bilješke uz dekonstruiranje popularnog - stuart hall

7/26/2019 Biljeke Uz Dekonstruiranje Popularnog - Stuart Hall

1/18

Stuart Hall roen je 1932. u Kingstonu na Jamajci. Jedan je od oevautemeljitelja kulturalnih studija. Od 1968. do 1979. radi kao ravnatelj Cen-

tra za suvremene kulturalne studije u Birminghamu, a nakon toga prelazi

na Open University gdje predaje do odlaska u mirovinu 1997. Zasluan

je za ulazak Marxa, Gramscija i Althussera u obzore kulturalnih studija

te se kroz svoj znanstveni rad zalagao protiv thatcherizma i reaganizma.

Kasnije se bavio pitanjima identiteta, rasnih odnosa, multikulturalnosti i

politikom razlike. Smatrao je da je kultura bojinica, odnosno podrujesukoba, te da kulturalni studiji uz teorijski rad moraju ukljuivati i poli-

tiki aktivizam. Objavio je velik broj lanaka, zbornika i knjiga u koau-

torstvu. O Hallu je 2002. izala monografija Chrisa Rojeka u biblioteci

Key Contemporary Thinkers Polity Pressa. Na hrvatskom mu je dostu-

pan tekst Kulturalni studiji i njihovo teorijsko nasljee, Quorum, 1/2001.


2/18


3/18


4/18


5/18

8

radnike i opasne klase ivjele bez potpore te fine razlike na koju su

reformatori tako gorljivo eljeli svratiti pozornost (to je bila koliko moralna i

ekonomska, toliko i kulturalna razlika, i velik je dio zakonodavstva i propisabio zasnovan s namjerom da je izravno nadzire), neka su podruja kroz dugo

razdoblje ouvala gotovo neprobojan karakter enklave. Bilo je potrebno gotovo

itavo stoljee prije no to su predstavnici reda i zakona nova policija

postigli meu njima neto to bi bilo barem nalik na zakonsko ili obiajno

uporite. No ipak, istovremeno je proboj u kulturu radnikih masa i urbane

sirotinje bio sve dublji i sustavniji, sve sustavnije obrazovni i reformatorski,

i to u ovom razdoblju vie no u bilo kojem nakon njega.Jedna od glavnih potekoa koje stoje na putu odgovarajuoj periodizaciji popu-

larne kulture temeljita je preobrazba kulture najniih klasa do koje dolazi negdje

izmeu 1880. i 1920. godine. itave povijesti o ovome razdoblju tek imaju biti

napisane. Ali, iako vjerojatno postoje i mnoge stvari koje nisu sasma tone, ini

mi se da je lanak Garetha Stedmana Jonesa o Ponovnom stvaranju engleske

radnike klase u ovom razdoblju, usmjerio nau panju na neto fundamen-

talno i kvalitativno drugaije i vano. Bilo je to razdoblje duboke strukturne

promjene. to ga vie promatramo, postajemo sve uvjereniji da negdje u tom

razdoblju lei matrica imbenika i problema iz kojih proizlaze kako naapovi-

jest, tako i nae osobite dvojbe. Sve se mijenja ne dolazi samo do promjena

u odnosima snaga, nego i do uspostavljanja podruja same politike borbe. Nije

sluajno da je toliko karakteristinih oblika onoga to danas smatramo tradi-

cionalnom popularnom kulturom proizilo iz tog razdoblja ili ba u njemuzadobilo svoj osobit moderni oblik. to je uinjeno za 1790-te i 1840-te ili za

18. stoljee, potrebno je sada temeljito uiniti i za razdoblje koje bismo mogli

nazvati socijalnom imperijalistikom krizom.

to se popularne kulture tie, temeljni zakljuak do kojega smo ranije doli vri-

jedi bez ostatka i za ovo razdoblje. Nije mogue pronai odvojeni, autonomni,

autentini sloj kulture radnike klase. Velik je dio najneposrednijih oblika

popularne rekreacije, na primjer, zasien popularnim imperijalizmom. Moemo

>Stuart Hall


6/18


7/18

10

snagom da predstavlja klasu po sebi u njezinu najtradicionalnijem obliku. Komadi

je to povijesti popularne kulture koji je i vie nego vrijedan odgonetavanja.

Naravno, to se ne mo

e zapoeti raditi a da se ne progovori o mnogim stvarimakoje obino u raspravi o kulturi ne igraju nikakvu ulogu. One jednako imaju

veze s rekonstrukcijom kapitala, pojavljivanjem kolektivizma i oblikovanjem nove

vrste obrazovnog stanja, koliko i s rekreacijom, plesom i popularnom glazbom.

Kao podruje ozbiljnoga povijesnog djelovanja, prouavanje je popularne kulture

poput prouavanja povijesti rada i njegovih institucija. Pokazati zanimanje za nju

znai ublaiti golemi raskorak, uoiti bitan propust. No, na koncu, ono donosi

najvie rezultata kada ga se gleda u odnosu na openitiju, iru povijest.Odabirem razdoblje od 1880-ih do 1920-ih jer je ono jedan od oglednih slua-

jeva iznova oivljenog interesa za popularnu kulturu. Bez pokuaja da na bilo

koji nain oklevetam vaan povijesni rad koji je o ranijim razdobljima ve

napravljen ili to tek treba biti, vjerujem da emo se s veinom pravih potekoa

(kako teorijskih, tako i empirijskih) susresti tek kada zaponemo pomno proua-

vanje popularne kulture u razdoblju koje poinje nalikovati na ovo u kojemu

sada ivimo, koje postavlja jednake interpretativne probleme kao i nae, i koje

je upueno u nae vlastito vienje suvremenih pitanja. Sumnjiav sam prema

takvoj vrsti interesa za popularnu kulturu koja se zaustavlja na otprilike istoj

toki kao i propadanje artizma. Nije sluajno to tek nekolicinu nas zanima

popularna kultura 1930-ih godina. Sumnjam da postoji neto osobito nezgodno,

posebno za socijaliste, u nepojavljivanju militantne, radikalne, zrele kulture

radnike klase u 1930-ima kada je, iskreno govorei, veina nas oekivala dae se pojaviti. S toke gledita isto herojske ili autonomne popularne kul-

ture, 1930-te su bile prilino jalovo razdoblje. Ta se jalovost (jednako kao i

ranije neoekivano bogatstvo i raznolikost) ne moe objasniti gledajui samo

izsamepopularne kulture.

Moramo sada progovoriti ne samo o prijekidima i kvalitativnoj promjeni, nego

i o vrlo dubokom raskidu, posebice u popularnoj kulturi poslijeratnog razdoblja.

Ovdje se ne radi samo o promjeni u kulturalnim odnosima izmeu klasa, nego

>Stuart Hall


8/18

11

i o promijenjenim vezama izmeu ljudi i koncentracije te ekspanzije novoga

kulturnog aparata. No, bi li se sada uope moglo ozbiljno krenuti s pisanjem

povijesti popularne kulture bez da se uzme u obzir monopolizacija kulturnihindustrija na podlozi temeljite tehnoloke revolucije (nije ni potrebno naglaa-

vati da nijedna temeljita tehnoloka revolucija nikada nije isto tehnika)?

Napisati povijest kulture najirih drutvenih klasa iskljuivo iz njihove unutarnje

pozicije, bez razumijevanja naina na koje su one trajno povezane s institucijama

dominantne kulturalne produkcije, znai ne ivjeti u 20. stoljeu. Poenta je, to

se 20. stoljea tie, sasvim jasna. Vjerujem da isto vrijedi i za 19. i za 18. stoljee.

Eto, toliko o nekim problemima periodizacije.

Nadalje, elio bih rei neto o popularnom. Ovaj pojam moe imati mnotvo

znaenja, no nisu sva upotrebljiva. Uzmimo, dakle, ono najuobiajenije: stvari

se nazivaju popularnima jer ih mase ljudi sluaju, kupuju, itaju, konzumiraju

i, ini se, bez ogranienja u njima uivaju. To je trite komercijalne definicije

pojma: ono koje u sredite zanimanja uvodi socijaliste, i s punim je pravom

dovedeno u vezu s manipulacijom i propadanjem kulture puka. Na neki nain,

ovo je znaenje izravna suprotnost smislu u kojem sam ranije koristio ovu rije.

Imam, dodue, dva problema koji su, ma kako to nezadovoljavajue zvualo,

gotovo sasma osloboeni ovoga znaenja.

Kao prvo, ako je istina da u 20. stoljeu vrlo velik broj ljudi zaista konzumira

i uiva u kulturalnim proizvodima nae moderne kulturne industrije, iz toga

slijedi da znatan broj radnih ljudi mora biti ukljuen u publiku kojoj su tiproizvodi namijenjeni. Ako su oblici i veze o kojima ovisi sudjelovanje u ovoj

vrsti komercijalno osigurane kulture potpuno manipulativni i poniavajui,

onda i sami ljudi koji ih konzumiraju i u njima uivaju moraju biti ili ponieni

tim aktivnostima, ili moraju ivjeti u permanentnom stanju lane svijesti. Oni

moraju biti kulturalni papci koji ne vide da je ono ime ihopaju osuvremenjeni

oblik opijuma za narod. Zbog takvog se miljenja moemo osjeati dobro, pris-

tojno i samozadovoljno zbog kleveta upuenih agentima masovne manipulacije

K., I/2, studeni 2003.

Biljeke uz dekonstruiranje popularnog


9/18


10/18


11/18


12/18


13/18

16

odnosi snaga koji oblikuju podruje kulture, odnosno pitanje kulturalne borbe

i njezinih mnogih oblika. U sreditu je njezine panje odnos izmeu kulture i

pitanja hegemonije.Ono to nas se u ovoj definiciji tie nije pitanje autentinosti ili organske

cjelovitosti popularne kulture. Zapravo, ona priznaje da e u ovom smislu gotovo

svi kulturalni oblici biti proturjeni, sastavljeni od antagonistinih i nestabilnih

elemenata. Znaenje kulturalnoga obrasca i njegova mjesta ili pozicije u podruju

kulture nije upisano u njezin oblik, niti je njegov poloaj uvren za sva vre-

mena. Ovogodinji radikalni simbol ili slogan bit e neutraliziran i ve e sljedee

godine postati moda, a godinu nakon objekt duboke kulturalne nostalgije. Nekibuntovni folk pjeva dananjice ve e sutra zavriti na naslovnici Observera.

Znaenje kulturalnog simbola djelomice je zadano socijalnim podrujem u koje

je potonji ukljuen, obiajima s kojima se podudara i koje unutar kojih odjekuje.

Ono to je bitno nisu stvarni ili povijesno fiksirani objekti kulture, nego stanje

igre u kulturalnim odnosima: recimo to bez uvijanja i na najjednostavniji nain

vana je klasna borba unutar i oko kulture.

Gotovo e nas svaki utvren inventar izdati. Je li roman buroaski oblik?

Odgovor moe biti samo povijesno provizoran: kada? koji romani? za koga?

pod kojim uvjetima?

Ono to je veliki marksistiki teoretiar jezika koji je pisao pod imenom

Voloinov2jednom rekao o znaku kao kljunom elementu svih oznaiteljskih

praksi, stoji i za kulturalne obrasce:

Klasa se ne podudara sa znakovnom zajednicom, to jest s () ukupnou koris-

nika istoga niza znakova u ideolokoj komunikaciji. Tako e razliite klase koris-

titi jedan te isti jezik. Slijedom toga, u svakom se ideolokom znaku kriaju

razliito usmjereni naglasci. Znak postaje arenom klasne borbe. () Znak

zadrava svoju ivotnost, pokretljivost i sposobnost za daljnji razvoj upravo

>Stuart Hall

2Rije je, naravno, o Mihailu Bahtinu, koji je neka od svojih djela izdao pod imenima svojih

prijatelja V. N. Voloinova i P. N. Medvedeva. (Nap. prev.)


14/18


15/18

18

nainom na koji se elemente meusobno povezivalo ili artikuliralo. Ovi

aranmani u nacionalnoj popularnoj kulturi nemaju vrst ni ucrtan poloaj, a

jo manje znaenje koje se, nepromijenjeno, prenosi plimom povijesne tradicije.Ne samo da elementi tradicije mogu biti preinaeni tako da vezuju razliite

obiaje i stajalita te preuzimaju nova znaenja i vanosti, nego esto dolazi i

do sluaja gdje kulturalna borba u svom najotrijem obliku proizlazi ba iz toke

gdje se razliite, suprotne tradicije susreu i isprepleu. One tee odvajanju kul-

turalnih obrazaca od tradicija u koje su usaeni i davanju novoga kulturalnog

odjeka ili naglaska tim obrascima.

Tradicije nisu uvrene jednom i zauvijek: svakako ne ni u jednom univerzal-nom poloaju u odnosu na pojedinu klasu. Kulture, shvaene ne kao odvojen

nain ivota, nego kao nain borbe, neprestance se isprepleu; relevantne

kulturalne borbe proizlaze iz toki presijecanja. Pomislimo samo na naine

pomou kojih u 18. stoljeu odreeni jezik legalnosti, konstitucionalizma i

prava postaje bojno polje na toki presijecanja dviju razliitih tradicija:

tradicije dostojanstva i terora nieg plemstva i tradicija popularne pravde.

Gramsci je, nudei probni odgovor na svoje vlastito pitanje o nainu na koji

izranja kolektivna volja i nainu na koji je preobliena nacionalna popularna

kultura, primijetio:

Vana je kritika kojoj je ovakav ideoloki kompleks izloen od strane prvih

predstavnika nove povijesne faze. Upravo ta kritika omoguuje proces diferen-

cijacije i promjene relativne teine koju su nekad imali sastavni dijelovi starih

ideologija. Ono to je prije bilo sekundarno i podreeno, ak i sporedno,

danas se tretira kao primarno postaje jezgra novoga ideolokog i teorijskog

kompleksa. Stara kolektivna volja rasipa se u svoje proturjene sastavnice od

poetka drutvenog razvoja onih podreenih.

Podruje je to nacionalne popularne kulture i tradicije kao bojnoga polja.

Ovo nam pribavlja upozorenje protiv samoogranienih pristupa popularnoj

kulturi koji, vrednujui tradiciju sami za sebe i tretirajui je na ahistorijski nain,

>Stuart Hall


16/18


17/18


18/18

bilješke uz dekonstruiranje popularnog - stuart hall

Documents