Biblioteka INCUS

Biblioteka INCUS

Filozofija slobodeLars Fr. H. Svendsen

Naslov izvornikaFrihetens filosofi

©Universitetsforlaget

© za hrvatsko izdanje: TIM press d.o.o., ZagrebTel.: 01 611 97 13; Faks: 01 611 97 14;E-mail: tim.press@tim-press.hrwww.tim-press.hr

Sva prava pridržana.

ISBN 978-953-7177-76-8

Lars Fr. H. Svendsen

Filozofija slobode

S norveškoga preveoZlatko Petir

Zagreb, 2014.

Izdavanje ove knjige potpomogla je NORLA

Sadržaj

Predgovor 7Uvod 13

Prvi dio: Ontologija slobodeI. Djelovati svojevoljno 27II. Sloboda i determinizam 37III. Reaktivni i objektivni stavovi 85IV. Autonomija 99

Drugi dio: Politika slobodeV. Liberalna demokracija 119VI. Pozitivna i negativna sloboda 133VII. Republikanski pojam slobode 159VIII. Sloboda i jednakost 175IX. Liberalna prava 215X. Paternalizam 231XI. Zaštita osobnih podataka 271XII. Sloboda izražavanja 287

Treći dio: Etika slobodeXIII. Ostvarenje slobode 305

Pogovor 333Bilješke 335Literatura 371Kazalo 393

Uistinu važan oblik slobode uključuje pažnju i svijest i disciplinu i napor i biti u stanju uistinu se

brinuti i žrtvovati za druge ljude, uvijek iznova, na bezbroj malih, neprijatnih načina, svaki dan.

David Foster Wallace

7

Predgovor

Može se činiti da je sloboda, više od svega što postoji, sama po sebi razumljiva. Sloboda je preduvjet da bismo uopće bili ljudi i da se razlikujemo od životinja. U osnovi, o vama ovisi želite li pročitati ovu knjigu. Možete čitati dalje ili je možete odložiti i umjesto toga raditi nešto drugo. To je slobodan izbor. Izuzevši posebne okolnosti, mi imamo moć da nešto činimo ili ne činimo, već prema našim potre-bama. Postoji i politički okvir u vezi sa slobodom. Moglo bi se na primjer zamisliti da vam neka državna politika uskrati čitanje ove knjige jer sadrži nešto što bi se moglo shvatiti kao prijetnja vlasti, ili bih ja kao autor mogao biti zatvoren zbog izražavanja takvih misli. Naposljetku tu je i pitanje zašto bi vi čitali ovu knjigu, kakvu ulogu čitanje takve knjige može igrati u vašem životu.

Knjiga je obrana slobode od onih koji tvrde da sloboda nije spojiva s našom znanstvenom slikom svijeta, a pro-tiv je onih koji su je u politici previše spremni žrtvovati zbog navodno viših ciljeva. Knjiga pokušava sagledati ta pitanja u međusobnoj vezi. Sloboda je fenomen s puno dimenzija, od ontoloških ili metafizičkih do političkih i osobnih. Polazna misao ove knjige je da jedan dio naših poteškoća u razumijevanju slobode potječe od brkanja ra-zličitih značenja slobode, pa se tako na primjer koristimo

8

FilozoFija slobode

političkim pojmom slobode da bismo razumjeli osobnu slobodu ili obrnuto. Upravo zbog toga bilo je važno na-pisati sveobuhvatnu knjigu u kojoj pokušavam razumjeti kako su značenja slobode na različitim razinama povezana i kako se međusobno razlikuju. Eventualna originalnost knjige sastoji se više u načinu kako je cjelina sastavljena nego u pojedinim dijelovima, ali smatram da sam usput iznio i neke nove priloge, u tumačenju i kritici različitih filozofa i teorija.

Knjiga je imala relativno dug put nastajanja i na tom se putu mijenjala. Opsegom je smanjena na otprilike trećinu onoga što sam prvobitno planirao, jer mi je tijekom rada postalo jasno da je puno toga o čemu sam odlučio pisati za-pravo suvišno da bi me dovelo onamo kamo sam htio s pro-jektom. Naročito je prvi dio knjige srezan na djelić onoga što sam prvobitno planirao. To znači da je prirodoznanstveni materijal otpao. Mnogo toga što se dogodilo unutar novijih neurofizioloških istraživanja relevantno je za problematiku slobode, ali odlučio sam to srezati na minimum jer razvitak na tom području ide toliko brzo da bi ono što bih morao napisati vrlo brzo zastarjelo. Osim toga moji argumenti nisu ovisni o specifičnim otkrićima unutar neurofiziolo-gije. Zatim je politička dimenzija slobode jasnije stupila u središte knjige jer, prema mojem mišljenju, tu nalazimo najvažnije pristupe problemu koji se tiču slobode danas.

Ovo očito nije iscrpna studija o slobodi. Takvo što se ne može napisati. Praktički svakoj temi koja se načinje mogla bi biti posvećena jedna cijela knjiga. Filozofska literatura o slobodi toliko je golemog opsega da jedva da je kojem čovjeku suđeno da pročita više od djelića. Mnogi će primi-jetiti da nedostaju opširne rasprave o pojmovima slobode primjerice Tome Akvinskoga, Spinoze, Kanta, Schellinga i Sartrea. Ti filozofi imaju nesumnjivo vrlo zanimljive

9

Predgovor

rasprave o slobodi, ali imati priliku pročitati sve što se može činiti zanimljivim nije luksuz koji si možemo priuštiti da bi se knjiga uopće mogla napisati do kraja. Neću dati ni sabrane prikaze teorije o slobodi pojedinog filozofa, i umjesto toga koristim se dijelovima teorija različitih filozo-fa kako bih sastavio nešto svoje. Nisam pokušavao napisati socijalnu ili filozofsku povijest slobode ili dati sustavni pregled svih različitih stajališta o slobodi u suvremenoj filozofiji.1 Takav knjiški projekt ispunio bi mnogo svezaka i u devedeset posto bi se sastojao od obrazloženja onoga što shvaćam kao slijepe ulice. U predgovoru Filozofiji zla napisao sam da nikad nisam radio na nekoj temi u kojoj je opseg literature toliko golem kao u problematici zla. Nakon što sam napisao ovu knjigu o slobodi, moram priznati da se literatura o zlu pokazuje kao relativno prihvatljiva jer je vjerojatno napisano više filozofskih radova o slobodi nego o nekom drugom problemu. Popis literature na kraju knjige broji više od tristo pedeset naslova, ali to je samo manji dio tekstova koje sam prošao u radu na knjizi i malen dio sveukupne literature. Moram se složiti s tvrdnjom Daniela Dennetta da ima napretek filozofskih radova o slobodi volje pretežito tehničkoga karaktera koji, na žalost, taj problem promatraju samo s estetskog stajališta – možemo se najviše diviti njihovoj tehničkoj briljantnosti – s obzirom na to da ne zahvaćaju stvarne probleme koje tema postavlja.2 S druge strane Dennett i ja nećemo se složiti o tome što su ti stvarni problemi. Kako ja to vidim, Dennett je previše reduktivan i snašao ga je gubitak problema, to jest on pro-blematična pitanja naprosto isključuje, dok će on misliti da ja srljam ravno u metafizičko živo blato od kojeg nas on pokušava spasiti.

Pokušao sam proučiti najrelevantniju literaturu za svoj posao i koristio sam se fusnotama kako bih čitatelje uputio

10

FilozoFija slobode

na ostalu literaturu. Drugi autori bi dali prioritet drugim tekstovima više nego što sam to ja učinio i iskoristili više prostora za raspravu o teoriji Johna Rawlsa o pravednosti, dok ja mislim da ona više ne proizvodi tako zanimljive uvide, i da je, uz ostale, gledište Amartyje Kumara Sena plodniji trag koji treba slijediti. Može biti vrijedno zapam-titi da iako je Rawlsovo djelo A Theory of Justice najdis-kutiranije, najoduševljenije pozdravljeno i najkritiziranije djelo u političkoj filozofiji od izdavanja 1971., ono jedva da je imalo neki odraz u stvarnoj politici – a to su Senovi radovi naprotiv imali. No nema mjesta za obrazlaganje svih takvih izbora teorija. Ova knjiga je mogla biti puno opsežnija i nebrojena su sporedna pitanja kojima su se mogle ili možda trebale posvetiti opsežne diskusije. Moja ambicija je bila da pokušam napisati što je moguće suvisliji prikaz, od temeljnih ontoloških i antropoloških pitanja preko politike do područja osobne slobode.

Ova je knjiga vjerojatno postala nešto manje pristu-pačnijom od većine mojih ranijih knjiga. Ona je uz to i opsežnija. Dijelovi knjige pisani su u „analitičkijem“ stilu nego mnoge moje ranije knjige koje su često bile „kontinentalnije“ u obliku.3 To nije izraz mojega filozof-skog „novog smjera“. Obrazovan sam unutar obje stručne tradicije, navodna suprotnost među njima nikad mi nije bila naročito važna, a na obje tradicije gledam kao na dijelove filozofskog alata u kojima pokušavam odabrati oruđa koja su najprikladnija za istraživanje zadane teme. Ova knjiga zahvaća niz različitih tema. Neke su obrađe-ne „analitičkijim“ oruđima, druge „kontinentalnijima“, a većina njih objema. Kako ja to vidim, važna filozof-ska razdjelnica ne prolazi između „analitičke filozofije“ i „kontinentalne filozofije“, nego prije između filozofije koja odlučuje biti od koristi za život i filozofije koja nema

11

Predgovor

takvu ambiciju, ali o toj temi se mora diskutirati prije u nekom drugom kontekstu, a ne u ovom. Dijelovi knjige bili su objavljeni ranije. Prvi dio, „Ontologija slobode“, u bitnome je nov, ali pojedini dijelovi temelje se na mojem sažetom prikazu te tematike u udžbeniku Istinito, do-bro i lijepo – uvod u filozofiju (Universitetsforlaget, Oslo, 2004) koji sam napisao u suradnji sa Simom Sääteläom). U drugom dijelu, poglavlja o paternalizmu i prisili u psi-hijatriji temelje se na zabilješkama koje sam napisao za ekspertnu komisiju Civita. Poglavlja o slobodi izražavanja i zaštiti osobnih podataka neznatno su revidirane verzije članaka „Sloboda izražavanja, kritika i tolerancija“ (u Lars Gauden-Kolbeinstveit [urednik]: Sloboda izražavanja: 10 eseja, Civita, Oslo, 2012) i „Zašto zaštita osobnih podata-ka? O slobodi i pravu na privatni život“ (u Kristin Clemet i John O. Egeland [urednici]: U obranu zaštite osobnih podataka, Universitetsforlaget, Oslo, 2010). Poglavlje o li-beralnim pravima znatno je prerađena verzija „Liberalnih prava“ (u Halvor Stenstadvod [urednik]: Georgova knjiga, Pax, Oslo, 2010, str. 79-91). Nekoliko kraćih dijelova te-meljeno je na mojim uvodima u razne mislioce u knjizi Liberalizam: Politička sloboda od Johna Lockea do Amartye Sena (Universitetsforlaget, Oslo, 2009).

Hvala Gunnaru C. Aakvaagu, Kristin Clemet, Mariusu Doksheimu, Pålu Fossu, Kirsten Kalleberg, Mortenu Kinanderu, Atleu Ottesenu Søviku i Eriku Thorstensenu na komentarima teksta. Želim zahvaliti i organizacijama Det faglittærere fon (Fond za stručnu literturu) i Liberalt forskningsinstitutt (Institut za liberalna istraživanja) na financijskoj potpori. Naročito želim zahvaliti Odsjeku za filozofiju i prvosemestarske studije Sveučilišta u Bergenu i Civiti što su mi dali vremena za rad na ovoj knjizi.

13

Uvod

U romanu Walden Dva iz 1948. psiholog Burrhus Frederic Skinner prikazuje ruralno društvo u kojem ljudi obrađuju zemlju i odgajaju djecu u zajedništvu. Žive ugodnim živo-tom s mnogo slobodnog vremena u kojem se posvećuju umjetnosti, ručnom radu i znanosti. Utemeljitelj društva Frazier, Skinnerova jeka u romanu, tvrdi da stanovnici žive tako harmoničnim životima upravo zato jer su od djetinjstva odgajani da žele i biraju samo ono što mogu imati i činiti. Njihovo djelovanje, ponašanje i osjećaji obli-kovani su bihevioralnom terapijom na način da nemaju želje i volje prekršiti ni najmanji detalj Frazierove vizije o Waldenu Dva. Frazier zato tvrdi da je Walden Dva „naj-slobodnije mjesto na zemlji“, jer se nikoga ne sili niti mu se prijeti da čini nešto protiv svoje volje.1 Svi stanovnici čine upravo ono što žele činiti. U tom društvu nema zatvora i nema potrebe pribjegavati kazni ili prisili da bi se građane navelo da se ponašaju kako Frazier želi. Filozof Castle posjećuje Walden Dva i prigovara da su stanovnici samo naizgled slobodni jer iako mogu činiti što žele, nemaju nikakva utjecaja na to što žele. Njihove volje potpuno su determinirane uzrocima na koje ne mogu utjecati. Moglo bi se reći da im je svima ispran mozak. Frazier prihvaća taj prigovor s poraznim mirom. Priznaje da su stanovnici

14

FilozoFija slobode

podvrgnuti strogom determinizmu, da nemaju „dublju“ slobodu volje, kako su filozofi argumentirali da je ljudi imaju, ali istodobno tvrdi da takva sloboda volje, u kojoj se može odabrati i što bi se željelo, nije ništa drugo nego iluzija. Zato su stanovnici naprosto zadobili sreću, ne izgubivši bilo što.

Ako bi Frazier (i Skinner) bio u pravu, to bi imalo veli-ke posljedice za naše viđenje čovjeka. Bismo li na primjer imali neki racionalan razlog da stanovnike u Waldenu Dva smatramo odgovornima za ono što čine i hvalimo ih za ono što čine ispravno? Zamislimo da pokraj Waldena Dva leži drugo selo, Walden Tri, koje je utemeljio i vodi Frazierov brat Niles. Niles je socijalni antropolog i psi-holog i fasciniran je knjigom Colina Turnbulla o narodu Ik u kojoj se svi pripadnici toga naroda prikazuju kao potpuna suprotnost svakoj ljudskoj pristojnosti i moralu.2 Niles želi istražiti može li ustrojiti slično društvo, što mu i uspijeva. Stanovnici u Waldenu Tri teško da se mogu, s moralnog stajališta, opisati drugačije nego kao zlobni govnari. Kao i stanovnici u Waldenu Dva, stanovnici u Waldenu Tri čine samo ono što žele činiti. Obje skupine su strogo determinirane da žele ono što žele i djeluju u skladu s onim što žele. Pitanje je imamo li razloga da hvalimo ljude u Waldenu Dva, a zamjeramo ljudima u Waldenu Tri što djeluju jedni dobro, a drugi loše. Čini se da nemamo, barem ne u nekoj većoj mjeri nego što imamo da psu Fidu damo moralnu pohvalu što je dobroćudan, a psu Rexu moralnu zamjerku što je oštar. Tako bi trebalo biti nekontroverzno tvrditi da je iracionalno moralno koriti psa zato što je takav kakav jest i ponaša se u skladu s tim, jer pas ne snosi odgovornost za to kakav je. Isto bi bio slučaj i sa stanovnicima u Waldenu Dva i Waldenu Tri, koji jesu takvi kakvi su jer su ih Frazier i Niles učinili

15

Uvod

takvima. Čini se da su jednako determinirani i jednako moralno malo odgovorni kao Fido i Rex.

Čini se i da smo izgubili svaki moralni standard za pro-cjenu ljudskog ponašanja, u smislu da malo toga možemo učiniti osim da konstatiramo da ljudi djeluju tako kako djeluju jer su takvi kakvi jesu. Čini se da nema nekoga većeg razloga postavljati normativan zahtjev čovjeku – da on treba djelovati na određene načine više nego na druge – nego opasnom psu ili crijepu koji se strovalio s krova i pogodio pješaka u glavu. Je li to zaista tako? Ili Frazierov filozofski protivnik Castle ima pravo kada kaže da postoji dublja dimenzija slobode koju Frazier ne uzima u obzir? Postoji li možda ipak alternativa u kojoj bi se za ljude u biti moralo reći da su determinirani onako kako Frazier opisuje, ali se ipak mogu smatrati odgovornima za svoje postupke?

Pretpostavimo da Frazier ima pravo u svojem viđenju čovjeka, a ta istina mora onda obuhvatiti i njega samog. Možemo li još uvijek reći da je moralno pogrešno ili ispravno od Fraziera što je stvorio Walden Dva? Je li takav deterministički univerzum nužno nihilistički univerzum, ili može sadržavati moralne vrijednosti? U univerzumu u kojem ništa ne može biti drugačije nego što jest, u kojem Frazier može činiti samo X, a ne Y, čini se da nema pro-stora za tvrdnju da je moralno pogrešno od Fraziera što čini X. Normativnost ne dobiva prostor. Ne može postojati moralno dobro i zlo kada ništa ne može biti drugačije nego što jest. U determinističkom univerzumu nema moralne razlike između sadističkog ubojice i njegove žrtve. Oboje pokazuju svoju prirodu i ništa više se ne može reći o toj stvari. Ali svijet bez moralnih razlika nije svijet koji nam je pogodan za življenje.

Walden Dva je strogo uređeno društvo. Postoji niz vrijednosti koje su zajedničke za sve građane. Pitanje je

16

FilozoFija slobode

može li se reći da se živi u slobodnom društvu kada ne postoje mogućnosti među kojima bi se moglo odabrati. Kao što ću pokušati pokazati u sljedećim poglavljima, postoji bliska veza između autonomije i pluralizma koja upućuje na zaključak da Frazier uopće nije u pravu sa svojom tvrdnjom da je Walden Dva „najslobodnije mjesto na zemlji“, samo zato što se nikoga ne prisiljava niti mu se prijeti da čini nešto protiv svoje volje. Frazier misli da je pronašao put do optimalnog načina života. Što ako bi netko od stanovnika u Waldenu Dva došao na druge ide-je? Frazier će možda reći da ne mogu doći na druge ideje jer je indoktrinacija tako totalna da za druge ideje nema prostora. No mogli bismo zamisliti da posjetitelj Castle u svojoj prtljazi ima čitav niz knjiga i da ih je, a da Frazier to ne zna, smjestio u knjižnicu u Waldenu Dva. Te knjige govore o drugim načinima života, i možemo zamisliti da ih čitaju stanovnici koji žele isprobati druge načine života. Kako će se Frazier postaviti prema tim ljudima? Teško da može izbjeći opsežnu prisilu jer nikako se ne bi moglo tvrditi da je Walden Dva „najslobodnije mjesto na svijetu“. Tim subverzivnim elementima koji preferiraju druge načine života ne bi moglo biti dopušteno da se slobodno kreću i utječu na druge u Waldenu Dva, pa bi se morali prisilno deportirati, zatvoriti ili potpuno elimi-nirati i Frazier bi morao uvesti cenzuru da udalji „štetne“ knjige iz knjižnice. Pluralizam vrijednosti je najveća pri-jetnja egzistenciji Waldena Dva. Sloboda u Waldenu Dva u stvarnosti je prividna sloboda jer pretpostavlja da sva druga vrata, osim onih koja preferira naoko dobrodušni diktator Frazier, moraju ostati zatvorena. Walden Dva je Skinnerova vizija raja na zemlji i u jednom ekskursu ću pokušati pokazati zašto su takve predodžbe raja u realnosti recepti za političke katastrofe.

17

Uvod

Rasprava između Fraziera i Castlea naglašava da će „sloboda“ uvijek biti kontroverzan pojam. Ne u smislu da puno ljudi tvrdi da su protivnici slobode, nego prije u smislu da postoje tako mnoga i nespojiva shvaćanja što sloboda jest. Može se možda reći da postoji neodređena jezgra oko koje se većina može složiti i koja omogućuje da se može rabiti isti izraz o svim tim shvaćanjima, ali čim se pokuša precizirati i specificirati izraz, javlja se neslaganje. Sloboda je ono što je Walter Bryce Gallie nazvao „essen-tially contested concept“, dakle pojam koji poziva na prepirke.3 Gallie je pokazao da postoje sustavne sličnosti među takvim pojmovima. Kao prvo, imaju jezgru o kojoj postoji relativno široko suglasje i u kojoj se lako mogu navesti neki nekontroverzni primjeri. Kao drugo, pojmovi se upotrebljavaju da bi se izrekli vrijednosni sudovi. Kao treće, tako su kompleksni da dopuštaju djelomično zna-čajne varijacije. I kao četvrto, sastavni dijelovi pojmova su tako nespecificirani ili nejasni da se mogu produbiti na više nego jedan način. Pojam slobode ispunjava ta svojstva u većoj mjeri nego većina ostalih. Zato bi bilo i naivno vjerovati da se, pisanjem knjige poput ove, može izgladiti spor o tome što sloboda „zapravo“ jest. Najviše čemu se mogu nadati da ću postići jest da dam što je moguće suvisliji i konzistentniji prikaz različitih aspekata čovjekove slobode i nadati se da to djeluje uvjerljivo. Ne postoje neosporni dokazi u raspravi o slobodi u njezi-nim različitim varijantama, nešto što bi uklonilo svaku sumnju. Jedino što postoji su više ili manje prihvatljive teorije i zapažanja.

Montesquieu počinje svoju diskusiju slobode u knjizi O duhu zakona konstatacijom da se nijednoj riječi ne pripisuje više različitih značenja nego „slobodi“.4 Abraham Lincoln sročio je to ovako u govoru o slobodi i ropstvu iz 1864.:

18

FilozoFija slobode

Svijet nikad nije imao dobru definiciju riječi sloboda, a upra-vo sada američki narod treba takvu. Mi svi izjavljujemo da smo za slobodu, ali mi ne mislimo isto tom riječju. Za neke ta riječ znači da svaki čovjek može činiti ono što želi sa samim sobom i svojim radom, a za druge ona znači da neki mogu činiti ono što žele s drugim ljudima i proizvodima njihova rada. Tu su dvije ne samo različite, nego nespojive stvari o kojima se govori istim imenom: slobodom.5

Isaiah Berlin u svojem poznatom eseju „Dva poimanja slobode“ naglašava da je dokumentirano više od dvjesto značenja riječi „sloboda“ i da je odlučio raspraviti samo dva od njih.6 Trajna osobina pojma slobode je raznolikost značenja koja je možda veća nego za neki drugi pojam. To stvara prostor za značajne nesporazume jer dvije oso-be koje diskutiraju o „slobodi“ ne diskutiraju nužno o istom fenomenu. Jedva da postoji neko neutralno načelo za odluku što je „najpravija“ sloboda. Koji oblik se daje pojmu slobode ovisi o tome koje se vrijednosti stavljaju u pozadinu.7

Dat ću više prostora političkim aspektima slobode nego metafizičkim, naprosto zato jer je prvo od najvećeg značaja za živote koje živimo. Naša želja za slobodom potječe od iskustva suprotnosti slobodi, ugnjetavanja. Ugnjetavanje postoji u mnogim oblicima, od najbliskijih veza do susreta s moćnim državnim aparatom. Zajedničko im je što se ne može izbjeći da se učini nešto što se ne želi ili ne može učiniti nešto što se želi, barem ne bez sankcija koje se javljaju kao još gori izbor. Kao što je rekao John Dewey: „Ono što su ljudi cijenili, za što su se borili u ime slobode raznoliko je i složeno, ali tako je izvjesno da to nikad nije bila metafizička sloboda volje.“8 To ne znači da su metafizički aspekti irelevantni, jer kada dođemo do

19

Uvod

političke problematike, viđenje političke slobode djelo-mično će biti obrazloženo metafizičkim razmatranjima o tome kakva smo bića mi ljudi. Obrnuto, naša shvaćanja o političkoj slobodi mogu imati posljedice za naše procjene metafizičkih pitanja. Na primjer čini se da je odbijanje determinizma Isaiaha Berlina djelomično motivirano nje-govim viđenjem političke slobode u kojem je odlučujuće da su različite mogućnosti djelovanja otvorene akterima.9 Osim toga možemo zapamtiti da izgleda kako shvaćanja koja imamo o slobodi čovjekove volje imaju posljedice na to kako djelujemo. Psihološki eksperimenti potvrđuju da su osobe koje imaju oslabljeno vjerovanje u postojanje slobode volje sklonije prevarama, stjecanju nelegitimne prednosti itd. nego osobe kojima to vjerovanje nije osla-bljeno.10 Naročito se čini da metafizička sloboda volje ima posljedice za naš doživljaj da egzistencija ima nekog smisla, jer se čini da je takav smisao povezan s tim da o nama ovisi koju budućnost sebi i drugima želimo stvoriti, da možemo načiniti razliku i stvoriti drugi svijet.

Nije samo izraz „sloboda“ višeznačan.11 Isto vrijedi i za pojedine izraze koji označuju specifične pozicije u raspravama o slobodi, na primjer „libertarijanizam“, koji je oznaka za pozicije i unutar ontološke i unutar političke rasprave, ali ontološki i politički pojam „libertarijanizam“ su logički neovisni jedan o drugome. Može se biti ontološ-ki libertarijanac, a da se ne bude politički libertarijanac, i obrnuto. Moglo bi možda biti poželjno koristiti se različi-tim oznakama za ontološku i političku poziciju. No mislim da nema opasnosti da se u ovoj knjizi nešto pobrka, jer će, kao prvo, u tekstu u svakom trenutku biti jasno raspravlja li se o ontološkim ili političkim pitanjima, a kao drugo, malo će prostora biti posvećeno političkom libertarijaniz-mu. Mora se istaknuti da nije jasno koliko prostora treba

20

FilozoFija slobode

dati pojmu „politički libertarijanizam“. Pojam se prije svega koristi za američke prilike, gdje označuje puno toga istog što bi se u europskom kontekstu nazvalo „klasični liberalizam“, ali i nadilazi to i zahvaća u sebi stanovite anarhističke pozicije.12 U ovoj knjizi želim organizirati perspektivu liberalizma kao ideologije koja želi jaku drža-vu, ali koja istodobno naglašava da domena države treba biti ograničena. To znači da postoje anarhističke varijante libertarijanizma, koje nisu varijante liberalizma.13 I su-protno je slučaj. Većina ljudi će filozofa Rawlsa smjestiti u liberalizam, ali jedva tko bi ga nazvao libertarijancem. Ovdje se želim uglavnom koristiti pojmom „liberalizam“ i to u europskom značenju koje je vrlo raznoliko i nejasno razgraničeno, dok će se pojam političkog libertarijaniz-ma rabiti samo iznimno.14 U ovoj knjizi će „libertarijani-zam“ uglavnom označavati ontološku poziciju, a političku poziciju samo tamo gdje to jasno proizlazi iz konteksta. Ideologije kao liberalizam i konzervativizam nisu jasno razgraničene veličine i nijedna nije takva da bi se mogli navesti nužni i dostatni uvjeti da bi se s pravom moglo reći kako je nešto „liberalizam“ ili „konzervativizam“. To znači da će biti nejasnih granica među različitim ideologijama i uvijek će biti nesuglasica o tome što je „istinsko“ utjelov-ljenje određene ideologije. Usprkos takvim nesuglasicama bit će pojedinih predodžaba koje se u nekoj ideologiji pojavljuju više nego druge.

Želim skrenuti pozornost i na to da izraz „sloboda volje“, koji će se često pojavljivati u ovoj knjizi, nije mišljen tako da implicira da u nama postoji vlastiti entitet imenom „volja“ i koji ima svojstvo slobode. Sloboda volje se u ovoj knjizi može promatrati kao istovjetna slobodi djelovanja, kao svojstvo naših djelovanja. Imati slobodnu volju zna-či imati sposobnost donositi odluke, imati manevarski

21

Uvod

prostor za djelovanje polazeći od praktične racionalno-sti, postavljati sebi ciljeve i procjenjivati različite načine djelovanja kao bolje ili lošije u postizanju tih ciljeva. Ako se ne želi upotrebljavati izraz sloboda volje, uvijek se to može nazvati „sloboda djelovanja“.15

Knjiga se sastoji od tri dijela.(1) Ontologija slobode. U ovom dijelu razmatram neka

od temeljnih pitanja o biti slobode, o tome kako možemo razumjeti slobodu kao nešto što uopće može postojati u svijetu kojim upravljaju zakonitosti, i kako je sloboda odlučujući dio ljudskosti. Nakon prikaza fenomena do-brovoljnosti s polazištem kod Aristotela u prvom poglav-lju pišem o determinizmu. Prvobitno sam planirao dati opsežan pregled rasprave između tvrdih determinista, libertarijanaca i kompatibilista. Kasnije sam odlučio jako ga ograničiti. Razlog tomu je što se teško može reći da se ta rasprava zapravo pomaknula korak naprijed i da je prije svega stvorila sofisticiranu i povremeno „tešku“ filozofiju. Rasprava je išla naprijed i natrag argumentima i protuargumentima, kako filozofija i treba činiti, ali je, kao i ranije, jednako daleko od objašnjenja. Smatram da nemam dodati ništa supstancijalno novo toj raspravi i da je ona sporedni kolosijek u odnosu na moj posao u ovoj knjizi. Ipak sam odlučio dati kratak uvod u raspravu u drugom poglavlju, a da ne izvodim konačne zaključke, kako bih slijedio drugi put u tu problematiku. Najskloniji sam mišljenju da bi najbolje bilo staviti veliku zagradu oko čitave rasprave o tome je li slobodna volja spojiva s deter-minizmom – ili indeterminizmom, kada smo već kod toga – i radije započeti pragmatičnije, kako bi se vidjelo koliko se raširene predodžbe o dobrovoljnosti, uračunljivosti i odgovornosti daju rasvijetliti, polazeći od toga što zapravo znamo o sebi samima i svijetu, umjesto da zaglavimo u

22

FilozoFija slobode

metafizičkoj spekulaciji. No uviđam nužnost da skiciram neke od najspornijih pitanja, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga da bih pokazao zašto i kako možemo zaći dalje u problematiku slobode, a da se ne može reći da je metafizička problematika našla neko zadovoljavajuće rješenje. U trećem poglavlju razmatram teoriju Petera Strawsona o reaktivnim i objektivnim stavovima te ra-zvijam svoje viđenje pretpostavki dobrovoljnosti i odgo-vornosti. Prvi dio knjige završava analizom autonomije u četvrtom poglavlju.

(2) Politika slobode. Ovaj dio govori o načinu na koji treba urediti društvo polazeći od razumijevanja čovjeka. Na pitanje o tome kako se treba organizirati društvo, koji se okviri trebaju postaviti za razvoj pojedinca mora se odgovoriti polazeći od razumijevanja toga kakvo biće čovjek jest. Peto poglavlje skicira liberalnu demokraciju kao način vladavine. U šestom poglavlju raspravlja se o razlici između pozitivne i negativne slobode s polazi-štem kod Isaiaha Berlina. Slijedi ekskurs o pluralizmu vrijednosti i moralnom realizmu. U sedmom poglavlju istražujem novorepublikansku kritiku negativne slobode. Osmo poglavlje posvećeno je istraživanju odnosa izme-đu jednakosti i slobode, a promatra i kakva se jednakost može braniti unutar okvira pojma slobode iz prethodnih poglavlja i kakva jednakost je pretpostavka opće slobode. Slijedi ekskurs o tome zašto su političke utopije bile re-cepti za političke katastrofe. U devetom poglavlju pišem o nekim temeljnim osobinama povijesti liberalnih prava i sastavljam popis temeljnih prava koja trebaju postojati u svakom slobodnom društvu. Tri sljedeća poglavlja po-svećena su trima pravima s toga popisa koja su, prema mojem mišljenju, bila pod naročito jakim pritiskom u li-beralnim demokracijama u novije vrijeme (pravo da se ne

23

Uvod

bude predmetom paternalističkih zahvata, pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na slobodu izražavanja). Tu je i kratak ekskurs o upotrebi prisile u psihijatriji. Rasprava o slobodi od petog do dvanaestog poglavlja u bitnome je usmjerena prema formalnim osobinama društva koje treba moći obraniti i unaprijediti slobodu građana i u maloj mjeri ulazi u konkretne, društvene uvjete koji su nesumnjivo također bitni za to u kojoj mjeri se slobo-da može ostvariti u životu građana. Obrazložiti te uvjete smatram više sociološkom nego filozofskom zadaćom.16

(3) Etika slobode. Ovaj se dio temelji na razmatranjima iz prethodnih poglavlja i pokušava odgovoriti na pitanje čemu sloboda treba služiti kada smo razjasnili njezin on-tološki temelj i političke okvire. Trinaesto poglavlje po-svećeno je pitanju koje implikacije problematika slobode ima za naše moralne izbore i naš smisao života.

Pokušao sam napisati knjigu tako da u njoj ima logičke progresije, ali i tako da se poglavlja mogu čitati samo-stalno. Čitatelji kojima se prvi dio, Ontologija slobode, čini nešto zahtjevnijim, ili koje naprosto više zanimaju političke teme nego ontološke mogu preskočiti prva četiri poglavlja i odmah početi s Politikom slobode. Dakako da je želja svakog autora da se knjiga pročita u cijelosti.

PRVI DIO

ONTOLOGIJA SLOBODE