evocira u svom intervjuu sa Dr. Zlatkom ^olakovi}em uspomene na Hamda \ondi}a, ali ga

gre{kom naziva Mehdo. (Vidjeti: Z.^olakovi} - Marine ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 20.66. Prema pri~anju Ibra Hajrovi}a, Zeko je `iveo u malehnoj ku}ici (“od plota sa ognji{tem”), na putu prema Op{tini

Delime|e. 67. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2,

Beograd 1935, 111. 68. Ibidem, 112.

Fotografija D`emaila-D`ema Zogi}a u narodnoj no{nji (miljtan) u parku uNovom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda (snimljeno 1962.godine) U to vri-jeme je D`email Zogi} (1896) imao 66 godina. (snimak: kolekcija R.[krijelj)

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 51

te mn ogih Pe{teraca. Zbog tihsvo jih sposobnosti ~esto jemje {tanima i drugim nusafiri-ma pjevao. Iz velikog zadovolj -stva guslao je i svom bli`emdru {tvu, ali je to ~inio rijetko

jer je bio zauzet slu`enjem ka -hve i do~ekom gostiju i ~e stoje vodio ra~una da dovede pje -va~e u svoju “ka hvu” radi za -ba vljanja gostiju.69

U ka hve~ajnici D`ema Zo gi -}a u Novom Pazaru su ~estoguslali Salih Ugljanin i Sulej -man Maki}70, na ro~ito u vrije -

me mjeseca ramazana. Tadasu sa~injeni i prvi tonski snim-ci D`emaila Zogi}a za ko lekciju~uvenog homerologa MilmanaPerija (1902 - 1935). Umro jeu 69 godini u Novom Pazaru.71

Kako je sam govorio, najomi l-jenija pjesma D`ema Zogi}a jebila “Boji~i} Alija izbavi |ecuAlibegovu”.72

Ramo Babi} (1902 - 1985)73

je ro|en u selu Gluhavica,op{ti na Tutin.

U~enik je ~uve nog gus lara

Riza Kuki}a.74 Imao je 12 godi-na kada je od pomenutog ho -d`e mula Riza, koji je umro1918. ili 1919. godine, nau~ioda pjeva uz gusle.75

U Novi Pazar je sa po ro di -com76 do{ao 1930. go dine kaootpu{teni `andar, osoba kojaje u to vrijeme bila progla{enaza nepouzdanu li ~nost naklo n-jenu komunisti ~koj partiji.

Dr`ao je dugo vo denicu naPojilima u Novom Pazaru gdjeje svojim prijateljima i posjeti-ocima ~esto pri~ao i gudeo obo{nja~kim ep skim junacima injihovim podvizima u borbamasa bjelosvjetskim kraljevima icarevima, vojskama i |emija-ma, gospodarima i slugama,}esarima i vezirima.

Bio je omiljeni guslar Alber -ta Lorda77 koji mu je jednomprilikom poslao i fotografiju saposvetom na pole|i ni. ”Pri pje -vanju on izgovara ve oma jasnoi pjeva u prijatnom ritmu i saprijatnom melodijom”78 - pi{eAlberd B. Lord o Ramu Babi}u.Guslao je svuda i od 1950. do1951. go dine bio rado vi|en udru{tvu istra`iva~a i sakuplja -~a umjetni~kog blaga usmenognarodnog kazivanja.

Svi pe{terski guslari su sni-mani tonski na gramofonskimplo~ama,79 magnetofonskim ifi l mskim vrpcama.

69. Ibidem 16.70. Dobijali su 100 dinara ili 100 oka `ita za izdr`avanje porodice, a guslar je stanovao i hranio se u ku}i kod D`ema.

Prihod od bak{i{a nije bio zanemarljiv i kretao se do 60 dinara za jednu no}. (Serbocroation Heroic Songs (Collected by Mil -man Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XV.)

71. Bio je o`enjen Had`imanom Ma{ovi} iz Gucevi}a sa kojom je imao dvije k}eri: Ramizu i Hasniju (1956) koja je udataza Hasiba Demirovi}a iz Potreba. Hasiba `ivi u naselju Selakovac u Novom Pazaru.

72. Aida Vidan, Embroidered with Gold, Strung with Pearls (The Traditional Ballads of Bosnian Women), no. I, MilmanParry Collection of Oral Literature publications, Cambridge, Massachusetts 2003, 39.

73. Babi}i su u oblast Novopazarskog sand`aka do{li kao muhad`iri iz Nik{i}a poslije njegovog zauze}a 1877/78.godine Tamo se me|u buljukba{ama, uz Had`imani} Dura i Hasana D`idi}a, pominje i Ja{ar Babi}:

U Nik{i}u, gradu krvavome.Svak se boji Had`imani} Dura,A sam Duro, Babi}a Ja{ara —Obojica D`idi}a Hasana.Prema pisanju Obrada Cicmila: “Bojali su ih se kako grani~ari Crnogorci, tako i nik{i}ki Turci”. (Obrad Cicmil, Pevanje

“iz g la sa”, Prilozi prou~avanju narodne poezije, god. 1. sv. 2, Beograd, novembar 1934, 246). 74. Kuki}i su porijeklom od Nik{i}a, odakle su pred kraj 19. stolje}a do{li u Crnokrpe kod Bi{eva (Ro`aje), a odatle u

s. Raduhovce, nakon ~ega su pre{li u selo Gluhavicu. Danas se prezivaju po ~uvenom Rizu - Rizovi}i. 75. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XXIX.76. Ramo je u to vrijeme imao suprugu i sina Muharema (1928), a kasnije su mu u Novom Pazaru ro|eni i sin D`email-

D`e mko (1937) i k}er Kimeta (1941 - 2005). Ramov sin Muharem je 1958. oti{ao u Tursku. 77. Ramo Babi}, je u Novom Pazaru 1962. A. B. Lordu ispjevao svoju verziju “@enidbe Smailagi} Meha”. (Vidjeti: Z.

^olakovi}, Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 595.)78. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX.79. Zahvaljuju}i stipendiji “Harwards Society of Fellows” iz fonda koji je snosio tro{kove dolaska Nikole Vujinovi}a na

Harvard, prepisani su (1937) snimci je sa gramofonskih plo~a snimljenih 1933. i 1943. u Jugoslaviji.

Ramo Babi}, snimljen ispred svoje vodenice na Pojilima u Novom Pazaru sapotpisom Alberta B. Lorda, snimljeno 1962. godine.(snimak: kolekcija R. [krijelj)

Bo{nja~ka rije~ 6

52 � April - jun 2007.

Vehbija Muratovi} pominjeguslare me|u `enama, koje supjevale i pred ozbiljnim sku pi -na ma ljudi. Pominje se Arifa[alja iz Koni~a koja je dobrogudjela i pjevala, naro~ito me -|u rodbinom, djecom i `ena m-a. Umrla je u 55-toj godini `i -vota, oko 1934. godine. Drugaje Kada Kola{inac iz sela Glo -govik, dobar guslar koja je zna -la mnogo pjesama. Oko 1935.godine imala je vi{e od {ezde-set godina.80

Brnji~ko-Kladni~ka {kola

Brnji~ko-Kladni~ka {kola, ko-ju predstavljaju Arif Karalje { -

kovi} (Brnjica), Halid Bihorac(1864) iz Zaje~i}a,81 Hu so Da g -lar (1880 - 1961) iz Ur sula, Ra -{id Hasoti} (1872) iz Vape,Ramo Tokovi} (1900 - 1985) izSjenice i mnogi drugi.

^uveni brnji~ki guslari Ka ra -lje {kovi}i (Aljo ]oro i sinoviHalim i Hasim), iz s. Ko{kovakod Bijelih Voda (Novi Pazar)potomci nadaleko znanog ep -skog pjeva~a Arifa Karalje {ka.Neki od njih su bili Himove da -id`e. Vrlo uzbu|eno o njemugo vori i Murataga Kurtagi}:“Ej, i on je bio (pljesak ruku).Vala je ta …”82

Arif Karalje{ko83 ili Karalje -{ak je ~esto boravio u ku}i iradio na imanju Maki}a u seluTo~i lovu. Kad je Sulju Maki}ubilo 15 godina, Arif ga je u~iogudjeti i pjevati. Maki} svjedo~ida je najprije opona{ao svogu~i telja koji mu je pjesmupokazivao najvi{e tri puta i tone tako detaljno, jer, postojaoje merak za stare kraje{nice irad: “goni, goni, goni”.84

O Ka ra lje{ku govori i SaitLjaji} (1882 -...), vodeni~ar i lje -voruki guslar iz sela Rogatac,kojeg nalazi Ma tija Murko. Onje isticao da je nau~io guslatiod Arifa Kara lje{ kovi}a i nekihpe{terskih guslara.85 sa jo{ na -j manje 70 rodova Brnji~ana,

Karalje{ko vi}i su, izme|u1924/25. i 1934 /35. godinedo`ivjeli eg zo dus. Pre{li su da`ive na vrh sela Ko{kovo u bli -zini Bijelih Voda. @ivjeli su vrlote{ko i komitski. Kao svje do -~anstvo o tome ostali su samostihovi:

“Lako ti je pre}i [are i Lju -taje, alj’ je te{ko pre}i Karalje{pla ninu.”

Huso Daglar (1880 - 1961),je ro|en u selu Ursule, Sjeni -ca. Bio je najprije borozan (tru -ba~) u vojsci [emsi-pa{e Bi {e -v ca.86 Gusle je u~io gudeti igra diti od o~evih daid`i}a De r -va i Zeka Burovi}a iz sela ^itlu-ka. Proslavio se po pe{terskimse lima (Dra`evi}u, @itni}u, Ka -me {nici, Me|ugoru, Ba}ici). Onjegovim naratorskim sposob-nostima svjedo~e brojni neob-javljeni zapisi. Sa grupom vi|e -nijih Bo{njaka iz sjeni~kog kra -ja u~e stvovao u brojnim ope -racijama osmanlijske vojske.

Bio je omiljen i vrlo cijenjenu narodu. Permanentno je bo -ravio u se lu Me|ugoru, {to jeuzroko va lo da se oko njega fo -rmira grupa tada mladih ep s -kih pjeva~a i guslara.

80. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2,Beograd 1935, 113.

81. Kada je ekipa Milmana Perija 1934. godine snimala Halida, bilo mu je vi{e od 70 godina. 82. Zlatko ^olakovi}; Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 20.83. Karalje{ko, od tur. kara-crn, mrk; i alb. lesh - vuna, vlas.84. Serbocroation Heroic Songs(Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX.85. Dr. Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike… 95. 86. Husein je bio i izvanredan svira~ na gajdama od jare}e ko`e, kojima je sam izra|ivao piskove. Gajde je, prema

pri~anju njegovog sina Rasima (1912), nosio 12 godina. Svirao je i frulu bez danceta. Kao privr`enici sultana AbdulhamidaII (1876 - 1909), u~esnik je u borbama protivu mladoturaka na Baba Tepe kod Manastira (Bitolj). Spasao je svoje saborceod iznenadnog upada Mladoturaka “puhnuv{i sna`no u boriju”. Zasvirao je toliko sna`no da mu je pukla krv na usnama.Zbog toga je li~no od [emsi-pa{e unaprije|en u ~au{a. Umro je i ukopan na mezarju u Bijelim Vodama, Novi Pazar. Godine1937. poku{ava da ode u Tursku, ali zbog komplikacija oko naplate zemlji{ta ostaje da `ivi u mjestu Jedra blizu sela Muhovo(Novi Pazar). Njegov sin Rasim sa porodicom odlazi 1999. godine u Sarajevo.

Ra{id (H)Asoti} iz Vape (Sjenica), upe{terskoj no{nji sa kra}im {alom(snimak iz kolekcije Matije Murka)

Husein - Huso Daglar (1880-1961),~au{ i borozan (truba~) [emsi Pa{eBi{evca (1840 - 1908) i vrsni klad-ni~ki, brnji~ki, ~itlu~ki i me|ugorskiguslar (snimak: kolekcija R. [krijelj)

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 53

Ramo Tokovi} (1900 - 1985)iz Sjenice, porijeklom iz Vrsje ni -ca, bio je jo{ jedan od odabra -nih Lord-Bajnamovih pjeva~a.87

U periodu 1941 - 1944) je biokomandir muslimanske `an da -r merije, i jedan od najzaslu ̀ni -jih pojedinaca za spre ~a vanjeme|unacionalnih sukoba napro storu izme|u gornje-pe{te -rskih sela Bu|eva, Suho dola i\erekara.

Bio je omiljen u na rodu ipoznat kao o{tro uman i pra -vedan muslihun. Do smrti jera dio kao mu te velija (eko nom)d`a mije Vali de Sultan u Sjenici.Bio je vrs tan kosa~ i kao kos -ba{a bio ~u ven u sjeni~komkraju.

U ovu skupinu pjeva~a pri -pa da i Hazir ^olakovi} iz Kla -dni ce, koji je Lord-Bajnamovojeki pi 1965. godine ispjevao:“Dvi je sultanije i Murat bajra k-tar u Indiji” i “ Nahod Husein iNa hod Radovan, sinovi Aliji ni”).

Jedan od izrazitih predsta -

vni ka ove grupe je bio Muslija^olovi} iz Dujaka (1902-1985)koji je kao samac, nadni~ar,bez porodice ve}i dio `ivota jeproveo i umro u selu Kame {ni -ca.88

Me|ugorska {kola

Me|ugorska pjeva~ka sku -pina je nastala pod utjecajemdvi ju {kola: Brnji~ko-Kladni~kei ^i t lu~ke.

Ovu grupu guslara predvo -di njen na jizrazitiji predstavnikHimo Ib rovi}.

Himo Ibrovi} (1912 - 1981)je ro|en u selu Me|ugor. Ovajizvanredni svira~ (svirala bezdna - brenceta, gajde), pjeva~ iguslar, plenio je pa`nju po pe{ -terskim posjedcima.

Gudeo je svuda, ~ak i u Ma -kedoniji, a naj ~e{}e kod Dulje -vi}a u Me |ugoru (kod Desta iFeha Dulje vi}a - oti{li u Tur s -ku).

Gu deo je u zadru`nom do -mu u Dugoj Po lja ni (da nas jeta mo pijaca), Ra snu,Novom Pa zaru.

U~enik je Sulj Make,Re{a Ali Had`i}a, HusaDaglara, De rva Burovi}ai svojih daid`a Ka ralje { -kovi}a. Go dine 1963. jepjevao u Dugoj Poljani,ekipi snimatelja pod ru -kovodstvom A. Lorda i D.Bajnama (“Pa{i} Husein iTokalija Ban”; “Vili} Hu s -ein i ban od Jegeta”; “Si -rotan Alija izbavlja ses-tru” i “@enidba Aja nevi}Meha) i u hanu Avdo vi}au selu Rasnu 1965. go -di ne (“Se stra izbavljaBoji~i} Ali ju iz ropstva” i“Ajkuna izbavlja bra }uHrnjice iz ropstva u ]or -fezu”). Uz dobro ovlada -nu teh niku disanja, mo -gao je da svira po sahatbez predaha, pri~a nje-

gov sin Idriz (1942). Uticaj Me|ugorske guslar s -

ke {kole i njena po pularnostreflektovala se na mje {ta nesela Ra{kovi}e u ko me su gus-lali Najo Sejdovi} i Hivzo Fe ta -ho vi}. Svaka ku}a je u ovimselima radi ~estih posjedaka ili“guslarskih muhabeta” imalagusle, tako da je ostala izreka:

“Silnoga li u Ho}ana malase dam ku}a, a devet gusa la.”89

Me|u predstavnicima ove{kole posebno mjesto zauzimaizvrsni [efko Ibrovi} (1932 -2007), tako|er rodom iz selaMe|ugora, od oca Ibra i majke[efke. Guslati je u~io od svogami`de Hima. Izvjesno vrijemeprovodi u Francuskoj. Po pre -po ruci rahmetli [efkovog stari-jeg brata, rahmetli Alja iz No -vog Pazara, pjevao je 1962.godine u zadru`nim domu uDugoj Poljani, pjesme: “@enid-ba Ajanovi} Meha” i “Ropstvoki}ene Fatime.”

Nastavi}e se.

87. Godine 1962. je u restoranu Bori}i (Sjenica) spjevao pjesme: “Halil na ko{iji izbavi Ahmed-begove k}eri” i “SmrtSirotan Alije”.

88. Prema kazivanju Jonuza Ibrovi}a (1924) iz Kame{nice.89. Ho}anin, -i (mn.), popularni naziv za stanovnika sela Ra{kovi}e na Pe{teri (Sjenica). Ime ( prema kazivanju starijih)

do lazi od jednog od njihovih predaka iz plemena Hoti.

[efko Ibrovi} iz Me|ugora sa guslama (lijevo,snimljeno 1975. u Milhauzenu, Francuska). Do skora bio jedini medu `ivim pjeva~imaLord-Bynama (snimak: kolekcija R. [krijelj)

Ramo Tokovi}, 12. novembra 1967.(snimak: kolekcija R. [krijelj)

Bo{nja~ka rije~ 6

54 � April - jun 2007.

U okviru programa obilje -`avanja najvi{eg bo{nja~kognacionalnog blagdana, Danabo{nja~ke nacionalne zastave,u Glavnom uredu Bo{nja~kognacionalnog vije}a, u NovomPazaru, 10. maja 2007. godi -ne odr`ana je promocija naj -novije knjige akademika Ja {a -ra Red`epagi}a: “Na raskr{}uvremena - Od Kapetanovi}a doMu{ovi}a”.

Na promociji ovog izuzetnogdjela pored autora, akademikaRed`epagi}a, govorili su AlijaD`ogovi} - predsjednik ForumaBo{njaka Kosova, histori~ar izNovog Pazara mr. Red`ep [kri-jelj, a nau~no-knji`evnu analizubo{nja~kih raskr{}a akademi-ka Ja{ara Red`epagi}a iznio jeprof. dr. [efket Krci}.

Najavljuju}i autora i njegovuknjigu, moderator promocije -di rektor novopazarske gradskebiblioteke Fuad Ba}i}anin je is -ta kao da je lepeza interesova -nja i djelatnosti akademika Ja{ -a ra Red`epagi}a izuzetno velika.

“Akademik Red`epagi} sebavio op{tom i nacionalnom hi -storijom pedagogije, problemi-

ma teorijske i komparativnepe dagogije i metodologijom pe -dago{kih i albanolo{kih istra -`ivanja. Zanimala su ga i nekasusjedna podru~ja, fundame -ntalni problemi iz psihologije,knji`evnosti za djecu, a poo-davno i islamsko-perzijska kul-tura. Interesuje se za poeziju,nau~nu i knji`evnu kritiku”, ka -zao je, najavlju}i promotereknji ge akademika Red`e pagi -

}a, Fuad Ba}i}anin. On je, da -lje, naveo da je Ja{ar Red`e pa -gi} autor preko dvadeset knji-ga i vi{e od 400 nau~nih i stru -~nih radova (od ~ega je velikibroj njih objavljen na albans -kom, arapskom, francuskom,ma|arskom, makedonskom,pe rsijskom, slovena~kom i tur -skom j eziku) i u~esnik brojnihnau~nih i stru~nih skupova uzemlji, kao i me|unarodnih na -u ~nih konferencija u Pragu,Mo skvi, Ankari, Maha~kali, Sa -rajevu, Tirani, Teheranu.

Govore}i o knjizi akademikaRed`epagi}a, recenzent prof.Alija D`ogovi} istakao je, iz me -|u ostalog, da je ona izuzetnozna~ajno djelo nastajalo na

temeljima na kojima su nasta-jala djela, i drugi radovi, pos-matranih pisaca iz kontekstabo{nja~ke knji`evnojezi~ke kul-ture, te da je ona veliki dopri-nos cjelokupnom bo{nja~komknji`evnom korpusu i da se iznjega ne mo`e izdvojiti ni pokojem razlogu ili ne~ijem li~ -nom stavu. Stoga }e ona, kakoje to zaklju~io knji`evnik D`ogo -vi}, biti i neophodan priru~niknastavnicima da svoja znanjao bo{nja~koj knji`evno-jezi~kojkulturi pro{iruju i, mo`da u ne -kim slu~ajevima, koriguju i is -pravljaju ono {to im je nu|enoiz perspektive politi~ke knji`ev -ne nauke, politi~ke historiogra -fije i velikodr`avne namjetljivo -sti i agresivnosti po na~elima"uzmi, jer mora{"...

Govore}i o knjizi, histori~armr. Red`ep [krijelj istakao je,izme|u ostalog, da ovu zani -mljivu studiju akademika Re -d`e pagi}a tematski i koncep -cijski mo`emo posmatrati kaoposebno zna~ajan prilog pod ro -bnijem pristupu i analizi razvo-ja knji`evnosti i folozofsko-psi-holo{ke misli me|u knji`evnimstvaraocima Bo{njacima. On jeu svojoj prezentaciji naglasioda je ona po svojoj koncepcijifilozofska, eti~ka, sociolo{ka ikao literarna forma, svojom ko -nceptualno{}u primarno kul tur-olo{ka studija, te da “sa so -bom nosi heterogenost i sna -gu svoje poruke koja dose`e usve pore insanskog `ivota, nu -de}i potrebne eti~ke postulatena kojima je nastajala na{akulturna i znanstvena potka nakojoj mi danas izgra|ujemoodgovornost i dostojanstvo`ivljenja”.

Isti~u}i u svojoj analizi dasu svi Red`epagi}evi prilozi uovom djelu ustvari, knji`evni iumjetni~ki prorteti knji`evnihstvaralaca koji su ostvarili zna -~ajan trag u svom vremenu,

DOGA\AJI

Promocija knjige Akademika Ja{ara Red`epagi}a“Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”

Prikaz ljudi i vremena

Sa promocije u Glavnom uredu BNV - Fuad Ba}i}anin, [efket Krci}, Ja{ar Red`epagi}, Alija D`ogovi} i Red`ep [krijelj

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 55

prof. dr. [efket Krci} kazao jeda je Red`epagi}eva knjiga“istinska metodolo{ka analizadjela bo{nja~kih stvaralaca,kako bi se prona{le kop~eizme|u njihovih koncepcija i naprimjeran na~in predstavili ja -vnosti, tj. bili dostupni onimakojima su najpotrebniji, a to je{kolskoj i studentskoj popula -ciji, kojoj treba pomo}i da naadekvatan pedago{ko-psiholo -{ki na~in, kakav njeguje aka de -mik Red`epagi}, sa~uva svojkulturni i nacionalni identitet.

Izra`avaju}i zahvalnost or ga -nizatoru promocije, prije svihpredsjedniku Bo{nja~kog naci -onalnog vije}a dr. SulejmanuUgljaninu i predsjedniku Izvr -{nog odbora Esadu D`ud`e vi -}u, kao i promotorima njegoveknjige — recenzentu prof. AlijiD`ogovi}u, prof. dr. [efketuKrci}u i Mr. Red`epu [krijelju,akademik Red`epagi} je kaomotiv za svoje posljednje djeloistakao nedovoljnu istra`enosti prou~enost misli, ideja i kon-cepcija petnaestorice autora,kako je to u naslovu kazao,“Od Kapetanovi}a do Mu{o vi -}a”.

“Nije pretjerivanje ako ka -`em da svi oni zaslu`uju po se -bne monografske studije. Za -vrijedili su posebice za bo{nja -~ki narod, a niz knji`evnika inau~nih pregalaca (npr. Meh -med-beg Kapetanovi}, dr. Sa f -vet-beg Ba{agi}, dr. Fehim Ba -jraktarevi}, dr. [a}ir Sikiri},akad. ]amil Sijari}, akad. Hu -sein Ba{i}, akad. Zuvdija Ho -d`i} i drugi) i za druge narode:Turke, Arape, Perzijance, Srbe,Hrvate, Albance, Crnogorce,Rome i ostale narode — njihovuhistoriju, obi~aje, jezik, eti~keosobenosti i kulturu”, rekao jeobrazla`u}i svoju knjigu aka -demik Red`epagi}, isti~u}i da,bude li ona podsticaj daljimtraganjima o tim i drugim st -varaocima, a srednjo{kolcima,studentima i nastavnom oso -blju na bosanskom jeziku, ra -zumije se, i drugim gra|anima,prije svega ove etni~ke popu-lacije, od pomo}i kao priru~naud`beni~ka literatura, ve} time}e se potvrditi opravdanost ob -javljivanja radova ove vrste.

Sa promocije u Glavnom uredu BNV

Akademik Ja{ar Red`epa g-i} je ro|en 16. januara 1929.go dine u Plavu, gdje je zavr{ioos novnu {kolu. Gimnaziju jepo ha|ao u Beranama i Pe}i.Stu dirao je na pedago{kojgru pi predmeta na Filozo fs -kom faku ltetu u Zagrebu gdjeje diplomirao 1953. godine, ai doktorirao 1965. godine.

Radio je kao redovni pro fe-sor na Filozofskom fakultetu uPri{tini gdje je i penzionisan1990. godine.

Redovni je ~lan Akademijenauka i umjetnosti Kosova, au dva navrata je bio generalnisekretar i dva puta potpred-sjednik ove nau~ne institucije.

Akademik Red`epagi} jedobitnik brojnih priznanja zanau~ni, pedago{ki i dru{tvenirad. Tokom svog radnog vijekaobavljao je mnoge zna~ajnefunkcije: bio je predsjednik Si -ndikata prosvjetnih i nau~nihradnika Kosova, predsjednikIz vr{nog odbora Pokrajinskezajednice za nau~ni rad, ~lanOdbora za koordinaciju naukei tehnologije SFRJ, ~lan Pro sv -jetnog savjeta Kosova, preds -jednik Odbora za pedagogiju ipsihologiju ANUK, a djelovaoje i na mnogim drugim zna~aj -nim funkcijama.

Akademik Ja{ar Red`e pa -gi} `ivi i radi u Pri{tini.

Akademik Ja{ar Red`epagi}

Sa promocije u Glavnom uredu BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

56 � April - jun 2007.

Alija D`ogovi}Vrijednosti i funkcija knjige “Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”

Studija o bo{nja~koj knji`evnosti Evo primjera da mi Bo{nja -

ci mo`emo da potvrdimo dasmo narod knjige, ravan sasvim drugima oko nas, da smonarod veliki duhom i pisanomrije~ju.

Prof. dr. Ferid Muhi}, koji jetrebao da govori o Ja{aru Re -d`epagi}u, iz opravdanih raz lo-ga nije stigao. On je lijepo gov-orio o dobroj knjizi koja je pred-met ove sve~anosti. @ao mi je{to njegovu besjedu ne }emo~uti, ali vas upu}ujem na tekstnjegove recenzije na kra ju oveknjige.

Ferida sam, govore}i o nje-govim knjigama, nazvao putu-ju}om akademijom, ~ovjekomnajvi{eg eti~kog Vrha, onog ka -ko sam veli: "Ako nema Vr ha,nema ni{ta..."

Bilo bi lijepo ~uti sud o Ja -{arovoj knjizi i njenoj kulturnojsemiotici i misiji od tog na{eg(bo{nja~kog) Vrha... Feridovaocjena, a naravno i moja je,bez dileme - da je ova Ja{a ro -va knjiga djelo visoke nau~ne iknji`evno-historijske vrijednos-ti.

Imao sam prilika da o Ja{a -ru Red`epagi}u, pjesniku i na -u~niku, doktoru pedago{kihna uka, akademiku, pi{em i go -vorim vi{e puta za relevantneknjige i prilike i za skupove pri -godnog karaktera. Ipak, najvi -{e sam o Ja{aru govorio i pi -sao kao o pjesniku koji je ob -javio nekolike zbirke poezije. Onjemu sam govorio kao o pje s-niku originalnog izraza i lije pepoetske lingvistike, dakle jezi-ka u funkciji poetike iz one le k-sikom bogate i semiotikomslo ̀ene dijalekatske plavskeizoglose. Tu, kod Ja{arovog je -zi~kog izraza, kod one baj ko -vite i {arolike stilofonije, uvijeksam zastajao i oslu{kivao zna -~enja Ja{arovih stihova, stile-

ma u njihovom kontekstu, i fo -nova koji struje iz one narodneplavsko-limske fonologije i mo -r fonoligije. Taj {um je bio i {umpjesnikove du{e i {um Lima,ko ji se tik ispod mosta ni`ePla va rastavlja sa jezerom. Iztih pro~itavanja i oslu{kivanja iJa{ara, i Plavskog jezera i Li -ma, kao da sam formirao stav,svakako subjektivnog znaka,da je Ja{ar pjesnik finog senzi-biliteta, nje`ni i tihi pjesnik, ne -namjetljiv i skroman, zalju blje -nik u rije~i kojima se gradipjesma, i zaljubljenik u pjesmekoje pjevu{e njegovi sunarod-nici i zavi~ajci u Plavu.

Velika je Knjiga `ivota kojuje Ja{ar ponio iz Plava, da seod nje nikada ne rastane, ni uZagrebu gdje se usmjerio naizu~avanje pedago{kih znanja,

ni u Pri{tini gdje je ta znanjaprenosio na studente vi{e odjednog radnog vijeka, te ni naputovanjima od Pariza, Mos k -ve, [iraza (zemlje Firdusija i Ka-jama), te po cijeloj Gr~koj i jo{nekim zemljama Starog Medi -terana...

Neka ova referenca budekao ne{to umjesto uobi~ajene

biografije, i bibliografije, koje biza ovakav razgovor zahtijevale idruga~iji vremenski prostor, itrud da se istra`i sve {to je na -pisao u oblasti poetike i u ob -lasti nauke. A to je zaista ve li -ko, pa se ~itaoci moraju po b -rinuti da sve to urede po svo-jem interesovanju i potreba-ma.

Nisam mogao da izbjegnemutisku da o Ja{aru ne ka`em iovo {to je diskurs njegove pje -sni~ke li~nosti i njegove lirskeintime. To sam u~inio jer mis-lim da je iz takvog odnosa pro -istekla Ja{arova ljubav premapedago{kim naukama, sa na -m jerom da svoj sentiment i na -slije|eni vaspitni kod preto~i uknjige o dobrom vaspitanju i uknjige o tome koliko je vaspi-tanje dio kulture svakog poje d-

inca, {ta se sve u dru{tvuposti`e vaspitanjem, a u ovomkontekstu i obrazovanjem. Ovesu ga nauke sasvim osvojile,a ja bih rekao da je on osva jaonjih dugom i predanom bor-bom, zapravo posve}enjemovim naukama.

U svojem dugogodi{njempe dago{kom radu, Ja{ar je ne

Alija D`ogovi} i Ja{ar Red`epagi}

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 57

samo u~io druge kako da va -spitavaju i obrazuju, ve} je nanjih prenosio i znanja i iskust-va, pa su mnogi njegovi stude -nti po{li istim stazama i danassu doktori pedago{kih nauka,magistri, predava~i na fakulte-tima i u odgovaraju}im {kola-ma. Ali, ovo nije sve. Ja{ar seza vrijeme od zavr{etka studijau Zagrebu, pa do danas, bavionau~nim radom, knji`evnim-neuzgred ve} uvijek motivisan i srazlozima pisanja. Bavio se idru{tvenim radom obrazovnog,reformatorskog i organizacio -nog karaktera.

Tema ovih dana{njih razgo -vora je jedna Ja{arova novaknjiga, ~iji je naslov prezenti-ran u sintaksi~koj stilemi pro -{irene strukture i zna~enja "Naraskr{}u vremena od Kapeta -novi}a do Mu{ovi}a".

U nedostatku ud`benika iadekvatne literature, ova knji-ga dolazi u pravi trenutak uproces obrazovanja u mnogim{kolama u kojima se izu~avajubosanski jezik i knji`evnost, ato su bo{nja~ke dru{tvene sre-dine u kojima je ovaj nastavnipredmet relativno nov. Te sunam sredine dobro poznate,pa ih nije potrebno posebnoapostrofirati. Va`no je da smodobili knjigu koja je i nau~no iknji`evno djelo, ali i djelo ud` -beni~ke sadr`ine i funkcije. Za -to se mo`e upotrebljavati u na -stavi i kao ud`benik i kao po -mo}na literatura pri obradi po -jedinih pisaca ili knji`evnih ob -lasti i stilskih formacija, kaona primjer: savremena bo{nja -~ka knji`evnost, socijalne knji -`evne teme u korpusu bo{nja -~ke knji`evnosti, bo{nja~ki pi -sci u postalhamijado knji`e v no -sti, savremeni tokovi u bo{ nja -~kom knji`evnom sistemu, us -mjerenost ka evropskim knji ̀ e -vnim konceptima, i sl.

Za ovu Ja{arovu knjigu mo -glo bi se re}i da je studija obo{nja~koj knji`evnosti na cije -lom prostoru bo{nja~ke kultu -re i predstavlja djelo koje seuklapa u cjelokupni bo{nja~kiknji`evni sistem i knji`evnu tra -

diciju, dakle-panorama koja jeovom sistemu nedostajala i izove na{e bo{nja~ke, vanbosa -nske, perspektive. Ipak, ovaknjiga nije subjektivno gledi{tena pojedine pisce i vrijeme ukojem su stvarali, ve} je ovaknjiga objektivni pristup bo{ -nja ~kim knji`evnim standardi-ma i refleksima u sferama iz -van tradicionalnih centara i ut -vr|enih stilskih pravaca. To jerazlog da se ovoj knjizi dodije -le najve}i poeni za njeno pisa -nje, za njenu funkciju i pohva -le auto ru da uradi ovaj velikiknji`evno-kulturni projekat.

Ja{ar Red`epagi}, kao isku-san pedagog i metodi~ar, os -mi slio je ovu knjigu ba{ onakokako ona treba da vr{i svo jumisiju: knji`evno-ud`beni~ku, aposebno onu privla~nu za svekategorije ~italaca, osobito onenajmla|e koji ulaze u svijetknji ̀ evnosti, uglavnom prekotu |ih knji`evnih resursa, paovim djelom dobijaju potvrdu io postojanju bo{nja~ke knji`e -vnosti visokih vrijednosti. To jei osobita hrabrost da ova knji-ga do|e u ruke bo{nja~ke dje -ce, danas kada je svaka rije~na ni{anu. I kada se svaka ri -je~, ako nije argumentirana,mo ̀e pretvoriti u kvaziknji`e v -nost, la`nu historiju ili pate ti -ku...

Ova knjiga podijeljena je na~etiri ciklusa, ili odjeljka o pi -scima koji su, u okviru svojegkruga, bliski po generacijskomklju~u, po tematskim i stilskimzna~enjima. U tri ciklusa autorRed`epagi} je smjestio studijeo petnaestorici bo{nja~kih pi -sa ca, dok se u ~etvrtom cik-lusu nalaze eseji o pojedinimaktuelnim temama kod Bo{nja -ka i njihovih susjeda.

Red`epagi} je nau~nom op -servacijom i metodologijom po -{ao od knji`evnog "raskr{}a"koje, po njegovoj argumentaci-ji po~inje od Kapetanovi}a i Ba -{agi}a i ispoljava se kao stils-ka formacija ka novom knji ̀ e -vnom izrazu i evropeizaciji bo -{nja~ke knji`evne misli. Red`e -pagi} je posebnu pa`nju posve-

tio dvojici pjesnika s po~etkaXX vijeka — Rifatu Burd`ovi}u iHivzi Sulejmaniju, kao za~e t ni -cima socijalne sand`a~ke bo -{nja~ke knji`evnosti. (Hivzi Su -le jmanija, isto onako kao iEsada Mekulija i kompozitoraRed`a Muli}a, mo`emo sma-trati i bo{nja~kim kada se pos-matra njihovo "rano stvara la { -tvo".) Ja{ar je prvi dao cjelovi-tiju sliku knji`evnog stvarala -{tva Rifata Burd`ovi}a i HivziSulejmanija. O Rifatu se govo-rilo samo kao o revolucionaruTr{i, a sada znamo da je bio ifalco peregrinus, kako bi rekaoFerid Muhi}, dakle pjesnik kojije uzletio, kao onaj Bodlerovga leb, prema Suncu.

U ovom kontekstu je sa n -d`a~ki feniks i "traga~ za iz gu -bljenim vremenom" MuhamedAbdagi} — pjesnik stilskog iz ra -za od folklora ka modernizmu.A zatim i Huso Ba{i}, bard san -d`a~ke knji`evnosti, histori~arvremena za dva zadnja stolje -}a, interpretator lingvisti~kogresursa plavskogusinjske dija -lekatske izoglose.

Red`epagi} je s posebnimentuzijazmom istra`ivao umje t-ni~ke vrijednosti djela Meh me -da Me{e Selimovi}a i ]amilaSijari}a, vrhova bo{nja~ke knji -`evnosti, osloba|aju}i Me{uod onih teza koje su mu dopi-sivali re`iseri genocidnih politi -~kih namjera. (A Me{a je Bo { -njak svim svojim bi}em: genet-skim, duhovnim, jezi~kim, filo-zofskim... Bez dileme i opone -ncije.)

Ja{ar, u daljem nau~nompo stupku opservira i pisce no -vije knji`evne formacije — onevitmenovskog stilskog mani -ra, kao i one stvaraoce koji jo{nje guju klasi~ne poetske i sti -lske standarde.

Opserviraju}i ove knji`evneteme, `ivotopise pisaca i njiho-va djela, autor je bio objektivanu davanju sudova o umjet ni~ -koj vrijednosti svakog apsolvi-ranog djela, o mjestu pisaca ubo{nja~koj historijskoj dijahro -niji i sinhroniji, te o svim dru -gim zna~enjima ove knji`evne

Bo{nja~ka rije~ 6

58 � April - jun 2007.

materije. Svoje esejisti~ko-kriti -~ke opservacije usmjeravao jepo metodologiji dobrog profe-sora, da bi sve to ~itaocimabilo pristupa~no i jasno, daklejezikom i stilom po metodu:jasno u knjizi — jasno u glavi~italaca.

Nije potrebno separirati ovucjelinu i ukazivati na to koje jesve pisce Ja{ar elaborirao. To,naravno, ostavljamo ~itaoci-ma, da motivi{emo njihov in -teres da knjigu imaju i da seuklju~e u onaj oblik kreacijekoji se naziva ~itanje i do`ivlja-vanje, jer to je i zadatak knji`e -vnosti i nauke o knji`evnosti...

Htio bih da potvrdim ono{to sam rekao u recenziji: Ovaknjiga je vi{estruko zna~ajnodjelo. Nastajalo je na temelji-ma na kojima su nastajala dje -la, i drugi radovi, posmatranihpisaca iz konteksta bo{nja~keknji`evnojezi~ke kulture. Onaje veliki doprinos cjelokupnombo{nja~kom knji`evnom kor-pusu i iz njega se ne mo`e izd-

vojiti ni po kojem razlogu ili ne -~ijem li~nom stavu.

Da potv r dim i ono {to samve} rekao u prethodnim se k -vencama ovo ga saop{tenja, ato je da je ova Ja{arova knjiganeophodna ud`beni~ka liter-atura za nastavne procese usrednjim {kolama ali i na fakul-tetima gdje se izu~avaju knji ̀ e -vnost i jezik Bo{njaka. Ujedno}e ovo djelo biti i neophodanpriru~nik nastavnicima da svo -ja znanja o bo{nja~koj knji`ev -no-jezi~koj kulturi pro{iruju i,mo`da u ne kim slu~ajevima,koriguju i isp ravljaju ono {to imje nu|eno iz perspektive poli-ti~ke knji`evne nauke, politi~kehistoriografije i velikodr`avnena mjetljivosti i agresivnosti pona~elima "uz mi, jer mora{"...

Ova Ja{arova knjiga je djelouspjele nau~ne, literarne i je zi -~ke literature, pedago{kog zna-~aja, kulturolo{kog i historij -skog, i posebno metodolo{kogu pristupu osvjetljavanja likapisaca i analiti~ke opservacije

njihove umjetnosti. Imaju}i u vidu sve ove vri-

jednosti, djelo se samo nudi~itaocima i onima koji interpre-tiraju umjetnost rije~i, dakleknji`evnost.

Djelo je pisano standardnimbosanskim jezi kom, uz primje -nu pravopisnih normi ovogajezika.

Ima razloga da Ja{ar napi{ei drugu knjigu iz ove oblasti iperiodike bo{nja~ke knji`e vno -sti. Jo{ jedna grupa pisaca iknji`evnih tema ~eka na Ja {a -ra, a on to mo`e dobro uraditi.Time bi bo{nja~ka knji`evnohi -storijska literatura bila komple -tnija, osobito ona izvan dr`aveBosne i Hercegovine.

I na kraju, po`elimo Ja{aruda u ovim lijepim godinamaradi sa jo{ ve}im elanom ientuzijazmom, i da o nekoj nje-govoj novoj knjizi opet razgo-varamo kao o djelu bo{nja~keknji`evne kulture i bosanskogajezika.

Knjiga naslova “Na raskr { -}u vremena - od Kapetanovi}ado Mu{ovi}a", akademika Ja -{ara Red`epagi}a, predstavljajedan divan poku{aj da ista po -slu`i kao svojevrsan egzem-plar, ali i validan prilog prou -~avanju bo{nja~kih knji`evnihstvaralaca po redoslijedu kojije sugerisan u njenom naslo vu.

Istina, javnost u Sand`aku,Bosni i Hercegovini, zemljamana{e biv{e jugoslovenske za je -dnice i {ire, veoma dobro po z-naje pedago{ki i nau~ni putakademika i jednog od vode}ihnau~nih djelatnika na na{improstorima, impozantnog bibli-ografskog potencijala, autoradvadesetak knjiga i vi{e od400 nau~nih i stru~nih studija;histori~ara pedagogije i njenihprate}ih disciplina: teorijska i

komparativna pedagogija, di -da ktika, {kolska i porodi~nape dagogija.

Ovu zanimljivu studiju aka -de mika Red`epagi}a tematskii koncepcijski posmatramo kaoposebno zna~ajan prilog pod ro -bnijem pristupu i analizi razvo-ja knji`evnosti i folozofske-psi-hilo{ke misli me|u knji`evnimstvaraocima Bo{njacima. Rije~je o literarnim majstorima kojiza sobom imaju impozantan st -varala~ki opus koji, kako i sampisac na nekoliko mjesta nag -la {ava, zaslu`uju poseban zna -nstveni pristup. Ona je po svo-joj koncepciji filozofska, eti~ka,sociolo{ka i kao literarna for -ma, svojom konceptualno{}uprimarno kulturolo{ka.

Niz prozno-poetskih konce -pata plejade autora Safvet-be -

ga Ba{agi}a, Mehmeda Seli -mo vi}a, ]amila Sijari}a, SaitaOrahovca, Huseina Ba{i}a, Zu -vdije Hod`i}a, Muhameda Ab -dagi}a, Zaima Azemovi}a i dru -

Mr. Red`ep [krijeljOsvrt na knjigu “Na raskr{}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”

Neizbrisivi tragovi duhovnosti

Mr. Red`ep [krijelj

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 59

gih dotaknuti su najslo`enijimi saono znanstveni horizonti.Istaknuti pedagog akademikRe d`epagi} na{oj nau~noj ja -vnosti nudi rasprave, niz svogoriginalnog nau~no-istra`i va~ -kog rada koji zahvata oblastipedagogije, filologije, kulturneistorije, esejistike, ali i prikazai recenzija o kojima je svoj stavi ocjenu izrekao niz meritornih ireferentnih recenzenta.

Tematski zanimljivo, autorovu egemplarno sna`nu i fak-tografski ubjedljivu studiju po -sve}uje koherentnosti bo{nja -~ke misli sa korijenima njenoghistorijskog pojavljivanja; jedneod metafora na{eg identiteta,na osnovu kojeg, koriste}i niz~injenica, gradimo predstavu orazvojnim fazama moderne bo -{nja~ke kulturne historije, ko -ja, na na{u sre}u ili nesre}u,ne po~inje ustancima, ve} jerezultat nepravilnih prekrajanjai reformskih paketa evropskihsila koja su vijek i pol produko-vale seobe i raslojavanje Bo -{njaka.

U takvim okolnostima, pra -vo je ~udo da se {to{ta i o~u -valo, pa nam pri recepciji ovelijepe studije nimalo ne smeta{to se autor bavi samo Bo{nja -cima.

Tako se postepeno ukazujeprilika da ponudimo odgovor ikonstataciju: da je ostalo izanas vrijeme praznih i bajatihna klapanja o postojanju neka -kvih “sinteti~kih nacija" kao“te orijske mistifikacije" kojimaje osim nevi|ene netrpeljivostiprema drugim subjektima i nar-odima preostalo da prizivajunacionalizme sudnjeg dana, nepoznaju}i realnost trenutka ukom smo svi skupa zate~eni.

Taj hod po historiji nastaja -nja svebo{nja~ke sand`a~keduhovnosti, kombiniran ozbilj -nom rekonstrukcijom segme-nata nacionalne i intimne his-torije Bo{njaka sa portretimakni`evnih i historijskih likova,generacijama mladih intelek tu-alaca, ovu esejisti~ku besjeduJa{ara Red`epagi}a vidimokao podsticaj za bu|enje novih

duhovnih apetita.Ovakva je studija i svojstve-

na jednom pedagogu, uticaj -nom znanstveniku i knji`evnikuzavidnog bibliografskog opse -ga, koja ima adekvatnu “rece -pturu" i znanstvenu te`inu una {oj kulturnoj javnosti. Njomje postignut osnovni zadatakiscrpnog i kriti~kog predstav -ljanja djela na{ih duhovnih vri-jednosti, koja ~ine sjajnu auruoko svebo{nja~ke kulturnescene.

Tu se, kako ocjenjuje aka de -mik Muhamed Filipovi}, oslika-va duh jednog naroda kao su b-jektivan izraz cjelokupnosti uv -jeta njegova `ivota, i onogspecifi~nog odnosa prema `i -votu koji konstituira narod kaospecifi~nu povijesnu opstoj -nost, jer povijesna tvorevina, ipovijest, je njegov pravi izvor imedij u kojem se on javlja.Zbog toga se on najpotpunije inajsna`nije izra`ava, s jednestrane, u jeziku jednog narodakao `ivom nosiocu povijesnogiskustva i na~ina do`ivljavanjasvijeta i sudbine koja karakte -rizira taj narod i, s druge stra -ne, u filozofiji, kao misaonomsabirali{tu povijesnog iskust-va, kao zbori{tu njegovih op}ihodlika. U svim drugim tvorevi -nama kulture ovaj duh se iz ra -`ava samo parcijalno, tj. samoonda i kada te tvorevine, a naj -vi{e posredstvom jezika, bivajuu sna`nom kontaktu sa povi-je{}u kao pravom osnovom `i -vota svakog naroda. Literaturauop}e, a poezija posebno, sa -mo je dijelom nosilac ovogduha. I ina~e je ovaj duh samoparcijalno prisutan u djelimaduhovnog stvaranja, jer kaototalitet on se skriva u svimvidovima `ivota.

Kako mi nemamo svoje fi lo-zofije - nastavlja Filipovi} - tj.kako nismo stvorili osobenifilozofski duh, to bi izgledaloda mi nemamo ni narodnogduha uop}e. Na{ narodni duhse tako gubi u nacionalnomduhu, koji je definiran nacional-nim jezikom i nacionalnom li t-eraturom, a ispoljava se u na -

cionalnoj povijesti. (MuhamedFilipovi}: “Bosanski duh uknji`evnosti — {to je to?”, @i -vot, Sarajevo, 1966.)

Jednom metodolo{ki opro -ba nom kompozitno{}u, akade -mik Ja{ar Red`epagi} znans t -ve noj javnosti sebe prikazuje idokazuje kao analiti~ara, ese-jistu i znanstvenika jasno into -nirane ideje, ali i kao knji`evni-ka i znalca svih bitnijih kompo-nenata, pravaca, u na{em ovo -regionalnom vremenskom tra-janju. Jedna od tako|e primo -rdijalnih premisa autora Re d`e -pagi}a je prezentacija repre -zenata na{e pisane rije~i, koji}e u nizu dolaze}ih generaci jana{ih knji`evnika imati ozbilj -nih konkurenata.

Ne skriva autor ni svoju na -mjeru da vrlo neinformisanomdijelu bo{nja~ke javnosti, pos -ve plasti~no, pribli`i misaono-literarni svijet pisaca i ba{ti nik-a - osnovopolo`nika i nasta v -lja~a bogate bo{nja~ke pisa nerije~i. Iskori{tena je prilika dase prika`e historijski razvojsvih primarnih segmenata na -{e knji`evne teorije koji su odnemjerljivog zna~aja za mnogegrane mlade sand`a~ke i op -{te bo{nja~ke znanosti, uklju -~uju}i historiografiju, filozofiju,pedagogiju, etiku, psihologiju iostale prate}e discipline.

Zastupljeni su veliki znalcii knji`evnici iz Sand`aka i dje li-mi~no Bosne i Hercegovine:Me hmed-beg Kapetanovi} Lju -bu{ak, dr. Safvetbeg Ba{agi},Fehim Bajraktarevi}, [a}ir Si -kiri}, Me{a Selimovi}, ]amil Si -jari}, Muhamed Abdagi}, RifatBurd`evi}, Sait Orahovac, EsadMekuli, Husein Ba{i}, ZuvdijaHod`i}, Alija D`ogovi}, ZaimAze movi} i Ejup Mu{ovi} - os -no vopolo`nik historijske i etno-lo{ke nauke u Sand`aku.

Mogu}e je govoriti i o izvje -snom zaka{njenu ovako dob -re studije, vrste ud`benika koji}e ispuniti vidljivu prazninu una {oj nau~no-knji`evnoj teoriji,na ro~ito u literarnom stvarala -{tvu Sand`aka.

Mnogi na{i kulturni ba{tini -

Bo{nja~ka rije~ 6

60 � April - jun 2007.

ci koje je profesor Red`epagi}zastupio u svojoj knjizi nisuslu~ajna pojava u bo{nja~kojnacionalnoj pro{losti i kulturi.Pod perom profesorovim, onisu vrlo vidljiva i najblistavija ra -z vojna ta~ka u unutarnjim pre-strojavanjima i skretnicamabo {nja~kog duha koje su dik ti-rali vrlo sna`ni vanjski povijes-ni udari.

U studiji je primjetan vrlo us -pje{an poku{aj revitalizacijeknji`evno-kulturne i povijesnoopstale knji`evne ba{tine, kaoodmjeravanje i pore|enje pre -ma pripremljenom uzusu dru -gih naroda (Vuk, Gaj, Njego{,Pre{ern, na{i Mehmed-beg Ka -petanovi} i Safvet-beg Ba{a -gi}), jer je svaki od njih vlastitiizraz i izraz duha svog naroda.

Ova zanimljiva knjiga objelo-danjuje nekoliko vrlo va`nih to -kova razvoja, novijeg interpreti-ranja i procjene spojeva bo { -nja~kog sa prate}om fenome-nologijom i duhom Islama. Tajse spoj u ovoj dragocjenojknjizi amalgira u nove, reklo bise, vidljive razvojne faze bo { -nja~ke duhovnosti u kojima senaslu}uje odre|eni filozofskipristup. Izbor tematike je ura -|en prema literarno-znanstve -

nim rezultatima i veoma defini-ranom odnosu kritike, u kojojautor formuli{e i daje odgovorna niz pitanja: {ta je postakloovaj izbor; po ~emu je zani m -ljiv; {ta je u takvom izboru vita -lno i su{tinsko?

Diskurs, za koji se u svojojstudiji opredjeljuje akademikRed`epagi}, prepoznatljiv je poprili~no strpljivom i radoznalomzalasku u razvojne etape i ta -jne bo{nja~kog jezika i kulturei nacionalne duhovnosti u ko -me se uo~avaju razlozi i pos lje -dice, najmanje stoljetnog neo-pravdanog isukivanja bo{nja ~ -ke iz drugih muslimanskih kul-tura. Takav diskurs prikazujefa zu diskontinuiteta, kojim je uintervalima obilje`en razvoj bo -{nja~ke knji`evnosti.

O~ekujemo da }e ponu|eneRed`epagi}eve knji`evno-teo -rijske i povijesne rasprave po s -tepeno postati zna~ajna gra|alekcija i eseja koji pribli`avajumisaonost i djelo dijela bo{ -nja~ke elite, ~iji se stvarala~kiopus mo`e mjeriti sa reprezen-tima bliskih entiteta i kultura.Ona je i odgovor na stolje}eproducirano neprijateljstvo pre -ma bo{nja~koj provenijencijikoja je, sude}i prema projekti-

ma nekih rasnoksenofobi~nihlaboratorija i regionalnih aveti,trebalo da nestane. Pritom sezaboravilo, {to mo`emo vidjetii u ovoj izuzetnoj studiji, da seopstojanjem i najmanjih atomaneuni{tivog bo{nja~kog duha,bez obzira gdje je, kao diferen-tia specificae, mo`e reaktivira -ti i pokazati svoju skrivenu sna -gu.

Ova }e se studija, kako birekao na{ vode}i filozof RasimMuminovi}, sadr`inski odupri-jeti onima koji su nam vijekskoro, nametali povijesno ma l-oljetstvo i antropolo{ku dege n-erativnost, osporavaju}i Bo{ -njacima kao etnosu ne samopovijesnu ba{tinu nego i nor-malnu antropolo{ku prirodu,negiraju}i Bo{njacima jezik,nacionalnu svijest, historiju inacionalni duh.

Koriste}i staru Nasrudinovuparadigmu: “Za dobro svog na -roda”, studija sa sobom nosiheterogenost i snagu svoje po -ruke koja dose`e u sve poreinsanskog `ivota, nude}i pot -rebne eti~ke postulate na koji-ma je nastajala na{a kulturna iznanstvena potka na kojoj midanas izgra|ujemo odgovor -nost i dostojanstvo `ivljenja.

Dugo vremena je vladalo za -ti{je u kriti~kom osvrtanju i tu -ma~enju stvarala{tva bo{nja -~kih pisaca, upravo zbog mani-festacije jedne kolonijalne svi-jesti, koja je na ovim prostori-ma prisutna ~itavo stolje}e.Zato duhovna emancipacija sa -nd`a~kog duhovnog prostora,koja je zapo~ela u posljednjojdeceniji XX stolje}a padom do -gmatske komunisti~ke ideolo -gije, otvorila je horizonte ne sa-mo politi~kog, ve} i umjet ni -~kog, posebno knji`evnog mi -{ljenja. Zato je i obilje`avanjedana Bo{nja~kog vije}a, kao

Prof. dr. [efket Krci}Znanstveno-knji`evne analize bo{nja~kih raskr{}a akademika Ja{ara Red`epagi}a

Bo{nja~ka kulturna tradicija

Prof. dr. [efket Krci} i akademik Ja{ar Red`epagi}

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 61

nacionalne institucije i Danabo {nja~kog bajraka sasvim pri -mjerno {to je u programskesadr`aje ove manifestacije pre -dvidjelo raspravu o djelu: “Nara skr{}u vremena - od Ljubu -{aka do Mu{ovi}a”, autora ak -ademika prof. dr. Ja{ara Re -d`epagi}a. Prema tome, ovajna{ susret je ne{to vi{e oduobi~ajene promocije, jer tajtermin vi{e odgovara mla|imautorima. Ovdje treba ista}ijednu ve}u dimenziju a to jerazmjena ideja, kao i da otvo-rimo sluh za veliko iskustvo iznanje koje imaju na{i doajeniknji`evnog, umjetni~kog i peda-go{kog mi{ljenja, kakvi su ov -dje autori akademik Red`e pa -gi} i promotor knji`evnik AlijaD`ogovi}. Dakle, ovaj razgovorje uprili~en radi edukacije nassamih, tj. da spoznamo vlasti-tu istinu i bit bo{nja~kog knji -`evnog diskursa.

Akademik Red`epagi} jejavnosti poznat kao istaknutipedago{ki pisac, dugogodi{njiprofesor univerziteta, znan st -ve ni djelatnik, istra`iva~ i knji -`evni stvaralac. Punih pola sto -lje}a on se, uporedo sa edu ka -

cijom i prosvjetno-{kolskomdjelatno{}u, bavi sistematskimi plodnim pedago{kim radom.Njegova djela iz pedagogije odizuzetnog su nau~nog zna~aja,a to smo se uvjerili, kada smoradili na Red`epagi}evoj bio-bibliografiji objavljenih radova,

da se radi o respektabilnoj li -~nosti ~ije djelo je visoko vred-novano od naj~uvenijeg peda-goga sa prostora ex Jugosla -vije dr. Potkonjaka, koji je dvadjela na{eg akademika, “Peda -gogija radne {kole” (Beograd,1971. g.) i “Pedago{ka misaoSvetozara Markovi}a” (SANU,Beograd, 1979), uvrstio u se -lektivnu bibliografiju iz oblastipedago{kih znanosti.

Veoma je zna~ajno, za ovupriliku, ista}i da je akademik J.Red`pagi} dao izuzetan dopri-nos ne samo razvoju znan st -vene i pedago{ke misli, ve} sei njegovo pregala{tvo ogledana podizanju znanstvenog po -dmlatka na univerzitetu i vannjega. Bez izuzetka, njegovadjela, studije i rasprave pisa nesu leksikografski, re~eno, ve -oma marljivo, izuzetno savjes-no i sa rijetkom znanstvenomakribijom. Rije~ je o svojevrs -nom enciklopedisti, koji je duginiz godina sura|ivao sa Krle -`inim Leksikografskim institu-tom u Zagrebu. Pored toga, unizu svojih rasprava bavio setradicijom i istra`ivanjem peda-go{ke misli u Sand`aku.

Pored toga, akademik Re -d`e pagi} je nizom svojih lite -rarnih i knji`evno-kriti~kih ost-varenja pokazao veliku preci -znost u objavljenim knjigama,posebno u zbirkama poezije:“Ruka na ruci” (1985), “Ru -kosani” (1991), “Svitanice”

(1994. i 1995) i “Boje u kapi-ma ki{e” (1998). Uz to, na pi -sao je vi{e ciklusa stihova zanajmla|e.

Bo{nja~ka raskr{}a

Red`epagi}evo djelo, kojego vori o raskr{}u od Ljubu{akado Mu{ovi}a, predstavlja jedanizbor od 15 ogleda, koji su do -`ivjeli kroz vrijeme provjeru, jersu ponaosob predstavljeni naraznim skupovima, tj. raznimpovodima. Ovdje su ti radovisjedinjeni kop~om “raskr{}a”u jedan naslov, gdje je autordao kao prilog jo{ tri osvrta natokove bo{nja~ke literature,analiziraju}i pojavu antologija iaksiolo{kih analiza literatureza najmla|e ~itatelje.

Raskr{}e u autorovom na s -lovu, prije, svega, zna~i, rastu -renu me|u, otvorenost i, prijesve ga, neuokvirenost. Prematome, gledano sa stanovi{tamoderniteta, raskr{}a u litera-turi se tuma~e kao misao kojaomogu}ava korenspondenciju ikoja je kao takva okrenuta bu -du}nosti. Ova literatura, kojunjeguje i rabi akademik Red`e -pagi}, koristi i tolkuje pretho d-nu misao zna~ajnih stvara lacaiz bo{nja~kog etnosa, da bisvoju otvorila za budu}e mi -{ljenje. U tom kontekstu, ra sk -r{}a predstavljaju svojevrsniput u budu}e mi{ljenje. Dakle,radi se o jednoj, uvjetno re ~e -no, liniji kriti~ko-estetskog ipsi ho lo{ko-pedago{kog razmi -{ljanja o literarnoj hermeneuti-ci, koja je prevashodno po~e -tke mi{ ljenja vidjela u tra`enjui o~uva nju kulturnog identitetabo { nja ~ kog naroda.

Pored Ljubu{aka, sa kojimje zapo~eo svoje knji`evno-te -orijsko otvaranje, kao i Mu{ovi -}evo djelo, sa kojim je apsolvi-rao izdanje ove knjige, akade -mik Red`epagi} je analiziraoideje iz djela Ba{agi}a, Bajrak -ta revi}a, Sikiri}a, Selimovi}a,Sijari}a, Burd`ovi}a, Abdagi}a,Orahovca, Ba{i}a, Hod`i}a, Me -kulija, D`ogovi}a i Azemovi}a.

Vjerovatno }e i sam autor

Sa promocije knjige akademika Red`epagi}a u BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

62 � April - jun 2007.

dati jedno dodatno obja{njenjeza svoj izbor pomenutih li~no -sti, {to je nastavak njegovogdjela: “Pedago{ko-literarne ref -le k si je i odzivi”, koje je objav l-jeno sredinom devedesetih go -dina pro{log stolje}a. Aksio -lo{ki gledano, vjerujemo da jeu ovakvom izboru i prevredno-vanju bo{njak~e knji`evne tra -dicije, kada su u pitanju “ra -skr{}a”, da je bilo mjesta zapredstavljanje ideja iz djela Av -da Me|edovi}a, Bajrama Re -d`epagi}a i Meha ]orovi}a, ~i -ja djela, bez sumnje, spadaju,ne samo u vrh sand`a~ke du -hovnosti, ve} i bo{nja~ke tradi-cije. No, ta analiza mo`e bitipredmet drugog toma oveknjige koja govori o knji`evnimraskr{}ima.

Analize ideja klju~nih predstavnika novog bo{nja~kog preporoda

Bez sumnje, stvarala{tvoBa {agi}a, Ljubu{aka, Fe hi -ma Bajraktarevi}a, [a}iraSikiri}a, Rifata Burd`ovi}a,Me{e Seli mo vi}a, ]amilaSijari}a i Mu ha meda Abda -gi}a predstav ljaju misao italas novog bo {nja~kog pre-poroda, tj. onog velikog po -kreta humanizma i renesa -nse koji je u tokove ovogpravca razvio bo{nja~ki mis-lilac i eti~ar Hasan KafijaPru{~ak prije pet stolje}a.

Zato je i va`nost auto ro -vog znanstveno istra`iva ~ -kog postupka za ukupno sa -gledavanje razvoja stvara -la{tva i origina lnog diskursau bo{nja~kom narodu. O to -me svjedo~e ideje, dilemesamog autora akademikaRed`epagi}a, koji je u svominstruktivnom predgovoru iznionaslove svojih dilema, koje suga nosile prilikom koncipiranjaovog projekta. Dakle, punih pe -tnaest naslova u kojima je htioizraziti knji`evno-estetske i pe -dago{ke ideje koje je razvijaokroz ovu kompleksnu struktururada.

Uop{teno govore}i, Red`e -

pa gi}ev kriti~ki pristup, poseb-no je zna~ajan za rasvjetljava -nje strukture i vrijednosti stva -rala{tva Rifata Burd`ovi}a, kojije javnosti vi{e poznat kao re v-olucionar, besjednik, vo|a stu-denata Beogradskog univerzi -teta izme|u dva rata i sa n -d`a~ki heroj, a manje da je biopoznat kao izvrstan pjesnik ipripovjeda~. Dalje, interpretaci-ja filozofske literature dr. Saf -ve ta Mirze Ba{agi}a i Me{e Se-limovi}a, koji uvode bo{nja~kumisao u svjetske tokove, govo -ri o jednoj posebnoj posve }e -no sti samosvijesti, gdje jeuloga kriti~ara da uspostavikomunikaciju sa javno{}u.

Svi Red`epagi}evi prilozi uovom djelu, su, ustvari, knji ̀ e -vni i umjetni~ki portreti knji -

`evnih stvaralaca, koji su ost-varili zna~ajan trag u svom vre-menu, kao i danas. Sa mnogi-ma od njih se autor li~no poz-navao, primjerica radi, sa pjes-nikom Mekulijem, pripovje da -~em Azemovi}em, pjesnikom ionomasti~arom D`ogovi}em idrugim. Dakle, ovim djelom serazbija tabu kritika koja je du govremena pre{utkivala ideje i

djela bo{nja~kih stvaralaca.Ovo isti~em iz razloga {to se ovinavodi poklapaju na iz vje stanna~in sa autorovom namjerom,da su ga nove okolnosti pod-stakle, da godinama u svojojprivatnosti, gdje se ba vio zna -nstvenim i literarno-um je tni -~kom analizom stvarala {tvapetanestorice pisaca iz san -d`a~kih, bosanskih i koso vskihsredina. U tom smislu, vi{erazloga autora je podstaklo, dase njihove ideje i djela sa vi{easpekata rasvijetle i ist ra ̀e.Svakako, u svemu tome dosada je nedostajala istinskametodolo{ka analiza djela bo -{nja~kih stvaralaca, kako bi seprona{le kop~e izme|u njiho -vih koncepcija i na primjeranna~in predstavili javnosti, tj.

bili dostupni onima kojimasu najpotrebniji, a to je{kolskoj i studentskoj po -pulaciji, kojoj treba po mo -}i da na adekvatan peda -go {ko-psiholo{ki na~in, ka-kav njeguje akademik Re -d`e pagi}, sa~uva svoj kul-turni i nacionalni identitet.

Zavr{na rije~

Na kraju, kao takvo,ovo dje lo mo`e poslu`itistudentima bosanskog je -zika i knji`evnosti, kao idrugim pasioniranim ljubi -teljima literature. Za istra -`iva~e, ovo djelo je poseb-na poslastica, jer donosiizuzetnu preglednost i obil-je dragocje nih informacija.@elimo zaklju ~iti, da smi -sao istra`iva~kog postup-ka autora akademika J.Re d`epagi}a, ogleda seprvenstveno kroz tri plana:

a) psiholo{ki, b) pedago{ki i c)knji ̀ e vno-kriti~ki, ~ime se ot va -raju nova pitanja za dijalog opu tokazima i tokovima suvre -me ne bo{nja~ke literature.

U tom smislu, `elim pozd ra -viti ovaj izdava~ki poduhvat, ipo`eljeti autoru jo{ novih djelakoja }e pobu|ivati interesova -nje javnosti.

Akademik Redepagi} sa dr. Sulejmanom Ugljaninom

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 63

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

64 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 65

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

66 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 67

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

68 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 69

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

70 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 71

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

72 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 73

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

74 � April - jun 2007.

MEDIJI O RADU BNV

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 75

MEDIJI O RADU BNV

Bo{nja~ka rije~ 6

76 � April - jun 2007.

Mevlana je ro|en u 13. sto -lje}u u Horosanu i sin je ple-menitog u~enjaka tog kraja itog vremena. Kao mlad jedoselio u Anadoliju. Nakonsmrti svoga oca, u ~etrdesetojgodini, u `elji ne samo dasazna, ve} da se na|e i `ivi uBo`ijoj ljubavi, aktivno predajeu medresi.

Valjda je dolazak [emsa Ti -brizija znak da se primila Me -vlanina dova, a ~ijim }e sedolaskom usaditi svjetlost unjegovom srcu i probuditi lju -bav prema Poslaniku. [emsnije samo ukazao na radost isre}u, ve} je probudio ovosvjetlo u Mevlaninom srcu.Mevlana je prema [emsu, a{to je bilo vrlo primjetno, izgra-dio veliko prijateljstvo, te seveoma vezao za njega. Ovo pri-jateljstvo i ova ~vrsta veza za[emsa nije odgovarala nekimprofiterskim grupama i nekimzaostalim u~enjacima koji susebe smatrali uva`enim. Nakraju, [ems se priklju~io dru -{tvu {ehida. Ovaj zulum i ne -pravda ogor~ili su Mevlanu. Daje na njegovom mjestu bio ne -ko drugi, potpuno bi se povu -kao iz dru{tva. Me|utim, Me -vlana se nije mogao naljutiti iokrenuti le|a ~ovje~anstvu.Njegova du`nost bila je da ~o -vje~anstvu prenese spoznaju oljubavi. Zbog ovoga je po~eo re-citirati Mesneviju.

Svirepost i nezahvalnostkoji su na~injeni [emsu nisuodvratila Mevlanu da poziva na

put ljubavi. Smrt pripadnika lju -bavi nije kao smrt drugih ljudi.Mevlana svoju smrt smatrakao dan susreta, [eb-i Aruz.Prije 733. godine, 1273. go -dine, on je ostvario svoj [eb-iAruz.

Nasuprot rasizmu, pohlepiza bogatstvom i vladavinom,mr`nji i zlobi, Mevlana pozivana spoznaju sr`i islama, napravo shvatanje Kur'an-i Keri -ma.

^ovje~anstvo, tragaju}i zaBo`ijom ljubavlju koja je temeljravropravnosti, humanosti ipravdi, izvor ljubavii, izrazilo sei usaglasilo sa Mevlaninim sh -vatanjem koje nas poziva nazajedni~ke vrijednosti ~ovje~a -nstva. Me|utim, nijedno ispra -vno mi{ljenje u historiji nije po -{te|eno zloupotrebe i pogre{ -nog tuma~enja. Za sva mi{lje -nja koja se protive univerzal-nom (op}em) pravu, a koja sepripisuju Mevlani, budimo uvje -reni da to nije njegovo mi{lje nj-e.

U svakom vremenskom pe -riodu postoje oni koji bi ubili[emsa. Ne treba o~ekivati da}e ovaj tip Kabila, ubijaju}i dra -ge i voljene li~nosti, po{tovatiKnjigu (Kur'an-i Kerim). Zar nijebilo onih koji su tokom objaveKur'ana iznosili svoje izmi{ljo-tine? Mora se priznati da suneke neistine i izmi{ljotine un -esene i u «Mesneviju», a Mev -lana ka`e da nije izgovorioni{ta suprotno Kur'anu. Takvela`i koje su mo`da u{le u

«Mesneviju» mogu se izbacitiukoliko se ne podudaraju sau~enjem i pravilima Kur'ana.

Mevlana smatra da je nu` -nost ljubav prema Poslaniku,Ehli-bejtu, prija{njim poslanici-ma, kako bi se uspostavila lju -bav prema Uzvi{enom Allahu.Me|utim, ako se ve`emo zadruge «grje{nike me|u ljudi-ma», nije mogu}e spoznati ovuljubav. Mevlana `eli otvorenore}i da je svrha stvaranja spoz-naja Bo`ije ljubavi. Iako je ~o vj-ek (insan) stvoren, a {to jepovoljno za njega, sa slobo -dom volje on ju je, ipak, isko-ristio u izboru lo{eg i time is -prljao svoju du{u, u koju jeu{ao virus te se mora o~istitiod svake ne~isto}e i tek ondaulo`iti trud kako bi se stekloBo`ije zadovoljstvo, odnosnospoznala Bo`ija ljubav. Ako seovo dogodi i u sebe usadi lju -bav prema Poslaniku, uspje{ -no }e se putovati i prema Bo -`ijoj ljubavi.

Sve dok ljudi budu zaroblje -nici svojih oholih du{a kojenisu odgojili sa ljubavlju prema

SVJETSKA KULTURNA BA[TINA

D`elaludin Rumi Hazreti Mevlana (II dio)

SPOZNAJA BO@IJE LJUBAVI

D`elaluddin RumiHazreti Mevlana (1207-1273)

Sve dok ljudi budu zarobljenici svojih oholih du{a koje nisuodgojili sa ljubavlju prema onima koji su spomenuti i sve dokbudu robovali zlatu i srebru, ne mogu prona}i Bo`iju ljubav.^ovje~anstvo, tragaju}i za Bo`ijom ljubavlju koja je temeljravnopravnosti, humanosti i pravdi, izvor ljubavi, izrazilo se iusaglasilo sa Mevlaninim shvatanjem koje nas poziva nazajedni~ke vrijednosti ~ovje~anstva.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 77

onima koji su spomenuti i svedok budu robovali zlatu i sre-bru (u dana{njici, eurima i do -larima), ne mogu prona}i Bo -`iju ljubav. Neki nisu sjvesnisvrhe svog stvaranja i pona{a -ju se kao «ptice bez krila».

SEMA

Rije~ «sema» navodi na trizna~enja: sema — okretanje,sema — nebo, sema — ~uti. I,zaista, kad dublje razmislimo,vidimo da se ove tri rije~i spa-jaju u mevlevijskom ritualu. Se -mazen, slu{aju}i muziku i rije -~i, okre}e se dobijaju}i uzvi{e -na osje}anja, uzdi`e se simbo -li~no do neba i duhovno sazri-jeva.

Prema velikom matemati -~aru i filozofu Pitagori, muzikapoti~e od okretanja nebesa i

od zvuka tih glasova. Od dva n-est znakova u horoskopu ni kloje dvanest muzi~kih tonova(makama). Sedam znakova umuzici, sedam zvijezda, dva -dest i ~etiri odjela (grane), dv -adest ~etiri sata dana; ~et -rdest osam pore|enja uklapase sa ~etrdeset osam sedmicau godini.

Rije~ «sema» u «Mesneviji»generalno zna~i, ~uti, dok u«Divan-i Kebiru» dobija zna~e -nje koje ima u mevlevijskom ri -tualu. Jednim primjerom iz

«Mesnevije» svjedoci smo daMevlana postavlja antitezu Pi -tagori.

“Jer piskavi zvuk trube i pri-jetnja bubnja Rogu

savr{eno sli~i na na~in je -dan.

Stoga, ka`u filozofi da pri-mamo te harmonije

Zbog okretanja sfere nebe -ske,

Da melodija koju ljudi pjeva-ju slutnjom i grlom,

Zvuk je okretanja sfere sa -mo;

Ali mu'mini tvrde da uticajd`enetski

Svaki zvuk neugodni prijat-nim u~ini.

Svi mi dijelovi Adema bijas-mo,

Te melodije u D`ennetu slu -{asmo.

Mada su voda i zemlja tje-lesna uzrok na{e sumnje,

Ne{to od melodija tih dolazinam u na{e sje}anje.

Ali, po{to se to izmije{alosa zemljom tuge,

Zar nam taj sopran i basu`itak isti mogu pru`iti?

Kad se voda sa mokra}om iustajalo{}u izmije{a,

Ta mje{avina gorkom ikiselom u~ini njenu narav.”

U vezi sa ovom temom, u«Mesneviji» se mogu prona}i i

drugi primjeri. U svakom slu -~aju, nagla{ava se da su zvuk,glas, odnosno muzika, “sema”,odnosno «slu{ati» i «~uti», na -~ini da se razviju estetska iduhovna osje}anja kod ~ovje-ka.

Sema sa Mevlaninim nada -hnu}em je dio turske historije,vjere, kulture i tradicije. Svje -doci smo i toga da je neki vjer-nici kao i druga bi}a iz prirodekoriste kao na~in zahvaleUzvi{enom ili kao znak radosti.Ako semu poku{amo objasnitinau~nim putem, vidjet }emoda dana{nja nauka kao uvjetopstanka isti~e pokret, okre-tanje. Ne postoji ni{ta {to sene okre}e, a zajedni~ka osobi-na svega je struktura atoma,~iji se elektroni, protoni i neu-troni neprekidno okre}u. Ovazajedni~ka osobina kod svihbi}a, naravno, va`i i za ~ovje-ka, ~ije tijelo ~ine atomi. I nje-gova krv neprekidno kru`i (ok -re}e se), a zajedno sa okreta -njem zemljine kugle i on nas-tavlja svoje postojanje.

Ali, svo ovo okretanje jeprirodno i nesvjesno. Naravno,razlika ~ovjeka od ostalih bi}aje um, {to ga ~ini druk~ijim iuzvi{enijim od ostalih. Zna~i,semazen ovom okretanju koje~ine sva bi}a dodaje pamet iljubav. Ali, ovo dodavanje, su -protno ustaljenom mi{ljenju,nema za cilj izgubiti se. Saovim spajanjem, sve `ivo i ne -`ivo {to poznajemo u prirodi,od najmanje }elije do zvijezdau kosmosu, sve zajedno veli~aUzvi{enog Stvoritelja, Njegovuveli~inu, mo}, u izuzetnom rit -mu i disciplini i okre}e se, svje-do~e}i, spominju}i, zahvaljuju -}i se i mole}i se, a to potvr -|uje i sljede}i ajet: «Sve {to jena nebesima i zemlji slaviAllaha...» (Kur'an-i Kerim, 64/1, 24/41, 62/1...).

Ritual seme simbolizira ljud-ski mirad`, odnosno duhovnoputovanje. Rob se okre}e isti-ni, sa a{kom se udi`e, odbaci-je egoizam, prikazuje svoj nes-tanak pred Uzvi{enim i sazrije-vanje, te kao potpun (kjamil)~ovjek osigurava mu ponovovra}anje robovanju. Semazen

D`amija i turbe Hz. Mevlane u Konji

Bo{nja~ka rije~ 6

78 � April - jun 2007.

na glavi ima sikke (simbol me -zarskog ni{ana), odjene ten nure(simbol }efina), a skidaju}iogr ta~ (hrka, d`ube), sim-boli~no se vra}a istini i u njojnastavlja putovanje. Dok obavl-ja semu, ruke su mu otvorene.Desna ruka mu je okrenutaprema nebu, kao da dovu ~ini,spreman da uzme Bo`iju blago-dat, a lijeva ruka, u koju gleda,

okrenuta mu je prema dolje, a{to predstavlja duhovnu milostkoju uzima od Istinitog,prenosi na narod, na koji gledakao dio Njega. Zdesna nalije-vo, okre}u}i se oko sr~aneose, obuhvata s ljubavljusedamdest dva naroda naZemlji, zajedno sa svim drugimstvorenjima.

Prema islamskom vjerova nj u,

~ovjek je stvoren da voli i dabude voljen. Hz. Mevlana ka`e:«Sve ljubivi su most premaBo`ijoj ljubavi».

(U narednom broju ne{tovi{e o prisutnosti u~enja i dje -la Hz. kod Bo{njaka)

Pripremio:Sanel Mu{ovi}

[ta su drugi rekli o Mevlani"Rumi je prije sedam stotina

godina spasio svijet od velikeanarhije. Danas Evropu moguspasiti njegova djela."

(Prof. dr. A.J. Alberrz,engleski filolog )

"Dok zapadno, materijalnomi{ljenje `ivot posmatra od ro -|enja do smrti, veliki islamskievlija hz. Mevlana D`elaluddinRumi svojim du{evnim vidompre|e granice pameti i opisanam iskonski rastanak ibeskranji sastanak."

(Prof. dr. Aytin Songar)

"Mevlana je `ivio s uvjere n-jem da bi vatrom jednog bi}aistopio sve one i sve ono {torazdvaja ljude, okupira njihovedu{e, robi njihova srca. On se isam istopi u toj vatri ili u du -{ama onih koji dolaze poslijenjega."

(Prof. dr. Irene Melikoff )

"Mevlana D`elaluddin je je -dna od li~nosti koje zauzimajuprvo mjesto u svijetu i islams -kom tesavvufu. [irina njegovo -ga horizonta, veli~ina njegovo-ga mi{ljenja, jednostavnost ugovoru i sve ljudske osobine sa-brane u njemu u~inili su da u|eme|u najve}e genije svijeta."

(Prof. dr. Said Nefisi, iran s-ki histori~ar knji`evnosti)

"Hz. Mevlani na ovom svije-tu nema primjera. On je turskigenije koji osvaja bez prolivanjakrvi i bez ratovanja."

(Dr. D`elaleddin B. ~elebi)

"Mevlana je umro par godi-na poslije ro|enja Dantea.Me|utim, kr{}anski pjesnik jeostao na znatno ni`oj stepeniciljubavi i tolerancije nego {to jeto muslimanski intelektualac."

(R. A. Nicholson)

"Mesnevija" je postalajedna vrsta d`epne knjige pri-padnicima mutesavvufa odrijeke Gang do Bosfora."

(Von Hammer Purgstall,australski histori~ar

knji`evnosti)

Mevlana je islamskom svije-tu donio svijetli period. On jeljepotu tra`io samo na poziti -vnom putu. Bio je protiv ropst-va i preporu~io je da se zara -|uje po{tenjem. Po njemu je~ovjek slobodan i veli~anstven.Sema je simbol izra`avanjanje gove filozofije. On je u semirekao; «Kad se vrati{, videt}e{ Allaha. Najsretniji dan jedan kad bude{ vidio Njega, ato je dan kad bude{ umro."

(Lois Doncet, francuski pisac)

"Mi smo do{li do kraja svog`ivota, a jo{ smo na po~etkuMevlaninih osobina. On je sul-tan duhovnog svijeta, a «Mesnev -ija» je dokaz njegove li~nosti. "

(Molla D`ami)

"Mevlanina djela su iznadsvih ideologija i jezika. Te{koje na}i pjesnika koji na njegovna~in s lahko}om opisujemrava i sunce, cvijet i okean,ljudsku zjenicu oka i mjesec nanebu..."

(Alija Izetbegovi} )

"[ejh Rumi je, sa svojim svi -jetlim srcem, vodi~ karavanazanosa i ljubavi. Njegov dometje ve}i od mjeseca i sunca. OnMlije~ni put koristi kao vezusvog {atora."

(Muhammed Ikbal)

"Prema Mevlaninom u~enju,sema je putovanje prema ve -}em znanju, prema ve}oj slobo-di i ljubavi. Semazeni, odjeveniu bijelo, obavljaju}i semu, kaoda nam s ljubavlju obja{njava-ju ~injenje dove svemira."

(A. Scrima)

"Mesnevija nije ispisanajezikom filozofije, ve} umjet-no{}u obra}anja srcu."

(Prof. dr. Rezynold A.Nicholson)

"Nijedan mistik na Zapadunije popularan kao Mevlana. Uhistoriji knji`evnosti nijedan su -fijski pjesnik nije toliko voljen.Njegove rije~i su na{le odjekkod hiljada sufija; poezija mu jeprevedena na razne jezike iutje{ila bezbroj ljudi."

(Prof. dr. AnnemarieSchimmel, njema~ki filolog)

"Hz. Mevlana je jedan odnajve}ih sufija ~ije obra}anje jeprimjenjivo u svim vremenima."

(Roger Garaudy, francuskiknji`evnik)

"Okret semazena podsje}ana okretanje planeta u svemiru."

(Marcel Schneider, francuski novinar)

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 79

Most Mehmed-pa{e So k o lo -vi}a u Vi{egradu upisan je naLis tu svjetske ba{tine UNE -SCO-a, na sjednici Komiteta zasv j etsku ba{tinu UNESCO-akoja se odr`ava u gradu Ch -ristchurchu na Novom Zela -ndu, saop{teno je iz Komisijeza o~uvanje nacionalnih spo m -e nika BiH.

Ovom odlukom su Bo{njacii Bosna i He rce go vi na, nakonStarog mosta sa podru~jemstarog grada u M o st aru, dobilidrugi spomenik na Li sti svjet -ske ba{tine.

Preds ta vn ici Bosne i Herce -govine na sj e dnici su Amra Ha -d`i mu ha medovi}, ~lanica Ko -mi sije za o~uv anje nacionalnihspom en ika , @eljana Zovko, am-basad or ica BiH u Parizu, i Bi -ljana Gu t i} -Bjelica, vr{iteljicadu ̀no sti sekretara Dr`avne ko -misije za saradnju sa UNESCO-m. Os im odluke o uvr{tenjuMosta Mehmed-pa{e Soko -lovi}a na Listu svjetske ba{ti -ne, Komitet odlu~uje o jo{ dvapit anja zna~ajna za Bosnu i He -rce go vinu - Izvje{taj o stanju

konzervacije Starog mosta sa podru~jem starog grada u Mo -staru i Izvje{taj o stanju kon z-ervacije prirodnog dobra Nac -ionalni park Durmitor u CrnojGori, s obzirom na mog u}nostizgradnje Hidro ele ktrane BukBijela.

Most u Vi{egradu je nastaokao zajedni~ko djelo dva geni-jalca — velikog vezira Osm an -skog carstva Mehmed-pa{eSoko lo vi}a i glavnog arhitekteCarstva Mimara Sinana, pori-jekom iz Anadolije koji je slu`iopod tri sultana. Mehmed-pa{aje ro|en na podru~ju Vi{e gra -da kao hri{}anin Bajica Soko -lovi}. Kao dijete regrutovan jeu el itni Janji~arski korpus, gdjes e vr{ila selekcija dje~aka pre -ma njihovim sklonostima. Svo -jim talentom i zaslugama Me h-med -pa{a Sokolovi}, dolazi nanaj vi{i mogu}i polo`aj u up ra -vnoj strukturi Osmanskog Ca-rstva — velikog vezira . Kao ve likivezir, Meh me d -pa{a Sokolovi}1571. godine nare |uje da se unjegovom rodno m Vi{egradu,na strate{ki veo ma va`nom

mjestu na putu iz Istanbula zaBosnu (tzv. Carigradska d`a da),sagradi „ mo st kojem ravna ne -ma“. Radovi su trajali {estgodina, do 1577. god ine, akao rezultat nastao je vele lje p -ni most koji le`i na de vet veli k-ih kamenih stubova. Dio mo -sta preko rijeke Drine ~ini 11lu~ nih otvora, od kojih je kra jn-ji na desnoj obali oslonjen nadva podzida.

KULTURNA BA[TINA

Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a upisan na Listu svjetske kulturne ba{tine UNESCO-a

MOST KOJEM RAVNA NEMA

Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu

Mehmed-pa{a Sokolovi}

Bo{nja~ka rije~ 6

80 � April - jun 2007.

]áhija f (tur.); vrsta peciva odfinog p{eni~nog bra{na, sa ma -jom od istucanog nohuta, pa stoga i karakteristi~nog mirisa;kod nas se uz Ramazan }ahijepripremaju i u nekim pekarama.

]âr m (pers.); dobit, zarada,korist.

]ása f (pers.); dublja, polulo -ptasta posuda za serviranje ~o r -bastih jela.

]áta, }átib, kjatib m (ar.); pi -sar, administrativni službenik,~i novnik.

]êf, }èif m (ar.); 1. dobro ra -spoloženje, naslada, uživanje;2. volja, prohtjev, hir; 3. fazapijanstva.

]emáne n (pers.); violina.

]ibār, kibār (ar.); ponosit, do-stojanstven, elegantan, lijep, saukusom, probran...

]ibret, }ibret, }ibretka (ar.) ;{ibica, sumpora~a.

]ilibār, }ehlibār, }ehrubār m(pers.); jantar, nakit od specija l -ne vrste smole lijepe zlatasto`u -te boje; }ilibaru je svojstven sta -ti~ki elektricitet, pa kad se pro-trlja privla~i predmete od tka-nine.

]ìtāb, kìtāb m (ar.); knjiga,propis, zakon, vjerske knjige.

]ôr}utuk (pers.-tur.); potpu -no pijan, mtrav pijan.

]ùlah m (pers.); kpa od valja -ne vune, obi~no bijele boje; na -cionalna kapa Albanaca.

]ùmez m (tur.); 1.koko{injac;2. mala neuredna ku}a, hudže r-ica.

]ùmur m (tur.); drveni ugalj.

]up m (ar.); dubok zemljanilo nac koji se pri dnu i pri vrhusužava i ima ru~ke sa strane.

]ùrak m (tur.); mu{ki kaputpo stavljen i op{iven krznom; bu -nda, ko`uh.

]ùr~ija m (tur.); 1. zanatlijako ji pravi }urkove i druge krzne -ne predmete; 2. trgovac krznom,krznar.

]ùskija f (tur.); vrsta alatke,du ža gvozdena motka za{iljenas jedne strane, a služi za bu -{enje rupa u zemlji, ili kao polu-ga pri dizanju tereta.

]ùvik m (pers.); brijeg, bre`u -ljak uzvisina.

Dahabeter (pers.-tur.); jo{ go -ri, najgori, ne može biti gori.

Dahnuti (inf.); odmoriti se, saolk{anjem.

Dálga ` (tur.); 1. talas, val; bu -ra na moru; 2. bje`anje, dinami-ka, neko brzo kretanje.

Dámar m (tur.); 1. otkucaj,`ila kucavica; 2. pren. narav, su -{ ti na ne~ije naravi.

Dâr-mâr (pers.); ispreturano, ne-u redno, nesre|eno, nesistema -ti zovano, bez reda.

Dárul-mualìmin m (ar.); {kolaza mualime, u~iteljska {kola.

Dávet m (ar.); gozba prire|e -na u ku}i povodom kakvog vese -lja.

Defdèrdār m (tur.); finansijs-ki upravitelj, defterdar.

Dèkika ` (tur.); minuta.

Nastavi}e se.

IZ JEZI^KE SEHARE

Usvakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, ukahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom skupu,upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i karakter-

is ti~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~kopodru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatnazamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}islu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilopotpuno zna ~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Zatakvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezido oblika kakav rije~ danas ima.

Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljava-mo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezici-ma srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije -~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}eostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enjekako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa setako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebiakumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~iprona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi,ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet"pro na}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput mer-hameta jo{ mnogo je sli~nih primjera.

U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteri -sti~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna iprenesena - figurativna zna~enja.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 81

“Ovaj nara{taj nosi na savje -sti samo}u svojih roditelja”, mu -d rovao je {ezdesetogodi{ nji Sa -bit. “Eto, i moja ~etvori ca si novaprsko{e po svijetu za za radom.Ostasmo u selu, u Ka lovitomKle ~u, sami ja i moja `ena D`e -milja. Nadali smo se na najm-la|eg, na Re d`epa, da nas ne}eostaviti, da }e prihvatiti roditeljepod starost, a on se obreo nara du ~ak u Njema ~ koj.”

A Sabitova `ena, D`emilja,~u vala je pet-{estoro goveda,~uvala po jo{ima i utrinama ijednom zapitala Sabita: “Na ko -joj je strani preko brda Nje ma -~ka? A tamo!” I gledala je stalnou tom pravcu, kao da }e ga pro -na}i svojim mislima. Sje }ala sekako ga je u djetinjst vu dr`alana krilu, milovala po kosi i pri -~ala mu: “Kad po ra ste{ i o`eni{se, mi }emo os tati sa tobom.Na pravi}e{ sta nove za stoku,Ijeti da je izgoni{ gore do {umeu Livatku. Da okr~i{ onu zaraslunjivu. Pok ri }e{ stan lubom, podkorom od bora hvata se debiokajmak na karlicama. Ima}e{dosta sto ke - ti si nafakali. Po g -ledaj, ove bijele ta~ke na nokti-ma, to su {truglje. Ima}e{ bu lju -ke ova ca. Uze}e{ krupnu i jaku`enu. Da mo`e vilom da ti bacasi jeno na podinu - dok dene{,snop da ti dr`i dok ga ste`e{ upru}e, da mo`e stoku da skoli imuze. Mi stari osta}emo na va -{im rukama da nas izdr ̀a vate.Vrati}e{ nam dobrom za muku,jer sam mnogo jada oko tebevidjela, dok sam te iznjivila. Ljutsi bio, jo{ su mi danas u{i za -glunute od tvoga pla~a. Tek bi teoprala i preobukla, a ti iza|i na -polje i izvaljaj se po blatu vri -{te}i. Ruke su mi sa truhnule odpranja! Nije lako iznjiviti ~etvorodjece. Ali, stari su govorili, nijena {teti onaj koji njivi djecu.Do~eka}u odmjenu i nasladu oddjece, snaha i unu~adi. Ondakada je naj po trebnije, kada se

pa dne s no gu, a vilice i ruke dr -{}u da ne mo`e{ ~a{u vode ika{iku do usta donijeti…”

PIela je stara u predasimaodmora vunene ~arapice da da -ruje unuke kada ih sinovi do ve-du na odmor. PIela i molila Bogada joj sa~uva djecu. A na jvi{e jestrepela za Red`epa. Oti{ao je utu|inu, nije lako pa ru iz rukutu|ine i{~upati. Eto, i svakogadana se ~uje, daleko bilo odnjega, te poginuo ovaj, te pogin-uo onaj.

Red`ep se ni je javljao dese-tak godina. S vremena na vrije -me radnici koji su radili u Nje -ma~koj i preko ljeta dolazili naodmor donosili su pri~e da suga vidjeli. O`enio se Nje mi com,ka`u. A nedavno do{lo je pismou kojem javlja da uskoro sti`e sadva sina i `enom na odmor. Maj -ka se nadala njego vom dolasku,a negdje kraji ~ kom svijesti i su -mnjala: mo`da je to pismo na -pisao neko od njegovih drugova,samo majku da utje{i, da nestrepi od po misli da nije `iv.

Uskoro, jednog popodneva,ko m{ijska djeca su dotr~ala datra`e mu{tuluk: “Eno, sti`e ti sinsa `enom i djecom, zausta vio jekola dolje pod selom i krenuoovamo!”

Istr~ali su da ih sretnu is podku}e. D`emilja je plakala i grlilasina, koji je bio rask ru }ao, biolijepo obrijan i pod {i {an. Okre -nuo se ka plavoj `e ni sa glatkim,nje`nim licem, vla`nim usnama igrahorastim o~ima:

“Ovo je moja `ena, Ange li ka,a ovo moji sinovi, Sandran i Es -man.”

^im se smrklo, i kom{ije sudo{le na dobrodo{licu. Starci gla-va uvijenih bijelim {alovima i {a -mijama zabra|ene starice. Dokse Red`ep grlio sa njima, Nje -mica je sjedjela. Pru`ila bi rukuna pozdrav sjedje}i i ne gleda-ju}i u lice prido{lice. Po {to je u

sobi bilo toplo ustala je, iza{laje napolje i vratila se. Samo u{orcu. Srednjovje~ne `ene su sepo~ele pogurkivati i {aptati:

“Vidi sramote! Golokraka Sa -bitova snaha me|u starim ljudi-ma!”

Najzad je jedna tetka usta la i{apnula Red`epu:

“Reci joj, zaboga, da se obu -~e!”

Kada se vratila u somotnimpantalonama, pri{la je D`emi lja,potap{ala je po le|ima i re kla:“E, pri{t te pogodio, snaj ko, {tone zna{ ni jednu na{u rije~!” Azatim, gledaju}i `ene, dodade:“Ovog gdje ne zna na{ jezik iz -gleda mi kao bez srca: mi seradujemo, grlimo je, pla ~emo, aona nas hladno gleda kao da jeod plastike!”

“A ho}e li da jede ovu na { kuhranu?”, priupitale su `e ne.

“Ho}e, sve {to joj prinese{.Ali je donijela sa sobom svojehrane, svinjskoga mesa.”

Stare `ene se streso{e kaoda ih uhvati drhtavica:

“Dadni joj jedan sud, pa po -{to odu prokuhaj ga, jer }e ti su -dove svinjetinom ispoganiti.”

“A {to da ih ~uvam i kuhamkad i on sa njom svinjetinu je -de!”

“Shvatite”, re~e Red`ep, “njojje sve ovdje nepoznato. Zami sli -te kako biste se vi osje}ali po -tu|eno da se obretnete u nekojnjema~koj porodici.”

"U~i je, sine, na{e rije~i. U~ii nju i djecu. U~i, izgovaraj ri je~i,pokazuj prstom. Ovo. se ka`eovako, ona onako. Kako joj sesvi|a ovdje? Ti ka`i {ta voli dajede da joj zgotovimo. I nemoj,si nko, da ti lije`e u krilo da tegrli, ljubi i {tipka kad ima nekoprisutan. Ja sam ostarila u bra -ku, a tvoj otac me nije ni kadazagrlio ni poljubio u tu |em pris-u stvu. Reci, sine, {ta da radimoda joj bude lijepo. Da ponovoza`eli da ovdje do |e. Jer, ako jojse ne svidi, ne }e vi{e do}i satobom, a bez nje ne}e{ ni ti.Reci {ta ona voli.”

"Za hranu je lako, njoj se svi -|a ova hrana. Svi|aju joj se iova brda, vazduh i sunce. Ali

PRI^A

Zaim Azemovi}

NJEMICA

Bo{nja~ka rije~ 6

82 � April - jun 2007.

Nje mci vole da se br~kaju, ku pa-ju i sun~aju, pa me nagova rabazen ovdje u dvori{tu ku }e danapravimo, vodu da dovedemo,pa da se sun~a i kupa u ba -zenu.”

“To bi nam dobro do{lo dapojimo stoku u ove ljetnje `e ge”,na{ali se Red`epov stric Zenun.

“Nemoj, sine, da izvadim prsada te prokunem! Da na p ravi{bazen da se kupe selja ci kao na~udilo, golu snahu da mi gleda-ju, da se podsmjehuju, da mepo starost zasram ljavate. Drugoje to tamo u svijetu gdje mi negledamo. Kod nas jo{ mlade ne -vjeste, kada se vode kod kom -{ija, Ijube ru ku djeci i mu{karci-ma, ustaju na noge kad u|e kobilo u so bu, pa makar i najma -nje di je te.”

“Ona radi, dala bi vam ma r kida bazen napravite i da vam os -tane za ku}ne potrebe.”

“Nama ne trebaju pare danam daje. Neka imate i neka stezdravo! Mi imamo da je demo ida se obu~emo. Sino vi nam po -{alju za bra{no, ma slo, so i gas,a {to se ti~e od je}e, pogledaj nazidu {ta je obje{enih kaputa,pantalona i bundi. Sve {to odi-jela sinovima zastara, oni po{a -lju ocu. Ne zna vi{e ni {ta }e sanjima. I meni je pun kov~eg ko -{ulja, dimiluka, mintanluka, {a -mija… Imamo i da pojedemo, ida popijemo, i da obujemo, i daobu~emo, i na {ta da legnemo,nadostili smo se svega, svakeIjepote dok je zdravlja i slobo de,samo, eto, sami smo i `e ljku -jemo se sa djecom. Neka ste`ivi, da vam o~ima zlo ne vidimoi u{ima ne ~ujemo.”

Red`ep je ustao i Njemici pr -stom pokazivao:

“Majne fater, otac, majne mu -ter, majka, majne bruder, brat...”

A onda se na{ali Red`epovbrat, u~itelj Dino, pokaza na ocai re~e Njemici: “Fater, otac, par-tizano! De, Sabite, skini ~a rapuda ti vidi ranu iz rata sa Nje m -cima.” Ne ko od prisutnih re~e:“Nemojte to”, drugi: “Ski ni, ski -ni, neka vi di.” Sabit ski de ~a ra -pu i Dino, pokazuju}i o~ e vu za -raslu ranu, re~e: “Otac partiza -no, a Doj ~eri rrr, pu, pu!”

Njemica je slijegala rameni-ma. U sobi se za~u gun|anje

sta raca:“Ne zna ona, ali neka sazna

da se ne ponovi.”“Nije kriva. Nije bila ni ro |e -

na kada je bio rat.”“Djeca nijesu kriva za grijehe

roditelja.”“Kada pomenuste djecu, gdje

su im djeca?”“Iza{la su da se igraju sa na -

{om djecom.”“Na{a djeca u~e njihovu dje -

cu na{im rije~ima. Stala jednanaspram drugih i izgovaraju: tra -va, krava, sunce, livada, je la, ja -buka, ovca, p~ela; poka zuju sveto, a njihova djeca od govarajuna njema~kom. Po ne kad isto -vre meno izgovaraju ime istogpre dmeta na oba jezika, i takojedna drugom ne razumljive rije~istapaju u za jedni~ko razumije-vanje.

Kom{ijska djeca su se dozi-vala sa brda:

“Do|ite da se igramo, evokod Sabitovih do{la Njem~ad.”

Ode Sandran ku}i, donese izmaminog kofera igra~ku: pla sti -~nu pu{ku. Razbje`a{e se saku-pljena djeca kao od pra vog oru -`ja. Esman donije jo{ stra{nijuigra~ku: tenk. On u strahu po ra -ste u o~ima djece, dok su izviri-vala iza kleka. Pa onda uzvi knu -{e: juri{! i salomi {e Sandranupu{ku, spljo{ti{e Esmanu tenk.Povedo{e San drana i Esmanakao zaro blje nike Sabitovoj ku}i.Kada Sabit ~u graju djece, iza|eiz sobe pred vrata i zapita djecuza{to su se tukla.

“Igrala smo se Njemaca i pa -rtizana, pa smo ih nadja~ali izarobili.”

“Nijesu to va{i neprijatelji,dje co, to su va{a bra}a. U~ite ihna{e rije~i: majka, otad` bi na,brat, voljeti. U~ite ih da se razu-mijete i da se zavolite. U sva -kom narodu, u svakom gra du iselu na svijetu, ve}ina je dobrihljudi, sarno ih treba upoznati. A,eto, bra}a, kada se ne sretaju ine poznaju do bro, mogu da seposva|aju.”

Posje~ari su se razi{li, svi suse spremali da spavaju, sa mo jeNjemica, u svojoj sobi, na sto ~i -}u, pisala pismo majci u Hano -veru:

“Draga mama,

Dobro smo u putu pro{li. Alisam se vi{e namu~ila dok samstigla od magistrale do Red`e -pove ku}e, nekih pet kilome taranikakvog puta, nego iz Nje ma -~ke dovde dok sam do {la. Nanekoliko mjesta su nam se kolazaglavila u blatu. Ja sa djecombila sam u kolima i za volanom,a Red`ep gu rao. Da si vidjela ka -ko su ga zadnji to~kovi isprskalipo licu i odijelu! Na jednom pre-voju po toka ostao nam je aus-puh. Da sada ~uje{ na{ “Pasat”kako dr~i kao avion. Ovdje u se -lu ku }e su od drveta. Takore}i,spa va se u sr~iki drveta. Oda -svu da drvo. Ono miri{e na smo -lu i vazduh je lak, slatko se u nji -ma spava. Ali, do~ekala meprava napast od insekata. Mu hezuje u uglovima sobe kao maleeskadrile bombardera, a pravustravu sam dobila od je dnoginsekta kojeg ovdje zovu “kica”.Ina~e, Red`epovi uku }ani su medobro primili. ^ak su, da bi minapravili zadovo ljstvo i da se nebih osje}ala potu|ena, svako odnjih, nau ~i li po neku njema~kurije~, koju ~esto izgovaraju uztap {anje po mojim le|ima. Sta -lno je oko mene puno `ena idjece, a ovamo u svakoj ku}iima po sedmoro-osmoro djece.Ona me povazdan radoznalogledaju i smije{e se. Ovi Ijudiima ju neke ~udne obi~aje: sre -}ni su ako im ko ku}i u gostedo|e i pravo im je zadovoljstvoda se gost {to bolje po~asti i saapetitom jede i pije. Ako vam zane{to u ku}i zapne oko i dopa -dne vam se, ne umiju re}i: nedam, ve} su spremni da vampoklone ili prodaju za skromnuci jenu. Tako su za me ne pri pre -mili jedan lijepo izatkani }ilim,jer ovdje `ene i djevojke tku di -vne rukotvorine od vune, u ~emusu prave um jetnice.

Ina~e, ovi Ijudi su jako zado-voljni i sre}ni sa onim {to ima -ju, jer ih jo{ nije zahvatila neza-sita groznica za bogats t vom, pasma traju da je najbo lje {to ~o vj-ek u `ivotu mo`e imati - dobro iplemenito srce.

Zapisala sam u svesku ne kasvoja zapa`anja pa }u ti ih pro -~itati kad se vratim.

Puno pozdrava, tvoja Ange li -ka.”

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 83

Vijest je u Novi Pazar stiglasa visine od 8.848 metara! Ba -sko na “krovu svijeta”! Bio je totriju mf upornosti, volje, snage, iz -dr`ljivosti i ̀ elje, bio je to vrh u nacljudskog napora da se i buk val -no dosegnu najve}e visi ne kojepostoje, da iz srca Nov og Pa -zara, iz srca Sand`aka, na “kro -vu svijeta”, najvi{em planinskomvrhu na svijetu Mont Eve re stu,se na|e Basar ^arovac Baskokao dio na{e volje i sna ge, kaodio na{e upornosti, os tva renjena{ih nada, kao na j bo lji me|uje dnakima u, ka ko re~e na{ gra -dona~elnik dr. Su lej man Uglja -nin, “malom gra du sa velikimlju dima”! I ve likim ljudskim srci-ma”!

Pri~a je, zapravo, po~ela mno -go ranije nego li se deveto ~la nadr`avna ekspediciji uputila ka Ne-palu i Tibetu, ka naj ve }em svjet-skom alpinisti~kom iza zo vu odkako postoji civiliza ci ja za kojuznamo - ka Hima lajima, ka Mont

Everestu. Pune ~etiri godine te -s tirani su alpinisti, vr{ena sele -k cija me|u os a m desetak naj bo -ljih u zemlji. Pla ninarsko dr u {t -vo “San d` ak” je jedno od vo de -}ih. Re|aju se osvojeni svjetskivrhovi: Kilimand`aro, Ara rat, Da -mavand, Akonkagva, Erd`ijes,Lo bu~e..., koje ovo dru { tvo ~inejednim od naj bo ljih ne samo una{oj zemlji ve} i van njenih gra -nica. Uporni, istrajni, znaju}i {taho}e, preuzimaju krajem 2005.godine ulo gu najboljeg alpinisti -~kog klu ba u zemlji. Svaki noviosvojeni vrh samo je dokaz vi{eda je to zaista tako i da su Novo -pa zarci fascinirali svojim uspje -sima sve u alpinisti~kom svijetu.Me|u njima blista jedan pe de -seto ~et vo ro godi{njak - Ba sar ^a -ro vac. Vo|en sportskom do k tri -nom da se valja ba viti spo r tom ubilo kom star os no m do bu, ne gu -biti vrijeme i ulagati u sebe, po m-jerao je gra nice, lju de dovodiosvojim us pjesima u nevjericu, ali

i ~i n io da i mi vje rujemo da mo -`e mo, da vrijedi probati i uspjeti.Spor tista u du {i, pliva~ marato -nac, jedan od osniva~a memori-jalnog pli va ~kog maratona pos -ve}enog tako|e jednom sj a j nomalpinisti, sportisti i ~ov jeku, rah-metli Safetu Mavri}u ]aku ~iji jevi {e struki pobjednik, jedan od os -ni va~a planinarskog dru{tva “Sa -n d`ak” jo{ davne 1985. go dine,jedan od inicijatora iz gr a dnje, za -jedno sa svojim prijateljima izpla ninarskog dru { t va, planinar s -kog doma na Mo k roj gori koji jejanuara 2006. go dine i zavr{eni gdje je eks pedicija “Everest2007” ob a vila svoje posljednjepri pre me pr ed veliki uspon.

Tokom ~etvorogodi{njih eli mi -nacija formirana je ekipa koja jekao uvertiru odradila i po pela sena himalajski vrh ^ooju 2006.godine. Bilo je samo pi tanje vre-mena kada }e ta ek ipa krenutiu osvajanje “Krova svijeta”. Krajmarta 2007. go dine se ~inio kaoidealno vrije me. ^ekanja vi{e ni -je smjelo biti. Sve je bilo sprem-no. Deveto~lana ekipa u sa s ta -vu: Basar ^arovac, Dra gan Pet -ri}, Dragana Rajblovi}, Milo{ Iva-~kovi}, Gligor Delev, Marko Ni ko-li}, Simo Dragi}evi} i Petar Pe}a -nac, na ~elu sa Draganom Ja}i -movi}em, kao vo|om ekspedici -je, krenula je put najvi{eg svjet-

SVJETSKA KULTURNA BA[TINA

Sand`a~ki alpinista Basar ^arovacosvojio najve}i vrh na svijetu Mont Everest

SAND@AKLIJA NA “KROVU SVIJETA”

Basar ^arovac na “krovu svijeta”

Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta”

Bo{nja~ka rije~ 6

84 � April - jun 2007.

skog vrha - Mont Everesta.Pratimo na{eg junaka pri~e,

koja po~inje ispra}ajem poro di -ce i prijatelja na put dug vi{e oddva mjeseca. A Basar tada re -~e: “Nadam se da }e ovo biti us -pje{na ekspedicija. Ja sam fizi ~ -ki i psihi~ki spremniji nego ikad,znam {ta me o~ekuje, znam sakim idem, znam ka kav nam jecilj i, ako Bog da, us pje }emo si -gurno!” Poslije sve ga {to je usvijetu spor ta ura dio, ne vje ro -vati ovakvoj op timisti~koj izja -vi bilo bi ravno ludilu. I vjerovalismo naravno. I jo{ dodade da jeizuzetno za dovoljan {to na ovajput ide ona ko siktile, {to velina{ na rod, podr`an i ispra}en odsvih, po~ev od op{tinskih vlasti,koje su pokazale svoje ogromnorazumijevanje i spremnost da bu -du uz njega, do svakog u NovomPazaru i Sand`aku. “Idem punedu{e. Grad i moji Novopazarci suuz mene, moja porodica i prija -telji, i ja jednostavno moram dauspijem”!

Put je na{u ekspediciju vodiopreko Atine, Bahreina i Kat ma n -dua gdje su obavljane formal-nosti oko tibetanske vize. Za{toti betanska strana, kad je ju`na,Ne palska mnogo lak {a za us -pon? Da pojasnimo. Pos to je dvi -je zemlje iz kojih se pe nje Eve -rest: Nepal i Ti bet. Postoji opetmnogo pravaca kojima je mo -gu}e do}i na “krov svijeta”. Zbogvisine taksi za penjanje koje suenormno skupe sa nepalske st -ra ne, na{a je ekspedicija odlu -~ila krenuti u ostvarenje cilja sate`e, sjeverne, Tibet an ske stra -ne.

Od trenutka kada su pre{linaj viso~iji drumski prijevoj na svi -jetu, koji povezuje Nepal i Tibet,koji je dublje u tibetanskoj stra -ni, prepunog moli tve nih zastavi-ca, koji je na visini od 5000 me -tara, prolaze i smje njuju se gra -di}i i sela: Zang mu, Tingri i Nilan- gradi} na putu do prvog baznoglogora koji je na 5.200 metara.Tu se obavlja drevna budisti~kamolitva “pu|a” bez koje se nepo lazi na uspon, nijedan Tibet a -nac, bez kojih je nezamislivo os -

va janje Everesta, ne bi kre nu o kavrhu.

Basko i njegove kolege sva -ko dnevno izvode aklimatizaci onapenjanja od i ka prvom baz nomlogoru. Po nekoliko puta u to kudana se penju do odre|e ne ta -~ke i vra}aju se na spavanje ubazni logor, sve po{tuju}i os no v -no alpinisti~ko ges lo: “Penji vi -so ko, spavaj nisko”.

Atmosfera u ekipi izvanredna.Kre}e se ka drugom baz nom lo -goru na 6.200 metara. Taj 24.april bio je dan slavlja. Dok seEverest visio, prkosio, u baznom

logoru devetoro njih spremni daga osvoje, pokore i opet uzdig -nu, prave malo ves elje. Basaro -vom unuku bio je ro| endan - ~e -tvr ti! Lokalni kuh ar za tu prili -ku pravi tortu. Na 6.200 meta -ra!

To je kasnije i obilje`ilo Bas -kov uspjeh i uspon na “krov svi -jeta”.

Dani su prolazili. Aklima ti za -ci oni usponi svakodnevno. Tre -ba mnogo te~nosti i hrane. Al pi -n istima niti se jede niti se pije.Svjesni su da ipak moraju uno -siti mnogo te~nosti u organizamstrahuju}i od bolesti alpi nista -hi poksije, nedostatka kiseonika.Kada su do{li u prvi visinski ba -zni logor C1 radili su sve kao iprije. Na tih 7.150 metara glav -ni posao alpinista jeste toplje n-je snijega. Oni u proseku mo ra -

ju piti, na toj visini, oko 6,5 li -tara vode. Apetit im je slab, tekponeko gotovo jelo koje se sta -vi u uzavrelu vodu. Najvi{e, ipak,jedu slatko, ~okoladice, bon`ite,vitaminske tablete na svaki sati vo de, mnogo, mnogo vo de. Na -kon povratka sa jednog aklima-tizacionog penjanja, zatekli subazni logor potpuno zatrpan sni-jegom. Prava drama na 7.150me tara! Ukoliko ne uspiju da ot -mu {atore sa opremom lede n-im snje`nim nanosima, morajuse spu{tati u ni`i bazni logor ato je sa sobom povla~ilo mnoge

rizike, mo`da ~ak i odu sta janje?!U`urbano odtrpavaju {atore. Gr -~e vita borba da ih no } ne uhva -ti nespremne i van {a tora. Ne -do s ta tak kiseonika, su rove }udivre mena na tim visi nama, nep -ro bojni ledeni ok ov oko {atora,no} koja se pribli`avala... Ni{tavi{e nije i{lo na ruku ~lanovimana{e ekspe dicije. I u posljednjemtrenutku, ka da su se gasile na -de, jedna druga ekspedicija us -tu pa svoj ve liki {ator na{im al pi -nistima. Velika radost i sre}a. Je -dna ta ko banalna stvar mogla jeda do vede u pitanje cijelu ek s -pe di ciju. Zato, valjda, alpinisti ivo le da ka`u da su “najve}e naj-manje stvari”. U tom trenutku taj{ator je bio veliki koliko i `eljasvih na{ih devet alpinista da sepopnu na vrh svijeta!

Ve} sljede}i dan na{i alpinis -

Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta”

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 85

ti su u drugom visinskom ba z nomlogoru C2 na 7.800 me tara. Ne -bo pod nogama, oblaci u visinipogleda i samo plavi be s kraj iz -nad. Svako ima svog pa r tneraza penjanje. Pravila su vrlo stro-ga, precizna i, {to je najva`nije,nema slobodne volje u njihovojprimjeni. Mora se ta ~ no raditiona ko kako je do go vo reno i pro -pisano. U proti vnom gre{ke suneminovne a one se ovdje pla -}aju najskuplje - ljudskim `ivoti-ma. Bas k ov partner za uspon jetako|e San d`aklija, iz grada Pri -je po lja, Dragan Petri}. Saradnjaodli ~na, bez gre{ke, kako i tre -ba, do vrha i nazad.

U tre}i visinski bazni logor C3na visini od 8.300 metara na{isu alpinisti stigli sutra dan, 19.ma ja, oko {est sati po slije po d -ne. Smje{taju se u {a tore i ba -ve se svojim osno vnim zanima -njem ovdje - top lje njem snijegai, naravno, pri pre manjem koli~i -na koje valja po nijeti na kona~ -ni uspon i bo ca sa kiseonikom,bez kojih bi us pon bio nezamis-liv. Na ovoj vi sini oni ve} moraju

da piju pre ko 7 litara vode, jerim, u su protnom, prijeti hipoksi-ja - koja iza ziva haluciniranje,oti canje i mno ge druge proble -me. Krenuti u osvajanje Evere -sta zna ~i ta~no znati {ta vaso~e kuje, na {ta sve morate bitispre mni, nema brzopletih odlu-ka, sve mora biti temeljno sa g -le dano i odradjeno, nema po la -ska glavom bez obzira. Bas kozna re}i da “Everest ne pe nju mi -{i}i, ve} mozak”. Mozak je togdana, u posljednjem visinskombaznom logoru, radio vrlo brzo iprecizno kod svih. Bili su na sa -mo 550 metara od “krova svije-ta”. Uzbu|enje, slatka jeza, div -lj e nje i strah pri pogledu na Eve -rest i velika `elja da se kona~noostvari cilj.

“U no}i izme|u 19. i 20. ma -ja odlu~ili smo da krenemo u fi -n a lni uspon” - ka`e Bas ko. Zbogopasnosti od promjene vre me -na na vrhu, uspon se mo ra oko -n~ati najkasnije do po dneva.Uvijek se penje no}u. Basar inje gov partner za penjanje sukrenuli ta~no u 23 sa ta i 6 mi n-

uta. Peli su cijelu no}. Pre{li su~uvene stepove, pogotovu drugistep i kada su njega pro{li, ta -~no u 8 sati i 40 minuta po lo -kalnom vremenu bili su na “kro -vu svijeta” Mont Everestu! Po s -lije devet sati trideset ~etiri mi n-uta njih sed moro, od ukupno de -vet ko li ko je krenulo na us pon,uspje li su da ispenju po s lje dnjih550 me tara i na|u se nanajvi{em svj et skom vrhu gdjeistovremeno mo`e bo raviti pet -naest lju di i gdje se mo ̀e ostatinajvi{e petnest do dvadeset mi -nuta.

Basko na krovu svi jeta! Naj -ve}i us p jeh sporta u Sa n d`aku.Deset mi nu ta historije za vje ~ -nost, visoko podi gnute ruke, is -pu njeno obe }anje, ostvarenje du -go godi {njeg sna, duh San d`akai ovdje na najvi{em vrhu svi jetaMont Eve restu!

Fotografisanje, ~estitke... Ob -laci se gomilaju... Everest opo -minje i daje malo vremena zaog romnu radost. Na{i alpinistimoraju da po~nu sa spu {tanjemi povratkom u ba z ni lo gor C3.

Pogled na Himalaje

Bo{nja~ka rije~ 6

86 � April - jun 2007.

Mo raju se spu{tati pa` ljivo, is -tom koncentracijom sa ko j omsu se i peli ka vrhu.

Svaki metar je zna~ajan, sva -ki metar nadole mora biti pre|ensa najve}om pa`njom jer se ~ak

90% nesre}a de{a va u povratkui spu{tanju. Sva ki metar je va`ani zbog vazdu ha i zbog blizine ba -znog logora i mnogih drugih st -vari. Podvig ra van osvajanju zla -tne olimpij ske medalje. I na{ Ba -sko ^aro vac u grupi slavnih, hra -brih, onih koji sigurno ulaze u his-toriju svjetskog sporta i al pi ni -zma, jedan od rijetkih u histo rijiljud ske civilizacije koji se is pio na“krov svi je ta” i tamo donio duhSa n d`aka i Novog Pazara.

Naravno, onako kako smo gaispratili, tako smo ga i do~e ka li -velikog otvorenog srca. Mi, ko jismo Baska znali, znali smo i toda ako bude postojala i najma -nja {ansa za uspjehom Ba sko }eje iskoristiti i popeti se na “Krovsvijeta”. Takav je to ~o v jek.

Rukovodstvo grada, spo rt s kisavezi Sand`aka i Novog Pa za -ra, Sportski centar, rod bina i pri -jatelji, ~lanovi Pla ni na rskog dru -{tva “Sand`ak” organizovali suBasaru do~ek ka kav se ne pa -mti. Od aerodroma Nikola Teslau Beo gradu pa sve do glavne no -vo pazarske ulice gdje je Basku inje govom uspjehu u ~ast pri re -|ena prava narodna sve~a nost

na kojoj je prisusustvovalo ne -ko liko hiljada Novopazaraca ko -ji su i na taj na~in do{li da oda -ju po ~ast najve}em novo pa zar -skom spor tisti, da po zdrave naj -ve}i us pjeh u isto riji san d`a ~kog

sporta.Nakon {to su Ertan Demo vi},

predsjednik PD “Sand`ak” , mr.Fahrudin Ma vri}, direktor Spo r -tskog sa veza Novi Pazar i mr.Me nsur Memi}, predsjednik Spo -rtskog saveza San d`aka uru~iliplakete Basaru ^arovcu za nje-gov veliki, histo rijski spo r tski us -pjeh, dr. Sulej man Ugljanin, pre -dsjednik op {ti ne No vi Pazar, jeu svom poz dra vnom govoru, iz -me |u ostalog, rekao: ”Po{to va -

ni su gra |a ni, u ime svih vas i usvoje li ~no ime, imao sam ~astda is pra tim Baska na ovaj veli-ki po hod i rekao mu da najprijemo ra pobjediti samog sebe, paon da druge. I pobijedio je i us -pio. On je popeo Novi Pazar na“kr ov svi jeta”! To je na{ naj ve}ius pjeh! I ovaj put smo pokazalida smo mali grad ali da ima movelike ljude!”

Basar ^arovac, vlasnik po g -leda sa “krova svijeta”, ~o vjekkoji u svojim nogama ima raz-daljinu od 8.848 metara, ko likoga odvaja od obi~nog smrtnikai svrstava u red rijetkih, hra brihi velikih ljudi na{eg do ba, nijepuno govorio sem {to se zahva -ljivao svojoj porodici, spo r tskojjavnosti, Novom Pa za ru, sugra -|anima, onima koji vode ovajgrad, prijateljima, pla ninarima,San d` a k lijama, svi ma koji su vje -rovali u njega, svi ma koji su nabilo koji na~in po mogli da ost-vari ovaj historijski uspjeh, svi makoji su brinuli za njega to komdvomjese~ nog uspona, svimako ji su vje ro vali u njegov kona -~ni uspjeh. Vi{e puta je po no -vio:

“Hvala vam {to ste brinuli alimi je bilo izuzetno drago {to omeni brinu oni koji misle dobroi meni i Novom Pazaru i San d`a -ku. Svi ste vi utkali se be u ovajveliki istorijski us pjeh san d`a~ -kog sporta”!

Fehim Kari{ik

U pohodu ka vrhu - ekspedicija Srbije

Alpinisti na vrhu Himalaja Mont Everestu

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 87

Po~etkom ~etrdesetih godi-na XIII st. (1241—42) ug a -rsko—hrvatsko kraljev s t vo

pogodila je velika tatarska na -jezda, koja je opusto{ila sve{to joj se na{lo na putu odKarpata do zidina dalmatinskihgradova. Tatari su zaobi{li Bo -snu, ~ime su vlast, polo`aj ivojna snaga bana Ninoslavadalje u~vr{}eni i oja~ani. Banse osje}ao toliko mo}nim da jeprihvatio poziv Spli}ana, kojisu tada bili u neprijateljstvu skraljem Belom IV, pa im je saja~om vojskom 1243—44. po -mogao u ratu protiv kraljuodanog Trogira.

Vjerodostojan zapis o tomeostavio je poznati splitski ljeto -pisac Toma Arhi-|akon. On op -{irno pri~a kako su Spli}ani usukobu sa Trogirom pozvali upomo} bana Mateja Ninoslava,platili mu novcem iz gradskeblagajne i izabrali ga za svogkneza. Ban Ninoslav je, bez ok -lijevanja i zabacuju}i obzirepre ma ugarskom kralju, prihva-tio poziv i sa svojom vojskomprimjerno kaznio Trogirane, na -kon ~ega su mu i oni dali kne -`evsku ~ast. Poslije je ban oti -{ao natrag u svoju zemlju, a uSplitu je ostavio "jednog odsvojih sinova sa jakom konji-com". Iz toga je jasno daSpli}ani nisu Ninoslava dr`aliheretikom, jer ga ne bi pustili ugrad, po{to im je samim grad-skim statutom iz 1242. bilo

zabranjeno da hereticima pru -`aju gostoprimstvo.

Smatraju}i da su ovom in -tervencijom bana Ninoslavapo vrije|ena njegova suverenaprava nad dalmatinskim gra -dovima, ugarsko—hrvatski kraljBela IV je 1244. poveo kaz-neni pohod protiv bana kaosvog politi~kog protivnika. Predprijetnjom novog rata, ban Ni -noslav je bio prisiljen da izrazilojalnost ugarskom kralju, teda pristane da se bosanskojbiskupiji priznaju prava i po v -lastice na ranije joj datim pos-jedima. Ti su posjedi, uz prista -nak bana, potvr|eni pove ljomkoju je kralj Bela izdao 20. VI1244. godine. Njihov obim nijebio mali i bilo ih je u mnogim`upama, od Usore do Neretve iod Uskoplja do Pra~e, pa bi pri-hod s njih, da se mogao re do -vno ubirati, sigurno predstav -ljao solidnu materijalnu osno -vu za organizaciju i djelovanjekatoli~ke crkve. Ali u Bosni seni uz sve prijetnje i pritiske ri -mske kurije i ugarskih kraljevanisu mogli ostvariti uvjeti za nji-hovu redovno ubiranje. Tomeni{ta nisu pomogle ni utvrdekoje je po Bosni, "radi odbranevjere" i za{tite crkve, podigaokalo~ki nadbiskup. Izvrgnutesta lnim napadima doma}e vla -stele i stanovni{tva, te su tvr -|a ve i utvrde postepeno sas -vim propale.

Od godine 1246. u~estali

su zahtjevi iz Rima kalo~komnadbiskupu da se protiv Bos -ne povede novi kri`arski rat ida se zemlja koja se otme odhe retika dodijeli "pravovjernimkr{ }anima". Za novi kri`arskipohod nije bilo ni volje niti uv je-ta, a bosanski biskup toliko jeosiroma{io da su, na papinumolbu, po ugarskim zemljamaprikupljani nov~ani prilozi zaizdr`avanje njega i njegovecrkve. Jedino rje{enje je biloda bosanski biskup premjestisvoje sjedi{te u \akovo u Sla -voniji, gdje je odranije imao ze -mlji{ne posjede. Tamo se ve}od 1252. redovno spominjedvor bosanskog biskupa. Takosu bosanski biskupi prenijelisvoje sjedi{te izvan Bosne. Onisu sa te sigurne udaljednostiupravljali svojom biskupijom, ukoju uglavnom vi{e nisu za -lazili.

Tako se upravo u vrijemeus pona bosanske vlastele zavladavine bana Mateja Nino s -la va, koji se iskazao kao od lu -~an i sposoban vladar, uprkossvim nastojanjima Rima i Uga -rske da uni{te bosansku he -rezu, kona~no u~vrstila i pot v -rdila Crkva bosanska. Istovre -meno, kona~no se u~vrstila iafirmirala stale{ka organizaci-ja i struktura bosanske vlaste -le. U zajedni~koj odbrani od va -njskih neprijatelja, crkva i vla s -tela su se me|usobno sve vi -{e pribli`avale. Vlastela je sve

HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON

Bo sa nski je muslimanski ~ovjek po vijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima kojesu ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. Bo{ nja ci su zaista, kao bosanskomusli-manski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geogra fski u Evropi, ali ipak pokraj, a~esto i vrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovoget ni~kog identiteta, njihov je ka tegorijalni aparat u biti helenis ti~ki, tj. evropski

Mustafa Imamovi}

Bo{njaci - historija, tradicija, kultura - IV

Bo{nja~ka rije~ 6

88 � April - jun 2007.

vi{e prihvatala vjersko u~enjebosanske crkve, dok je crkvais tovremeno ulazila u svjeto v -ne poslove vlastele. Udru`enasa Crkvom bosanskom i bra ne -}i je od nasrtaja rimske crkve iugarsko—hrvatske dr`ave, vlas -te la je time istovremeno {titilasvoje feudalne zemljoposjedni -

~ke interese. Uvjet opstanka icrkve i vlastele bila je samo -sta lna bosanska dr`ava. Izme -|u katoli~anstva i pravoslavljausko podru~je Crkve bosans -ke moglo se odr`ati samo unu -tar granica bosanske dr`ave. S

dru ge strane, bosanska vlas -tela je samo unutar tih istihgranica mogla imati i odr`avatisvoju od lu~uju}u politi~ku rije~.U sva koj drugoj dr`avnoj tvo -revini, srpskoj ili ugarsko—hrva -t skoj, Bosna bi geografski bilaperiferna oblast, pa bi i njenavlastela bila politi~ki sasvimmarginalizirana. U tom smislu,stale{ki organizirana vlastela,kao politi~ki narod srednjovje -

kovne Bosne, i posebno ust ro-jena Crkva bosanska, svojiminteresima i svije{}u o njima,imale su presudnu ulogu u et -ni~kom razvoju i oblikovanjuBo sne. Vlastela i crkva su, pri -je svega, bile nosioci zemalj s -kog imena Bosne i Bosanaca(Bo{njana ili Bo{njaka) i ~uvari

svojih prava i svoje teritorijalnezasebnosti, osobenosti i cjeli -ne. Iz samosvijesti o sebi i svo-jim interesima proizlazila je isvijest o zna~aju vlastite terito -rije za njihovo o~uvanje. Takvasu osje}anja le`ala u korijenu

bosanskog patriotizma i evolu-cije bo{nja~kog etniciteta. Me -|utim, ono {to je ~inilo osobe -nosti etni~ko—politi~kog razvo-ja Bosne nisu bile neke velikerazlike u njenom feudalnomus trojstvu i dr`avnoj organiza -ciji u odnosu na susjedne ze -mlje, Srbiju i Hrvatsku sa Uga -rskom. Zapravo, svi ti politi~kientiteti su u doba razvijenogfeudalizma predstavljali stale { -

ke monarhije, u kojima je vlastvladara u ve}oj ili manjoj mjeri,zavisno od odnosa snaga, bilaograni~ena pravima vlastele,odnosno institucijom stale{keskup{tine, feudalnog ili dr`a v -nog sabora. Osnova razli~itogetnopoliti~kog razvoja Bosnele ̀ i u njenoj posebnoj crkvi injenim su{tinskim razlikama uodnosu na rimokatoli~ku i srp-skopravoslavnu crkvu. Kato li~ -ka i isto~nopravoslavna crkvasu pored hijerarhije i mona{kihredova imale i razu|enu mre`u`upa i parohija, sa sve}en st -vom koje je stalno vr{ilo uticajna svakodnevni `ivot vjernika,okupljaju}i ih na mise i bo go -slu`enja, dijele}i im svete taj -ne i oproste od grijehova, pri b-avljaju}i im Bo`iju milost i naovom i na onom svijetu. Na su -prot tome, Crkva bosanska je,mada je imala izvjesnu hijera -rhiju sa strojnicima, gostima ididom (djed), koji je stajao nanjenom ~elu, u osnovi bila og -rani~ena na uski krug "savr -{enih" ili "pravih krstjana kojigrijeha ne ljube". Ostalo je bilamasa obi~nih vjernika, "mrsnihljudi", koji nisu imali posebnecrkvene milosti. Odatle, {irokislojevi stanovni{tva u Bosni suostali u nekom nejasno defini-ranom stanju izme|u svojihstarih paganskih vjerovanja ikr{}anstva. Tek pred kraj XIV ikroz prvu polovinu XV st. dvijevelike crkve, zapadna i isto ~ -na, polahko osvajaju bosanskiprostor, a skoro istovremeno snjima u Bosnu dolazi islam.

Bosna u borbi za odbranu samostalnosti protiv ugarskih kraljeva i hrvatskih velika{a

Posljednje spominjanje ba -na Mateja Ninoslava poti~e iz1249, kada je opet u punojsnazi obnovio svoj raniji ugovorsa Dubrovnikom. Nakon {to jesjedi{te Bosanske biskupije iz -mje{teno u \akovo, pod ne po -srednu vlast ugarskog nadbi -skupa u Kalo~i, kralj Bela IVpo veo je 1253. odlu~an rat

Vizanija i Osmansko carstvo 1355. godine

U sva koj drugoj dr`avnoj tvo revini, srpskoj ili ugar sko-hrva -t skoj, Bosna bi geografski bila periferna oblast, pa bi i njenavlastela bila politi~ki sasvim marginalizirana. U tom smislu,stale{ki organizirana vlastela, kao politi~ki narod srednjovje -ko vne Bosne, i posebno ust rojena Crkva bosanska, svojim in -te resima i svije{}u o njima, imale su presudnu ulogu u et ni ~ -kom razvoju i oblikovanju Bo sne.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 89

pro tiv Bosne i uglavnom uspiosavladati otpor u cijeloj zemlji.Ninoslavljev ro|ak i nasljednikPrijezda pre{ao je sasvim nastranu ugarskog kralja, koji muje kao priznanje za poslu{nodr ̀anje darovao 1255. `upuNovake u Slavoniji. Time je banPrijezda po svim znamenjimabio uklju~en u ugarsko-hrvatskidonacionalni feudalni sustav.Bosanska dr`ava je podijeljenatako {to je Prijezda kao bosan-ski ban vladao Bosnom i Do -njim Krajima, dok su Usora iSo li izdvojene u posebnu ba no -vinu i povjerene na upravljanjeraznim li~nostima odanim uga -r skoj kraljevskoj ku}i. Vrhovnuvlast ugarskog kralja priznao jei humski `upan Radoslav. Pri je -zda je, kao srodnik prethodnogbana Ninoslava, nastavio rednasljednih bosanskih banova,pa se kao takav op}enito sma-tra osniva~em dinastije Kotro -ma ni}a. Bez obzira na to, Pri je -zda je odano izvr{avao svojefe udalne obaveze prema ugar -skoj kruni. U tom je smislu je -dan odred bosanske vojske u~e -stvovao 1260. na strani kraljaBele IV u njegovom ratu protiv~e{kog kralja P{emisla Oto ka -ra.

Ugarska je sa istoka i sjeve -ra okru`ila Bosnu sa vi{e se bipot~injenih banovina — usors -kom, ma~vanskom i ku~ev s -ko—brani~evskom, koje je usta -no vljavala kao dio svog odbra -mbenog sistema, od Karpatado Dalmacije.

Ma~vanskom banovinom,koja je uklju~ivala i Beograd, ibrani~evskom banovinom vla -dao je, pod ugarskim patrona -tom, kralj Stefan Dragutin. Tesu teritorije predstavljale jednuod tada{nje dvije srpske dr`a -ve. Kralj Dragutin je svjesno, uzugarsku pomo}, preoteo vlastsvome ocu Uro{u Nemanji}u.Stefan Dragutin je ubrzo do{aou sukob sa svojim bratom Mi -lutinom, pa su tako njihovimme|usobnim sporazumom na -stale dvije srpske dr`ave. Najugu je kao "ra{ki kralj" vladaoMilutin, a na sjeveru je biv{im

ugarskim prostorima up ravljaoDragutin, poznat kao "sremskikralj". Za njegova je vremenakrenuo talas srpsko—vla{ke ko-lo nizacije prema sjeveru.

Stefan Dragutin je od 1284,kao ugarski vazal, upravljaoob lastima Usorom i Soli, u koji-ma je, prema njegovom `ivo-topisu, "mnoge od heretika ob -

ratio na vjeru hristiansku i kr -stio ih". Dragutinova k}erkaJelisaveta udala se za Stje pa -na, sina bana Prijezde, ~imesu Kotromani}i do{li u srodst-vo sa Nemanji}ima. Kralj Dra -gutin stalno se zanimao za vje -rske i druge odnose u Bosni,nastoje}i na njih na odre|enna~in uticati.

Posljednji akt koji je ban Pri -jezda kao vladar u~inio vje ro -vatno je povelja kojom je umaju 1287. svom zetu iz ku}eBaboni}a Vodi~kih na Sani da -rovao, uz pristanak "velika{asve Bosne", `upu Zemljanik(Ze munik) u podru~ju GornjegVrbasa.

Prijezdu je naslijedio njegovsin, ban Stjepan I Kotromani}.U to vrijeme ugarske prevlastiu Bosni progoni navodnih he -retika nisu prestajali. Svuda uzemlji osje}ala se op}a prav -na nesigurnost. To je ugro ̀a -va lo trgovinu i veoma poga|alona rod, kojemu slaba banskavlast nije mogla pru`iti za{titu.Kao posljedica toga razgranalase jedino trgovina bosanskim

robljem, koje se iz svih krajevaBosne, posebno iz oblasti Uso -re pod vla{}u Stefana Dragu -tina, dovodi u Dubrovnik i dru -ge primorske gradove. Odatlesu robovi i ropkinje (servi et an -

cillae) dalje prodavani po tali-janskim gradovima, gdje sunaj ~e{}e slu`ili kao ku}na po -sluga. Na sve proteste bosan-skih banova papi {to se njihovipodanici odvode u ropstvo, ko -je u samoj Bosni nije postoja-lo, Dubrov~ani, Kotorani, Spli -}ani i drugi pravdali su se ti -me da su u pitanju heretici, a

ne pravovjerni katolici.S obzirom na to da pola sto -

lje}a dominikanskog misionar -skog i inkvizitorskog rada naiskorjenjivanju bosanske here -ze nije dalo nikakve rezultate,to je kralj Stefan Dragutin, stal-no zaokupljen tim pitanjem,tra`io od pape da se domi ni ka -nci u Bosni zamijene franjevci-ma. Papa je prihvatio tu inicija-tivu pa se 1291. godine obra-tio franjeva~kim starje{inamau Dalmaciji i Slavoniji da u Bo -snu upute svoja dva redovni-ka "koji su verzirani u pisme -nosti i vje{ti jeziku one ob la -sti". U Rimu se kona~no shva -tilo da je prvi uvjet mogu}egus pjeha u borbi protiv bosan-skih heretika znanje jezika sre-dine u kojoj su oni djelovali.Tako su franjevci krajem XIII st.stigli u Bosnu, gdje su vreme -nom postali jednim od vrlo zna -~ajnih ~inilaca njenog etnopoli-ti~kog razvoja i op}enito kultu -rnog i vjerskog `ivota.

Franje va~ki red Male bra}e(Ordo fratrum minorum) spadame|u "prosja~ke" mona{ke re -

dove. Osniva~ mu je Franjo Asi -{ki (Francesco d’Assisi), po ri -je klom iz imu}ne trgova~ke po -rodice. Poslije du`e bolesti nje-gova su vjerska osje}anja in te -nzivirana. Svojim vizionar s kim

Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na trgo-va~ke i druge pregovore u pravilu napu}ivali da povelje i po -vlastice "prema obi~aju" po tvrde "kralj, kraljica, baroni i pa -tareni".

Prema nekim, po svemu su de}i pretjeranim procjenama,franjevci su za oko 120 godina misionarskog rada, od 1339.do 1463, uspjeli u Bosni ob ratiti na katoli~anstvo "preko500.000 bogomilskih sljedbe nika", {to je ~inilo "preko ~etiripetine pu~anstva u tada{njoj bosanskoj dr`avi".

Bo{nja~ka rije~ 6

90 � April - jun 2007.

istupima po~eo je pridobijatisljedbenike, koji su prihvatilinjegov zahtjev o odricanju i si -roma{tvu. Red je ustanovljen1209, s ciljem {irenja katoli ~a -nstva i borbe protiv heretika. Uskladu sa svojim zavjetom oodricanju i siroma{tvu, franje -vci su nosili jednostavnu, ta -mno sme|u vunenu odje}u skapulja~om, u`etom oko pasa isandalama.

Franjevci su vremenom pot-puno istisnuli dominikance izBosne. U svojoj su se misiona -

rskoj djelatnosti, antihereti~kojpropagandi i borbi slu`ili zna t-no druga~ijim metodama ne gonjihovi prethodnici. Mada silu iinkvizitorske metode nisu sa -svim odbacili, oni su te`i{tesvoje djelatnosti stavili, s je d -ne strane, na postepeno, aliupo rno pribli`avanje narodu, as druge su tra`ili na~in da sekao savjetodavci i posrednici uraznim politi~kim i diplomat s -kim poslovima nametnu vla da -ru i njegovom dvoru te samojbosanskoj vlasteli. U tome suvremenom uspjeli pa su, kadaje rije~ o politi~kim i diplomat -skim poslovima vladara i vla -stele, pri kraju bosanske dr`a -vne samostalnosti uspjeli sko -ro potpuno marginalizirati ulo -gu Crkve bosanske.

U vanjskopoliti~kim poslovi-ma bosanskog dvora u~e{}epredstavnika Crkve bosanskeuvijek je bilo vrlo diskretno,sko ro nevidljivo. To je bilo sa -svim razumljivo, jer se na njihizvan Bosne gledalo s podo zre -njem i neprijateljski, kao na he -retike. Zato se bosanski krst-janin u XV st., kada je veomao`ivjelo vanjskopoliti~ko djelo-vanje bosanskih kraljeva i veli-ka{a, rijetko susre}e "u biloka kvoj diplomatskoj misiji".Od a tle skoro nestvarno djeluje

vijest da je kao izaslanik kraljaOstoje u Dubrovniku 1403. du -`e vremena boravio "pataren"Vlatko. Kasnije se kao posla -nik iz Bosne u razli~itim misi -jama u Dubrovniku vi{e putaspominje neki fratar Stjepan.

Mada se ne spominju ~estou diplomatskim misijama, tone zna~i da visoki pripadniciCrkve bosanske nisu imali uti-caja na vanjsku politiku bosa -nske dr`ave. To je posebno bioslu~aj kada su se me|unarod-ni pregovori obavljali na tlu Bo -sne. Dubrov~ani su svoje iza-slanike pred put u Bosnu natrgova~ke i druge pregovore upravilu napu}ivali da povelje ipovlastice "prema obi~aju" po -tvrde "kralj, kraljica, baroni ipa tareni".

Pojedini krupni bosanski ve -lika{i koristili su se bez ustru -~avanja u pregovara~kim i op -}e nito diplomatskim misijamauslugama visokih starje{inaCrkve bosanske. U tom su sesvojstvu na dvorovima Pavlo -vi}a i Kosa~a ~esto spominjalipojedini krstjani. Najpoznatijiod njih bio je "starac", a kasni -je "gost" Radin, koji je za svoggospodara Radoslava Pavlo vi -}a obavljao razne poslove uDubrovniku. On je 1437. pre -{ao u slu`bu Stjepana Vuk~i}aKosa~e, koji ga je tako|er ra -znim poslovima slao kao svogizaslanika u Dubrovnik. U vri-jeme otvorenog sukoba herce-ga Stjepana sa Dubrovnikom,gost Radin je odr`avao tajneveze sa Dubrov~anima i od nji-hovih poklona dobro se oboga-tio, o ~emu svjedo~i njegov te -stament.

Od vremena kralja StjepanaToma{a 1443. franjevci dolazedo sve ve}eg uticaja na dvoru ikona~no uklanjaju pripadnikeCrkve bosanske kao bitne ~i -nioce u bosanskoj vanjskoj po -litici. U politi~kim planovima ri -mske kurije u to je vrijeme go -spodarila ideja kri`arskog rataprotiv Osmanlija. Stvarni izvr {i -oci ove politike u Bosni bili su"papin izaslanik i franje vci". Nanjihov nagovor kralj je tra`io, a18. VI 1447. i dobio odobrenjeiz Rima da mo`e uze ti dvojicufranjevaca kao svo je kapelanei slati ih na stranu kao po sla -nike, bez prethodnog odobre n-ja njihovog starje{ine. Franje -vci su, izme|u ostalog, i na tajna~in uspjeli mirnim putemu~initi ono {to ugarskim kra lje-vima nije po{lo za rukom dau~ine silom, tj. da obuzdajuCrkvu bosansku i njeno u~e -nje.

Prema nekim, po svemu su -de}i pretjeranim procjenama,franjevci su za oko 120 godinamisionarskog rada, od 1339.do 1463, uspjeli u Bosni ob -ratiti na katoli~anstvo "preko500.000 bogomilskih sljedbe -nika", {to je ~inilo "preko ~etiripetine pu~anstva u tada{njoj

Balkansko poluostrvo 1400. godine

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 91

bosanskoj dr`avi".Franjevci su kroz kasniju bo -

sansku povijest ~esto hvaljenikao narodni fratri, bosanski ro -doljubi i ~uvari uspomene nasrednjovjekovnu bosansku dr -`a vu, {to su oni, bez sumnje, uvelikoj mjeri bili. Njihov starje -{ina fra An|elo Zvizdovi} Vrh -bo sanski imao je hrabrosti dau trenutku pada Bosne iza|epred sultana Mehmeda II Fati -ha i zatra`i za bosanske franje -vce slobodu daljeg vjerskogdje lovanja. Sultan Fatih mu je,u skladu sa {erijatskim pro pi -sima, u tom smislu izdao 28.

V 1464. ahdnamu, tj. pismenu"obavezu" ili "jamstvo" o slo-bodi daljeg vjerskog rada. Tomsu ahdnamom katolici u Bosnidobili mir i slobodu vjeroispovi-jedanja dotle dok budu mirni idok se pokoravaju sultanovimzapovijedima. Kao vjerska za -jednica, oni su ustvari time op -stali i pre`ivjeli u Bosni.

U godinama obnove, nakontatarske provale u ugarske ihrvatske zemlje, veoma je oja -~ala mo} pojedinih velika{kihporodica. Oslabljena kraljevs-ka vlast morala se osloniti nakrupnu vlastelu koja se, dok jecijela zemlja stradala, uspjelaodr`ati u tvrdimi te{ko pristu-pa~nim zamkovima i utvrdama.Me|u velika{kim porodicamaposebno su oja~ali knezovi [u -bi}i, kojima je sjedi{te bilo unjihovoj nasljednoj `upi Bribir(u zale|u [ibenika i Skradina).Oni tokom XIII st. uporno {iresvoje porodi~ne posjede, prvou Dalmaciji, gdje su uspjeli ov -ladati i gradovima [ibenikom,Trogirom i Splitom, a povreme -no i Zadrom, te donjim tokom iu{}em Neretve. [ubi}i se po -tom okre}u na sjever, prema

Hrvatskoj. Koriste}i se okolno -stima nastalim u vrijeme borbeza ugarsko—hrvatsko prijestolje,izme|u Arpadovi}a i napuljskihkraljeva An`ujaca (Anjou), [u bi -}i su se u posljednoj decenijiXIII st. ustvari izdigli do dinas-ti~ke mo}i. Pretendenti na uga -rsko—hrvatsko prijestolje pros-to su se utrkivali za njihovu na -klonost, dijele}i im titule i ~astikoje su oni u stvarnosti ve}u`ivali. Najmo}niji me|u njima,Pavao [ubi}, postao je krajemXIII st. stvarni vladar u Dal ma -ciji i Hrvatskoj, tako da se nje-gova vlast prostirala "sve do

pokrajine koja se zove Bosna".Pavao [ubi} nije krio namjeruda svoju vlast pro{iri upravo ina tu "provinciju", odnosno ze --mlju. U svojoj povelji iz 1299.Pavao se naziva "ban (banus)Hrvatske i Dalmacije i gospo-dar (dominus) Bosne". Nedo s -tajala je ipak titula bosansko-ga bana. Smatraju}i se ve} do -voljno mo}nim, a uz naklonospretendenata na ugar sko-hrva -tsko prijestolje, Pavao I [ubi}postavio je 1302. svoga brataMladena za bosanskog bana,sa titulom Mladen I [ubi}. Ta -da{nji bosanski ban Stjepan IKotromani} pru`io je [ubi}imaodlu~an otpor. U cijeloj Bosnivo|ene su `estoke borbe. BanStjepan I bio je potisnut sve doisto~ne granice Bosne, gdje suse u junu 1302. susrele naDri ni dvije vojske. Iako je Mla -den [ubi} u dramati~nom su -kobu savladao bosansku voj s -ku, njegov polo`aj u Bosni nijebio nimalo siguran niti stabi-lan. Rat je imao i vjersku dime -nziju borbe protiv bosanskihhe retika, tj. pripadnika Crkvebo sanske. ^itavo navodno ba -novanje Mladena [ubi}a pro-

teklo je u neprestanom rato-vanju sa Bo{njacima i njihovimbanom Stjepanom I Kotro ma -ni}em. U jednom od tih u~e s -talih bojeva Mladen [ubi} je1304. kona~no i sam izgubio`ivot. Za njegovog nasljednikaPavao [ubi} je postavio svogasina Mladena, koji se tituliraokao Mladen II, "gospodar ~ita -ve Bosne". To gospodstvo zas-nivalo se na sistemu vazalnihveza i odnosa koje je Mladen[ubi} uspostavio sa dobrim di -jelom bosanske vlastele, pose -bno onom iz Donjih Krajeva,koja mu je geografski bila naj -bli`a. Sli~nu vezu i kompromisnajvjerovatnije je uspostavio isa Stjepanom I Kotromani}em.

U toku unutra{njih nereda,do kojih je do{lo nakon smrtiba na Stjepana I Kotromani}a,Mla den [ubi} je ponovo oru ̀ -jem krenuo na Bosnu i uzeopod svoj patronat Stjepanovogsina, budu}eg bosanskog ba -na Stjepana II Kotromani}a.

Na stabiliziranje odnosa iz -me|u [ubi}a i Kotromani}avje rovatno je uticala i ~injenicada su se u me|uvremenu i ro -dbinski povezali. Poslije oko n -~anja borbi za ugarsko—hrvat -sko prijestolje, novi kralj An ̀u -jac, Karlo I Robert, postepenoru{i i obuzdava mo} jednog pojednog osamostaljenog ugar -skog i hrvatskog velika{a ("oli-garha"). Ban Stjepan II Kotro -mani} je u tome odmah vidioza sebe priliku i mogu}nost daiza|e iz sjene [ubi}a. On seradi toga sasvim logi~no vezaoza sna`nog i odlu~nog An`ujca.

U borbi protiv Mladena [u -bi}a, ban Stjepan II uspio jeprivu}i na svoju stranu i nekenjegove dotada{nje vazale uDonjim Krajima, na prvom mje -stu uticajne knezove Stipa ni -}e Hrvatini}e, koji su dr`ali tv r -di grad Klju~. Bitkomu Polji -cama (kod Splita), kralj KarloRobert nanio je odlu~uju}i po -raz [ubi}ima i tako sru{io nji-hovu dotada{nju mo}. Timeje ujedno okon~ana i njihovavlast u Bosni. U neredima kojisu nastali slomom [ubi}a, ban

U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`a -ve, posebno mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana KulinaHumskom zemljom ili obla{}u vladao je knez Miroslav, bratStefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra { -kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do 1326. Hum biopoliti~ki uglavnom odvojen od Bo sne, postojala je velika ku l-turnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga,Hum jepredstavljao i privrednu spo nu Bosne sa Dubrovnikom.

Bo{nja~ka rije~ 6

92 � April - jun 2007.

Stjepan II Kotromani} nije pris-tao uz hrvatsku vlastelu, kojaje ustala protiv kralja, ve} jestao na stranu kralja, ~ime jesebi i svojoj dr`avi osigurao do -bre i ~vrste odnose sa ugar s -kim dvorom. On je tako na naj -bolji na~in iskoristio politi~keposljedice sloma [ubi}a. U ba -nu Stjepanu II Bosna je, po slijedu`eg vremena, dobila vladaraizrazite politi~ke mudrosti i dr -`a vnika koji je odlu~nim i krup-nim potezima uveo svoju ze m -lju u glavne tokove balkanskepolitike.

U vrlo kratkom vremenu, odsamo ~etiri godine, od 1322.do 1326, ban Stjepan II ko na -~no je pripojio Bosni Donje Kra -jeve (Bosanska krajina), obla -sti Usoru i Soli, `upe Duvno,Hlivno i Glamo~ (tzv. Zavr{je iliTropolje), zatim primorje od Ne -retve do Cetine (Neretljanskakrajina), te na kraju Humskuzemlju. Tako je Pribisav, "Dijakbana Stipana", mogao ve} oko1323. zapisati da njegov go -spodar dr`i zemlju "od Save domora, od Cetine do Drine". Ti -me su za vrijeme Stjepana IIKotromani}a trajno uobli~eneteritorijalne konture savre me -ne Bosne.

U naporima bana StjepanaII da u~vrsti granice svoje dr`a -ve, posebno mjesto zauzimaoje Hum. U vrijeme bana KulinaHumskom zemljom ili obla{}uvladao je knez Miroslav, bratStefana Nemanje, a potom nje-govi nasljednici, kao vazali ra { -kih, odnosno srpskih vladara.Mada je sve do 1326. Hum biopoliti~ki uglavnom odvojen odBo sne, postojala je velika ku l-turnohistorijska povezanostovih prostora. Pored toga,Humje predstavljao i privrednu spo -nu Bosne sa Dubrovnikom.

U isto vrijeme kada i Bosna,Hum je bio zahva}en herezom.Gone}i heretike, herceg Hrvat -ske Koloman upao je 1239. sasvojom kri`arskom vojskom i uHum, odakle se ubrzo povu -kao. Bez obzira na ~injenicu{to je u Humu, usljed politi~kihve za sa Ra{kom, pravoslavno

sta novni{tvo bilo srazmjernobrojno, zahumski episkop jepod pritiskom heretika sredi-nom XIII st. premjestio svojesjedi{te iz Stona ~ak u manas-tir sv. Petra na Limu, u dana { -njem Bijelom Polju.

Srpski vladari i velika{i zadugo vremena nisu mogli pre -`aliti gubitak Huma. Stefan Du -{an je vi{e puta, na razne na -~ine, poku{avao povratiti Hum.On je, me|u ostalim, ~etvrtsto lje}a nakon gubitka Huma,

godine 1350. poduzeo velikivojni pohod na Bosnu, pa jestigao ~ak i do Bobovca, aliHum nije povratio. Tako je banStjepan II ostao "po milosti Bo -`joj gospodin svim zemljama

bosanskim i Soli i Usore i Do -njim Krajem i Humskoj zemlji".

Ulazak Huma u sastav Bo -sne imao je dvije posljedice.Prva je da je Humska zemljavremenom postala sredi{teokupljanja budu}eg prostoraHe rcegovine kao sastavnog di -jela Bosne. Ban Stjepan II jeve} 1333. prodao Dubro v~a ni -ma Humsko primorje od Stonado Gruda (u Konavlama), sa po -luotokom Pelje{cem. Kasnijesu, 1419, odnosno 1426, vo -

jvode Sandalj Hrani} i Rado s -lav Pavlovi} prodali Dubrov~a -ni ma i Konavle. Porodica voj -vo de Sandalja Hrani}a, iz redaKosa~a na Drini kod Gora`da,otimala je postepeno zemljePa vlovi}a u Humu, a naro~itoposlije smrti vojvode Rado s la -va Pavlovi}a, 1441. godine. Ta -da je ve} u Humskoj zemlji iPodrinju vladao vojvoda Stje -pan Kosa~a, koji je 1448, dabi podigao svoj ugled, dobio iliuzeo naslov "hercega od sv.

Save", jer je Mile{eva, gdje sule`ale kosti Save Nemanji}a,bi la u njegovom posjedu. Nezna se ta~no ko je vojvodi Stje -panu dao titulu hercega. U lite -raturi se spominje da su to

mogli biti njema~ki car FridrihIII, papa, sultan, napuljski kraljAlfons V, bosanski kralj, ili jed-nostavno on sam sebi. To nijetoliko zna~ajno, koliko ~injeni-ca da se od tada cjelokupanposjed — kojim je, kao dijelomBosne, upravljao herceg Stje -pan — vi{e nije nazivao Hu m -skom, nego Hercegovom zem -ljom, tj. Hercegovinom. ImenomHercegovina po~eo se tako odsredine XV st. nazivati cijeliprostor od Ostroga kod Nik{i}a

Osmansko carstvo 1580. godine

U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo op}ih pravnih normi uvidu zakona pa su zato pravni polo`aj seljaka i oblici `ivljenjana bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inuselja{tva ~inili feudalno zavisni zemljoradnici, koji se krajempo stojanja bosanske feudalne dr`ave, u poveljama i drugim is -pravama, spominju kao kme ti ili kmeti}i.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 93

na istoku do Imotskog na za -padu i od mora na jugu do Ko -njica na sjeveru. Druga poslje -dica pro{irenja Bosne na ob -last Huma le`i u ~injenici datime u njenim dr`avnim grani-cama pravoslavlje, koje je totada uglavnom bilo ograni~enona Podrinje, dobija na zna~ajukao tre}a vjerska komponenta,pored Crkve bosanske i katoli -~anstva. Izvjestan zamah pra -voslavlja poma`u Sandalj Hra -ni}, a potom i herceg Stjepan,podizanjem vi{e crkava i hra -mo va, kao {to su Hum, Poli m -lje, Gora`de, Dobrun, [}epanPolje, Savina kod Herceg—No -vog i drugi.

Srpska pravoslavna crkvauvijek je zauzimala izrazito ne -prijateljski stav prema bosan-skim krstjanima i njihovoj vjer-skoj organizaciji. O tome rje -~ito govore brojne anateme iprokletstva koje je u svojimobrednicama i sinodicima Srp -

ska crkva izricala protiv bosa n-skih heretika, navode}i ~estopoimenice najpoznatije i najpo-duzetnije me|u njima. Na{av{ise u granicama bosanske dr`a -ve, pravoslavno sve{tenstvo,iako u na~elu i vjerskoj praksikrajnje odbojno prema Crkvibo sanskoj, nije na politi~kompolju dolazilo u sukob s njom.Razlog tome le`i mo`da i u ~i -njenici {to je herceg StjepanKosa~a pripadao, kao krstja -nin, Crkvi bosanskoj.

Iako je u nemanji}koj dr`avipoliti~ki bila veoma poduzetna,pravoslavna crkva nije u Bosnipoku{ala potisnuti Crkvu bo sa -

n sku i nametnuti svoj uticaj navladara i njegov dvor. Nasuprottome, franjevci su, kako se ve}vidjelo, kao nosioci katolicizmau Bosni, sistematski i vrlo upo -rno nastojali istisnuti Crkvu bo -sansku kao politi~ki ~inilac nadvoru bosanskih vladara.

Pro {i renjem bosanske dr`a -ve za vrijeme bana Stjepana II,u njen su okvir do{la i podru~jaduvanjske, stonske, a dijelom izagreba~ke biskupije, ~ime jebrojno oja~alo katoli~ko stano -vni{tvo, a franjeva~ki misiona -rski rad dobio na prodornosti izamahu. U tom je sklopu 1340.uspostavljena Franjeva~ka bo -sanska vikarija sa sjedi{tem uVisokom.

Pravoslavlje je bilo ogra ni ~e -no na isto~ne i ju`ne dijelovezemlje, ali u odnosu na he re -tike nije stajalo pasivno, negoje radilo na njihovom preob -ra }enju. Pri tome pravoslavnacrkva, kao ni katoli~ka, nije od -

bacivala metode sile kada sujoj uvjeti, mjesto i vrijeme toomo gu}avali. Tako je postepe -no preobra}enje bosanskih kr -stjana na pravoslavlje u oblastiHuma teklo srazmjerno mirnimputem, dok su u dijelovima Po -drinja heretici sredinom XV st.progonima i silom uvo|eni upravoslavlje.

Feudalna organizacija

Pored toga {to se teritorijal-no {irila, Bosna je istovremenoza vrijeme duge i srazmjernomirne vladavine bana StjepanaII Kotromani}a izuzetno pri vre -

dno oja~ala. U to vrijeme Sasiotvaraju u Bosni rudnike, ugla -vnom plemenitih metala, ~ijaje proizvodnja u Evropi tada bi -la u zastoju. To daje podsticajetrgovini sa Dubrovnikomi dru -gim gradovima s obje straneJadrana, koja dobija do tadane poznate razmjere. Na toj ru -darsko—trgova~koj osnovi u Bo -sni se postepeno uobli~ujugr a dska naselja srednjoevrop-skog tipa. Polahko izrasta ido ma}i trgova~ki i poslovnisloj, prije svih me|u samombosanskom vlastelom, koja jeimala najvi{e koristi od teritori-jalnog {irenja i privrednog us -pona Bosne.

Sa op}im privrednim razvi t -kom zemlje ja~ala je ekonoms-ka i politi~ka mo} bosanske ihumske vlastele. Da bi osigu-rao podr{ku vlastele, ban Stje -pan II Kotromani} je, jo{ u vri-jeme borbe protiv Mladena [u -bi}a, darovao vlasteli mnogeba {tine. Tako su mnogi me|ukrupnom vlastelom dobili u po -sjed vi{e `upa. Nosioci pravavlasni{tva na vlastelinskim ba -{tinama nisu bili pojedinci, ne -go cijeli vlastelinski rodovi, na -j~e{}e grupa bra}e. To je imaloposebne posljedice na socijal-no—ekonomske i politi~ke od -no se izme|u vlastele i vladara.Ta je okolnost davala bosan-skoj vlasteli posebnu mo} i uti-caj u dr`avi, koji je ona osigu-ravala preko svog feudalnogsabora. Jednom darovanu ba -{tinu vladar vi{e nije mogaopovratiti, jer je i izdajnik u ratuodgovarao "glavom svojom iliblagom", a ostalim ~lanovimanjegove porodice ba{tina se ni -je mogla dirati. Sam vladar nijemogao suditi vlasteli za izdajuili nevjeru (neodazivanje u rat,kovanje novca, uzurpacija vla -darevih regalnih prava i sl.),ne go su to ~inili "vlastelinskikolegiji", sastavljeni od samevlastele i predstavnika Crkvebo sanske. U odnosima vladarai vlastele predstavnici Crkve bo -sanske u pravilu su dr`ali stra -nu vlastele. Vlastela je na svo-jim posjedima imala naj{ira

U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako{to je ni`a ili "mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ilivel mo`a. Jednako kao {to su vladari darivali ba{tine krupnojvlasteli, uz odre|ene uslove i obaveze, tako su i velmo`e da ri-vale manju vlastelu i vlastel ~i}e, ~ime su ih stavljali u po lo ̀ajsvojih "slugu", tj. vazala. Ovi vazali su kao "sluge" "go spo debosanske" bili obavezni na "vjernu slu`bu", koja se pri je sve -ga sastojala u "vojeva nju". Svaki vlastelin je kao va zal bioobavezan da "slu`i go spodinu oru`jem, kako mo`e najbolje".Pored toga, vazalska obaveza se mogla sastojati u slu`enjuna dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je isto takomo gla za svog gospodara vr{iti razne misije i obav ljati drugezadatke.

Bo{nja~ka rije~ 6

94 � April - jun 2007.

imunitetska prava u odnosu naseljake kao naseljenike svogfeuda. U prava vlastele nisu semogli mije{ati vladarevi slu ̀ -benici (vladalci ili ~asnici). Po li -ti~ka mo} vlastele izra`avalase posebno kroz njeno oba ve -zno svjedo~enje pri izdavanjuvladarskih povelja. Obi~no senajstariji vlastelin upisivao napovelji kao svjedok u vlastitoime i u ime svoje "bratje", {toje zna~ilo cijelog vlastelinskogroda.

U Bosni je postojao sistemhijerarhijskog vazaliteta, tako{to je ni`a ili "mala" vlastelazavisila od "velike vlastele" ilivelmo`a. Jednako kao {to suvladari darivali ba{tine krupnojvlasteli, uz odre|ene uslove iobaveze, tako su i velmo`e da -rivale manju vlastelu i vlastel -~i}e, ~ime su ih stavljali u po -lo`aj svojih "slugu", tj. vazala.Ovi vazali su kao "sluge" "go -spode bosanske" bili obaveznina "vjernu slu`bu", koja se pri -je svega sastojala u "vojeva -nju". Svaki vlastelin je kao va -zal bio obavezan da "slu`i go -spodinu oru`jem, kako mo`enajbolje". Pored toga, vazalskaobaveza se mogla sastojati uslu`enju na dvoru svog gospo-dara, kao seniora. Vlastela jeisto tako mogla za svog gospo-dara vr{iti razne misije i obav l-jati druge zadatke.

U Bosni se sva vlastela na -zivala knezovima, bez obzirada li se radilo o velikoj ili malojvlasteli, odnosno o velmo`amaili njihovim vazalima. Vlastelase tako|er ~esto me|usobno~astila titulama `upana, vojvo-da i velikih vojvoda. Ove su ra -zne titule izra`avale samo dru -{tveni i politi~ki rang njihovognosioca, a ne neku posebnufunkciju. Cjelokupna je vlastelavukla svoju ekonomsku i poli-ti~ku mo} iz svog vlastelinstva,tj. zemlji{nog posjeda na ko -jem su radile razli~ite kategori-je seljaka kao podlo`nika.

U srednjovjekovnoj Bosninije bilo op}ih pravnih normi uvidu zakona pa su zato pravnipolo`aj seljaka i oblici `ivljenja

na bosanskom selu malo poz-nati. Izvjesno je da su ve}inuselja{tva ~inili feudalno zavisnizemljoradnici, koji se krajempo stojanja bosanske feudalnedr`ave, u poveljama i drugimis pravama, spominju kao kme -ti ili kmeti}i. Tako je kralj Stje -pan Toma{evi} 1461. poklonio

svome stricu Radivoju "{estkmeta i vinogradi".

U starijim poveljama zavisnisu se seljaci naj~e{}e spomi -njali samo kao "~ovjek" ili "lju -di". Tu se uvijek radilo o ne -~ijem ~ovjeku ili ne~ijim ljudi-ma. Oni su kao takvi uvijekdijelili sudbinu zemlje na kojojsu `ivjeli i radili. Kralj Ostoja je1399. ustupio Dubrovniku ne -ke zemlje "sa vsima seli i za -seoci i s ljudmi". Vojvoda Sa -ndalj Hrani} je 1420. ustupioDubrovniku svoj dio Konavla igrad Sokol "sa svim selima,zaseocima i s ljudima, sa is pa -{ama, drvima i dubravama".Na isti je na~in 1427. veliki vo -jvoda Radoslav Pavlovi} pro-

dao preostali dio Konavala, "sljudima, s gorom i vodom".

Manji dio selja{tva su ~inilifeudalno zavisni sto~ari, kojise u svim bosanskim i dubro-va~kim ispravama nazivaju vla -sima. Vojvoda Donjih KrajevaJuraj Vojsali}, kao sinovac i na -sljednik Hrvoja Vuk~i}a, poklo-nio je 1434. bra}i Jurjevi}imaneke posjede, me|u kojima tri

katuna, tj. "vlahe Vohini}e i Pri -binovi}e i Hardomili}e". KraljStjepan Toma{evi} spominje1461. u jednoj darovnici i "ka -tun vlaha". U Bosni je bilo i slo-bodnih seljaka koje dubrova~kiizvori u XV st. spominju kao"ho mo liber" ili "homo sui iu -ris". Bosanske povelje spomi -

nju tako|er slobodne i poluza v-isne seljake pod nazivom po -lovnici ili tretjanici.

Sli~no drugim feudalnimdr`avama, i u Bosni se osje}aomanjak seoske radne snage,posebno zemljoradnika. Zatosu vladari od prve polovine XIVst. zabranjivali bosanskim i hu -mskim seljacima da napu{tajuvlastelinske posjede na kojimasu `ivjeli i koje su obra|ivali.Seljaci nisu smjeli samovoljnoprelaziti sa jednog vlastelinst-va na drugo, niti se sklanjatina dubrova~ku teritoriju. BanStjepan II Kotromani} je 1323,skupa sa svojim bratom Vladi -slavom, dao vjeru svom vaza-lu, knezu Vukoslavu Hrvatini}u,

da ne}e primati njegove lju de.Sli~no se obavezao Tvrtko Ipre ma knezu Vlatku Vukosa v -li}u. On je jo{ kao ban 1353.naredio da niko ne smije pri m-iti "u na{em gospodstveVlatkova ~loveka, ni sam banTvrtko ni njegov brat Vuk, brezvolje kneza Vlatka".

Nastavi}e se.

Sli~no drugim feudalnim dr`avama, i u Bosni se osje}aoma njak seoske radne snage, posebno zemljoradnika. Zato suvladari od prve polovine XIV st. zabranjivali bosanskim i hu m -s kim seljacima da napu{taju vlastelinske posjede na kojimasu `ivjeli i koje su obra|ivali. Seljaci nisu smjeli samovoljnopre aziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati nadubrova~ku teritoriju. U starijim poveljama zavisni su se selja -ci naj~e{}e spomi njali samo kao "~ovjek" ili "lju di".

O obliku i obimu feudalne rente u srednjovjekovnoj Bosninema pouzdanih podataka. Sigurno je da se polo`aj bosanskihseljaka u posljednjim de cenijama pred pad Bosanskog kral-jevstva bio znatno pogo r {ao. U uslovima u~estalih os ma nskihupada u zemlju i sta lnih trvenja i razra~unavanja me |uvlastelom i velmo`ama, obaveze seljaka su postajale sve ve}ei te`e, a njihov imo vi nski i pravni polo`aj sve ne si gurniji.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 95

Isti~u}i da je jedan od te me lj -nih izvora iz hronika o Bosa n -skoj crkvi izgubljena hronika o

Bos ni Pietro Livia Veronskog, ko -ju je ~esto citirao i Orbini, Prof.John V. A. Fine sa Univerziteta uMi ~igenu, u nastavku svoje stu -dije o Bosanskoj crkvi, njenommjestu u dr`avi i dru{tvu od 13.do 15. stolje}a, ka`e da je BanStjepan, koji je ratovao sa Ste -fanom Nemanjom, potajno prego -varao s Do magnom (Domanjom)i nekim bosanskim baronima, ko -jima je obe}avao novac i polo`aj

(ili rang) u njegovom kraljevstvu iBosni ako bi za njega radili. Ali,Domagna, koji je odmah svepo nude odbio, bio je obavezansvom gospodaru, gajio je Ijubavprema svojoj zemlji i porodici Bo -bali u kojoj se rodio, {to mu jebranilo da to u~ini (tj. izda svoggospodara). Bobali je odmah iz vi-jestio svog gospodara o Nema -njinoj zavjeri, zbog ~ega je ban

prema njemu osje}ao mnoge si -mpatije i podario mu mnoge pri v-ilegije (o ~emu se dokumenti idanas mogu na}i u domu Bo -balievih u Dubrovniku).

Ban nije u toku (do kraja)svog `ivota dozvolio Bobaliu daod njega ode i ~esto je u prisu -stvu vlastelina hvalio Bobalia(kao {to se vidi iz privilegija) igovorio da mu duguje svoje kra l-jevstvo, ~ak i svoj `ivot. Bo bali(kao sto je ve} re~eno) bio je, sasvoje strane, velikim di je lom za -s lu`an da je franjevcima bio

odo bren dolazak u Bosan s kokraljevstvo.

7. "On je s velikom snagom iduhom raspravljao s hereticimai potpuno ih ubijedio, a oni su zasobom imali cijelu Bosnu. Uzpomo} Ijudi, koji su u Bosni pri-grlili rimsku vjeru, podigli sumnoge samostane. Radili su uUsori, Humu i Stonu s dozvolomi (dobrom) voljom Dubrov~ana

(kao {to je re~eno), zavladali suovim mjestom (Ston). Oni sumnoge heretike krstili i pokrstili.

8. Oni su svuda slavom svo -je dobrote i svojim djelom poz-nati, pa su mnogo dobrih Ijudi usvojoj vikariji okupili, kao {to seglavno mjesto zvalo, gdje su i dodanas ostali. Pomenuti fra Pe -llegrino je bio imenovan Bisku -pom Bosanskim nakon {to jepokrstio patarenske heretike; uBosni je postojala jo{ jedna vrs -ta heretika, zvani maniheji (kaosto Volaterrano i Sabellico navo -de), koja je imala samostane udolinama i na udaljenim mjesti-ma, gdje su dolazile starije `enei nakon izlije~ene bolesti i pre -ma svom zavjetu, odre|eno vri-jeme u njima slu`ile. Ovo je po -trajalo do 1520. godine. U sa -mo stanima se opat zvao djed, aprior, strojnik.

9. Kada je sve}enik u crkvuulazio, u ruci mu je bio kruh, ok -renuo bi se narodu i glasno re -kao, blagoslovit }u kruh. Narodbi odgovorio, blagoslovi, a on daje on rekao, kruh }u izlomiti. Na -rod je odgovorio, izlomi, i kadaje ovo uradio, Ijudi su primilipri~est."(76)

Masarrechiev odlazak je, mje -sto, ozna~eno u fusnoti 75. Um -jesto da ka`e da paulikani nisubili kr{teni, kao {to je Orbini re -kao, Masarechi je opisao obredkr{tenja. "Drugog dana po Bo -gojavljenju, sve}enik kojeg je na -rod izabrao, bez zare|enja (red)svake godine, prskao ih je vo -dom i kretao se (me|u njima) iovim ~inom su Ijudi mislili da sukr{teni, kao {to i danas pauli ka -

FELJTON

BOSANSKA CKVA - Novo tuma~enje (V dio) Prire|uje: Muhedin Fijuljanin

STARI IZVORI - potvrde i dilemeDVIJE HERETI^KE STRUJE

76. Orbini, pp. 352-54.

77. K. Draganovi}, "Izvje{}e apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katoli~kih naroda u Bugarskoj, Srbiji,Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623 i 1624", Starine, 39, 1938, pp. 43.

Ste}ci u Peru}cu

Bo{nja~ka rije~ 6

96 � April - jun 2007.

ni rade, koji nisu pokr{te ni."(77)

Koliko je u Orbinievom tekstupreuzeto od Pietro Livia?

Prvi odlomak (nota bene pod-jela od lomaka je djelo prof. Fi -nea) bi mogao biti Liviev izvor ilineki drugi franjeva~ki izvor. In for -macija nije nova.

Odlomak dva pripada PietroLiviu.

Odlomci tri i ~etiri su direktnii prirodni nastavak dva od lomka,i kako oni sadr`e potpuno origi-nalne po datke, bez sumnje ih jeOrbini, tako|e, preuzeo od Pie -tro Livia.

Odlomak {est i najvjerovatni-je, cijeli odlomak pet (sadr`i ma -te rijal koji se ne nalazi na dru-gom mjestu) su preuzeti iz Bo -ba lie vog arhiva u Dubovniku(na`a lost, ovaj materijal vi{e nepostoji). Nije nam poznato da Iisu Pietro Livio ili li~no Orbini~itali Bobalieve dokumente zbog~e ga, ne mo`emo ni re}i da Ii seLiviov materijal zavr{ava nakonodlomka ~etiri ili se nastavlja uzodlomak {est. Ukoliko je Boba -lieva porodica ove dokumentekrivotvorila da bi svog pretkaslavila (osim testamenta datira-nog 1348(78) nema u drugim iz -vorima), s materijalom dva od -lomka prof. Fine je postupio kaos do kazom, koji je iz savreme -nog izvora preuzet.

Odlomak se dam ne sadr`ini{ta drugo osim onoga {to semo`e na}i u raznim franjeva ~ -kim hronikama. S obzirom da ni -je original no, svejedno je da Ii jeili nije pre uzeto od Pietro Li via.

U odlomku osam Orbini iz vje -{tava papu Pia o tradiciji mani-hejskih samostana, {to je pre -uzeo od Volaterrana i Sabe lli ca.Kako Masarechi pi{e u odlomkuosam istim rije~ima kao Orbini,ili je Orbini materijal preuzeo odove dvojice humanista posred-stvom Livia ili je Masarechi ko -ristio Livia, ali i Orbinia i odlo-mak prepisao od Orbinia.

Masarechi je, zaista, imao urukama tekst Liviov, i nije sveod Orbinia preuzeo, {to se vidi u

pripovijesti o paulikanskom ob -redu kr{tenja, koji se ne nalazikod Orbinia. Mogu}e je da jeopis u originalu postojao, ali gaje Orbini ispustio u interesu do -sljednosti, jer opis kr{tenja sasve}enikom je u kontradikciji sizjavom na po~etku odlomka opaulikanima, koji nemaju ni sve -}enike ni sakramente (Orbini je,mo`da, negdje ~uo da se pa -tareni ne krste).

Odlomak devet je, vjerovat-no, isto preuzet od Livia, jer jematerijal originalan i u na~inuprikazivanja obreda pri~esti, {toIi~i na Liviovu pripovijest o Ma -sa rehiu i kr{tenju.

Sada, o datumima kod Livia.Livio u odlomku ~etiri ka`e dasu paulikani u svom krivovjerubili ustrajni, sve do po~etka ra -ta izme|u Cara (Austrije) i Tran -silvanije. S obzirom da se radi oTransilvaniji, pretpo stavka je daje Livio mislio i na bitke iz 1520-tih, koje su oko n~ane mirom u1532. godini. Datume potvr|uje~injenica da je Orbini, kasnije,rekao da he reza (nejasno je okojoj se struji radi) postojala svedo 1520. godine. Ako ovaj da -tum, koji je izvjesno vrijeme bu -nio histori ~a re, pove`emo s Li -viovim opisom ratnih doga|aja,mogu}e je ob jasniti kako jeOrbini dao speci fi~an datum zane{to {to je ne mogu}e iskazatikonkretno, kao {to je kraj he re -ze. I re~enica "do po~etka ovogpro{log rata" go vori da pomenu-ti rat nije bio ta ko davno. Zbogtoga imamo bar dokaz, ali ne izaklju~ak, da je Pietro Livio Vero -nski pisao u vremenu ubrzo po -slije 1520-tih.

Orbini je hvalio Pellegrinov radna pokr{tavanju patarenskih he -retika, pa nastavlja, "bila je jo{jedna vrsta njih u Bosni, zvanamaniheji", koji su, prema Vo la -terranu i Sabellicu, `ivjeli u sa -mostanima (Orbini o tome pi{eu Europi pape Pia II, o mije{a -nim samostanima u udaljenimkrajevima). Zatim, navodi da jeto potrajalo sve do 1520. go di -

ne. Orbini ili Livio su jasno za pa -zili razliku u materijalima i uPiovoj tradiciji; to je dovelo, obilo kojem autoru da je rije~, dase pravi razlika s drugom vrstompatarena, manihejima u 1520.godini. Slijede}i pripovijest pa -pe Pia, koja je preuzeta iz drugeruke od Volaterrana i Sabellica,Orbi ni da tira kraj maniheja (baru ko ntekstu), pretpostavimo da -tum ratova o kojima je ranije go -vorio. Ako su datumi osnovanina ra tovima, {to smatramo dajesu, onda je Orbini ve} pomi-je{ao ma terijal, koji se odnosina drugu hereti~ku struju s ma -terijalom o prvoj hereti~koj stru-ji. Tako|er se mo`e zapaziti dasu Orbini ili Livio, ili jedan ilidrugi, bili prvi koji su citirali dvo-jicu humanista, izbacili odlomkepa pe Pia i Volaterrana o dva na -~ela i aktuelnom dualizmu, ko -ristili samo rije~ "maniheji" i pri -povijest o samostanima (mo gu -}e, se radi o patarenskim (ne d-u alisti~kim) hizama, koje ne ma -ju nista s dualizmom). Ovo gov-ori da autor odlomka uprkosizjavi pape Pia-Volaterrana, nijevjero vao da su patareni bili dual-isti. Zatim, Orbini nastavlja zan-im ljivu i konfuznu pri~u u kojoj jete{ko razdvojiti dvije hereti~kestruje i odrediti izvor.

Prije vrednovanja materijala,koji smo izlo`ili, korisno bi bilopogledati i druge datume u Or -binievoj historiji o vjerskim pri-likama u Bosni, kao i izvore izkojih je crpio podatke.

a) Ban Stjepan je umro 1357.(zapravo, 1353) i sahranjen je ufranjeva ~koj crkvi sv. Nikole u"Mi le sce vo" (p. 354) (Izvor ne -po znat, ra spravljat }e se u Po -glavlju IV).

b) On kasnije govori o kraljuStjepanu Toma{u, i nakon neko-liko biografskih detalja, koristimaterijal pape Pia, mada ka`eda je Volaterranov, da je kralj du -go bio kr{}anin, da je od kr{te nj-a apstinirao i dok ga na kraju,Gioanni, kardinal sv. Angela nijepokrstio. Zatim, Orbini navodi

78. Testament u ]irkovi}evim bilje{kama o novom srpsko-hrvatskom prijevodu Orbinia. M. Orbini, Kraljevstvo Slovena,Beograd, 1968, p. 343.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 97

da je kralj ranije bio manihejs -kom herezom zara`en. Dalje, onkoristi franjeva~ki izvor, koji go v-ori da je Jacob de Marchia po -krstio kralja (p. 368). Podatak jeiz Waddingove(Vading) legende,koja se odnosi na pokr{tavanjeTvrtka II u 1430-tim, a samo jezna~ajna, jer se jasno vidi da jeOrbini koristio i franjeva~ke hro -ni ke. Prema tome, Orbini je daomnogo materijala o franjeva~kojmisiji, mogu}e je da je koristiofranjeva~ke izvore, a nije ih pre -uzeo od Livia.

c) Orbini, zatim, ponavlja pri -povijest iz Commentarii, da je1459. (datum ta~an, potvr|en upismu pape Pia) kralj Stjepan dabi iskazao svoju lojalnost papi,napustio maniheje, kojih je mno -go u Bosni bilo, dao im izbor dase pokrste ili izgon. Dvije hiljademaniheja je pokr{teno, a ~etrde-set je u krivovjerju ostalo, oti{lisu Stjepanu, hercegu sv. Save,pristalici (kao {to bi neki htjeli)ove sekte (p. 369).

Prema to me, Orbini nije biopotpuno uv je ren u hercegovevje rske lojalno sti. Zatim, govorio trojici he re ti~kih prvaka (iakoje mogao re}i trojica vode}ih ve -lika{a, koji su, tako|er, bili i he -retici, pa nema razloga da ih sesmatra vjerskim li~nostima), kojisu se svog kri vovjerja odrekli1461. i njegova pripovijest je is -ta kao u Comme ntarii (p. 369).Orbini, tako|er, govori o misijiToma{evi}evog le gata kod pape1461. (p. 372) i izdajstvu mani-heja Radaka (p. 375), obje supreuzete iz Co mme ntarii.

Na kraju, Orbini zaklju~uje sazanimljivim podacima o prvakuBosanske crkve, gostu Radinu(um ro 1467) (pretpostavljamo dase zaista radi o Radinu, kadaOrbini pominje gosta Radivoja igosta Rasi): a) da je gost Radingradio Mostar (p. 384) (mogu}ese radi o popularnoj tradiciji; iz -vor je nepoznat); b) da je Radinbio major domo kod hercegaStje pana (p. 384). (Opaska odra -`ava zna~ajnu ulogu Radina nahercegovom dvoru, mogu}e dadolazi iz raznih izvora); c) da jeherceg bio {izmatik (p. 385) ({to

je ta~no ukoliko ne insistiramoda to zna~i da je herceg bio pra -voslavne vjeroispovijesti. Dubro -va~ki dokumenti ~esto o hercegStjepanu govore kao {izmatiku);d) da je Radin bio redovnik sv.Bazila (p. 388). (Ako je ova izja-va ta~na onda je Radin bio pra -voslavni redovnik. Izvor je nepoz-nat, mogu}e da se temelji natome da je Radin djelovao vi{ekao pravoslavni sve}enik, nego

he retik. Nema drugih podatakada je Radin bio pravoslavnevjere); e) Radin je bio ispovjed-nik he rceg Stjepana (p. 388).Izvor je nepoznat, ali iz izjave"e" i "d" vidi se da je Orbini mis-lio da su herceg i Radin bilipravoslavne vjere. Mogu}e da jeOrbini u dub rova~kim arhivimana{ao kopiju hercegovog testa-

menta, u ko jem se navodi da jeRadin u izradi imao va`an udio.Mogu}e je da je ova ~injenicana vela Orbinia, da Radinu pripi -{e ulogu "ispovjednika" i jer jesvjedok, tako|er bio pravoslavnimetropolit Da vid iz Mile{eva.Mo gu}e je da je Or bini zbog nje-govog prisustva za klju~io da sunjih dvojica bili iste vjeroispovi-

jesti a da je Radin bio bazilijans-ki redovnik. Ustvari, ta~ke "e","d", i "e" mo`da su proiza{le iztestamenta herceg Stjepana.

Mogu}e da postoji izuzetak uma terijalu o franjeva~koj misiji(koji nije izvoran i dolazi iz raznihizvora) i nekoliko primjedbi o go -stu Radinu, sve Orbinijeve infor-macije su osnovane na tradicijipape Pia (Europa, preko Volate -rrana i Sabelliea i Commentarii),

Pietro Livio Veronskog illi iz Bo -balieve tradicije. Zapis o pravo -slavnoj vjeri bana Stjepana Ko -tromani}a, Bobalievoj ulozi u ba -novom pokr{tavanju i banovimmotivima da dozvoli dolazak fra -njevaca u Bosnu, navjerovatnijeje preuzeto iz Bobalievih arhiva(mogu}e posredstvom Livia).

Ukoliko nije Bobaliev materi-

jal nastao kasnije da bi se Do -magna iz porodi~nih razloga glo-rifieirao, prof. Fine Bobaliev ma -terijal smatra savremenim izvo -rom. S obzirom da, me|utim,ne ma dovoljno dokaza da Bo ba -lievu tradiciju od baci, on je ko -risti, ali uz ogra|ivanje, da po uz-danost nije dokazana.

Pripovijest o porijeklu patare-

Povelja kralja Stjepana Toma{a Dubrova~koj op{tini, 18. 12. 1451. god.

Pripovijest o porijeklu patarena izgleda da je nategnuta ivje rovatno je malo vi{e od nau~nog poku{aja da se objasninaziv pa taren. Pietro Livio je izbjegao jasnije rje{enje, {to go -vori da je imao neki razlog da bosanski patareni nisu bili dua -listi i zbog toga se potrudio na}i obja{nje nje za ime pataren,koje nije bi lo u vezi s dualizmom.

Bo{nja~ka rije~ 6

98 � April - jun 2007.

na izgleda da je nategnuta i vje -rovatno je malo vi{e od nau~nogpoku{aja da se objasni naziv pa -taren. Ovdje je zna~ajno, iakoPietro Livio nije termin vezivao sdobro poznatim talijanskim dua -listima, zvanim patareni, nego jetermin povezao s dobro pozna-tim ranijim nedualisti~kim kori-jenima, koji su, ustvari, bili u Mi -lanu a ne u Rimu, kao {to onnavodi. Pietro Livio je izbjegaojasnije rje{enje, {to govori da jeimao neki razlog da bosanskipatareni nisu bili dualisti i zbogtoga se potrudio na}i obja{nje nj-e za ime pataren, koje nije bi lo uvezi s dualizmom. [tavi{e, usvom opisu malo pominje, ve -}inom u kontradikeiji kasnije, dabi oni mogli biti dualisti i kada jekoristio materijal iz tradicije pa -pe Pia o samostanima, ostavioje na stranu dva na~ela.

Izgleda, kako je Livio pisao(oko 1530) u vrijeme kada jestav pape Pia bio generalno pri-hva}en, nije vjerovao da su bo -sanski patareni bili dualisti iskrenuo je sa svoje linije, da suoni to bili (ne znamo {ta je biorazlog, koji je Li via na ovaj za -klju~ak naveo i mo`emo samonaga|ati da je on do zaklju~kado{ao, jer paulikani nisu bili du -alisti - na`alost, ne znamo za{toih je vezao s bosanskim pata re -nima).

Zanimljivo je {ta Livio ka`e okr{tenju i obredu lomljenja hlje-ba, iako to ne mo`emo potvrdi -ti i ne znamo njegove izvore oovim obredima. Mogu}e je Livio

vidio obred kr{tenja (mogu}e ilomljenje hljeb) iz prve ruke kod"paulikana" o kojima on govorikao da ih je stvarno poznavao.Mo`da je on paulikane na putusretao, jer je bio jedan od ka -toli~kih sve}enika, koji je u~e s -tvovao u njihovom pokr{tava nju,pa je i znao za ~etrnaest sela,koja pominje (tako je i dao spe -cifi~nu brojku) i ne{to znao o nji-hovim obredima. Livio je po k r -{tavanje paulikana povezao sratom u kojem je Transilvanijau~estvovala. (Pretpostavljamo dasu paulikani `ivjeli negdje ili bli -zu Transilvanije ili oko Nico po li -sa, koji je bio u blizini.) PremaLiviu veza paulikana i bosanskihpatarena je, navodno im zajed-ni~ko porijeklo, pa se mo`emozapitati da Ii je Liviov materijal opaulikanima relevantan za Bo s -nu. Koji je dokaz imao Livio dasu dvije grupe istog porijekla?^ak i da su bile, njihov se, na -vodno raskid odigrao, dvije ili tristotine godina prije nego {to jeLivio po~etkom 16. stolje}a vi -dio paulikane. Veoma je vjero va -tno da su se tokom stolje}a pa -ulikanska praksa i obi~aji mno -go izmijenili kao {to su nekadbili. Ovi problemi, u kombinacijis ~injenicom da ostali izvori u re -du, go vore nam da su bosanskipa tareni imali svoje sve}enstvo,te da se ne mo`emo mnogo os -loniti na Liviov materijal.

Livio (ili Orbini) je tvrdio da suGrci (pretpostavimo, pravo slav -ni) nastojali paulikane vezati zaPavia od Samosate. Opet, nema

nau~nog upori{ta; poznati pauli -kani iz Teprice (neki su u dobaBizanta do{li u Bugarsku i Tra ki -ju u 9. stolje}u), koje su njihovineprijatelji u traktatima pove zi -vali s Pavlom od Samosate. Za -ista, znamo da su male zajed-nice paulikana i dalje `ivjele uBugarskoj (smatralo da su bilipotomci Armenaca i bizantskihpaulikana), koji su u 7. stolje}uprimili katoli~anstvo. Da Ii ih je,mogu}e, jo{ `ivjelo na obalamaDunava? Zanimljiv je Liviov ma -terijal o ovoj devijantnoj grupi,ali ga u ovoj studiji ne mo`emokoristiti - ako je postojala vezaizme|u njih i bosanskih patare-na, Livio (ili Orbini) o tome nenavodi izvor.(80)

Orbini (navjerovatnije, nije Li -vio) izra`ava mi{ljenje da su ti t-ule u hijerahiji Bosanske crk vepreuzete od mona{kog reda.Ma da u primjerima on titu le kri -vo navodi, njegova op{ta teori ja,izgleda da ima svoju vrijednost,jer je potvr|ena u drugim izvori -ma o hijerarhiji (vjerovatno da jematerijal na{ao u dubrova~kimarhivima).

IX Luccari i Resti

Luccari je kompilirao historijuDubrovnika, objavljenu ~etiri go -dine nakon Orbinieve, 1605. go -dine. On je koristio tri hronike oBosni, koje vi{e ne postoje. UzPietro Livia slu`io se Hronikom oHrvoju Vuk~i}u Emanuela Gr~ -kog i Hronikom o Bosni MilichVe limisiglicha.(81) Tek, zahvalju}i

79. D. Obolensky, The Bogomils, Cambridge (England), 1948, p. 266. Dalje reference o modernim paulikanima, vidi kodObolenskog, fusnota 2, p. 266.

80. Jedinu, drugu vezu, koju sam mogao o Bosni i izvjesnim modernim paulikanima na}i, {to se odnosi na Bugarsku ipotje~e od Bak{i}eve vizitacije, 1640. Bak{i} je koristio Orbiniev izvje{taj i ka`e da su paulikani (on ih naziva paulinistima)stigli iz Bosne, pa to obja{njava da su im sve knjige bile u Bosni pisane. Zatim, ukratko, govori o njihovoj konverziji zbogkrivovjerja, vra}a se na njihove knjige, te ka`e da su sve bile na slavenskom jeziku, na }irilici. On je na{ao nekolikomanuskripata knjiga iz vremena kralja Tvrtka, po kojima su paulikani znali da su iz Bosne do{li i donijeli svoju herezu. (E.Fermendzin (ed.), Acta Bulgariae Ecclesiastica, MSHSM, XVIII, Zagreb, 1887, pp. 79-80). Na`alost, on nam ni{ta ne ka`eo sadr`ini knjiga. Rekao bih, da su knjige bile, uglavnom, ako ne i u cijelosti, rukopisi evan|elja. Ova informacija potvr|ujeOrbinievo mi{ljenje (ili Pietro Livia) - mada dozvoljavamo mogu}nost da su Bak{i}eve informacije i interpretacije bile Orbi -nievim izvje{tajem obojene. Na`alost, isto kao u slu~aju Orbini-Liviovog materijala, u dugom tekstu je nemogu}e povezatipraksu paulikana iz 1640. s bosanskim patarenima. Postoji mnogo materijala o pomenutim paulikanima-paulinistima 17.stolje}a u Acta Bulgriae Ecclesiastica, na`alost, ni{ta o mogu}im vezama s Bosnom. Me|utim, trebalo bi poduzeti detaljnunau~nu studiju o ovoj zanimljivoj sekti. Tada bismo bili u mnogo boljoj poziciji raspravljati o vezi ove grupe (ako veze posto-je) s grupama u Bosni. Bar bismo bili u mogu}nosti re}i da Ii su paulikani potekli od armensko-bizantskih paulikana ili sumnogo kasnije, stigli sa Zapada na isto~ni Balkan - Italija ili Bosna - kao {to misle Orbini (Livio) i Bak{i}.

81. Luccari, pp. 30, 42, 197.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 99

Lu ccariu smo saznali da su po -menuta dva djela postojala. Lu -ccarievi citati iz ovih djela namni{ta ne govore o vjerskim pita n-jima. Njegovi odlomci iz PietroLiviovog djela su kra}i nego kodOrbinia, tekst je zgusnut i ~estokonfuzan, a nekada i kontradik-toran u odnosu na Orbinieve iMasarechieve du`e i jasne ver z-ije. Luccari tvrdi da je zemljabana Stjepana bila zara`ena pa -tarenskom herezom i da su pa -tareni bili u~enici Pavia od Sa -mosate (Orbini ka`e da nisu bi -li) i da su vjerovali u dva na~ela({to nema kod Orbinia, ali odgo-vara tradiciji pape Pia), mnogoje izmije{ano s drevnom filozofi-jom i poezijom (izvor?), vjerova n-je da je bo`anska providnost u

vrijeme stvaranja ~ovje~anstvasve odredila jednom i zauvijek inakon toga nema vi{e promje-na. (82) Luccariev izvor o gledanjuo striktnoj predodre|enosti je ne-poznat.

Poznato nam je da je Luccariprou~avao arhiv u Dubrovniku,on i citira, ali neta~no, kao pi s -mo, koje je Dubrovnik uputio Vi -je}u u Baselu, 1433. o pataren-skoj hijerarhiji. Luccari u pismubosanske "patarene" naziva "ne -storijancima" i pogre{no tvrdi dasu neki ~lanovi hijerarhije Bo sa -nske crkve nastojali prisus t vo va -

ti Vije}u u Baselu. Da Ii je Lu -ccari lo{e pro~itao originalni do -kument ili je u rukama imao ne -ta~nu kopiju, nije nam poznato.Luccari, tako|er, gosta Radinanaziva - major domo na dvoru he -rceg Stjepana. Me|utim, Luccarita~no za njega ka`e da je pa -taren, ali da je bio neprijatelj Ri -mske crkve. Ovo mi{ljenje nijepotvr|eno, jer je Radin imao do -bre odnose s katoli~kim Dubro -vnikom. Luccari je koristio ma te -rijal franjeva~ke tradicije: ubis t-vo kralja Stjepana Toma{a, ko jesu po~inili njegov sin i brat ipogreb u samostanu Sutjeska,1461, i legenda da su bosanskibiskupi stolovali u Kre{evu u 12.stolje}u - ~esto se tvrdi u fra nje-va~kim spisima 17/19. sto -

lje}a, ali nije temeljeno na iz vo -rima. Na kraju, Luccari pru`a za -nimljiv opis {i{anog kumstva,grad Dubrovnik u povodu za k -lju~enja mirovnog sporazuma, ku-movao je Ivani{u, sinu bosans -kog velika{a Radoslava Pav lo -vi}a. Informacija je sigurno pre -uzeta iz Dubrova~kog arhiva.Zbog toga {to mnogi Luccarievipodaci nisu ta~ni (izgleda da ihnije dobro koristio), savremenanauka ih mora pa`ljivo koristiti.

Historija iz ranog 18. stolje -}a, koja sadr`i mnogo korisnihpodataka je Hronika Dubrovnika

Junius Restia (1669-735).(83) Iz -g leda da je ve}i dio njegovogma terijala poticao iz Dubro va~ -kog arhiva. Ve}ina dokumenatana koje se on oslanja za kraj 14.i 15. stolje}a jo{ uvijek postoje imo`emo vidjeti da ih je ta~noprepisivao i nije uvodio imena ili~injenice. Za historiju religije uBosni Resti je veoma koristan uprou~avanju 13. stolje}a, jer ne -ki od njegovih materijala (pose -bno o biskupima na po~etku togstolje}a i veze s Dubrovnikom)ne mogu se vi{e nigdje na}i.Opi si, koji se obi~no odnose naveze Bosne i Nadbiskupa Dub -rova~kog sasvim sigurno poti~uiz originalnih dubrova~kih doku-menata, koji su u doba Restievopostojali, ali su, kasnije i nes -tali. Naravno da mi ne mo`emoznati koju je vrstu dokumenataza 13. stolje}e Resti koristio ida Ii su bili pouzdani izvori. Ali,sude}i po njegovom kori{tenjudokumenata kasnije, bar mo`e -mo zaklju~iti da ih je Resti ta~noprepisivao.

Restieva hronika se zavr{ava1451. a nastavlja se s "Chroni -che ulteriori di Ragusa", koja je,najvjerovatnije, bila djelo Giova -nni di Marino Gondola (Gondola)(Nodilo uklju~uje u isti svezak sRestievim tekstom). Ova hroni-ka, kao i Restieva zasniva se nazbirkama Dubrova~kog arhiva.

X Zapadne hronike 13. stolje}a

Tri hronike iz 13. stolje}a -dvije engleske (Roger Wendo -verskog (Vendoverski) i MichaelPa ri{kog) predstavljaju jedantekst a jo{ jedan francuski tekst(Theobalda Rouenskog) s varija -ntom verzije - sadr`e pismo Co -nrada (Konrada), papinskog le -gata u Francuskoj u 1233. kojese vi{e ne mo`e na}i.(84) U pi s -mu je opisan katarski anti-pa pa.Po jednoj hronici je anti-papa li -~no boravio u Francuskoj, a podrugoj uputio je svog zamjenika.U svakom slu~aju, ~ovjek koji je

82. Luccari, p. 91.

83. Junius Resti, Chronica Ragusina, ed. Nodilo, Zagreb, 1893, MSHSM, JAZU, 25 Scriptores, 2.

Srednjevjekovni bosanski ste}ci

Bo{nja~ka rije~ 6

100 � April - jun 2007.

u Francusku do{ao zvao se Ba -rtholomaeus (Bartolomeus). Za -padni katari su mu odali velikupo~ast i dozvolili mu da njihovesva|e smiri i da postavi bisku-pa. Da li je anti-papa li~no bio uFrancuskoj ili je uputio svog za -mjenika, {ta je on u Francuskojradio - od malog je zna~aja za na -{u studiju. Ali, u pismu se ka`eda je on do{ao iz "infinibus Bu l -garorum, Croatiae et Dalma ti ae,juxta Hungarorum natio nem".Gdje je to bilo? Nastale su dvijeteorije: a) Prvo navedena Bugar -ska i b) Bosna se nalazila usredi{njem polo`aju navedenihregija.

Postoji nekoliko razloga kojeprof. Fine u svojoj knjizi navodikao obrazlo`enje svoje skepti -~nosti da je Bosna mogla bitidomovina dualisti~kog anti-pa -pe 1223. godine. Mi nemamo ustranim ili slavenskim izvorimapodataka da je bosanski duali -sti~ki pokret u 1223. po svomobimu bio stvarno zna~ajan.Osim toga, Bosna nije grani~ilas Bugarskom. Srbija ili Makedo -nija (jo{ jedan dualisti~ki cen-tar) imaju granicu s Bugarskom,ali ni jedno od ovih mjesta negrani~i s Dalmacijom. Stoga }e -mo zaklju~iti da su na{i izvorimi slili na lutaju}eg hereti~kogvo|u, koji nije imao stalno sje -di{te i koji je u cijeloj regiji imaosvoje pristalice ili je na{ izvorkonfuzan zbog balkanske geo g -rafije. Ako je drugo tuma~enjeta~no, nema osnove za nastalukonfuziju da bismo izveli zak lju -

~ke {ta je moglo zna~iti.

XI Franjeva~ke hronike

Postoji veliki broj franjeva~kihhronika, ve}inom preuzimaju te -me iz drugih hronika i ne sadr`eizvorni materijal. Mnoge hronikesu nastale u odre|enim samo -stanima, gdje su hronike zapo -~eli voditi tek u 17. ili 18. stolje -}u; pa su sve informacije o rani-jim stolje}ima samo prepisaneiz ostalih franjeva~kih historija.Pored franjeva~kog vlastitog ma -terijala, u hronikama mo`emona}i pisma i dokumente u vezi snjihovom misijom i papinska pi -sma upu}ena njihovom redu. Ve -}inu pomenutih pisama nalazi-mo i na drugim mjestima. Akonemamo tekst drugdje, nema -mo razlog da se pitamo da li jetekst autenti~an i da li se mo`eslobodno koristiti. Dok su u ne -kim hronikama koristili djela kaoCommentarii pape Pia ili iz kas-nijih djela o historiji, ~iji su origi-nalni tekstovi sa~uvani, niti je -dan izvor ne sadr`i izgubljene hi -storije i hronike. Jedini originalnimaterijali se odnose na franje-va~ki red i njihov rad; pa je ~e -sto ove materijale nu`no koristi-ti s rezervom.

Postoje tri op{te kategorijefra njeva~kih hronika a) Hronikepojedinih bosanskih samosta -na, kao Fojnica i Kraljeva Sut je -ska.(85) Pomenute hronike su ka -snije kompilacije i ve}inom subezvrijedne kao izvori za sred-njovjekovni period. U njima se

ponavlja pripovijest o ubistvukralja Stjepana Toma{a i njego -vom pogrebu u Kraljevoj Sutje -sci. Fojni~ka hronika prepisujekri votvorenu povelju za knezaRa divoja i sadr`i neke informaci-je o ru{enju samostana, koje suu 16. stolje}u po~inili Osman li -je.

Fra Nikola La{vanin je napi -sao zanimljivu bosansku hroni -ku, jo{ jedno djelo iz 18. stolje -}a. La{vanin se slu`io starimma terijalom i stvorio ~itljivo {ti -vo.(86) [to se ti~e godine 1319.La{vanin je koristio pismo papeIvana upu}eno Pavlu [ubi}u(87)

koje je razradio u tan~ine; "he -retike" u pismu naziva maniheji-ma i patarenima, tvrdi da su oni`ivjeli u planinama i da su seneki Dalmatinci protiv njih pobu -nili (izvor je nepoznat). Zatim jepapa pisao banu da preduzmeakciju protiv heretika, te La{va -nin nastavlja s opisom akcije,ko ju su protiv njih vodili njema -~ki vitezovi kri`ari i silom he re -tike pokr{tavali (p. 37). La{va -nin nastavlja s pri~om iz rene-sansne historije iz Splita ano ni -mnog autora, koja opisuje ogro -mne po`are, da su stijene topilii planine razdvajali, pa je mo -gu}e da su se u ovim regijamanastanili i bosanski patareni,zvani maniheji i ka`e se, da je"Bog zapalio planine zbog nas,jer je na{u vjeru volio". La{vaninje pri~u ponovio, ali nije pome n-uo pro-patarenski moral.(88) La -{vanin je, tako|er, zabilje`io pri -~u iz Commentarii pape Pia o

84. Roger de Wendover (u. 1236), Chronica sive flores historiarum, IV, ed H. Coxe, London, 1842, ff. Mathaeus Parisiensis,Chronica Majora, ed. H. Luard, Rer. Brit. Medii aevi scriptores, III, 1876, p. 78 ff. sadr`i isti tekst. Biskup RouenaTheobaldus ima varijantu teksta u Martene-Durandu, Thesaurus novus anecdotarum, I, Paris, 1717, pp. 901-903. J. [idakraspravlja i citira relevantne dijelove o anti-papi s Istoka, "O pitanju hereti~kog 'pape' u Bosni 1223. i 1245." Razprave V.Hauptmannov zbornik. Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, razred za zgodovinske in dru`bene vede, Ljubljana,1966, pp. 145-59.

85. "Fojni~ka kronika" (ed. C. Truhelka), GZMS, XXI, 1909, pp. 443-57; "Ljetopis franjeva~kog samostana u Kr. Sutjesci"(ed. J. Jeleni}), GZMS, XXXV, 1923, XXXVI, 1924.

86. Ljetopis fra Nikole Lasvanina, ed. J. Jeleni}, Sarajevo, 1916. [teta da je Jeleni} ovu hroniku objavio u nikada kori{tenoj,idealiziranoj verziji slavenskog pisanja 18. stolje}a {to stvara ogromne te{ko}e u ~itanju.

87. Tekst pisma pape Ivana XXII Mladenu [ubi}u, CD, VIII, pp. 535 ff; raspravlja Poglavlje IV

88. Anonymi Spalatensis, u Scriptores Hungaricum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres ac Genvini, III,Vindobonensis. 1748, ed. I. Schwantner, p. 659. Prema anonimnom autoru iz Splita pomenuta u`asna vatra se dogodila1356; Lasvanin datira vatru u 1376. (p. 39). Mogu}e je pri~a o ogromnim po`arima, koji su stijene topili i poravnavali pla-nine bila osnovana na velikom po`aru u rudniku.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 101

kralju koji je hereticima dao iz -bor pokr{tavanje ili izgon. Nakraju, on pominje stare vjernike(starovir'ci) u regiji Vrbasa u1737. i 1739. godini (pp. 76,78). Na`alost, ni{ta se ne ka`eo vrsti vjere koju su vjernici is po -vijedali.

b) Hronike reda u Bosni: Fe r -mend`in je objavio najva`nijitekst(89) u dragocjenom uvodu:pisma, hronike i dokumenti kojisu kori{teni u izradi kompilacije18. stolje}a. U hronici je opi sa -no stvaranje stalne franjeva~kemisije u Bosni u 1339. i ubrzonakon toga, osnivanje vikarije;navode se imena raznih vikara i{to je mogu}e ta~nije, svi datu-mi. Ne govori se o vezi franjeva-ca i bosanskog dvora i vlasteleili detalji gdje su franjevci djelo-vali ili njihove veze sa stanov -ni{tvom. I u ovoj hronici termin"Bosna" se obi~no odnosi nacijelu vikariju. U hronici postojisamo jedna referenca o manihe-jima u 1411. a u vezi s djelova -njem fra Ambrosiusa protiv ma -niheja u Bosni u toku tridesetgodina. Ima ograni~en broj po -dataka o specifi~nim crkvama,ali se mora u svakoj prilici ispi-tati, da li su datumi osnovani nasolidnoj dokumentaciji ili na tra -diciji odre|ene crkve.

c) Op{te franjeva~ke hroni ke:Najbolja zbirka je djelo L. Waldi -nga u vi{e svezaka, Annales Mi -norum, koje je zapo~elo s izla -`enjem u 18. stolje}u. Bosna uovoj obimnoj kompilaciji igra ve -oma malu ulogu, javlja se tu itamo razbacana u referencama.Mo`e se na}i i poneko, ~iji tek-stovi nisu na drugim mjestimasa~uvani, ali se mora pa`ljivoko ristiti.

XII Defteri i osmanski zakoni

Veoma dragocjeni izvori, iakonastali nakon pada Bosne, suos manski poreski registri, def-

teri, koji su u novije vrijeme pro -na|eni i ve}ina ih jo{ nije objav -ljena. Najraniji dokumenti odno -se se na dijelove Bosne, koje suOsmanlije okupirale 1455. godi -ne. Poslije glavnog osvaja~kogpo hoda, slijede defteri u regija-ma Bosne i Hercegovine iz 1468,1475, 1485, 1489, 1516,1528-30, 1529, 1542, 1561,1575. Originali se nalaze u An -kari i Istanbulu. Orijentalni insti-tut u Sarajevu posjeduje mikro-filmove svih deftera. Oki}(90) jeobjavio sa`eti ~lanak o tipu ma -terijala u defterima o Bosanskojcrkvi s mnogo specifi~nih refe -renci (iako se, na`alost, ne radio kompletnoj kompilaciji releva -

ntnog materijala). Dok cjelokup-ni materijal ne bude dostupan,zaklju~ci zasnovani na materija -lu, ne mogu uslijediti.

Osmanski defteri sadr`e bro-jne reference o "kristianskoj" ze -mlji, "kristianskim" selima, itd.Kako se u defterima katolici ipravoslavni zovu "gebr" ili "ka f-ir", i vi{e od dva puta se pomi -nju "gosti" u vezi "kristianske"zemlje, smatramo da u defteri-ma oznaka u vezi "kristianske"

zemlje ozna~ava pripadnike Bo -sa nske crkve. Defteri su nastalikasnije u 15, ~ak u 16. stolje}u;pa, ve}ina kristiana o kojima segovori bili su raniji vlasnici, kojizemlju u vrijeme popisa vi{e ni -su posjedovali.

Mo`e se raspravljati da li suOsmanlije u defterima koristilite rmin "kristian" za oznaku za -re |enih sve}enika ili samo vje -rnika crkve. Kako su Osmanlijebili zainteresirani za izradu po -reskih registara da bi olak{aliubiranje poreza, pretpostavlja -mo da nisu vodili ra~una da li jevlasnik (ili biv{i vlasnik na ~ijemimenu je bila zemlja) bio laikcrkve zare|eni sve}enik; zbog

toga ne o~ekujemo ta~nost illdosljednost u kori{tenju terminakristian.

Kada se u defteru u "kristan-skom" selu nabrajaju doma}in -stva i neo`enjeni mu{karci, vidise da se opisuju seoska doma -}instva (bra~ni parovi i odrasli,neo`enjeni sinovi), termin se ko -risti za laike (vjernike) Bosans -ke crkve. U nekim slu~ajevima ude fterima stoji "kristianska" se -la, jer su njima `ivjeli seljaci i

89. E. Fermend`in (ed) "Chronicon o Observantis Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci Saraphici," Starine,XXII, 1899, pp. 1-67.

90. M Tayyib Okic, "Les Kristians (Bogomiles Parafaits) de Bosnie d'apres des Documents Turcs inedits, "Sudost-Forschu -n gen, 19, 1960, pp. 108-133.

Evropa na po~etku 16. stolje}a

Bo{nja~ka rije~ 6

102 � April - jun 2007.

obra|ivali zemlju koja je pripa -dala Bosanskoj crkvi.

Fineovo uvjerenje je da u ve -}ini slu~ajeva kada je mu{karacimenovan s titulom kristian (npr.zemlja kristiana Radoslava) dase odnosi na patarenskog redo -vnika, kao {to je slu~aj u svimslavenskim dokumentima. Pret -po stavimo da je popisiva~ za pi -sao imena i titule u onom obli -ku, koju su mu stanovnici dali;pa, kada nai|emo na titulu kris-tian ispred imena, pretpostavlja -mo da se radilo o lokalnoj upo -trebi i da je ozna~avalo zare|e -

nog sve}enika. Zemlja je, mo`-da, bila vlasni{tvo kristiana,koju je nakon zare|enja i daljeobra|ivao ili mu je zemlju Bo sa -nska crkva dala da ju nakonzare|enja obra|uje.

Kada se u vezi s krstjaninomX Y koristi termin ba{tina(91) pre -tpostavljamo da je to bio krst-janinov li~ni posjed, kojeg je na -kon za re|enja zadr`ao. Kakoizgle da da su neki posjedi biliveliki, uka zuje da su imu}ni Bo -sanci po stali zare|eni sve}enicicrkve. Na`alost, nije nam pozna-to {ta se nakon krstjaninovesmrti sa zemljom dogodilo; da lije zem lja pripala ~lanovima nje-gove poro dice ili je do{la u pos-jed Bosa nske crkve? Kako jekrstjaninovo ime vezano za ze m -lju, a nije za ~lana njegove po -rodice, tako pomi{ljamo da je~esto zemlja pripala crkvi - s nje-govim zare|e njem ili posliije nje-gove smrti - ali, mi to ne mo ̀e -mo dokazati.

Pored specifi~nog zna~enja,koje je gore opisano, u nekimslu~ajevima je "kristian" bio tit-ula, izgleda da je ozna~avala lai -ka. Oki} citira nekoliko slu~a je -va "kristianskih porodica", se -da m naest u dva sela iz registraiz 1469, ali nema imena, i se -dam porodica u selu Rastoka usamoborskoj nahiji iz deftera za1477. ~ija se imena navode: Je -lonja Kristian, Raduh Kristian,Radeljko Kristian, itd.(92) Ovdje jeslu~aj da mu{karci, koji su biliglave svojih porodica imaju titu-lu "krstjanin". Prihvatit }emo ja -

sno obja{njenje da su pomenutiIjudi bili laici crkve, na ~elu svo-jih doma}instava; pa bi ovo bioprimjer da je termin "krstjanin"slu`io, kao titula ~ovjeku, koji ni -je bio sve}enik.

Me|utim, postoji mogu}nostda je sedam kristiana bilo zare -|eno, ali su ostali glave svojihdoma}instava (zadruga); mogu -}e su se oni, kasnije, nakon {tosu zasnovali porodice zaredili,ostali i dalje glave porodica ill suoni, uprkos celibatu, bili najsta -riji `ivi mu{karci u porodicama(ne}aci sa svojim porodicama),na ~ijem su ~elu bill. U jednomdubrova~kom dokumentu sepominje gos pataren (vjerovatnogost pataren) i njegova "porodi-ca"; mo`da "porodica" ima { i rezna~enje - ne}aci, stare, oda nesluge i ostale sluge, ili ~ak re -dovnici o kojima je vodio brigu -a nije se radilo o njegovoj `eni ilidirektnim potomcima. Tako jemogu}e da su pomenutih se -

dam kristiana bili redovnici kojisu u ovom smislu imali "poro -dice". Ali, malo je ~udno da se ujednom selu na|e sedam prim-jera, kao izuzetak. Mi ostajemopri svom mi{ljenju da su po me -nuti kristiani bili laici. Nadamose da }e nam objavljivanje vi{ematerijala o defterima omogu}itida problem rije{imo.

Kada se u defterima u op { -tem smislu govori o "kristian-skoj zemlji" ill "kristianskim seli-ma", a nema pojedina~nih ime -na, mislim, da se radilo o zemijii selu, koji su Bosanskoj crkvipripadali, mogu}e su redovniciill seljaci zemlju obra|ivali i diosvojih proizvoda davali samo s -tanima. Kada se o selu govorikao kristianskom, zatim se na -vodi broj porodica i neo`enjenihmu{karaca, bilo bi to selo kojeje, vjerovatno, pripadalo crkvi, azemlju obra|ivali seljaci. Nara -vno, defteri su dokumenti kojise odnose na situaciju u vrijemepopisa, ne mo`emo biti sigu rnida i ranije redovnici nisu obra -|ivali zemlju `ivjeli na selu. Udefterima se ka`e da je Bo -sanska crkva u selima posjedo -vala i obra|ivala zemlju. Mi neraspola`emo sa slavenskim po -veljama tog vremena ili izvo rimau kojima bi se to navodilo, aliKatoli~ka i Pravoslavna crk va suposjedovale sela, s razlogomsma tramo da bi Bosanska crk -va, nastavak - kao {to }emo vi d-jeti - katoli~ke redovni~ke insti-tucije, obi~aj odr`ala.

Kako postoji definitivna vezaizme|u lokacija kristianske ze -mlje, koja se u defterima pomi -nje i lokacije hi`a koje nalazimou botanskim i dubrova~kim iz vo -rima, mogli bismo re}i da je cr -kvena zemlja bila u posjedu po -jedinih hi`a. U mnogo slu~ajevase vidi da su redovnici, zapravo,sami obra|ivali zemlju. Na pri m-jer, ~uli smo za imanja koja su"kristiani obra|ivali".(93) Pretpo -

91. Na primjer, Okic, citira dvadeset i dva slu~aja ba{tine imenovanih krstjana. (Okic, op. cit, pp. 123-124. 90. Ibid, pp.122-23. 91. Ibid, p. 125. 92. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2,Beograd, (SKA), 1934, pp. 153-56. 0 krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-54. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizirau Poglavlju VII.

92. Ibid, pp. 122-23.

Osmanski defteri sadr`e brojne reference o "kristianskoj"ze mlji, "kristianskim" selima, itd. Kako se u defterima katoli-ci i pravoslavni zovu "gebr" ili "ka fir", i vi{e od dva puta sepomi nju "gosti" u vezi "kristianske" zemlje, smatramo da udefterima oznaka u vezi "kristianske" zemlje ozna~ava pripa -dnike Bo sa nske crkve. Defteri su nastali kasnije u 15. ~ak u16. stolje}u; pa, ve}ina kristiana o kojima se govori bili suraniji vlasnici, koji zemlju u vrijeme popisa vi{e ni su posje-dovali.

6 Bo{nja~ka rije~

April - jun 2007. � 103

sta vku je potvrdila referenca utestamentu gosta Radina, o krs -tjanima i krstjanicama kmetovi-ma (kr{}anski seljaci oba po la).(94) Kao prvak crkve jasno je dabi Radin termin "krstjanin" strik-tno koristio za redovnika. A Ra -din je o redovniku govorio kao"kmetu", pa je jasno, da je re -dovnik i obra|ivao zemlju.

Defteri nam poma`u da loci-ramo zajednice krstjana (zare|e -nih ili drugih) i tako dolazimo doosnovnog materijala za mapu onjihovim naseljima. Defteri nam,tako|er, pru`aju ograni~eni brojpodataka o lokacijama crkava.Tako|er, saznajemo o veli~ini za -jednica i obimu njihovih ze m lji -{nih posjeda. Zbog toga s nestr-pljenjem o~ekujemo objavljiva -nje deftera.

Na kraju, defteri predstavljajuvitalne izvore o Bosancima i nji-hovom prihva}anju islama. Akoporedimo zapis o istim selima uodre|enom vremenskom perio-du, mo`emo vidjeti broj i nivopri hva}anja islama.(95) Naravno,moramo uvijek imati na umu dasu se, tako|er, de{avale mig -racije. Tako, ako je selo "a" u1489. imalo dvije muslimanskeku}e i dvadeset i jednu kr{}a ns-ku ku}u, a 1516. dvadeset i petmuslimanskih ku}a, nismo sig-urni da je dvadeset i jednakr{}anska porodica prihvatila is -lam. Mogu}e da su porodice izb-jegle, a Osmanlije naselile istibroj muslimanskih porodica daobra|uju zemlju. Pri tome semo ra paziti, jer su u jednom de -fteru dva sela zajedno zabilje -

`ena a u narednom razdvojenoiskazana ili u kombinaciji s dru -gim selima. U svemu tome saz-najemo o stopi da je neki krajpostao muslimanski, iako nemo ̀emo uvijek re}i, da je to biorezultat prihva}anja islama. Udefterima ne stoji promjena izjedne u drugu kr{}ansku grupu.Tako|er }e defteri biti dragocjeniizvor o migracijama. Ali se u tomslu~aju moraju veoma pa`ljivokoristiti.

Rijetko se nalaze li~na ime -na, cifre u dva deftera su kons -tantne, {to mo`e zna~iti da jestanovni{tvo bilo stabilno ili dase potpuno izmijenilo ili pojavu,izme|u stabilnosti i izmjene sta -novni{tva. Me|utim, u 1468.na lazimo da je bilo mnogo napu -{tenih sela, a 1485. nalazimoda su ista sela bila ponovo na -seljena, možemo pouzdano re}ida se radilo o migraciji stano v -ni{tva, ali rijetko znamo odaklesu do{ljaci stigli. U defterima"ku}a" zna~i "bra~ni par"; takodefteri ne pru`aju informaciju oveli~ini zadruge tog vremena.Os manlije su bile zainteresiraneda se od svakog bra~nog paraprikupi osnovni porez i to je bilosve, {to su poreznici zabilje`ili.Osmanlije nije zanimalo kolikoje Ijudi bilo pod jednim krovom.

Pored deftera imamo i osma -nske kodekse: Kanuni(96). To suzakoni kojim je specificirano dakr{}anima nije dozvoljeno podi -zati crkve gdje ih ranije nije bilo,ako se nova crkva gradi, bit }esru{ena. Zakon se ponavlja ukanunima 1516, 1530, 1539. i

1542.(97) lako se u kanunima nepravi razlika izme|u katolika ipravoslavnih, znamo da su pra -voslavni, pretpostavimo s doz -volom Osmanlija u doba ovih za -kona, podizali svoje crkve i sa -mostane. Da su zakoni uop{testupili na snagu svjedo~i aust -rijski izaslanik Kuripe{i}, on u1530. ukazuje na te`ak `ivotkr{ }ana, koji ne samo da nisumogli graditi crkve, nego ih nisu~ak ni smjeli popravljati.(98) Me -|u tim, iz povelja izvjesnih franje-va~kih samostana u Bosni, zna -mo da je dozvola dodijeljivanana zahtjev za opravku ili ~ak, dase po stoje}a crkva ponovo ure -di, ali pod uvjetom da njene di -me nzije ne prelaze veli~inu biv -{e crkve. Zakone, mo`emo kori -stiti daje, uglavnom, svaka kato -li~ka crk va, koju nalazimo u do -kumentima vizitacije i drugim iz -vorima u prvom stolje}u nakonosmans kog osvajanja, svakakopostoja la i prije 1463. godine.Ovo je od koristi, jer pokazujegdje su se u srednjem vijekunalazile ka toli~ke crkve i pret-postavimo, ima le svoje vjernike.

XIII Manuskripti Evan|elja

Nekoliko tekstova Evan|eljaiz srednjovjekovne Bosne je sa -~uvano. Tri primjerka na osnovuposvete se mogu s Bosanskomcrkvom povezati: a) FragmentEva n|elja po narud`bi Tep~ijeBatala, 1393, za starca Radina.Jasno je da se ovdje radi o sta r-cu Bosanske crkve, jer se nadrugom listu nalazi veoma zna -

93. Ibid, p. 125.

94. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2, Beograd, (SKA), 1934, pp.153-56. O krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-4. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizira u Poglavlju VII.

95. Primjer ove vrste podataka, vidi H. [abanovi}, "Lepenica u prvom stolje}u turske vladavine" u: Lepenica, Sarajevo,1863, pp. 193-207.

96. Najzna~ajnije je objavljeno u prvom svesku nove serije-Monumenta Turcica historiam Sivorum Meridionalium illustran-tia-Kanunti kanun ime za Bosanski, etc, ... Sand`ak, Sarajevo, 1957.

97. Ibid, pp. 31, 43, 56, 66.

98. P. Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, 1530, prijevod \. Pejanovic, Sarajevo, 1950, p. 22.

99. \. Sp. Radoj~i}, "Odlomak bogomilskog jevan|elja bosanskog tepacije Batala iz 1393. godine," B'lgarska Akdemija naNaukite, izvestija na Instituta za Istorija, 14-15, 1964, pp. 495-509. Spisak hijerarhije je veoma va`an izvor. Spisak je nepo-bitno nastao 1393. godine. Raspravljat }e se detaljno u Poglavlju V.

Bo{nja~ka rije~ 6

104 � April - jun 2007.

~ajan spisak hijerarhije Bosan s -ke crkve tog vremena(99); b) Hva -lovo Evan|elje krstjanina Hvalaura|eno za Hrvoja Vuk~i}a u do -ba episkopata djeda RadomeraBosanske crkve u 1404. godini.(100) c) Sačuvani dijelovi Evan |e lja

krstjanina Radosava iz doba vla-davine Stjepana Toma{a (1443-61), koje uključuje apokalipsu iritual.(101) Pored toga je sa~uva -no i nekoliko drugih sli~nih ma -nuskripata Evan|elja i tako|erse mogu vezati za Bosansku cr -k vu. Nau~nici su se mnogo ba v-ili ovim evan|eljima, neka tu -ma~enja su bila ubjedljiva, ali jemnogo toga bilo, u najmanju ru -ku, izmi{ljotina. U njima se ja s -no nalazio "kanon" hereti~kecrkve, ali nama nije poznato, {tasu tekstovi zna~ili sve}enicimaBosanske crkve i kako su ihinterpretirali. U evan|eljima senalazio cijeli Novi zavjet (s ma -lim izmjenama u redoslijedu, na -j~e{}a promjena je bila da seApokalipsa nalazila odmah na -kon Evan|elja). To ukazuje da jeBosanska crkva pridavala velikuva`nost knjizi, kao i katoli~ki Za -pad. Nadalje, tekstovi Evan |e ljasu ~esto sadr`avali MojsijevihDeset zapovijedi iz Starog zav je-ta i nalazili su se u sredini No -vog zavjeta. Vjerovatno im nijebilo zna~ajno {to nema i ostalogdijela Starog zavjeta. To je bila,tako|er, uobi~ajena praksa usrednjem vijeku na Zapadu dase Novi zavjet i evan|elja bezStarog zavjeta prirede, {to je ukori{tenju igralo malu ulogu. Bo -sansko Evandjelje bilo je veomablisko tekstovima Pravoslavnecrkve, pa je u nekoliko slu~aje v-a, kasnije, kori{teno u pravo s -

lavnim crkvama. Jedan fragmentiz Batalovog Evan|elja sadr`ikasniju notaciju iz 1703. kojaukazuje da se Evan|elje nalazi upravoslavnom samostanu "Sk'batno".(102) Na margini Hvalovogteksta rije~i "za~elo" (po~etak) i

"kon'c" (kraj) nalaze se poredodlomaka na mjestima, koja od -govaraju ~itanju Evan|jelja uPravoslavnoj crkvi u toku godi -ne.(103) Pretpostavljamo da ovo

zna~i da se tekst kasnije uPravoslavnoj crkvi koristio ill daje Bosanska crkva koristila tekstna isti na~in, kao i u svom bo -goslu`enju Pravoslavna crkva.

Tekstovi evan|elja pobijajumnoge zapise u izvorima inkvi -zicije o bosanskim patarenima.Prvo, Novi zavjet je kompletan;nema znakova o{te}enja Novog

zavjeta. Nalazimo svete slike,{to ukazuje da kr{}ani Bosan -ske crkve nisu bili ikonoklasti.lsto i lijepe slike Ivana Krstiteljai Mojsija, a prema inkviziciji "bo -sanski patareni" su bili protivnjih. Uklju~uju}i i Deset zapovi-jedi, u tekstovima se vidi da Bo -sanska crkva nije uop{te odba -civala Stari zavjet ili patrijarheStarog zavjeta. S ovom ~injeni-

com ne mo`emo dokazati da uBosni nije bilo drugih heretika,koji su bili ikonoklasti, protivStarog zavjeta. Ali, vidi se u vezis pomenuta tri teksta da zare|e -

ni pripadnici Bosanske crkve ni -su bili tog mi{ljenja. Trebalo biista}i da je umjetni~ka izradatekstova bila ta~na kopija zapa -dnog, katoli~kog stila, ali to nezna~i da bi umjetnik heretik sli-jepo kopirao a da nije pomislio{ta slika prikazuje.

Nastavi}e se.

100. G. Dani~i}, "Hvalov rukopis," Starine, III, 1871, pp. 1-146, sadr`i tekst evan|elja i poredi ga s dva druga tekstaevan|elja. Vidi i V. \uri}, "Minijature Hvalovog rukopisa," Istoriski glasnik (1-2), 1957, pp. 39-52.

101. F. Ra~ki, "Dva nova priloga za poviest bosanskih Patarena," Starine, XlV, 1882, pp. 21-29; V. Jagi}, "AnalaectaRomana,", Archiv fur Siavische Philologie 25, 1903, pp. 20-36.

102. Radoj~i}, op. cit., p. 500.

103. Dani~i}, op. cit., p. 6.

Staro Sarajevo

Defteri predstavljaju vitalne izvore o Bosancima i njihovomprihva}anju islama.

Tekstovi evan|elja pobijaju mnoge zapise u izvorima inkvi -zicije o bosanskim patarenima.