BIBLIJA - Lujo Bakoti

STARI ZAVJET

KNJIGA POSTANKA

KNJIGA IZLAZAK

KNJIGA LEVITSKI ZAKON

KNJIGA BROJEVI

KNJIGA PONOVLJENI ZAKON

KNJIGA JOUINA

KNJIGA SUDACA

KNJIGA RUTINA

PRVA KNJIGA SAMUELOVA

PRVA KNJIGA KRALJEVA

PRVA KNJIGA LJETOPISA

DRUGA KNJIGA LJETOPISA

PROROK EZRA

PROROK NEHEMIJA

KNJIGA ESTERINA

KNJIGA JOBOVA

KNJIGA PSALMI

KNJIGA MUDRE IZREKE

KNJIGA PROPOVJEDNIK

PJESMA NAD PJESMAMA

PROROK IZAIJA

PROROK JEREMIJA

TUALJKE JEREMIJINE

PROROK EZEKIEL

PROROK DANIEL

PROROK HOSEA

PROROK JOEL

PROROK AMOS

PROROK OBADIJA

PROROK JONA

PROROK MIHEJ

PROROK NAHUM

PROROK HABAKUK

PROROK SEFANIJA

PROROK HAGAJ

PROROK ZAHARIJA

PROROK MALAHIJA

NOVI ZAVJET

EVANELJE PO MATEJU EVANELJE PO MARKU EVANELJE PO LUKI EVANELJE PO IVANU DJELA APOSTOLSKA

POSLANICA RIMLJANIMA

PRVA POSLANICA KORINANIMA DRUGA POSLANICA KORINANIMA POSLANICA GALAANIMA POSLANICA EFEANIMA

POSLANICA FILIPLJANIMA

POSLANICA KOLOANIMA

PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA

DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA

PRVA POSLANICA TIMOTEJU

DRUGA POSLANICA TIMOTEJU

POSLANICA FILEMONU

POSLANICA HEBREJIMA

POSLANICA JAKOVLJEVA

PRVA POSLANICA PETROVA

DRUGA POSLANICA PETROVA

PRVA POSLANICA IVANOVA

DRUGA POSLANICA IVANOVA

POSLANICA JUDINA

OTKRIVENJE ISUSA KRISTA PO IVANU

KNJIGA POSTANKA

LB) Postanak glava 1 1 U poetku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijae pusta i prazna; nad bezdanom bijae tama, i duh Boji lebdio je nad vodama.

3 Bog ree: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. 4 Bog vidje da je svjetlost dobra; i Bog rastavi svjetlost od tame. 5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no. Tako bi veer, a zatim jutro. Dan prvi. 6 Bog ree: Neka bude prostor izmeu voda da rastavlja vode od voda! 7 I Bog stvori prostor, i rastavi vode pod prostorom od voda nad prostorom. I bi tako. 8 Prostor nazva Bog nebo. I bi veer, i bi jutro. Dan drugi. 9 Bog ree: Neka se skupe vode to su pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokae suho! I bi tako. 10 Suho nazva Bog zemljom, a zborita vodena nazva morima. I Bog vidje da je to dobro. 11 Zatim Bog ree: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje to nosi sjeme i drvee rodno koje daje plod po vrstama svojim u kojem e biti sjeme njegovo na zemlji! I bi tako. 12 I zemlja pusti iz sebe travu, bilje to nosi sjeme po vrstama svojim i drvee koje daje plod u kojem je sjeme njegovo po vrstama njegovim. I Bog vidje da je to dobro. 13 I bi veer, i bi jutro. Dan trei. 14 Bog ree: Neka budu svjetlila u prostoru nebeskom da dijele dan i no, da budu znaci koji e obiljeiti vrijeme, dane i godine; 15 i neka svijetle na prostoru nebeskom da obasjavaju zemlju! I bi tako. 16 I Bog stvori dva velika svjetlila: svjetlilo vee da upravlja danom, i svjetlilo manje da upravlja nou, a stvori i zvijezde. 17 Bog ih postavi u prostor nebeski da obasjavaju zemlju 18 i da upravljaju danom i nou te da dijele svjetlost od tame. I Bog vidje da je to dobro. 19 I bi veer, i bi jutro. Dan etvrti. 20 Bog ree: Nek provrve vode ivim stvorenjima i neka ptice lete iznad zemlje k prostoru nebeskome! 21 I stvori Bog ribe velike i svakojake ivotinje to mile i vrve po vodama i ptice krilate svake vrste. I Bog vidje da je to dobro. 22 I Bog ih blagoslovi govorei: Plodite se, mnoite se i napunite vode morske; i ptice nek se mnoe na zemlji! 23 I bi veer, i bi jutro. Dan peti. 24 Bog ree: Neka zemlja pusti iz sebe ivotinje po vrstama njihovim, stoku, gmizavce i zvijeri svake vrste! I bi tako. 25 I Bog stvori ivotinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i gmizavce na zemlji po vrstama njihovim. I vidje Bog da je to dobro. 26 Zatim Bog ree: Da nainimo ovjeka po obliju i po prilici naoj, pa neka ima vlast nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, nad ivotinjama i nad cijelom zemljom te nad svim gmizavcima koji gmiu po zemlji. 27 I stvori Bog ovjeka po obliju svome; po obliju Bojemu stvori ga; stvori ovjeka i enu. 28 I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se, mnoite se, napunite zemlju i vladajte njome i imajte vlast nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svim ivotinjama koje se miu po zemlji! 29 Jo ree Bog: Evo, dajem vam sve bilje to nosi sjeme po svoj zemlji i rodno drvee. To neka vam je za hranu. 30 A svim ivotinjama na zemlji i svim pticama nebeskim i svemu to se mie po zemlji i u emu ima daha ivota dajem zelenu travu za hranu. I bi tako. 31 Tada pogleda Bog sve to je stvorio, i gle, sve bijae dobro. I bi veer, i bi jutro. Dan esti.

LB) Postanak glava 2 1 Tako se dovrie nebesa i zemlja i sva vojska njihova.

2 Do sedmoga dana dovri Bog djelo svoje koje uini; i poinu u sedmi dan od svih djela svojih koja uini. 3 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan poinu od svih djela svojih koja uini. 4 To je postanje neba i zemlje kad bijahu stvoreni. 5 Kad Gospod, Bog, stvori zemlju i nebo, nikakvih biljaka jo ne bijae na zemlji i nikakve trave poljske jo ne nicae; jer Gospod, Bog, jo ne pusti kiu na zemlju niti je bilo ovjeka da obrauje zemlju. 6 Ali se podizae para sa zemlje koja natapae svu zemlju. 7 Gospod, Bog, stvori ovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nos dah ivota; i ovjek posta ivo bie. 8 Gospod, Bog, nasadi zatim vrt u Edenu prema istoku i ondje smjesti ovjeka koga stvori. 9 Gospod, Bog, uini te iz zemlje nie svakojako drvee, lijepo za oko i dobro za jelo, a usred vrta stablo ivota i stablo poznanja dobra i zla. 10 Iz Edena izvirae voda i natapae vrt, a odande se dijelila u etiri rijeke. 11 Jednoj je ime Pion i protjee kroz cijelu zemlju havilsku, u kojoj ima zlata. 12 Zlato je u toj zemlji isto. Tu ima i bdelija i dragoga kamena oniksa. 13 Drugoj je rijeci ime Gihon. Ona protjee kroz cijele zemlje kuke. 14 Treoj je rijeci ime Tigris. Ona tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat. 15 Gospod, Bog, uze ovjeka i smjesti ga u vrtu edenskom da ga obrauje i uva. 16 Gospod, Bog, dade ovjeku ovu zapovijed: Jedi slobodno sa svakoga stabla u vrtu; 17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne jedi, jer onoga dana kad okusi s njega, umrijet e! 18 Gospod, Bog, ree: Nije dobro da je ovjek sam. Nainit u mu pomonika njemu slina. 19 Gospod, Bog, stvori od zemlje sve ivotinje poljske i sve ptice nebeske i dovede ih k ovjeku da vidi kako e koju nazvati, pa da svako ivo stvorenje nosi ime koje mu ovjek dade. 20 I ovjek dade ime svakoj ivotinji i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se za ovjeka ne nae pomonik koji bi mu bio slian. 21 Gospod, Bog, pusti tada tvrd san na ovjeka, koji zaspa; uze mu jedno rebro i priljubi meso na tom mjestu. 22 Gospod, Bog, stvori enu od rebra koje uze ovjeku i dovede je k ovjeku. 23 A ovjek ree: Evo one koja je kost od mojih kosti i meso od mojega mesa. Neka joj bude ime ena jer je uzeta od ovjeka. 24 Zato e ovjek ostaviti oca i mater i prionut e uz enu svoju i bit e njih dvoje jedno tijelo. 25 ovjek i ena bijehu goli i ne osjeahu stida. LB) Postanak glava 3 1 Zmija bijae najlukavija od svih ivotinja poljskih koje stvori Gospod, Bog. I ona ree eni: Je li vam kazao Bog: Ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu? 2 ena odgovori zmiji: Mi jedemo plod sa svih stabala u vrtu; 3 samo za plod sa stabla usred vrta kazao je Bog: Ne jedite ga i ne dirajte u nj da ne umrete. 4 Tada zmija ree eni: Neete vi umrijeti; 5 nego Bog zna da e vam se onoga dana kada okusite s njega otvoriti oi pa ete postati kao bogovi, poznajui dobro i zlo. 6 ena vidje da je plod na drvetu dobar za jelo i lijep za oko te dragocjen za otvaranje razuma, pa ona ubra ploda s njega i okusi te dade i muu svome te i on okusi. 7 Njima se tad otvorie oi i oni shvate da su goli te spletoe smokvina lia i nainie sebi

pojase. 8 Tad zaue glas Gospoda, Boga, koji predveer iae po vrtu, a ovjek i ena sakrie se od lica Gospoda, Boga, meu drvee u vrtu. 9 Ali Gospod, Bog, zazva ovjeka i ree mu: Gdje si ti? 10 ovjek odgovori: uo sam glas tvoj u vrtu i uplaih se jer sam gol, pa se sakrih. 11 A Gospod, Bog, ree: Tko ti kaza da si gol? Da nisi jeo s onoga drveta s kojeg sam ti zabranio da jede? 12 ovjek odgovori: ena koju si postavio pokraj mene dade mi s drveta te sam jeo. 13 Gospod, Bog, ree eni: Zato si to uinila? - A ena odgovori: Zmija me zavela te ja pojedoh. 14 Ree Gospod, Bog, zmiji: Kad si to uinila, bit e prokleta pred svakom ivotinjom i pred svim zvijerima; po trbuhu e se vui i prah e jesti itavoga ivota. 15 Zametnut u neprijateljstvo izmeu tebe i ene i izmeu potomstva tvoga i potomstva njezina, te e ti ono glavu gaziti, a ti e mu petu vrebati. 16 A eni ree: Tebi u oteati muke trudnoa tvojih; u bolovima e djecu raati, udnje e te tvoje vui k muu, ali e on nad tobom imati vlast. 17 A ovjeku ree: Zato to si posluao glas ene svoje i okusio sa stabla za koje sam ti zapovjedio: Ne jedi s njega!, zemlja e zbog tebe biti prokleta. S mukom e se od nje hraniti cijeloga ivota; 18 trnje i korov e ti raati, a ti e jesti poljsko raslinje. 19 U znoju lica svoga jest e kruh svoj dokle se ne vrati u zemlju iz koje si uzet; jer si ti prah i u prah e se vratiti. 20 Adam nadjene svojoj eni ime Eva zato to je ona mati svima ivima. 21 Gospod, Bog, naini Adamu i eni njegovoj odjeu od koe i odjenu ih. 22 Zatim Bog ree: Evo, ovjek posta kao jedan od nas upoznavi dobro i zlo; ali sad da ne prui ruke i ne ubere sa stabla ivota i ne okusi, pa da ivi dovijeka. 23 I Gospod, Bog, istjera ga iz vrta edenskoga da obrauje zemlju iz koje je uzet. 24 Tako on istjera Adama i na istoni ulaz u edenski vrt postavi kerubine koji vitlaju plamenim maevima da brane put k stablu ivota. LB) Postanak glava 4 1 Adam pozna Evu, enu svoju, a ona zae i rodi Kajina pa ree: Napravih ovjeka s pomou Gospodnjom! 2 Rodi jo i brata mu Abela. Abel posta pastir, a Kajin ratar. 3 Poslije nekog vremena Kajin prinese Gospodu rtvu od roda zemaljskoga. 4 I Abel prinese od prvine stada svoga i od pretiline njihove. Gospod milostivo pogleda na Abela i njegovu rtvu, 5 a na Kajina i na njegovu rtvu ne pogleda milostivo. Kajin se silno rasrdi i lice mu se namrti. 6 Gospod ree Kajinu: to se srdi i zato ti je lice namrteno? 7 Ako dobro ini, ispravit e lice svoje, ali ako zlo ini, to grijeh s tvoga praga vreba i udnja je njegova na tebe uperena; no ti ga treba svladati. 8 Kajin progovori Abelu, bratu svome; ali kad bijahu u polju, Kajin skoi na Abela, brata svoga, i ubi ga. 9 Gospod ree Kajinu: Gdje ti je brat Abel? On odgovori: Ne znam. Zar sam ja uvar brata svoga? 10 A Bog ree: to uini! Glas krvi brata tvoga vapi sa zemlje do mene. 11 Sad e biti proklet od zemlje koja je otvorila usta svoja da iz tvoje ruke primi krv brata tvoga. 12 Kad zemlju obradi, nee ti vie davati svoja bogatstva. Bit e bjegunac i skitnica na

zemlji. 13 Kajin ree Gospodu: Kazna je moja preteka da bih je mogao izdrati. 14 Gle, tjera me danas iz ove zemlje; bit u sakriven daleko od lica tvoga, bit u skita i lutalica po zemlji i tko god me nae moe me ubiti. 15 Ree njemu Gospod: Ako tko ubije Kajina, sedam e puta to okajati. I Gospod naini znak na Kajinu da ga ne ubije tko ga nae. 16 Kajin se udalji od lica Gospodnjega i naseli se u zemlji Nod istono od Edena. 17 Kajin pozna enu svoju te ona zae i rodi Henoka. Zatim sazida grad i prozva ga Henok po imenu sina svoga. 18 Henok rodi Irada; Irad rodi Mehujaela; Mehujael rodi Metuaela, a Metuael Lameka. 19 Lamek uze dvije ene: jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20 Ada rodi Jabala. Od njega potjeu oni koji ive pod atorima i pasu stoku. 21 Bratu njegovom bijae ime Jubal. Od njega potjeu oni koji udaraju u harfe i sviraju u svirale. 2ila rodi Tubal-Kajina, kovaa svih bakrenih i eljeznih sprava. Sestra Tubal-Kajinova bijae Naama. 23 Lamek ree enama svojim: Ado i Silo, glas moj ujte! Posluajte rijei moje, ene Lamekove! Jest, ubih ovjeka jer me ranio i mladia jer me udario. 24 Ako se Kajin osveti sedam puta, Lamek e sedamdeset i sedam puta. 25 Adam pozna opet enu svoju, i ona rodi sina i nadjenu mu ime et, jer mi -, ree, - Bog dade drugog sina za Abela koga ubi Kajin. 26 I etu se rodi sin, kome on nadjenu ime Eno. Tada se poe prizivati ime Gospodnje. LB) Postanak glava 5 1 Ovo je knjiga o Adamovu potomstvu. Kad Bog stvori ovjeka, stvori ga po obliju Bojemu. 2 On stvori ovjeka i enu i blagoslovi ih, a kad bijahu stvoreni, nazva ih imenom ovjek. 3 Kad je Adam imao sto trideset godina, rodi mu se sin njemu nalik i nadjenu mu ime et. 4 Adam je po etovu roenju ivio osam stotina godina i izrodio jo sinova i keri. 5 Adam poivje devet stotina i trideset godina. Poslije toga umre. 6 et u sto petoj godini svoga ivota rodi Enoa. 7 Poslije Enoeva roenja poivi et osam stotina i sedam godina, te i on rodi sinove i keri. 8 et poivje devet stotina i dvanaest godina. Zatim umre. 9 Eno u devedesetoj godini svoga ivota rodi Kenana. 10 Nakon Kenanova roenja poivje Eno osam stotina i petnaest godina te rodi sinove i keri. 11 Eno poivje devet stotina i pet godina. Zatim umre. 12 Kenan u sedamdesetoj godini svoga ivota rodi Mahalalela. 13 Poslije Mahalalelova roenja poivje Kenan osam stotina i etrdeset godina te rodi sinove i keri. 14 Kenan poivje devet stotina i deset godina. Zatim umre. 15 Mahalalel u ezdeset petoj godini svoga ivota rodi Jereda. 16 Poslije Jeredova roenja poivje Mahalalel osam stotina i trideset godina i rodi sinove i keri. 17 Mahalalel doivje osam stotina devedeset i pet godina. Zatim umre. 18 Jered u sto ezdeset i drugoj godini svoga ivota rodi Henoka. 19 Poslije Henokova roenja poivje Jered osam stotina godina i rodi sinove i keri. 20 Jered poivje devet stotina ezdeset i dvije godine. Zatim umre. 21 Henok u ezdeset petoj godini svoga ivota rodi Metualaha.

22 Poslije Metualahova roenja poivi Henok, uvijek po volji Bojoj, trista godina i rodi sinove i keri. 23 Henok poivje trista ezdeset i pet godina. 24 Hodae uvijek po volji Bojoj, pa ga nestade jer ga Bog uze. 25 Metualah u sto osamdeset sedmoj godini svoga ivota rodi Lameka. 26 Poslije Lamekova roenja poivje Metualah sedam stotina osamdeset i dvije godine i rodi sinove i keri. 27 Metualah poivje devet stotina ezdeset i devet godina. Zatim umre. 28 Lamek u sto osamdeset i drugoj godini svoga ivota rodi sina 29 i dade mu ime Noa, govorei: Ovaj e nas odmoriti od poslova naih i od tekog truda ruku naih to nam zadaje zemlja koju prokle Gospod. 30 Poslije Noina roenja poivje Lamek pet stotina devedeset i pet godina i rodi sinove i keri. 31 Lamek poivje sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Zatim umre. 32 Kad je Noa imao pet stotina godina, rodie mu se em, Ham i Jafet.

LB) Postanak glava 6 1 Kad se ljudi poee mnoiti na zemlji i keri im se narodie, 2 videi sinovi Boji keri ovjeje kako su lijepe, uzimahu za ene sve koje su htjeli. 3 Tada Gospod ree: Nee se duh moj dovijeka s ljudima prepirati, jer su oni samo put, i zato neka im vijek bude sto dvadeset godina. 4 U to vrijeme bijae divova na zemlji, poto su sinovi Boji opili s kerima ovjejim, pa im one raahu sinove. To bijahu oni junaci koji su u staro vrijeme bili na glasu. 5 Gospod vidje da je veliko nevaljalstvo ljudi na zemlji i da su sve njihove misli upravljene samo k zlu. 6 I Gospod se pokaja to je stvorio ovjeka na zemlji i bi mu ao u srcu. 7 Ree Gospod: Istrijebit u s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i ovjeka i ivotinje i gmizavce i ptice nebeske, jer se kajem to sam ih stvorio. 8 Ali Noa nae milost u oima Gospodnjim. 9 Ovo je potomstvo Noino. Noa bijae ovjek pravedan i bezazlen cijelog svog vijeka; svagda hodae po volji Bojoj. 10 Noa rodi tri sina: ema, Hama i Jafeta. 11 Zemlja bijae pokvarena u oima Bojim, bijae puna nasilja. 12 Bog pogleda na zemlju, a ona se bijae pokvarila; sve se na njoj bilo izopailo. 13 Tada Bog ree Noi: Svakoj puti neka doe kraj jer napunie zemlju nasiljem. Evo, zatrt u ih zajedno sa zemljom. 14 A ti naini sebi korablju od smolastoga drveta. Naini korablju na pregratke i premai je smolom iznutra i izvana. 15 Ovako je naini: u duinu neka ima trista lakata, u irinu pedeset lakata, a u visinu trideset lakata. 16 Napravi na korablji prozor jedan lakat od krova. Vrata neka budu sa strane; naini korablju na tri kata: donji, srednji i gornji. 17 Ja u pustiti potop na zemlju da istrijebim svako bie u kojem ima daha ivota pod nebom: to je god na zemlji, sve e izginuti. 18 Ali s tobom uglavljujem Savez: ui e u korablju ti i sinovi tvoji i ena tvoja i ene sinova tvojih. 19 I od svega to ivi, od svake puti, uzet e u korablju po dvoje da ih sauva na ivotu; neka bude po jedno muko i po jedno ensko. 20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim i od svega to mili po zemlji, od svega po dvoje neka ue s tobom da ih sauva na ivotu.

21 A ti uzmi sa sobom svega to se jede i uvaj kod sebe za hranu sebi i njima. 22 Noa uini tako. On izvri sve to mu zapovjedi Bog. LB) Postanak glava 7 1 Gospod ree Noi: Ui u korablju ti i sav dom tvoj, jer te naoh pravedna pred sobom usred ovog narataja. 2 Uzmi sa sobom po sedam parova od svih istih ivotinja, mujaka i enku, a od neistih po dvoje, mujaka i enku. 3 Tako isto i od ptica nebeskih po sedam parova, mujaka i enku, da im se sauva vrsta na zemlji. 4 Jer u do sedam dana pustiti kiu na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi i istrijebit u s lica zemlje svako bie koje sam stvorio. 5 Noa uini sve to mu Gospod zapovjedi. 6 Kad je potop doao na zemlju, Noa je imao est stotina godina. 7 Uoe u korablju Noa i sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih da se spase od potopa. 8 Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega to gmie po zemlji 9 uoe k Noi u korablju parovi, sve muko i ensko kao to Bog bijae zapovjedio Noi. 10 Sedmoga dana stutie se vode od potopa na zemlju. 11 Kad je Noi bilo est stotina godina, drugog mjeseca te godine, a u sedamnaesti dan toga mjeseca, u taj dan razvalie se svi izvori velikog bezdana i otvorie se ustave nebeske; 12 i udari kia na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi. 13 U taj dan uoe u korablju Noa i em, Ham i Jafet, njegovi sinovi, Noina ena i tri ene sinova njegovih; 14 oni i sve ivotinje po vrstama, i sva stoka, i sve to se mie po zemlji, i sve male ptice, i sve to ima krila. 15 Uoe k Noi u korablju po dvoje od svakog stvorenja u kojem ima daha ivota. 16 Uoe muko i ensko od svake vrste kao to je Bog zapovjedio Noi. I Gospod zatvori korablju za njim. 17 Potop na zemlji trajao je etrdeset dana, nadooe vode i uzee korablju i podigoe je od zemlje. 18 Navalie vode i digoe se po zemlji, a korablja stade ploviti po vodi. 19 I vode nabujae sve vie po zemlji te pokrie i najvia brda pod cijelim nebom. 20 Petnaest lakata prijeoe vode brda poto ih pokrie. 21 Tada izgibe svako bie to se micae na zemlji: ptice, stoka, ivotinje, sve to gmie na zemlji i svi ljudi. 2ve to je imalo daha ivota u nozdrvama, sve to bijae na kopnu, sve pomre. 23 I istrijebi se svako ivo bie na zemlji - i ljudi, i stoka, i sve to gmie, i ptice nebeske. Samo osta Noa i to bijae s njim u korablji. 24 I ostae debele vode sto pedeset dana povrh zemlje.

LB) Postanak glava 8 1 Bog se spomenu Noe i svih ivotinja i sve stoke to bijae s njim u korablji; posla vjetar na zemlju i vode se ustalie. 2 Zatvorie se izvori bezdana i ustave nebeske, prestade kia s neba. 3 I vode stadoe opadati na zemlji, i stalno opadahu sto pedeset dana. A sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca 4 korablja se ustavi na planini Araratu. 5 Vode opadahu sve vie od desetoga mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca pokazae se vrhovi brda.

6 Nakon etrdeset dana otvori Noa prozor na korablji 7 i ispusti gavrana, koji jednako odletijae i doletijae dok ne presahnu voda na zemlji. 8 Zatim pusti golubicu da bi vidio je li opala voda na zemlji. 9 A golubica, ne naavi mjesto gdje bi stala nogom, vrati se k njemu u korablju jer jo bijae voda po svoj zemlji. Noa pruivi ruku, uhvati je i uze k sebi u korablju. 10 Prieka jo sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje. 11 Predveer se golubica vrati k njemu, i gle, u kljunu je imala maslinov list koji bijae otkinula. Tako Noa dozna da je opala voda na zemlji. 12 On prieka jo sedam dana, pa opet pusti golubicu, ali ona mu se vie ne vrati. 13 eststoprve godine Noina ivota, prvog dana prvog mjeseca presahnu voda na povrini zemlje, i Noa otkri krov na korablji te vidje da je zemlja suha. 14 A dvadeset sedmog dana drugog mjeseca sva zemlja bijae suha. 15 Tada ree Bog Noi: 16 Izii iz korablje ti i ena tvoja, i sinovi tvoji, i ene sinova tvojih; 17 sve ivotinje to su s tobom od svake vrste, ptice i stoku i sve to gmie po zemlji izvedi sa sobom, neka se raziu po zemlji i neka se plode i mnoe na zemlji. 18 I izioe Noa i sinovi njegovi, i ena njegova, i ene sinova njegovih. 19 I sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice i sve to se mie po zemlji izie iz korablje. 20 Noa podigne rtvenik Gospodu. Uze od svake iste stoke i od svih istih ptica, i prinese na oltar rtve paljenice. 21 Gospod osjeti miris ugodni i ree u srcu svome: Neu vie kleti zemlje, jer su misli srca ovjejega zle od mladosti njegove; niti u vie udariti sve to ivi kao to uinih. 22 Dok zemlja traje, nee nestajati ni sjetve ni etve, ni studeni ni vruine, ni ljeta ni zime, ni dana ni noi. LB) Postanak glava 9 1 Bog blagoslovi Nou i sinove njegove i ree im: Plodite se, mnoite se i napunite zemlju. ve ivotinje zemaljske, i sve ptice nebeske, i sve to gmie po zemlji i sve ribe morske bojat e se vas i strahovati od vas; one su predane u vae ruke. 3 Sve to se mie i ivi sluit e vam za hranu; sve ja to vama dajem, kao i zelenu travu. 4 Ali ne jedite mesa u kojem je jo dua, to jest krv njegova. 5 Jer u ja i za vau krv i za svaki ivot traiti raun; trait u ga od svakoga ivog stvorenja, pa i od ovjeka za brata njegova, trait u rauna za ljudski ivot. 6 Tko prolije krv ovjeju, njegovu e krv proliti ovjek, jer je Bog stvorio ovjeka po svome obliju. 7 Plodite se, dakle, i mnoite se na zemlji i namnoite se na njoj. 8 Ree jo Bog Noi i sinovima njegovim: 9 Evo, sklapam Savez svoj s vama i s potomstvom vaim nakon vas 10 i sa svim ivim stvorenjima koja su s vama - od ptica, stoke, i zvjeradi zemaljske, to jest sa svime to je izilo iz korablje, sa svim ivim stvorenjima na zemlji. 11 Drat u se Saveza s vama i odsad nee ni jedno ivo bie izginuti od potopa, niti e vie biti potopa da zatre zemlju. 12 I ree Bog: Evo znaka Saveza koji utvrujem izmeu sebe i vas i svakoga ivog stvorenja koje je s vama, kao i za sva budua pokoljenja. 13 Stavljam dugu svoju u oblake da bude znak Saveza izmeu mene i zemlje. 14 I kad ja navuem oblake na zemlju, vidjet e se duga u oblacima 15 i spomenut u se Saveza svoga izmeu sebe i vas i svakoga ivog bia svake vrste, i nee vie biti voda od potopa da zatru svako bie. 16 Duga e biti u oblacima, pa u se ja, gledajui je, spomenuti vjenoga Saveza izmeu Boga i svakog ivog bia svake vrste na zemlji.

17 I ree Bog Noi: To je znak Saveza koji utvrujem izmeu sebe i svakog ivog bia na zemlji. 18 Noini sinovi koji izioe iz korablje bijahu: em, Ham i Jafet. Ham je otac Kanaanov. 19 To su tri Noina sina, i njihovo potomstvo naseli svu zemlju. 20 Noa poe obraivati zemlju i posadi vinograd. 21 Napivi se vina, opi se i otkri usred svog atora. 22 Ham, otac Kanaanov, vidje golotinju oca svoga i kaza to obojici brae svoje vani. 23 Tada em i Jafet uzee ogrta i stavie ga na ramena svoja, pa idui natrake pokrie njime golotinju oca svoga, a kako je lice njihovo bilo okrenuto unatrag, to oni ne vidjee golotinju oca svoga. 24 Kad se Noa probudio od vina, dozna to mu mlai sin uini 25 pa ree: Proklet neka je Kanaan i slugama brae svoje, sluga neka bude! 26 I jo ree: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog emov, a Kanaan neka mu bude sluga! 27 Neka Bog rairi Jafeta da ivi u atorima emovim, a Kanaan nek mu je sluga! 28 Poslije potopa poivje Noa trista pedeset godina. 29 U svemu poivje Noa devet stotina pedeset godina. Zatim umre.

LB) Postanak glava 10 1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, ema, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi poslije potopa. inovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras. 3 Sinovi Gomerovi: Akenaz, Rifat i Togarma. 4 Sinovi Javanovi: Elia, Tari, Kitim i Dodanim. 5 Od njih potekoe ljudi koji su se razgranali po otocima, po raznim mjestima, po jezicima, po plemenima i po narodima. 6 Sinovi su Hamovi: Ku, Misrajim, Put i Kanaan. - 7 Sinovi Kuevi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. - Sinovi Ramini: eba i Dedan. 8 Ku rodi Nimroda, koji posta silan na zemlji; 9 on bijae dobar lovac pred Gospodom; zato se i kae: Dobar lovac pred Gospodom kao Nimrod. 10 On kraljeva najprije nad Babilonom, Erekom, Akadom i Kalneom u zemlji inearu. 11 Iz te zemlje izie Aur; on sazida Ninivu, Rehobot-Ir i Kalah, 12 i, izmeu Ninive i Kalaha, Resen, veliki grad. 13 Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce, Naftuhijce, 14 Patruane, Kasluhijce (od kojih potekoe Filistejci) i Kaftorice. 15 Kanaan rodi Sidona, prvenca svoga, i Heta, 16 te Jebusejce, Amorejce, Girgaejce, 17 Hivijce, Arkijce, Sinijce, 18 Arvaane, Semarjane i Hamatane. Poslije se plemena Kanaanska rasijae. 19 Granice kanaanske protezahu se od Sidona, prema Geraru sve do Gaze, a prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Lee. 20 To su sinovi Hamovi po svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i po narodima. 21 I emu, ocu svih sinova Eberovih i starijemu bratu Jafetovu, rodie se sinovi. 2inovi emovi bijahu: Elam, Aur, Arpakad, Lud i Aram. 23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Ma. 24 Arpakad rodi elaha, a elah rodi Ebera. 25 Eberu se rodie dva sina: jednom bjee ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu bjee ime Joktan. 26 Joktan rodi Almodada, elefa, Hasarmaveta, Jeraha,

27 Hadorama, Uzala, Diklu, 28 Obala, Abimaela, ebu, 29 Ofira, Havilu i Jobaba. Svi oni bijahu sinovi Joktanovi. 30 Prebivahu u zemlji koja se protee od Mee sve do Sefara, brdovita predjela na istoku. 31 To su sinovi emovi po svojim plemenima, i jezicima, po svojim zemljama i po narodima. 32 To su rodovi sinova Noinih po plemenima i po narodima. Od njih potekoe narodi koji se proirie po zemlji poslije potopa. LB) Postanak glava 11 1 Na cijeloj zemlji bijae samo jedan jezik i rijei su bile jednake. 2 Kako bijahu krenuli prema istoku, daoe ravnicu u zemlji inearskoj i naselie se ondje. 3 I rekoe jedni drugima: Hajde da pravimo opeke i da ih ispeemo na vatri. I opeke im posluie umjesto kamena, a paklina umjesto buke. 4 Poslije rekoe: Hajde da gradimo grad i kulu iji e vrh dopirati do neba, da pribavimo sebi ime i da se ne rasprimo po zemlji! 5 Gospod sie da vidi grad i kulu koju su zidali sinovi ovjeji. 6 I Gospod ree: Gle, ovi su svi jedan narod i svi istim jezikom govore, a to je tek poetak! Sad im nee nita smetati da uine sve to god naume. 7 Hajde da siemo i da im pobrkamo jezik, da ne razumije jedan drugoga to govori! 8 Tako ih Gospod rasu odande po cijeloj zemlji i oni prestadoe zidati grad. 9 Zato se on prozva Babel, jer ondje pobrka Gospod jezik cijele zemlje i odande ih raspri Gospod po svoj zemlji. 10 Ovo je potomstvo emovo. Kad rodi Arpakada, druge godine poslije potopa, bijae emu sto godina. 11 Poslije Arpakadova roenja poivje em pet stotina godina i rodi sinove i keri. 12 Arpakad u trideset petoj godini svoga ivota rodi elaha. 13 Poslije elahova roenja poivje Arpakad etiri stotine i tri godine te rodi sinove i keri. 14 elah u tridesetoj godini svoga ivota rodi Ebera. 15 Poslije Eberova roenja poivje elah etiri stotine i tri godine te rodi sinove i keri. 16 Eber u trideset etvrtoj godini svoga ivota rodi Pelega. 17 Poslije Pelegova roenja poivje Eber etiri stotine trideset godina te rodi sinove i keri. 18 Peleg u tridesetoj godini svoga ivota rodi Reua 19 Poslije Reuova roenja poivje Peleg dvjesta i devet godina te rodi sinove i keri. 20 Reu u trideset drugoj godini svoga ivota rodi Seruga. 21 Poslije Serugova roenja poivje Reu dvjesta i sedam godina te rodi sinove i keri. 2erug u tridesetoj godini svoga ivota rodi Nahora. 23 Poslije Nahorova roenja poivje Serug dvjesta godina te rodi sinove i keri. 24 Nahor u dvadeset devetoj godini svoga ivota rodi Teraha. 25 Poslije Terahova roenja poivje Nahor sto i devetnaest godina te rodi sinove i keri. 26 Terah u sedamdesetoj godini svoga ivota rodi Abrama, Nahora i Harana. 27 Ovo je potomstvo Terahovo: Terah rodi Abrama, Nahora i Harana, a Haran rodi Lota. 28 Haran umre prije Teraha, oca svoga, na postojbini svojoj u Uru Kaldejskome. 29 Abram i Nahor se oenie. eni Abramovoj bjee ime Saraja, a eni Nahorovoj Milka, koja bjee ki Harana, oca Milke i Jiske. 30 Saraja bijae nerotkinja; ona nije imala poroda. 31 Terah uze sina svoga Abrama i Lota, sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu svoju, enu Abrama sina svoga, i oni pooe zajedno iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Dooe do Harana i ondje se nastanie.

32 Terah poivje dvjesta i pet godina i umre u Haranu.

LB) Postanak glava 12 1 Gospod ree Abramu: Idi iz zemlje svoje i iz roda svoga i iz doma oca svoga u zemlju koju u ti ja pokazati. 2 Od tebe u velik narod uiniti i blagoslovit u te i proslaviti ime tvoje, a ti e biti izvor blagoslova. 3 Blagoslivljat u one koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one koji tebe proklinju, a u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. 4 Tada Abram poe, kao to mu kaza Gospod, a s njim i Lot. Kad poe iz Harana, Abramu bijae sedamdeset i pet godina. 5 Abram uze Saraju, enu svoju, i Lota, sina brata svoga, s cijelim blagom koje bijahu stekli i s robljem koje bijahu dobili u Haranu. Pooe i dooe u zemlju kanaansku. 6 Abram proe tu zemlju do mjesta ehema, do hrasta More. U toj zemlji bijahu tada Kanaanci. 7 Gospod se javi Abramu i ree: Tvome porodu dat u ovu zemlju. Abram podigne ondje rtvenik Gospodu koji mu se bio objavio. 8 Poslije otide odande na brdo istono od Betela i ondje razape svoj ator, tako da mu Betel bijae sa zapada, a Aj s istoka. I ondje podigne Gospodu rtvenik i prizva ime Gospodnje. 9 Odande otie Abram dalje na jug. 10 Ali u onoj zemlji nasta glad, i Abram sie u Egipat da se ondje skloni, jer zemljom vladae velika glad. 11 Kad se priblii Egiptu, ree Saraji, eni svojoj: Sluaj, znam da si lijepa ena; 12 evo to e se dogoditi: kad te Egipani vide, rei e: Ovo mu je ena, pa e mene ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13 Zato kai da si mi sestra, da za ljubav prema tebi prime i mene i da mi zbog tebe potede ivot. 14 Kad Abram doe u Egipat, vidjee Egipani enu da je vrlo lijepa. 15 Vidjee je i faraonovi velikai i hvalie je pred faraonom te je uvedoe u faraonov dvor. 16 Radi nje, on dobro postupae prema Abramu i Abram dobi ovaca i goveda, magaraca, sluga i slukinja, magarica i kamila. 17 Ali Gospod pusti velika zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, ene Abramove. 18 Tada faraon dozva Abrama i ree mu: ta si mi to uinio? Zato mi nisi rekao da ti je to ena? 19 Zato si rekao: Sestra mi je, pa je ja uzeh za enu? Evo ti ene, uzmi je i idi! 20 I faraon naredi ljudima da isprate Abrama i njegovu enu s cijelom njihovom imovinom. LB) Postanak glava 13 1 Tako Abram ode iz Egipta na jug, a s njim i ena njegova sa svim to je imao i Lot. 2 Abram bijae bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 On krenu od juga do Betela, do mjesta gdje mu prije bijae ator, izmeu Beteta i Aja, 4 do mjesta gdje je prije podigao rtvenik i ondje prizva ime Gospodnje. 5 Lot koji je iao s Abramom imao je takoe ovaca, goveda i atora. 6 Ali zemlja nije bila dosta velika da bi oni mogli ostati zajedno, jer njihovo blago bijae tako veliko da ne mogahu ivjeti zajedno. 7 I nastade svaa meu pastirima Abramovih stada i pastira Lotovih stada. U to vrijeme u onoj zemlji ivjeli su Kanaanci i Periani.

8 Abram ree Lotu: Nemojmo da se svaamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri, jer smo braa. 9 Nije li sva zemlja pred tobom otvorena? Odijeli se, dakle, od mene. Ako e ti nalijevo, ja u nadesno, ako li e ti nadesno, ja u nalijevo. 10 Lot podie oi i sagleda svu Jordansku dolinu koju je natapala rijeka. Prije no to je Gospod zatro Sodomu i Gomoru, ta je zemlja sve do Soara bila kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska. 11 Lot izabra za sebe Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijelie jedan od drugoga. 12 Abram osta u zemlji kanaanskoj, a Lot je ivio po gradovima u dolini, premjetajui svoje atore do Sodome. 13 Stanovnici Sodome bijahu nevaljali i mnogo su grijeili Gospodu. 14 Gospod ree Abramu, poto se Lot odijelio od njega: Podigni sad oi svoje, pa pogledaj s mjesta na kojem si na sjever i na jug, na istok i na zapad; 15 jer cijelu zemlju koju vidi dat u tebi i potomstvu tvome dovijeka. 16 Uinit u da potomstva tvoga bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojiti prah na zemlji, moi e izbrojiti i potomstvo tvoje. 17 Ustani i proi tom zemljom uzdu i poprijeko jer u je tebi dati. 18 Abram digne atore svoje i doe te se naseli kod mamrijskih hrastova, koji su u Hebronu, i podigne ondje rtvenik Gospodu. LB) Postanak glava 14 1 U vrijeme Amrafela, kralja inearskoga, Arioka, kralja elasarskoga, Kedor - Laomera, kralja elamskoga, i Tidala, kralja gojimskoga, 2 dogodi se da oni zavojtie protiv Bere, kralja sodomskoga, protiv Bire, kralja Gomore, protiv inaba, kralja admanskoga, protiv emebera, kralja sebojimskoga, i protiv kralja od Bele, tj. Soara. 3 Potonji se skupie svi u dolini sidimskoj, koja je Slano more. 4 Dvanaest godina bijahu oni podloni Kedor-Laomeru, a trinaeste godine odmetnue se. 5 Ali etrnaeste godine krenue Kedor-Laomer i kraljevi koji bijahu s njim i pobie Refaimce u Aterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici Kirjatajimu, 6 i Horejce u njihovoj planini Seiru, kod El Parana pokraj pustinje. 7 Odatle, vrativi se, dooe u En Mipat, koji je Kade, i izjurie Amaleane iz cijele njihove zemlje, a tako i Amorejce koji bijahu nastanjeni u Haseson Tamaru. 8 Tada istupie kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admanski, kralj sebojimski i kralj od Bele, koja je Soar, i pooe na njih u dolini sidimskoj 9 na Kedor-Laomera, kralja elamskoga, na Tudeala, kralja gojimskoga, na Amrafela, kralja inearskoga, i na Arioka, kralja elasarskoga. etiri kralja na pet. 10 U dolini sidimskoj bijae mnogo jama iz kojih se vadila paklina. Kralj sodomski i kralj gomorski dadoe se u bijeg i padoe u njih, a to osta pobjee u planinu. 11 Pobjednici odnesoe sve blago sodomsko i gomorsko i svu hranu njihovu i otioe. 12 Otjerae s blagom njegovim i Lota, Abramova bratia koji je ivio u Sodomi, i otioe. 13 Neki bjegunac doe i javi to Abramu, Hebrejcu, koji bijae nastanjen kod hrastova Mamrije, Amorejca, brata Ekolova i brata Anerova, koji bijahu sklopili savez s Abramom. 14 Kad Abram u da mu je brati zarobljen, naorua trista osamnaest najvjernijih slugu svojih, u njegovoj kui roenih, i poe u potjeru za kraljevima do Dana. 15 Ondje rasporedi svoje ljude da nou napadne; udari sa slugama svojim na njih i razbi ih i otjera do Hobe, lijevo od Damaska. 16 Povrati sve blago i Lota, bratia svoga, s blagom njegovim, te ene i narod. 17 Kad se Abram vratio kao pobjednik Kedor-Laomera i kraljeva koji bijahu s njim, kralj sodomski mu izie u susret u dolini ave, koja je Kraljeva dolina.

18 Melkisedek, kralj alemski, iznese hljeb i vino. On bijae sveenik Boga Svevinjega. 19 Blagoslovi Abrama govorei: Blagoslovljen da je Abram od Boga Svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje! 20 Blagoslovljen da je Bog Svevinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I Abram mu dade desetinu od svega. 21 Kralj sodomski ree Abramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22 Ali Abram odgovori kralju sodomskome: Diem ruku prema Gospodu Svevinjemu, Stvoritelju neba i zemlje, i kunem se 23 da ni konca ni remena od obue neu uzeti od svega to je tvoje, da ne kae: Na meni se Abram obogatio. 24 Ne, meni nita, osim onoga to su pojeli momci, i dijela to pripada ljudima koji su ili sa mnom: Aneru, Ekolu i Mamri. Oni neka uzmu svoj dio.

LB) Postanak glava 15 1 Poslije ovih dogaaja doe Abramu rije Gospodnja u jednom vienju govorei: Ne boj se, Abrame, ja sam tebi tit, i nagrada e tvoja biti vrlo velika. 2 Abram odgovori: Gospode, Vjeiti, to e mi dati? Bez djece sam, a nasljednik je kue moje Eliezer Damaanin. 3 Jo ree Abram: Nisi mi dao poroda, pa e onaj koji je roen u mojoj kui biti moj nasljednik. 4 Tada mu rije Gospodnja ovako progovori: Nee on biti tvoj nasljednik, nego e tvoj potomak biti tvoj nasljednik. 5 I poto ga izvede van, ree mu: Pogledaj nebo i prebroj zvijezde, ako ih moe prebrojiti. Takav e biti tvoj porod. 6 I Abram povjerova Bogu, koji mu to primi u pravednost. 7 Ree mu jo Gospod: Ja sam Gospod koji te izvedoh iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju da je zadri. 8 Abram odgovori: Gospode, Vjeiti, po emu u poznati da u je ja zadrati? 9 A Gospod mu ree: Uzmi junicu od tri godine, kozu od tri godine, grlicu i mlado golupe. 10 Abram uze sve to i rasijee na pole i stavi sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijee ptica. 11 Ptice grabljivice slijetahu na strvine, a Abram ih tjerae. 12 Kad je sunce bilo na zalazu, uhvati Abrama tvrd san, i strah i tama velika obuzee ga. 13 Gospod ree Abramu: Znaj da e potomci tvoji biti stranci u tuoj zemlji i bit e robovi mueni etiri stotine godina. 14 Ali u ja suditi i narodu kome e oni sluiti, a poslije e oni izii s velikim bogatstvom. 15 A ti e otii k ocima svojim u miru i bit e sahranjen nakon sretne starosti. 16 Oni e se u etvrtom koljenu vratiti ovamo; jer zloa Amorejaca nije jo dola do vrhunca. 17 Kad sunce zae, nasta duboka tama, a to bijae kao pe koja se dimila, a plamenovi prolaahu izmeu rasjeenih ivotinja. 18 Toga dana sklopi Gospod Savez s Abramom govorei: Porodu tvome dajem ovu zemlju od vode egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata, 19 zemlju Kenijaca, Keniana, Kadmonaca, 20 Hetita, Periana, Refaimaca, 21 Amorejaca, Kanaanaca, Girgaana i Jebusejaca. LB) Postanak glava 16 1 Saraja, ena Abramova, nije mu rodila djece. Imala je robinju, Egipanku po imenu

Hagara. araja ree Abramu: Gle, Gospod me stvorio nerotkinjom; nego idi k mojoj robinji ne bih li od nje dobila djece. I Abram prista na rije Sarajinu. 3 Tada Saraja, ena Abramova, uze Hagaru, Egipanku, robinju svoju, i dade je za enu Abramu, muu svome, deset godina poto se Abram nastanio u zemlji kanaanskoj. 4 On poe k Hagari i ona zae. Kad vidje da je zatrudnjela, s prezirom je gledala gospodaricu svoju. 5 Saraja ree Abramu: Uvreda koja se meni ini na tebe pada. Ja ti stavih na krilo robinju svoju, a ona, vidjevi da je zatrudnjela, prezre me. Gospod neka sudi izmeu mene i tebe! 6 Abram odgovori Saraji: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, ini s njom to hoe. Saraja ju je zlostavljala, pa Hagara pobjee od nje. 7 Aneo Gospodnji nae je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u ur, 8 i ree joj: Hagaro, robinjo Sarajina, odakle ide, kamo ide? A ona odgovori: Bjeim od Saraje, gospodarice svoje. 9 Ree joj aneo Gospodnji: Vrati se gospodarici svojoj i pokori joj se. 10 Jo joj ree aneo Gospodnji: Umnoit u porod tvoj da se od mnoine nee moi prebrojiti. 11 I dalje joj ree aneo Gospodnji: Eto, trudna si i rodit e sina kojem e nadjenuti ime Jimael, jer je Gospod vidio muku tvoju. 12 On e biti kao divlje magare; ruka e se njegova na svakoga dizati, i svaija ruka na njega, a nastanit e se nasuprot svoj brai svojoj. 13 Tada Hagara nazva Gospoda koji joj govorae: Ti si El Roi, jer, ree ona: Jesam li ja to vidjela poto me on vidje? 14 Zato se onaj studenac zove studenac Lahaj-roi. On je izmeu Kadea i Bereda. 15 Hagara rodi Abramu sina, i Abram nadjenu sinu svome koga mu rodi Hagara, ime Jimael. 16 Kad mu Hagara rodi Jimaela, Abramu je bilo osamdeset i est godina.

LB) Postanak glava 17 1 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, pojavi se Abramu Gospod i ree mu: Ja sam Bog svemoni. ivi po mojoj volji i budi poten. klopit u Savez izmeu sebe i tebe i vrlo u te razmnoiti. 3 Abram pade niice, a Gospod mu jo ree: 4 Evo Saveza moga s tobom: bit e otac mnogih naroda. 5 Zato se nee vie zvati Abram, nego e ti ime biti Abraham, jer od tebe inim oca mnogih naroda. 6 Dat u ti porod vrlo velik i mnoge u narode od tebe nainiti; od tebe e potei i kraljevi. 7 Utvrdit u Savez izmeu sebe i tebe i poroda tvoga nakon tebe, od koljena do koljena; to e biti vjean Savez po kojem u ja biti Bog tebi i narodu tvome poslije tebe. 8 Tebi i porodu tvome dat u zemlju u kojoj si ti stranac, svu zemlju kanaansku u posjed vjeni i bit u njihov Bog. 9 Ree Bog Abrahamu: Ti e drati Savez moj, ti i porod tvoj poslije tebe, od koljena do koljena. 10 A ovo je Savez moj koji ete vi drati izmeu mene i sebe i poroda tvoga poslije tebe: da se obrezuje izmeu vas svaka muka glava. 11 Obrezat ete se, i to e biti znak Saveza izmeu mene i vas. 1vako muko dijete, kad mu bude osam dana, neka se obrezuje, s koljena na koljeno, rodilo se u kui ili bilo kupljeno za novac od bilo kojih stranaca. 13 Neka se obrezuje dijete koje se rodi u kui tvojoj i koje se kupi za tvoje novce. Tako e Savez moj na vaem tijelu biti vjean.

14 A neobrezano muko neka se istrijebi iz svoga naroda jer je pokvario moj Savez. 15 Jo ree Bog Abrahamu: Saraju, enu svoju, ne zovi vie Saraja, nego neka joj ime bude Sara. 16 Ja u je blagosloviti i dat u ti sina od nje; blagoslovit u je, i ona e biti mati mnogih naroda, iz nje e izii i kraljevi naroda. 17 Abraham pade niice, nasmija se i ree u srcu svome: Da li e se ovjeku od sto godina roditi sin? - A Sara, kojoj je devedeset godina, da li e ona roditi? 18 I Abraham ree Bogu: Neka je iv Jimael pred licem tvojim! - 19 Ree Bog: Ne, nego Sara, ena tvoja, rodit e ti sina i nadjenut e mu ime Izak. Sklopit u Savez svoj s njim da bude Savez vjean porodu njegovu poslije njega. 20 A i za Jimaela sam te usliio; evo, blagoslovio sam ga i dat u mu porod veliki i umnoit u ga veoma. Rodit e dvanaest knezova i uinit u od njega velik narod. 21 A Savez svoj sklopit u s Izakom, koga e ti roditi Sara dogodine u ovo doba. 22 I Bog, izgovorivi to, podie se od Abrahama. 23 Abraham uze Jimaela, sina svoga, i sve koji se rodie u domu njegovu i koje god bijae za novce svoje kupio, svaku muku glavu od svojih domaih, i obreza ih u isti dan, kako mu je zapovjedio Bog. 24 Kad se obrezao, Abrahamu bijae devedeset i devet godina. 25 A Jimaelu, sinu njegovu, bijae trinaest godina kad se obrezao. 26 U isti dan obreza se Abraham i sin mu Jimael. 27 I svi ukuani njegovi, roeni u kui ili kupljeni za novce od stranaca, bijahu obrezani s njim.

LB) Postanak glava 18 1 Gospod se javi Abrahamu kod hrastova mamrijskih, dok je sjedio pred vratima atora svoga u toplini dana. 2 Podigavi oi svoje pogleda, i gle, tri ivjeka stajahu pred njim. Ugledavi ih, potra im ususret ispred vrata atora svoga, pokloni se do zemlje 3 i ree: Gospode, ako sam naao milost pred oima tvojim, nemoj proi daleko od sluge svoga. 4 Dopustite da vam se donese malo vode da operete noge i odmorite se malo pod ovim drvetom. 5 Iznijet u hljeba da se okrijepite prije no to poete, jer vi prolazite mimo sluge svoga. A oni rekoe: Uini kao to si kazao. 6 Abraham otra u ator k Sari i ree: Uzmi brzo tri mjere bijelog brana i ispeci kolae. 7 Pa otra govedima i uhvati mlado i dobro tele te ga dade momku koji ga bre zgotovi. 8 Onda iznese masla, mlijeka i tele koje bjee gotovo i prostre im, a on sam stajae pred njima pod drvetom. I oni jedoe. 9 Tad mu rekoe: Gdje je Sara, ena tvoja? On odgovori: Eno je pod atorom. 10 Jedan od njih ree: Dogodine u ovo doba opet u doi k tebi, a Sara, ena tvoja, imat e sina. Sara sluae na vratima od atora iza njega. 11 Abraham i Sara bijahu stari i zali u godine, i Sara se nije vie mogla nadati djeci. 12 Zato se ona nasmija, govorei u sebi: Poto sam ostarjela, sad li e mi ta radost doi? A i gospodar moj je star. 13 Tada ree Gospod Abrahamu: Zato se Sara nasmijala govorei: Je li istina da u imati dijete sada kad sam ostarjela? 14 Ima li neto to bi Gospodu bilo nedostiljivo? - Dogodine u ovo doba opet u doi k tebi, i Sara e imati sina. 15 A Sara slae govorei: Nisam se nasmijala. Jer se uplai. Ali on ree: Nije istina, smijala si se.

16 Zatim ljudi ustadoe i pooe put Sodoma. Abraham poe s njima da ih isprati. 17 Tada Gospod ree: Kako bih tajio od Abrahama ono to u uiniti?... 18 Od Abrahama e postati velik i silan narod, i u njemu e se svi narodi na zemlji blagosloviti. 19 Njega sam izabrao da zapovijeda sinovima svojim i domu svome da se dre putova Gospodnjih i da ine to je pravedno i dobro, kako bi Gospod ispunio na Abrahamu obeanja koja mu je dao. 20 I Gospod nastavi: Velika je vika na Sodomu i Gomoru i grijeh je njihov preteak. 21 Zato u sii da vidim rade li kao to glas do mene doe; a ako nije tako, znat u. 22 Ljudi se udaljie i pooe put Sodome; ali Abraham jo stajae pred Gospodom. 23 Abraham mu se priblii i ree: Hoe li ti uiniti da pogine i pravednik s nepravednim? 24 Moe biti da ima pedeset pravednika u gradu. Hoe li uiniti da i oni poginu i nee li oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika to su u njemu? 25 Uiniti da pogine pravednik s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku! - Nemoj tako, nemoj! Nee li sudac cijele zemlje pravo suditi? 26 Ree Gospod: Ako usred grada Sodome naem pedeset pravednika, oprostit u cijelome gradu radi njih. 27 Abraham odgovori i ree: Gle, usudih se progovoriti Gospodu, iako sam prah i pepeo. 28 Moe biti pravednika pedeset manje pet. Hoe li za tih pet zatrti sav grad? A Gospod ree: Neu ako naem etrdeset i pet pravednih. 29 Abraham nastavi govoriti i ree: Moe biti da e ih se nai etrdeset. A Gospod ree: Radi tih etrdeset neu nita uiniti. 30 Ree Abraham: Da se ne naljuti Gospod zbog onoga to u sad rei. Moe biti da e ih se nai trideset. A Gospod ree: Neu uiniti nita ako naem trideset pravednih. 31 Ree Abraham: Gle, usudih se progovoriti Gospodu. Moe biti da e ih se nai dvadeset. Ree Gospod: Neu ga unititi radi onih dvadeset. 32 Najposlije Abraham ree: Da se ne naljuti Gospod zbog onoga to u jo samo jedanput progovoriti. Moe biti da e se nai deset pravednih. 33 A Gospod ree: Neu ga unititi radi tih deset pravednika. 34 Svrivi razgovor s Abrahamom, Gospod otie, a Abraham se vrati u svoj stan. LB) Postanak glava 19 1 Predveer dooe dva anela u Sodomu, a Lot je sjedio na vratima sodomskim. Kad ih Lot ugleda, usta da ih susretne, pokloni im se licem do zemlje 2 i ree: Doite, gospodo moja, u kuu sluge svoga da tu prenoite; operite noge, a sutra ete uraniti da nastavite put. Ne, odgovorie oni, mi emo no provesti na ulici. 3 Ali Lot toliko navali da se oni svratie k njemu i uoe u kuu njegovu; i on ih ugosti i ispee im beskvasne hljebove. I oni jedoe. 4 Jo ne bijahu legli, a ljudi iz grada, ljudi sodomski, slegoe se oko kue - od djece do staraca. 5 Oni pozvae Lota i rekoe mu: Gdje su ljudi to noas k tebi dooe? Izvedi ih k nama da ih poznamo. 6 Lot izie k njima pred ulaz u kuu i zatvori vrata za sobom 7 pa im ree: Molim vas, brao, ne inite zla! 8 Eto imam dvije keri koje jo ne upoznae ovjeka; njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je volja, ali ne dirajte u ove ljude jer su oni doli pod sjenku moga krova. 9 Oni rekoe: Odmakni se! i dodae: Ovaj je kao stranac doao i jo hoe da nam sudi! Sad emo mi tebi uiniti gore nego njima! I odgurnuvi silom Lota, stadoe razvaljivati vrata.

10 Ona dva ovjeka digoe ruke, uvukoe Lota k sebi i zatvorie vrata. 11 A ljudi to bijahu pred kunim vratima odjedanput zasljepie, od najmanjega do najveega, te ne mogahu nai vrata. 12 Tada ona dva ovjeka rekoe Lotu: Koga ima ovdje svoga? Gledaj da iziu odavde zetovi, sinovi, keri i svi tvoji koji su u ovome gradu. 13 Mi emo zatrti ovo mjesto jer je protiv graana njegovih velika vika pred Gospodom, i Gospod nas posla da zatremo grad. 14 Lot izie i kaza zarunicima keri svojih: Ustajte, idite iz ovoga mjesta, jer e Gospod zatrti ovaj grad. Ali se zarunicima uini da se Lot ali. 15 Kad zora zarudi, navalie aneli na Lota govorei: Ustani, uzmi enu svoju i dvije keri svoje koje su tu, da ne pogine u kazni ovoga grada. 16 Ali kako on oklijevae, uzee ljudi za ruku njega i enu njegovu i dvije keri njegove, jer se Gospod bijae raalio nad njim i izvedoe ga te pustie iza grada. 17 Kad ih izvedoe van, ree jedan: Pazi na ivot! Ne osvri se i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; skloni se na ono brdo da ne pogine! - 18 Ree im Lot: Nemoj, gospodine! 19 Gle, sluga tvoj nae milost pred oima tvojim, i ti pokaza veliku milost svoju sauvavi mi ivot, ali ne mogu stii da se sklonim na brdo a da me zlo ne pogodi i da ne poginem. 20 Eno, grad je blizu; onamo se moe utei, a malen je: da bjeim onamo. Dopusti da se onamo sklonim ... zar nije malen? ... pa da spasim ivot. 21 A on mu ree: Posluat u te i zato i neu zatrti grada o kojem govori. 22 Bre bjei onamo, jer ne mogu nita initi dok ne stigne onamo. Zato se onaj grad prozva Soar. 23 Sunce se dizalo nad zemljom kad je Lot ulazio u Soar. 24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru kiu od sumpora i ognja. 25 I uniti te gradove i svu ravnicu, sve ljude u gradovima i sav urod na zemlji. 26 ena Lotova pogleda unatrag i pretvori se u kip soli. 27 Ustavi rano, Abraham otie na mjesto gdje je stajao pred Gospodom. 28 Baci pogled na Sodomu i Gomoru i na okolicu po onoj ravnici, i gle, vidje kako se podie dim sa zemlje, kao dim iz kreane. 29 Kad zatirae gradove u onoj ravnici, spomenu se Bog Abrahama; i izvede Lota iz propasti dok zatirae gradove gdje je ivio Lot. 30 Lot otie iz Soara i nastani se na brdu s dvjema svojim kerima, jer se bojao ostati u Soaru. ivio je u peini sa svojim kerima. 31 Ree starija mlaoj: Na je otac star, a u okolici nema ovjeka da k nama doe, kao to je u cijeloj zemlji obiaj. 32 Hajde da opijemo oca vinom pa da legnemo s njim, kako bi se sauvao rod oca naega. 33 Te noi dadoe ocu vina, a starija poe i lee s ocem svojim. On ne osjeti ni kad je legla ni kad je ustala. 34 Sutradan ree starija mlaoj: Gle, noas leah s ocem svojim. Da mu damo vina i veeras, pa lezi ti s njime da bi se sauvao rod oca naega. 35 Pa one i te veeri dadoe ocu vina, a mlaa ode i lee s njim, i on ne osjeti ni kad je legla, ni kad je ustala. 36 Obje keri Lotove zatrudnjee od oca svoga. 37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; od njega potjeu Moapci do dananjega dana. 38 I mlaa rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; od njega potjeu Amonci do dananjega dana. LB) Postanak glava 20 1 Abraham otie odande na jug i nastani se izmeu Kadea i ura, a zadra se u Geraru.

2 Abraham govorae za enu svoju Saru da mu je sestra. Abimelek, kralj gerarski, uprilii da se Sara otme. 3 Ali se Bog pojavi Abimeleku u snu i ree mu: Gle, poginut e zbog ene koju si uzeo, jer ona ima mua. 4 Abimelek, koji je ne bijae niti dotakao, ree: Gospode, hoe li uiniti da i pravedan narod propada? 5 Nije li mi on rekao: Sestra mi je?, a i ona sama kaza: Brat mi je! Ja sam ista srca i u pravdi ruku svojih postupao. 6 Bog mu u snu ree: Znam da si postupao ista srca; zato te i sauvah da ne sagrijei. Zato i ne dadoh da je dotakne. 7 Ali sada vrati ovjeku enu njegovu, jer je on prorok i molit e se za te da ostane iv. Ako je ne vrati, znaj da ete umrijeti ti i svi tvoji. 8 Abimelek usta rano, sazva sve sluge svoje i kaza im sve to; i te ljude obuze veliki strah. 9 Tada Abimelek dozva Abrahama i ree mu: to si nam to uinio? to sam ja tebi zgrijeio, da si navukao na me i na kraljevstvo moje toliko zlo? Uinio si mi ono to ne valja initi. 10 Jo ree Abimelek Abrahamu: to si ti mislio kad si mi to uinio? 11 Abraham odgovori: Miljah da u ovome mjestu nema straha od Boga i da e me ubiti zbog moje ene. 12 Osim toga, ona i jest moja sestra, ki oca moga; samo to nije ki matere moje, pa mi postade ena. 13 Kad me Bog izveo iz doma oca moga, ja joj rekoh: Uini mi ljubav: gdje god doemo, reci za mene: Brat mi je. 14 Tada Abimelek uze ovaca i goveda, sluga i slukinja te ih dade Abrahamu i vrati mu Saru, enu njegovu. 15 Zatim ree Abrahanu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, ivi u njoj gdje ti je god volja. 16 A Sari ree: Evo, dajem bratu tvome tisuu srebrnjaka. To e ti biti koprena pred svima koji su s tobom i pred svima e biti opravdana. 17 Abraham se pomoli Bogu, a Bog iscijeli Abimeleka, njegovu enu i slukinje, te su opet mogle raati. 18 Jer Gospod bijae uinio neplodnim cio dom Abimelekov zbog Sare, ene Abrahamove. LB) Postanak glava 21 1 Gospod se sjeti Sare kao to bijae rekao i uini Sari kao to bijae obeao. 2 I Sara zatrudnje i rodi Abrahamu sina u starosti njegovoj, u vrijeme koje utvrdi Gospod. 3 Sinu koga mu rodi Sara nadjenu Abraham ime Izak. 4 Abraham obreza sina svoga Izaka kad mu bi osam dana, kao to mu bjee zapovjedio Gospod. 5 Kad mu se rodio Izak, Abrahamu bijae sto godina. 6 Sara ree: Bog me uini predmetom smijeha; tko god to uje, smijat e mi se. 7 I doda: Tko bi bio rekao Abrahamu da e Sara dojiti djecu? A ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 8 Dijete poraste i odbi se od sise, a onoga dana kad se Izak odbio od sise priredi Abraham veliku gozbu. 9 Sara primijeti da se sin koga je Hagara, Egipanka, bila rodila Abrahamu podsmjehuje, 10 pa ree Abrahamu: Otjeraj tu robinju sa sinom njezinim, jer sin ove robinje nee biti nasljednik zajedno s mojim sinom, s Izakom. 11 To bi Abrahamu vrlo krivo, radi sina njegova. 12 Ali Bog ree Abrahamu: Nemoj da ti bude krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. to ti je kazala Sara posluaj, jer e od Izaka potei potomstvo koje e nositi tvoje ime.

13 A ja u i od sina robinje tvoje uiniti narod, jer je on tvoj porod. 14 Abraham usta rano, uze kruha i mijeh vode i dade Hagari, stavivi joj sve to na lea, a predade joj i dijete, pa je otpusti. A ona, otiavi, lutae po pustinji Beer-ebe. 15 Kad nesta vode u mijehu, spusti dijete pod jedno drvo, 16 pa se udalji koliko se moe strijelom dobaciti i sjede prema njemu; jer govorae: Da ne gledam kako dijete moje izdie. I ona sjede prema njemu, zajauka i zaplaka. 17 Bog u jauk djetinji i aneo Boji zovnu s neba Hagaru i ree joj: to ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog u glas djetinji s mjesta njegova. 18 Ustani, uzmi dijete, digni ga u naruje, jer u od njega uiniti veliki narod. 19 I Bog joj otvori oi te ona ugleda studenac i poe da napuni mijeh vodom i napoji dijete. 20 I Bog bi s djetetom, koje odraste u pustinji i posta strijelac. 21 ivjelo je u pustinji Paran; mati mu pribavi enu iz zemlje egipatske. 22 U to vrijeme desi se da Abimelek u pratnji Fikola, svojega vojskovoe progovori Abrahamu i ree mu: Bog je s tobom u svemu to radi. 23 Zakuni mi se sad Bogom da nee prevariti ni mene, ni sinove moje, ni unuke moje, nego da e dobro, onako kako sam ja tebi inio, i ti initi meni i zemlji u kojoj si stranac. 24 Abraham ree: Kunem se. 25 Ali prekori Abimeleka za jedan studenac koji sluge Abimelekove bijahu silom prisvojile. 26 Ree Abimelek: Ne znam tko je to uinio; ti mi nisi nita prije kazao, a ja o tome tek danas ujem. 27 Tada Abraham uze ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i oni sklopie savez meu sobom. 28 Abraham izdvoji sedam jaganjaca iz stada. 29 Abimelek ree Abrahamu: to znai onih sedam jaganjaca koje si izdvojio? 30 Ovaj odgovori: Primit e tih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi to bude svjedoanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Zato se ono mjesto prozva Beer-eba, jer se ondje obojica zaklee. 32 Tako oni zakljuie savez u Beer-ebi. Tada se Abimelek die s Fikolom, vojvodom svojim, i vrati se u zemlju filistejsku. 33 Abraham posadi u Beer-ebi metljike i prizva ime Gospoda, Boga vjenosti. 34 Abraham osta dugo u zemlji filistejskoj.

LB) Postanak glava 22 1 Poslije toga htjedne Bog iskuati Abrahama pa ree mu: Abrahame! A on odgovori: Evo me! 2 Bog ree: Uzmi sada sina svoga Izaka, jedinca koga voli, i idi u zemlju Moriju te ga prinesi kao rtvu na brdu koje u ti pokazati. 3 Abraham usta rano, osedla svog magarca, uze sa sobom dva momka i sina Izaka, nacijepa drva za rtvu i krenu put mjesta koje mu pokaza Bog. 4 Treeg dana, podigavi oi, ugleda Abraham ono mjesto izdaleka 5 i ree momcima: Ostanite vi ovdje s magarcem; ja i dijete idemo onamo, a kad se pomolimo Bogu, vratit emo se k vama. 6 Abraham uze drva za rtvu, naprti ih Izaku, sinu svome, a sam uze u ruke ognja i no. I oni pooe onamo. 7 Izak ree tada ocu svome Abrahamu: Oe! A Abraham odgovori: to je, sine? Ree Izak: Evo ognja i drva, ali gdje je janje za rtvu? 8 A Abraham odgovori: Bog e se, sine, pobrinuti za rtveno janje. I obojica iahu zajedno. 9 Kad stigoe na mjesto koje mu Bog pokaza, Abraham naini ondje rtvenik, stavi na nj

drva i, svezavi Izaka, sina svoga, poloi ga na rtvenik po drvima. 10 Zatim Abraham prui ruku i uze no da zakolje sina svoga. 11 Ali ga aneo Gospodnji zovnu s neba i ree: Abrahame! Abrahame! A on ree: Evo me! - 12 ree aneo: Ne dii ruku na dijete i nita mu ne ini; jer sad znam da se boji Boga, kad nisi poalio jedinca sina svoga mene radi. 13 Abraham podie oi, pogleda i vidje iza sebe ovna koji se bjee zapleo rogovima u grm; uze ovna i prinese ga kao rtvu mjesto sina svoga. 14 Abraham nazva ono mjesto: Jahve-Jire. Zato se kae: Providjet e se na brdu Gospodnjemu. 15 Aneo Gospodnji opet zovnu s neba Abrahama 16 i ree: Sobom se kunem, govori Gospod, kad si tako uinio i nisi poalio sina svoga, jedinca svoga, 17 blagoslovit u te i umnoit u tvoj porod kao zvijezde na nebu, kao pijesak na obali morskoj; porod e tvoj drati vrata neprijatelja svojih, 18 i u tvom e se porodu blagosloviti svi narodi zemlje, jer si glas moj posluao. 19 Tada se Abraham vrati k svojim momcima, a oni se digoe i pooe zajedno s njim u Beer-ebu, jer Abraham stanovae u Beer-ebi. 20 Poslije toga javie Abrahamu: Gle, i Milka rodi sinove bratu tvome Nahoru: 21 Usa, prvoroenca, Buza, brata mu, Kemuela, oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela. 23 Betuel rodi Rebeku. Osmoro ih rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24 I inoa njegova, po imenu Reuma, rodi Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku. LB) Postanak glava 23 1 Sara poivje stotinu dvadeset i sedam godina. Tolik je bio njezin vijek. 2 Umrla je u Kirjat-Arbi, a to je Hebron, u zemlji kanaanskoj; Abraham doe da oali i oplae Saru. 3 Usta ispred pokojnice i ree sinovima Hetovim: 4 Stranac sam i doljak; dajte da imam kod vas grob da sahranim svoju pokojnicu. 5 Sinovi Hetovi odgovorie Abrahamu: 6 uj nas, gospodaru, ti si knez Boji meu nama; sahrani svoju pokojnicu u na najbolji grob. Nitko ti od nas nee odbiti svog groba da sahrani svoju pokojnicu. 7 Tada Abraham usta i pokloni se pred narodom one zemlje, pred sinovima Hetovim, 8 i ree im: Ako hoete da sahranim svoju pokojnicu, sluajte me i recite za mene Efronu, sinu Soharovu, 9 nek mi dade peinu u Makpeli, koja je pokraj njegove njive; za novac neka mi je proda koliko vrijedi - da imam grob svoj meu vama. 10 Efron je sjedio meu sinovima Hetovim, te on, Hetejac, ree Abrahamu pred sinovima Hetovim koji sluahu, pred svima koji ulaahu na vrata grada njegova: 11 Ne, gospodaru, nego uj me: poklanjam ti i njivu i peinu pokraj nje; poklanjam ti je pred sinovima naroda svoga: sahrani svoju pokojnicu. 12 Abraham se pokloni narodu one zemlje 13 i ree Efronu pred narodom one zemlje: Sluaj me, molim te; ja u tebi platiti cijenu njive, uzmi je od mene, pa u onda sahraniti tu svoju pokojnicu. 14 Efron odgovori Abrahamu: 15 Sluaj, gospodaru: zemlja od etiri stotine srebrnjaka, to je to izmeu mene i tebe? Pokopaj ti samo svoju pokojnicu. 16 Abraham je razumio Efrona i odbrojio mu novac kako ree pred sinovima Hetovim: etiri stotine srebrnih ekela dobrog trgovakog novca.

17 I tako njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s peinom pokraj nje, i sve drvee na njivi i po mei njezinoj u naokolo 18 posta Abrahamova pred sinovima Hetovim, pred svima koji su ulazili na vrata onoga grada. 19 Abraham sahrani Saru, enu svoju, u spilju na njivi Makpeli prema Mamri, a to je Hebron u zemlji kanaanskoj. 20 A sinovi Hetovi potvrdie Abrahamu njivu i spilju pokraj nje kao njegov grob.

LB) Postanak glava 24 1 Abraham bijae star i zaao u godine, a Gospod ga je blagoslovio u svemu. 2 Abraham ree sluzi svome koji mu je nadzirao kuu i upravljao imanjem: Stavi ruku pod moje stegno 3 da te zakunem Gospodom, Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim, da sinu mome nee izabrati ene izmeu keri ovih Kanaanaca meu kojima ja stanujem, 4 nego da e ii u moju zemlju i u moj rod i dovesti odande enu sinu mome Izaku. 5 Sluga mu odgovori: A ako djevojka ne htjedne poi sa mnom u ovu zemlju, hou li ja odvesti sina tvoga u zemlju iz koje si se iselio? 6 Abraham mu ree: Pazi da ne odvede sina moga onamo. 7 Gospod, Bog nebeski, koji me uzeo iz doma oca moga i iz zemlje roda moga i koji mi je rekao i zakleo mi se govorei: Ovu u zemlju dati tvome porodu - on e poslati anela svoga pred tobom da dovede odande enu sinu mome. 8 Ako djevojka ne htjedne poi s tobom, onda neka ti je prosta zakletva koju meni izrie; samo sina moga nemoj voditi onamo. 9 I sluga stavi ruku svoju pod stegno Abrahamu, gospodaru svomu, i zakune mu se. 10 Sluga uze deset deva meu devama svoga gospodara i krenu; jer sve imanje njegova gospodara bijae pod njegovom upravom. Usta i poe u Mezopotamiju, u Nahorov grad. 11 Pusti deve da polegnu iza grada kod zdenca, predveer, u vrijeme kad ene izlaze po vodu, 12 i ree: Gospode, Boe gospodara moga Abrahama, daj mi sreu danas i uini milost gospodaru mome Abrahamu. 13 Evo ja u ostati kod ovoga zdenca, a keri ovoga grada doi e po vodu. 14 Kojoj djevojci reknem: Nagni krag svoj da se napijem, a ona ree: Pij i deve u ti napojiti, daj da to bude ona koju si namijenio sluzi svome Izaku. Po tome u znati da ini milost mome gospodaru. 15 On to jo ne izgovori, a Rebeka, ki Betuela, sina Milke i ene Abrahamova brata Nahora, doe s kragom na ramenu. 16 Ona bijae vrlo lijepa djevojka, jo djevica koju ni jedan mukarac ne bijae dirnuo. Sie na izvor, natoi krag i krenu. 17 Sluga pritra k njoj i ree joj: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog kraga. 18 A ona ree: Evo pij, gospodaru! I spusti krag na ruku svoju i napoji ga. 19 Kad ga napoji, ona ree: I devama tvojim nalit u neka se napiju. 20 I bre izrui krag u pojilo, pa opet otra na studenac da nalije i svim njegovim devama. 21 ovjek ju je udivljen gledao i utio da vidi je li Gospod dao sreu putu njegovu ili nije. 22 Kad se deve napie, izvadi ovjek zlatnu burmu od pola ekela i dvije narukvice od deset ekela zlata 23 pa ree: ija si ti ki? Kai mi. Ima li u kui oca tvoga mjesta za nas da prenoimo? 24 A ona mu ree: Ja sam ki Betuelova, sina Milkina, koga ona rodi Nahoru. 25 I jo ree: U nas ima mnogo slame i pia i mjesta za prenoite. 26 Tada se ovjek sagnu i pokloni se Gospodu.

27 Ree: Blagoslovljen da je Gospod, Bog gospodara moga Abrahama, to ne odbi milost i vjernost svoju gospodaru mome i to me dovede u dom brae gospodara moga. 28 Djevojka otra da sve to kae u domu matere svoje. 29 Rebeka imae brata koji se zvao Laban. I Laban istra k ovjeku na studenac. 30 On je vidio burmu i narukvice na rukama svoje sestre i uo Rebekine rijei kad je govorila: Tako mi kaza onaj ovjek. Doe, dakle, tom ovjeku, koji stajae kod deva blizu studenca, 31 i ree mu: Doi ti koji si blagoslovljen od Gospoda! Zato bi stajao vani? Spremio sam kuu, a ima mjesta i za deve. 32 I ovjek ue u kuu, a Laban rastovari deve i dade im slame i hrane za kamile, te donese vode za noge njemu i ljudima to bijahu s njim; 33 postavie mu i da jede. Ali on ree: Neu jesti dok ne kaem to imam rei. Laban mu ree: Govori! 34 Tada on ree: Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospod je mnogo blagoslovio gospodara moga, te je postao velik; dao mu je ovaca i goveda i srebra i zlata, sluga i slukinja, deva i magaraca. 36 Sara, ena moga gospodara, rodi sina mome gospodaru u starosti njegovoj, i on njemu dade sve to ima. 37 A mene zakle gospodar moj govorei: Nemoj dovesti sinu mome ene izmeu keri ovih Kanaanaca meu kojima ja ivim, 38 nego idi u dom oca moga i u rod moj da dovede enu sinu mome. 39 A ja rekoh svome gospodaru: Moe biti da djevojka nee htjeti poi sa mnom. 40 A on mi odgovori: Gospod, po ijoj sam volji svagda ivio, poslat e anela svoga s tobom i dat e sreu putu tvome da dovede sinu mome enu od roda moga, iz doma oca moga. 41 Onda e ti biti prosta zakletva kojom sam te zakleo kad otie u rod moj. Ako ti je i ne daju, opet e ti biti zakletva prosta. 42 Ja dooh danas na studenac, pa rekoh: Gospode, Boe gospodara moga Abrahama, ako si dao sreu putu kojim idem, 43 evo ja u ostati kod studenca, i koja djevojka doe da zahvati vode i ja joj kaem: Daj mi da se napijem vode iz kraga tvoga, 44 a ona mi odgovori: I ti pij, i devama u tvojim naliti, ta neka bude ena koju je namijenio Gospod sinu gospodara moga! 45 Ja to jo u srcu svome ne izgovorih, a doe Rebeka s kragom na ramenu i siavi na izvor zagrabi. Ja joj rekoh: Daj mi da se napijem, 46 a ona bre spusti krag i ree: Evo, pij, a i deve u ti napojiti. I kad se ja napih, ona napoji i deve moje. 47 Zapitah je: ija si ti ki? A ona odgovori: Ja sam ki Betuelova, sina Nahorova, koga mu rodi Milka. Tada joj stavih burmu na elo i narukvice na ruke, 48 pa se sagnuh, poklonih i zahvalih Gospodu, Bogu gospodara moga Abrahama, to me vodi pravim putem da dobijem ker brata gospodara svoga za njegova sina. 49 Ako ete, dakle, iskazati ljubav i vjernost gospodaru mome, kaite mi; ako li neete, opet mi kaite, pa da idem desno ili lijevo. 50 Laban i Betuel odgovorie: Od Gospoda je ovo dolo. Mi ti ne moemo kazati ni zlo ni dobro. 51 Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti; uzmi je i idi, i neka ona bude ena sinu gospodara tvoga, kao to je kazao Gospod. 52 Kad sluga Abrahamov u rijei njihove, pokloni se Gospodu do zemlje, 53 izvadi stvari srebrne i zlatne i haljine te ih dade Rebeki, a i bratu njezinome i materi njezinoj dade bogate darove.

54 Poslije toga jedoe i pie on i ljudi koji bijahu s njim, pa prenoie. Sutradan, kad ustadoe, ree sluga: Pustite me da se vratim gospodaru svome. 55 Rekoe brat i mati njezina: Neka ostane djevojka kod nas jo koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. 56 A on im ree: Nemojte me zadravati kad je Gospod mome putu sreu dao; pustite me da idem gospodaru svome. 57 Tada oni rekoe: Da pozovemo djevojku i uptamo je ta ona kae? 58 Dozvae Rebeku i rekoe joj: Hoe li poi s ovim ovjekom? A ona odgovori: Hou. 59 I oni pustie Rebeku, sestru svoju, i dojkinju njezinu sa slugom Abrahamovim i ljudima njegovim; 60 blagoslovie Rebeku i rekoe joj: Sestro naa, budi mati tisuama tisua i porod tvoj neka dri vrata neprijatelja svojih. 61 I Rebeka usta s djevojkama svojim, pa posjedae sve na deve i pooe s ovjekom. Sluga uze Rebeku i poe. 62 Meutim se Izak bijae vratio sa studenca Lahaj Roja; on je ivio u junome kraju. 63 Jedne veeri kad je iziao u polje da se moli Bogu, podigavi oi ugleda Izak deve kako idu. 64 I Rebeka podie oi i ugleda Izaka, skoi s deve 65 i ree sluzi: Tko je onaj ovjek koji ide ispred nas preko polja? A sluga ree: Ono je gospodar moj. Ona uze koprenu i pokri se. 66 A sluga kaza Izaku sve to je uinio. 67 Izak odvede Rebeku u ator Sare, matere svoje; uze Rebeku i ona mu posta ena koju je zavolio. Tako se Izak utjeio poto je izgubio svoju majku. LB) Postanak glava 25 1 Abraham uze drugu enu, koja se zvala Ketura. 2 Ona mu rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3 Jokan rodi ebu i Dedana. Dedanovi sinovi bijahu: Aurim, Letuim i Leumim. 4 Sinovi Midjanovi bijahu: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Svi oni bijahu djeca Keturina. 5 Abraham dade sve svoje imanje Izaku; 6 a sinovima svojih inoa dade Abraham darove i jo za ivota svoga opremi ih daleko od Izaka, sina svoga, na istok, u istoni kraj. 7 Evo Abrahamovih godina: on poivje sto sedamdeset i pet godina. 8 Abraham izdahnu i umre poslije sretne starosti, star i sit ivota, i bi pridruen rodu svome. 9 Izak i Jimael, sinovi njegovi, sahranie ga u spilji Makpeli na njivi Efrona, sina Hetita Sohara, koja je prema Mamri; 10 to je njiva koju je Abraham kupio od sinova Hetovih. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova ena Sara. 11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog Izaka, sina njegova. On stanovae kod studenca Lahaj Roja. 12 Ovo je potomstvo Jimaela, sina Abrahamova, koga rodi Abrahamu Hagara, Egipanka, Sarina slukinja. 13 Evo imena sinova Imaelovih, kako se zvahu u plemenima svojim: Jimaelov prvenac Nebajot, pa Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mima, Duma, Masa, 15 Hadad, Tema, Jetur, Nafi i Kedma. 16 To su sinovi Jimaelovi i to su im imena po naseljima i atorima njihovim. Oni bijahu dvanaest poglavica svojih naroda. 17 A ovo je duljina Jimaelova ivota: sto trideset i sedam godina. On izdahnu i umre i bi

pridruen rodu svome. 18 Sinovi njegovi stanovahu izmeu Havile i ura prema Egiptu, pored puta koji ide u Asiriju. I on se naseli pored sve brae svoje. 19 Ovo je porod Izaka, sina Abrahamova: 20 Abraham rodi Izaka; Izaku bijae etrdeset godina kad se oeni Rebekom, keri Betuelovom, Aramejca iz Padan Arama, sestrom Labana, Aramejca, 21 Izak se molio Gospodu za svoju enu, jer ona bijae nerotkinja, i izmoli od Gospoda da Rebeka, ena njegova, zatrudni. 22 Djeca u utrobi njezinoj udarahu jedno o drugo. I ona ree: Ako je tako, zato sam zatrudnjela? Ode da pita Gospoda. 23 A Gospod joj ree: Do dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva e naroda iz tebe izii; jedan e jai od drugoga biti, vei e manjemu sluiti. 24 Kad doe vrijeme da rodi, a gle, blizanci u utrobi njezinoj. 25 Prvi izie crven, sav kao runo rutav, i nadjenue mu ime Ezav. 26 Poslije izie brat njegov, drei rukom Ezava za petu. I nadjenue mu ime Jakov. - Kad ih Rebeka rodi, Izaku bijae ezdeset godina. 27 Djeca odrastoe. Ezav posta dobar lovac, ovjek koji je ivio u polju, a Jakov bijae ovjek krotak koji se bavio u atorima. 28 Izak milovae Ezava, jer je rado jeo njegove lovine, a Rebeka milovae Jakova. 29 Jednom Jakov skuha jelo, a Ezav doe iz polja umoran. 30 Ree Ezav Jakovu: Daj mi da jedem od toga jela crvenog jer sam umoran. Zbog toga dade se Ezavu nadimak Edom. 31 Jakov mu ree: Prodaj mi danas svoje prvorodstvo. 32 Ezav odgovori: Evo u umrijeti, pa nato mi prvorodstvo! 33 A Jakov ree: Najprije mi se zakuni. I on se zakle i prodade Jakovu svoje prvorodstvo. 34 Jakov dade Ezavu hljeba i skuhane lee, i on se najede i napi pa usta i ode. Tako Ezav prezre svoje prvorodstvo. LB) Postanak glava 26 1 Ali nasta glad u zemlji osim prve gladi koja bijae za vremena Abrahamova. Izak otie k Abimeleku, kralju filistejskom, u Gerar. 2 Njemu se pojavi Gospod koji mu ree: Ne idi u Egipat, nego sjedi u zemlji koju u ti kazati. 3 Sjedi u toj zemlji i ja u biti s tobom i blagoslovit u te: jer u tebi i porodu tvome dati sve ove zemlje i potvrdit u zakletvu kojom sam se zakleo Abrahamu, ocu tvome. 4 Umnoit u porod tvoj kao zvijezde na nebu i dat u porodu tvome sve ove zemlje; i u porodu tvome blagolovit e se svi narodi zemlje, 5 jer je Abraham sluao glas moj i uvao zakon moj i zapovijedi moje, pravila moja i naredbe moje. 6 I Izak osta u Geraru. 7 Kako ljudi iz onog mjesta pitahu za njegovu enu, on govorae: To mi je sestra, jer se bojao ako kae da mu je to ena, da e ga ubiti ti ljudi radi Rebeke koja je bila lijepa. 8 I kako se njegovo bavljenje u tom mjestu produi, desi se da Abimelek, kralj filistejski, gledajui s prozora, primijeti da se Izak ali sa enom svojom. 9 Abimelek dozva Izaka i ree: Pa to ti je sigurno ena. Kako si mogao rei: to mi je sestra? Izak mu odgovori: Kazao sam tako da ne bih zbog nje poginuo. 10 A Abimelek ree: to si nam to uinio? Umalo nije tko iz ovog naroda legao s tvojom enom, i ti bi na nas bacio krivicu za to. 11 I Abimelek dade svemu narodu svome ovu zapovijed: Tko se god dotakne ovog ovjeka i ene njegove bit e predan smrti.

12 Izak stade sijati u onoj zamlji i dobi te godine stostruko, jer ga Gospod blagoslovi. 13 I obogati se ovjek i napredova sve vie i vie dok ne posta vrlo bogat. 14 On imae ovaca i goveda i mnogo sluga, a Filistejci mu zaviahu 15 pa zatrpae i zasue zamljom sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegova, u vrijeme oca njegova Abrahama. 16 I Abimelek ree Izaku: Idi od nas jer si postao silniji od nas. 17 Izak ode odande, razape atore u dolini gerarskoj i nastani se ondje. 18 Izak iskopa opet studence koji bijahu iskopani u vrijeme Abrahama, oca njegova, a koje, po smrti Abrahamovoj, bijahu zatrpali Filistejici i dade im ona ista imena koja im bijae dao otac njegov. 19 Sluge Izakove kopae i dalje u onom kraju i naoe studenac vode ive. 20 Ali se pastiri gerarski posvadie s Izakovim pastirima govorei: Ovo je naa voda. I Izak dade onom studencu ime Esek, jer su se posvadili s njim. 21 Sluge njegove iskopae jo jedan studenac, pa se i oko njega posvadie, a on ga nazva Sitna. 22 Tada Izak prijee na drugo mjesto i iskopa drugi bunar, a oko njega ne bi svae; zato ga on nazva Rehobot 23 i otie odande u Beer-ebu. 24 Te noi pojavi mu se Gospod i ree: Ja sam Bog Abrahama, oca tvoga. Ne boj se, jer sam ja s tobom. Ja u te blagosloviti i umnoit u porod tvoj, radi Abrahama, sluge svoga. 25 Izak podigne ondje rtvenik i prizva ime Gospodnje te razapne ator. Sluge Izakove iskopae ondje bunar. 26 Iz Gerara doe k Izaku Abimelek s Ahuzatom, prijateljem svojim, i s Fikolom, vojvodom svojim. 27 Izak im ree: to ste doli k meni kad me mrzite i otjeraste me od sebe? 28 Oni mu odgovorie: Mi vidimo da je Gospod s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva izmeu nas, izmeu nas i tebe, i da sklopimo savez s tobom! 29 Zakuni nam se da nam nee uiniti zla, kao ni mi to tebe ne zlostavismo, nego ti samo dobra inismo i pustismo te da u miru ide. Ti si sad blagoslovljen od Gospoda. 30 Izak im priredi gozbu, a oni jedoe i pie. 31 Sutradan ustadoe rano i zaklee se jedan drugome. Izak ih otpusti, i oni pooe od njega u miru. 32 Tog istog dana dooe Izaku neke njegove sluge da govore s njim o studencima koje kopahu i rekoe mu: Naosmo vodu. 33 A Izak je nazva iba. Zato se onaj kraj i zove Beer-eba do dananjega dana. 34 Kad je Ezav imao etrdeset godina, uze za enu Juditu, ker Beera, i Basematu, ker Hetita Elona. 35 One zadae mnogo jada Izaku i Rebeki. LB) Postanak glava 27 1 Izak je stario. Oi su mu bile oslabile i on oslijepi. Tada dozva Ezava, starijega sina svoga, i ree mu: Sine! A on odgovori: Evo me! 2 Ree Izak: Evo, ostario sam i ne znam kojeg u dana umrijeti. 3 Uzmi, molim te, oruje, tobolac i luk, pa otii u planinu i ulovi mi divljai 4 da mi zgotovi jelo kao to ja volim i donesi mi da ga jedem, pa da te blagoslovi dua moja prije no to umrem. 5 Rebeka u to Izak ree sinu svome Ezavu. I Ezav otie u planinu da ulovi divlja i da je donese. 6 Poslije toga Rebeka ree Jakovu, sinu svome: uh oca tvoga da ovako govori Ezavu, bratu tvome:

7 Donesi mi divljai i spremi mi jelo da ga jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom prije nego to umrem. 8 Nego sad, sine, sluaj to u ti kazati. 9 Idi k stadu i donesi dva dobra jareta; ja u od njih zgotoviti ocu tvome jelo kako on voli. 10 Ti e to unijeti ocu da jede i da te blagoslovi prije no to umre. 11 Jakov odgovori Rebeki, materi svojoj: Ali je Ezav, brat moj, rutav, a ja sam gladak. 12 Otac me moe opipati, a onda e se sjetiti da sam ga htio prevariti, pa u umjesto blagoslova navui na sebe prokletstvo. 13 Ree mu mati njegova: Neka prokletsvo tvoje, sine, padne na mene. Samo me ti posluaj, te idi i donesi. 14 Tada Jakov otie i uze dva jareta te ih donese materi svojoj, koja zgotovi jelo po Izakovoj volji. 15 Zatim Rebeka uze najljepe haljine svog starijeg sina, koje bijahu u nje, i obue Jakova, svog mlaeg sina. 16 Jareim mu koama pokri ruke i vrat, gdje bijae gladak, 17 i dade Jakovu, sinu svome, u ruke jelo i kruh. 18 On ue k ocu svome i ree mu: Oe moj! Izak ree: Evo me, koji si ti, sine? 19 Jakov odgovori ocu svome: Ja sam Ezav, tvoj prvoroenac. Uinio sam kako si mi rekao. Ustani, molim te, i sjedi da jede moju lovinu pa da me blagoslovi dua tvoja. 20 Ree Izak sinu svome: to, ve si naao, sine! Jakov odgovori: Gospod, Bog tvoj, dade te izae preda me. 21 Tada ree Izak Jakovu: Doi blie, sine, da te opipam, da se uvjerim jesi li ti moj sin Ezav ili ne. 22 I Jakov se priblii ocu svome, koji ga opipa i ree: Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove. 23 On ga ne prepozna, jer mu ruke bijahu rutave kao u Ezava, brata njegova, pa ga blagoslovi. 24 I ree: Ti si moj sin Ezav. A Jakov odgovori: Jest, ja sam. 25 Izak ree: Daj mi da jedem, sine, tvoje lovine, pa da te blagoslovi dua moja. Jakov mu dade i on pojede. Donese mu i vina, te ga otac popi. 26 Zatim Izak, otac njegov, ree: Priblii mi se, dakle, i poljubi me. 27 Jakov mu se priblii i poljubi ga, a Izak osjeti miris haljina njegovih i blagoslovi Jakova govorei: Gle, miris je sina moga kao miris polja koje Gospod blagoslovi. 28 Bog ti dao rose s neba i dobre zemlje, penice i vina u izobilju. 29 Narodi ti sluili, klanjala ti se plemena. Brai svojoj gospodar ti bio, i klanjali ti se sinovi matere tvoje. Proklet bio koji te proklinje, blagoslovljen tko te blagoslivlja! 30 Kad je Izak ve bio blagoslovio Jakova, i Jakov tek to je otiao od Izaka, oca svoga, u taj as doe Ezav, brat njegov, iz lova, 31 te zgotovi i on jelo i unese ocu svome pa mu ree: Ustaj, oe, da jede to ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi dua tvoja. 32 Izak, otac njegov, ree mu: Tko si ti? A on ree: Ja sam sin tvoj prvoroenac, Ezav. 33 Tada se Izak ustrese jako i ree: Tko je dakle onaj koji ulovi lovinu i donese mi je? Ja od svega jedoh prije nego ti doe i blagoslovih ga. I on e biti blagoslovljen. 34 Kad Ezav u rijei oca svoga, zavika pun alosti i ree ocu: Blagoslovi i mene, oe! 35 Izak mu odgovori: Brat tvoj na prijevaru doe i odnese tvoj blagoslov. 36 A Ezav ree: Je li zato to je nazvan imenom Jakov da mi dvaput podvali? Uzeo mi je prvorodstvo, a sad i blagoslov. Pa ree: Nema li i za mene blagoslova? 37 Izak odgovori i ree Ezavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara, i svu brau njegovu dadoh mu da mu budu sluge; penicom i vinom ga opskrbih; pa to bih sada tebi uinio, sine?

38 Ezav ree ocu svome: Ima li ti samo jedan blagoslov, oe? Blagoslovi i mene! I stade plakati iza glasa. 39 Izak, otac njegov, odgovori mu i ree: Evo, stan e tvoj daleko biti od rodne zemlje i bez rose koja s neba pada. 40 ivjet e od maa svoga i bratu e svome sluiti, ali e pothvatima svojim otresti jaram njegov sa svoga vrata. 41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovi otac i ree u sebi: Blie se dani alosti oca moga; ja u ubiti Jakova, brata svoga. 42 Kazae Rebeki rijei Ezava, sina njezina starijega, i ona pozva Jakova, mlaeg sina svoga, i ree mu: Gle, Ezav, brat tvoj, hoe da ti se osveti i da te ubije. 43 Sad, sine, posluaj moj glas. Ustani i bjei k Labanu, bratu mome, u Haran 44 i ostani kod njega neko vrijeme dok proe srdba brata tvoga, 45 dok se njegov gnjev ne odvrati od tebe te zaboravi to si mu uinio. Tada u ti ja poruiti da te odande dovedu. Kako bih ostala bez vas obojice u jedan dan! 46 Rebeka ree Izaku: Omrznuo mi je ivot zbog ovih hetitskih keri. Ako Jakov izabere enu izmeu hetitskih keri ove zemlje, enu kao to su one, emu da ivim? LB) Postanak glava 28 1 Izak pozva Jakova, blagoslovi ga i zapovjedi: Nemoj uzeti ene izmeu keri kanaanskih. 2 Ustani, idi u Padan Aram, u dom Betuela, oca matere svoje, i odande uzmi enu izmeu keri Labana, ujaka svoga. 3 Neka te blagoslovi svemogui Bog i dade ti velik porod da od tebe ostane mnotvo naroda 4 i neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i porodu tvome, da dri zemlju u kojoj si stranac i koju Bog dade Abrahamu. 5 Tako opremi Izak Jakova, koji poe u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakovljeve i Ezavove. 6 Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i opremio ga u Padan Aram da se odande oeni i da mu, blagoslivljajui ga, zapovjedi: Nemoj uzeti ene izmeu keri kanaanskih. 7 Vidje da je Jakov posluao oca svoga i mater svoju i da je otiao u Padan Aram. 8 Ezav vidje da keri kanaanske nisu po volji Izaku, ocu njegovu, 9 pak otie k Jimaelu i pored ena koje je ve imao uze za enu Mahalatu, ker Jimaela, sina Abrahamova, a sestru Nebajotovu. 10 Jakov krenu iz Beer-ebe i poe u Haran. 11 Stie na jedno mjesto i ondje zanoi, jer sunce bijae zalo. Uze jedan kamen, stavi ga pod glavu i zaspa na onom mjestu. 12 I usnu san: ljestve bijahu naslonjene na zemlju, a vrhom doticahu nebo, kad gle, po njima se aneli Boji penjahu i sputahu; 13 a ispod njih stajae Gospod, koji ree: Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog Izakov: zemlju na kojoj spava dat u tebi i porodu tvome, 14 a poroda e tvoga biti kao praha na zemlji; rairit e se na zapad i na istok, na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit e se u tebi i u porodu tvome. 15 Evo ja sam s tobom, uvat u te svuda kud ide i vratit u te u ovu zemlju; jer te neu napustiti dokle god ne uinim to ti rekoh. 16 Kad se Jakov probudi, ree: Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja to ne znadoh! 17 Uplai se i ree: Kako je strahovito ovo mjesto! Ovdje je dom Boji, ovdje su vrata nebesa! 18 I Jakov usta rano, uze kamen koji bijae stavio pod glavu, postavi ga kao spomenik i preli uljem.

19 Ovo mjesto prozva Betel, a prije se onaj grad zvao Luz. 20 Jakov uini zavjet govorei: Ako je Bog sa mnom i uva me na putu kojim idem, daje mi kruha da se najedem i haljine da se oblaim 21 i da se vratim u miru u dom oca svoga, Gospod e mi biti Bog, 22 a ovaj kamen koji postavih kao spomenik bit e dom Boji; i od svega to mi daje dat u ti desetinu. LB) Postanak glava 29 1 Jakov krenu na put i poe u zemlju sinova Istoka. 2 Pogleda i vidje studenac u polju; i gle, tri stada ovaca leahu kod njega, jer se stada napajahu na onom studencu, a kamen na otvoru studenca bijae vrlo velik. 3 Ondje se skupljahu sva stada. Odvaljivae se kamen s otvora studenca, napajahu se stada, a poslije se kamen opet navaljivao na otvor studenca, na svoje mjesto. 4 Jakov ree pastirima: Odakle ste vi, brao? Oni odgovorie: Mi smo iz Harana. 5 On im ree: Poznajete li Labana, sina Nahorova? Oni odgovorie: Poznajemo. 6 On im ree: Je li zdrav? Odgovorie: Jest, zdrav je, i evo Rahele, keri njegove, koja ide sa stadom. 7 On ree: Gle, jo je dan i nije jo vrijeme da se stada pokupe; napojite ovce i pustite ih na pau. 8 Oni odgovorie: Ne moemo dok se sva stada ne skupe; tek se tada odvaljuje kamen s otvora studenca i poji stoka. 9 Dok je on jo govorio s njima, doe Rahela sa stadom oca svoga, jer ona bijae pastirica. 10 Kad Jakov vidje Rahelu, ker Labana, brata matere svoje, i stado Labana, brata matere svoje, on pristupi, odvali kamen s otvora studenca i napoji stado ujaka Labana. 11 Zatim poljubi Rahelu, podie glas i zaplae. 12 Jakov kaza Raheli da je rod ocu njezinu, da je sin Rebekin. A ona otra da to javi ocu svome. 13 im Laban u za Jakova, sina sestre svoje, istra mu ususret, zagrli ga i poljubi te uvede u svoju kuu. Jakov ispripovjedi Labanu sve te stvari, 14 a Laban mu ree: Zaista si ti moja kost i moje meso! 15 Jakov osta mjesec dana kod Labana. Tada ree Laban Jakovu: Zar badava da mi slui zato to si mi rod? Kai mi koja e ti biti plaa. 16 Laban je imao dvije keri: starija se zvala Lea, a mlaa Rahela. 17 Lea je imala slabe oi, a Rahela bijae lijepa stasa i lika. 18 Jakov je volio Rahelu, pa ree: Sluit u ti sedam godina za Rahelu, mlau ker tvoju. 19 A Laban ree: Volim da je dam tebi nego drugom ovjeku. Ostani kod mene! 20 Tako odslui Jakov za Rahelu sedam godina; one mu se uinie kao nekoliko dana jer je on volio Rahelu. 21 Zatim ree Jakov Labanu: Daj mi moju enu, jer mi se navri vrijeme da idem k njoj. 22 Laban pozva sve ljude iz onoga mjesta i priredi gozbu. 23 Uveer uze Leu, ker svoju, i uvede je k Jakovu koji se sasta s njom. 24 Laban dade Lei, keri svojoj, robinju Zilpu da joj bude slukinja. 25 Kad bi jutro, a ono bijae Lea. Jakov ree Labanu: to si mi to uinio? Ne sluih li ti za Rahelu? Zato si me prevario? 26 Odgovori mu Laban: Nije u naemu mjestu obiaj da se uda mlaa prije starije. 27 Provedi tjedan dana s njom, pa emo ti dati i drugu za slubu od jo sedam godina. 28 Jakov uini tako i navri s Leom tjedan dana, pa mu Laban dade Rahelu, ker svoju, za enu. 29 Laban dade Raheli robinju Bilhu da joj bude slukinja. 30 I Jakov se sasta i s Rahelom, koju je volio vie nego Leu, te odslui kod Labana jo

sedam godina. 31 Gospod vidje da Lea nije voljena, pa je uini plodnom, a Rahela osta nerotkinja. 32 Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben govorei: Gospod je vidio jade moje, i sad e me moj mu voljeti. 33 I opet zatrudni i rodi sina te ree: Gospod u da nisam voljena, pa mi dade i ovoga. I nadjenu mu ime imun. 34 Zatrudni i opet te rodi sina i ree: Sad e se ipak moj mu k meni priljubiti kad mu rodih tri sina. Zato mu dade ime Levi. 35 I opet zatrudni i rodi sina te ree: Ovaj put hvalit u Gospoda. Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade raati. LB) Postanak glava 30 1 Kad Rahela vidje da ne raa Jakovu djecu, pozavidje sestri svojoj i ree Jakovu: Daj da imam djecu od tebe, ili u umrijeti. 2 Jakov planu na Rehelu i ree: Jesam li ja na mjestu Boga koji ti ne da da rodi? 3 A ona ree: Eto robinje moje Bilhe; sastaj se s njom; neka ona na mojim koljenima rodi, pa da i ja imam djece preko nje. 4 I ona mu dade robinju svoju za enu, a Jakov se sasta s njom. 5 Bilha zatrudnje i rodi Jakovu sina. 6 Rahela ree: Gospod mi dade pravdu, on u glas moj i dade mi sina. Zato mu nadjenu ime Dan. 7 Bilha, robinja Rahelina, opet zae i rodi Jakovu drugoga sina. 8 Rehela ree: Boanstveno se sa sestrom svojom borih i pobjedih. I ona mu nadjenu ime Naftali. 9 Vidjevi Lea da je prestala raati, uze Zilpu, svoju slukinju, i dade je Jakovu za enu. 10 I Zilpa, Leina slukinja, rodi Jakovu sina. 11 Lea ree: Koja srea! I nadjenu mu ime Gad. 12 Zilpa rodi Jakovu i drugoga sina. 13 Lea ree: Blago meni jer e me djevojke blaenom zvati. I nadjenu mu ime Aer. 14 Ruben izie u vrijeme penine etve i nae mandragore u polju. Donese ih Lei, materi svojoj. Rahela ree Lei: Daj mi, molim te, od mandragora sina svoga. 15 Ona joj odgovori: Je li ti malo to si mi mua uzela, a sad bi mi uzela i od mandragora sina moga? A Rahela ree: Dobro, neka on noas s tobom legne za mandragore sina tvoga. 16 Uveer kad se Jakov vraao iz polja, Lea mu izie ususret i ree: K meni ima da doe, jer te dobih za mandragore svojega sina. I te noi leao je on kod nje. 17 Bog uslia Leu, koja zae i rodi Jakovu petoga sina. 18 Lea ree: Gospod mi dade plau to dadoh slukinju svoju muu svome. I nadjenu mu ime Jisakar. 19 Lea opet zatrudnje i rodi Jakovu estoga sina. 20 Tada ree: Dobar mi dar dade Gospod; sad e se mu moj priljubiti k meni jer mu rodih est sinova. Zato mu nadjenu ime Zebulun. 21 Naposljetku rodi ker i nadjenu joj ime Dina. 22 Gospod se sjeti Rahele i uslia je te je naini plodnom. 23 Ona zae i rodi sina, pa ree: Uze Bog sramotu moju. 24 I nadjenu mu ime Josip, govorei: Neka mi Gospod pridoda jo jednoga sina! 25 Kad Rahela rodi Josipa, ree Jakov Labanu: Pusti me da idem u svoje mjesto, u svoju zemlju. 26 Daj mi moje ene za koje sam ti sluio i djecu moju, pa da idem, jer ti zna kako sam te sluio.

27 Laban mu ree: Naao ja milost pred oima tvojim! Dobro znam da me zbog tebe blagoslovi Gospod. 28 Odredi sebi plau i dat u ti je. 29 Jakov mu ree: Ti zna kako sam te sluio i kako ti je stoka napredovala kod mene; 30 jer se ono malo to si imao prije mene jako namnoilo a Gospod te blagoslovio kamo god sam hodio. A sad, kad u ja za svoju kuu raditi? 31 Laban mu ree: to da ti dam? A Jakov odgovori: Nita mi ti nee dati. Ako pristane na ono to u ti rei, ja u tebi jo stoku pasti i uvati. 32 Ja u danas proi po svoj stoci tvojoj, pa izlui izmeu ovaca svako janje areno i s biljegom, a izmeu koza sve to je s biljegom i areno. To e biti moja plaa. 33 Ispravnost moja pokazat e se sutra kad doe vidjeti moju zaslugu; sve to ne bude areno i to ne bude imalo biljega izmeu koza i crno izmeu jaganjaca smatraj kraom s moje strane. 34 Laban ree: Dobro! Neka bude po rijei tvojoj. 35 Toga istog dana izlui on jarce prugaste i arene, sve koze s biljegom i arene, sve one na kojima je bilo to bijelo i sve crne meu ovcama. Sve to preda svojim sinovima 36 pa pusti izmeu sebe i Jakova razmak od tri dana hoda; a Jakov je napasao ostalu Labanovu stoku. 37 Jakov uze zelenih topolovih, bademovih i kestenovih prutova, naguli po njima bijele pruge da se pokazala bjelina na prutovima 38 te stavi naguljene prutove u ljebove i u korita pred stoku koja je dolazila piti da se uspali kad doe na pojilo. 39 Ovce se uspalile gledajui u prutove te ojagnjie janjad s biljegom, prugastu i arenu. 40 Jakov je izluio janjad i skupio zajedno sve to je bilo prugasto i sve to je bilo crno u stadu Labanovu. Tako se poredae odvojena stada koja on ne pomijea s Labanovim stadom. 41 Svaki put kad bi se krupnije ovce uspaljivale, Jakov je stavljao prutove u korito pred oi ovaca da bi se uspaljivale gledajui u prutove. 42 A pred slabije ovce nije ih stavljao; tako da su slabije bile za Labana, a krupnije za Jakova. 43 Tako se ovjek sve vie obogatio. Imao je mnogo sitne stoke, slukinja i sluga, deva i magaraca.

LB) Postanak glava 31 Jakov je saznao za namjere Labanovih sinova, koji govorahu: Jakov uze sve to je bilo oca naega i s dobrima oca naega stekao je cijelo to bogatstvo. 2 Jakov opazi da lice Labanovo nije prema njemu kao prije. 3 Tada Gospod ree Jakovu: Vrati se u zemlju svojih otaca i u rod svoj, a ja u biti s tobom. 4 Jakov dozva Rahelu i Leu u polje k svome stadu 5 i ree im: Vidim da lice oca vaega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca moga bio sa mnom. 6 Vi znate da sam sluio ocu vaemu svim svojim silama, 7 a otac me va varao i mijenjao mi plau deset puta; ali mu Bog ne dopusti da mi uini zlo. 8 Kad on govorae: to bude areno neka ti je plaa, onda se mladilo sve areno; a kad ree: s biljegom to bude neka ti je plaa, onda se mladilo sve s biljegom. 9 Bog uze stoku ocu vaemu i dade je meni. 10 Kad se stoka plodila, ja podigoh oi svoje i vidjeh u snu kako ovnovi i jarci koji su skakali na ovce bijahu areni i s biljezima prugastim i kolastim.

11 A aneo Gospodnji ree mi u snu: Jakove! Ja odgovorih: Evo me! 12 On ree: Podigni sad oi svoje i gledaj: ovnovi i jarci to skau na ovce i koze svi su areni i s biljezima prugastim i kolastim, jer ja vidjeh sve to ti uini Laban. 13 Ja sam Bog od Betela, gdje si ti pomazao spomenik, gdje si se meni zavjetovao. Ustani i idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si roen. 14 Tada Rahela i Lea odgovorie i rekoe mu: Imamo li mi jo kakav dio i nasljee u domu