bilten2002. - 2012.

IMPRESUM

Izdava~:

UG NARKO-NE, Sarajevo Novembar/ studeni, 2012.

Donator:

Švicarski ured za suradnju u Bosni i Hercegovini SDC

Glavna urednica:

Irena Fišić

Izvršno uredništvo:

Irena Fišić

Ivan Kutleša

Irena Ljevak

Andrea Mijatović

Nataša Kovačević

s. Magdalena Schildknecht

Lektorica:

Irena Ljevak

Dizajn i DTP:

Selma Fočo, Sarajevo

Tisak:

Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica

SADR@AJ

RIJEČ UREDNICE 3

METODE RADA 4

INTERKULTURALNE KREATIVNE SEDMICE/TJEDNI 8

INTERCITY TEATAR PROJEKT 14

PREVENTEEN 19

INTERVJU: FRA STIPAN RADIĆ 24

INTERVJU: S. MAGDALENA SCHILDKNECHT 27

USAVRŠAVANJE MENTORICA ZA RAD S VOLONTERIMA KOJI RADE S DJECOM U RIZIKU 30

PROJEKT I MREžA STARIJI BRAT, STARIJA SESTRA BIH 34

OD DROGA.TEL-A DO MLADI MLADIMA 40

DUPPO 43

ŠVICARSKI PROGRAM PODRŠKE NVO-IMA U BIH 48

ZAVRŠNA RIJEČ 52

HRONOLOGIJA HISTORIJATA UG NARKO-NE 2002.-2012. 53

3

RIJE^ UREDNICE

Radeći na ovom biltenu prisjetila sam se svih lijepih trenutaka koje sam, kao volonterka, pro-vela u UG NARKO-NE tijekom šest godina.

Upravo ovo je rezultat mojeg volontiranja: nekada studentica novinarstva, koja je svoju praksu stjecala u magazinu Preventeen, danas je urednica ovog biltena.

Teško je uopće riječima opisati koliko je vo-lontiranje u ovom udruženju ostavilo traga na mene te koliko mi je ono značilo, posebno kao mladoj osobi iz manjeg grada koji se baš i ne može pohvaliti sadržajima za mlade.

Razmišljajući o ovome, tek sada sam shvatila da sam upravo ovdje ostvarila jedan svoj san, a da toga gotovo sve vrijeme nisam bila ni svjesna.

Pisati članke o temama o kojima želim, članke koji će poticati na razmišljanje, izazvati reakcije, koji će ostavljati traga... Sve to pružio mi je ma-gazin Preventeen.

Istražujući o ostalim projektima te razgovaraju-ći s osobama koje su i same dio UG NARKO-NE shvatila sam da im njihovo volontiranje/rad u ovoj organizaciji znači jednako onoliko koliko i meni, možda tek samo na drugačiji način.

Međutim, imala sam priliku i uvjeriti se da rad na prevenciji ovisnosti nije nimalo lagan. Jed-

noj nevladinoj organizaciji u BiH teško je izbo-riti se sa svim poteškoćama koje ju ovdje, goto-vo uvijek, čekaju.

Ipak, ova deseta obljetnica dokaz je koliko je UG NARKO-NE uspjelo sve to nadići te tako po-stati jedno od najpoznatijih i najvećih u BiH.

Koliko je ovo točno i što je sve udruženje proš-lo na svojem putu od 2002. godine do danas, pročitajte u ovom biltenu, odnosno člancima i reportažama koje je naš tim nastojao što sliko-vitije napisati za vas, dragi čitatelji.

Taj tim, osim mene, također čine Ivan Kutleša, drugi urednik Preventeena koji mu je od 2007. godine dao pečat omladinskog magazina; Ire-na Ljevak, lektorica Preventeena koja je stavila standard jezične preciznosti na svim bh. jezič-nim varijantama; Andrea Mijatović, projektna koordinatorica Preventeena i Intercity teatar projekta od 2008. godine te Nataša Kovače-vić, urednica Preventeena u prva četiri broja te od 2011. godine programska menadžerica UG NARKO-NE.

UG NARKO-NE dokazuje nam da je za preven-ciju ovisnosti ponekad potrebno tako mnogo, ali i tako malo.

Irena Fišić

bilten4

METODE RADA

Već na sami spomen imena UG NARKO-NE ve-ćina ljudi pomisli upravo na udruženje bivših i/ili liječenih ovisnika, što za posljedicu ima mno-ge predrasude.

Ipak, ako naziv ovog udruženja spomenete nekome od volontera i suradnika koji sudjelu-ju u njegovim aktivnostima, većini njih nižu se sljedeće predodžbe u glavi: druženje u prirodi, smijeh, društvene igre s papirićima, flomasteri-ma i različitim rekvizitima, razgovaranje o vla-stitim snovima, željama i imaginarnim situaci-jama te osjećaj zajedništva pri čemu je svatko jednako važan i poseban.

Ono što ovo udruženje čini prepoznatljivim upravo su njegove jedinstvene metode, mo-deli i koncepti rada.

Sama filozofija rada UG NARKO-NE inspirirana je knjigom Eckharda Schiffera Zašto Huckle-berry Finn nije postao ovisnik? u kojoj ovaj autor zastupa tezu da se ovisnost u svojim različitim oblicima često može izbjeći ako svijet djece i mladih sačuvamo od uništenja.

To možemo ostvariti ako djeca i mladi u svije-tu imaju mogućnost razvijati svoje stvaralačke snage te ako mogu konkretno istaknuti svoje snove i čežnje, svoje potrebe za pustolovinom te konstruktivno doživjeti jedinstvenost i opu-štanje.

Ova Schifferova teza te model salutogeneze iskorišteni su u svim projektima UG NARKO-NE. Na taj način razvila se i Zvijezda vodilja orga-nizacije koju su stvorili volonteri i njihovi rodi-telji, nastavnici te stručni suradnici koji su bili uključeni u projekte. Zvijezda vodilja zapravo je primjena Modela salutogeneze (Aaron An-tonovsky, 1993.) te prikazuje sve one zaštitne čimbenike koji nas drže dalje od ovisnosti. Ta-kođer, ta Zvijezda vodi nas kroz sve naše projek-te univerzalne i selektivne prevencije.

Ovdje se ponovno vraćamo na modele i kon-cepte kojima su prožeti ovi projekti, a koji ujed-no stvaraju jedinstvenu filozofiju rada UG NAR-KO-NE.

MODELI

Model klavira

U ovoj vježbi mladi volonteri na komadiće pa-pira zapisuju sve aktivnosti i mjere koje podu-zimaju, a koje im pomažu popraviti svoje ras-položenje ili nadići teške situacije. Svaki papir predstavlja klavirsku tipku, a što više tipki po-sjeduju, to je bogatija melodija njihova živo-ta. Tipke života mogu biti bijele (sport, glazba, šetnja, pisanje dnevnika), ali i crne (TV, opijanje, povlačenje).

5

Model ~amca

Ovdje se pubertet i adolescencija uspoređuju s putovanjem preko mora (života), pri čemu obalu djetinjstva mladi ostavljaju iza sebe, a plove ka onoj drugoj - obali odraslih.

Na tom putu moraju se izboriti sa valovima (preprekama) te gledati prema svjetioniku (svo-jem uzoru) koji će ih sigurno dovesti na obalu odraslih.

Cilj vježbe je identificirati zaštitne i rizične čim-benike kod mladih, ulogu vršnjaka te ulogu uzora u prevenciji ovisnosti.

Emometar

Emometar je slika koja govori o našem trenut-nom emocionalnom stanju i koja se sastoji od

više nijansiranih boja. Jednom od tih nijansi volonteri opisuju svoje trenutno raspoloženje. Što je njihovo raspoloženje tamnije, time su bli-že faktoru rizika.

Rezervoar

Ovaj model uspoređuje energiju koja nas po-tiče na zdrav način života sa gorivom koje se nalazi u rezervoaru auta. Volonteri crtaju re-zervoar, popunjavajući ga različitim izvorima energije (gorivom) u njihovim životima.

Oni razmišljaju koje su to benzinske crpke u nji-hovu životu te koji su njihovi dugoročni izvori energije. Rad na ovom modelu obično dovodi do intenzivnih razgovora među mladim ljudi-ma.

KONCEPTI

Život u skladu s prirodom

Najčešći i najviše zastupljen koncept putem kojeg se nastoji potaknuti volontere da što više vremena provedu zajedno u prirodi, koja je ujedno i simbol zdravog života, te time neizo-stavan segment u radu UG NARKO-NE.

U prirodi se ne odvijaju samo igre, već i radio-nice te vježbe kao što je pedagogija doživljaja.

Prakti~no istraživanje na terenu - Prevencijada

Ankete, upitnici, razgovori i fotografiranje s građanima - sve ovo čini terenski rad na kojem svake godine na Dan udruženja sudjeluju oku-pljeni volonteri iz svih projekata, formirani u manje skupine.

Ova praksa, poznatija kao Prevencijada, omo-gućuje volonterima da se međusobno upo-znaju te zajedno istražuju teme vezane za prevenciju ovisnosti kako bi na kraju svoje zaključke, saznanja i ostale zanimljive rezulta-

bilten6

te svojeg rada predstavili drugim volonterima, ali i cijeloj publici. Na taj način UG NARKO-NE pokazuje građanima da su mladi ljudi najbolji putokazi za život bez ovisnosti.

Peer savjetovanje

Najveću učinkovitost utjecaja na mlade UG NARKO-NE je prepoznalo upravo u savjetova-nju mladi mladima, imajući na umu da samo mladi najbolje mogu razumjeti mlade. Iako se u praksi uvelike dovode u obzir mišljenja struč-njaka, naglasak je prije svega stavljen na surad-nju i interakciju između mladih ljudi.

RJE^NIK

UNIVERZALNA PREVENCIJA - prevencija usmjerena na svu djecu i mlade te njihovo so-cijalno okruženje (Intercity teatar projekt, maga-zin Preventeen, Interkulturalne kreativne sedmi-ce/tjedni).

SELEKTIVNA PREVENCIJA - prevencija nami-jenjena djeci i mladima u riziku od socijalne isključenosti (Stariji brat/starija sestra, Usavrša-vanje mentorica).

PRIMARNA PREVENCIJA OVISNOSTI - uteme-ljena na salutogenezi, podrazumijeva sve aktiv-nosti koje podržavaju zdrav i normalan razvoj djece i mladih, tj. aktivnosti koje preveniraju nastanak problema. Cilj primarne prevencije je unaprjeđenje zdravog načina života, tj. izgrad-nja i jačanje zaštitnih, a smanjenje rizičnih čim-benika zdravog razvoja.

SEKUNDARNA PREVENCIJA OVISNOSTI - fo-kusira se na rano otkrivanje i rješavanje posto-jećih problema u ranim fazama zlouporabe droga, na ublažavanje štetnih posljedica zlou-porabe i ovisnosti te na sprječavanje svih vrsta kriminala, a uključuje i liječenje za stanja u koji-ma su simptomi bolesti već vidljivi.

TERCIJARNA PREVENCIJA OVISNOSTI - foku-sirana je na liječenje s ciljem uspostavljanja dugoročne apstinencije kao i smanjenje nega-tivnih posljedica ovisnosti, rehabilitaciju i reso-cijalizaciju ovisnika. Cilj joj je tretiranje bolesti ovisnosti i smanjenje šteta koje su nastale kao posljedica konzumiranja sredstava ovisnosti.

SREDSTVA OVISNOSTI - svrstana su u dvije skupine: psihoaktivne supstance i ovisnička ponašanja. Psihoaktivne supstance dijele se na legalne (cigarete, alkohol, lijekovi) i ilegalne (marihuana, ecstasy, LSD...). U ovisnička pona-šanja spadaju sve one aktivnosti o kojima je moguće biti ovisan, kao što su: klađenje, igra-nje videoigara, provođenje vremena uz inter-net, kupovina, brza vožnja itd.

REZILIJENCIJA - označava mogućnost dobrog prilagođavanja nevolji, traumi, tragediji i pri-jetnjama, odnosno proces u kojem pojedinac, nakon proživljene traume, postaje sposoban izaći iz depresije te nastaviti dalje kroz život. UG NARKO-NE kao cilj ima izgradnju rezilijencije među ugroženim skupinama te jačanje djece i mladih.

SALUTOGENEZA - za razliku od teorije pato-geneze (znanosti o uzrocima, simptomima i razvoju bolesti), teorija salutogeneze (znanosti o zdravlju) jest zdravstveno preventivno orijen-tirana te podučava ljude stjecanju navika koje doprinose i pomažu zdravlju (stjecanje pozi-tivnog stava, učenje, rad, druženje, rekreacija, zdrava prehrana, odmor, njega...).

SANSIBAR - bezalkoholni bar s ciljem preven-cije alkoholizma na kojem posjetitelji mlada-lačke zabave mogu miksati svoje koktele. San-sibar sadrži uređaje za miješanje pića, recepte i sastojke za različite sokove. Na taj način nudi ukusnu alternativu umjesto konzumiranja al-kohola.

Irena Fišić

7

bilten8

INTERKULTURALNE KREATIVNE SEDMICE/TJEDNI

ćinskim vlastima te sa studentima Švicarske, članovima organizacije Verein IDEMO. To su stu-denti Visoke škole za umjetnost, za socijalni rad te studenti Pedagoške visoke škole iz Švicarske koji zajedno sa srednjoškolcima iz Vareša i Vi-teza tijekom mjesec dana realiziraju zanimljive i zabavne aktivnosti kao zdravu alternativu za droge i ovisničko ponašanje, promovirajući zdrav način življenja u svojem gradu.

Ovog ljeta IKS je ušao u jedanaestu godinu postojanja. Iza sebe ima čitavu povijest ostva-renih projekata i rada sa mladima iz: Vareša, Vi-teza i Busovače čije tragove možemo još uvijek posvuda vidjeti: oslikani zidovi škola, skulpture, šahovska polja, obojene klupe, pjesmokazi i mozaici u parkovima..., koji i dalje pričaju svoju priču i svjedoče kako se jednom nešto doista lijepo događalo u gradu.

U prošloj, jubilarnoj godini IKS-a, povodom 10. obljetnice Interkulturalnih kreativnih sedmica/ tjedana, u okviru UG NARKO-NE snimljen je i dokumentarni film o ovom projektu i svim nje-govim ostvarenjima, ali i o njegovu značaju za mlade u spomenutim gradovima.

Svi smo razli~iti, ali ipak isti

Upravo je završio još jedan IKS koji je i ove go-dine, kao i uvijek, uspio vratiti život i suživot u gradove Vitez i Vareš.

Ukupno 45 volontera iz Viteza i Vareša, deset studenata iz Švicarske te oko 240 djece u oba grada sudjelovali su i uživali na dnevnim radi-onicama u kreativnim, sportskim, dramskim i umjetničkim aktivnostima.

Iako u našem društvu još uvijek postoji odre-đena sumnja prema volonterskom radu te

Istražujući i prikupljajući izjave za ovu repor-tažu, na posljednjoj večeri projekta IKS 2012. u Vitezu, dok su se djeca i mladi veselili na trgu uz bend koji je upravo nastupao, čula sam jed-nu sasvim usputnu rečenicu koja me se najviše dojmila, a koja mi je na neki način objasnila ko-liko zapravo mladima znači ovaj projekt: Pogle-daj samo kako je lijepo večeras! I eto, u naš grad su morali doći Švicarci samo kako bismo se mi, svi zajedno, mogli zabavljati na trgu u vlastitom gradu!

Koliko god ovo ironično zvučalo, na neki način, ovaj volonter je imao pravo. Etnička podijelje-nost nekih gradova u BiH, nedostatak sadržaja za mlade, a time i sve veći broj mladih koji se, ne pronalazeći ništa bolje, radije okreću ovi-snosti; sve ovo pridonijelo je postojanju pro-jekta Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni.

Budući da većina mladih tijekom ljeta nema gdje iskoristiti svoje slobodno vrijeme, ili ba-rem ne besplatno, upravo tu nastupa ovaj jednomjesečni projekt koji im nudi zanimljive i kreativne aktivnosti tijekom ljetnog raspusta.

Cilj, kao i sam smisao ovog projekta upravo je okupljanje mladih različitih nacionalnosti i religija, kako bi oni kroz volonterski rad mogli nadići: društvene, socijalne, generacijske, kultu-rološke, nacionalne i religijske barijere u svojoj zemlji.

Ali i ne samo to! Volonteri IKS-a pohađaju edu-kacije i kreativne radionice o prevenciji ovisno-sti kako bi ih i sami mogli praktično primjenjiva-ti u svakodnevnom životu.

Ovaj najstariji, i ujedno (prema trajanju, broju volontera i rasprostranjenosti) najveći projekt UG NARKO-NE funkcionira uz suradnju sa op-

9

IKS BIOGRAFIJA

Novembar/studeni 2001. Općina Vitez je, uz odluku da se učini nešto protiv sveprisutne narkomanije kod mladih, uspostavila projektni tim od četiri stručnjaka iz oba dijela grada koji su sa vođom seminara prof. Geraldom Kollerom, razvojnim filozofom i pedagogom, od 12. do 14. 04. 2002. u Vitezu održali prvi seminar o prevenciji ovisnosti.

2002. Početkom godine, studentica Visoke škole za umjetnost Cecile Roth iz Švicarske kon-taktirala je s. Magdalenu Schildknecht u Sarajevu izražavajući želju za praksom u BiH. Nakon što je s. Magdalena ovo odobrila, a Cecile se pojavila sa još četiri studenta volontera, bio je to trenutak kada su se spojile želje Općine Vitez sa željom švicarskih studenata. Tako je nastao prvi IKS koji se održao već u julu/srpnju i augustu/kolovozu iste godine.

2005./2006. Svake godine, za ovaj projekt zanimalo se sve više studenata u Švicarskoj te se IKS u ove dvije godine proširio i na Busovaču. No, nakon 2006. godine prestao je funkcioni-rati u ovom gradu zbog neposredne blizine Viteza, gdje se projekt uvelike odvijao.

2007. IKS se prvi put odvija u Varešu. Za suradnju s općinom Vareš zaslužna je tadašnja upo-slenica UG NARKO-NE Mirela Vrana koja i sama dolazi iz ovog grada. Upravo ona predstavila je Općini ovaj projekt, što je na kraju, sasvim neočekivano, rezultiralo višegodišnjom uspješ-nom suradnjom.

2008. Iskusni volonteri dobivaju priliku postati lokalni organizatori projekta.

2010. Volonteri (lokalni koordinatori) formiraju se u lidertimove, kao vođe vršnjaka.

Ra

dio

nic

a u

Vite

zu

bilten10

općenito nevladinim organizacijama i stranim projektima, ovaj put bila je izražena velika pot-pora roditelja koji su svojoj djeci dopustili rad u multikulturalnoj skupini, što je samo po sebi bio jasan pokazatelj uspjeha projekta:

Svaki projekt treba vremena da postane prepo-znatljiv i održiv u jednoj zajednici i šire. Tako je bilo i sa IKS-om koji je iz godine u godinu posta-jao sve kvalitetniji, sadržajniji i prihvatljiviji, kako za mlade tako i ja javnost. Danas je mnogo veći broj mladih i djece uključenih u projekt u odnosu na ranije godine, što je i znak potpore koju pruža-ju i roditelji. Oni IKS vide kao pozitivnu aktivnost za njihovu djecu, rekla je Marija Grabovac, po-moćnica načelnika za društvene djelatnosti u Vitezu.

Mladi volonteri IKS-u su se priključili preko svo-jih lidera, po pet njih iz oba grada. Projektne koordinatorice UG NARKO-NE najprije su radile na formiranju njihovog identiteta kao preven-tivaca.

Ovi lideri imali su zadatak: okupiti ostale volon-tere, organizirati sadržaje zajedno sa švicarskim studentima te osigurati logističku potporu.

Prve radionice koje su se odvijale u Vitezu, a za-tim i u Varešu, trajale su tri dana. Prvoga dana volonteri su imali priliku vidjeti kako IKS funkci-onira u praksi, a igre poput Role playa, Tipki kla-vira i Letećeg reportera pozitivno su uzburkale ozračje.

Neke od vježbi na ovoj radionici predviđale su situacije koje će se vjerojatno dogoditi na bu-dućem zajedničkom kampu te su na taj način pripremile mlade na sve ono što ih čeka.

Druga radionica nije bila ništa manje zanimlji-va: trenerice iz UG NARKO-NE Alma i Nataša vo-lonterima su prenijele prezentacijske vještine kako bi oni mogli uspješno surađivati sa javno-šću i medijima. I napokon, na trećoj radionici, Andrea i Alena mlade su podučavale nenasil-noj komunikaciji.

3V: Visoko, Vareš & Vitez

Dok se u Vitezu i Varešu pripremao teren, u međuvremenu su u Visoko (točnije, u Franje-vačku gimnaziju) stigle studentice iz Švicarske koje su kasnije, zajedno sa s. Magdalenom Schildknecht i liderskim timovima iz Viteza

Za

jed

ni~

ki k

am

p u

Za

se

lju

11

i Vareša, pripremale okupljanja i sadržaje za sljedeća četiri tjedna. Napokon, na Happy Mee-tingu u Visokom prvi put su se okupili svi vo-lonteri iz BiH i Švicarske, što je za njih bio veliki trenutak.

Još jedan poseban trenutak u Visokom bio je i posjet gosp. Lukasa Rosenkranza iz Švicarske ambasade u Sarajevu. Svojim zanimljivim go-vorom, nasmijan i ponosan na ovu suradnju, iskazao je svoju potporu ovom projektu, ista-knuo sličnosti između Švicarske i BiH kao mul-tinacionalnih država te važnost njihove surad-nje, posebno u ovom projektu.

Poslije svojeg govora gosp. Rosenkranz je po-zorno pratio male predstave koje su volonteri pripremili u skupinama. Prvi izlet u Visokom bio je savršena uvertira u IKS projekt i tek nagovještaj buduće zabave i rada u sljedeća četiri tjedna.

Ispovijest kampera

Osam dana nakon susreta u Visokom, u srijedu, rano ujutro, raspjevani autobus iskrcao je kam-pere pred Planinarski dom Zaselje na istoime-nom mjestu nedaleko od Viteza.

Tu su Vitežani, Varešani i Švicarci, naoružani ruk-sacima, stvarima i hranom, nalikovali na izviđa-če te su se odmah razišli po dvorištu kampa. Za tren oka već su bili instalirani šatori, budući da će volonteri-kamperi na tom mjestu zajedno provesti četiri dana i tri noći.

Program na plakatu obećavao je jedan sasvim neobičan kamp: wellness, pravljenje filmova pomoću slika, umjetnost u prirodi, teatar... Da i ne spominjemo popratne aktivnosti kao što su: rad uz glazbu, yogu i jogging u slobodno vrijeme.

Posebno zanimljive bile su igre: Bacanje jajeta i Banana game. Loše vrijeme na početku kampa nije sprječavalo volontere u njihovim zanimlji-vim aktivnostima, a čak i zemljotresi koji su ka-snije uslijedili doprinijeli su tome da ovaj kamp bude prava avantura koja je mlade držala za-jedno.

Osim toga, provođenje 24 sata dnevno sa mla-dima iz druge države i druge kulture bilo je samo po sebi zanimljiv izazov za sve volontere.

Kr

ea

tivn

a r

ad

ion

ica

u V

ar

eš

uŠ

vic

ar

sk

e s

tud

en

tice

, 20

12

.

bilten12

No, IKS je uspio privući čak i mlade iz drugih ze-malja koji su se tijekom ljeta našli u BiH. Dokaz za ovo je Nikola Ljubičić iz Sremske Mitrovice: Prvi put sam za IKS čuo 2009. kada mi je drug re-kao da ima neki projekat u gradu na koji možemo otići i malo se zabaviti, što smo i učinili. Već prvi dan te sada davne 2009. na IKS-u bio mi je pre-dobar. Stvarno, kada sam došao kući jedva sam čekao da dođem i sledeći dan, i od tada nisam propustio ni jedan dan na projektu.

Nikola mi je također dodao još nešto važno: Na IKS-u sam engleski naučio bolje nego za tri godine školovanja, što je odlična stvar!

Kids festival

Nakon kampa uslijedile su kreativne radionice s djecom i mladima s kojima su volonteri radili svatko u svojem gradu, i to na tri lokacije. Na tim radionicama pravili su nakit i suvenire od tekstila i papira koje su uglavnom darovali dje-ci. Ipak, dio suvenira su i predstavili na izložbi koja je organizirana posljednjeg dana IKS-a - na Kids festivalu. Ovaj festival, tj. formalno zatvara-nje projekta IKS održavao se istovremeno i u Vitezu i u Varešu. Trg u Vitezu vrvio je od djece i

mladih, na opće iznenađenje volontera koji su bili presretni zbog velikog odaziva kako djece tako i njihovih roditelja. Na ovom susretu mla-dih bio je i neizostavni sansibar (zaštitni znak IKS-a!), bezalkoholni voćni koktel.

Vrhunac večeri bile su dvije predstave koje su izmamile pozornost svih građana Viteza koji su slučajno naišli, a posebno komična parodija poznatog reality showa - Big mama.

Promatrajući sve to, čak i meni kao novinarki, bilo je teško riječima opisati toliku sreću i ra-dost. I mi odrasli osjećali smo se kao mala dje-ca. Možda će ovo zvučati kao klišej, ali tada sam razumjela lidericu Anu kada je rekla: Najljepši osjećaj i slika koja ostaje za sjećanje jesu ozarena lica sve djece.

Poslije ovog tretmana smijehom, da kraj zbog završetka projekta ne bi bio toliko tužan, pobri-nuli su se Bonigma bend koji su mlade zabav-ljali do kasno u noć. Jedna Tarikova rečenica zaokružila mi je cijeli dojam o IKS-u:

Neizvjesnost i iščekivanje svakog radnog dana je prelijep osjećaj, sam po sebi, a još je ljepše živjeti ovaj projekt.

Verein IDEMO

2006. Bivši sudionici IKS-a u Švicarskoj osnivaju nevladinu organizaciju pod nazivom Verein IDEMO, što je najprije bio zahtjev samog donatora.

2007. Verein IDEMO počinje sa radom te preuzima odgovornost za fundraising (podizanje fondova) namijenjenih projektu IKS.

Verein (njem. udruženje) jest nevladina, neprofitabilna organizacija u Švicarskoj, odgovorna za traženje novih sudionika IKS-a svake godine, komunikaciju s donatorima, apliciranje i iz-vještavanje prema donatorima te kontaktiranje sa institucijama visokog obrazovanja iz kojih, najčešće, dolaze njezini članovi.

U proteklih 11 godina od početka ovog projekta do danas, kroz IKS je prošlo 112 švicarskih studenata te su neki od njih na IKS-u sudjelovali čak i dvije-tri godine zaredom.

Nakon svakog završenog IKS-a završni događaj za švicarske studente (nakon evaluacije) predstavlja Balkan party u njihovoj zemlji.

13

Dobila sam mnogo više od ovog projekta nego što sam ikad mogla očekivati. Jedan poseban trenutak za mene bio je kada smo sa jednom djevojkom, koja je muslimanka, i drugom, koja je kršćanka, otišli posjetiti crkvu, a zatim i džamiju. Nikada neću zaboraviti ovu čarobnu razmjenu religijskog iskustva. Moj omiljeni dio projekta bio je kamp u kojem smo svi bili izmiješani. Gotovo je stvoren ideal u tako kratko vrijeme. Živjeli smo zajedno, jeli zajedno, prali zube zajedno, bojali se zajedno (op. a. zemljotresa). Vrlo sam zahvalna UG NARKO-NE jer je realizirao ovako veliku stvar kao što je IKS.

Tilde Von Overbeck, studentica visoke škole za umjetnost, Zürich

Ponosan sam što sam volonter u IKS-u, prije svega jer je ovaj projekt drugačiji, poseban… U njemu doživljavaš i uspone i padove. Stječeš ponajprije nova znanja i vještine, usavršavaš engleski jezik... Za mene je ova godina imala još jednu dimenziju više u volonterizmu jer sam bio lider. Posebno me

se dojmio rad s djecom jer su me ona ovog ljeta, ponajprije, ispunjavala iskrenošću i zaigranošću, a to su vrijednosti koje sam osobno izgubio prije 4-5 godina. Ipak, djeca su mi to ovog ljeta daro-vala i na tome sam im zaista zahvalan.

Bruno Grebenar, volonter/lider projekta, Vitez

Biti lider u IKS-u je isto što i prihvatiti ozbiljno i ra-diti odgovorno jedan dio životnih aktivnosti, ako ćemo uspoređivati IKS s jednom malom zajedni-com ljudi koji moraju zajedno funkcionisati mje-sec dana. Je li riječ o komuniciranju s javnošću, rukovođenju novcem, održavanju svih članova tima na okupu, nebitno je! Sve se svodi na isto: na odgovorno i kreativno djelovanje, onakvo kakvo nas sve očekuje u svakom aspektu života. Odgo-vornost je, prema mojem mišljenju, najveća vrlina koja se može steći sudjelovanjem u IKS-u.

Tarik Kovač, volonter/lider projekta, Vareš

Irena Fišić

bilten14

INTERCITY TEATAR PROJEKT

Malo je stvari koje čovjeka mogu potaknuti na razmišljanje i dovesti do novih spoznaja kao što to može umjetnost.

Upravo zbog toga UG NARKO-NE je pokrenuo projekt zamišljen tako da kroz umjetnost - glu-mu i kazalište, slikovito i simbolično ljudima predstavi i približi problem ovisnosti mladih.

Iako u samom nazivu sadrži riječ teatar, ovo se ne odnosi tek na obični teatar. Njega zapravo čine srednjoškolci, odnosno mladi glumci vo-lonteri koji na zajedničkom ljetnom kampu na izoliranom mjestu u prirodi zajedno pro-laze različite vježbe i igre, vođeni trenerima za prevenciju ovisnosti, pedagogiju doživljaja i pedagogiju teatra. Ovi sadržaji, namijenjeni izgradnji mladog čovjeka kao pojedinca, ali i njegovog osjećaja za timski rad, vode ka isto-me cilju: zajedničkom osmišljavanju predstave u kojoj će volonteri zajedno glumiti te kojom će pokušati promijeniti svijet oko sebe izvode-ći predstavu u svojim općinama/školama, ali i u posebnim prilikama u narednih godinu dana.

Intercity teatar projekt nastao je kao nastavak Intercity peer projekta koji je realiziran 2005. go-dine u pet općina (Busovača, Doboj, Mostar, Prozor i Sokolac). Tadašnji sudionici, 36 sred-njoškolaca, izrazili su svoju volju i spremnost da nastave sa zajedničkim aktivnostima nami-jenjenim njihovim vršnjacima.

Od 2005. godine pa do danas Intercity teatar projekt realizirao je šest predstava simboličnih naziva: Od tame droge do zore ljubavi, Bolje sutra, Korak u bolju budućnost, Putokazi života, Tiket za pakao i Budućnost - sa ili bez nas?

Bilo da sadrže monologe, dijaloge ili su pak nijeme predstave, sve one imale su zajedničku temu: unutarnju borbu mladog čovjeka koji se

dvoumi hoće li se odlučiti za ovisnost ili život. Kroz Intercity teatar predstavu mladi glumci pokušavaju senzibilizirati i osvijestiti roditelje, nastavnike i vršnjake o problemima ovisnosti, njezinoj prevenciji i unaprjeđenju zdravog stila života.

Od samog svojeg početka do danas Intercity teatar projekt svake godine okuplja srednjoškol-ce iz šest općina, 20-25 mladića i djevojaka od 15 do 19 godina, različite nacionalne i religijske pripadnosti. Ovi srednjoškolci se dobrovoljno prijavljuju za sudjelovanje u ovom projektu u svojim školama, a imaju i podršku roditelja.

U šest godina svojeg realiziranja projekt je po-vezao mlade iz 16 općina, i to: Novi Grad Sa-rajevo, Istočno Novo Sarajevo, Vogošća, Breza, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Pale, Vareš, Sokolac, Visoko, Busovača, Fojnica, Zenica, Doboj i Mostar.

Ali, što je zapravo Intercity teatar projekt?

Teorije i statistike ostavit ćemo po strani, a kako ovaj projekt funkcionira i tko stoji iza kulisa, do-čarat ćemo uz djelić atmosfere s posljednjeg Intercity teatar kampa 2012. koji se, doslovno, odigrao u prirodi nedaleko od Vogošće.

15

Dječje odmaralište Crvenog križa KS i ovog ljeta je, kao i prethodnih nekoliko godina, ugostio volontere UG NARKO-NE, mlade glumce koji će u njemu, zajedno sa svojim trenerima, provesti šest dana kako bi upoznali jedni druge, prihva-tili nove izazove, provodili vrijeme u zajednič-kim igrama i vježbama, učili (i naučili) što do-ista znači prevencija ovisnosti..., kako bi zatim sve naučeno i doživljeno pretočili u predstavu koju će osmisliti zajedno s profesionalnom glu-micom te ju na kraju i sami odglumiti.

Ipak, ovo nije njihov prvi susret. Sa svojim tre-nerima, programom, ali i međusobno, mladi su se upoznali na pripremnim radionicama u Sarajevu gdje ih je dočekao već uigrani tim ovog projekta: projektna koordinatorica dipl. psih. Andrea Mijatović, zatim nekadašnji vo-lonteri UG NARKO-NE, a danas već diplomirani socijalni radnici s iskustvom: Tarik Smailbego-vić i Almina Šatrović te stručni suradnici: dipl. scr. Samir Selimović i profesionalna glumica Dženita Imamović Omerović.

U ovom timu nekada su bile i prve dvije ko-ordinatorice projekta - Tamara Mišković, a zatim Mirela Vrana koje su uvelike zaslužne

za uspjeh Intercity teatar projekta te koje su po-mogle da ovaj projekt preraste u ono što pred-stavlja danas.

Već nakon četiri dana zajedničkog rada u kam-pu mogao se primijetiti prijateljski, gotovo fa-milijarni odnos između trenera i volontera. Iako su treneri od mladih tražili i očekivali trud i za-laganje, oni su više surađivali, negoli zahtijevali: Ja zapravo ne zahtijevam ništa. Taj glagol uglav-nom ne donosi ništa dobro. Ja im predlažem, su-gerišem, podstičem njihovu kreativnost i ukazu-jem koliko bez discipline i samodiscipline rezultat ne može biti zadovoljavajući, rekla je Dženita.

Upoznati jedni druge, ali i sami sebe

Prvo što se dalo primijetiti na kampu bio je kre-ativni nered: posvuda flomasteri, papiri, lopte, po zidovima oblijepljeni plakati sa naškraba-nim pravilima kampa, rasporedima i naučenim tezama, dok se u pozadini čuju glazba i smijeh mladih ljudi, a u zraku osjeti miris koji najavlju-je ručak. Sve ovo činilo je posebno ozračje u kojem osjećate da se događa nešto posebno.

I doista jest.

Vani, u prirodi, volonteri su na pedagogiji doživ-ljaja, vođeni trenerima Samirom i Tarikom, igrali zajedničku igru Jaje koja je zapravo trebala po-kazati uspješnost ovoga kampa i grupno za-jedništvo. Naime, smisao ovoga kampa nikada nisu bile samo gluma i predstava. Ovaj projekt osmišljen je upravo s ciljem da mladi, kroz glu-mu i zajednički kamp, steknu osjećaj za timski rad i zajedništvo s vršnjacima drugih nacional-nosti i religija te iz drugih životnih sredina.

Da bismo shvatili pravu vrijednost pedagogije do-življaja, moramo sami proći kroz vježbe. Osnovni cilj (pedagogije doživljaja) jest povezivanje člano-va unutar određene grupe, jačanje kohezije, odre-đivanje vlastitih vrijednosti, određivanje uloge u grupi, vlastitih granica...

Prikazivanje zajedni~kog grba

bilten16

Sve to je razlog zašto je ona potrebna na ovom projektu jer se putem nje članovi grupe bolje upo-znaju, ostvaruju veće međusobno povjerenje, bolje razumiju svoju ulogu u ovom projektu. Ta-kođer, njome se razbijaju predrasude između dje-vojaka i mladića u smislu fizičkih predispozicija, objasnio je Samir.

Pedagogiju doživljaja na ovome kampu mla-di su prolazili i kroz ostale karakteristične igre: Ulazak u prirodu, Špalir, Igra konopcem, Grb, Pa-ukova mreža, Vođenje slijepca u parovima, Zid ovisnosti, Jačanje leđa, Trokuti...

Neke od ovih vježbi volonterima su predstav-ljale pravi izazov: Imali smo neke zadatke koji su nam se na prvi dojam učinili nemogućim, neo-stvarljivim; međutim, uvidjeli smo da se dogovo-rom, voljom, upornošću, strpljivošću i zajednič-kim radom sve da riješiti.

Tokom ovog projekta stekla sam nove osobine, a neke sam možda i prije imala, ali sam ih tek ovdje uočila, kao što su, naprimjer, strpljivost te na neki način hrabrost i domišljatost, izjavila je volonter-ka Medina Kadrić.

Intercity teatar projekt zasniva se na već posto-jećim iskustvima, informacijama i znanjima ko-jima raspolaže UG NARKO-NE.

Karakteristične radionice iz prevencije ovisno-sti, koje na zanimljiv i kreativan način vode Andrea i Almina, sačinjavaju već poznate igre i vježbe: Tipke klavira, Model čamca, Prikriveni dirigent, Klupko, Stolice, Emokockica, Imaginarne situacije...

Ove vježbe pomažu da mladi prepoznaju simptome i karakteristike ovisnosti, da se edu-ciraju o praktičnoj prevenciji koju će, nadalje, moći uočavati i primjenjivati u svakodnevnom životu.

Umjetnost vs. ovisnost

Najveći izazov i ujedno najveći uspjeh za vo-lontere u ovom projektu bilo je osmisliti, na-učiti i izvježbati predstavu u samo šest dana, što je od volontera iziskivalo određeni napor. No, budući da je na kampu bio jednak omjer teških i relaksirajućih zadataka, taj zamor se, prema Tarikovim riječima, nije uočavao kod mladih.

Sc

en

a iz

pr

ed

sta

ve

“Vo|enje slijepca”

17

Satovi glume s Dženitom bili su puni dinamike i zanosa te su izgledali poput onih u pravom kazalištu s profesionalnim glumcima. Dženita je uz svu svoju strpljivost, razumijevanje, ali i odlučnost i odrješitost dodatno motivirala volontere te se posvećivala svakom glumcu pojedinačno. Napokon, zadnji dan kampa, od-nosno dan premijere, predstavlja sam vrhunac ovog projekta.

Što zbog uspješno ostvarene predstave, što zbog završenog kampa te potpore roditelja, za-dnji dan Intercity teatar kampa 2012. bio je (kao što je to već uobičajeno za ovaj projekt) uvelike ispunjen emocijama te popraćen suzama.

Mladi glumci su na završetku predstave, još uvijek u svojim kostimima i našminkanih lica, te oboružani lutkama i rekvizitima za predstavu, pojedinačno zahvalili svojim trenerima i izrazi-li svoje dojmove o vremenu provedenom na kampu... Na kraju su publici, a posebno svojim roditeljima, darovali duboki naklon.

No, završni dan kampa zapravo je tek početak projekta, budući da će od tog trenutka mladi nastaviti izvoditi istu predstavu i pred drugim publikama tijekom godine.

Intercity teatar projekt prepoznatljiv je kao projekt koji svoje volontere, između ostaloga, podučava: nenasilnoj komunikaciji, životnim izborima, izazovima odrastanja i zdravom na-činu provođenja slobodnog vremena kako bi oni postali peer leaderi (vođe vršnjaka) koji će nastavljati misiju prevencije ovisnosti.

Kroz postojeća iskustva u prethodnim godi-nama pokazalo se da mladi, sudionici Intercity teatar projekta, usvajaju i razvijaju cijeli spektar sposobnosti i vještina kao što su: jačanje sa-mopouzdanja, samosvijesti, upravljanje emo-cijama, razvoj kreativnosti, komunikacijske vještine, izgradnja odnosa, nenasilje te vještine za stvaranje otpora prema ovisničkim ponaša-njima.

Reakcija publike je najbolji odraz uspjeha projek-ta. Iako, meni lično, najveći uspjeh je kada vidim radost mladih koji su uključeni u predstavu, nji-hov užitak dok je igraju i, što je najvažnije, kada vidim da su razumjeli problem kojim smo se bavili u predstavi, zaključila je Dženita.

Pr

ed

sta

va

Radionica o prevenciji ovisnosti

bilten18

Ovaj projekt sam odabrao zato što mi se učinio zanimljivim prema pričama mojih prijatelja, pret-hodne generacije koja je učestvovala u projektu. Priznajem, u početku nisam očekivao mnogo. Bio sam skeptičan i sve mi se činilo bezveze, ali što sam se više približavao smislu i cilju ovog projekta, to sam više shvaćao i cijenio ovaj projekt te priliku da budem dio njega. Moje uloga je zahtijevala da pravim razne grimase i glumim superzloću, što sam ja sa užitkom i radio. Nakon prve predstave osjećao sam se zadovoljno, božanstveno, ne toliko zbog mog nastupa koliko zbog publike te mojih kolega na sceni koji su odradili sjajan posao.

Amir Haskić, volonter, Hadžići

Često čujemo kako su mladi u našoj zemlji neza-interesovani i indolentni. Međutim, naša iskustva s kampa pokazuju da je mladima samo potrebno pružiti šansu da se iskažu, kreativni prostor kako bi pokazali sve svoje mogućnosti...

Tarik Smailbegović, trener pedagogije doživljaja

ULOMAK IZ PREDSTAVE TIKET ZA PAKAO, 2011.

TATA: Harise, dolazi!!! Stani tu! Šta će tebi moj sat?SIN: Ma, onako, tata, probavao!TATA: Šta će tebi moj sat, imaš svoj?!MAMA: Harise, nestaju nam stvari iz kuće!TATA: Gdje je mamina ogrlica?MAMA: Gdje je tatin sat?TATA: Gdje je moja knjiga?MAMA: Harise, šta radiš sa tim stvarima?TATA: Govori!SIN: Ma, počeo sam se kladiti...MAMA I TATA (istovremeno): Kladiti???MAMA: Odakle tebi ideja za takvo ne-što?TATA: Kako se ti kladiš, kad si zatvoren u kući?SIN: Ma, Đorđe mi uplaćuje listiće!MAMA: (hladnokrvno mu udara šamar): Đorđe? Kako te nije stid tako nešto go-voriti? Onakvo dijete? Sram te bilo!TATA: Ništa ti ne vjerujemo! Ništa! Đorđe nije takav!

Tr

en

ing

u p

rir

od

i - Pe

da

go

gija

do

živ

ljaja

Najljepši su njihova mladost i entuzijazam koji mi govore da za ovo društvo ipak ima nade.

Možda vremenska ograničenost u izradi predsta-ve nekada dovede do blage panike - hoće li sve biti gotovo na vrijeme - ali na kraju uvijek uspije-mo, udruženi zajedničkim snagama, mojim isku-stvom i njihovom mladošću.

Dženita Imamović Omerović, glumica i redateljica.

Irena Fišić

19

preventeenSve dobre stvari u životu su besplatne, rečenica je koju, između ostalog, najbolje potvrđuje i ma-gazin Preventeen.

Ovaj tinejdžerski magazin koji se bavi preven-cijom ovisnosti, ne samo o drogama, nego i o svim ostalim supstancama i nesupstancama koje čine život i o kojima je moguće biti ovi-san (hrana, klađenje, internet, sport, moda...), postao je prvi, i trenutno jedini magazin svoje vrste u BiH.

Zamišljen je kao magazin u kojem će mladi pi-sati mladima, upravo jer mladi najbolje razumiju jedni druge, ali isto tako, i kao magazin u kojem će se mladi novinari/volonteri pisanjem, istraži-vanjem i druženjem i sami razvijati.

Kroz projekt magazina Preventeen do sada je prošlo 80 mladih ljudi iz cijele BiH (Sarajevo, Istočno Sarajevo, Pale, Sokolac, Vareš, Kreševo,

Fojnica, Busovača, Zenica, Doboj, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Gornji Vakuf, Prozor - Rama, Mo-star, Rogatica, Goražde, Velika Kladuša, Jajce). Time je Preventeen dobio multikulturalni karak-ter te je s vremenom, zahvaljujući univerzalnim temama koje obrađuje, postao magazin čitljiv ne samo tinejdžerima već i svim ostalim gene-racijama.

Nakon šest godina izlaženja, četiri puta godiš-nje, u obliku besplatnog magazina Preventeen je nakon svojeg devetnaestog izdanja, točnije od januara/siječnja 2012. godine postao on line magazin, odnosno internetska stranica pod nazivom www.preventeen.ba .

Na

slo

vn

ica

2. b

ro

ja

Na

slo

vn

ica

14

. br

oja

Pri~a o Preventeenu

Sama ideja o Preventeenu nastala je još 2005. godine kada je HKO Kruh sv. Ante dobila dona-ciju od DCV- Freiburg namijenjenu prevenciji ovisnosti. Tada je ravnatelj HKO Kruh sv. Ante fra Stipan Radić ovu donaciju prepustio na raspo-laganje UG NARKO -NE.

bilten20

Imajući u vidu da u BiH do tada nije postojao ni jedan časopis ili bilo koji drugi izvor putem kojega bi se mladi ljudi mogli informirati na nji-ma blizak način i oduprijeti iskušenjima ovisno-sti našeg vremena, tadašnji tim UG NARKO-NE, točnije volonter Tarik Smailbegović došao je na ideju o izdavanju besplatnog magazina za tinejdžere u okviru već postojećeg projekta Pu-tokazi u zdravije društvo. Ovaj magazin bi mladi-ma nudio alternativu te promovirao zdrav život ispunjen sadržajima u kojemu nema mjesta ovisnostima.

Već u julu/srpnju 2006. objavljeno je prvo, probno izdanje magazina Putokaz u zdravije društvo. Ipak, u međuvremenu je odlučeno da se magazin preimenuje u više simboličan i mladima prilagođen naziv Preventeen. Ubrzo je formirana i redakcija koju je činilo osam stude-nata i srednjoškolaca, uglavnom članova orga-nizacija: FRAMA, EMAUS i NARKO-NE.

FRAMA, EMAUS te Ured za mlade Vrhbosanske nadbiskupije u ovaj projekt uključili su se naj-prije kao mreža za distribuciju časopisa, ali su davali i svoj urednički doprinos te su time, za-jedno s UG NARKO-NE i HKO Kruh sv. Ante, tako-đer postali nositelji projekta.

Članovi prvobitne redakcije najprije su prošli treninge iz oblasti prevencije ovisnosti i novi-narstva, kako bi što bolje pristupili svojem za-datku.

Osnovama prevencije ovisnosti redakciju su podučile trenerice: Ileana Šnur-Muratagić (HKO Kruh sv. Ante), i Tamara Mišković (UG NARKO-NE), i to kroz karakteristične metode: predavanja, društvene igre, crtanje, glumu i postavljanje izmišljenih situacija te razgovore o osobnim iskustvima i prevenciji ovisnosti u svakodnevnom životu.

Profesionalne treninge novinarstva za redak-ciju i buduće dopisnike održavali su Dženana Alađuz te Ševko Bajić iz UG INFOHOUSE. Oni su kasnije na savjetodavnim sastancima svo-

jim inovativnim idejama kreirali Preventeen te svoje znanje prenijeli i na buduće uredništvo. Analiziranje časopisa, tekstova i fotografija; bra-instorming i kreativni nered..., bili su popratne pojave tog novinarskog rada.

Budući da je Preventeen koncipiran kao te-matski magazin, uoči svakog novog broja re-dakcijski sastanak dijelom su održavali i gosti predavači, odnosno osobe iz javnog života, stručni suradnici ili specijalisti za oblast na koju se odnosila glavna tema broja. Na taj način bi novinari/volonteri bolje istražili temu, ostvarili nove kontakte te dobili stručnu pomoć pri pi-sanju članaka.

Neki od dosadašnjih gostiju bili su: Jovan Di-vjak, umirovljeni general; Klelija Balta, viša savjetnica pri UNDP-u za gender i politiku; dr. Hana Korać, kriminologinja i penologinja; De-mir Mahmutćehajić, aktivist pokreta DOSTA!; Tim Clancy, ekološki aktivist... Osim toga, Pre-venteen svake godine nagrađuje i motivira sve

21

svoje dopisnike jednodnevnim izletom. Najpri-je je to bio rafting na Tari, a nakon toga nekoli-ko puta posjet spiljama Bijambare, u Nišićima. Takvi izleti zapravo su spoj ugodnog s korisnim budući da se u okviru njih održava i redakcijski sastanak u prirodi prilikom kojeg šetnje, roštilj i igre učine svoje te obično rezultiraju mnoštvom sjajnih ideja za članke.

Od papira do interneta

Prvi broj Preventeena osvanuo je u martu/ožuj-ku 2007. godine. Tvrdog papira, sa koricama u boji te dvadeset stranica ispunjenih sadržajima o vrstama ovisnosti, životnom stilu (meditacija, vegetarijanstvo), glazbi, testovima i zanimlji-vostima, Preventeen je započeo sa tiražom od 1.200 primjeraka. Prva urednica Nataša Kovače-vić definirala je njegov prvobitni stil: čistoća tek-stova, odnosno članci pisani i odvojeni u jasnim novinarskim žanrovima, naglasak na prevenciji ovisnosti i projektima UG NARKO-NE, četiri rubri-

ke (Stručni kutak, (In)put, Cool-tura i Café), te izre-ke i poslovice kao pozitivne poruke u podnožju svake stranice. Naslovnica je obično sadržavala veliku fotografiju s jednog od projekata UG NAR-KO-NE vezanu uz temu broja, kao i po tri naslova s manjim fotografijama. Tu je bio i prvi logo, na-smiješeni štit koji simbolizira prevenciju ovisnosti.

Već u trećem izdanju Preventeen je dobio prvu generaciju dopisnika, i to prvenstveno iz gra-dova u kojima NARKO-NE ima projekte. Od tada pa ubuduće Preventeen će svake godine putem natječaja tražiti i dobivati nove dopisnike diljem BiH, a oni će na isti način biti educirani o pre-venciji ovisnosti i novinarstvu. Već s novim do-pisnicima Preventeen postaje šarolikiji te ubrzo, već u petom izdanju, dobiva novog urednika. Ivan Kutleša, urednik Preventeena sa dosad najdužim „stažom“ (od 5. do 17. broja), vodio je magazin u njegovoj najvažnijoj etapi razvoja.

Novi urednik uvodi i nove promjene: upo-rabu žargona, a tada već uhodanoj redakciji dopušta veću slobodu kada je riječ o odabi-ru tema, ali i izražavanja. Uvode se i tri nove rubrike (Intervju broja, FAQ i Info), novi fon-tovi i naslovnica s jednom fotografijom koja predstavlja temu broja, a kasnije i novi logo. Najznačajniji pomak bio je veći broj stranica (maksimalni 40), ali i veći tiraž (maksimalni do 2.400 primjeraka).

O Preventeenu Ivan kaže: Radom s volonteri-ma nastojali smo izgraditi prepoznatljiv stil koji neće „soliti pamet“ čitateljima nego nastojati pružiti zdrava alternativna rješenja, pokaza-ti da ona postoje i da jesu jednako zanimljiva i često zanimljivija od linija manjeg otpora koje se serviraju putem medija. Na čitateljima je da ih uvaže ili ne. Ukazivali smo na problema-tične pojave, koje društvo ne prepoznaje kao takve, i sve to nastojali upakirati u jezik koji je mladima razumljiv i blizak. Najviše pamtim re-čenicu jednog volontera koji je rekao: Kad čitam Preeventeen, kao da razgovaram s prijateljem. Preventeen to i jest - prijatelj mladih.

bilten22

Najveći broj izdanja Preventeena besplatno se dijelio u srednjim školama, posebno u Sarajevu i okolici, Srednjobosanskom i Zeničko-doboj-skom kantonu te gradovima: Mostar, Tuzla, Go-ražde, Foča, Sokolac... Osim u navedenim gra-dovima primjerci Preventeena dijeljeni su i na fakultetima u: Sarajevu, Tuzli i Zenici, a određe-ni broj primjeraka išao je i omladinskim organi-zacijama, udruženjima, zajednicama i centrima diljem BiH (Višegrad, Vlasenica, Bijeljina, Brčko, Banja Luka, Prijedor, Jablanica, Velika Kladuša). Preventeen je već u ovoj drugoj etapi ostvario veliki napredak te postao magazin koji može stajati rame uz rame većini komercijalnih tinej-džerskih časopisa. Ovaj napredak se posebno očitovao u novim, ozbiljnijim temama koje čine život mladih ljudi kao što su: seks, prerana trudnoća, razvod roditelja...

Svoj karakterističan imidž Preventeen je ostva-rio i svojim neobičnim pristupom temama (dvije strane priče, muški i ženski pogledi na određene teme, pjesnički i filozofski pristup, usporedbe situacija iz svijeta bajki i showbusi-nessa sa situacijama iz stvarnog života, humo-rističnost i ironija). Tu je i osobni pečat novinara koji se ogledao u svojevrsnom načinu pisanja, izražavanju osobnih mišljenja i stavova prili-kom kojih su novinari opisivali vlastita iskustva, doživljaje i emocije te se s vremenom javljaju i članci u vidu kolumni.

Na taj način formirali su se stilovi pojedinih novinara koji su pisali tijekom dužeg razdo-blja, a koji su na neki način obilježili Preventeen i kreirali njegov jedinstveni stil. To su članci o rocku i filmu, razgovori sa slavnima te rječnik pojmova humoristično objašnjenih žargonom mladih (Ivan Kutleša); kolumne i kritike rijet-kih ili kontroverznih knjiga i filmova (Irena Fi-šić); neobične teme (ovisnost o seksu, psycho killer) kao i kombiniranje stvarnih i nestvarnih situacija (Amir Berbić); istraživanje misterija Agenta M3P (Amina Hrustić); osvrti na život i stil mladih te teme iz stvarnog života (Dajana

Mišković), glazba i njezina povezanost s našim svakodnevnim životom (Elvedina Ferhatbe-gović), filozofski i psihološki osvrti (Zlatan Jovanović), sentimentalni članci i duhovnost (Dajana Sučić), članci o sportu (Adis Vezir) te životinjama (Fatima Čolić).

Uz sve ovo, naglasak je stavljen na istraživačko novinarstvo i rad na terenu prilikom kojeg su do-pisnici samostalno istraživali te stjecali i čitatelji-ma prenosili vlastite dojmove i zaključke. Na taj način oni su se izgradili kao novinari te ostvarili kontakte, važna poznanstva i prijateljstva s razli-čitim poznatim osobama, stručnim suradnicima i vršnjacima. Napredak se očitovao i u temama broja. U početku su to bile: ljubav i prevencija, alkoholizam, cigarete, slobodno vrijeme..., a za-tim: punoljetstvo, trendovi, Bosna i Hercegovi-na - naša domovina, lake droge, odnos prema vlastitom tijelu, roditelji, tinejdžerski bunt, živo-tinje... Među poznatim intervjuiranim gostima, koji su na neki način personificirali Preventeen bili su: kardinal Vinko Puljić, Miroslav Ćiro Blažević,

Izg

led

we

b s

tra

nic

e

23

Josip Pejaković, prof. dr. Besim Spahić, prof. dr. Ugo Vlaisavljević, Aleksandar Hršum, Zenit Đozić Zena, grupa Zoster te pjevači: Laka, Fren-kie i Irina Kapetanović. Od 16. izdanja nova, od-nosno treća urednica Preventeena bila je Olja Latinović koja je uspješno nastavila voditi ma-gazin u njegovom stilu. Unaprijedila je vizualni identitet magazina te uvela Preventeen u novu on line etapu. Iako je stranica www.preventeen.ba još uvijek u izgradnji, zadržala je značajke prošlog Preventeena, tj. iste rubrike i stil pisanja. Internetsko izdanje omogućilo je Preventeenu da proširi vidike koristeći sve mogućnosti novih medija (video, zvuk, komunikaciju s čitateljima, a posebno - dostupnost).

Zašto ga ~itamo?

Iako namijenjen prevenciji ovisnosti, u Preventee-nu se ni u jednom trenutku ne koristi ono izričito NE DROGIRAJ SE! kao što bi se na prvi pogled mo-glo očekivati od takve vrste magazina. Problemi ovisnosti obrađeni su kroz teme o književnosti,

filmu, glazbi te umjetnosti općenito, a posebno kroz priče iz stvarnoga života. Preventeen ne na-meće određeni način razmišljanja već polemizi-ra o temama čineći da čitatelj sam kreira svoje vlastito mišljenje, svoj zaključak i stav o određe-nom problemu. Ovaj magazin i dalje okuplja i na taj način socijalizira mlade iz različitih dijelova BiH, s naglaskom na manje i nerazvijene sredine. Svi članci iz nekadašnjeg, tiskanog izdanja Pre-venteena još uvijek se mogu naći na službenoj internetskoj stranici UG NARKO-NE (www.narko-ne.org). Iako sada već on line magazin, povodom desete obljetnice UG NARKO-NE, od novembra/studenoga ove godine Preventeen se ponovno objavljuje u tiskanom obliku, proslavljajući svoje jubilarno dvadeseto izdanje temom Omladinska zabava.

Također, Preventeen će odsada voditi urednički tim kojeg čine iskusni dopisnici i studenti novi-narstva, a nastavit će ga stvarati stari, ali i novi dopisnici, studenti i srednjoškolci te volonteri iz ostalih projekata UG NARKO-NE. U svojoj do-sadašnjoj karijeri Preventeen je otkrio mnoge spisateljske, ali i druge talente te još uvijek traži nove dopisnike. Ali i nove čitatelje!

Iako je Preventeen za mene bio „odskočna daska“ kada je riječ o pisanju, mislim da sam mnogo više “profitirao” kada je riječ o poznanstvima. Znate, ne dogodi se tako često da među volonterima i zaposlenicima jedne organizacije pronađete vrlo korisne kontakte, psihoterapeuta, istinske prijate-lje i djevojku u koju ćete se zaljubiti. Nisam požalio ni trenutak rada u tom časopisu.Zlatan Jovanović, Sarajevo, volonter/ novinar

Sviđa mi se jer pokriva razne teme: aktivizam, muzika, film, knjige... Saznaš da ima mladih koji se bave stvarima za koje nisi znao ni da postoje. Razlikuje se od ostalih magazina jer pokušava biti edukativan na originalan način, u smislu da go-vori šta treba, a ne šta ne treba raditi. Ostali daju ideje, Preventeen nudi rješenja.

Marko Pejić, Banja Luka, čitateljIrena Fišić

Ivan Kutle{a

bilten24

INTERVJU: FRA STIPAN RADI]

obzirom da su imali organizacijskih problema, željeli su da mi preuzmemo vođenje te udruge. Iskoristili smo već postojeće kapacitete i smjer-nice te zajedno sa s. Magdalenom osnovali UG NARKO-NE.

HKO Kruh sv. Ante imao je u to vrijeme već do-sta socijalnih projekata. Smatrali smo da treba započeti i sa edukativnim projektima, prije sve-ga u radu s mladima, držeći se one narodne: Bolje je spriječiti, nego liječiti. Vrijeme je potvrdilo da je ta odluka bila potpuno ispravna.

3. Koliko je NARKO-NE, kao udruženje građana, pri svojem djelovanju neovisno o Katoličkoj crkvi kao neizravnom donatoru, ali i drugim međunarodnim donatorima?

Bez obzira na to što je UG NARKO-NE osnova-na pod okriljem HKO Kruh sv. Ante i što je i da-nas pod istim okriljem, nijednog trenutka nije

Razgovarala: Irena Fiši}

Malo je istinski humanih ljudi, pa čak i među onima koji se bave humanitarnim radom.

Da je fra Stipan Radić uistinu jedan od rijetkih, to najbolje znaju njegovi suradnici i poznanici, a dokazuju rezultati njegova rada u Humani-tarno-karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante u Sarajevu, gdje je 12 godina radio kao ravnatelj.

Upravo pod okriljem ove organizacije nastala je i UG NARKO-NE, a fra Stipan Radić odlučio je da se NARKO-NE, umjesto problemom ovisno-sti, bavi isključivo njezinom prevencijom.

Iako više nije na funkciji ravnatelja HKO Kruh sv. Ante, još uvijek je ostao potpredsjednik UG NARKO-NE, a trenutno živi i radi kao župnik u Lepenici, Kiseljak.

1. Fra Stipane, kada se s. Magdalena pojavila s idejama o humanitarnom radu u BiH, što ste pomislili?

S. Magdalena pojavila se kod nas u Sarajevu (u HKO Kruh sv. Ante) u pravi čas. Iz Srednje Bosne stizala su upozorenja da konzumiranje droge kod mladih uzima sve više maha. I molili su nas da nešto učinimo kako bismo im pomogli. Oz-biljno smo shvatili to upozorenje i razmišljali o tome - što učiniti?

I tada, kao dar s neba, pojavila se s. Magdalena te izrazila želju da pomaže ovisnicima. Smatrao sam da treba to prihvatiti i biti Bogu zahvalan što ju je poslao.

2. Kako ste došli na ideju o osnivanju udruženja građana, umjesto nekog novog projekta Kruha sv. Ante? Kako danas gledate na tu odluku?

Moj subrat i suradnik fra Franjo Radman već je dobro surađivao s jednom udrugom građana (WHY) koja se bavila prevencijom i ovisnošću. S

fra

Stip

an

Ra

di}

25

izgubila svoju neovisnost, ni kada je u pitanju pokrovitelj, ni kada su u pitanju donatori.

UG NARKO-NE bila je uvijek otvorena prema svima, u želji da pomogne mladima, bez obzi-ra na njihovu: etničku, religioznu, ideološku ili krajevnu pripadnost, za što je najviše zaslužna s. Magdalena.

4. S obzirom da ste član Upravnog odbora UG NARKO-NE, kako je izgledala Vaša dosadašnja suradnja s ovim udruženjem? Opišite nam neko svoje iskustvo.

Od osnutka pa do danas ja sam zamjenik Pred-sjednika UG NARKO-NE. Kao osnivači i pokro-vitelji Udruge imali smo veću odgovornost i zadaću od drugih članova upravnih tijela. Dok Udruga nije „stala na svoje noge“, ustupali smo prostor za ured i pomagali na druge načine.

Nije u početku bilo uvijek lako surađivati iz više razloga. Bio je to novi izazov za nas u HKO Kruh sv. Ante, pa ako hoćete - i nova problematika, s kojom se nismo bili srodili.

S druge strane, s. Magdalena došla je tu kao stručnjak i sa iskustvima druge zemlje i druga-čijeg mentaliteta, drugačijih zakonskih regula-tiva i praktičnih primjena.

Trebalo je uskladiti naše neznanje, naš men-talitet i naše mogućnosti s njezinim znanjem i planovima, ali i njezinim nepoznavanjem na-šeg podneblja.

S. Magdalena ni tada, pa ni kasnije, nije nijednu važniju odluku donosila, a da sa mnom ne bi prije toga razgovarala i pitala za moje mišljenje.

Bilo je trenutaka kada smo se u mišljenjima potpuno razilazili, ali nikada zbog toga nismo prekidali suradnju i već sutradan, nakon pros-pavane noći, tražili bismo najbolje rješenje.

Kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve manje ta-kvih trenutaka i suradnja je bila sve lakša. Mi u HKO Kruh sv. Ante upoznavali smo se sve više sa problematikom prevencije i ovisnosti, a s.

Magdalena je uvidjela da se ne mogu uvijek primjenjivati ista načela ovdje kao u njezinoj domovini.

U konačnici bila je to, bar za mene, vrlo uspješ-na suradnja i zahvalan sam s. Magdaleni na njezinom radu i pomoći koju je pružila nama u HKO Kruh sv. Ante, ne samo preko UG NARKO-NE nego i na druge načine.

5. Na koji način ste pronalazili kompromise u suradnji s obzirom na dva različita mentalite-ta - švicarski i bosanskohercegovački?

Ja u svome životu nikada nikome ne namećem svoje mišljenje po svaku cijenu, iako nekada znam biti tvrdoglav u obrani svojih stajališta.

Ipak, kada vidim da to kod drugog ne prolazi, iako smatram da sam u pravu, ne prekidam di-jalog i suradnju, nego prepuštam vremenu da ono potvrdi ispravnost moga ili tuđeg mišlje-nja. I ja i s. Magdalena znali smo ponekad biti strpljivi i vrijeme bi učinilo svoje.

6. Što su, prema Vašem mišljenju, najvažniji rezultati na polju primarne prevencije ovis-nosti koje je UG NARKO-NE dostigao u deset godina djelovanja? Odnosno: što bi nama i bh. društvu danas u 2012. godini nedosta-jalo kada ne bi bilo UG NARKO-NE?

Otišlo bi u nedogled i zauzelo bi puno prosto-ra, možda i više knjiga, kada bismo sada nabra-jali što je UG NARKO-NE učinila za mlade u BiH kroz proteklih deset godina.

Prema mom uvjerenju, UG NARKO-NE je najres-pektabilnija udruga u BiH kada je u pitanju rad na prevenciji.

Bit će prava šteta ako bh. društvo konačno ne uvidi veliki značaj te i sličnih udruga te ako im ne pruži adekvatnu potporu.

Krilatica je „da bez mladih nema budućnosti“, što je samo djelomično točno. Bez zdravih mla-dih, dobro obrazovanih i ispravno orijentiranih, budućnost će nam biti vrlo bremenita.

bilten26

7. Koliko su projekti koje vodi NARKO-NE u skladu s potrebama ciljnih skupina i koliko su ispunili zahtjeve projektnog procesa (pre-vencije ovisnosti i unaprjeđenja zdravlja) i samih donatora?

Da nisam bio uvjeren da projekti UG NARKO-NE nisu svrsishodni i da ne ispunjavaju svoju zada-ću, ne bih bio „vječiti“ zamjenik predsjednika, niti bih s toliko truda i ljubavi pomagao i pratio rad Udruge, a posebno donatori ne bi podrža-vali njezin rad tako ustrajno.

8. Što mislite o budućnosti UG NARKO-NE? Kako procjenjujete mogućnost da „doživi“ predstojećih deset godina kao mala lokalna nevladina organizacija, s obzirom na kom-pliciranu situaciju u našoj zemlji?

U ovoj našoj domovini BiH teško je biti prorok, osim što se možemo nadati uvijek stvaranju nepotrebnih problema.

Hoće li nevladine organizacije, čije je rad neu-pitan, dobiti konačno potporu, teško je predvi-djeti. A bez te potpore teško će „preživjeti.“

Kada je u pitanju UG NARKO-NE, to dobrim di-jelom ovisi i o tome koliko će još dugo s. Mag-dalena moći voditi Udrugu i hoće li i dalje neka stabilna institucija stajati iza nje, kao što je to dosada činio HKO Kruh sv. Ante.

9. I za kraj, je li danas teško biti humanitarac? Koliko Vas osobno to ispunjava?

Human i humanitarac nikada nije bilo biti lako, a ni teško. Uvijek ima novih izazova i potreba na koje treba odgovoriti. Ali uvijek ima načina i putova kako to učiniti, nekad s više, a nekad s manje uspjeha.

Ako se ima ljubavi za posao koji radiš, a poseb-no ljubavi prema bližnjemu u potrebi, onda ništa nije teško, iako su sada prilike dosta spe-cifične.

Kroz dvadeset godina karitativnog rada u to sam se uvjerio.

Kruh sv. Ante, humanitarno-karitativ-na organizacija Franjevačke provincije Bosne Srebrene, svoj humanitarni rad obavlja već 12 godina kroz: pučke ku-hinje, fizikalnu i kućnu njegu, Trauma centar, pomoć povratnicima, zakladu Kap dobrote, stipendiranje studenata te mnoge druge akcije. Jedna od njih je i prevencija ovisnosti u suradnji s UG NAR-KO-NE, udrugom koja je izrasla u okviru HKO Kruh sv. Ante.

Njihova suradnja također se očituje u mnogim projektima, kao što su: Stariji brat/starija sestra, magazin za prevenci-ju ovisnosti - Preventeen te stipendiranje studenata.

Nakon fra Stipana Radića, od kolovoza/augusta ove godine, novi ravnatelj Or-ganizacije je fra Joso Oršolić.

27

INTERVJU: S. MAGDALENA SCHILDKNECHT

fra Mijom Džolanom. Preko njih sam došla do Kruha sv. Ante pa tako i u Sarajevo.

Kako je počela Vaša suradnja sa HKO Kruh sv. Ante? Koliko potpora ove organizacije UG NARKO-NE znači danas, u odnosu na početak?

Fra Mijo Džolan bio je taj koji me je upoznao sa fra Stipanom Radićem iz HKO Kruh sv. Ante. Od fra Stipana je počelo sve - on mi je osigurao radni prostor, telefon, kompjuter..., i sve ono što je najpotrebnije kako bismo počeli raditi. S obzirom da sam ja strankinja, u Kruhu sv. Ante pokazali su mi kako raditi, korak po korak, od toga kako napraviti i voditi budžet pa sve do pisanja izvještaja. Ja to ovako vidim: Kada želiš imati jabuke u vlastitom voćnjaku, početak je da imaš sjeme.

Razgovarala: Irena Fiši}

AKO ŽELIŠ DA SE BOG SMIJE, ISPRI^AJ MU SVOJE PLANOVE!

S. Magdalena Schildknecht, diplomirana psi-hologinja i pedagoginja iz Švicarske, direktorica je UG NARKO-NE već deset godina. Svojim tru-dom i zalaganjem, radeći na prevenciji ovisno-sti sa mladima svih nacionalnosti i religija te iz svih krajeva BiH, čak je dobila središnje mjesto u dokumentarnom filmu televizije Deutsche Welle pod nazivom Religije Sarajeva. Zbog svoje predanosti u radu s mladima te svojeg mlada-lačkog duha postigla je da ju mladi više ne vide samo kao časnu sestru, već i kao svoju sestru.

S. Magdalena, što Vas je potaknulo da svoju misiju započnete baš u Bosni i Hercegovini?

Kada sam počela shvaćati kako funkcionira svi-jet dobila sam grižnju savjesti. Kada sam vidjela slike iz ‘90-ih iz BiH, a kasnije i konflikte na Koso-vu, sve to nasilje i siromašne ljude, uočila sam da živim u zemlji u kojoj nema ništa od toga. Shvatila sam da sam na strani onih koji teško žive. Uvijek sam mislila da kao redovnica tre-bam raditi s onima koji su sami i napušteni. Naj-prije sam mislila angažirati se u izgradnji mira na Kosovu, ali kada sam razgovarala s drugima o toj ideji, mnogi su mi savjetovali da idem u BiH te mi preporučili različite ljude iz te zemlje kojima bih se mogla obratiti. Posredstvom tih ljudi išla sam sve bliže i bliže ka cilju, a onda sam 06. 09. 2000. godine prvi put stala na bosansko tlo. To je bilo u Banjoj Luci, gdje sam ostala go-dinu dana i gdje sam upoznala bosanski jezik i kulturu. Tu sam se upoznala i s terapijskom za-jednicom, a kasnije i sa tadašnjim provincijalom

s. M

ag

da

len

a S

ch

ildk

ne

ch

t

bilten28

Ipak, sjemenu su potrebni uvjeti - voda, svjetlo i njega. Kruh sv. Ante je to pružio UG NARKO-NE. Iako se UG NARKO-NE dovoljno razvila, i danas imamo istu potporu kao i na početku, poseb-no kada nam nešto krene loše.

Budući da ste redovnica na čelu jedne nev-ladine, multikulturalne organizacije kao što je UG NARKO-NE, imate li ponekad poteškoća u radu sa volonterima i suradnicima, pripad-nicima drugih nacionalnosti i religija?

Nikada nisam imala nikakve poteškoće. Na-protiv, imam pozitivne doživljaje u vezi s tim. Na primjer, jedan Grasov vozač, koji je musli-man, uvijek zaustavi svoj autobus kako bi me pozdravio, budući da poznaje časne sestre i njihova dobročinstva još iz rata, jer su poma-gale njegovoj djeci. Mislim da ljudi ponekad u časnoj sestri vide Majku Terezu.

Drugi doživljaj imala sam kada sam razgovarala s jednim volonterom koji također nije bio kršća-nin. Upitala sam ga smeta li njegovim roditelji-ma da sudjeluje u projektima koje ja vodim, ali on je rekao da ga upravo zbog toga i podržava-ju! Inače, novi volonteri, koji me prvi put upo-

znaju, budu iznenađeni jer nisu očekivali časnu sestru, ali na kraju im to ni najmanje ne smeta.

U Vašem dugogodišnjem radu s mladima doživljavate mnogo emotivnih trenutaka. Koji su trenuci za Vas bili najemotivniji?

Mislim da to ima veze s mojim godinama i ja-sno mi je da su kriza i patnja bitne etape da se otvori novi put.

Ipak, za mene je, recimo, odlazak našeg prvog zaposlenika bio vrlo težak trenutak jer nam je svima mnogo značio. Isto tako, prilično mi je bilo emotivno kada sam otišla na promociju di-plome jednog našeg dugogodišnjeg volontera.

Ove godine UG NARKO-NE slavi svoju desetu obljetnicu. Kako se osjećate danas? Smatrate li da ste većim dijelom ispunili zamišljene ciljeve ove organizacije?

Kada se prisjetim koje sam ciljeve imala na po-četku, a sada kada vidim što se sve realiziralo, to mi je teško spojiti. U Švicarskoj sam na pe-dagoškoj akademiji predavala didaktiku, pred-met koji nas uči jasnom postavljanju ciljeva te tome kako ih ispuniti. Tamo se sve planira i do

s. M

ag

da

len

a s

a v

olo

nte

rim

a

29

godinu dana unaprijed, a kada se dogodi nešto neočekivano, to postaje zaista veliki problem. Kada sam došla ovdje shvatila sam da ništa nije lako planirati i da nikad ne znaš kako će ljudi reagirati.

Postoji izreka: Ako želiš da se Bog smije, ispričaj mu svoje planove. Ponekad pomislim - možda je Bog htio da se meni smije! (smijeh). Zapravo, shvatila sam nije toliko bitan cilj jer, u biti, put je cilj. Čovjek je stalno na putu na kojem treba biti otvorenih pogleda na svijet i fleksibilan.

Koliko je Vaša osobna, ali i misija UG NARKO-NE, prema Vašem mišljenju, do sada bila uspješna? Što je za Vas uspjeh u radu na pre-venciji? Kada zapravo postajete svjesni da ste uspjeli?

Mislim da je naša misija bila uspješna. Mladi vo-lonteri su otkrili da imaju sve resurse, ne samo za zdrav način života nego i za socijalne pro-mjene u sebi. To je za mene veliki uspjeh.

Neki dan sam osjetila upravo to - da sam uspjela. Bilo je to na susretu naših i švicarskih volontera kojima sam postavila pitanje: O čemu razmišljaju mladi u BiH? Tu su bili srednjoškolci i studenti, muški i ženski; Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi te oni iz „mješovitih“ brakova; siromaš-ni i dobrostojeći. Svi su oni našli mjesto u UG NARKO-NE kroz volonterski rad, rad za dobrobit drugih. Svi su bili različiti, ali su sjedili jedni s drugima i razmišljali jedni o drugima. To me se posebno dojmilo.

Kakva je trenutno potpora vlasti i stranih do-natora prema UG NARKO-NE? Je li domaća vlast prepoznala značaj UG NARKO-NE?

Kada su riječi u pitanju, tada dobivamo puno priznanja (smijeh). Ponekad imamo stručnu pomoć državnih institucija, no ipak nam je po-trebna i njihova financijska potpora. Ovisni smo o internacionalnim donatorima - 98%. Potpora državnih institucija je uglavnom na općinskoj razini (Vareš, Vitez, Breza, Ilijaš, Istočno Saraje-

vo). Najviše nam pomažu konkretni ljudi, pred-stavnici Općine, koji uočavaju koliko radimo za njihove mlade. Još uvijek se nadamo da će omladinska politika i omladinski programi biti puno bolje podržani u predstojećem razdoblju.

Kakvi su daljnji planovi UG NARKO-NE te koja je Vaša uloga u njima?

Zasad je najvažnije da idemo dalje u već po-stojećim procesima. Ipak, jedan od tih planova jest i moje povlačenje iz UG NARKO-NE, za neke tri-četiri godine. Prvi razlog su moje godine, a drugi je da, prema mojem mišljenju, kad-tad netko domaći treba preuzeti daljnji razvoj ovog rada.

Mislite li da će se Vaš odlazak u mnogome odraziti na daljnji rad UG NARKO-NE?

Da, ali nadam se da će se i dalje voditi ista po-litika. Nova osoba bi trebala biti iz BiH, netko sasvim drugačiji, ali tko bi vodio udruženje pre-ma vrijednostima na kojima smo je stvorili.

Meni sve teže pada namicanje financijskih sredstava, iako sam osigurala nekoliko donato-ra s obzirom da sam časna sestra iz Švicarske i da govorim njemački jezik. Kada se sve to pro-mijeni, potrebno je znati kako dalje i održati te odnose.

Kada bi na moje mjesto došla osoba iz BiH, mi-slim da bi se u tom slučaju više sredstava (iz BiH) odvojilo za mlade. Ja ću se maksimalno potrudi-ti da udruženje nastavi dalje. To je kao kad rodi-telj djeci kaže: Ovo je sada vaš život, sada morate sami nastaviti dalje, morate riskirati!. Prijelazno razdoblje može biti teško, ali ne zauvijek.

Kada se osvrnete na proteklih deset godina provedenih u UG NARKO-NE, što vidite?

Vidim puno ljudi, najviše mladih; mnogo susre-ta koji još uvijek jesu tu. Oni su svi zajedno, na neki način, simbol za jedno društvo koje ima zdravu srž, koje će se boriti za zdrav život, mir i zajedništvo.

bilten30

USAVRŠAVANJE MENTORICA ZA RAD S VOLONTERIMA KOJI RADE S DJECOM U RIZIKU

Prepoznavanje društvenih problema i omogu-ćavanje prvog stupnja karijere na polju psiho-socijalnih struka te razvijanje inovativnih pro-jekata, dvije su vodilje Usavršavanja mentorica. Ipak, nameće se pitanje kako u okolini optere-ćenoj patrijarhalnim naslijeđem podržavati i usmjeriti mlade profesionalke koje će aktivno sudjelovati u rješavanju društvenih problema poput zbrinjavanja djece u riziku, a da se pri tome ne vode linijom manjeg otpora nego ostanu jake individue? Zvuči teško? I jest.

Tim ambicioznih uposlenica iz UG NARKO-NE, uz koordinatoricu Nermu Daut-Bajramović, započeo je 2008./2009. godine rad na projektu Usavršavanje pripravnika. Projekt je zamišljen tako da se zapošljava osam pripravnika/ica koji/e bi četiri dana radili u Centru za socijalni rad, a peti u UG NARKO-NE, učeći o primarnoj prevenciji ovisnosti s naglaskom na selektivnoj prevenciji. Projekt se razvijao vrlo dobro, a vidje-la se velika potreba za unaprjeđenjem i prošire-njem. U tom procesu donatoru Christlicher Fri-edensdienst (CFD) zaista se svidio projekt Aide Šehagić - Trening kompetencije za djevojčice u školskom domu Gazzaz - koji je tada bio dijelom projekta Usavršavanje pripravnika.

CFD je prepoznao vrijednosti koje se njeguju u tom projektu i ciljeve koji se žele postići te 2010. godine postalo osnovni donator projekta koji je promijenio ime u Usavršavanje mentorica (op. a. vidi naslov). Jedan od zajedničkih druš-tvenih problema u Bosni i Hercegovini, koje su uočili i CFD i UG NARKO-NE, jest situacija u kojoj mlade visokoobrazovane žene nemaju moguć-nost za profesionalizaciju u projektnom me-nadžmentu i radu s mladima. U skladu s tim tri kandidatkinje, bivše volonterke UG NARKO-NE u

projektu Stariji brat, starija sestra, dobile su zada-tak da osmisle po dva projekta u kojima će biti zastupljeni: menadžment, edukacija i mentor-stvo volontera/ki koji rade sa skupinama djece. Trenutno aktivno rade mentorice koje imaju po dva projekta: Aida Brdar, Alena Velagić, Nataša Kovačević. Ovo su njihovi projekti.

Follow ups

Projekt podrške srednjoškolcima Follow ups predstavlja svojevrsni nastavak Starijeg brata/starije sestre (SBSS). Ukratko, vještine i znanja koja su stečena kroz SBSS, bivši korisnici sad volonterski prenose na druge. Njihov rad pra-ti i procjenjuje mentorica/socijalna radnica uz koju mogu računati i na individualnu potporu

Igr

om

do

pr

ijate

ljstv

a, 2

01

2.

31

u žutim minutama. Volontiranje podrazumije-va rad u Centru za zdravo starenje te pomoć u logistici prilikom izleta, radionica i sl. Volonter Denis o projektu kaže:

Prije dvije godine nisam mogao ni zamisliti da se družim s bilo kim osim s vršnjacima koji navijaju za moj fudbalski klub, a pogotovo da radim sa starijim osobama. Sada se, svaki put kad odem u Centar, oni toliko obraduju da se to ne može opisati riječima i jedva čekaju da počne naš mali čas informatike. Moj stav i mišljenje drastično su se promijenili i sada jedva čekam ponedjeljak da idem u Centar.

Radionice u Dnevnom centru za djecu koja obavljaju rad na ulici

Sigurno ste se barem jednom zapitali dok hodate ulicom i vidite djecu koja rade kao za-bavljači, prosjaci: Bože, pomaže li itko ovoj djeci? Šest volontera, kojim koordinira voditeljica iz UG NARKO-NE u suradnji s Dnevnim centrom

za djecu koja obavljaju rad na ulici, daju sve od sebe da bi razvili talente kod te djece i pružili im adekvatnu edukaciju. Radionice su raznovr-sne, od učenja bontonu i lijepim manirima pa do izvršavanja školskih obveza.

Volonterka Tamama, koja radi s djecom o pro-jektu kaže: Desilo se ono čemu se nisam nadala. Počela sam i ja učiti od njih. Naučila sam se ra-dovati malim stvarima, zabaviti se listom papira i s nekoliko bojica, glumiti i pjevati bez brige što će neko pomisliti o meni, smijati se iz sveg glasa unatoč najvećim problemima...

Uspješno studiranje od po~etka

Prijelaz sa srednjoškolskog obrazovanja na fa-kultetsko, ili dolazak iz provincije u grad, nisu lagane stvari. I uz postojanje najbolje namje-re, organiziranje vremena i metoda učenja te snalaženje u gradu koji može biti surov u svo-joj pragmatičnosti, predstavljaju veliki izazov.

Maskenbal u Dnevnom centru za djecu, 2011.

“Mla|a bra}a”, 2011.

bilten32

Sa studentima rade dvije psihologinje koje poboljšavaju vještine i tehnike planiranja vre-mena i učenja, stres-menadžment, pripremu ispita, javni nastup, prezentiranje... Voditelji-ca Nataša ističe da različitim metodama rada s volonterima često na njima vidi smiješak u kombinaciji s ozbiljnim licem i odlučnošću da nešto naprave.

Točno vidim kada „dotaknem nešto“ kako nasta-je promjena koja, prije svega, utječe na motivaci-ju, dodaje Nataša.

Želim početi igrati fudbal i ovdje ili Sad više spa-vam. Svježija sam i mogu bolje raditi više stvari, predstavljaju korake naprijed ove ambiciozne skupine studenata/ica.

Zdravlje iz prirode, istraživa~ke radionice za djevojke

U vremenu instant-proizvoda, kada se proizvo-dima za njegu i higijenu tijela baš i ne može vjerovati, počevši od porijekla pa do čudnih sastava na etiketama koje samo profesionalci mogu istumačiti, pitanje očuvanja zdravlja po-staje vrlo aktualno. Ovaj projekt namijenjen je

djevojkama i provodi se u Varešu. Na početku su djevojke isprobale proizvode, da bi u nastavku i same proizvodile: maske od gline, peeling za lice od kukuruznog brašna, sapune, ulja za masažu, balzam za usne od meda, balzam za kosu itd.

Pohvalna strana ovog projekta je i gender kom-ponenta jer na svaki susret djevojke donose re-cepte svojih mama, baka, susjeda...

Za kraj prvog ciklusa projekta urađen je i Sajam prirodnog zdravlja kojeg su volonterke same organizirale, učeći usput i menadžment or-ganiziranja događaja. Jedna od njih je nakon radionice rekla: Nisam nikada pomislila da će to sve tako dobro ispasti! Sve je odlično izgledalo i ljudi su došli... Sve je bilo puno bolje nego što sam uopće zamišljala!

Radionice za u~enje

Čuvena izreka Alberta Einsteina koji je i sam imao problema savladavajući školske zadat-ke glasi: Obrazovanje, to je ono što ostane na-kon što osoba zaboravi sve što je naučila u školi.Obrazovni školski plan i program zahtjevan je i za pojedine učenike teško savladiv. Ne zbog

CFD Christlicher Friedensdienst

CFD je feministička, mirovna, nevladina organizacija temeljena na kršćanskim vrijednostima. Politički i religijski neovisni podržavaju filozofiju rada i djelovanja koja se kreće oko vizije da svaki čovjek zaslužuje dostojanstven život neovisno o spolu, naciji i religiji. Pomažu i podr-žavaju jednaka prava za sve te s obzirom na stanje u društvu i očiglednu težu poziciju žena, njihovi projekti imaju feminističku filozofiju, a upravo iz feminističke perspektive analiziraju veze između ratnog nasilja, ali i nasilja u svakodnevnom životu.

Njihov historijat je impresivan i baziran na plemenitim idejama i djelima. Osnivačica je Ger-trud Kurz, Švicarka koja je pomagala židovskim izbjeglicama za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Imajući uvijek u vidu ratne posljedice, CFD kroz svoje projekte promovira mi-rovna rješenja i podržava mirovne projekte u postkonfliktnim zonama.

S obzirom na nabrojane vrijednosti, ne čudi da je CFD prepoznao važnost projekta Usavr-šavanje mentorica te da predstavlja ključnu financijsku potporu već tri godine. Više o ovoj organizaciji možete pronaći na www.cfd-ch.org.

33

njihovih nedostataka, nego jednostavno zbog činjenice da školski sustav jednako tretira sve.

I djecu s talentima za matematiku i za umjet-nost i za društvene znanosti, a o posvećivanju i otkrivanju novih talenata kod djece suvišno je i pričati. 14 volontera/ki, koji su prošli speci-jaliziranu obuku, rade s učenicima/icama 6. i 7. razreda prilikom pisanja domaće zadaće te ti-jekom učenja, a svojim angažmanom razvijaju vrijednosti volonterskog rada i doprinose kvali-tetnijem i zdravijem životu u lokalnoj zajednici. Bolje ocjene, nove metode učenja i sklapanje prijateljstava vidljivi su rezultati ovog projekta. Svaka čast, možda će jednog dana „novi Einste-in“ na dodjeli Nobelove nagrade zahvaliti UG NARKO-NE za pomoć pri učenju. Zašto ne?

Igrom do prijateljstva

Iako na prvu, igra može izgledati kao besposliča-renje i beskoristan rad, ona zapravo predstavlja primaran način na koji djeca uče o sebi i dru-

gim. Ovaj projekt namijenjen je djeci od 1. do 5. razreda u kojem deset volontera učenicima za vrijeme ljetnog raspusta nudi mnoštvo zabav-nih aktivnosti.

Igrama bez pobjednika ili igrama s dodije-ljenim ulogama te kroz timski rad ili vođene fantazije djeca uče o prevenciji ovisnosti, ne-nasilnoj komunikaciji i, općenito, zdravom stilu života. Ljetni raspust zabavno provedu, a još i nauče dosta toga. Izreka: I vuk sit i ovce na broju, u ovom projektu doživljava puno značenje.

Igrajte se i dalje! Složenost projekta je vidljiva upravo jer su i društveni problemi kompleksni.

Njegovo šestostruko djelovanje okupljeno je oko ideje da se socijalno ugroženim kategori-jama treba i mora pomoći te da su najbolje im-plementatorice opet ugrožene skupine druš-tva, a to su mlade intelektualke koje traže svoj prvi posao.

Ivan Kutleša

ZIP Salon Radionica za u~enje, 2012.

bilten34

godina, s jednom „starijom sestrom“ ili „starijim bratom“, odnosno s jednim volonterom, stu-dentom ili studenticom.

Nužno je spomenuti da je odabir volontera sistematičan i planiran proces koji podrazu-mijeva: obuku, predočavanje obaveza koje imaju, ali i mogućnost rada na sebi koja im se pruža prilikom volontiranja. S druge strane, di-jete tijekom druženja razvija povjerljiv, siguran i podržavajući odnos s volonterom/kom koji za njega/nju predstavlja pozitivan model po-našanja.

Kroz prijateljski odnos s volonterom dijete usva-ja socijalno prihvatljiva ponašanja, moralne i kulturne vrijednosti, kao i životne vještine neop-hodne za samostalan život u zajednici, dodala je Alma te nas na molbu da kaže nešto više o samom razvoju projekta uputila na direktoricu UG NARKO-NE s. Magdalenu Schildknecht, dipl. psih. i ped., tvrdeći da o samim počecima ona ima jasnije predodžbe.

Vođeni Alminim savjetom kontaktirali smo s. Magdalenu te došli do priče o razvoju projekta.

Projekt i Mreža STARIJI bRAT, STARIJA SESTRA bIH

Zna~aj i slojevitost odnosa koji se (ne)ostvaruju u obitelji uvelike odre|uju i oblikuju život svake oso-be, a posebno djeteta.Da bi se ono razvilo u zdravu, društveno integ-riranu te socijalno i radno sposob-nu li~nost, vrlo je važno da raste u zdravom obiteljskom okruženju. Ukoliko mu je to onemogu}eno ili otežano jer potje~e iz materijalno i socijalno ugrožene obitelji ili pak nema mogu}nost kontakta s obitelji jer je smješteno u dje~jem domu, nužno je omogu}iti mu alternativni vid socijalne zaštite. Svjesni toga, u UG NARKO-NE došli su na ideju da pokrenu projekt Stariji brat, starija sestra, pri tome se oslanjaju}i na pomo} educiranih volontera za pro-jekt DROGA.TEL./ Mladi mladima.

Teorijski gledano, projekt Stariji brat, starija se-stra spada u programe selektivne prevencije čija je svrha ublažavanje i kompenziranje po-sljedica razvojnih nedostatka i poteškoća kod djece i mladih kako bi se spriječila socijalna marginalizacija i upuštanje u rizična ponašanja povezana sa svijetom nasilja, kriminala i ovi-snosti.

Razgovarajući s Almom Hadžiskakić, koordi-natoricom ovog projekta, uspjeli smo saznati ponešto o njegovu početku.

Zapravo je sve počelo kao težnja da se kroz vo-lonterski angažman mladih doprinese socijal-nom uključivanju djece. Projekt Stariji brat, starija sestra zasnovan je na kontinuiranom kontaktu i dinamičkoj interakciji između djece i volontera koji nudi usmjerenje ka zdravom razvoju, buduć-nosti i prijateljstvu, istaknula je koordinatorica projekta te pojasnila kako nastoje povezati djecu osnovnoškolskog uzrasta, između 7 i 13

35

Historijat projekta

Naime, projekt Stariji brat, starija sestra nastao je kako bi volonteri dobili izravni kontakt s dje-com i mladima i to prema tzv. „jedan na jedan“ modelu jer se pokazalo da je to najučinkovitiji oblik prevencije neželjenog i ovisničkog pona-šanja djece i mladih. Odnosno, modificirana je postojeća ideja i praksa švicarske pedagoške akademije na kojoj je s. Magdalena do 2000. godine radila, tj. model mentorstva u kojem svaki/a student/ica prati jedno dijete prilikom učenja tijekom školske godine.

Stupivši u kontakt sa pedagoginjom i psiho-loginjom Atifom Mutapčić, koja je radila u Službi socijalne zaštite u Vogošći, 2004. godine zajedničkim snagama pokrenut je pilot-projekt u kojem je, prema riječima s. Magdalene, gđa Mutapčić „bila pokretačka snaga“.

Kako ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, u 2004. godini provedena je edukacija 25 stude-nata/ica-volontera/ki, a 2005. godine i dodatna

edukacija stručnjaka u kojoj je sudjelovalo de-set osoba iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva, među kojima je bila i današnja koordinatorica projek-ta Alma Hadžiskakić.

Potom je, nakon okončane edukacije stručnih suradnika, u Sarajevu i Istočnom Sarajevu UG NARKO-NE u suradnji s centrima za socijalni rad pokrenuo druženje novoeduciranih 60 stude-nata/ica humanističkih nauka s djecom koja pripadaju ugroženim skupinama u zajednici i to u šest općina Kantona Sarajevo.

Bila su to uglavnom djeca iz siromašnih i disfunk-cionalnih obitelji, djeca koja žive u socijalno i od-gojno zapuštenom okruženju te djeca pripadnika manjinskih grupa koji su klijenti centara za soci-jalni rad, pojasnila nam je sugovornica.

Zanimljivo je spomenuti zapažanje s. Magda-lene koja tvrdi da su tijekom spomenutih edu-kacija saznali za postojanje sličnog projekta na području BiH.

Naime, tijekom 2003. godine u Banjoj Luci je pokrenut projekt Stariji brat, starija sestra na te-melju modela koji je 1904. nastao u SAD pod nazivom Big Brother, Big Sister.

Vidite, u BiH smo „osmislili“ nešto što je u Americi postojalo već 100 godina, kroz smijeh je zaklju-čila direktorica UG NARKO-NE.

Izrada standarda za implementaciju projekta i nastanak Mreže

Sljedeći razvojni korak projekta načinjen je u svibnju/maju 2007. godine kada je uz potporu donatorske organizacije Renovabis iz Njemač-ke te uz stručnu pomoć savjetnice te organiza-cije Andree Mewaldt u Sarajevu organizirana prva regionalna konferencija na temu projekta Stariji brat, starija sestra.

Cilj konferencije bio je informirati nevladin sek-tor o projektu te pronaći organizacije koje su voljne implementirati ga.

bilten36

Ipak, ono što je prethodilo samom proširenju djelovanja UG NARKO-NE na druge organizacije bila je izrada standarda za implementaciju pro-jekta Stariji brat, starija sestra.

To je bila svojevrsna novost u radu i djelovanju na području BiH, a svrha je bila uskladiti razli-čite prakse postojećih organizacija te odrediti okvir djelovanja za nove organizacije koje bi se eventualno naknadno mogle pridružiti.

Zahvaljujući izradi standarda za implemen-taciju, projekt Stariji brat, starija sestra postao je socijalna usluga koja pomaže i štiti ranjive članove zajednice prema europskim standar-dima, ali također uvažava dotadašnja iskustava u praktičnom radu prema vrijednostima i soci-jalnoj strukturi na bh. području.

Dalje, konferencijom u Banjoj Luci, koja je odr-žana u studenome/novembru 2008. godine, započeo je zajednički rad predstavnika ne-vladinih organizacija, centara za socijalni rad i odgojnih i obrazovnih institucija iz univerzitet-skih gradova koji su iskazali potrebu i interes za pokretanjem projekta u njihovoj lokalnoj zajednici. Također, svemu tomu prethodila je edukacija volontera. Naime, od 9. do 11. ruj-na/septembra 2008. godine organiziran je za-jednički seminar za volontere na temu Podrška djeci iz porodica sa traumatiziranim članovima.

U svibnju/maju sljedeće godine (ponovno uz potporu Renovabisa) osigurani su stručna pot-pora te financijska sredstva za formiranje Mre-že koja je uspostavljena za razdoblje od 2009. do 2012.

Mrežu Stariji brat, starija sestra čini sedam nevla-dinih organizacija u šest bh. gradova: Nova ge-neracija, Banja Luka; DC Nova nada, Foča; SOS Porodični centar, Mostar; UG NARKO-NE, Saraje-vo; Kruh sv. Ante, Sarajevo; UHO IPAK-MGB, Tuzla; Medica, Zenica.

Od tada do danas, može se reći, Mreža ide svo-jim tijekom, zaključuje s. Magdalena te dodaje

da su u tijeku pripreme za njezinu registraciju s težnjom da se potpuno osamostali (trenutno je registrirana unutar UG NARKO-NE) te posta-ne partnerska Mreža u kojoj su sve organizacije ravnopravne, što je realno s obzirom na kapa-citet i aktivnosti koje ima:

Menadžeri/ice iz sedam nevladinih organi-zacija izradili/e strukture Mreže i pripremili/e zajednički Sporazum, a projektni/e voditelji/ice osposobljeni/e su za prikupljanje sredstava nužnih za realizaciju projekta na lokalnoj razini te za edukaciju i praćenje volontera/ki uključe-nih u projekt Stariji brat, starija sestra.

Kako bi zajedničko djelovanje bilo što bolje or-ganizirano, u ožujku/martu 2010. godine uspo-stavljen je zajednički sekretarijat (radno mjesto u organizaciji IPAK-MGB u Tuzli), a kako bi išlo ukorak s novim medijima te si ostvarilo nuž-nu promociju, u travnju/aprilu 2012. godine uspostavljena je i internetska stranica (http://

Na izletu, juli/srpanj, 2006.

37

www.mrezasbssbih.org/). Sve ove aktivnosti također su upotpunjene monitoringom i su-pervizijskim sastancima koje menadžeri/ice i projektni/e voditelji/ce redovno održavaju.Međutim, ono što je važno naglasiti, tvrdi s. Magdalena, jest činjenica da se lokalni projekt Stariji brat, starija sestra unutar UG NARKO-NE implementira i razvija neovisan o radu Mreže.

Zapravo, moglo bi se reći da projektna koordi-natorica Alma Hadžiskakić zapravo instrumen-tima i metodama koje koristi prilikom rada na-dahnjuje i određuje aktivnosti Mreže.

Nadalje, aktivnosti koje su provedene unutar projekta i mreže Stariji brat, starija sestra ukazu-ju na ozbiljnu namjeru da se novim načinom rada, u kojem sudjeluju vladine i nevladine or-ganizacije kao partneri, podrži proces reforme sustava socijalne zaštite u BiH koji je nerijetko u mnogim svojim segmentima nedjelotvoran ili spor.

Renovabis

Renovabis je akcija solidarnosti katolika u Njemačkoj s ljudima u Istočnoj Euro-pi, a osnovana je 1993. u Freisingu (Nje-mačka), gdje se nalazi i njezin središnji