Ekosistem predstavlja jedinstvo biocenoze i biotopa. ivotna zajednica u prirodi biotopa. mora zauzimati neki prostor u kome lanovi te zajednice zadovoljavaju svoje potrebe: kreu se, uzimaju hranu, diu, nalaze zaklon i zatitu itd. Taj prostor se naziva biotop i njega naseljavaju pripadnici odgovarajue biocenoze. Oni uspostavljaju vrlo sloene meusobne odnose i istovremeno se, odreenim odnosima, povezuju sa okolinom u kojoj ive. Na taj nain biocenoza i biotop zajedno ine ekoloki sistem vieg reda ekosistem.

Sva iva bia su prilagoena za ivot u odreenim prirodnim oblastima koje nastanjuju i koje nazivamo biomima. Biom predstavlja podruje na kojem se ispoljavaju iste ili sline prirodne karakteristike - klimatski faktori, sastav zemljita, prisustvo vodenih tokova i sl. Klimatski faktori (temperatura i vlanost vazduha, koliina suneve svetlosti i padavina i slino) u odreenom biomu, kao i brojni drugi faktori, utiu na tip vegetacije tog bioma, a time posredno i na ivotinjske vrste koje e ga naseliti. Takoe, na biom utie i meusobno rivalstvo ivotinjskih vrsta koje ga nastanjuju u potrazi za hranom ili partnerom za parenje. Biom je zapravo skup vie habitata (odnosno jedan iroki habitat) koji predstavlja kompleksnu zajednicu mnogih vrsta ivih bia i uslova u okruenju koje nastanjuju. Meusobno slini biomi mogu se nai na razliitim kontinentima koji se nalaze obino u istim klimatskim zonama i sa istim ili slinim klimatskim uslovima. Biomi koje nazivamo pustinjama, na primer, mogu se nai kako u Africi, tako i u Americi, Australiji i Aziji.

ema geografske rasprostranjenosti raznih bioma na tlu amerikog kontinenta Tajga Tajga, ili borealska etinarska uma, je tip ume koji je rairen na severnoj Zemljinoj Tajga, polulopti, u hladnim klimatskim uslovima. Severno od tajge prostiru se predeli tundre, tundre, dok su juno meovite ume i stepe. stepe. Rasprostranjenost

ume blizu mesta Anaboda u vedskoj Borealske etinarske ume rastu u Evroaziji (Skandinavija, severozapadna Rusija, (Skandinavija, Rusija, Sibir, Mongolija) i Severnoj Americi (Kanada, Aljaska). Poput kinih uma, ove ume Sibir, Mongolija) (Kanada, Aljaska). uma, ine pojas oko Zemlje, koji se nalazi na oko 50 stepeni severne geografske irine, u irine, oblasti Severnog polarnog kruga. Oblasti pokrivene tajgom zauzimaju 1 milijardu kruga. hektara i najvei su umski kompleks na svetu. Flora i fauna [uredi] uredi] U Evroaziji rastu sibirski ari (Larix sibirica), daurijski ari (Larix gmelinii), sibirska jela (Larix sibirica), (Larix gmelinii), (Abies sibirica), pljosnatolistna breza (Betula platyphylla), kao i smra (Picea abies i sibirica), (Betula platyphylla), (Picea Picea obovata). U manje klimatski surovim zonama raste i sibirski bor (Pinus obovata). (Pinus sibirica). sibirica). U Severnoj Americi prisutne su sledee vrste: istonoameriki ari (Larix laricina), (Larix laricina), balsamska jela (Abies balsamea), bela smra (Picea glauca) i crna smra (Picea (Abies balsamea), (Picea glauca) (Picea mariana). banksov bor (Pinus banksiana) je takoe deo borealskih uma, ali je mariana). (Pinus banksiana) zastupljeniji u njenim junim predelima. U tajgama ivi vie od 300 ivotinjskih vrsta. Meu njima su brojne vrste losova, losova, vukova, bizona, deravaca, medveda, karibua, jelena, riseva, zeeva, lasica, vidri, vukova, bizona, deravaca, medveda, karibua, jelena, riseva, zeeva, lasica, vidri, dabrova, tvorova, leteih veverica, veverica i kojota. U istonom Sibiru ima tigrova, a dabrova, tvorova, veverica, kojota. tigrova, na Aljasci i Kanadi ima puma. Reke i jezera u tajgama su bogate ribom, naroito puma. lososom. lososom. -SVJETSKI OKEANIOKEANIDanas je opte prihvaeno da Zemlja ima 5 okeana,prem da je Juni okean slubeno priznat tek 2000 god.Tri odavno priznata okeana,Atkanski,Tihi iIndiski,pruaju se na sjever od Junog okeana odvajajui glavne kopnene mase svijeta.Peti najmanji okean Artktiki pokrina sjeverno polarno podruije,Oko rubova tih okeana manja su podruija zvana mora zatoni zaljevi. Neka mora kao to su Sargako tek su nejasno odreena ali druga kao to je Sredozemno ili Karibsko more gotovo su posve okruena kopnom ili lukovima ostrva. -ARKTIKI OKEANOKEANPrua se od Sjevernog pola do sjeverne obale Evrope Sjeverne Amerike i Rusije.Arktiki je okean najmanji od svih okeana a i najmanje su ga prouavali dijelom zato to mu je odprilike 1/3 povrine stalno pokrivena ledom.Taj okean obuhvata sredinje podruije oko Sjevernog pola i nekoliko rubnih mora.O

novembra do februara najvei je dio Arktika u neprestanom mraku a od maja do avgusta vlada neprestani dan.Dno Arktikog okeana ima dva izrazita dijela:prostrano ulegnue (Arktiki bazen) u sreditu,a prosjenom dubinom od oko 4000 metara i podruijem kontinentalnog elfa oko rubova.Sredinje je ulegnue dugim podvodnim hrptom,Lomansovim hrptom podjeljena na dva velika podbazena.Zovu se Ameraziskim i Euroaziski bazen.Podruije kontinentalnog alfa mnogo je iri na Euroaziskom nego na Ameraziskoj strani.Na podruiju elfa lee mnoga ostrva i arhipelazi.U veini preostalih dijelova morski se led javlja zimi a ljeti se povlai.Stalna ledena kapa sastoji se od ledenih svenjeva komada morskog leda koji se gomilaju u grebene a mogu biti deblji od 10 metara.Vjetar i struje odravaju ledene svenjeve u stalnom pokretu,a ponekad uzrokuju stvaranje pukotina i otvorenih jezaraca.Ima dokaza da se 1960-ih godina Arktika ledena kapa moda do 40% smanjila i mjestimino se smanjuje. Samo po sebi njezino topljenje nebi uticalo na morske razine ali bi okean liilo pokrivaa koji odbija suneve zrake a posljedica toga bile bi da voda upija i zadrava vie suneve topline.Toplija bi voda ubrzala otapljanje.Osim morskog leda Arktiki okean sadri hiljade ledenih bregova i veih tijela zvani ledena ostrva koji su se odlomili od ledenjaka i lednih elfova u glavnom oko Grelanda i Kanadskog Arktika.Glavni priliv vode u Arktiki okean iz Atlanskog okeana adrugi priliv ulazi iz Tihog okeana kroz plitki Beringov prolaz. -BIJELO MOREMOREVoda Bijelog mora gotovo je posve opkoljena kopnom a duboka je prosjeno 60 metara.Dno koje se sastoji od kontinentalnog elfa razbijeno je raznim koritima i grebenima.Bijelo je more Barensovim spojeno uskim prolazom poznatim kao GORLO a Baltikim kanalom i jezerom Onega na jugozapadu.Tim se morem moe ploviti preko cijele godine a zimi uz pomo ledolomaca.Nalazi se na kljunom putu koji spaja gospodarski djelatne dijelove sjeverozapadne Rusije sa ostatkom svijeta. -BAFFINOV ZALJEVZALJEVOstrvo Elesmere i dijelovima Kanadskog arhipelaga odvojen od Arktikog bazena zaljev Baffin je duboko Arktiko more.Od avgusta do oktobra uglavnom je slobodan od morskog leda ali zimi se stvori ledeni pokrov to ga prevladavajui vjetrovi pokreu na jugoistok.Veliki dio godine zaljevom se nemoe ploviti zbog spoja Arktikih ledenih svenjeva to ulazi kroz uske sjeverne prolaze ledenih bregova odlomljenih od lednjaka na sjeverozapadnom Grenlandu.Vana obiljeja ini polinija sjeverne vode podruija otvorene vode gdje bi se oekivalo debeli ledeni pokriva a njezina je nazonost moda povezana sa uinkom zagrijavanja to ga proizvodi struja zapadnog Grenlanda koja u zaljev ulazi sa juga. -ATLANSKI OKEAN Atlanski okean drugi je po veliini okean na svijetu a ima nmekoliko morskih pritoka. Du dana, od sjevera na jug, prua mu se golemi planinski lanac, koji prekriva gotovo treinu Atlantika. Poznat kao Srednjoatlanski hrbat, poeo se

oblikovati prije odprilike 180 milijona godina, a za mezozojske ere, morsko dno koje se irilo na obje njegove strane otvorilo je Atlantik odvojivi obje Amerike od Evrope i Afrike. Izsastava hrpta i njegovih strana die se nekoliko ostrva a meu njimas su Island, Azori, i ostrvo Ascension. NA svakoj strani Sjevernoatlanskog Hrpta lee bazeni koji su u nekim podrujima glatki ali su razbijeni u drugima. T Atlanskim bazenima nalazi se nekoliko velikih vulkana pojedinano ili u nizovima koji se diu i oblikuju morska brda ili mjestimino ostrva. Povrinske vode Atlanskog okeana kreu se u dva velika okretaja jedan u sjevernom Atlantiku u smjeru kretanja kazaljke na satu a drugi juno suprotno od kretanj kazaljke na satu. Prema tome tu je i izrazito kolanje duboke vode koja takva dolazi sa polova pada na dno pa se u dubini polako kree prema ekvatoru. Du dana, od sjevera na jug, prua mu se golemi planinski lanac, koji prekriva gotovo treinu Atlantika. Poznat kao Srednjoatlanski hrbat, poeo se oblikovati prije odprilike 180 milijona godina, a za mezozojske ere, morsko dno koje se irilo na obje njegove strane otvorilo je Atlantik odvojivi obje Amerike od Evrope i Afrike. Izsastava hrpta i njegovih strana die se nekoliko ostrva a meu njimas su Island, Azori, i ostrvo Ascension. NA svakoj strani Sjevernoatlanskog Hrpta lee bazeni koji su u nekim podrujima glatki ali su razbijeni u drugima. T Atlanskim bazenima nalazi se nekoliko velikih vulkana pojedinano ili u nizovima koji se diu i oblikuju morska brda ili mjestimino ostrva. Povrinske vode Atlanskog okeana kreu se u dva velika okretaja jedan u sjevernom Atlantiku u smjeru kretanja kazaljke na satu a dbjrugi juno suprotno od kretanj kazaljke na satzu. -SARGAKO MORE Sargako more je veliko podruje sjevernog Atlantika koje krui u smjeru kazaljke na satu a stvorile su ga tri struje oko njegovih rubova: na istoku kanarska struja, koja se kree na jug, juna struja sjevernoekvatorska struja koja se kree prema zapadu i golfska struja Veliki dio godine zaljevom se nemoe ploviti zbog spoja Arktikih ledenih svenjeva to ulazi kroz uske sjeverne prolaze ledenih bregova odlomljenih od lednjaka na sjeverozapadnom Grenlandu.Vana obiljeja ini polinija sjeverne vode podruija otvorene vode gdje bi se oekivalo debeli ledeni pokriva a njezina je nazonost moda povezana sa uinkom zagrijavanja Dno koje se sastoji od kontinentalnog elfa razbijeno je raznim koritima i grebenima.Bijelo je more Barensovim spojeno uskim prolazom poznatim kao GORLO a Baltikim kanalom i jezerom Onega na jugozapadu. -CRNO MORE Crno more, vodena povrina gotovo posve okruena kopnom, uglavnom zauzima duboki, iroki podmorski bazen, koji odvaja Evropu od Azije. Na zapadu se povezuje sa Sredozemnim morem pomou dvama uskim kanalima, Bosforom i Dardanellima i Mramornim morem izmeu njih. Na sjeveroistoku je izdvojeno, kopnom okrueno Azovsko more. Od svjetskih mora, okeana i zaljeva imamo jo: Barensovo more, Karsko more, Laptevsko more, Istonosibirsko more, ukotsko more, Beaufortovo more,

Grenlandsko more, Hudsonov zaljev, zaljev St. Lawrence, zaljev Fandy, Sargasko more, Meksicki zaljev, Karipsko more, Norvesko More, Sjeverno more, Biskajski zaljev, Balticko more, Sredozemno more, Crveno more, Perziski zaljev, Arapsko more, Mozambicki kanal, Bengalski zaljev,Beringovo more, Aljaski zaljev, Kalifornijski zaljev, Ohotsko more, Japansko more, Zuto more, Istocnokinesko more, Juznokinesko more, Sulusko more, Bandsko more, Tasmanovo more, Koralno more, Weddellovo more, Rossovo more, more Scotias, Tihi okean, Indijski okean, Juzni okean... Najveci okean na svijetu je Tihi okean. -Okeanska voda i tektonika Golemo prostranstvo morske vode koje preovladava na Zemljinoj povrini ini nau planetu jedinstvenom u Sunevom sistemu. Okeani i mora prekrivaju vie od dvije treine Zemljine povrine.Zapravo, koliina vode u njima toliko je velika da bi Zemljina povrina kada bi se pretvorila u glatku kuglu, bez topografije, bila potpuno prekrivena morskom vodom dubokom otprilike 2500 metara.Dno ispod te velike koliine morske vode ukljuuje obiljeja kao to je najraireniji planinski lanac na planeti, njdublji jarak i najkvea graevina to su je podigli ivi organizmi.ivot se najprije razvio u okeanima, a danas oni podravaju golemu raznolikost vrsta u rasponu od mikroskopskih organizama do najvee ivotinje na svijetu, plavog kita. Okeani su i pokretaka sila koja gorivom opskrbljuje svjetsku klimu, mijenja je, a u tom procesu irom planeta prenose goleme koliine energije koja potie od Sunca. Svjetski okeani sadre oko 1,35 milijardi kubnih kilometara morske vode, ali ta golema koliina nije jednoobrazna, nego se razlikuje po nekoliko fizkih svojstava, meu kojima su temperatura, slanost, pritisak i razina osvjetljenosti. -SVJETLO Svjetlo moe doprjeti duboko kroz okeansku vodu ali stepen boje ili valne duine svjetlosti prodiru do raznih dubina. Bijelo svjetlo, kao to je sunevo, sadri mjeavinu valnih duina u rasponu od crvene i narandzaste (duga frekvencija) na jednom kraju spektra, do plave i ljubiaste (kratke) na drugom. Okeanska voda snano upija due valne duine, dok je koliina vrlo kratke svjetlosne frekvencije (ljubiasta) u sunevoj svjetlosti mala. Posljedica je to da u plavom podruju spektra vrlo malo svjetlosti dopire dalje od 45 metara dubine, pa ronioci koji silaze u to podruje sve vide u plavosivoj boji. Ispod dubine od oko 200 metara ak i ta plava svjetlost biva upijena, pa je okean gotovo posve mraan. Kako se oslanjaju na svjetlost da bi vrili fotosintezu, fitoplanktoni su ogranieni na gornje slojeve okeana, ta, opet, utie na raspodjelu drugih morskih organizama. Malen je broj organizama koji ive u dubini koji su u stanju proizvesti vlastito svjetlo. -SLANOST Slanost ili salinitet okeana u prosjeku iznosi 35 grama soli po litri (1000 grama) vode, a esto se izraava kao 35 dpl (dijelova po litri). Ta je koncentracija razliita najvea je na povrini toplih mora, zbog isparavanja vode sa povrine, a najnia je u

polarnim okeanima, blizu ua rijeka, gdje je visoki priljev slatke vode. Sol u okeanima izvorno potie od minerala koji su se, u kinici, rastvorili od stjena , a onda su ih rijeke prenijele u more. Rastvorena sol postoji u obliku jona (estica s nabojem), a najvaniji su joni natrijuma, hlorida, magnezijuma i sulfata, iako, u manjim koliinama, ima i mnogo drugih. -PRITISAK Jedinica kojom okeanografi mjere pritisak zove se bar(jedan bar iznosi 100 hiljada njutna po kvadratnom metru). Na morskoj su povrini svi predmeti poloni atmosferskom pritisku koji u prosjeku iznosi oko jedan bar. Pod vodom se pritisak poveava u omjeru od oko jednog bara na svakih 10 metara poveanjem dubine, zbog teine vode koja gore lei. To znai da je na dubini od 90 metara sveukupni pritisak 10 bara, ili 10 puta vei nego na povrini, dok je na 4 kilometra dubine vie od 400 puta vei nego na povrini. Golemi je pritisak znatan izazov ljudskom istraivanju dubokoga okeana, a ivotinje koje tu ive pokazuju posebne prilagodbe. -ZVUK Zvuk u morskoj vodi putuje dalje i bre nego zrakom, a brzina u morskoj vodi mu je oko 1500 metara u sekundi, odprilike 4 puta bre nego zrakom. Smanjenjem temperature smanjuje se i brzinas, a poveava sa poveanjem pritiska(dubine) vode. Uinci okomitih razlika u temperaturi i pritisku na brzinu zvuka znae da se u veini okeanskih podruja sloj najmanje brzine zvuka nalazi na dubini od oko 1000 metara. Taj se sloj zove kanal SOFAR(engl. Sound Fixing and Ranging), slui tome da se ljudi koji koriste hidro-akustine i sonarne slune naprave mogu sporazumjevati pod vodom a smatra se da ga koriste kitovi i delfini. -TEMPERATURA U tropskim i subtropskim podrujima jaka suneva toplina zagrijava donji dio okeana pa nastaje iroka vodena traka s temperaturama viim od 25 stepeni. Ispod povine, od dubine oko 300 metara do oko 1000 metara temperatura naglo pada na odprilike 8-10 stepeni. To podruje nagloga pada nazvano je termoklima. U viim irinama i polarnim okeanima povinske se temperature kreu u rasponu od 0-5 stepeni. Morsko dno lei na dubini u rasponu od 0-vie od 11000 metara ispod morske povrine. Ponegdje je morsko dno jednobrazno prostranstvo a ponegdje je oblikovano spojem tektonskih i vulkanskih djelovanja koji su stvorili masivne planinske lance morska brda, duboke prokope i udoline. -HIDROTERMINALNI ISPUSI Spektakularna obiljeja nazvana hidrotermalni ispusi smjetena su na srednjookeanskim hrptovima, ili blizu njih, na prosjenoj dubini od oko 2100 metara. Ti su ispusi nalik vruim izvorima a stalno ridaju obilne koliine mineralima bogate morske vode, na temperaturi od ak 400 stepeni. Minerali to se rastapaju u vodi i

bakterije koje bujaju u tim tvarima podravaju raznoliku zajednicu organizama ukljuujui divovske crve i koljke. -OSTRVSKI LANCI I MORSKA BRDA Lanac Havajskih ostrva, zajedno sa nizom morskih brda koja se pruaju na sjeverozapadu, ini jedan jedini lanac vruih mjesta koji se proteu 6000 kilometara preko pecifika. Ova tzv. Vrua mjesta nastaju izbijanjem lave. -OKEANSKE BRAZDE I OSTRVSKI LUKOVI Najdublje djelove okeana nalazimo u ulegnuima u obliku lukova na okeanskom dnu koji se zovu dubokomorske brazde. Veina se svjetski dubokomorskih brazdi sputa u dubinu od preko 6000 metara, a najdublja je Marijanska brazda, strmoglavljuje se do 11034 metra, na svojoj najnioj taki, Challenger deep.

Pustinja je podruje koje zbog velike oskudice vlage nema razvijen vegetativni pokriva. Iako su pustinje najpoznatije po odravanju veoma malo ivota, one ivota, zapravo pruaju utoite mnogim ivim biima koja obino ostaju sakrivena (posebno tokom dnevnog svetla) kako bi sauvala vlagu. Priblino jednu treinu Zemljinog svetla) vlagu. kopna ine pustinje. Pustinjski krajolici imaju zajednika obeleja. Pustinjsko tlo je esto sastavljeno veinom od peska, a u takvim pustinjama postoje peane dine. Izgled stenovitog peska, dine. terena je tipian i odraava minimalan razvoj tla i razasutost vegetacije. Najnii delovi vegetacije. zemlje mogu biti ravnice pokrivene solju. Eolski (delovanjem vetra) procesi su glavni solju. faktori u oblikovanju pustinjskih krajolika. Pustinje ponekad sadre vredna leita minerala koja su se oblikovala u aridnoj okolini ili su bila izloena eroziji. Budui da su pustinje suva podruja, one su idealna eroziji. mesta za ouvanje fosila i ljudskih rukotvorina.

Tipovi pustinja [uredi] uredi] Veina se klasifikacija pustinja temelji na kombinaciji broja kiovitih dana, ukupne koliine godinjih padalina, temperature, vlanosti ili ostalih faktora. Peveril Meigs je 1953. godine podijelio pustinjska podruja na Zemlji u tri kategorije prema koliini primljenih oborina. U tom sada iroko prihvaenom sustavu ekstremno aridne zemlje oborina.

imaju najmanje 12 uzastopnih mjeseci bez padalina, aridne zemlje imaju manje od 250 milimetara godinje, a semiaridne zemlje imaju srednju godinju koliinu padalina izmeu 250 i 500 milimetara. Aridne i ekstremno aridne zemlje ine pustinje, dok se semiaridni travnjaci openito odnose na stepe. stepe. Ipak sama aridnost ne moe omoguiti pouzdan opis to je to pustinja. Primjerice Phoenix u Arizoni primi manje od 250 milimetara padalina godinje te se odmah vidi da je smjeten u pustinji. Gorje Brooks na Aljasci takoer primi manje od 250 milimetara padalina godinje, ali se ipak ne prepoznaje kao pustinjsko podruje. Razlika lei u neemu nazvanom "potencijalna evapotranspiracija." evapotranspiracija." Evapotranspiracija je sloen proces sastavljen od gubitka vode kroz atmosfersko isparavanje i isparivog gubitka vode kroz ivotne procese biljaka. Potencijalna evapotranspiracija je dakle koliina vode koja bi mogla ispariti u bilo kojem podruju. Tucson u Arizoni prima oko 300 milimetara kie godinje, a ipak bi godinje moglo ispariti oko 2500 milimetara vode. Drugim rijeima, oko 8 puta vie vode moglo bi ispariti iz podruja nego to je stvarno padne. Stope evapotranspiracije u podrujima poput Aljaske su mnogo nie, pa dok ta podruja primaju minimalnu koliinu padalina, ona bi trebala biti oznaena kao posebnost u jednostavnoj definiciji pustinje: mjesto gdje isparavanje prelazi koliinu padalina. Stoga postoje razliiti oblici pustinja. Hladne pustinje mogu biti pokrivene snijegom; snijegom; takva mjesta ne primaju mnogo oborina, a ono to padne ostaje smrznuto u snjenom pokrivau; takve se pustinje obino odnose na podruja prekrivena tundrom ako postoji kratko razdoblje s temperaturama iznad smrzavanja, ili na ledenu kapu ako temperatura ostaje ispod toke smrzavanja tijekom cijele godine ostavljajui tako zemlju gotovo potpuno beivotnu. Veina nepolarnih pustinja su vrua podruja zbog malenih koliina vode. Voda ima vode. rashlaujui ili barem ublaavajui uinak u okolinama gdje je ima u izobilju. U nekim dijelovima svijeta pustinje su nastale efektom kine sjene u kojoj zrane mase gube veinu svoje vlage dok se kreu preko planinskog lanca. Ostala su podruja aridna lanca. zbog vrlo velikih udaljenosti od najbliih dostupnih izvora vlage (u nekim dijelovima u unutranjosti kontinenata na umjerenim irinama, posebice u Aziji). Aziji). Pustinje se takoer svrstavaju po svojem geografskom poloaju i prevladavajuem vremenskom podneblju na pustinje pasatnih vjetrova, pustinje umjerenih irina, pustinje kine sjene, obalne, monsunske i polarne pustinje. Nekadanje pustinje koje se danas nalaze u nearidnim okolinama nazivaju se paleopustinje, dok se ekstraterestrike pustinje nalaze na drugim planetima. Pustinje pasatnih vjetrova [uredi] uredi] Pustinje pasatnih vjetrova ili pustinje suptropskih irina nalaze se u dva pojasa s obje strane ekvatora. U tom podruju puu pasati koji se zagriju dok se kreu od konjskih irina prema ekvatoru. Ti suhi vjetrovi raspruju oblani pokriva doputajui sve ekvatoru. veoj koliini sunevog svijetla da zagrije zemlju. Veina glavnih svjetskih pustinja lei upravo u podrujima koje prelaze pasati. Najvea i najvrua (57 C) pustinja na svijetu, Sahara u sjevernoj Africi, tipina je pustinja pasatnih vjetrova. Africi,

Pustinje umjerenih irina [uredi] uredi] Pustinje umjerenih irina nalaze se izmeu 30 i 50 s.z.. i j.z. u smjeru polova suptropskih podruja vieg tlaka zraka. Te su pustinje u unutranjim razvoima daleko od oceana pa imaju irok raspon godinjih temperatura. Sonorska pustinja na jugozapadu Sjeverne Amerike tipina je pustinja umjerenih irina. Jo je jedan primjer Pustinja Tengger u Kini. Kini. Pustinje kine sjene [uredi] uredi]

Judejska pustinja. Pustinje kine sjene nastaju zbog visokih planinskih lanaca koji sprjeavaju vlagom bogate oblake da dosegnu podruja u zavjetrini ili zatienu stranu planinskog lanca. Dok se zrak die uz planinu, voda se iz oblaka naglo obori pa zrak gubi svoj sadraj vlage. Pustinja nastaje u zavjetrinskoj "sjeni" planinskog lanca. Primjeri takvih pustinja su Judejska pustinja u Izraelu i Palestini, Velika zavala na zapadu Palestini, Sjedinjenih Drava i dio doline Antelope u pustinji Mojave, poznatoj i pod imenom Mojave, Visoka pustinja, na jugu Kalifornije. pustinja, Kalifornije. Obalne pustinje [uredi] uredi] Obalne pustinje openito su smjetene na zapadnim krajevima kontinenata blizu Rakove i Jareve obratnice. One su pod utjecajem hladnih morskih struja koje se obratnice. kreu paralelno uz obalu. Budui da pasati prevladavaju u sustavima lokalnih vjetrova, te su pustinje manje stabilne od ostalih pustinja. Zimske magle, koje nastaju magle, zbog hladnih morskih struja, esto prekriju obalne pustinje sprjeavajui sunevo zraenje. Obalne su pustinje relativno kompleksne jer su pod utjecajem terestrikih, oceanskih i atmosferskih sustava. Jedna od obalnih pustinja, Atacama u Junoj Americi, najsua je pustinja na Zemlji. U Atacami se rijetko moe izmjeriti 1 milimetar Americi, ili vie oborina jednom u svakih 5-20 godina. Ostale obalne pustinje ine Sechura u Junoj Americi, pustinja Baja California u Sjevernoj Americi, Atlantska obalna Americi, pustinja i Namib u Africi. Africi. Srpaste su dine uobiajene u obalnim pustinjama kao to je Namib s prevladavajuim kopnenim vjetrovima. Monsunske pustinje [uredi] uredi]

"Monsun," potjee od arapske rijei za "godinje doba", a oznaava sustav vjetrova s Monsun," izraenom periodikom promjenom smjera. Monsuni nastaju kao posljedica temperaturne razlike izmeu kontinenata i oceana. Jugoistoni pasati u Indijskom oceanu, primjerice, stvaraju teke ljetne kie u Indiji dok se kreu prema obali. Dok oceanu, monsun prelazi Indiju, gubi vlagu na istonim obroncima gorja Aravalli. Pustinja Thar Aravalli. (Velika indijska pustinja) i pustinja Cholistan u Pakistanu dijelovi su monsunske pustinje koja se nalazi zapadno od tog lanca. Planinske pustinje [uredi] uredi] Planinske su pustinje aridna mjesta na velikim visinama. Najistaknutiji primjer nalazi se sjeverno od Himalaja, u dijelovima kunlunskih planina i Tibetanske visoravni. Himalaja, visoravni. Mnoga se mjesta u tom podruju nalaze na visinama koje prelaze 3.000 metara pa im termalni reim moe biti hemiborealan ili ak borealan. Takva mjesta svoju borealan. ogromnu aridnost (prosjena godinja koliina oborina esto je manja od 40 mm) duguju velikoj udaljenosti od najbliih dostupnih izvora vlage. Polarne pustinje [uredi] uredi] Polarne pustinje su prostori s godinjom koliinom oborina manjom od 250 milimetara te srednjom temperaturom najtoplijeg mjeseca manjom od 10 C. Polarne pustinje na Zemlji pokrivaju skoro 5 milijuna kvadratnih kilometara i veinom su ravnice s kamenom ili ljunanom podlogom. U tim pustinjama istaknuta obiljeja nisu pjeane nego snjene dine koje se obino javljaju u podrujima gdje su oborine lokalno obilnije. Temperaturne razlike u polarnim pustinjama esto prelaze toku ledita vode. Te "smrzavajue-otapajue" alternacije oblikuju modelirane teksture na tlu veliine i do 5 metara u promjeru. Suhe doline na Antarktici bile su bez leda tisuama godina. Ekstraterestrike pustinje [uredi] uredi] Mars je jedini planet na kojem su pronaena vjetrom oblikovana (eolska) obiljeja. Iako je atmosferski pritisak na povrini Marsa jednak jednoj stotini Zemljinog, globalna cirkulacija na Marsu oblikovala je cirkumpolarno pjeano more povrine vie od pet milijuna kvadratnih kilometara to odgovara podruju veem od Rub' al Khali u Saudijskoj Arabiji, najveem pjeanom moru na naem planetu. Marsovska Arabiji, pjeana mora uglavnom se sastoje od srpastih dina na ravnicama u blizini vjene ledene kape na sjevernom polarnom podruju. Definirajui pustinju samo nedostatkom oborina radije nego takoer zahtjevati i eolska obiljeja, svrstava sutinski sva poznata ekstraterestrika tijela kao takva. Jedino poznato tijelo za koje se smatra da ima veliku mogunost oborina je Titan, Titan, Saturnov mjesec. On nema tekuu vodu ve je umjesto toga mogue da ima jezera mjesec. tekueg metana i ugljikovodika. ugljikovodika. Pustinjska obiljeja [uredi] uredi]

Pijesak pokriva samo oko 20 posto Zemljinih pustinja. Veina pijeska nalazi se u pjeanim pokrivaima i pjeanim morimaogromna podruja valovitih dina koje nalikuju na morske valove "smrznute" u trenutku vremena. Skoro 100 posto pustinjskih povrina su ravnice gdje je eolska deflacijaodnoenje deflacijaodnoenje vjetrom fino zrnatog materijalaizloila slobodan ljunak koji se sastoji od malih oblutaka s povremenim krupnijim ljunkom. ljunkom. Preostale povrine aridnih zemalja sastavljene su od izloenih izbijanja kamene podloge, pustinjskih tla i fluvijalnih taloenja koje ukljuuju aluvijalne fenove, podloge, fenove, slanjae, pustinjska jezera i oaze. Izbijanja kamene podloge obino se javljaju kao slanjae, malene planine okruene ekstenzivnim erozijskim ravnima. Oaze su ivotom bogati prostori u kojima se voda doprema izvorima, bunarima ili izvorima, navodnjavanjem. Mnoge su oaze umjetne. One su esto jedina mjesta u pustinjama . navodnjavanjem koja podravaju usjeve i stalno nastanjivanje. Tla [uredi] uredi] Tla oblikovana u aridnim podnebljima preteito su mineralna (klasificirana kao aridisoli) s malim organskim sadrajem poput soli. Uzastopna akumulacija vode u aridisoli) nekim tlima uzrokuje stvaranje razliitih slanih slojeva. Kalcijev karbonat koji se taloi otapanjem moe povezati pijesak i ljunak u tvrde slojeve nazvane "kalcret" koji "kalcret" oblikuju slojeve debele i do 50 metara. Kalie je sloj crvenkasto-smee do bijele boje koji se nalazi u mnogim pustinjskim tlima. Kalie se obino pojavljuje u obliku gruda ili kao prevlaka na mineralnim zrnima oblikovanim sloenom interakcijom vode i ugljinog dioksida kojeg oslobaaje korijenje biljaka ili raspadajui organski materijal. Vegetacija [uredi] uredi] Veina pustinjskih biljaka su kserofiti, tj. podnose suu i slanost. Neke biljke kserofiti, pohranjuju vodu u svojim listovima, korijenju i stabljikama. Druge pustinjske biljke imaju dugo cjevasto korjenje koje prodire kroz vodenu plohu, uvruje tlo i kontrolira eroziju. Stabljike i listovi nekih biljaka smanjuju brzinu pjeanih vjetrova te tite tlo od erozije. Za pustinje je tipino da imaju biljni pokriva koji je razasut i veoma razliit. Sonorska pustinja na amerikom jugozapadu ima najsloeniju pustinjsku vegetaciju na Zemlji. Veliki saguaro kaktusi pruaju utoite za pustinjske ptice te imaju ulogu pustinjskih "stabala". Saguaro raste polagano ali moe doivjeti 200 godina. Kada su stari 9 godina, visoki su oko 15 centimetara. Nakon 75 godina kaktusi razvijaju svoje prve grane. Kada su potpuno narasli, saguaro kaktusi doseu visinu od 15 metara i teinu od 10 tona. Veliki broj saguaro kaktusa nalazi se u Sonorskoj pustinji te pojaavaju opi dojam pustinja kao kaktusom bogatih zemalja. Iako se za kaktuse esto misli da su karakteristine pustinjske biljke, postoje i druge vrste biljaka koje su se dobro prilagodile aridnoj okolini. U te se biljke ubrajaju

porodica graka i suncokreta. Hladne pustinje kao dominantnu vegetaciju imaju trave suncokreta. i grmlje. Voda [uredi] uredi] Kia u pustinjama pada povremeno, a pustinjske su oluje esto silovite. U Sahari je izmjereno da je jednom palo 44 milimetara kie u vremenu od 3 sata. Velike saharske oluje mogu donijeti 1 milimetar po minuti. Obino se suhi rijeni tokovi, nazvani arroyo ili vadi, mogu brzo napuniti nakon obilnih kia, pa nastale bujice ine vadi, ta korita opasnima. Iako u pustinjama padne malo kie, one primaju vodu koju zemlja ne moe upiti iz jednodnevnih ili kratkotrajnih korita koja se pune kiom i snijegom s oblinjih gora. Ti tokovi pune korita gustim blatnim muljem te obino prenose poprilinu koliinu sedimenta na dan ili dva. Iako se veina pustinja nalazi u zavalama sa zatvorenim ili unutranjim otjecanjem, kroz nekoliko pustinja prolaze 'egzotine' rijeke koje odvode vlastitu vodu izvan pustinje. Takve rijeke prodiru kroz tla i isparavaju ogromne koliine vode na svojem putovanju kroz pustinje, ali ipak njihovi obujmi zadravaju svoj kontinuitet. Rijeke Nil, Colorado i uta rijeka jesu egzotine rijeke koje teku kroz Nil, pustinje da dostave svoje sedimente do mora. Jezera nastaju ondje gdje ima dovoljno kie ili otopljene vode u unutranjim slijevovima. Pustinjska su jezera openito plitka, privremena i slana. Budui da su ta jezera plitka te imaju maleni nagib dna, estina vjetra moe uzrokovati da se jezerske vode kreu preko mnogo kvadratnih kilometara. Kada se jezera osue iza njih ostaje slana kora ili hardpan. Ravna povrina sastavljena od gline, blata ili pijeska hardpan. obavijenog korom soli naziva se slanjaa. U sjevernoamerikim pustinjama postoje vie od stotinu slanjaa. Mnoge su ostatci velikih jezera koja su postojala tijekom zadnjeg ledenog doba prije oko 12,000 godina. Jezero Bonneville je tijekom ledenog doba bilo veliine 52,000 kvadratnih kilometara i dubine 300 metara u Utahu, Nevadi i Idahu. Danas ostatci jezera Bonneville ukljuuju Veliko slano jezero u Utahu, jezero Utah i jezero Sevier. Budui da su slanjae aridni reljefni oblici iz vlanije prolosti, Sevier. one sadre korisne tragove u prouavanju klimatskih promjena. Ravni tereni hardpana i slanjaa ine ih savrenim stazama za utrke i prirodnim uzletitima za zrakoplove i svemirske brodove. Brzinski rekordi terenskih vozila postavljeni su na Bonneville Speedwayju, stazi za utrke smjetenoj na hardpanu Speedwayju, Velikog slanog jezera. Space shuttleovi prizemljuju na slanjai jezera Rogers u Edwards Air Force Base u Kaliforniji. Mineralna bogatstva [uredi] uredi] U aridnim se zemljama kao posljedica utjecaja klime javljaju geoloki procesi koji su oblikovali, poboljali ili sauvali neka mineralna leita. Podzemna voda ispire mineralne rude i ponovno ih taloi u podrujima blizu razine podzemne vode. Taj proces ispiranja koncentrira minerale u rudu koja se moe iskopavati. Isparavanje u aridnim zemljama poveava mineralnu akumulaciju u pustinjskim jezerima. Slanjae takoer mogu biti izvori mineralnih leita oblikovanih isparavanjem. Isparavanje vode u zatvorenim slijevovima taloi minerale poput gipsa, gipsa,

razliitih soli (ukljuujui natrijev nitrat i natrijev klorid) i borata. Minerali koji se klorid) borata. oblikuju u isparavajuim leitima ovise o sastavu i temperaturi slanih voda u vrijeme taloenja. Znaajni se isparavajui izvori javljaju u pustinjama Velike zavale u SAD-u. Mineralna leita su se proslavila zahvaljujui "timovima s 20 mula" koji su neko od Doline smrti do eljeznice vukli vagone natovarene boraksom. Bor, nastao od boraksa i Bor, isparavanjem borata, bitan je sastojak u proizvodnji stakla, keramike, glazura, poljoprivrednih kemikalija, omekivaa vode te u farmaceutici u proizvodnji lijekova. Borati se iskopavaju iz isparavajuih leita kod jezera Searles u Kaliforniji te drugim pustinjskim mjestima. Ukupna vrijednost kemikalija proizvedenih iz jezera Searles znatno prelazi vrijednost od 1 milijarde US$. US$. Pustinja Atacama u Junoj Americi jedinstvena je meu svjetskim pustinjama po svojem velikom izobilju mineralnih soli. Od sredine 19. stoljea u Atacami se iskopava natrijev nitrat koji slui za proizvodnju eksploziva i gnojiva. Tijekom Prvog gnojiva. svjetskog rata iskopano je skoro 3 milijuna tona natrijeva nitrata. Vrijedni minerali smjeteni u aridnim zemljama ukljuuju bakar u Sjedinjenim Dravama, ileu, Peruu i Iranu; eljezo, olovo i cink u Australiji; kromit u Turskoj; Iranu; eljezo, Turskoj; zlato, srebro i leita uranijaa u Australiji i Sjedinjenim Dravama. Nemetalni zlato, mineralni izvori i stijene kao to su berilij, tinjac, litij, glina, plavuac i troska takoer berilij, tinjac, litij, glina, se javljaju u aridnim podrujima. Natrijev karbonat, sulfat, borat, nitrat, litij, brom, jod, karbonat, sulfat, borat, nitrat, litij, brom, jod, kalcij i spojevi stroncija se nalaze u sedimentima i slanim vodama blizu povrine koje su oblikovane isparavanjem unutarnjih vodenih povrina, esto tijekom nedavnih geolokih vremena. Sastav rijeke Green u Coloradu, Wyomingu i Utahu sadri leita u aluvijalnim Coloradu, fenovima i isparenim slanjaama stvorenih u ogromnom jezeru ija se razina mijenjala milijunima godina. Gospodarski znaajna leita trone, glavnog izvora trone, natrijevih spojeva, te tankih slojeva naftnog kriljevca bili su stvoreni u aridnom okoliu. Neka od najbogatijih podruja naftom na Zemlji nalaze se u aridnim i semiaridnim podrujima Afrike i Srednjeg istoka, iako su naftna polja izvorno oblikovana u morskoj pliini. Nedavna klimatska promjena smjestila je te rezerve u aridnu okolinu. Ipak se pretpostavlja da su ostale naftne rezerve eolskog postanka pa se i danas nalaze u humidnim podrujima. Rotliegendes, spremnik ugljikovodika u Sjevernom Rotliegendes, moru, povezan je s ekstenzivnim isparenim leitima. Veina glavnih amerikih moru, izvora ugljikovodika moda dolaze iz eolskih pijesaka. Stari slojevi aluvijalnog fena takoer mogu biti spremnici ugljikovodika. Savana

Nacionalni park Tarangire u Tanzaniji, tipina suna savana Tanzaniji, Savane su travnjaci tropskog i suptopskog podneblja sa retkim umarcima stabala i grmlja koji se prostiru izmeu tropskih kinih uma i pustinjskih podruja. Razgranienja u odnosu na stepe, travnjake i sune ume se postavljaju na razne stepe, naine. Savana bi u doslovnom prevodu znaila "iroka ravnica".

Planina .

Vrh K2 na Himalajima Planina je uzvienje na Zemljinoj povrini koje je nastalo kao rezultat aktivnosti Zemljine kore. Postoje mnoge teorije o nastanku planina. Po najnovijim teorijama planine su nastale kao rezultat sudara velikih tektonskih ploa. Podela planina [uredi] uredi]

Po visini planine se dele na niske, srednje i visoke. Po nainu nastanka dele se na magmatske, sedimentne i metamorfne planine.