UVOD

Odreivanje pojma krivinog djela je jedno od centralnih pitanja nauke krivinog prava, koja ima zadatak da pojam krivinog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrani u svakom krivinom djelu. Elementi koji su zajedniki svim krivinim djelima zovu se osnovni elementi krivinih djela. Osim njih, postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih krivinih djela. Odreujui opi pojam krivinog djela, u teoriji se polazi od razliitih stanovita.

Meutim, sva ta stanovi.ta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovita forme krivi.nog djela i sa aspekta njegove sadrine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma krivinog djela: formalni i materijalni. Formalni pojam krivinog djela Normativno i realistiko shvatanje krivinog djela. U krivinopravnoj teoriji u vezi sa odreivanjem formalnog pojma krivinog djela javilo se pitanje da li se krivino djelo treba uzeti iskljuivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiko shvatanje pojma krivinog djela. Prema normativnom shvatanju, krivino djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu krivinog zakona. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se krivinim djelom prvenstveno vrijea norma, pa je povreda norme osnovni element svakog krivinog djela. Prema realistikom shvatanju, krivino djelo nije iskljuivo pravni pojam ve prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. U krivinopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realistiko shvatanje krivinog djela, s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unoenja posljedice u pojam kriv. djela. U teoriji postoji jo nekoliko shvatanja pojma krivinog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam krivinog djela.

1.Pojam i znaenje bia krivnog djela

Pojam posebnog krivinog djela u krivinopravnoj teoriji esto se naziva bie krivinog djela. Dakle pod biem krivinog djela[footnoteRef:2] podrazumijeva se skup ili zbir posebnih elemenata koji predstavljaju bitna obiljeja odreenog krivinog djela, koja karakteriu samo to posebno krivino djelo i odvajaju ga od svakog drugog krivinog djela. Stoga se ponekada umjesto bia krivinog djela govori o pojmu krae, ubistva, silovanja, primanja mita, itd., iako to nije uvijek posve tano, jer postoje i posebna bia i same krae ili ubistva, a to su bia osnovnog, privilegovanih ili tekih oblika tih djela, ali i mnogih drugih krivinih djela. [2: T. ivanovi je govorio o optem biu krivinog djela ( corps general, allgemeiner tatbestand) i posebnom biu krivinog djela, dok je veina autora pod biem smatrala samo posebno bie, to je on smatrao pogrenim]

Obiljeja koja ine jedno posebno krivno djelo navode se u onom dijelu krivnopravne odredbe koja se naziva dispozicijom. Ti elementi izraavaju ono to je bitno za postojanje odreenog krivinog djela, ono to odreuje samo nepravo datog djela i po emu se to djelo razlikuje od svih ostalih krivinih djela. Najkrae, zakonsko bie krivinog djela izraava sutinu neprava odreenog krivinog djela, sadraj zabranjenog ponaanja, ono to je tipino za odreeno krivino djelo, one lemente koje ovjekova radnja mora da ispunjava da bi predstavljala kanjivu radnju koja ima kvalitet odreenog krivinog djela iz date zakonske odredbe u kojoj je to krivino djelo opisano. Za postojanje bilo kojeg posebnog krivnog djela potrebno je da budu ostvarena sva njegova bitna zakonska obiljeja, a to e biti onda kada ostvareno injenino stanje konkretnog sluaja odgovara biu odreenog krivinog djela na nain na koji je ono opisano u datoj zakonskoj odredbi. Tako npr. Zakonsko bie krivinog djela krae ine slijedea obiljeja: oduzimanje, tua pokretna stvar i namjera da se time pribavi protivpravna imovinska korist. Ukoliko nedosatej bilo koji od ovih elemenata, nije ostvareno njegovo zakonsko bie i stoga krivino djelo ne postoji. Tako, ako neko oduzme tuu pokretnu stvar u namjeri da je vrati, nema djela krae jer ne postoji bitno obiljeje djela, a to je namjera pribavljanja protipravne imovinske koristi. Na jednak nain ovo vrijedi i za sva druga krivna djela.

Iz navedenog proizlazi da svako krivino djelo ima svoja posebna konstitutivna obiljeja ili elemente koji proizlaze iz njegovog zakonskog opisa datog u odreenoj odredbi posebnog dijela. Posebni elementi se tako u stvari javljaju kao konkretizacija optih elemenata, prvenstveno radnje kao obaveznog elementa bia krivinog djela, dok svi drugi elementi na izvjestan nain imaju funkciju dopunskih obiljeja koja radnju blie odreuju, a to su subjekat radnje, pravna dobra na koje je ona usmjerena ( objekat), nain, mjesto i vrijeme njenog preduzimanja.

2. Klasifikacija obiljeja bia krivinog djela

Jedan dio elemenata krivinog djela karakterie objektivnu, a druga subjektivnu stranu zakonskog bia krivnog djela, pa se stoga ona redovno i dijele na objektivna ili spoljna i subjektivna ili unutranja obiljeja. U prva spada prije svih radnja izvrenje kao osnovni i obavezni elemenat svakog krivinog djela, ali koja je razliita kod pojednih krivinih djela. Tako je npr. radnja izvrenja kod krivinog djela ubistva lienje ivota, kod krae oduzimanje tue pokretne stvari, kod falsifikovanja novca pravljenje ili stavljanje u opticaj lanog novca, itd. Slino je i sa posljedicom koja se kod razliitih krivinih djela pojavljuje u razliitim oblicima; smrt drugog je posljedica kod ubistva, oduzimanje ili ograniavanje slobode kretanja kod protipravnog lienja slobode, konkretna opasnost kod azgaivanja ivotne sredine, kod izazivanja opte opasnosti, ugoravanja javnog saobraaja itd. Kod rijetkih krivinih djela posljedica nije njihovo zakonsko obiljeje, jer se takva djela iscrpljuju u samoj radnji izvrenja, kao to je npr. krivino djelo davanja lanog iskaza, naruavanje nepovredivosti stana, oteenje brana i vodoprivrednih objekata ( tzv. Formalna krivina djela).

U obiljeja krivinog djela spadaju i druge okolnosti kojima zakon blie konkretizuje odreeno krivino djelo. Oni se najese odnose na poseban nain ili sredstvo izvrenja djela, lino svojstvo, lini odnos ili lini status izvrioca, a ponekad i vrijeme i mjesto izvrenja, itd. Tako je npr. obijanje i provaljivanje nain izvrenja jednog oblika teke krae; sila ili prijetnja kod niza krivnih djela, kao to su; prinude, otmice, razbojnitvo, iznuda, silovanje, napad na ustavno ureenje, otmice vazduhoplova ili broda; eksploziv, elektrina struja i otrov su sredstva izvrenja nezakonitog ribolova i sl. Kod nekih krivinih djela svojstvo uinioca je konstitutivno obiljeje djela, pa tako npr. veinu krivinih djela protiv sluebene dunosti moe uiniti samo slubeno lice, ubistvo djeteta pri poroaju samo majka rodilja, neka djela samo roditelj, staralac, nastavnik, vaspita, advokat, branilac, ljekar ( ovakva djela kod kojih je njihov inilac ogranien samo na odreena lica nazivaju se specijalna krivina djela ili delicta propria). Nekada je opet obiljeje nekih krivinih djela posebno svojstvo pasivnog subjekta. Tako je npr. kod nekih oblika tekog ubistva pasivni subjekat dijete ili maloljetnik, bremenita ena; kod nekih polnih delikata to je takoe dijete ili maloljetnik, zatim nemono lice; kod navoenja na samoubistvo i pomaganja u samoubistvu, pasivni subjekt je neurainljivo, bitno smanjeno urainljivo lice ili lice koje se prema izvriocu nalazi u odnosu kakve podreenosti ili zavisnosti, itd. Kod nekih djela vrijeme njihovog injenja predstavlja bitno obiljeje, npr. vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije kod krivinog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva; vrijeme lovostaja kod nezakonitog lovaa, vrijeme kada je to zabranjeno kod nezakonitog ribolova ( l. 437.); ili mjesto, takoe kod nezakonitog lova i ribolova, kada se to ini u zabranjenom lovitu ili na podrujima na kojima je to zabranjeno, kod krivinog djela krijumarenja lica iz l. 189. KzBiH mjesto izvrenja je dravna granica, straarsko mjesto kod djela povrede straarske dunosti.

Obiljeja krivinog djela mogu biti deskriptivna i normativna. Deskriptivna ili opisna obiljeja uglavnom predstavljaju pojmove za ije se razumijevanje ne postavljaju posebni zahtjevi, jer se uglavnom radi o takvim pojmovima koji su optepoznati ( npr. dijete i bremenita ena kao pasivni subjekti kod tekog ubistva, majka rodilja i dijete kod djeteubistva i sl.) i stoga su po pravilu svi podjednako svjesni obih pojmova. Normativna ili vrijednosna obiljeja ( npr. isprava, licenca, znaci za vrijednost, tua stvar, niske pobude i sl.) predstavljaju ona ibljeja za ije razumijevanje je potrebno odreeno vrednovanje i njihov pojam i razumijevanje zavisi od odreenih normi, bilo pravnih ili nekih drugih, npr. tua stvar kod krae ili bezobrazna osveta ili naroito niske pobude kod tekog ubistva. Ovo razlikovanje je od znaaja za utvrivanje krivice uinioca, jer postoji razlika u sadraju svijesti uinioca u odnosu na ova obiljeja ( v. Infra, izlaganja kod umiljaja). Meutim, valja imati u vidu da je ova podjela relativna, jer se ova obilejja uvijek ne javljaju u svom istom obliku, pa tako nerjietko i deskriptivna obiljeja podlijeu vrednovanju. Tako je npr. pokretna stvar kod krae deskriptivno obiljeje, ali se ne moe ipak utvrditi ta taj pojam sve obuhvata dok se ne postavi norma o tome ta se sve pod tim podrazumijeva (v. l. 147. St. 23., gdje se navodi da je to, pored ostalog i telefonski impuls kao i kompjuterski podatak ili program.)

Subjektivna obiljeja bia krivinog djela ine oni subjektivni elementi koji su konstitutivna obiljeja subjektivne strane datog djela ili koja ine njegovo subjektivno bie. Teko je odrivo shvatanje da umiljaj i nehat nisu elementi subjektivne strane bia krivinog djela, ve samo oblici vinosti. Ako bie krivinog djela ukljuuje sve to je potrebno da bi ono postojalo kao takvo, ako se njime izraava ono to predstavlja sutinu neprava toga djela, ono zbog ega je ono zabranjeno, onda se u to moraju ukljuiti i subjektivni elementi, pogotov umiljaj i nehat, jer se tek na taj nain moe razumijeti karakter i smisao objektivne strane bia krivinog djela. Rije je o dvije dimenzije jednog te istog pojma koje su meusobno povezane i uslovljene, jer subjektivni supstrat bitno opredjeljuje jedno ljudsko ponaanje i nez toga ga nije mogue do kraja razumjeti. Radnje koje su samo na izgled iste, ne moraju predstavljati iste radnje i u vrijednosno-socijalnom smislu; one po svom karakteru mogu biti sutinski razliite, u zavisnosti od svoje subjektivne usmjerenosti, pa se stoga moraju razliito vrednovatii kvalifikovati. Ako je npr. neko uzeo tuu pokretnu stvar, u namjeri da je nakon odreenog vremena vrati, ili je to uinio samo alei se, nee postojati bie krivinog djela krae, jer ne postoji njegov subjektivni supstrat-namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Iz navedenog proizlazi da je objektivna strana bia krivinog djela odreena njenom subjektivnom usmjerenou, pa dakle njeno vrednovanje nuno obuhvata i njenu subjektivnu komponentu. Tek njena subjektivna usmjerenost na povredu ili ugroavanje zatienih vrijednosti, daje joj kriminalni karakter izraen kroz bie datog krivinog djela.

Pored navedenog, u subjektivnu stranu nekih krivinih djela ponekada ulaze posebni elementi subjektivnog karaktera, kao to je odreena namjera, pobuda, znanje neke okolnosti i sl. Tako je kod veine krivinih djela protiv imovine potrebna namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ili kod krivinih djela protiv ustavnog ureenja namjera ugroavanja ustavnog ureenja ili bezbjednosti. Namjera je obiljeje i mnogih drugih krivinih djela, npr. protiv privrede i platnog prometa, protiv slubene dunosti, ali se on pojavljuje i u drugim vidovima, kao npr. namjera da se drugome nanese kakva teta npr. kod prevare, da se falsifikovana isprava upotrebi kao prava, kod falsifikovanja isprave, itd. Razumije se da subjektivna obiljeja ovakvog karaktera ne mogu sadravati nehatna krivina djela, ve samo umiljajna, po pravilu ona koja se ine direktno umiljajem. Pobuda kao posebno obiljeje susree se samo kod rijetkih krivinih djela, npr. koristoljublje, bezobzirna osveta ili neka druga naroito niska pobuda kod tekog ubistva. Isto tako znanje, npr. znanje da je stvar pribavljena krivinim djelom kod prikrivanja ili da je novac laan kod falsifikovanja novca ( l. 205. St.4. KzBiH), ili da je novac ili imovina pribavljeni krivinim djelom ( l. 280. St.1. KzRS), ili da je postao nesposoban za plaanje kod djela iz l. 262. KzRS.

3. Dopunska obiljeja krivinog djela

Elementi bia krivinog djela dalje se dijele na osnovne i dopunske, u zavisnosti od oblika odreenog krivinog djela. Osnovni elementi predstavljaju obiljeje osnovnog oblika zakonskog bia odreenog krivinog djela, dok dopunski elementi ine obiljeja teeg ili lakeg oblika krivinog djela, tj. Predstavljaju kvalifikatorna ili privilegujua obiljeja. U krivinom zakonu veliki broj krivinih djela je odreen u svojim kvalifikovanim oblicima, dok je manji broj onih koja se pojavljuju i u privilegovanim oblicima.

Zakonsko bie krivinog djela redovno ukljuuje sve to je navedeno u zakonskom opisu krivinog djela, ali je u teoriji prisutno i razlikovanje zakonskog bia krivinog djela od njegovog zakonskog opisa, jer se polazi od stava da u nekim sluajevima bie krivinog djela ne obuhvata i neke dodatne okolnosti ili elemente koji se nalaze u zakonskom opisu datog krivinog djela, kao to su npr. objektivni uslovi inkriminacije ili kanjivosti, raznovrsni subjektivni dodaci ili momenti vezani za uinioevu krivicu, kao to su np. Namjera, posebni motivi i sl.

Zakonsko bie krivnog djela je povezano sa zakonskim opisom krivinog djela, ali se ipak od njega razlikuje. To je radi toga to ima i takvih krivinih djela kod kojih je zakonsko bie krivinog djela samo jedan dio zakonskog opisa krivinog djela, koje sadri i neke dodatne elemente koji ne ulaze u zakonsko bie, npr. objektivne uslovne inkriminacije ili kanjivosti ( tako kod krivinog djela poreske utaje iz l. 210, ili djela iz l. 224., 230., 231.). Slino je i kod nekih krivinih djela u entitetskim zakonima. Tako, krivno djelo uestvovanje u samoubistvu iz l. 170. KZFBiH ini onaj koji navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u tome, pa ono bude uinjeno.

Dio zakonskog opisa djela koji obuhvata i onaj uslov da djelo bude uinjeno ne ulazi u zakonsko bie krivinog djela, u njegovo nepravo, ve predstavlja uslov ili pretpostavku kanjavanja za ovo djelo. Prema tome, zakonsko bie krivinog djela predstavlja samo onaj dio zakonskog opisa krivinog djela kojim se odreuje samo nepravo, one okolnosti koje ine sadraj zabranjenog ponaanja, onog ponaanja koje predstavlja krenje krivinopravne norme.

4. Uslovi inkriminacije ili kanjivosti

Pod pojmom uslova inkriminaije ili kanjivosti podrazumijeva se veliki broj raznovrsnih okolnosti koje zakon predvia kod odreenog broja krivinih djela koje ne spadaju u obiljeja krivinog djela u uem smislu, ali koje se pojavljuju kao uslovi od kojih zavisi postojanje takbog krivinog djela odnosno kanjavanje. To su okolnosti koje su van bia krivinog djela, ali bez kojih takbog djela nema, odnosno koje zansivaju kanjivosti ili je iskljuuju ( otklanjaju). Prve okolnsoti u teoriji se uobiajeno nazivaju objektivnim uslovima inkriminacije ili kanjivosti, a druge osnovima ili nitenja kanjivosti.[footnoteRef:3] [3: Jedni autori uslove inkriminacije unose u definiciju opteg pojma krivinog djela kao jedan od njegovih osnovnih elemenata, ali ga tretiraju i elementom posebnog pojma krivinog djela u odreenom sluaju]

4.1. Objektivni uslovi inkriminacije

Kao to je pomenuto, okolnosti koje oznaavamo objektivnim uslovima inkriminacije, ne pripadaju obiljejima bia krivinog djela, iako se nalaze u zakonskom opisu krivinog djela i bez kojih krivino djelo ne postoji. Uslovljavajui postojanje odreenog krivinog djela nastupanjem povrede odreenog kvaliteta, ove okolnosti uglavnom imaju funkciju ograniavanja krivine represije, odnosno suavanja kriminalne zone samo na one sluajeve kada je kanjavanje opravdano. Po svom karakteru ove okolnosti uglavnom predstavljaju posljedicu uinjenog djela, ali ih esto sam zakon odnosno teorija i praksa redovno uzimaju kao dodatne uslova van bia djela od kojih zavisi da li e to krivino djelo postojati. Tako npr. kod krivinog djela navoenje na samoubistvo ili pomaganje u samoubistvu iz l. 153. KZRS, zakonsko bie ili nepravo djela bi obuhvatalo navoenje drugog na samoubistvo ili pomaganje u istom, dok bi dio zakonskog opisa pa ovo bude izbreno predstavljao objektivni uslov inkriminacije. To znai da, iako je radnja izvrena, krivinog djela ipak nema, odnosno za kanjavanje se zahtijeva i da je samoubistvo izvreno. Slino je i kod nekih drugih krivinih djela, kao npr.: ugroavanje javnog saobraaja kod kojeg je posljedica ugroavanje ivota ljudi ili imovine veeg obima (l.410.), dok teka tjelesna povreda ili imovinska teta preko 3.000,00 KM predstavlja objektivni uslov inkriminacije; uestvovanje u tui (l.157) kod kojeg se teka tjelesna povreda ili smrt nekog lica takoe tretira na isti nain; krivino djelo utaje poreza i doprinosa ( l. 287.) kod kojeg je objektivni uslov za jjegovo postojanje da obaveza ije se plaanje izbjegava prelazi iznos od 10.000,00 KM; neprijavljivanje pripremanja krivinog djela (l. 361) je uslovljeno pokuajem ili izvrenjem neprijavljenog krivinog djela, odnosno da pripremanje nije prijavljeno u vrijeme kada je jo bilo mogue sprijeiti njegovo izvrenje.

Pravna priroda i karakter ove ustanove je u teoriji sporna. Naime, iako se redovno istie da se radi o okolnostima koje su van neprava i krivice, odnosno koje ne spadaju u bie djela ( to ima za posljedicu da te okolnosti ne moraju biti pokrivene krivicom, vinou uinioca), ipak se na kraju tvrdi da bez njih nema ni krivinog djela ni kanjavanja. To potvruje da je ovakvo shvatanje problematino i moe voditi ugroavanju odreenih naela krivinog prava, prije svih naela subjektivne krivine odgovornosti, pogotov ako se ovakvi opisi krivinioh djela koriste iroko i nekritiki, kada zapravo zakon posljedicu krivinog djela ili neko drugo njegovo obiljeje pretvara u objektivni uslov inkriminacije. Ovdje se zastupa stav da su ovo u najveem broju sluajeva okolnosti koje spadaju u bia krivinih djela. Da je tako jasno potvruje konstatacija koju na kraju svi koriste: okolnosti koje predstavljaju uslove postojanja djela ili kanjivosti, to nedvosmisleno znai da tek na osnovu tih dodatnih uslova ili okolnosti jedno ponaanje dobija puni kriminalni smisao, ili onu kriminalnu koliinu, ili onaj nevrijednosni kvalitet koji je neophodan da bi to djelo postojalo.

Svako drugo tretiranje ovakvih okolnosti jekrivinopravno upitno i vodi do slabljenja ili derogiranja osnovnih naela kao to je naelo zakonitosti ( odreenost krivinog djela) te naelo krivice. Kao npr. drugaije tretirati teku tjelesnu povredu ili imovinsku tetu kod ugroavanja javnog saobraaja nego kao element krivinog djela, jer tek sa takvom posljedicom takvo djelo ima nevrijednosni karakter koji je nuan da bi bilo krivino djelo, jer je u protivnom saobraajni prekraj. Prema tome, ovo djelo u svoje bie mora ukljuivati takvu koliinu tetnosti da bi bilo krivino, da bi ulo u krivino pravo.

4.2. Lini osnovi iskljuenja kanjivosti

Pored objektivnih uslova inkriminacije, u uslove kanjivosti i neke druge okolnosti koje takoe ne pripadaju obiljejima bia krivinog djela, ali su relevantne za kanjavanje. Takve okolnosti su veoma raznovrsne i teko ih je svesti pod zajedniki nazivnik, ali im je svima zajedniko da i pored postojanja svih obiljeja krivinog djela, u konkretnom sluaju iskljuuju kanjavanje uinioca, jer pri njihovom postojanju otpada potreba za njegovim kanjavanjem. Zakon, naime, iz razliitih razloga, prvenstveno kriminalnopolitikih ili razloga oportuniteta, polazi od stava da u takvim sluajevima uinioca ne treba kazniti, pa se na odreeni nain te okolnosti javljau kao negativne pretpostavke kanjivosti i imaju funkciju ogranienja dravnog prava na kanjavanje.[footnoteRef:4] [4: Meutim za razliku od uslova inkriminacije, ove okolnosti ne iskljuuju kanjivost uopte, ve samo kanjivost onog lica kod koga postoje]

Nekada se te okolnosti sastoje u ponaanju uinioca nakon preduzete radnje izvrenja ali prije nego je nastupila posljedica, a nekada opet nakon izvrenja krivinog djela, to moe da ukazuje na nepostojanje potrebe za kanjavanjem. Takve su okolnosti npr. dobrovoljni odustanak koji je nekada predvien uz pojedina krivina djela kao fakultativni osnov iskljuenja kanjavanja ( npr. kod djela otmice, l. 165. St.5. KZRS ili 249.st.3 i 4., te l. 250. St.5.KZBiH) ali je to nekada i obavezno kao to je to kod krivinih djela pobune lice lienih slobode iz l. 373. St. 3., kao i krivinog djela zloinako udruenje iz l. 383. St.3. itd. Nekada takvo ponaanje nakon izvrenog krivinog djela, u teoriji vie poznato kao stvarno ili iskreno kajanje, zakon predvia kao opti osnov za nekanjavanje ( npr. u l. 41.st.2.KZRS), nekada opet kao osnov samo za neka imovinska krivina djela a nekada kao lini osnov samo kod pojedinog djela ( npr. dobrovoljno opozivanje lanog iskaza kod istoimenog krivinog djela prije donoenja konane odluke.) U ovu kategoriju okolnosti spada i okolnost zakljuenja braka kod krivinog djela vanbrane zajednice sa maloljetnim licem iz l. 204. St.4., kada se iskljuuje gonjenje za to djelo, a ako je ono preduzeto, obustavie se.

Nekim od ovih okolnosti zakonodavac pridaje takav znaaj da ponekad iskljuuje postojanje djela u potpunosti. Tako npr. kod krivinih djela iz l. 361. St.3., l. 362. St.3., kada je njihovo postojanje iskljueno ako je uinjeno od strane branog druga uinioca ili lica koje sa njim ivi u vanbranoj zajednici, srodnika po krvi u pravoj liniji, brata ili sestre ili nekog drugog lica koja su navedena u ovim odredbama.

U ove okolnosti spadaju i zastarjelost krivinog gonjenja, amnestija i pomilovanje, te smrt okrivljenog u toku krivinog postupka. Ovdje takoe spada i nekanjavanje po osnovu imuniteta, pri emu treba praviti razliku izmeu materijalnog imuniteta ili tz. Indemniteta kada je protivpravnost djela iskljuena ( u rijetkim sluajevima, uglavnom tzv. Verbalnih delikata), kada se uopte ne moe postavljati pitanje kanjavanja i procesnopravnog imuniteta, koji ne iskljuuje, ve samo odlae kanjavanje dok on traje, a kada prestane razlog njegovog postojanaja ( npr. mandat), taj osnov otpada i krivini postupak se pokree ili se nastavlja. Ovdje je u pitanje imunitetsko pravo kao osnov iskljuenja ili ogranienja primjene krivinog zakonodavstva prema odreenim licima.

Neke od ovih okolnosti postoje u vrijeme izvrenja djela, dok neke nastaju naknadno, jedne samo odtsranjuju kanjivost, dok neke izuzetno anuliraju djelo u potpunosti. U odnosu na neke je znaajno da objektivno postoje, a irelevantno je da li uinilac o njima ima predstavu, pa e eventualna zabluda o njima biti stoga bez znaaja ( npr. da uiva imunitet, ili da se nalazi u srodnikom odnosu, itd.). U svojoj osnovi i ove okolnosti, kao i objektivni uslovi inkriminacije, imaju funkciju ograniavanja krivine represije, odnosno kanjavanja.

Bie svakog krivinog djela proizlazi iz njegovog zakonskog opisa. Bie krivinog djela je tipizacija pojedinih posebnih obiljeja koja ine neko odreeno krivino djelo. Tako npr. posebna obiljeja koja ine bie k. d. krae su: 1) radnja uinjenja koja se sastoji u oduzimanju, 2) tua pokretna stvar kao objekt radnje, 3) postupanje s ciljem da se prisvajanjem te stvari pribavi protupravna imovinska korist, kao posebno subjektivno obiljeje. U stvarnosti oduzimanje moe biti uinjeno na razliite naine, pokretna stvar moe biti razliita po svojoj vrsti ili kvalitetu, moe se nalaziti na razliitim mjestima, moe imati razliite svrhe, moe imati manju ili veu vrijednost itd. Sve to govori da bia pojedinih k. d. imaju svoja objektivna i subjektivna obiljeja.Svako k. d. se propisuje na nain da se u zakonu odrede njegova obavezna tj. konstitutivna obiljeja. Ta obiljeja nisu zajednika za sva k. d. ve se pojavljuju samo kod nekih k. d. i pomou njih se vri razdvajanje jednog k. d. od drugog. Svako krivino djelo ima svoja posebna obiljeja kojim se konkretizira djelo, tj. radnja sa posljedicom, pa se ta posebna obiljeja prema opim obiljejima nalaze u odnosu posebnog prema opem.Tako je kod k. d. krae radnja odreena kao oduzimanje tue pokretne stvari, kod utaje kao protupravno zadravanje tue pokretne stvari koja je poinitelju povjerena, kod iznude je to prisiljavanje drugoga da neto uini ili ne uini na tetu svoje ili tue imovine itd. Meutim bia k. d. u pravilu sadre i neka druga obiljeja koja se pojavljuju samo kod nekih k. d., a koja su najue povezana s radnjom uinjenja odnosno posljedicom. To znai da obiljeja k. d. ine i druge okolnosti koje se nalaze u opisu djela, a pomou njih zakon blie konkretizira neko k. d. Kao posebno objektivno obiljeje k. d. ponekad se javlja nain uinjenja radnje (teka kraa se razlikuje od obine krae po nainu izvrenja). Posebno objektivno obiljeje ponekad se javlja ovisno o sredstvima izvrenja, po vremenu i mjestu izvrenja, te odreenom odnosu, svojstvu poinitelja (slubena osoba npr.)Sva obiljeja bia k. d. obino se dijele na osnovna i dopunska. Osnovna su ona na osnovu kojih su izgraeni osnovni oblici pojedinih k. d. Dopunska obiljeja su ona na osnovu kojih se grade tei ili kvalificirani i laki ili privilegirani oblici osnovnog oblika nekog k. d. Prema tome, skup osnovnih obiljeja ini osnovni oblik nekog k. d. dok su dopunska obiljeja kvalifikatorne i privilegirajue okolnosti koje osnovnom djelu daju karakter teeg ili lakeg oblika. Za tee ili kvlifikatorne okolnosti nekog k. d. u zakonu su propisane stroije (vee ili tee) kazne u odnosu na kaznu koja je propisana za osnovni oblik djela, dok su za lake ili privilegirane oblike djela u zakonu propisane blae (manje ili lake) kazne u odnosu na osnovni oblik djela. U krivinim zakonima veliki broj k. d. predvien je i u svojim kvalifikatornim oblicima, dok je relativno mali broj k. d. koji je predvien i u svojim privilegiranim oblicima. Neka k. d. kao npr. ubistvo pored osnovnog oblika ima i kvalificiranih i privilegiranih oblika. Tako npr. obino ubistvo prerasta u teko ubistvo ako je uinjeno na okrutan ili podmukao nain, zbog ega se drukije i kvalificira. S druge strane ako je ubistvo uinjeno na mah tada ono, ukoliko su ispunjeni svi zakonski uvjeti, dobiva karakter privilegiranog ubistva i slijedi drugaija pravna kvalifikacija.

ZAKLJUAK

Odredbe zakona kojima se predviaju krivina djela sadre 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi krivinog djela. Sankcija je dio odredbe kojim se odreuje vrsta i mjera kazne koja se moe izrei uiniocu. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreuje krivino djelo, prvenstveno treba analizirati radnju izvrenja i posljedicu, a zatim ostale elemente bia krivinog djela. Radnja krivinog djela uvijek je odreena u dispoziciji, a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla krivinopravne odredbe, najee logikim tumaenjem.

Poto se utvrdi radnja i posljedica, ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrani u dispoziciji. Pritom je znaajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje krivinog djela. To je vano zbog toga to subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uinioca. Pri analizi pojedinih krivinih djela posebno treba voditi rauna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino krivino djelo uinjeno, imajui u vidu osnovno pravilo da se nehat kanjava samo u sluajevima kad je to zakonom predvieno. Posebni problemi javljaju se u vezi krivinih djela u kojima se pripremne radnje, pokuaj ili pojedini oblici sauesnitva inkriminiu kao samostalna krivina djela. U takvim sluajevima treba voditi rauna da radnja izvrenja po pravilu nije precizno odreena i da se ona izvodi iz opih instituta krivinog prava, tj.instituta o pripremnim radnjama, pokuaju i sauesnitvu.

Na kraju, pri analizi pojedinih krivinih djela posebnu panju treba posvetiti pitanju sticaja krivinih djela. Jednom radnjom moe se izvriti vie krivinih djela (idealni sticaj), te je zbog toga esto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadranih u 2 ili vie odredaba KZ. Pritom posebno treba voditi rauna o sluajevima tzv.prividnog sticaja, kada u stvari postoji samo jedno krivino djelo, mada isti elementi postoje u vie krivinopravnih odredbi.