Filozofski fakultet u tuzli

Odsjek: Historija

BOSNA I HERCEGOVINA NEPOSREDNO NAKON DRUGOG SVJETSKOG

RATA

(REFERAT)

MENTOR: mr.sc. Salkan Užičanin RADIO: Faruk Hasanhodžić

BIH u prvim godinama nakon Drugog Svjetskog rata

Narodi BIH masovno su učestovali u NOB – i i revoluciji i podnijeli veliki teret, posebno

svojim ogromnim ljudkim žrtvama, kako vojnim tako i civilnim. Kraj rata 1945. BIH je bila

dočekala teško razorena, sa velikim ljudskim gubitcima u ljudskim životima i materijalnim

dobrima. Smatra se da je od zločina okupatora, ustaša i četnika, te u borbi protiv njih

stradalo više od 500. 000 stanovnika u BIH. Teško je reći koliko je bilo procenata kojeg

naroda što je bilo stradalo. Jedino se bilo znalo da je stradalo oko 103.000 Bošnjaka, s

neznatnim procentom ljudi iz Sandžaka. Prema nekim procjenama, najviše prema ukupan

broj stanovništva stradali Bošnjaci u Jugoslaviji u Drugom Svjetskom ratu. Njima je rat bio

odnio oko 8,1% od ukupnog broja stanovništva. Taj narod je prije svega desetkovan,

genocidom koji je bio nad njim vršen. O genocid koji je bio nad Bošnjacima, kroz svih 45

godina nije se bilo smjelo pričati. Broj nastradalih Bošnjaka je bio i procentualno veći od

stradanja Židova i Roma.

BIH je u toku rata u pogledu materijalnog snabdijevanja NOV-e i POJ – e podniječa bila

najveći teret. Najveći dio zemlje bio je potpuno uništen. Zemlja je bila skoro ostala bez

stambenog fonda, javnih objekata i školskih zgrada. Od oko 820.000 srušenih ili manje više

uništenih zgrada, oko 4000. Bilo je na prostoru BIH. Privreda je bila teško stradala. Uništeno

je bilo ko 150 preduzeća i rudnika. Opljačkan je bio najveći dio sredstava za rad i bogastvo

naroda. Un ištene ili oštećene su bile sve ssaobraćajnice. Spaljeni su bili i uništeni gradovi

kao Vlasenica, Rogatica, Višegrad, Glamoč.....

Težinu situacije povećavala je bila činjenica da je BIH od ranije bila zaostajala u razvoju u

odnosu na druge zemlje u Jugoslaviji. BIH je bila 1946. Dostigla 69% predratne industrijske

proizvodnje. U 1947. bilo je svega 165. 000 ili 6,7 % zaposlenog stanovništva, od toga u

industriji samo 51.000. Od ukupnog društvenog proizvoda u industriji je bilo stvarano samo

13%, a u poljuprivredi 36%. Prvih poslijeratnih godina u BIH bilo je samo 147 školskih

objekata, 220 ljekara...Popisom stanovništva 1948. Bilo je samo 45% nepismenog

stanovništva. U tim uslovima je trabalo dići državu.

Kampanja protiv religije u BIH

Jedna od najtipičnijih značajkih ovog staljinističkog perioda bila je antireligiozna politika.

Osobito se grubo bilo postupalo s Katoličkom crkvom zato što je dio njena klera surađivao s

ustašama u Hrvatskoj i Bosni. Neke su crkve bile uništene, a samostani i sjemeništa

zatvoreni. Pravoslavna crkva je bila prošla nešto bolje, iako je u prve tri – četiri godine izvršen

snažak pritisak na njene institucije. Dio je njena višeg svećenstva bio surađivao s

kvinslinškom vladom u Srbiji, ali je jedan dio mlađeg sveštenstva služilo u Titovoj vojsci kao

vojni svećenici. Poticano je bilo i osnivanje društava takvih svećenika u samoj crkvi da bi

Komunistička partija mogla utjecati neposredno na crkvu.

Što se tiče islama,čini se da su bila postojala dva glavna pitanja koja su imale nedgovarajuće

odgovore. Prvo smatrali su da je Islam religija koja pored induvidualnog, podrazumijeva i

društvena prava i običaja, i drugo, da je najtražačka i najazijatska religija. Osim toga najveći

dio islamske zajednice bio je dosta. Svi važniji intelektualci, učeni ljudi su bili uglavnom

smaknuti. Godine 1946. Ukinuti su bili sudovi islamskog svetog vjerskog zakona, dok je ustav

iz 1946. bio garantirao, uobičajen član prema kome će Jugoslavija poštovati vjerske slobode,

a crkva će biti odvojena od države. Međutim, u praksi je bilo drukčije. Godine 1950. Bilo je

zabranjeno nošenje feredže. Zatvorene su bile posljednje medrese, mektebi a nije se bilo

moglo ni vršiti prakticiranje vjere.

Položaj Bosne i Hercegovine

U toku rada na Ustavu, Ustavotvornoj skupštini su bila stizala od građana prijedlozi i sugestije

u pogledu nekih ustavnih rjšenja i formulacija. Đilas je bio smatrao da je trebalo da se unese

šesta buktinja ali ne kao pitanje Bošnjaka kao jednake nacije. Na ovo je bio oštro reagirao

poslanik Ustavotvorne skupštine iz Mostara Husein Husaga Čišić. On je bio otvoreno

prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine kao što se u Ustavu uz ostale

južnoslavenske narode ne pojavljuju Bošnjaci. Niko od ostalih poslanika nije bio podržao

Čišića. Bio je jedini poslanika koji je glasao protiv Ustava s obrazloženjem da to čini zato što

se u njemu ne nalaze Bošnjaci kao nacija. Izglasavanje Ustava FRNJ 31.1. 1946. Ustavotvorna

skupština je bila obavila svoj završni čin.

Pošto je u međuvremenu Narodna skupština BIH, odnosno njeno Predsjedništvo, donijelo

Zokon o Ustavotvornoj skupštini Narodne Republike BIH, 13.10.1946. održani su izbori za

Ustavotvorni skupštinu NR BIH. Na prvom zasjedanju ona je bila potvrdila sve odluke Drugog

zasjedanje ZAVNOBIH – a, a zatim sve akte koje su donijeli Narodna skupština BIH i njeno

Predsjedništvo u vremenu od 26.4.1945. do sastanka Ustavotvorne skupštine. Na sjednicama

održanim od 28. Do 31. 12. 1946, tačno njedanaest mjeseci nakon proglašenja prvog ustava

FNRJ, Ustavotvorna skupština jen bila usvojila i proglasila prvi republički ustav. Ustav BIH bio

je sličan ustavu ostalih federalnih jedinica. On je bio izrazio njena suverena prava i državnost,

ali unutar jedinstvenog društveno – ekonomskog i političkog sistema tadašnje Jugoslavije.

Ustav nije bio spominjao poimenice narode u BIH.

Literatura

Malcom Noel, Povijest Bosne – Kratki pregled, Zagreb – Sarajevo, 1995.

Imamović Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998.

Kožar Azem, Historja Bosne i Hercegovine, Tuzla, 2001.