RIJEKA, FEBRUAR 2015.

204

Cijena 10

kn, 1

,5 € - u pret

plat

i 10%

popus

ta

list za svu

d jecu

UTEMEQILA TATJANA OLU

IĆ MUSIĆ 1994.

4 Mač ili sabqa 6 Indijski i "indijskiji" (priča) 8 Pjesme o qubavi10 Pjesnici o qubavi12 Avramova žrtva13 Manastir Iviron14 Slava15 Jelena Jefimija i Milica Jevgenija16 Vinča18 Kraqevina Španija20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 U špajzu (strip)26 Ekologija: Ekološka poqoprivreda28 Milutin Dedić30 Petar Ubavkić31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, rukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko

SADRŽAJ

Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci

Stigao je i februar, najkraći mjesec. Znate li,

ako je 1. februar nedjeqa, u wemu se nađe uvijek,

petak 13. Kažu da je to najgori dan, pogotovo ako

je prestupna godina. Sva sreća, ova to nije, pa

ovaj petak može biti i jako dobar. Dobar, u pr-

vom redu zato što je početak vikenda, a to znači,

bar malo zaboraviti učewe. Ali samo malo. Tek

toliko da se poigrate u ovome pravom, velikom,

bijelom snijegu. Kako to izgleda, pročitali

smo u vašim radovima. Zato ne zaboravite da

i daqe pišete, crtate i šaqete Bijeloj pčeli

radove, da vaši prijateqi koji žive tamo gdje

ne pada snijeg, vide kakvo je uživawe po wemu

se igrati.

Vaša Bijela pčela

4 Bijela p^ela

Giorgione, JuditaDar ikonopisanja

Mač i sa-blja dijele isto znače-

nje i važno su znamenje vladara, vojskovođa, heroja, vitezova. Simbol su kraljevskog dostojanstva i vlasti, vojne moći i časti. Predstavljaju snagu, zaštitu, moć, hrabrost, ugled, postojanost, počesto i gnjev. Britka oštrica mača ili sablje sila je koja može da podari i oduzme život, da razluči istinu od laži, pravdu od ne-pravde. Ovim britkim oružjem odstranjivalo se sve ono što je suvišno i nerijetko se izjednačavalo sa mudrošću i znanjem.Zlatni mač simbol je uzvišene duhovnosti te su ga s ponosom isticali i hrišćanski sveci koji su njime rastjerivali sile tame i zla.

krilati ratnik

Iako se mač zbog oblika i duge oštri-ce povezuje s muževnošću, mačevi se vežu i uz ženske likove. Renesan-sni majstor Đorđone ovjekovječio je lijepu i čednu biblijsku junakinju Juditu sa mačem kojim je odrubila glavu strašnom Holofernu i tako oslobodila svoj narod od ropstva. Đorđone je naslikao čisto lice ljepo-tice sa spuštenim pogledom, kojoj kao da je nelagodno što u ruci drži veliki mač. Majstorska ruka umjet-nika otjelovila je biblijsku heroinu mekim, laganim potezima četkice i znalačkim korištenjem boja.

4 Bijela p^ela

MaÈ, sablja

Arhanđeo Mihajlo, „vojsko-vođa vojske nebeske“, va-gatelj duša na posljednjem sudu i voditelj blaženih duša u raj, prikazuje se u vojničkoj opremi. Njegov simbol je mač koji uništava „sile nečiste“. Čuda i dogo-dovštine krilatog ratnika oslikani su na zidovima crkve u makedonskom Lesnovu. Na jednoj fresci živopisac je prikazao arhanđela kako svojim gromovitim mačem rastjerava nevjernike koji pokušavaju osvojiti Carigrad.Freska otkriva stvaralačku samosvijest nepoznatog živopisca, njegovu umješnost vođenja čistog crteža, vještinu u izboru boje i polutonova te smisao za isticanje detalja.

oštrica ljepoticeNepoznati ikonopisac na zlatnoj podlo-zi naslikao je dvojicu ruskih svetitelja, ratnika Borisa i Gljeba, koji su se istakli u borbama protiv divljih Pečenega. Sveti ratnici što drže mačeve prikazani su uobičajenim plošnim načinom slikanja i obrubljeni oštrim crtežom. Ikonopisac je upotrebio žive boje i zanimljive šare, jasno naglasivši oblike.Nekad davno slikanje ikona slovilo je kao bogoslužje. Jedan zograf iz 14. vi-jeka napisao je kako ikonopiscu „priliči da bude ponizan, blag i pravovjeran“. Ikonopisanjem su se većinom bavili monasi koji su u manastirskoj tišini, snagom umjetničkog dara, stvarali prostore duhovnosti. Sveti Boris i Gljeb, moskovska škola

Arhanđeo Mihajilo spasava Carigrad od Saracena

5Bijela p^ela

Antonis van Dyck, Engleski kralj Charles I

Suzuki Harunobu, Otani Hiroji

Jasques-Louis David, Zakletva Horacija

Theodore Gericault, Oficir konjaničke garde

Blizak duhu revolucije, francuski slikar Žak-Luj David, volio je lice historije promatrati sa one svjetlije strane. Za njega borba i žrtvovanje za visoke ciljeve, herojska je vrlina, ple-menit i viteški čin. To slikarevo gledište jasno se iščitava iz historijske rimske priče u kojoj je prikazan trenutak kad sinovi, uoči odlaska u boj, pred ocem polažu zakletvu. Po ustaljenom običaju svaka se vjernost priseže na oštrici ma-čeva. Prizoru ovog svečanog „obreda“, David daje uzbudljiv i uzvišen ton. Nalazeći uzore u antičkim reljefima, slikar je oblikovao čvrste i krute likove.

Ratni plamen širi se nebom; bo-jištem jezdi oficir konjaničke garde sa isukanom zakrivljenom sabljom. Spretna i sigurna ruka Teodora Žerikoa vjerno prikazuje hrabrog husara i vatrenog konja, njegovu lepršavu grivu, uskovi-tlani rep, noge i kopita. Slikareva sposobnost došla je do izražaja i prikazivanjem ukrasa na odori i kićanke na husarovoj šubari.Konj, konjanik i oštra sablja odvaj-kada su predstavljali jedinstveni simbol neustrašivosti i viteštva.

na oštrici mača

Duh samuraja

Znaci Dostojanstva

5Bijela p^ela

Majstor drvoreza Suzuki Harunobu poklonio je besmrtnost mnogim kakuki-glumcima što su se istakli u ulogama japanskih vitezova – samuraja. Njihove je portrete Harunobu izvodio savršenom vještinom; jednostavnim crtežom, izborom finih nijansi boja te profi-njenim osjećajem za pokret.Na ovom drvorezu prikazan je glumac sa maskom u bogato išaranom kimonu i sa-murajskim mačem u rukama. Mač kao da je stopljen s likom; samuraju je mač duša ispu-njena razboritošću, mudrošću i milosrđem. Samurajski mač bio je glasovit zbog svoje ljepote i oštrine, duhovne moći i borilačke vještine.

Znamenja hrabrostiOtmjen i gizdav gospodin sa cr-nim šeširom širokog oboda nije nitko drugi no Njegovo kraljev-sko veličanstvo Čarls I Engleski. Njegovo kraljevsko veličanstvo nehajno šeta proplankom sa kojeg se pruža pogled na krajolik. Ispod krošnje moćnog stabla nalaze se strpljivi konjušar i nervozni konj. Siguran pogled, blještava svilena odjeća, mekana kožna obuća i, posebno, mač što visi na boku Njegova veličanstva, vanjski su znaci kraljevskog dostojanstva. Antonis van Dajk, dvorski slikar, savršeno zna da istakne gospod-stvenu neusiljenost Čarlsa I i kad se ne nalazi u svom dvoru i na kraljvskom tronu.

Mahdi azar Jazdi

Jedan putnik putujući nai đe na niz dućana ispred kojih stajahu prodavci i proda­

vahu svakojaku robu. Jedan tr­govac stajaše ispred kovačke radwe. Sabqe i noževi bejahu okačeni posvuda, a trgovac vi­kaše:– Indijske sabqe imam, indij­ske jatagane prodajem, kupite i nosite, originalne indijske sa­bqe, indijski jatagani kojima nema ravnih, ne žalite pare, budite mudri i kupite ih, ako

Ind

ijsk

ihoćete da imate najboqu sabqu na svetu kupite indijsku sa­bqu...!Putnik pomisli: „Kod kuće imam svakakvih stvari, ali sa­bqu nemam. Možda će mi jednog dana zatrebati, pa ako već tre­ba da je kupim, onda je najboqe da kupim indijsku sabqu, jer je ona, kao što ovaj čovek kaže, sigurno najboqa.”Priđe trgovcu i upita ga:– Kakva je ta indijska sabqa?– Kažu da indijsku sabqu treba držati malo daqe od sebe jer je veoma oštra i brza, ona je u va­tri žarena i u vodi kaqena, seče sve na šta naiđe, na celom ovom svetu ne postoji ništa oštrije od we – objasni trgovac.

7Bijela p^ela ilu

stro

vao:

Sve

n K

ovač

ević

i „i

ndij

skij

i”Putnik, koji se baš zagrejao da je kupi, upita:– Otkud ja znam da su to baš in­dijske sabqe?– Čudne stvari pitaš, brate – reče trgovac. – Nema tu nika­kve prevare, drvo se po plodo­vima poznaje, a indijska sabqa po svojim delima. Indijsku sa­bqu ćeš poznati po tome što po čemu god sa wom da udariš, ona će to da prepolovi. Dove­di slona iz Indije, nosoroga iz Afrike, crnog đavola iz Tura­na, kamen sa planine Damavand, indijska sabqa će samo jednim udarcem da ih prepolovi.Putnik kupi jednu sabqu, i sav srećan ushićeno reče:– Sada hoću da je oprobam.

Ispred wegovih nogu bejaše je­dan kamen. On pokaza na wega i upita:– Mogu li na wemu da je ispro­bam?– Zašto ne bi mogao? – odgovo­ri trgovac. – Sabqa je tvoja, pa čini s wom šta god ti je voqa.Putnik podiže sabqu i udari po kamenu. Sabqa puče na dva dela. Putnik poče da negoduje:– Zar nisi rekao da indijska sabqa sve može da prepolovi? Pa zašto se onda ona sama pre­polovila? Možda zato što ovo nije indijska sabqa!– Ovo jeste indijska sabqa, ali vidi: postoje stvari koje ima­ju slična svojstva, samo što ih neke stvari imaju više a neke mawe; ova sabqa jeste indijska, ali je ovaj kamen „indijskiji” od we! – objasni mu trgovac.

Preveo dejan Spasojević

Prva ljubavPrva ljubav tako lepa i nestašna,Lepršava ko Anina haljina i mašna.Sa mnogo tajnih stidljivih pogledaI njen čarobni osmeh sa usana od meda.Prva ljubav pomalo nevešta,Ona je ono neobjašnjivo nešta.Prvi put zaljubih se jednog trenutka,U plavooku Anu, lepog Anutka.Prva se ljubav teško zaboravlja i shvaća,Al´ kad bi mogla stalno da se vraća.

Jovica Đurđić

LjubavnaDečaci i devojčice ne treba da se stideKad razmene prve poljupce a odrasli vide.I ne treba da o tome naglas i na sve trubeI deca treba da se vole, grle i ljube.

Žao mi je samo što više nisam deteLjubio bih devojčice od glave do pete.

Jer bez ljubavi i ljubavnih strastiOvaj ludi svet mogao bi propastiZnam sigurno da nema ništa slađeZato nek´ se ljube sve mlađi i mlađe.

Žao mi je samo što više nisam deteLjubio bih devojčice od glave do pete.

Jovica Đurđić

Ilustr

ovao

: Zvo

ne K

enđe

l

Prvi put sam se zaljubio kao od ništa,Još kao mali deran iz zabavišta.Drugi put, ah te ljubavi prve glupe,Kao prvačić u Anu iz treće klupe.

A ja iz zadnje k´o neka glupa bena,Mislio da će mi ona biti žena.Treći put na moru jednog toplog leta,U devojčicu što plažom sama šeta.

A zatim dođoše i one ljubavi prave,Ali ipak prve ne mogu da se zaborave.I danas je sve isto – devojčice i dečaci,Što se zaljubljivanja tiče, pravi su prvaci.

Jovica Đurđić

Ljubavni prvaci

10 Bijela p^ela

Pripremio: ratKo reli]

"prave" qubavne pjesme. Tako saznajemo o qubavi pjesnika Branka Radičevića prema "vragolastim momama" i sim­patija prema Mini, kćerki Vuka Stefanovića Karaxi­ća, o "qubavnim ludorijama" pjesnika Đure Jakšića za kelnericom i šankericom, ili o nekoj Mili, đačkoj i nezaboravnoj Zori Branka Ćopića.Qubav je najdraža bol i če­sto može biti jača od razu­ma. "Qubav i čežwa – veli pjesnik Pero Zubac – jednako ozaruju i bole u svakom veku bez obzira na napredak teh­nologije." A pjesnikiwa Mira Alečko­vić poručuje: "Qubavi nikada

Historija o pjesništvu je i historija o qubavi. Qubav je jedan od najsnažnijih qudskih osjećaja i, zasigurno, najqep­ši cvijet čovječanstva.Malo je pjesnika koji u ranoj mladosti nisu pisali qubav­ne pjesme: poetske pokušaje posvećene nekoj dragoj osobi, iz kojih su se rađale zrelije,

ŠTO JE pRAvA QUBAv?

Miloš Crwanski smatra da je istinska, prava qubav (i najčistija) platonska qubav, qubav na daqinu…

"Cico, za kap tvog srca,poklawam ti okean lirike"

Rade Drainac

Srpski pisac Kosta Abraše­vić smatrao je ako se mladi qudi vole po skrivenim i za­brawenim mjestima, da je to "otimačina i pqačka". Voqeti se može u prilikama sveopšte slobode, jednakosti i pravde. Pri tome je Abrašević naro­čito mislio na razliku u bo­gatstvu koje je često prepreka za qubav, što je i sam doživio zaqubivši se u kćerku dobro­stojećeg Šapčanina.

REKLI SU O QUBAvI

Najduže se sećamo qubavi koja nam je najviše boli nanela.Zanimqivo je da se qudi razumeju najboqe sa žebama u koje nisu zaqubqeni.

Jovan Dučić

Qubav je izvor snova...Desanka Maksimović

Ko prvi devojci, wegova devojka. Ko posledwi devojci, wegova žena.

Dušan Radović

Vjernu qubav nebo drži, kad joj krila k zemqi klonu...Petar Preradović

Bez qubavi se ništa trajno ne može staviti na papir.Miodrag Bulatović

Kad je čovek zaqubqen, izgleda mu sve moguće.Momo Kapor

pJESNICI O QUBAvI

nije dovoqno, nikada…"U životnim vihorima, pa i u običnim trenucima, qubav može biti vrlo rawiva. O tome razmišqa Vladan Des­nica: "A čudno je to kako i najveći qubavni zanos može rashladiti neka sitnica…" Očito, qubav je cvijet koji treba stalno zalijevati i o wemu brinuti.O qubavi neki umni qudi kažu – tko sačuva svoju qu­bav prema drugom, sačuvao je i smisao svog postojawa.Pjesnicima je qubav vječna, neiscrpna i najdraža inspi­racija. O woj neki pjevaju sve do svog kraja: kao da svojim qubavnim stihovima žele do­dirnuti vječnost…

11Bijela p^ela

MINI KARAXIĆ

Pevam dawu, pevam noću,pevam, sele, što god oću:i što oću, to i mogu,samo jedno još ne mogu:da zapevam glasovito,glasovito, silovito,da te dignem sa zemqiceda te metnem međ zvezdice.Kad si zvezda, sele moja,da si među zvezdicama,među svojim, sele moja,milim sestricama.

Branko Radičević

pREdOSEĆAwE

Poznala sam te kad sneg se topi.Topi, i duva vetar mlak.Blizina proleća dušu mi opi,opi, pa žudno udisah zrak.S nežnošću gledah stopa trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.

Poznala sam te u zvonki dan,dan pijan, svež i mek.Čiwaše mi se već davno znan,znan kad te poznah tek.S nežnošću gledah stopa ti trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.

Poznala sam te kad kopni led,led, dok se budi proleća dah;kad dan je čas rumen, čas setan, bled,kad sretno je i tužno u isti mah.S nežnošću gledah stopa ti trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.

Desanka Maksimović

MILA

“Vino, Milo!” Orilo seDok je Mila ovde bila,Sad se Mila izgubila:Tuđe ruke vino nose: Ana toči, Ana služi ­ Al' za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!Ono malo veselostiŠto imaše dobri gosti,to kod Mile ostaviše, Ana toči, Ana služi, Al' za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku mali'­ Ma se rast'o bela sveta ­mesto čaše od bermetaOtrova bi progutali! Ana toči, Ana služi Al' za Milom srce tuži.

Đura Jakšić

NA NOĆIŠTU

Studena me kiša šibaVeć vasceli dan:Oj, primi me, krčmarice,U tvoj lepi stan.Savu, Mlavu i MoravuPrelazeći ja,Tebe sam se zaželeo,I lakoga sna.Natoči mi čašu vinaIz podruma svog,Poqubi me, zagrli mePomog'o ti Bog!

Đura Jakšić

OčIJU TvOJIh dA NIJE

Očiju tvojih da nijene bi bilo nebau malom našem stanu

Smeha tvoga da nemazidovi ne bi nikadiz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nijevrbe ne bi nikadnežno preko praga prešle

Ruku tvojih da nijesunce ne bi nikadu snu našem prenoćilo.

Vasko Popa

pAhUQICA SI SNEŽNA

Pahuqica si snežnaTišinu oko mene Što raspeva

Grana si rascvetanaOsmeh na usnama Što mi zapali

Oluja si letwaKrila što mi daI polomi

Duwa si zrelaU srcu što mi padneDuboko

Vasko Popa

pRvA QUBAv zABORAvA NEMA

Još sam bila u osnovnoj školikada spazih dva zelena okaOn mi reče da me sredwe voliA ja wemu da je strašna stoka.

To su bile naše reči lažneIzrečene zbog qubavi snažne

Otišo je čak i drugo mestoA ja sam mu napisala pismoPisao je on i meni čestoAli više videli se nismo

Pozdravqam ga sa rečima dvemaPrva qubav zaborava nema

Qubivoje Ršumović

AvRAMOvA ŽRTvA“I reče Gospod uzmi sada sina svoga,Jedinca svoga miloga, Isaka,Pa idi u zemqu Moriju i spali ga na žrtvu…”

(I Moj.)

vramova žrtva pred­stavqa starozavetnu priču o žrtvovawu

svoga prvorođenog sina Isa­ka. U Starom Zavetu Bog je naložio qudima da prinose krvne i beskrvne žrtve Wemu u znak vernosti. Nakon što je Avram sklo­pio savez sa Avimehalom u mestu Vir­Saveji, zasadio je lug (šumu) i prizvao u moli­tvi „Boga večnoga“. Potom je otišao u zemqu Filistejsku, među mnogobošce, gde je po­

A

12 Bijela p^ela

stojao stari običaj žrtvo­vawa prvorođene dece bogovi­ma. Nakon određenog vremena, kada je Isak već porastao, Bog je odlučio da iskuša Avra­ma. U snu mu se javio i rekao da žrtvuje svoga jedinca, sina Isaka, na mestu koje će mu on pokazati.Biblijska priča kaže da je već sutradan Avram rano ustao, uzeo svoga magarca, drva za žrtvenik, dva momka

avramova žrtva, 1635., Uqe na platnu, St. Petersburg, ermitaž

sebi za žrtvu“. Kada su sti­gli na vrh brda Avram je od kamena načinio žrtvenik i na wega položio drva, uzeo je sina svoga Isaka, vezao ga i položio na drva. U trenut­ku kada je Avram zamahnuo no­žem, javio mu se anđeo koji mu je zadržao ruku i blagoslovio ga jer je poštovao voqu Boga svoga. U tom trenutku pojavio se ovan u žbunu, kojeg je uzeo i prineo Bogu u znak zahvalno­

sti što mu je Bog sačuvao sina jedinca. Tada anđeo Gospodwi poviče sa neba: „I blagoslo­viće se u potomstvu tvom svi narodi na zemqi kad si poslu­šao glas moj“.Tako je izabrani narod Boži­ji, iz kog će doći naš Spasi­teq Gospod Isus Hristos, za sva vremena prekinuo obi­čaj prinošewa dece na žr­tvu. Avramova žrtva je pra­slika Hristove žrtve. Isak je na leđima nosio drva kao Isus Hristos krst na kome je postradao za naše spasewe te uspostavio beskrvnu žr­tvu Bogu, koja se zove Euha­ristija.

radoš Matić

i „Isaka sina svoga“. Krenuo je na mesto koje mu je Bog u snu pokazao. Avramu je bilo veoma teško žrtvovati svoga sina jedinca, u koga je polagao sve svoje nade, ali je, veran Bogu, pristao na žrtvu odricawa. Treći dan puta Avram ostavi dva momka i magarca u podnož­ju brda i pođe sa sinom Isakom do mesta na brdu koje mu je Bog rekao. Isak je nosio drva, a Avram je u jednoj ruci držao luču (zapaqeno drvo) a u dru­goj nož. Kada je Isak shvatio da se radi o prinošewu krvne žrtve, upitao je oca: „Oče… eto ogwa i drva, a gde je jagwe za žrtvu“?, a Avram mu reče: „Bog će se sinko, postarati

ek sa uvažavawem broj­nih predawa i istorij­skih čiwenica moguće je potpunije spoznati sve

ono što se događalo na Svetoj Gori Atonskoj za proteklih dve hiqade godina. Izdržala je monaška zajednica za to vreme brojna iskušewa. Da li će i ona koja sada dolaze iz EU, čiji su zakoni u velikom nesaglasju sa monaškim, ostaje da se vidi. Sveta Gora Atoska bila je i još uvek je snažno uporište pravoslavnim hrišćanima. Tu blagodat među prvima su spoznali Gruzijci. Manastir Iviron, što znači gruzijski, osnovali su krajem 10. veka Jo­van Iverski, vladar Meshije u Gruziji i wegov sin Jeftimi­je. Oni su ubrzo postali ugled­ni monasi tako da je Atanasije, osnivač prvog svetogorskog ma­nastira, Velike Lavre, odre­dio da ga posle smrti nasledi Jovan, a wega Jeftimije. U osnivawu Ivirona važnu ulogu imao je slavni vojskovo­đa Jovan Tornikije, brat žene Jovana Iverskog. On je sa dva­naest hiqada vojnika, uglavnom Gruzijaca i Jermena, porazio neprijateqe cara Vasilija II Makedonca. U znak zahvalno­sti, car mu je dopustio da za­drži ratni plen i da sagradi na Svetoj Gori novi manastir, što je on i uradio 980. godine. Bio je to prvi negrčki mana­stir na Svetoj Gori Atonskoj.Iviron je više puta stradao od gusara. Veliki problem statusu i opstanku manastira bila je poveqa carigradskog patrijar­ha Kalista I iz 1357. godine, po kojoj je određeno da iguman ma­nastira može biti samo Grk, da se bogoslužewe obavqa na grč­

13Bijela p^ela

T

Manastir iviron

kom jeziku i sl. Od 16. veka Rusi izdašnije po­mažu Iviron, tako da postaje jedan od najbogatijih. Godine 1774. razrezan mu je porez od 369 pjastara! Monasi Ivirona znatno su pomo­gli ustanak Grka protiv Turaka. Monah Nićifor bio je zamenik komandanta grčkih snaga. U godinama koje su dolazile Iviron je bivao sve mawe gru­zijski. Bez uspeha je ostalo i nastojawe panslavista da u ma­nastiru uvedu rusko­ gruzijsku upravu. Tokom vekova mnoge dragoce­nosti uništene su, ali je ipak ostalo dovoqno da se može reći da je Iviron riznica izuzetnog duhovnog bogatstva. Pored osta­log tu se čuvaju delovi moštiju oko sto pedeset svetiteqa (na primer, desna ruka Vasilija Velikog, leva noga Svete Ma­rine), oko dve hiqade kodeksa i sto rukopisa na pergamentu sa gruzijskim tekstovima, petna­

est hiqada retkih rukopisnih kwiga, zlatopečatne poveqe vi­zantijskih careva itd. Među velikim brojem ikona naj­čuvenija je Svesvete Vratarni­ce, zaštitnice manastira. Za wu je vezano više legendi. Po najpoznatijoj, jedna carigradska dama, da bi spasila ovu ikonu od uništewa za vreme ikonobor­stva, bacila ju je u more. Posle sedamdeset godina isplivala je kod Ivirona. Monasi su je po­stavili u glavnu crkvu, ali ona se svaki put smeštala kod ula­znih manastirskih vrata, pa je zbog toga i dobila ime Vratar­nica. Na wenom licu vidqiv je ožiqak od rane koju je mačem naneo arapski gusar Rahai. Kad je udario, potekla je krv. On se preobrazio u hrišćanina i ostao u manastiru do kraja ži­vota. To je sveti Varvarin.Danas u Ivironu nema gruzij­skih monaha. Posledwi se upo­kojio 1955. godine.

Milutin dedić

dUhOvNI TOKOvI

14 Bijela p^ela

Pi{e: Jovan Savi^in Prica

ma umrlih: svijeće, kao izvor svjetlosti koje u „dowem svi­jetu“ nema; vino, kao zamjena za krv koja znači život, žito, kao osnovna žrtva u kultu mrtvih, jer je pšenica u sta­rim religijama predstavqala otjelovqewe ženskog podze­mnog božanstva plodnosti (kod Grka Demetra).Zapaqena svijeća na sveča­nosti porodične slave sim­bolizira plamen porodičnog ogwišta u kome se nalazi duh predaka, odnosno pretka za­štitnika.Wegova slika se obavezno postavqa u istočnom dijelu sobe. Kad se gosti okupe oko stola, prije nego što sjednu, domaćin ritualno pozdravqa sveca zaštitnika, zatim se svi okreću krstu i svjećama na istoku.Ponegdje po selima i danas svijeća gori u posudi koja je popuwena raznim vrstama žita, voća i povrća, a po gra­dovima, postavqa se na slav­ski kolač.

Zašto se za slave i sahrane kuva žito? Običaj kuvawa žita o slavama i sahranama uvela je crkva sa uvođewem hrišćanstva u naše kraje­ve, a preuzela ga kao običaj iz Grčke gdje su još u davna vremena kuvali žito za ri­tuale prigodom umirawa i sahrane.Skuvano žito se usitni, sa­meqe, potom se pomiješa sa orasima i šećerom. O slavi se iznosi čim gosti uđu u kuću i predstavqa prvo obavezno poslužewe.Na sahrani se žitom dočekuju svi koji dođu na grobqe; pri­je nego što izjavi saučešće svako pojede kašiku koqiva, odnosno kuvanog i zaslađenog žita sa medom i orasima.Ovo je dio žitnog žrtve­nog rituala mrtvima za koje se vjeruje da obilaze žive i paze da se ne ogriješe o svoje pretke.Jelo ima mističnu snagu i zato svi, ukućani i gosti, mo­raju da ga okuse.

SLAvA

duhovnoj tradiciji srpskog naroda slava je jedan od najvažni­

jih praznika. Ona danas ima hrišćanski karakter, jedan od svetaca slavi se kao poro­

U

dični zaštitnik. Porijeklo slave je prahrišćansko.I u daleko pagansko vrijeme, slavqen je domaći zaštit­nik, to jest, božanstvo doma­ćeg ogwišta.Kućno božanstvo predstavqa­lo je mitskog pretka, osniva­ča loze kome je slava bila posvećena sa dušama svih predaka.Današwi slavski rutual ne razlikuje se suštinski od pravoslavnog žrtvenog obreda i gozbe. Svijeće, ko­lač, žito, vino kojim se ko­lač preliva, kao i slavska pečenica, predstavqaju ne­kadašwu žrtvu dušama pre­daka.U naše vrijeme sve počasti i žrtve preuzeo je, kao i zašti­ničku ulogu, domaći svetac.Karakter slavske „žrtve“ ukazuje da je ovaj praznik pr­vobitno bio posvećen duša­

15Bijela p^ela

ragi moj narode vije­lopčelski, leteći, na­ravno nevidqiv, preko

Balkana, radoznalost me uputi pred kuću kraj vrela gdje sam za­tekao djeda i unuka kako listaju

d

JELENA JEFIMIJA I MILICA JEvgENIJA

Manastir Qubostiwa

15Bijela p^ela

bile ravne carskim dostojan­stvenicima. Evo kwige, čitaj i uvjeri se.Unuk šapatom čita: “Jefimija“ i uzdiše: – Nikad čuo to ime. Djed opomiwe: – Čitaj daqe i ne hvali se neznawem!Unuk nastavi: – U boju kod Čer­nomena 26. septembra 1371. po­gibe despot Ugqeša Mrwav­čević. Wegova udovica Jelena ode u manastir, zamonaši se i primi monaško ime Jefimija. Manastiri su bili središta naše vjere, nauke i kulture.Bio je običaj i obaveza da se udovica velikaša zamonaši u manastiru. Tamo su se asket­skim životom i radom pripre­male za „zagrobni svijet“.Tako je postupila i knegiwa Milica, žena kneza Lazara, nakon kosovske tragedije 1389. Ona je primila monaško ime Jevgenija.

podebqu kwigu i raspravqaju. Evo priče koju sam pažqivo saslušao.– U qudskoj prošlosti kao da nema žena, samo župani, kne­zovi, kraqevi, prinčevi. Sve neki jakote i moćnici pred kojima se drhti i strepi, jada se unuk djedu držeći poveliku kwigu u rukama. Nevidqiv, kakav jesam, prima­koh se bliže da čujem ovu zani­mqivu priču.– Neće baš tako biti. Nije vla­dar samo onaj koji vlada dvorom i vojnom silom.– Ne razumijem – reče unuk.– Kulturna baština, nasta­vi djed, važnija je za očuvawe narodnog bića nego fizička snaga. Vidiš sinko! Dok su po Evropi buktile lomače u koje su bacali „vještice“, u dubo­koj tami sredweg vijeka kod nas su žene pisale pjesme i

Ove dvije čuvene srpske mona­hiwe, prenesoše mošti svete Petke u Srbiju iz Trnova i učvr­stiše kult ove svetiteqke kao zaštitnice zemqe i plodova.Knegiwa Milica, odnosno mo­nahiwa Jevgenija, u slavu svoga muža Lazara podiže manastir Qubostinu u kome su do smrti djelovale Jefimija i Jevgenija.Jefimija, naša prva žena umjetnica pisane riječi, Jefi­mija, ostavi za vječnost tri za­pisa: Tuga za mladencem Ugqe­šom, Zapis na carskim dverima i Pohvala knezu Lazaru.Po stilu i sadržaju, qepoti kazivawa i qepoti kazanog, ostavština monahiwe Jefimi­je spada među najqepše strani­ce srpske sredwovjekovne kwi­ževnosti. Samo su Grčka i Vi­zantija imale svoje pjesnikiwe: Sapfo u 6. vijeku p.n.e., Kasina koja je živjela u 9. vijeku i Ana Komina iz 13. vijeka.Velikim stvarima i ostva­rewima ne treba buka i gala­ma. Oni se vide svjetlom svoga uspona prema zvijezdama.

J. S. Prica

edele smo u improvizovanoj letnjoj kafani Izabela, Riječan-ka, sada uspešna žena u Vašin-

gtonu, i ja. I dok je tog julskog dana sunce palilo beton Beograda i isisa-valo kiseonik, 14 kilometara južnije od prestonice, na obali Dunava kod sela Vinče, ispod samog Belog brda, reka nam je slala povetarac, ribe su iskakale iz vode da uhvate dah, a psi lutalice držali su šape na ogradi kafa-ne, takoreći u našim tanjirima, gladni, ne ćevapa, već nežnosti. Kroz izmaglicu i titraj vazduha, dru-ga se obala obojila u plavo, a Dunav je tekao zelen. U vazduhu je treptala jara, a neka milina od pejzaža i susre-ta širila se nama. A onda, posle druge krigle piva, sve se promenilo. Ispod Belog brda, tu iza naših leđa, nahrupili su neki čudni ljudi, kao iz atlasa evolucije ljudske vrste, vrsta homo sapisens. Nosili su primitivna oruđa, oružja, harpune za ribolov, keramičke posude neobičnih obli-ka, vaze, figurice od koji je su neke podsećale na ženu, na oltar, na ži-votinju… Neke od njih pratili su psi. Pokušali su da uskaču u primitivno napravljene barke. Za njima su osta-le lepe poluukopane kuće od blata i drveta, na dve vode, slično današnjim seoskim kućama u Vojvodini. Ta čudna družina je, u strahu i izne-nađenju, pokušala da izbegne grupu stranaca koji su Dunavom upravo doputovali luksuznim brodovima. Od oružja imali su samo fotoaparate i kamere, a bili su obučeni u šarene krpice. Da ne dozvoli da se sretnu na tragičan način, potrudio se čika Miloš Vasić, prvi srpski diplomirani arheo-log, koji je 1906. počeo da iskopava predmete vinčanske kulture upravo ovde, na obali, i na svetlo dana izvlači ostatke prestonice najveće evropske države neolita. Jer, Vinča, i to upravo

SVinča

Piše: Milena Dražić

16 Bijela p^ela

ovo Belo brdo, bili su centar i glavni grad zajednice koja se prostirala do Češke i Nemačke na Zapadu i Rumu-nije na istoku, do Grčke na jugu... Nekako su se dve zemaljske gene-racije mimoišle bez dodira. Tako je propala šansa da prisustvujemo su-sretu dve generacije ljudi koji su ži-veli udaljeni jednih od drugih sedam hiljada godina.Ovaj izmaštani igrokaz po vrućini

dokaz je da je priča o vinčanskoj kulturi zapravo priča o Evropi, u istorijskom, geografskom, i uopšte, civilizacijskom smislu. Vinča je pre 7.500 godina, u vreme neolita, bila prestonica, u današnjem smislu, naj-veće evropske države. Ona je bila srce i kulturno središte ljudi neolita od Švarcvalda do Crnog mora. To do-kazuje i devet naselja koja su iskopa-na u Belom brdu, sa svim odlikama metropole jedne izrazito razvijene civilizacije. Najranija metalurgija, prvo topljenje rude, izrada oruđa od metala čini ih vesnicima svega što će doći kasnije. U dva velika iskopava-nja do Drugog svetskog rata profesor Miloš Vasić je detaljno istražio jedan kvart naselja u sloju zemlje debljem od deset metara, a posao su kasnije nastavili drugi arheolozi.I ne završava se sve metalurgijom. Pokazaće se da su Vinčanci bili pravi ratari, sa dobrim alatkama od kosti i metala, vični ribari s harpunima i mre-

17Bijela p^ela

te. Po harpunima i mrežama vidi se da su lovili velike ribe. Uzgajali su pšenicu, ječam, grašak, lan za jelo i tkanine i ulja. Pravili su i posude za kuvanje jela i za čuvanje namirnica, lonce, đuveče, ćupove. Imali su nešto kao ulice, u kućama ognjišta, oltare. U svemu su pokazivali mudrost.Ali, ostavili su i jednu veliku tajnu koju niko da odgonetne. Na grnčariji i figurinama ostavljali su znake, simbole, poruke, slova. Ako su to slova, budući da se ne zna jezik kojim su govorili, ne može im se ući u smisao. Arheolozi i paleo-lingvisti decenijama istražuju tako-zvano vinčansko pismo, oko kojeg su podeljeni. Neki veruju da znaci označavaju vlasnika, da su pikto-grami, slikovno ili fonetsko pismo. Do danas je otkriveno više od 5000

– i u zbirci beogradskog Filozofskog fakulteta.Za hiljadu godina postojanja vinčan-ske kulture, širom Evrope ljudi su se učili zanatima, veštinama upotrebe materijala. Tako je negde do 3200. godine pre Hrista vinčanska kultura unapređivala život u velikom delu Evrope, i tada se, kao prevaziđena, urušila i nestala. Međutim, prema artefaktima, život na tom tlu nije prestajao do danas. Za Vinčancima stiglo je novo doba, što se danas očituje hrišćanskim srednjovekovnim nekropolama i dru-gim znacima potonjih civilizacija. Ova napredna kultura, koja je opsta-la oko hiljadu godina, imala je mudru ekonomiju. Bavili su se stočarstvom i poljoprivredom, lovom i ribolovom, sakupljanjem divljih plodova. Odga-jali su goveda, svinje, ovce, koze, a drugovali sa psima. Jelo mleko i sir. Sakupljali med, lovili divljač za jelo i za materijal za obuću, odeću, ala-

o sadržaju sudova u kojima su čuvali med, mleko, kajmak, sir, sok..Domaći i strani naučnici smatraju da je pismo vinčanske kulture centar za sve komunikacije uočene u regionu od Italije do Ukrajine, na vinčanskim lokalitetima u Bosni, Crnoj Gori, Južnoj Mađarskoj, Ukarjini, Rumu-niji, severnoj Makedoniji, Sloveniji i Hrvatskoj.Na hiljadu istraženih lokaliteta, došlo se do pet hiljada znakova. Njihovo če-sto ponavljanje ne može biti slučajno. Tih znakova je bilo i na nekropolama. Vinčanska kultura se prostirala na većoj teritoriji od bilo koje neolitske kulture u Evropi. Neka njena naselja premašila su i gradove kakvi će se znatno kasnije formirati u Mesopo-tamiji, Egeji i Egiptu. Ali, centar neo-litskog sveta ostaje Vinča. Arheolozi su otkrili da su u centru naselja živeli najstariji ljudi, a nove kuće za mlade bile su okolo. Dunav je služio kao vodovod, smeće su bacali u iskopane jame. Groblja su bila unutar naseobina. Vinčanci su graditelji kuća sa dvoslojnim podom – drvo pa ilovača. Zidovi su bili veo-ma debeli, od ilovače pomešane sa plevom koja se nabacivala na trsku kao osnovu. I u različitim bojama. Kuće su građene izuzetno precizno, a izbegavali su da grade na mestima kojima preti poplava. Čemu ima da se zahvali što se život na istom ovom tlu odvija bez pre-stanka sedam i po milenijuma? Ze-mlja je plodna i dan-danas, Dunav daje mnogo vode i omogućava ko-munikacije, klima je povoljna za ra-zličite kulture, a verujem da postoji još nešto; da se energija koja je na-stajala ovde i kumulirala se, prenosi na sve ljude na tom tlu i daje im sna-ge. Današnji Vinčanci su bogati se-ljaci sa luksuznim kućama, čija deca studiraju fakultete. Prvi su u voćar-stvu i mnogim drugim kulturama. Dunav im donosi znatiželjne turiste koji ovde svrate da se napiju istorije. I puni poštovanja prema njenoj veli-čini, da se načude velikoj, svetskoj tajni vinčanskog pisma. Koja možda nikada neće biti odgonetnuta.

žama i daroviti keramičari, čije vaze, figure, ljudskog ili životinjskog oblika, predmeta od zemlje za upotrebu... i danas začuđuju lepotom. Za doba mlađe neolitske i rane eneolitske kul-ture bio je to visoko razvijen kulturan život. Trgovina nadaleko od mesta proizvodnje cvetala je i iz prestonice širila visok stil života. Vinčanska kul-tura je bila tehnološki najnaprednija praistorijska kultura na svetu. U skromnom muzeju u Vinči kustos Dragan Janković pokazuje nam oru-đe od obsidijana, od tesanog kame-na, glačanog kamena, od nefrita, perle od mramora i kosti, od školjki, šila, harpune spatule… Pojavljuju se bakarna oruđa, igle, sekire, dleta, narukvice, ali najbogatiji deo nalaza čuva se u Narodnom muzeju u Beo-gradu – koji je pod ključem deceniju

znakova. Pitanje koje menja istoriju jeste: da li je Balkan kolevka prvog pisma na svetu? Neki arheolozi veruju da su ureziva-njem tih znakova na keramiku njihovi vlasnici prenosili poruku, da ostave pisani trag na koji se traži odgovor. Drugi veruju da su grnčari “potpisi-vali” svoje delo, ili da je vlasnik obe-ležavao svojinu. Možda su to zapisi

Površina: 504.782 km2

Broj stanovnika: 44.990.890Glavni grad: Madrid (3.167.987)Službeni jezik: španskiDržavno uređenje: višestranačka konstitutivna monarhija s dvodomnim parlamentomEtnički sastav: Španci 72,3%, Katalonci 16,3%, Galičani 8,1%, Baski 2,3%, ostali 1%

Kraljevina Španija* nalazi se na jugoistoku Evrope – zauzima najveći deo Iberijskog polu-ostrva koje deli s Portugalom.

(zavrteo: Igor Kolarov)

KRALJEVINA

Dužina kopnene granice: 1.918 kmVeći gradovi: Barselona (1.987.234), Valensija (983.560), Sevilja (830.600), Saragosa (780.900), Malaga (690. 100)

Valuta: evro = 100 centiVerska pripadnost: rimokatolici 97%, protestanti 0,4%, ostali 2,6%

* Španija je članica Ujedinjenih nacija, Nato-a i Evropske unije.

* U sastavu Španije nalaze se dva arhipelaga – Balearska ostrva u Sredozemnom moru, i Kanarska ostrva u Atlantskom okeanu.

Poznata Ibica na Balearima

Znak Svetskog nogometnog prvenstva 1982. godine Vulkansko ostrvo Graciosa - deo Kanara

I u Španiji su poznate vetrenjače

* Svega 15% teritorije Španije se nalazi pod šumama.

*Posle Sjedinjenih Američkih Država, Španija je zemlja koja ima najveći procenat imigranata na svetu.

*Oko 80% stanovništva Španije živi u gradovima.

Grafi

čki o

blik

ovao

i opl

ovio

: Dra

gan

Stoj

KoVi

ć

SPANIJA

- Servantes, poznati književnik i njegovi slavni likovi Don Kihot i Sančo Pansa

Najpoznatija pećina iz kamenog doba s prizorima životinja - Altamira (levo i dole) i bik kao simbol Španije - crteži Pikasa (desno)

Pablo Picasso - najpoznatiji umetnik XX. veka i njegova pratilja Dora Maar (Dora Marković - levo) i njegov prikaz bombardiranja grada Guernice (dole)

KoridaPrema klasifikacijiSvetske banke, Španjolska je osma gospodarska sila sveta

Flamenko

El Cid - nacionalni junak u borbi protiv Maura

Alhambra - Lavlja vrataremek delo arapske kulture

* Osim španskog jezika, u Španiji se govore i sledeći jezici: katalonski, baskijski, galicij-ski, asturleonski i aragonski jezik, a španski jezik je drugi na svetu po broju zemalja u kojima je prvi službeni jezik.

Valencia

Madrid glavni grad Baskijski Bilbao i čuveni muzej

Najčudnija crkva - Sagrada Familia (Sveta obitelj) i nakon 100 godina još se gradi, a djelo je Antonia Gaudia

Barcelona

GRADOVI:

Miguel de Cervantes Saavedra

Gola Maya - akt koji je naslikao Francisco Goya

Salvador Dalii njegovo Krist

“Ludilo od paradajza” - Tomatina u Valenciji

Najpoznatiji “stranci” u Španiji i najveći svetski nogometni čarobnjaci

Paco de Lucia

zdravKo zUPan

20 Bijela p^ela

ZUZUKO

21Bijela p^ela 21Bijela p^ela

22 Bijela p^ela

23Bijela p^ela 23Bijela p^ela

24 Bijela p^ela

25Bijela p^ela

Poljoprivreda je proizvod-nja biljaka i životinja radi dobijanja hrane, pića i ma-terijala za odjeću i obuću. A najveći proizvođači hra-ne jesu biljke. Bilo da su žitarice, povrće i voće, biljke prave same hranu

Pripremio: V. RADOSAVLJEVIć

26 Bijela p^ela

Plućnjak ili medunika je zeljasta biljka koja raste u brdskim i planinskim šumama a kod nas se u narodnoj medicini koristi kao lijek. U posljednje vrijeme se, zbog svojih predivnih cvjeto-va, koji su najprije ružičasti pa crveni i najzad modri, ponegdje koriste i kao ukrasne biljke u vrtovima i na balkonima. Najbolje ju je hraniti šumskom zemljom i povremeno zalijevati pa će već u martu da procvjeta.

PLućnJAk

svih biljaka i životinja od kojih se dobiva zdrava hrana. A da bi biljke bile zdrave i zdravo rađale moraju rasti u prirodnoj i nezagađenoj zemlji i zdravoj okolini. Eko po-ljoprivreda uzgaja sve korisne biljke koje do-nose hranu na prirodan i zdrav način, a to znači:Dohranjivanje i bogaće-nje zemlje u kojoj biljke rastu prirodnim gnojivi-ma, kompostom, humu-som, životinjskim gnoji-vima i drugim prirodnim proizvodima.Izbacivanje iz upotrebe svih umjetnih i kemijskih gnojiva koja su štetna. Zabrana upotrebe svih kemijskih proizvoda kao što su pesticidi, herbicidi i ostale kemikalije koje su se doskora koristile u uzgoju i liječenju bilja-ka, a pokazale su se kao štetne.Izbaciti iz upotrebe ke-mijska sredstva za po-spješivanje rasta pri ga-

jenju voća, povrća i žita-rica jer se pokazalo da su štetne ne samo za životi-nje nego i za ljude.Kod uzgoja domaćih ži-votinja biljojeda zabra-njuje se upotreba mesa i hormona rasta jer štetno djeluju na zdravlje tih ži-votinja, ali i ljudi.Postoji još niz mjera koje se provode u ekološkoj poljoprivredi kako bi i biljna i životinjska hra-na bila ne samo ukusnija

EkOLOškA POLJOPRIVREDA

nego i puno zdravija od one koja se proizvodi na neprirodan i umjetni način. Zbog svega toga ekološka poljoprivreda sve više se razvija u cije-lom svijetu.

uz pomoć zemlje, vode, zraka i sunca. Biljkama proizvođačima hrane po-mažu i ljudi koji ih siju, dohranjuju, zalijevaju, a ponekad liječe. Ni biljke ljudima ne ostaju dužne jer uvijek stvaraju hranu ne samo za sebe nego i za njih, pa čak i za životinje koje ljudima trebaju.Što je onda ekološka poljoprivreda? U prvom redu, to je zdrav uzgoj

TA DIVnA STVOREnJA

ZAnIMLJIVOSTI

27Bijela p^ela

Breskva je jedna od najpoznatijih voćaka koja se od davnina koristi kao veoma ukusno voće, ali i za pravljenje kompota, so-kova, a ponekad se i suši kao bi se mogla koristiti i zimi. Breskva je porije-klom iz Kine, odakle je preko Perzije prenijeta po svim krajevima svijeta sa umjereno toplom klimom. Koliko je breskva omiljena voćka, govori i to da ih da-nas ima više od 2.500 vrsta. Koda nas je najomiljenija i najpoznatija vinogradarska breskva.

li u njega i tako okončali tu veliku hajku na njih.Tupik kojeg još zovu i "morski papagaj" najne-običnija je morska ptica. Tupici su neobični po debe-lom i trokutastom crvenom kljunu, po tome što dobro plivaju, rone, lete, pa čak i hodaju, iako nerado. Neo-bični su i po tome što su odlični ribari i što stalno žive u vodi, osim kad se gni-jzde. Tada izađu na kopno i zajedno sa svim njorkama stvore milijunsku naselje i gnjezdilište. Neobični su i po tome što parovi ostaju vjerni do kraja života.

Jedni me zovu klokandrugi, kengur i torbara ja bih najviše volioda me zovu samo skokan.Jer ja skačem najvišeod svih drugih životinjapa čak i od svih ljudi,tako barem u knjigama piše.A to što imam predug repi što me nazivaju torbar,ne znači da nisam lijepi da nisam sportaš dobar.

kLOkAn SkOkAn

Dupin, delfin ili pliska-vica je zapravo vrsta zu-batih kitova. Ova životinja simpatična je ljudima, ali izgleda da su ljudi njoj više simpatični. Ovih dana jedan dupin u havajskim vodama obratio se ljudima čak i za pomoć. Nakon što ga je neki ribolovac neho-tice ranio udicom u prsne peraje, ranjeni dupin se dugo mučio da izvadi udi-cu iz peraja, ali kako mu to nije uspjelo, doplivao je do prvih ljudi koje je ugledao na moru. Naravno, izvadili su udicu i ukazali pomoć ranjenom dupinu.

Gepard je zvijer iz po-rodica mačaka, ali je po dužini tijela i nogu sličniji psima. Vrlo je brz, lukav i opasan lovac, čak i velikih životinja. Ljude vrlo rijetko napada, ali ga se svi pri-bojavaju. Kad su nedavno dva geparda pobjegla iz zoološkog vrta u Austriji za njima je tragalo tride-setak policajaca, nekoliko timaritelja iz Zoo vrta koji su vozili kavez za geparde, kao i lovac s puškom koji ih je trebao uspavati kako bi ih lakše ulovili. Ali, srećom, sve to nije bilo potrebno jer su gepardi čim su ugle-dali svoj kavez, bez ikakvih prisila, sasvim mirno učeta-

28 Bijela p^ela

MILUTIN DEDIĆ, SLIKAR I PUTOPISAC KAD SAM BIO MALI

Rođen sam u Šibeniku 30. oktobra 1935. godine. Rat i po-ratne godine znatno su uticale na moj životni put. Iako su bile krajnje nepovoljne, ipak sam se nekako izborio za životni i profesionalni status. O tome ponešto govore i poslovi koje sam obavljao, a neke još obav-ljam. Počeo sam kao fizički radnik u jednom šibenskom trgovačkom preduzeću, a onda su usledili: seoski učitelj, vas-pitač, grafički radnik, savetnik za film i pozorište, upravnik Centra za umetnost i kulturu Radničkog univerziteta „Đuro Salaj“ u Beogradu, upravnik Teatra poezije, samostalni savetnik za kulturu u Pred-sedništvu Saveza sindikata Jugoslavije, glavni urednik ča-sopisa „Kulturni život“, kolu-mnista u brojnim časopisima i novinama, brodski slikar Ratne mornarice, stručni saradnik RTS-ove serije „Enciklopedija za radoznale“…

PrijateljStvo, veliko bogatStvoJednog dana u jedinoj knjižari u gradu pojavila se u izlogu, inače mom omiljenom mestu, neobična knjiga. Nisam mogao ni naslov da pročitam, ali crtež na koricama me oduševljavao. Počeo sam do-sađivati majci da mi je kupi, a ona nije htela ni da čuje za to. Bile su zaista teške godine kad je stomak bio više prazan, nego polupopu-njen. Pošto sam bio više nego dosadan, ona ode u knjižaru da se raspita o kakvoj knjizi je reč. Eg-zaltirani knjižar rekao je majci da ta knjiga uopšte nije za mene, ali ako sam već toliko dosadan, da će dozvoliti da povremeno svratim i gledam slike u njoj. Na to rešenje nisam pristao, nego sam nastavio dosađivati majci da mi je kupi. I majka ko majka, krišom, da otac ne dozna, posudi novac i kupi mi skupocenu knjigu. Od nje se nisam odvajao, iako gotovo ništa nisam razumeo od onoga šta piše u njoj.

Sve je počelo u Šibeniku pod bud-nim okom moje majke. Iako nepi-smena, nepogrešivo je uočavala greške u mojim crtežima, a što je još čudnije, mlađem bratu Arsenu,

Osnovnu školu nisam završio, ali sam završio studije istorije umet-nosti na Beogradskom univerzitetu. Od kada znam za sebe vazda sam nešto crtao. Tu svoju sklonost prika-zao sam na tridesetak samostalnih izložbi i mnogim kolektivnim. Ilu-strovao sam oko pedesetak knjiga, dizajnirao poštanske marke i uradio brojna grafička rešenja. Objavio sam knjige: „Vodenica, božja i đavolja“, „Kuća oblaka“ i „Trg tišine“.Imam dva sina, Luku slikara i Filipa filmskog montažera. Unuci Relja i Ignjat izgleda da će poći očevim i dedinim stopama.

koji je do iznemoglosti vežbao flautu, ukazivala je kad ne bi nešto valjano odsvirao. Školu nisam voleo. Možda zbog toga što 1941. kad sam pošao u prvi razred, nastava je bila na ita-lijanskom s obzirom da smo bili okupirani od fašističke Italije. Ipak, moju ilustraciju pesmice „Tri pilića idu u šetnju“ učiteljica je proglasila najboljom i moja majka je taj crtež s ponosom pokazivala.Mnoge slike iz detinjstva ostale su sveže u sećanju, iako sam zašao u osamdesetu godinu života. Evo nekih.

Titova štafeta, prvi dizajnerski rad

PrijateljStvo, veliko bogatStvo

29Bijela p^ela

Stara česma u mojoj ulici Dvorište kuće u šibeniku

produkcija) još jednom mi je zakomplikovala život. Bibliotekar gradske biblioteke zabranio mi je da ulazim u biblioteku, jer je, valjda, mislio da ću da mu kradem knjige. Ta zabrana mi je teško pala, pa sam došao na ideju da zapalim i njega i biblioteku. Ubrzo sam odustao od toga i odlučio da na-crtam nekoliko osmrtnica sa oba-veštenjem da je bibliotekar umro. To sam uradio i jednu osmrtnicu zalepio na vrata biblioteke. Bio je to veliki šok za njega.Sa školom je išlo teško sve dok otac nije uzeo stvar u svoje teške zidarske ruke. Ugurali su me ne-kako u Učiteljsku školu, a da me nikad niko nije pitao šta bih ja želeo. Da nije bilo profesora Mile Jankovića, inače velikog slikara, ko zna kako bih završio. On mi je, pored ostalog, davao loše radove drugih učenika i ja sam na poleđini crtao. Dotle sam koristio vreće za

Bila je to čuvena monografija po-svećena Piteru Brojgelu Starijem, sa antologijskim predgovorom akademika Marijana Matkovića. Kasnije sam samo zbog Brojgela išao u Madrid da vidim njegovu čuvenu sliku „Trijumf smrti“.Želja da vidim što više slika (re-

cement i onu plosnatu zidarsku olovku koju bi mi otac ustupao tek kad bi se smanjila do mere da je više nije mogao držati. Moju sklonost ka likovnosti zapazili su i drugovi iz Komiteta, pa su mi po-verili da uradim opštinsku Titovu štafetu. Moja je ideja prihvaćena i poznati šibenski bačvar Ante Bela-marić je majstorski izrezbario.Na moje odrastanje Šibenik je ostavio neizbrisiv trag. Više vre-mena sam provodio na rivi, nego u školi. Prekookeanski brodovi, koji su dovozili pomoć UNRA, razbuk-tavali su moju maštu i rodila se želja za putovanjima. Kasnije sam to i ostvario u priličnoj meri. Druga sretna okolnost bila je ši-benska katedrala. Nju sam prosto upijao. I danas imam osećaj da bih je mogao po sećanju verno nacrtati.Od kuće sam otišao 1953. sa nepunih osamnaest godina. Od tada brinem sam o sebi. Ne bih opstao da nije bilo ljudi, mahom nepoznatih, i to onih kafanskih. Oni su mi najviše pomogli. Ako trebam neku poruku da upu-tim čitaocima „Bijele pčele“, ona glasi: stvarajte i negujte prava prijateljstva. Ona su veliko bo-gatstvo.

1. razred, 1941. godine

Prvi je školovani srpski vajar. Rođen je i umro u Beogradu. Za vrijeme školovawa wegovu li­kovnu nadarenost primijetili su profesori pa na wihovu prepo­ruku dobiva državnu stipendiju koja mu omogućava učewe ikonopi­sačkog zanata kod putujućeg tali­janskog umjetnika. Svoje likovno obrazovawe nakratko nastavqa u Pančevu, ali već 1873. otputovao je u Beč da na tamošwoj akademiji izučava vajarstvo. Poslije kraćeg boravka u Beču vraća se u Beograd gdje ponovo

dobiva stipendiju za školovawe u Minhenu. Studije prekida 1876. zbog srpsko­turskog rata i ponovo se vraća u Beograd i tu neko vrijeme radi kao profesor na gimnaziji. Žeqan učewa vajarskog umijeća i napredovawa, uz pomoć državne stipendije nastavqa studije vajarstva u Rimu na Regio Istituto di Belle Arti S. Luca. Na ovoj uglednoj umjetničkoj školi diplomirao je 1882. godine i u Rimu ostaje sve do 1889. Godine. Tu nastaju neka od wegovih najznačajnijih vajarskih djela ­ npr. Ciganka. Po povratku u Beograd radi kao profesor crtawa i lije­pog pisawa u Višoj ženskoj školi, a zatim u Trećoj beo­gradskoj gimnaziji. Kao visoko školovani umjet­nik primqen je 1883. godi­ne za člana Srpskog učenog društva, a počasnim čla­nom Srpske akademije nuka i umjetnosti postaje 1892. godine. Zajedno s Urošem Predićem, Đokom Jovanovićem, Markom Muratom, Betom Vukanović, Ristom Vukanovićem, Si­meonom Roksandićem osni­va 1904. Društvo srpskih umjetnika „Lado“.

Piše: Borislav Božić, prof.

SrPSKiSliKari

30 Bijela p^ela

PETAR UBAVKIĆ1852.-1910.

ciganka, 1885.vuk S. Karaxić, 1889.

Srpska umjetnost se razvija­la u okriqu hrišćansko­pra­voslavnog pogleda na svijet. To znači da je umjetnička praksa priznavala samo sli­ku i arhitekturu izvođenu pod strogim pravilima. Jačawem Srbije kao države, tj. svjetovne vlasti, javqa se potreba i za vajarstvom kao važnim vidom umjetnosti. Kroz javno izvedene spome­nike i kipove davana je važ­nost aktuelnim ličnostima kulturnoga i političkog života. Ubavkić je prvi va­jar iz korpusa umjetnika koji je izradio poprsja i spome­nike svih važnih ličnosti toga doba: Vuka Karaxića, Đure Daničića, kneza Mi­loša i mnogih drugih.

31Bijela p^ela

1. Šta je omaj u srpskoj mitologiji?a)zlonoćnobićeb)biljkaprotivurokac)ledenivetar

2. Za Rimljane je ona bila Prva, Jedna ili Jedina. Zvali su je Unum. O kojoj planini je reč?a)Miročb)Maljenc)Ozren

3. Prvi rasadnik u Srbiji i prva poljoprivredna škola za seosku omladinu na Balkanu osnova-na je u istom mestu. U kom?a)uLedincimakodNovogSadab)uJajincimakodBeogradac)uTopčideru

4. Koji grad je poznat po prvom ragbi klubu u Srbiji?a)Nišb)Šabacc)Beograd

5. Svi su rođeni u Hrvatskoj, svi su slikari a samo jedan od njih trojice naslikao je “Pijanu lađu”. Ko?a)StojanAralicab)SavaŠumanovićc)ĐorđePetrović

6. Po čemu je zanimljivo dvorište

KVIZ

Koliko znamo o nama?-broj6

Pripremio UROŠ PETROVIĆ

crkve brvnare Lazarice?a)unjemusenalazinajstarijestablouSrbiji

b)unjemusenalazistablokojeiz-gledompodsećanaženskotelo

c)unjemurastušljivekojeseuvijajuokosvojeose

7. U Rudarsko-topioničarskom basenu Bor, na koti + 47 meta-ra i 389 metara ispod površine zemlje nalazi se...a)kafićb)ledenadvoranac)biblioteka

8. Jedini sastojci tog jela su mladi ovčiji punomasni sir i kukuru-zno brašno, ali ga, kažu, mora spremati muška ruka. Kako se zove taj specijalitet istočne i ju-goistočne Srbije koji su nekada prvenstveno spremali pastiri?

9. ZAGONETNA LIČNOST KojeTirkekojiseproslaviouruskojkinematografiji,ufilmuNikiteMihalkova?

10. ASOCIJACIJAPoznatjepokulinarskomspeci-jalitetupokomejepoznatgraduJablaničkomokrugu.Majstorizanjegovospremanjesmatrajuda jenajvažnijedobropripre-

mitimeso (obaveznocrveno).Ononajpreodstoji,pasenakonmlevenjaopetostavljadaodstojiblizu24satanatemperaturido4°C,paseopetsameljeidobroumesi.Odtakopripremljenogmesa(ukojesedodajuizačini)nastajenizjela,kojase,akoseservirajujednozadrugimpred-stavljajukao“voz”.Zbogsvojihbrojnihfabrikatek-stila,u19.vekuprozvanjeMaliMančesteriliSrpskiMančaster.Hisarjenazivbrda,arheološkoglokalitetaiparkaprirodeuSr-biji.Tususenalazilanaseljaizneolita,bakarnog,bronzanogigvozdenogdoba,izrimskog,vi-zantijskogiturskogperioda,atujeotkriveninajstarijicentarcrnemetalurgijeuEvropi.Pronađenajerudagvožđa,mlinovizanjenositnjenje.Tusupronađeninajlepšiprimercisrednjovekovnogstaklaukra-šenoguvišebojnojtehnici,kaoiostacinaseljaiz1400.godine,izmeđuostalogisrebrninovacStefanaLazarevića,prenegoštojepostaodespot.Godine2001.pronađenojevišeslojnonaseljebrnjičkekulture,grupekojaserazvijaod1300.do1050.godinep.n.e.Pronađenejetzv.“Turovi-ćevaigla”iz1300.godinep.n.e.adanašnjametalurgijanepoznajetehnologijukojomjeiglaizrađe-na.Napravljenajeodčistoggvož-đainesadržiprimesedrugihele-menatatezbogtogaprevazilaziameričkietalonzagvožđe.Zbogizuzetnevrednostičuvaseusefujednedržavneustanove.Posled-njihgodinapronađeno je jošsličnihpredmetaiverujesedasutonajstarijanalazištapostrojenjazapreradugvožđeusvetu.Natomarheološkomlokalitetupovršine130hektarapronađenjeredakprimeraksrebrnepra-istorijskekopče,unekropolistarobalkanskihnarodaTribalaiDardana.

Zakuvao i zamesio igor Kolarov

najBrŽe SrpSKe priČe Za DeCU

ČEKALIŠTERadmila Tomić (1960):

Od kad su me doneli na ovaj svet, ja stalno nešto čekam.Čekam da prime plate. Čekam veliki odmor. Čekam da porastem.

I posle neka mi neko kaže da čitavo moje detinjstvo nije jedno obično čekalište!

enCiKlOpeDija

Meseci koji počinju nedeljom uvek imaju petak trinaesti.

SMS PORUKA MESECA

(poruku poslao: Gras)

Novac ponekad uklanja neprilike,

ali ih i stvara.

Napiši nazive 5 svojih omiljenih filmova:1.___________________________________.2.___________________________________.3.___________________________________.4.___________________________________.5.___________________________________.

FIlMSKI zADATAK

Sačuvaj ovaj broj ”Bijele Pčele” po svaku cenu! A zatim, kad napuniš 35 godina, ponovo odgledaj filmove sa liste. Ako već imaš 35 godina, filmove odgledaj nekoliko dana posle svog 98. rođendana.

Amazonske prašume proizvode polovinu svetske količine kiseonika.

Gra

fičk

i o

bli

kova

o:

Dra

gan

StO

jKO

vić

Niška grupa „Galija“ dobila je ime po kafani u kojoj su se članovi sastajali. Prvi veći uspeh grupa je ostvarila pobedom na zaječarskoj gitarijadi 1978. godine. Godine 1982. bili su predgrupa Džou Kokeru na koncertu u Beogradu, a 1991. predgrupa Bobu Dilanu. U njihovim pesmama često se koriste stihovi ve-likih književnika: Iva Andrića, Jesenjina, Alekse Šantića, Branka Ćopića...

Rog nosoroga je sačinjen od dlake.

Oko 2 milijarde ljudi na svetu ne ume da čita.

HOROSKOP zA DEČAKE KOJI ĆE UPRAVO DA VIDE GAlAKSIJU Nastupaju predivni dani sreće u kojima će dečacima sve biti ružičasto. Ako ne bude tako, nabavite ružičaste naočare. LjuBAV – Ala ćete da se zaljubite! Videćete sve zvezde i 5 planeta pride. Ne želite da se zaljubite? Šta, da nemate možda preča posla?

HOROSKOP zA DEVOJČICE KOJE NIKO NE RAzUME Niko vas ne razume. Ni drugovi, ni porodica, ni nastavnici. Stvarno, šta vam je? Zašto ste upisali kurs baš iz portugalskog jezika? LjuBAV – Pošlo vam je za rukom da se odljubite. Sada konačno možete da se zatreskate u koga hoćete.

* Dora Ratjen je 1938. godine ”postavila” svetski rekord u skoku u vis za žene. Posle se ispostavilo da je Ratjen – muškarac!

SpOrtSKe prevare

* Godine 1986. Argentina je u fudbalu pobedila Englesku 2:1. Presudan gol na utakmici postigao je Dijego Maradona – rukom!

* Na konjskim trkama 1984. godine, Fajn Koton je pobedio tako što je tajno zamenio konja. Da bi taj konj ličio na zamenjenog, Koton ga je – obojio!

* za vreme maratona na olimpijskim igrama 1904. godine, Fred lorc je čitavih 18 kilometara – prešao kolima!

Irvasi vole da jedu banane.

34 Bijela p^ela

radicionalno, već desetu godinu za-redom, za Svetog

Savu, obavezno mjesto okupljanja postaje Srpska pravoslavna opšta gimnazija Katarina Kantakuzina Bran-ković. Svake godine dobro uvježbani tim nastavnika i učenika svojim gostima pripremi specifičan i bo-gat program kojim obilježe svoju školsku slavu. Takođe svake godine gimnazijalci svoje goste iznenade sa lajt motivom svetosavskog programa, ali i izuzetno inovativnim i kreativnim pristupom u obradi teme i samom načinu njenog pred-stavljanja i prikazivanja vjer-noj zagrebačkoj publici. Kako je UNESCO 2015. pro-glasio Međunarodnom godi-nom svjetlosti i tehnologija zasnovanih na svjetlu, tako su i učenici Srpske pravo-slavne gimnazije izabrali upravo svjetlost kao temu ovogodišnjeg svetosavskog programa. Svjetlost kao vjera, svjetlost kao ljubav i, na kraju, svjetlost kao zna-nje principi su kroz koje su učenici predstavili svjetlost i približili tu uhvatljivu i neistrošenu stvarnost pu-tem književnih djela. Svje-tlost kao vječita materija prikazana je kroz simbole, od izvoda iz Biblije, preko Platonove "Države", "Vere obrazovanih ljudi" Nikolaja Žičkog, daleko poznatije "Božanstvene komedije" Dantea, Njegoševe "Luče

T

mikrokozme", Šekspiro-vog "Romea i Julije" te znanstvenih, filozofskih i životnih misli te kroz figu-ru čovjeka koji je obasjao svijet – našeg, a svjetskog Nikole Tesle, rečenicama iz njegovih izjava datih u broj-nim intervjuima. Daleku,

i izazove novog vremena i pred publikom među sjen-kama i obrisima svjetlosti na svojim licima dokazati da upravo svjetlo kao znanje i vjera u uspjeh čini zajed-ničku sponu između svih velikih mislilaca i njihovih djela koja ih i danas čine

je. Pred prezicnim i sigur-nim pokretima ruku, blagim i sporim, skoro lelujavim kretanjima tijela, usklađe-nima sa svjetlošću i tamom, učenici su spojili duhovnu, svjetovnu, naučnu i umjet-ničku stranu svjetlosti u jed-no – izvorište inovativnosti,

PRED-

STAvLJAMO

imaginiranu temu svjetlosti učenici su predstavili kroz dramski komad u kome su za samo dva mjeseca vježbanja uspjeli povezati dijelove različitih tekstova u smislenu cjelinu popraćenu muzičkom kulisom. Kako bi se razbila eventualna monotonost, učenici su svjetlo predočili i uz pomoć plesnih pokreta usklađenih sa igrama sjenki svjetla i tame. Na vrlo zanimljiv i poučan način, sa efektima i tehničkom podrškom, eki-pa učenika uspjela je kroz prvobitnu materiju, kao što je svjetlosna energija, povezati vrijednost tradicije

živima sa zaštitnikom ško-la, Svetim Savom. U duhu prikazane svjetlosti bile su i svetosavske poruke novog zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija, koji je učenicima poručio da prije svega uče vrlini i dobru. – Vrlina je metoda, sred-stvo, i cilj prosvetiteljstva, što ukazuje da u osnovu svakog obrazovanja stoji istina celog čoveka. Znanje bez vrline opasno je i štet-no, a najveću štetu nanosi samom čoveku, istakao je mitropolit Porfirije u svom prvom svetosavskom obra-ćanju gimnazijalcima Srpske pravoslavne opšte gimnazi-

maštovitosti, fleksibilnosti i spremnosti kritičkog raz-mišljanja u mijenjanju obra-zaca i pomicanju granica znanja unaprijed. Jer, kao što su sami učenici na kraju svog svetosavskog progra-ma priznali, i najveći mrak se povlači pred tračkom svjetla jedne svijeće. Svje-tlost znanja i umjetničkih sposobnosti predstavljenih tokom svetosavskog pro-grama, doprinos je i učenika Srpske pravoslavne gimna-zije Međunarodnoj godini svjetlosti i njihovoj želji i stremljenjima da budu dio tokova 21. vijeka.

Paulina Arbutina

35Bijela p^ela 35

ao i svuda širom Srbije, tako se i u dijaspori tradici-

onalno obeležava praznik Sveti Sava. U Trstu je ovaj praznik obeležen već u nedelju, 25. januara kad je održana svetosavska priredba uz učešće učenika dopunske škole srpskog jezika “Jovan Miletić” (Trst). Svečanost su uveličala i kul-turno-umetnička društva “Pontes-Mostovi” i “Vuk Karadžić” u prepunoj sali slovenačkog pozorišta u Trstu.Svečanost je otvorena pe-smom Oče naš koju je ot-pevao dečji crkveni hor, sečenjem kolača i pozdra-vom protojereja stavrofora Raška Radovića iz Trsta. Svojim prisustvom sveča-nost su uveličali i gost iz Beograda, general Simić, savetnik predsednika Re-publike Srbije, generalni konzul Republike Srbije u

aleko od matice Srbije trudimo se da očuvamo

pravoslavlje, srpski jezik, kulturu, običaje i tradiciju, s kolena na koleno, preno-seći najveću vrednost koju su nam u nasleđe ostavili naši preci. Deo te tradicije je svakako i proslava veli-

K

D

Trstu Dragan Kićanović kao i Zlatimir Selaković, pred-sednik sprske pravoslavne crkvene opštine u Trstu. Kao i svake godine, tako i ove, decu učesnike, ali i decu koja su prisustvovala svečanosti kao publika, obradovala je paketićima srpska pravoslavna crkve-na opština iz Trsta. Uti-ske nam prenose učiteljice

kog praznika posvećenog prvom srpskom arhiepi-skopu, učitelju, dobrotvoru i graditelju, Svetom Savi. Najmanje što možemo da učinimo da mu se odužimo

ove dopunske škole: “Na ovogodišnjoj Svetosav-skoj priredbi učestvova-lo je četrdesetak učenika predškolskog te 70 učenika školskog uzrasta, koji su recitacijama, pesmom i pri-godnim igrokazom Krsna slava Sveti Sava izmamili mnoštvo aplauza, kako ro-ditelja tako i prisutnih go-stiju. Na taj način opravdali

jeste da ga se sećamo, da našoj deci pričamo o nje-mu i da ga slavimo. Tako je ovaj dan, Savindan, i u Kopru, obeležen dostojno, u hramu Svetog Save gde su nastupila deca u okviru recitala posvećenog našem svetitelju. Posebnu pažnju privukli su učesnici obučeni u narodne nošnje. Najmla-đi polaznici škole srpskog jezika u okviru Akadem-skog kulturno-umetničkog društva Kolo ponosno su odrecitovali pripremljene pesmice, na odličnom srp-skom jeziku. Da jezik u trećoj generaciji pripadnika srpske narod-nosti u dijaspori polako nestaje jeste činjenica, ali

su i očekivanja svojih uči-teljica Tatjane Dašić, Maje Vranješ, Danijele Gvozdić i Slađane Marković. Nakon nastupa naših školaraca, igrom, pesmom i plesom predstavili su se najmlađi članovi društva dvaju srp-skih kulturno- umetničkih društava i uveličali školsku slavu.”

nada Čupković

ova deca uz veliki trud svo-jih roditelja i entuzijazam učiteljica iz AKUD Kolo već petu godinu čuvaju svoje kulturno nasleđe i prenose ga iz generacije u generaciju uz igru, pesmu, međugeneracijske susrete i takmičenja, i uz finansijsku podršku Uprave za sarad-nju sa dijasporom i Srbima u regionu, kako ne bi za-boravili ono što nam Sveti Sava vekovima poručuje:On poziva braću miluDa čuvaju srpsko slavljeI da drže pravoslavlje. Da se srpski jezik širi,Da se brat sa bratom miri,Da se slavi srpska slavaTo nam želi Sveti Sava.

nada Čupković

rajem Januara me-seca, na dan Sv. Save, prvog arhi-

episkopa i prosvetitelja srp-skog, rodonačelnika srpske duhovnosti i kulture, knin-ski mališani proslavili su svog učitelja pismenosti. Uskraćeni za mogućnost da se za ovaj dan pripremaju u okviru svojih škola ili nekih drugih kulturnih i prosvet-nih ustanova, sami su vred-no radili, u želji da pokažu ko je zapravo bio Sv. Savo, poštujući njegov kult kroz istoriju srpskog naroda. Ranom zorom, nakon ogla-šavanja crkvenih zvona,

K spremno su požurili u svoje hramove kako bi kroz pri-premljene pjesme i recitale svima približili duh velikog praznika. U hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Kni-nu mali svečari ispunili su svaki djelić crkve, kako svo-jim horskim pojanjem, tako i ljubavlju koju su prenosili na one koji su ih sa velikom pažnjom slušali. Smjenjivale su se recitacije u čast Sv. Savi, odzvanjali taktovi sve-tosavske himne, ponosno prenošene reči „Nebeske Liturgije“ Sv. Vladike Niko-laja Velimirovića. Bila je to idealna prilika da na jednom

mjestu zajedno uživaju sve generacije, kako oni najmla-đi koji su tek naučili svoja prva slova, tako i njihovi roditelji, djedovi i bake, sa jedinim „žalom“ što takvih prilika nemaju češće. Nakon svečane liturgije i đačkog dijela programa, a kako to običaj na ovaj praznik nalaže, svoj prisutnoj djeci kninski sveštenici podijelili su prikladne poklon-pake-tiće. Jednako praznično raspo-loženje vladalo je i u svim ostalim hramovima Epar-hije dalmatinske. U pojedi-nim selima, gdje danas živi tek po nekoliko mališana, u skromnom okruženju svoje svetosavske darove dobila su i tek novorođena djeca. Svi oni, bar na trenutak osjetili su djelić bogate istorije ispi-sane imenom Sv. Save. Sličan program organizovan je i u crkvi Sv. Ćirila i Meto-dija u Kistanjama. U sveto-savskom programu učestvo-vao je veliki broj vjernika čitavog bukovačkog kraja, a svima njima poslana je po-

ruka da je svetosavlje filoso-fija našeg života, zasnovana na duhovnim vrjednostima njegovanim kroz ličnost i u liku Sv. Save.„U jednoj svojoj besjedi o pravoslavnoj vjeri Sveti Sava je rekao kako Srbi nemaju kud' lutati, jer su pozvani da čuvaju jedinu i spasonosnu, pravoslavnu,svetu apostol-sku vjeru, a to su riječi koje i mi danas moramo čuti, kako bismo svi zajedno nje-govali našu vjeru i tradiciju“ istakao je između ostalog u svojoj besjedi Episkop dalmatinski Fotije.Ovim riječima poslana je i najjasnija poruka ohrabrenja svima onima koji danas žive u Dalmaciji kako bi sačuvali od zaborava jezik, pismo i običaje koji im pripadaju. Sv. Sava je živeo za svoj narod, a nakon njegove smrti ostao je njegov kult koji i danas živi medju Srbima. Tome u prilog najbolje idu pokaza-telji brojnosti pravoslavnih vjernika koji ga ponosno njeguju i svetkuju.

Vaska Radulović

eć šest godina za redom građani istočne Slavonije

i zapadnog Srema, odrasli i deca, podržavaju akciju stu-dentske fondacije „Osmeh na dar“ iz Beograda. Priku-pljajući paketiće koji sadrže igračke, slatkiše, i školski pribor ljudi dobre volje namenili su ih srpskoj deci na Kosovu i Metohiji koja žive u izlovanim srpskim enklavama.Pomoć i paketići na odredi-šte su stigli 10. i 11. janua-ra, a sa studentima putovao je i načelnik opštine Borovo

VZoran Baćanović, gde je pomoć i sakupljana u orga-nizaciji ogranka fondacije u Hrvatskoj. Razdragana deca gostima su poklanjala svoje crteže, a druženje sa njima prijalo je svima.– Drago mi je što sam imao priliku da posetim srpske sredine i decu na Kosovu i Metohiji i da vidim kako žive. Nadam se da je ono što smo im doneli, u njiho-ve živote unelo bar malo

vedrine, ali i osećaja da nisu sami i napušteni od svih, rekao je Baćanović.U samom Borovu akci-ja sakupljanja igračaka, školskog pribora i slatkiša trajala je četiri dana, a za sveukupno deset dana u Borovo su dolazili i meštani iz drugih sela ovog kraja.Sa humanitarcima je išla i Jelena Milošević iz Tenje.– Ove godine smo najviše radili u Vukovaru i okolnim

mestima, uključili smo i neke osnovne škole. Izne-nađeni smo koliko mladih je uključeno u ovu akciju i kako to izgleda na terenu, a potreseni smo ljudskim sudbinama koje smo usput videli, istakla je Jelena koja je prvi put boravila na Ko-sovu i Metohiji.Tokom dva dana huma-nitarci su posetili mesta Banje, Suvo Grlo, Dren, Crkolez, Vidanje, Osojane,

36 Bijela p^ela

školama sa nasta-vom na srpskom jeziku i pismu 27.

januar bio je u znaku Sv. Save, prvog srpskog arhie-piskopa, svetitelja i prosve-titelja. Proslave Savindana prilika su da se đaci, njihovi roditelji, nastavnici i pro-fesori okupe pod krovom škole i podsete se vred-nostima koje je Sveti Sava zagovarao. Na razne nači-ne, molitvom u crkvama, igrom, pesmom i glumom u školama, i druženjem nakon priredbi, Srbi su se ponovo podsetili da su duhovnost, prosvećenost, ljubav, razu-mevanje, sloga i zajedništvo najveće ljudske vrline.– Svetosavlje predstavlja jednu primarnu duhovnu kategoriju u našem načinu života i delovanju. Sveto-savlje obuhvata sve ono što su naši preci vekovima radili, stvarali i ostavili nam u nasleđe. Sveti Sava je za školu, srpsku crkvu i narod sve. Postavio je temelje sve-ga što imamo i što jesmo i to je zapravo ono s čim izla-zimo pred ceo civilizovani i kulturni svet. Zato smo istinski ponosni što tradi-cionalno obeležavamo ovaj

Udan kao školsku slavu i što je upravo Sveti Sava kao naš učitelj obeležio našu istori-ju i trasirao naš put kojim trebamo da idemo kroz život i našu veru, istakla je direktorka OŠ Markušica Jasmina Maksić.– Naši učenici danas nema-ju nastavu, ali njima je to radni dan. U sklopu nastave obeležavaju svoju školsku slavu. Ovde je direktor, svi profesori koji predaju u nastavi na srpskom jeziku, tu su svi učenici, njihovi ro-ditelji, gosti. Naši učenici su veoma dobro upoznati sa likom i delom Svetog Save. On je za naš narod velika ličnost, začetnik je srpske kulture i pismenosti i u svesti svakog našeg čoveka ima posebno mesto. U školi imamo veronauku i zahva-ljujući tome o njemu zaista znaju mnogo, rekla nam je voditeljka nastave na srp-skom jeziku u vukovarskoj Gimnaziji Anđelka Savić.Svečano je bilo i osnovnim i u srednjim školama, sla-vilo se i u selima i u gradu,

a pripremljene programe pratio je veliki broj učenika i njihovih roditelja kojima su deca obučena u narodne nošnje uz hleb i sol iskazi-vala dobrodošlicu.– Sveti Sava uradio je ono što je danas gotovo nezami-slivo. Odrekao se svog ple-mićkog života i posvetio se duhovnosti. On je još onda znao da je bogatstvo biti obrazovan, prosvećen, biti zdrav, a ne nekakva mate-rijalna, okom vidljiva blaga, nadovezao se na reči svoje drugarice Srećko Ilić.

Pune crkve, sportske dvora-ne i školski holovi u Borovu, Borovu naselju, Negoslavci-ma, Bršadinu, Boboti, Vuko-varu, Trpinji, Dalju, Bijelom Brdu i drugim mestima po-kazale su još jednom da Sveti Sava u svesti svakog Srbina ima posebno me-sto. Njegovo ime ne samo da pokazuje put, kako svi ističu, nego i opominje da je jedino u slozi moguće trajati i da svaku svađu tre-ba prekinuti pre nego što preraste u mržnju.

S. Bubalo

Orahovac, Velika Hoča, Prizren, Novake, Miloševo, Staro Gracko i Gojbulja. Po-setili su i srpske manastire; Banjsku, Visoke Dečane, Svete Arhangele, hram Bo-gorodice LJeviške i Svetog Đorđa u Prizrenu i prisu-stvovali nedeljnoj liturgiji u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Orahovcu.Akciju “Osmeh na dar” sva-ke godine pomažu i mnoge poznate ličnosti iz kultur-nog, sposrtskog i javnog života kao što su Ivana Španović, Boki Perić, Sara i Nevena Božović, Milorad

Čavić, Miroslav Raduljica, Bojan Bogdanović, Nele Ka-rajlić, Ivan Ivanović, Bajaga i mnogi drugi.

Osmeh na dečijim licima ima neprocenjivu vrednost, a oduševljenje sa kojima su dočekali goste sa poklo-

nima i srca humanitaraca ispunjava neizmernom ra-došću.

Slavko Bubalo

37Bijela p^ela 37

nikolina tijanić, negoslavci

dajana veselinović, Žegar dajana veselinović, Žegar Marko Gužvica

david Simić, daq

Qorđe Kondić, dežanovac

Goran Živković, dežanovac

38 Bijela p^ela

ZIMA U LICI

Zima u lici jako je hladna. ima puno snijega pa se možemo grudati, klizati, skijati. S krovova vise ledenice, a često kliže i snijeg. Iako je hladno, uživamo i radujemo se snijegu.

Rajka Raseta, 5. razr., Donji Lapac

Bijele su pahulje zabijelile moj kraj. Na suncu se svjetlucaju kao biseri. Vrapčići skakuću s prozo-ra na prozor tražeći mrvice, gladni su.Zimi je priroda pusta, nema šarenila, biljaka ni životinja, osim ponekog zečića željnog igre ili hrane.Drveće je ostalo suho, prekriveno snijegom. Lju-di su najčešće u kućama i griju se kraj peći.A djeca? Djeca se igraju na snijegu i hladnoća im ne smeta.

Tijana Ljiljak, 7. razr., Donji Lapac

Zima je moje omiljeno godišnje doba. Tada se moja braća i ja skijamo, sanjkamo, grudvamo i pravimo snjegovića. Najviše se volim bacati u snijeg jer tada osjetim kako je mekan. Lice mi zaista jako pocrveni. Posebno je zabavno sanjkati se na džaku jer je daleko brži od saonica. Uživamo na snijegu sve dok ne padne mrak, a onda se u toploj kući za-motamo u pokrivače i uz vrući čaj gledamo filmo-ve. Zato volim zimu.

Milka Jazić, 6. razr., Donji Lapac

Zima u LiciZima u Lici je tužnazbog hladnoće i ružna.Dani su hladni,i jeleni su gladni.Baba zima mora da ode,da se vrate laste i rode.

Petar Bubalo, 5. razr., dowi lapac

Sveti SavaNa dan Svetog Save idemo u crkvu gdje se najprije održi liturgija. Nakon službe ot­pjevamo himnu Svetog Save, a zatim recitiramo pjesme. Po­tom stanemo u krug i vrtimo hqeb kojeg sveštenik polije vinom. Hqeb se siječe i uzi­mamo ga zajedno sa koqivom.

Jelena Bajić, 6. razr., dowi lapac

Jabuka u dvorištuMoje omiqeno drvo je jabuka, i to ona u mom drvorištu. Iako ima još nekoliko staba­la, ona mi je najdraža. Izgleda mi kao da je “glavna” i da se razlikuje od drugih. Lepo izgleda na gustoj zelenoj travi, sva ponosna. Razgranata je, a ukrašavaju je sočni, crve­ni plodovi. Gledam je često i za mene je zaista posebna.Sada mi izgleda tužno, ali ponovo će na proleće ožive­ti. Već sada se radujem novim listovima, cvetovima i plo­dovima.

leon radić, 3. razr., vukovar

Da sam ja učiteqicaDa sam učiteqica bila bih stroga prema učenicima kako bi boqe učili. Dala bih im mnogo zadaće – da više uče. Zahtevala bih od wih da budu dobri, kulturni, da se ne tuku i ne svađaju i da redovno uče. Za­ista se nadam da ću jednoga dana i postati učiteqica.

ivana Đudarić, 5. razr., trpiwa

nikolina zelić, Žegar Sergej Kovačević Đorđe Gubrilović ivan Žarković, dežanovac

aleksandar dimitrievski, dežanovac

Suzana Karniž, dežanovac

Jovana Popović, dežanovac

39Bijela p^ela 39

Moja baka mesi hlebU pekarama možemo naći razne vrste hleba. Imamo narodni, raženi, beli, crni, sa raznim semenkama, ali meni je najdraži hleb koji mesi moja baka.Kad dolazim iz škole, uvek se razveselim kad baka ispeče hleb. On je puno boqi od onoga koji inače kupujemo u pekari. Moja mama kaže da je i puno zdraviji. Najviše ga volim jesti dok je još vruć. Pitala sam baku kako se pravi domaći hleb jer sam htela dati mami recept da ga i ona nauči mesiti. Baka mi je kazala da se prvo stavi kvasac u mleko, sa malo šećera, i čeka da se podigne. Nakon toga se doda brašno i so, te se umesi. Od testa se oblikuje kugla i ostavi da se diže. Kada se testo diglo, oblikujemo ga u hleb, zarežemo nekoliko puta i stavimo da se peče. Ispečeni hleb “umijemo” vodom i pokrijemo da korica omekša.

adrijana Kujavić, 5. razr., daq

Zimske radostiNapokon je došla zima i školski pra-znici. Pravo vrijeme za igranje i za-bavu na snijegu. Cijela je moja Lika prekrivena snijegom. Najljepše je za Badnjak. Tad idemo do crkve gdje se pali vatra, pleše se kolo, druži se i zabavlja. Na Božić idemo u crkvu. Mi djeca dobijemo darove.Na kraju zapalim svijeće za sve svo-je bližnje.

Gorana Balać, 7. razr., Donji Lapac

SanSawala sam beskonačnu livadu punu cveća. Tekli su potoči­ći limunade, a na drveću rasli čokoladni mafini. Ukolo su letjeli leptirići, a sve je bilo puno bubamara. Tamo, u mom snu, život je vječan.

Mirjana Paunović, 3. razr., Gračac

Ptica putovala, pa mi ispričalaKroz prozor na terasi ugledala sam dve male senice koje su srećno sletele na konopac za sušewe rubqa i veselo zacvrkutale.Jedna mi se senica javila i učinilo mi se da razumem ptičji jezik. Začudila sam se i izašla na terasu. Čudom, senice nisu odle­tele, pa sam polako otišla u kuhiwu, uzela orah, očistila ga i iznela senicama. One su ga počele bojažqivo posmatrati i malo – pomalo, došle su do wega. Odjednom, jed­na senica počne da priča:– Dobar dan, devojčice,mi smo senice,bračni par,dala si nam prekrasan dar.Od terase do terase, mi smo lutale,do tebe dolutale.Hranu si nam dala ti,pa ćemo kod tebe ostati,zimu prezimiti,na proleće mladunce dobiti.Oduševio me je ovaj pesnički jezik senica, pa sam odlučila da se brinem o wima tokom zime.

hana radulović, 3. razr., vukovar

40 Bijela p^ela

Tara Krstić, 4. razr., vukovar vawa Stojković, 7. razr., Trpiwa

dejan Nešić, 8. razr., daq

Jelena platića, 4. razr., vukovar Jovana Todorović, 4. razr., vukovar

Ivana Radović, 6. razr., Mirkovci

Anđela Erić, 2. razr., Markušica

41Bijela p^ela

Sara popović, 5. razr., daq

Nikola Makivić, 4. razr., daq

Marko zorić, 4. razr., Jagodwak Marko zorić, 4. razr., Jagodwak Saša važić, 5. razr., daq

Jelena Ćoso, 2. razr., Žegar

Milan pavić, 4. razr., daq

Koliko čipko ima godina ako djed kaže

Ime

Prezime

Razred

Adresa

Odgovor

SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka

42 Bijela p^ela

Pripremio Dragiša Laptošević

ReBUS

MaGiČNi liK

ZaGONeTKa

Lipu sjekoh jedno qeto,Sjekoh lipu drugo qeto,Sjekoh lipu treće qeto,a sve lipa jednolika.

Upiši jedno slovo u prazna poqa da se liku nađu čulo vida, ptica pjevica i osvježavajući napitak

N a G R a d N i Z a d a T a K

aRUKONe

Spojite jednake brojeve lini-jama koje prolaze iskqučivo praznim poqima. Linije se ne smiju sjeći. Sva prazna poqa moraju biti upotrijebqena!

CRNiliCa

Zacrni poqa označena tačkama i vidjet ćete kako Marko oblači pulover

“Čipko i ja imamo zajedno 65 godina, a meni je

onoliko godina koliko je Čipku mjeseci.”

p Ag A

K S

K

KS

BROj U NiZU

Slijedeći matematičku logiku upiši brojeve koji nedostaju

1 1 2 5 13

pReMeTaQKa

Šta pije JAKI MATO

RJE{EWA IMENOSLOV

Web-zANIMACIJE

ZVRRRRRRRRRK

MaGiČNi liK

Slovo O

BROj U NiZU

Brojevi 3, 8

pReMeTaQKa

Makijato

ZaGONeTKa

Ovca i runo

ReBUS

Plava glava

aRUKONe

43Bijela p^ela

Odabrala: Nada ^upkovi}

znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno slov.

BARBARA - žensko ime, vodi po-rijeklo od grčke riječi barbaros, što znači negrčki, stran, tuđi. Ime je vrlo staro, iz vremena kada su se žene otimale iz tuđeg pleme-na, pa je takva žena u novom pleme-nu prozvana barbara ili tuđinka. Ime je to i svetice Barbare iz Nikomedije, treći vek, i preuzeli su ga svi narodi.U Srba je ime Varvara, a kod Rusa, Varvara i Varja. U Hrvata je Bar-bara, Barica, Bara... Danas je u svijetu, vrlo poznato ime lutke Barbika, miqenice svim djevojčicama.

B. Kostić

Da li su ti nekada rekli stariji da si pravi zvrk? Znaš li šta to znači? To znači da si brz, radoznao, da se ne smiruješ baš kao zvrk ili čigra. I baš kao čigra vrte se informacije na internet-strani informativno edukativnog internet centra za decu Zvrk www.zvrk.co.rs/. ZVRK je nevladina neprofitna organizacija registrovana 2003.-e godine u tadašwem Sa-veznom ministarstvu nacionalnih i etničkih zajednica.

U okviru ovog sajta sigurno će svako od vas naći nešto zanimqivo, kao što je 16 minutni film o xinovima Patagonije, tj. dinosaurusima, ili nešto kreativno kao što su slatki recep-ti iz “kobajagi kulinarskih čarolija” dece ku-vara, ili možda malo zanimqive matematike, fizike, hemije, istorije, male škole stranih jezika... a možda volite da bojite? Nećete ostati “praznih šaka”, jer ovaj sajt nudi veliki

izbor raznih bojanki.Sajt ne bi bio sajt ako ne bi ponudio i moguć-nost chat-a, pričaonice, sa drugarima Zvrki-ćima.Pored zanimqivosti za decu na ovom sajtu naćiće i vaši roditeqi informacije za svoje nedoumice u ishrani, vaspitawu slično.Za obožavaoce strip- junaka kao što je Denis napast, Kromawonci, Hogar Strašni, Kali-mero i dr. autori stranice potrudili su se da i tu malu radoznalost ispune stripovima poznatih junaka. A možda voliš kviz pitawa? Odlično! Ovde ćeš naći i kvizove iz različitih oblasti: nauka, čovek, priroda, gramatika, matematika, jezici, sport,naša planeta, kultura, itd. Pa i ako daš neki pogrešan odgovor, ništa straš-no, naučićeš nešto novo!

ISSN

133

1-54

55

List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Zahvaljujemo Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije.

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

Izdavač: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Uređuje redakcijski kolegij - V.D. glavnog urednika: SRĐAN TATIĆ - Izvršni urednik: LJERKA RADOJČIĆ - Likov ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafički ured-nik: ĐURO BUDISAVLJEVIĆ - Lektor i korektor: DUŠANKA STARČEVIĆ - Kompjuterska priprema: DAMIR BEDNJANEC - Štampa: SKANER STUDIO, Zagreb - List izlazi mjesečno - Tiraž: 1500 primjeraka - Adresa uredništva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mail: bijelapcela@yahoo.com - IBAN: HR8823600001500150831 - Ubilježeno u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Sektor informiranja, pod brojem: 757

NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.•Povelja Milan Radeka 2014.