i

BIBLIJAILI

SVETO PISMOSTARI I NOVI ZAVJET

KAZALO RIJEČI I REDAKA BIBLIJE

IZDANJE ZA ISELJENIŠTVO

NARODA IZ HRVATSKE I BOSNE

BIBLE

DIASPORA EDITION

FOR PEOPLE FROM CROATIA AND BOSNIA

OLD AND NEW TESTAMENT

WITH CONCORDANCE

ii

Biblija je dar Boœjisvakomu narodu plemenu i jeziku

Ova se Biblija pruœa svakomu tko ju moœe çitati s namjerom da bude prihvaøena od svakoga kao rijeç Boœja, a ne ljudska.

Sve Sveto pismo je od Boga nadahnuto i korisno za uçenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timoteju 3:16).

Najprije znajte, da nijedno proroçanstvo u Pismu nije samovoljno tumaçenje. Jer proroçan-stvo nije nikad doælo od ljudskoga htijenja, nego su sveti Boœji ljudi govorili kako su bili potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)

Prijevod i priprema za tiskanje: Đuro Martinjak

Izdanje: U Isusu Kristu braća sa Zapada

Tiskano u Sjevernoj Americi 2005

v

Sadrœaj

NOVI ZAVJET ............................... Strana

Evanåelja

MATEJ Radosna vijest po Mateju ..... 475

MARKO Radosna vijest po Marku ..... 494

LUKA Radosna vijest po Luki ............ 506

IVAN Radosna vijest po Ivanu ........... 527

DJELA apostolska ............................. 542

Poslanice apostola Pavla

RIMLJANIMA Poslanica ...................... 562

1 KORINØANIMA Poslanica ................ 570

2 KORINØANIMA Poslanica .............. ..578

GALØANIMA Poslanica ....................... 583

EFEŒANIMA Poslanica ....................... 586

FILIPLJANIMA Poslanica .................... 588

KOLOÆANIMA Poslanica..................... 590

1 SOLUNJANIMA Poslanica ................ 592

2 SOLUNJANIMA Poslanica. ............... 594

1 TIMOTEJU Poslanica ....................... 595

2 TIMOTEJU Poslanica ....................... 597

TITU Poslanica ................................... 599

FILEMONU Poslanica ......................... 600

HEBREJIMA Poslanica ....................... 600

Poslanice drugih

JAKOVLJEVA Poslanica ..................... 606

1 PETROVA Poslanica. ........................ 608

2 PETROVA Poslanica......................... 610

1 IVANOVA Poslanica ......................... 612

2 IVANOVA Poslanica ......................... 614

3 IVANOVA Poslanica ......................... 614

JUDINA Poslanica .............................. 615

OTKRIVENJE ...................................... 615

Kazalo rijeçi i redaka Biblije ..........625

STARI ZAVJET ............................. Strana

Knjige

POSTANAK .............................................. 1

IZLAZAK ................................................ 31

LEVITSKI ZAKON .................................. 56

BROJEVI. .............................................. 74

PONOVLJEN ZAKON ........................... 100

JOÆUA ................................................ 121

SUCI ................................................... 135

RUTA .................................................. 150

1 SAMUEL ........................................... 152

2 SAMUEL ........................................... 171

1 KRALJEVI......................................... 186

2 KRALJEVI......................................... 205

1 LJETOPISI ........................................ 223

2 LJETOPISI ........................................ 240

EZRA................................................... 260

NEHEMIJA .......................................... 266

ESTERA .............................................. 274

JOB .................................................... 279

PSALMI ............................................... 294

MUDRE IZREKE .................................. 332

PROPOVJEDNIK.................................. 345

PJESMA SALOMONOVA ...................... 349

IZAIJA ................................................. 352

JEREMIJA........................................... 379

TUŒALJKE .......................................... 410

EZEKIEL ............................................. 413

DANIEL ............................................... 442

HOSEA ................................................ 451

JOEL ................................................... 455

AMOS.................................................. 456

OBADIJA ............................................. 460

JONA .................................................. 460

MIHEJ................................................. 461

NAHUM ............................................... 464

HABAKUK ........................................... 465

SEFANIJA ........................................... 466

HAGAJ ................................................ 467

ZAHARIJA ........................................... 468

MALAHIJA........................................... 473

vi

BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEÇI

INe smijeæ imati drugih bogova uz mene.

IINe smijeæ sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo

kakve slike od bilo çega æto je gore na nebu, ilidolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smijeæim se klanjati niti im sluœti. Jer ja sam Gospodin,tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaåam zlod-jela otaca na djeci do treøega i çetvrtog koljenaonih koji me mrze, a milosråe iskazujem tis-uøama, koji me ljube i drœe moje zapovijedi.

IIINe smijeæ uzimati uzalud Imena Gospodina, svo-jega Boga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazne

onoga koji uzima njegovo Ime uzalud.IV

Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga svetim. Æestdana radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi

dan je Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Nataj dan ne smijeæ obavljati nikakva posla, ni ti, ni

tvoj sin, ni tvoja køi, ni tvoj sluga, ni tvojasluækinja, ni tvoja stoka, ni doæljak koji boravikod tebe unutar tvojih vrata. Jer u æest dana

Gospodin je stvorio nebesa i zemlju, more i sve ætoje u njima, a sedmi dan je otpoçinuo. Zato je Gos-

podin blagoslovio Subotnji dan i posvetio ga.V

Poætuj svojega oca i svoju majku da dugo œiviæ uzemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.

VINe smijeæ ubiti.

VIINe smijeæ çiniti preljuba.

VIIINe smijeæ krasti.

IVNe smijeæ laœno svjedoçiti protiv svojega bliœn-

jega.X

Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœnjega; nesmijeæ poœeljeti œene svojega bliœnjega, ni njego-va sluge, ni njegove sluækinje, ni njegova vola, ninjegova magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem

bliœnjemu!

ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEÇI

Ljubi Gospo-dina, svojega

Boga, svim svo-jim srcem, svomsvojom duæom isvom svojom

pameøu. To jeprva i najveøa

zapovijed.A druga je istotakva: Ljubi

svojega bliœnje-ga kao samogasebe! O ovima

dvjema zapovi-jedima visi savZakon i proroci.

ZAPOVIJEDI BOŒJE

1

Postanak

jerima zemaljskim i nad svim æto gmiœe po zemlji!”27 Tako je Bog stvorio çovjeka na svoju sliku, nasliku Boœju stvorio ga, muæko i œensko stvorio ih.28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog im rekao:“Raåajte se i mnoœite se, napunite zemlju i pod-loœite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nadpticama nebeskim i nad svakim œivim biøem æto semiçe na zemlji!”29 I Bog je rekao: “Eto, predajem vam sve na cijelojzemlji, bilje æto nosi sjeme, i sva stabla s plodovimau kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerimazemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu ætose miçe na zemlji i ima u sebi œivot.” I bilo je tako.31 Onda je vidio Bog sve æto je stvorio, i zaista biloje veoma dobro. Tako su veçer i jutro bili æesti dan.

2 Tako se dovræilo nebo i zemlja i sva njihova vojska.2 Sedmi dan Bog je dovræio svoje djelo koje je stvo-rio. On je poçinuo sedmi dan od svih svojih djelakoja je stvorio.3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i proglasio ga sve-tim, jer je taj dan poçinuo od svih svojih djela koja jestvorio i uçinio.4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad su bilistvoreni. U vrijeme kad je Gospodin Bog stvoriozemlju i nebesa,5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo poljsko grmljei prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. JerGospodin Bog nije joæ pustio kiæu na zemlju i nijejoæ bilo çovjeka da obraåuje zemlju.6 No dizala se magla iz zemlje i natapala je svupovræinu tla.7 Onda je napravio Gospodin Bog çovjeka od ze-maljskoga praha i udahnuo mu u nosnice dah œivo-ta. Tako je çovjek postao œivo biøe.8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku zasadiovrt u Edenu i ondje stavio çovjeka koga je napra-vio.9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zemlje svako-jaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo, i sta-blo œivota usred vrta i stablo spoznanja dobra i zla.10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt,i odatle se granala u çetiri izvorne rijeke.11 Prvoj je ime Piæon; to je ona æto optjeçe cijelomzemljom havilskom, gdje ima zlata.12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelijai kamena oniksa.13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe pokrajcijele zemlje Kuæ.14 Treøa se rijeka zove Hidekel; to je ona æto teçeistoçno od Asirije. Çetvrta je rijeka Eufrat.15 Tada je Gospodin Bog uzeo çovjeka i stavio gau edenski vrt da ga obraåuje i uzdrœava.16 I Gospodin Bog je dao çovjeku ovu zapovijed:“Sa svakoga stabla u vrtu smijeæ jesti,17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smijeæjesti, jer onoga dana kad s njega jedeæ, sigurno øeæumrijeti.”18 Onda je rekao Gospodin Bog: “Nije dobro ço-vjeku biti sam: naçinit øu mu pomoønicu koja mupristaje.”19 I doveo je Gospodin Bog sve œivotinje ze-maljske i sve nebeske ptice, koje je napravio odzemlje, pred Adama da vidi kako øe ih nazvati.Kako Adam nazove œiva biøa, onako øe im biti ime.

1 U poçetku Bog je stvorio nebesa i zemlju. 2 Zemlja je bila joæ pusta i bez oblika; tama jeleœala nad bezdanom i Duh Boœji lebdio je nad vo-dama.3 Onda je rekao Bog: “Neka bude svjetlost!” I bila jesvjetlost.4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; i rastavio jeBog svjetlost od tame.5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu on je nazvaonoø. Tako su veçer i jutro bili prvi dan.6 Onda je rekao Bog: “Neka bude svod po sredinivoda, i tako neka rastavlja vode od voda!”7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vode æto subile pod svodom od onih voda æto su bile nad svo-dom. I bilo je tako.8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veçer i jutrobili drugi dan.9 Onda je rekao Bog: “Vode pod nebesima neka seskupe na jedno mjesto, i neka se pokaœe kopno!” Ibilo je tako.10 Bog je nazvao kopno zemlja i skupljenu vodu onje nazvao more. I vidio je Bog da je to dobro.11 Onda je rekao Bog: “Neka pusti zemlja iz sebetravu, bilje æto nosi sjeme, i plodonosna stabla kojadonose plodove po svojoj vrsti, plodove æto u sebisamima donose svoje sjeme na zemlji!” I bilo jetako.12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje æto nosisjeme po svojim vrstama, i stabla æto u sebi sami-ma donose svoje sjeme. I vidio je Bog da je to do-bro.13 Tako su veçer i jutro bili treøi dan.14 Onda je rekao Bog: “Neka budu svjetlila nebe-ska na svodu da rastavljaju dan od noøi, te kaoznaci neka ona sluœe i pokazuju vremena, dane igodine.15 Neka svijetle na nebeskom svodu da ras-vjetljuju zemlju!” I bilo je tako.16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska svjetli-la: veøe da vlada danom, i manje da vlada noøu, uzto joæ i zvijezde.17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu da ra-svjetljuju zemlju,18 i da vladaju danom i noøu, te da rastavljajusvjetlost od tame. I vidio je Bog da je to dobro.19 Tako su veçer i jutro bili çetvrti dan.20 Onda je rekao Bog: “Neka se vode napune iprovrve œivim stvorenjima u izobilju, i ptice nekalete iznad zemlje pod nebeskim svodom!”21 Tako je Bog stvorio velika morska stvorenja isva œiva biøa æto se miçu, s kojima voda obiluje, posvojim vrstama, i sve krilate ptice po svojim vr-stama. I vidio je Bog da je to dobro.22 Bog ih je blagoslovio rijeçima: “Raåajte se imnoœite se! Napunite vode u morima, i ptice nekase mnoœe i napune zemlju!”23 Tako su veçer i jutro bili peti dan.24 Onda je Bog rekao: “Neka zemlja proizvedeœiva biøa svake vrste: stoku, œivotinje æto gmiœu izvijeri zemaljske, sve po njihovoj vrsti!” I bilo jetako.25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljske po njihovojvrsti, stoku po njezinoj vrsti, i sve æto gmiœe nazemlji po njihovoj vrsti. I vidio je Bog da je to dobro.26 Onda je Bog rekao: “Naçinimo çovjeka na svojusliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim,nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvi-

2Postanak20 Tako je Adam nadjenuo imena svoj stoci, ptica-ma nebeskim i svim œivotinjama u polju. Ali seAdamu nije naæla pomoø njemu sliçna.21 Zato je Gospodin Bog pustio dubok san naAdama, i dok je on spavao, uzeo mu jedno rebro imjesto opet ispunio mesom.22 Onda je Gospodin Bog napravio œenu od rebrakoje je uzeo od çovjeka i doveo ju k çovjeku.23 I Adam je rekao: “Ta je napokon kost od mojihkostiju i meso od mojega mesa; ona øe se zvatiœena, jer je uzeta od çovjeka.”24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku i prionuti zasvoju œenu, i bit øe njih dvoje jedno tijelo.25 Oboje su bili goli, çovjek i njegova œena, i nisu sestidjeli jedno drugoga.

3 Zmija je bila lukavija od svih zemaljskih œivoti- nja koja je stvorio Gospodin Bog. Ona je reklaœeni: “Je li uistinu rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni skojega stabla u vrtu?’ ”2 Œena je odgovorila zmiji: “Od plodova stabala uvrtu smijemo jesti,3 samo od plodova stabla koje je u sredini vrta,zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa nidotaknuti ga, da ne umrete.’ ”4 Zmija je rekla œeni: “Neøete sigurno umrijeti.5 Jer zna Bog da øe vam se otvoriti oçi çim budetejeli s njega i da øete postati kao Bog i spoznati ætoje dobro i zlo.”6 Tako je œena vidjela kako je plod stabla dobar zajelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poœeljan,jer daje spoznanje. Ona je uzela od njegova plodai jela, i od njega dala i svojem muœu, koji je bio uznju, i on je jeo.7 Onda se obadvoma otvorile oçi i oni su spoznalida su goli; stoga su spleli smokvino liæøe i od njegasi napravili pregaçe.8 Nato su çuli æum koraka Gospodina Boga, koji jehodio po vrtu za dnevnog povjetarca, a Adam i nje-gova œena su se sakrili, pred Gospodinom Bo-gom, meåu grmljem u vrtu.9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekaomu: “Gdje si?”10 On je rekao: “Kad sam zaçuo æum tvojih korakau vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam sesakrio.”11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol? Da nisimoœda jeo sa stabla s kojega sam ti zabraniojesti?”12 Onda je çovjek rekao: “Œena koju si mi dao dabude uz mene, dala mi je sa stabla i ja sam jeo.”13 I Gospodin Bog je rekao œeni: “Zaæto si to uçi-nila?” Œena je odgovorila: “Zmija me zavela, pasam jela.”14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji: “Zato jer si touçinila, prokleta si meåu svom stokom i svim œivo-tinjama zemaljskim! Na svojem øeæ trbuhu puzati iprah øeæ jesti sve dane svojega œivota!15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu tebe i œene, iz-meåu tvojega roda i njezina roda. On øe ti zgnjeçitiglavu, a ti øeæ ga raniti u petu.”16 Œeni je rekao: “Mnoge øu ti muke umnoœiti kadzatrudniæ. U bolovima øeæ raåati djecu, œudjeti øeæza svojim muœem i on øe nad tobom vladati.”17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popustio molbisvoje œene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio,govoreøi: ‘Ne smijeæ jesti s njega’: “Neka je prokle-ta zemlja zbog tebe; mukom øeæ se od nje hranitisve dane svojega œivota.18 Oboje trnje i korov raåat øe ti i ti øeæ se hranitipoljskim biljem.19 U znoju øeæ svojega lica jesti kruh dok se ne

vratiæ u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah øeæse vratiti.”20 Adam je nadjenuo svojoj œeni ime Eva, jer jemajka svim œivima.21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i njegovojœeni odjeøu od krzna i u njih ih odjenuo.22 Tada je rekao Gospodin Bog: “Eto, çovjek jepostao kao jedan od nas, da spoznaje dobro i zlo.A sad, samo da ne pruœi i svoju ruku i ne uzme i sastabla œivota i jede, pa vjeçno œivi”23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskogvrta da obraåuje zemlju iz koje je bio uzet.24 Tako je on prognao Adama, i postavio kerubineistoçno od edenskog vrta s ognjenim maçem, kojise okretao na sve strane, da çuvaju put k stabluœivota.

4 Nato je Adam spoznao Evu, svoju œenu, a ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina; rekla je: “Do-bila sam çovjeka pomoøu Gospodina.”2 Nato je rodila joæ jednoga sina, njegova brataAbela; Abel je postao pastir, a Kain poljodjelac.3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kainprineo Gospodinu œrtvu od poljskih plodova.4 I Abel je œrtvovao od prvina svojega stada, i tokomade sala. Gospodin je milo pogledao na Abelai njegovu œrtvu,5 ali na Kaina i njegovu œrtvu nije pogledao. Kain jebio jako srdit i lice mu se namrgodilo.6 A Gospodin je upitao Kaina: “Zaæto si srdit igledaæ pred sobom tako mrko?7 Ako pravo radiæ, ne odsijeva li ti lice vedrinom?Ako ne radiæ pravo, grijeh vreba pred vratima i œudiza tobom, ali ti trebaæ nad njim vladati.”8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom;i dogodilo se, dok su bili na polju, da se Kain podi-gao na svojega brata Abela i ubio ga.9 Onda je upitao Gospodin Kaina: “Gdje ti je bratAbel?” On je rekao: “Ja ne znam. Zar sam ja çuvarsvojega brata?”10 On je rekao: “Æto si uçinio? Glas krvi tvojegabrata viçe k meni sa zemlje.11 Tako sada neka si proklet, prognan od doma-øeg tla æto je otvorilo svoja usta da popije krv tvo-jega brata, iz tvoje ruke.12 Kad zemlju obraåujeæ, ona neøe viæe imatisnage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit øeæna zemlji.”13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika je mojakazna, a da bih ju mogao snositi.14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraæ s lica zemlje;moram se skrivati daleko od tvojega lica; bit øu lu-talica i bjegunac na zemlji, i moglo bi se dogoditi dame netko ubije kad me susretne.”15 A Gospodin mu rekao: “Ne tako, nego tko godubije Kaina, sedmerostruka osveta bit øe na njegastavljena.” I Gospodin je stavio znak na Kaina daga nitko ne ubije kad ga susretne.16 Kain je nato otiæao ispred lica Gospodinova idoselio se u zemlju Nod istoçno od Edena.17 Kain je spoznao svoju œenu, ona je zatrudnjelai rodila Enoka. On je sazidao grad, i nazvao ga poimenu svojega sina, Enok.18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael,Mehujaelu se rodio Metuæael, Metuæaelu se rodioLamek.19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije œene. Jedna sezvala Ada, a druga Zila.20 Ada je rodila Jabala, koji je bio praotac onimakoji prebivaju pod æatorima i imaju stoku.21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svihkoji sviraju na liru i sviralu.

3 Postanak22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaça koji jepravio svakovrsno posuåe od mjedi i œeljeza. Asestra Tubal-Kainova bila je Naama.23 Lamek je rekao svojim œenama: “Ada i Zila, çu-jte moj glas; œene Lamekove, posluæajte moju ri-jeç: Ubio sam çovjeka koji me ranio i momka kojime udario.24 Ako øe Kain biti sedmerostruko osveøen,Lamek øe biti sedamdeset i sedam puta.”25 Adam je opet bio spoznao svoju œenu i ona jerodila sina i nadjenula mu ime Set. Pomislila je:“Bog mi je dao drugoga sina namjesto Abela kogaje ubio Kain.”26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuo ime Enoæ.Tada se poçelo prizivati Ime Gospodinovo.

5 Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. U dan kad je Bog stvorio çovjeka, stvorio ga na priliku Bo-œju.2 On ih je stvorio muæko i œensko, blagoslovio ih inazvao ih Adam na dan kad su bili stvoreni.3 Adam je œivio stotinu i trideset godina i rodio muse sin koji mu je bio po obliçju sliçan, i nadjenuo muime Set.4 Poslije roåenja Setova, Adam je œivio osam sto-tina godina i rodili mu se sinovi i køeri.5 Tako je œivio Adam svega devet stotina i tridesetgodina i umrije.6 Set je œivio stotinu i pet godina i rodio mu se Enoæ.7 Poslije roåenja Enoæeva, Set je œivio osam stoti-na i sedam godina, i rodili mu se sinovi i køeri.8 Tako je œivio Set svega devet stotina i dvanaestgodina i umrije.9 Enoæ je œivio devedeset godina i rodio mu seKenan.10 Poslije roåenja Kenanova, Enoæ je œivio joæosam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovii køeri.11 Tako je Enoæ œivio svega devet stotina i petgodina i umrije.12 Kenan je œivio sedamdeset godina i rodio mu seMahalalel.13 Poslije roåenja Mahalalelova, Kenan je œivio joæosam stotina i çetrdeset godina i rodili mu se sinovii køeri.14 Tako je Kenan œivio svega devet stotina i desetgodina i umrije.15 Mahalalel je œivio æezdeset i pet godina i rodiomu se Jared.16 Poslije roåenja Jaredova, Mahalalel je œivio joæosam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovii køeri.17 Tako je Mahalalel œivio svega osam stotina idevedeset i pet godina i umrije.18 Jared je œivio stotinu i æezdeset i dvije godine irodio mu se Enok.19 Poslije roåenja Enokova, Jared je œivio joæosam stotina godina i rodili mu se sinovi i køeri.20 Tako je Jared œivio svega devet stotina æezde-set i dvije godine i umrije.21 Enok je œivio æezdeset i pet godina i rodio mu seMetuselah.22 Poslije roåenja Metuselahova, Enok je œiviohodajuøi s Bogom joæ tri stotine godina i rodili muse sinovi i køeri.23 Tako je Enok œivio svega tri stotine i æezdeset ipet godina.24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga nestalo,jer ga uzeo Bog.25 Metuselah je œivio stotinu i osamdeset i sedamgodina i rodio mu se Lamek.26 Poslije roåenja Lamekova, Metuselah je œivio

joæ sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodilimu se sinovi i køeri.27 Tako je œivio Metuselah svega devet stotina iæezdeset i devet godina i umrije.28 Lamek je œivio stotinu i osamdeset i dvije godinei rodio mu se sin.29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa je rekao: “Ovajøe nas tjeæiti u teækom poslu naæih ruku na poljukoje je prokleo Gospodin.”30 Poslije roåenja Noina, Lamek je œivio joæ petstotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovii køeri.31 Tako je œivio Lamek svega sedam stotina i se-damdeset i sedam godina i umrije.32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se Æem,Ham i Jafet.

6 Nato se dogodilo da kad su se ljudi poçeli mno- œiti na povræini zemlje i køeri su im se rodile,2 da su vidjeli Boœji sinovi da su bile lijepe çovjeçjekøeri, i oni su ih uzimali sebi za œene, koje su godizabrali.3 I Gospodin je rekao: “Moj duh se neøe zauvijekmuçiti s çovjekom, jer on je zaista tjelesan; nekamu œivot bude stotinu i dvadeset godina.”4 U one dane œivjeli su divovi na zemlji, pa joæ ikasnije, kad su Boœji sinovi uzimali sebi çovjeçjekøeri, i kad su ih oni spoznali one su im rodiledjecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi.5 Tada je Gospodin vidio da je çovjekova pokvare-nost na zemlji velika i da su sve nakane miæljenja injihova srca uvijek samo na zlo.6 Gospodin se pokajao æto je stvorio çovjeka nazemlji i bio srcem oœaloæøen.7 I Gospodin je rekao: “Uniætit øu s lica zemlje ço-vjeka koga sam stvorio, oboje çovjeka i zvijeri, sveæto gmiœe i ptice u zraku, jer se kajem æto sam ihstvorio.”8 Ali je Noa naæao milost u oçima Gospodinovim.9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio çovjek pra-vedan i neporoçan u svojem naraætaju; Noa jehodio s Bogom.10 Noi su se rodila tri sina: Æem, Ham i Jafet.11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i punanasilja.12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja za-ista pokvarena, jer je sve çovjeçanstvo u svojemdjelovanju bilo poælo po zlu na zemlji.13 I rekao je Bog Noi: “Kraj svim œivim stvorenjimaje doæao pred mene, jer je zemlja puna nasilja kojaçine, i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom.14 Sagradi sebi korablju od drva gofera, napravipregratke u korablji i premaœi ju iznutra i izvanazemljanom smolom.15 Ovako øeæ ju sagraditi: tri stotine lakata nekabude duœina korablje, pedeset lakata njezina æi-rina i trideset lakata visina!16 Napravi na korablji prozor za svjetlo i lakat vi-sine odmjeri odozgor naokolo; stavio onda vratakorablji sa strane i napravi u njoj donji, srednji igornji kat!17 Jer evo, pustit øu potop na zemlju da uniætimsva biøa pod nebom koja imaju u sebi dah œivota;sve æto œivi na zemlji neka izgine!18 A s tobom øu napraviti zavjet: ti øeæ uøi u kora-blju–ti, s tobom tvoji sinovi, tvoja œena i œene tvojihsinova.19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u korablju po dvojeda ih sobom uzdrœiæ na œivotu; neka bude po jednomuæko i jedno œensko!20 Od ptica po njihovim vrstama, od stoke po njiho-vim vrstama i od œivina æto gmiœu po zemlji neka

4Postanakuåe s tobom po dvoje da ostanu na œivotu.21 Sobom uzmi sve æto treba za hranu i spremi tokod sebe; to øe biti za hranu tebi i njima!”22 I Noa je uçinio sve onako kako mu je zapovjedioBog.

7 Onda jednoga dana rekao je Gospodin Noi: “Uåi u korablju s cijelom svojom obitelji, jer samsamo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom na-raætaju.2 Od svih çistih œivotinja uzmi sebi po sedmero,muæko i œensko, a od neçistih œivotinja po dvoje,muæko i œensko.3 I od ptica nebeskih po sedmero, muæko i œensko,da se kasnije mognu rasploditi na zemlji.4 Jer, veø do sedam dana pustit øu kiæu na zemljuza çetrdeset dana i çetrdeset noøi, i uniætit øu sazemlje sva œiva biøa koja sam ih stvorio.”5 I Noa je uçinio sve onako kako mu je zapovjedioGospodin.6 Noa je imao æest stotina godina kad je doæaopotop na zemlju.7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom œenomi œenama svojih sinova uæao u korablju zbog po-topa.8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica i od svegaæto gmiœe po zemlji.9 Uælo je Noi u korablju po dvoje, muæko i œensko,kako je Bog zapovjedio Noi.10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrlevode potopa na zemlju.11 U æeststotoj godini œivota Noina, sedam-naestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan pro-drli su svi izvori velikog bezdana i otvorile seustave nebeske.12 Kiæa je padala na zemlju çetrdeset dana i çetrd-eset noøi.13 Upravo taj isti dan uæao je u korablju Noa i nje-govi sinovi Æem, Ham i Jafet, i s njima œena Noinai tri œene njegovih sinova;14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, stoka po svo-jim vrstama, sve æto gmiœe po zemlji po svojim vr-stama, i sve ptice po svojim vrstama, sve æto jeimalo krila i perje.15 Uæli su Noi u korablju po dvoje od svih œivih biøa.16 Uælo je muæko i œensko od svih biøa, kako mu jezapovjedio Bog, onda ih je Gospodin zatvoriounutra.17 Nato se izlio potop na zemlju za çetrdeset dana.Voda je narasla i podigla se korablja, tako da jeplovila nad zemljom.18 Voda je silom nadolazila i sve se viæe dizala vi-soko nad zemljom, a korablja je plovila po povræinivode.19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemljida su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelimnebom.20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznadbrda, tako da su ona bila poplavljena.21 I izginula su sva biøa koja su se micala na zemlji,ptice, stoka, zvijeri i sve æto gmiœe po zemlji, a i sviljudi.22 Sve æto je imalo u sebi dah œivota, sve æto jeœivjelo na suhu, pomrije.23 Tako je on uniætio sva biøa koja su œivjela na licuzemlje: oboje çovjeka i stoku, sve æto gmiœe inebeske ptice. Sve je bilo uniæteno na zemlji. Os-tao je na œivotu samo Noa i oni koji su bili s njim ukorablji.24 Voda je joæ dalje nadolazila na zemlji stotinu ipedeset dana.

8 Onda se Bog sjetio Noe i svih œivih biøa i svih œivotinja koje su bile s njim u korablji. I Bog jepustio vjetar da puhne po zemlji tako da je vodaopadala.2 Zatvorili se izvori bezdana i ustave nebeske setakoåer zaustavile, i kiæa s neba je prestala padati.3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakonstotinu i pedeset dana vode su se smanjile.4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaus-tavila se korablja na Gori Ararat.5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjese-ca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali su sevrhovi brda.6 Nato se dogodilo, nakon çetrdeset dana, otvorioNoa prozor korablje æto je napravio.7 Tada je ispustio gavrana koji je odlijetao i doli-jetao dok nije presahnula voda na zemlji.8 Onda je ispustio golubicu da vidi je li voda oteklasa zemlje.9 Ali golubica nije naæla mjesta gdje bi stala njezinanoga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda joæpokrivala svu povræinu zemlje. Tako je on pruœiosvoju ruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju.10 Poçekao je joæ sedam dana, pa opet ispustiogolubicu iz korablje.11 Tada se golubica vratila k njemu tek pred veçer;i gle, imala je u kljunu svjeœi maslinov list. Noa je potom znao da su vode otekle sa zemlje.12 Ipak je priçekao joæ sedam dana, pa opet ispus-tio golubicu, ali se ona k njemu nije viæe vratila.13 Dogodilo se æest stotina prve godine, prvogdana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji;a Noa je otkrio pokrov na korablji i pogledao, i vidioda se povræina zemlje poçela suæiti.14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjesecabila je zemlja suha.15 Onda se Bog javio Noi, govoreøi:16 “Izaåi iz korablje, ti i s tobom tvoja œena, tvojisinovi i œene tvojih sinova!17 Sobom uzmi sve razne vrste œivotinja æto su stobom: ptice, stoku, i sve æto gmiœe po zemlji da seslobodno kreøu po zemlji, da se rasplode i razmno-œe na zemlji!”18 I tako je izaæao Noa, s njim njegovi sinovi, nje-gova œena i œene njegovih sinova.19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje, i sve ptice, sveæto se samo miçe na zemlji, po svojim vrstama,izaæli su iz korablje.20 Onda je Noa podigao Gospodinu œrtvenik, uzeoje po komad od svih çistih œivotinja i od svih çistihptica i prineo na œrtveniku œrtvu paljenicu.21 Kad je Gospodin omirisao ugodan miris, rekaoje u sebi: “Nikada viæe neøu prokleti zemlje zbogljudi; i makar je miæljenje srca çovjeçjega zlo odnjegove mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œivabiøa kao æto sam uçinio.22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe nestajatisjetve ni œetve, studeni ni vruøine, ljeta ni zime,dana ni noøi.”

9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove, i rekao im: “Raåajte se, mnoœite, i napunitezemlju!2 Strah pred vama neka bude na svim œivotinjamazemaljskim i svim pticama nebeskim, sve æto semiçe na zemlji i sve morske ribe; one su u vaæeruke predane.3 Sve æto se miçe i æto œivi, neka vam bude zahranu. Sve to ja vama dajem, kao i zeleno bilje.4 Ali ne smijete jesti meso koje joæ ima u sebi svojœivot, naime, krv.5 Zaista za krv vaæega œivota traœit øu obraçun; od

5 Postanaksvake œivotinje traœit øu za to obraçun, od svakogaçovjeka, pa i od njegova brata, traœit øu obraçun zaœivot çovjeçji.6 Tko god prolije krv çovjeçju, njegovu øe krv prolitiçovjek; jer je Bog stvorio çovjeka po slici Boœjoj.7 A vi se sada raåajte i mnoœite, raæirite se na zemljii namnoœite se na njoj!”8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sinovima kojisu bili s njim, govoreøi:9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaæim po-tomcima poslije vas,10 i sa svim œivim biøima koja su s vama, s pticama,sa stokom i sa svim zemaljskim zvijerima koja su svama, i sa svim zemaljskim œivotinjama koje suizaæle iz korablje.11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da nijedno stvo-renje ne bude viæe uniæteno od vode potopa, i daod sada viæe neøe doøi potop da opustoæi zemlju.”12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji skla-pam izmeåu sebe i vas i svih œivih stvorenja koja sus vama za sve vaæe dolazeøe naraætaje.13 Stavljam svoju dugu u oblak koja øe biti znakzavjeta izmeåu mene i zemlje!14 I bit øe, da kad navuçem oblake na zemljuukazat øe se duga u oblacima,15 i ja øu se sjetiti svojega zavjeta koji postoji izme-åu mene i vas, i svih œivih stvorenja; nikada viæeneøe biti vode za potop da uniæti sva stvorenja.16 Kad se ukaœe duga u oblacima, pogledat øu ju isjetit øu se vjeçnoga zavjeta izmeåu Boga i œivihstvorenja svake vrste koja su na zemlji.”17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta kojegasam napravio izmeåu sebe i svih œivih biøa nazemlji.”18 A Noini sinovi, koji su izaæli iz korablje, bili su:Æem, Ham i Jafet. Ham je bio otac Kanaanov.19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se svazemlja napuçila.20 Noa je poçeo obraåivati zemlju i zasadio vino-grad.21 Onda je pio vino, opio se i leœao je otkriven usvojem æatoru.22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je golotinjusvojega oca i rekao to vani obojici svoje braøe.23 A Æem i Jafet su uzeli ogrtaç i stavili ga obojicana svoja ramena, iæli su natraæke unutra i pokrilinjime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pritom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinjesvojega oca.24 A kad se Noa rastrijeznio od vina doznao je ætomu je uçinio njegov mlaåi sin.25 Onda je on rekao: “Neka bude proklet Kanaan,i neka bude najniœi sluga svojoj braøi!”26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen Gospodin,Bog Æemov, Kanaan neka mu je sluga!27 Neka raæiri Bog Jafeta, neka prebiva u Æe-movim æatorima; Kanaan neka mu je sluga!”28 Noa je œivio nakon potopa joæ tri stotine i pede-set godina.29 A Noa je œivio svega devet stotina i pedesetgodina i umrije.

10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih sinova, Æe- ma, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinoviposlije potopa.2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj,Javan, Tubal, Meæek i Tiras.3 Gomerovi sinovi bili su: Aækenaz, Rifat i Toga-rma.4 Javanovi sinovi bili su: Eliæah i Taræiæ, Kitim i Do-danim.5 Od ovih su se razgranali neznaboœaçki narodi po

otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zem-ljama, svaki s vlastitim jezikom, prema svojim obi-teljima i narodima.6 Hamovi sinovi bili su: Kuæ, Mizraim, Put i Ka-naan.7 Kuæovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sabta,Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: Æeba iDedan.8 Kuæu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladarna zemlji.9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato segovori: “Silan lovac kao Nimrod pred Gospodi-nom.”10 Poçetak njegova kraljevstva bili su: Babel,Erek, Akad i Kalne u zemlji Æinearu.11 Iz ove je zemlje otiæao u Asiriju i sazidao Ninivu,Rehobot-Ir, Kalah12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je glavnigrad).13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim,Naftuhim,14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su potekli Filistejcii Kaftorimci.15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvoroåenac, iHet.16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaæejci,17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; poslije se ple-mena kanaanska dalje raæirila.19 Dosezalo je podruçje Kanaanaca od Sidonaprema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori,Adami i Seboimu do Leæe.20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovima posvojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.21 I Æemu, ocu svih Eberovih sinova, starijemubratu Jafetovu, rodili su se sinovi.22 Æemovi sinovi bili su: Elam, Aæur, Arfaksad, Ludi Aram.23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter i Maæ.24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodioEber.25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo imePeleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo çovje-çanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan.26 Joktanu se rodio Almodad, Æelef, Hasarmaveti Jerah,27 Hadoram, Uzal i Diklah,28 Obal, Abimael, Æeba,29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Joktanovi sinovi.30 Njihova Prebivaliæta se protezala od Meæeprema Sefaru do istoçnih gora.31 To su Æemovi sinovi po svojim rodovima, posvojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naraætaji-ma u svojim narodima. Od njih su se narodi razgra-nali po zemlji poslije potopa.

11 Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor. 2 I dogodilo se, da kako su putovali od istoka,naæli su ravnicu u zemlji Æinear i ondje se naselili.3 Onda su rekli jedan drugomu: “Hajdemo pravitiopeku i da ju ispeçemo!” Opeke im bile mjesto ka-mena a zemljana smola za œbuku.4 Onda su rekli: “Hajde da sazidamo sebi grad ikulu s vrhom do nebesa, da pribavimo sebi ime, dase ne raspræimo po cijeloj zemlji!”5 A Gospodin je siæao da vidi grad i kulu æto su ihzidali çovjeçji sinovi.6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad jedannarod i svi imaju jedan jezik, i to su poçeli raditi. Odsada ih viæe niæta neøe zaustaviti izvesti æto godnaume.

6Postanak7 Hajde da siåemo i da im pobrkamo jezik da nerazumiju jedan drugoga æto govore!”8 Tako ih je Gospodin raspræio odande po cijelojzemlji i tako su odustali od zidanja grada.9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodinpobrkao jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospo-din raspræio po cijeloj zemlji.10 Ovo je rodoslovlje Æemovo. Æemu je bilo stotinugodina kad mu se rodio Arfaksad, dvije godine po-slije potopa.11 Poslije roåenja Arfaksadova, Æem je œivio petstotina godina, i rodili mu se sinovi i køeri.12 Arfaksad je œivio trideset i pet godina i rodio muse Salah.13 Poslije roåenja Salahova, Arfaksad je œivio joæçetiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i køeri.14 Salah je œivio trideset godina i rodio mu se Eber.15 Poslije roåenja Eberova, Salah je œivio çetiristotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i køeri.16 Eber je œivio trideset i çetiri godine i rodio mu sePeleg.17 Poslije roåenja Pelegova, Eber je œivio joæ çetiristotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i køeri.18 Peleg je œivio trideset godina i rodio mu se Reu.19 Poslije roåenja Reuova, Peleg je œivio dvjesta idevet godina, i rodili mu se sinovi i køeri.20 Reu je œivio trideset i dvije godine i rodio mu seSerug.21 Poslije roåenja Serugova, Reu je œivio dvjesta isedam godina, i rodili mu se sinovi i køeri.22 Serug je œivio trideset godina i rodio mu se Na-hor.23 Poslije roåenja Nahorova, Serug je œivio joædvjesta godina, i rodili mu se sinovi i køeri.24 Nahor je œivio dvadeset i devet godina i rodiomu se Terah.25 Poslije roåenja Terahova, Nahor je œivio joæ sto-tinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i køeri.26 Tako je Terah œivio sedamdeset godina i rodiomu se Abram, Nahor i Haran.27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodioAbram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot.28 Haran je umro joæ za svojega œivota oca Terahau svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji.29 Abram i Nahor su se oœenili. Abramovoj œenibilo je ime Saraja, a Nahorovoj œeni bilo je imeMilka, køi Haranova, oca Milke i Jiske.30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece.31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abrama i svo-jega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svojuSaraju, œenu Abrama, svojega sina, i iselio se snjima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, idoæli su do Harana i smjestili se ondje.32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta i petgodina, i umro je Terah u Haranu.

12 Nato je Gospodin rekao Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojegaoca u zemlju koju øu ti pokazati!2 Uçinit øu te velikim narodom, blagoslovit øu te iuzveliçat øu tvoje ime; i ti øeæ biti blagoslov.3 Blagoslovit øu one koji tebe blagoslivljaju, i prok-let øu one koji tebe proklinju; u tebi øe biti bla-goslovljena sva plemena na zemlji.”4 I poæao je Abram, kako mu je zapovjedio Gospo-din, i s njim je poæao Lot. Sedamdeset i pet godinabilo je Abramu kad je otiæao iz Harana.5 I uzeo je Abram Saraju, svoju œenu, i Lota, sinasvojega brata, i sav imetak æto su imali, i svudruœinu koju su bili dobili u Haranu, i izaæli su da sezapute u zemlju Kanaan. Tako su oni doæli u zem-lju Kanaan.

6 Proæao je Abram zemlju sve do svetiæta Æekema,sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali uzemlji.7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i rekao mu:“Tvojim potomcima dat øu ovu zemlju.” I on jeondje podigao œrtvenik Gospodinu koji mu se uka-zao.8 I krenuo je odatle dalje u gore istoçno od Betelai postavio svoj æator izmeåu Betela na zapadu i Ajana istoku. Tu je podigao Gospodinu œrtvenik i priz-vao Ime Gospodinovo.9 I tako je Abram putovao joæ dalje prema jugu.10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je siæao uEgipat da se ondje za koje vrijeme skloni, jer jeglad teæko pritiskivala zemlju.11 I dogodilo se, kad se pribliœio Egiptu, rekao jeSaraji, svojoj œeni: “Znam dobro da si vrlo lijepaœena.12 Stoga kad te vide Egipøani, reøi øe: ‘To mu jeœena’ i mene øe ubiti, a tebe ostaviti na œivotu.13 Pa kaœi da si mi sestra, da mi zbog tebe budedobro, i da bi zbog tebe ostao na œivotu!”14 A kad je doæao Abram u Egipat, vidjeli su Egi-pøani da je njegova œena vrlo lijepa.15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi i hvalili ju predfaraonom. I œena je bila dovedena u dvor faraonov.16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje. On je dobioovaca, goveda, magaraca, sluga i sluækinja,magarica i deva.17 Ali je Gospodin pustio teæka zla na faraona i nanjegov dom zbog Saraje, œene Abramove.18 Onda je dozvao faraon Abrama i upitao ga: “Ætosi mi to uçinio? Zaæto mi nisi rekao da je ona tvojaœena?19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa sam jezamalo uzeo sebi za œenu. A sada, eto ti tvojaœena, uzmi je i idi!”20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, ioni su ga ispratili s njegovom œenom i sa svim æto jegod imao.

13 Onda je Abram otiæao iz Egipta dalje na jug, on i njegova œena i sve æto je god imao i Lots njim.2 Abram je bio vrlo bogat stokom, srebrom izlatom.3 Od juga putujuøi dalje sve do Betela, do mjestagdje mu je prije bio æator, izmeåu Betela i Aja,4 do mjesta, gdje je prije podigao œrtvenik. Ondje jeAbram prizvao Ime Gospodinovo.5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao je ovaca,goveda i æatora.6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdrœavala kad biostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako velikoda nisu mogli ostati boraviti zajedno.7 I tako je nastajala svaåa izmeåu pastira stadaAbramova i pastira stada Lotova. Tada su joæprebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji.8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne bude svaåeizmeåu mene i tebe, izmeåu mojih i tvojih pastira,jer smo braøa.9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije odmene! Ako li ti kreneæ nalijevo, ja øu nadesno; ili,ako ti kreneæ nadesno, onda øu ja nalijevo.10 I Lot je podigao svoje oçi i vidio da je sva ravnicaJordana posve natopljena (prije nego æto je Go-spodin uniætio Sodomu i Gomoru) kao vrt Gospo-dinov, kao egipatska zemlja, kako se ide premaZoaru.11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, iotputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan oddrugoga.

7 Postanak12 Abram je ostao u zemlji Kanaanaca, a Lot jeœivio u gradovima ravnice i razapinjao svoj æatorsve do Sodome.13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako su sagri-jeæili protiv Gospodina.14 A Gospodin je rekao Abramu, poslije kako seLot odijelio od njega: “Podigni svoje oçi i pogledajs mjesta gdje stojiæ: prema sjeveru, jugu, istoku izapadu;15 jer svu zemlju koju vidiæ, dat øu tebi i tvojim po-tomcima zauvijek.16 I uçinit øu tvoje potomstvo kao prah na zemlji.Ako tko mogne prebrojiti prah na zemlji, moøi øeonda prebrojiti i tvoje potomstvo.17 Ustani i proåi zemlju u duœinu i u æirinu, jer øu jedati tebi.”18 I Abram je podigao svoje æatore i smjestio sekod Hrastova Mamre koji su u Hebronu, i ondje jepodigao œrtvenik Gospodinu.

14 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kralja Æine- ara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera,kralja Elama i Tidala, kralja Gojima,2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljem Sodome,Biræom, kraljem Gomore, sa Æinabom, kraljemAdme, sa Æemeberom, kraljem Seboima i s kra-ljem u Beli, to jest u Zoaru.3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to jest Slanomore).4 Dvanaest godina sluœili su Kedorlaomeru, ali suu trinaestoj godini podigli ustanak.5 A u çetrnaestoj godini doæao je Kedorlaomer ikraljevi koji su bili s njim i napali su Refaimce uAætarot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce uravnici kod Kirjatajima,6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Parana koji jeuz pustinju.7 Onda su se vratili i doæli u En Miæpat, to jestKadeæ, napali su i pokorili svu zemlju Amaleçana iAmorejaca, koji su prebivali u Hazezon Tamaru.8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kraljSeboima i kralj u Bali, to jest u Zoaru, izaæli su iskupa se postavili u boj protiv onih u Dolini Sidimu:9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Tidala, kraljaGojima, Amrafela, kralja Æineara, i Arioka, kraljaElasara: çetiri kralja protiv pet.10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa paklinom; akraljevi Sodome i Gomore su bjeœali i neki su pali unjih, a ostali pobjegli u gore.11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i Gomorei svu njihovu hranu, i otiæli svojim putom.12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova koji je bo-ravio u Sodomi, i njegovo blago, pa otiæli.13 Onda je doæao neki bjegunac i javio Abramu,Hebrejcu, koji je onda boravio kod hrastovaMamre, Amorejac, brat Eækolov i Anerov; ovi su biliu savezu s Abramom.14 A kad je çuo Abram da je njegov brat zarobljen,naoruœao je svoje izvjeœbane sluge, tri stotine iosamnaest ljudi roåenih u njegovoj kuøi, i poæao zanjima u potjeru do Dana.15 On je podijelio svoje ljude, udario na njih sa svo-jim slugama, tukao ih i tjerao sve do Hobe, koja jesjeverno od Damaska.16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svojegabrata, i njegovo blago, kao i œene i ostale ljude.17 A kad se vraøao s pobjede nad Kedorlaomeromi kraljevima koji su bili s njim u savezu, izaæao mu ususret kralj Sodome u Dolinu Æave, (to jest, Dolinukraljevsku).18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, donio kruh ivino; on je bio sveøenik Boga Sveviænjega.

19 On ga je blagoslovio i rekao: “Blagoslovljenbudi Abrame od Boga Sveviænjega, Vlasnika nebai zemlje!20 I neka je slavljen Bog Sveviænji, koji je predaotvoje neprijatelje u tvoje ruke!” I on mu je dao dese-tinu od svega.21 A kralj sodomski rekao je Abramu: “Daj menisamo ljude, a blago zadrœi za sebe!”22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju, gov-oreøi: “Diœem svoju ruku Gospodinu, Bogu Sveviæ-njemu, Vlasniku neba i zemlje i zaklinjem se:23 da neøu uzeti niæta od konca, do remena obuøe,i da neøu uzeti niæta æto je tvoje da ne reçeæ: ‘Jasam obogatio Abrama’–24 osim onoga æto su pojeli momci i dio ljudima kojisu iæli sa mnom: Aner, Eækol i Mamre; oni nekauzmu svoj dio!”

15 Poslije tih dogaåaja doæla je rijeç Gospodino- va Abramu u jednom viåenju, govoreøi: “Neboj se, Abrame, ja sam tvoj ætit, tvoja nagrada bit øevrlo velika.”2 Ali je Abram rekao: “Gospodine Boœe, æto mimoœeæ dati kad sam bez djece, a moj je baætinikEliezer Damaæçanin?”3 Abram je rekao: “Eto, nisi mi dao potomstva, paøe onaj roåen u mojoj kuøi biti moj baætinik.”4 Ali gle, odmah mu je doæla rijeç Gospodinova,govoreøi: “Taj neøe biti tvoj baætinik, nego onaj kojiøe iziøi iz tvojega tijela bit øe tvoj baætinik.”5 Tada ga izveo van i rekao mu: “Pogledaj na neboi prebroji zvijezde, ako ih moœeæ prebrojiti!” I ondanastavio: “Toliko øe biti tvoje potomstvo.”6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu je touraçunao u pravednost.7 Onda mu je On rekao: “Ja sam Gospodin koji teizveo iz Ura u Kaldeji da ti dadem ovu zemlju u po-sjed.”8 A on je rekao: “Gospodine Boœe, po çemu øu jaznati da øu ju posjedovati?”9 Nato mu je On rekao: “Prinesi mi junicu od tri go-dine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu imladoga goluba!”10 Tada mu je on donio sve te œivotinje, rasjekao ihna pola i stavio svaku polovicu jednu premadrugoj, ali ptice nije rasjekao.11 A kad su se ptice grabeœljivice spuætale na ko-made mesa, Abram ih otjerivao.12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abrama duboksan, i ujedno ga obuzeo strah i veliki mrak pao nanjega.13 Onda je On rekao Abramu: “Za sigurno znaj daøe tvoji potomci biti stranci u zemlji koja im ne pri-pada, i morat øe sluœiti drugima, i oni øe ih tlaçitiçetiri stotine godina.14 Ali samom narodu kojemu øe sluœiti ja øu suditi,a poslije øe oni iziøi s velikim bogatstvom.15 A ti øeæ poøi u miru k svojim oçevima i bit øeæpokopan u sretnoj starosti.16 A u çetvrtom naraætaju oni øe se vratiti ovamo,jer zlodjela Amorejaca joæ nisu potpuna.”17 I dogodilo se, kad je sunce zaælo i nastao mrak,gle, pojavila se zadimljena œeravica i goruøa zubljaproæli su izmeåu onih œrtvenih komada!18 Istoga dana napravio je Gospodin zavjet sAbramom, govoreøi: “Tvojem potomstvu dajemovu zemlju, od rijeke Egipta sve do Velike rijeke,rijeke Eufrata.19 Kenejce, Kenizejce, Kadmonejce;20 Hitejce, Perizejce, Refaimce;21 Amorejce, Kanaance, Girgaæejce i Jebusejce.”

8Postanak

16 A Saraja, œena Abramova, nije mu raåala djece, a imala je sluækinju Egipøanku çije jeime bilo Hagara.2 Onda je rekla Saraja Abramu: “Gle, Gospodin mije uskratio roditi djecu. Hajde k mojoj sluækinji, pamoœda øu po njoj dobiti djecu.” Abram je pristao narijeç Sarajinu.3 Onda je Saraja, œena Abramova, uzela HagaruEgipøanku, svoju sluækinju, i dala ju Abramu svo-jem muœu za œenu, poslije deset godina Abramovaboravka u zemlji Kanaan.4 Tako je on uæao k Hagari i ona je zatrudnjela. Akad je opazila da je trudna, prezrela je svoju go-spodaricu.5 Onda je rekla Saraja Abramu: “Nepravda æto mise nanosi ti si skrivio. Ja sam ti dala svoju sluækinjuza œenu, a ona sad kad je vidjela da je trudna, sprezirom gleda na mene. Gospodin neka sudi iz-meåu mene i tebe!”6 Abram je rekao Saraji, govoreøi: “Gle, tvoja jesluækinja u tvojoj ruci; çini s njom kako ti je drago!”A kad je Saraja poçela s njom strogo postupati,ona je pobjegla od nje.7 Anåeo Gospodinov naæao ju na izvoru vode upustinji, pokraj izvora na putu u Æur.8 On ju upitao: “Hagaro, sluækinjo Sarajina, odakledolaziæ i kamo ideæ?” A ona je odgovorila: “Bjeœimod svoje gospodarice Saraje.”9 Nato joj je Anåeo Gospodinov rekao: “Vrati senatrag svojoj gospodarici, i podloœi se njezinojvlasti!”10 Tada joj je anåeo Gospodinov rekao: “Umnoœitøu tvoje potomstvo tako da se od mnoætva neøemoøi prebrojiti.”11 I anåeo Gospodinov joj rekao: “Eto, trudna sisad i rodit øeæ sina, komu øeæ nadjenuti ime Iæ-mael, jer je Gospodin çuo tvoju muku!12 On øe biti çovjek sliçan divljemu magarcu: rukaøe se njegova dizati na svakoga, a svaçija ruka nanjega i boravit øe u blizini sve svoje braøe.”13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je bio snjom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”, jer je rekla–“Jesam li zaista vidjela onoga koji mene vidi i os-tala œiva?”14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-Lahai-Roi — Studenac Svevidljivoga, ondje je izmeåu Ka-deæa i Bereda.15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram je nad-jenuo sinu, koga mu ga je rodila Hagara, ime Iæ-mael.16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina kad jeHagara rodila Abramu Iæmaela.

17 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godi- na, pojavio se Gospodin Abramu i rekao: “Jasam Bog Svemoøni, hodaj preda mnom i budineporoçan!2 I napravit øu moj zavjet izmeåu mene i tebe i pre-komjerno øu te umnoœiti.”3 Onda je Abram pao niçice na svoje lice i Bog jegovorio s njim rekavæi:4 “Evo, ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti øeæpostati otac mnogim narodima.5 Zato od sada tvoje ime neøe viæe biti Abram, veøøe ti ime biti Abraham, jer te postavljam ocem mno-gim narodima.6 uçinit øu te prekomjerno plodnim; i naçinit øu odtebe narode, i kraljevi øe iziøi od tebe.7 Ja øu utvrditi moj zavjet izmeåu mene i tebe i tvo-jega potomstva poslije tebe kroz sve njihove nara-ætaje za vjeçni zavjet, i bit øu Bog tebi i tvojimpotomcima poslije tebe.

8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, dat øu ze-mlju, u kojoj sad boraviæ kao doæljak, svu zemljuKanaan u vjeçni posjed; a ja øu biti njihov Bog.”9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: “A ti drœi moj za-vjet, ti i tvoje potomstvo poslije tebe kroz sve nji-hove naraætaje!10 A ovo je moj zavjet æto øeæ ga drœati, izmeåumene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe:svako muæko meåu vama neka bude obrezano.11 A bit øete obrezani na mesu svoje prednjekoœice, i to neka bude znak zavjeta izmeåu mene ivas!12 Svako muæko dijete meåu vama kad mu budeosam dana neka bude obrezano, kroz sve vaæenaraætaje; onaj koji je roåen u tvojoj kuøi ili kupljenza novac od koga god stranaca, koji nije tvoj poto-mak.13 Mora biti obrezan svaki onaj koji je roåen u tvo-joj kuøi i onaj koji je kupljen za tvoj novac. Tako øemoj zavjet, utisnut u vaæe meso, biti vjeçni zavjet.14 A neobrezan muæki, koji nije obrezan na mesusvoje prednje koœice, neka se iskorijeni iz svojeganaroda; on je prekræio moj zavjet.”15 Joæ je rekao Bog Abrahamu: “Saraju, svojuœenu, ne zovi viæe Saraja, nego neka joj bude imeSara!16 Ja øu ju blagosloviti i dat øu ti od nje sina; ondaøu ju blagosloviti, i ona øe biti majka narodima i kra-ljevi narodima poteøi øe od nje.”17 Onda je Abraham pao niçice na svoje lice i nas-mijao se, jer je pomislio u sebi: “Zar øe se çovjekuod stotinu godina roditi dijete? Zar øe Sara kojaima devedeset godina roditi dijete?”18 I rekao je Abraham Bogu: “Oh, da bi samo Iæ-mael œivio pred tobom!”19 Tada je Bog rekao: “Ne, tvoja œena Sara øe tiroditi sina i ti øeæ mu nadjenuti ime Izak! S njim øuutvrditi vjeçni zavjet i s njegovim potomcima posli-je njega.20 A i za Iæmaela usliæao sam te: eto, blagoslivljamga, i uçinit øu ga plodnim i prekomjerno øu ga um-noœiti. Dvanaest glavara iziøi øe od njega i uçinit øuga velikim narodom.21 A utvrdit øu svoj zavjet s Izakom koga øe ti roditiSara iduøe godine u ovo doba.”22 Kad zavræio s njim svoj govor, Bog se podigaood Abrahama.23 Nato je Abraham uzeo Iæmaela, svojega sina, isve koji su se rodili u njegovoj kuøi, i sve koje god jekupio za novac, svako muæko u kuøi Abrahamovoj,i obrezao joæ isti dan meso njihove prednje koœice,kako mu je Bog rekao.24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina kadje bio obrezan na mesu svoje prednje koœice.25 A Iæmaelu, njegovom sinu, bilo je trinaest godi-na kad je bio obrezan na mesu svoje prednjekoœice.26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham injegov sin Iæmael.27 I svi muæki njegove kuøe, roåeni u kuøi ili za no-vac kupljeni od doæljaka, bili su s njim obrezani.

18 Onda se Gospodin pojavio Abrahamu kod hrastova Mamre dok je za dnevne œege sje-dio na ulazu u æator.2 Kad je on podigao svoje oçi i pogledao oko sebe,i gle, tri çovjeka stajali su pred njim. Kad ih jeopazio, potrçao im od ulaza u æator u susret i pok-lonio se sve do zemlje,3 i rekao: “Moj Gospodine, ako imam milost u tvo-jim oçima, nemoj mimoiøi svojega slugu!4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode da si

9 Postanakoperete noge, i odmorite se pod stablom!5 A ja øu vam iznijeti neæto kruha, da se okrijepite,pa onda moœete poøi dalje. Zato ste i proæli pokrajsvojega sluge.” I oni su rekli: “uçini kako si rekao!”6 Nato je Abraham otrçao Sari u æator i rekao:“Uzmi brzo tri mjerice bijeloga braæna, zamijesi iispeci pogaçe!”7 Onda je Abraham otrçao govedima, uzeo mladodebelo tele, i dao ga momku da ga brœe-boljepripravi.8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je daopripraviti i postavio to pred njih; a sam je stajaopred njima pod stablom dok su oni jeli.9 Onda su ga upitali: “Gdje je Sara, tvoja œena?” Aon je rekao: “Ovdje u æatoru.”10 On je rekao: “Vratit øu se k tebi kad isteçe vrije-me trudnoøe, onda øe tvoja œena Sara imati sina.”A Sara je prisluækivala na ulazu u æator æto je bio izanjega.11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, odmakli ugodinama; a Sara je veø proæla vrijeme raåanjadjece.12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, misleøi:“Sad kad sam stara pa da pomiæljam na uœivanje;a i moj gospodar je star.”13 A Gospodin je rekao Abrahamu: “Æto se smijeSara misleøi: ‘Zar øu zbilja joæ roditi, kad sam os-tarjela?’14 Je li Gospodinu iæta nemoguøe? Do godine uovo doba opet øu doøi k tebi, i onda øe Sara imatisina.”15 A Sara je zatajila, govoreøi: “Nisam se smijala.”Jer se bojala. A on je rekao: “Ne, ali se jesi smijala.”16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema Sodomi, aAbraham je poæao s njima da ih isprati.17 A Gospodin je rekao: “Zar da skrivam od Abra-hama æto øu uçiniti?18 Abraham øe ipak postati narod velik i moøan, i unjemu øe biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.19 Dat øu mu to do znanja, da bi on zapovjediosvojoj djeci i svojem buduøem domaøinstvu da sedrœe puta Gospodinova radeøi po pravednosti ipravici, da bi Gospodin izvræio na Abrahamu ætomu je obeøao.”20 I Gospodin je rekao: “Poæto je tuœba na Sodomui Gomoru velika i njihov grijeh veoma teœak.21 Ja øu siøi i vidjeti jesu li uistinu çinili prema tuœbiæto je doprla do mene, ako ne znat øu.”22 Tada su ljudi krenuli odande prema Sodomi, aAbraham je joæ ostao pred Gospodinom.23 I Abraham je pristupio bliœe i rekao: “Zar øeæ ipravednoga pogubiti s bezboœnim?24 Moœda ima pedeset pravednih u gradu. Hoøeæli uniætiti mjesto radije nego ga poætedjeti zbog pe-deset pravednih koji su u njemu?25 Daleko neka je to od tebe da takvo æto uçiniæ i dazajedno s bezboœnim usmrtiæ i pravednoga, i dabude pravedniku kao i bezboœniku. Daleko neka jeto od tebe! Neøe li Sudac cijeloga svijeta suditi popravdi?”26 A Gospodin je rekao: “Ako naåem u Sodomipedeset pravednih u gradu, poætedjet øu cijelomjesto zbog njih.”27 Onda mu rekao Abraham, govoreøi: “Ja samse, eto, veø usudio govoriti s Gospodinom svojim,premda sam samo prah i pepeo.28 Moœda ih ima pedeset pravednih manje pet.Hoøeæ li zbog ovih pet uniætiti cijeli grad?” On jerekao: “Neøu ga uniætiti, ako ondje naåem çetrde-set i pet.”29 Onda mu je joæ rekao, govoreøi: “Ako bi seondje naælo samo çetrdeset.” On je rekao: “Neøu

to uçiniti zbog tih çetrdeset.”30 On je rekao: “Neka se Gospodine ne ljuti ako joæprogovorim. Ako bi se ondje naælo samo trideset.”On je rekao: “Neøu to uçiniti ako ih ondje naåemsamo trideset.”31 Tada je on rekao: “Ja sam se veø usudio govoritiGospodinu. Ako bi ih se ondje moœda naælo samodvadeset.” On je rekao: “Neøu ga uniætiti i zbog tihdvadeset.”32 I on je rekao: “Ah, ne ljuti se Gospodine, akosamo joæ jednom progovorim. Ako bi ih se ondjenaælo samo deset.” On je rekao: “Neøu ga uniætiti izbog tih deset.”33 Tako je Gospodin otiæao svojim putom çim jezavræio razgovor s Abrahamom, a Abraham sevratio u svoje mjesto.

19 Nato ona dva anåela su stigla uveçer u Sodo- mu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Çimih je Lot opazio, ustao je pred njima i poklonio selicem sve do zemlje.2 On je rekao: “Molim vas, gospodo, svratite se ukuøu svojega sluge da prenoøite i operete svojenoge; onda sutra rano moœete nastaviti svoj put.” Aoni su rekli: “Ne, mi øemo prenoøiti vani na trgu.”3 Ali ih je on uporno navraøao, pa se oni svratili knjemu i uæli u njegovu kuøu. On ih je ugostio i daoispeøi beskvasnih pogaça, i oni su jeli.4 Ali prije nego su otiæli leøi, opkolili su kuøu ljudigrada Sodome, mlado i staro, sav narod do poslje-dnjega çovjeka.5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: “Gdje su ljudi koji suveçeras doæli k tebi? Izvedi nam ih da ih tjelesnoupoznamo!”6 Nato je Lot izaæao k njima van pred vrata, a vrataje zatvorio za sobom,7 pa rekao: “Molim vas, moja braøo, ne çinite takvazla!8 Evo, imam dvije køeri koje nisu spoznale muœa:njih øu vam izvesti, pa çinite s njima æto vam jedrago, samo ne dirajte u ove ljude, jer su uæli podsjenu mojega krova!”9 A oni rekli: “Odstupi odatle!” i joæ: “Ovaj je doæaoovamo kao doæljak i sad se pravi sudac. Sad øemouçiniti tebi joæ gore nego njima!” I navalili su silomna çovjeka, na Lota, i primicali se sve bliœe da raz-biju vrata.10 Ali ona su dva çovjeka pruœili svoje ruke i uvukliLota k sebi u kuøu i zatvorili vrata.11 A ljude pred kuønim vratima, malo i veliko,udarili su sljepoøom tako da su se uzalud muçili dabi naæli vrata.12 Onda su ljudi rekli Lotu: “Ako imaæ ovdje joækoga svojega, zeta, svoje sinove i køeri, ili koga joædrugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!13 Jer mi øemo uniætiti ovo mjesto; jer se teækatuœba digla protiv njih pred Gospodinom, i Gospo-din nas je poslao da ih uniætimo.”14 Tako je Lot iziæao van i porazgovorio se sa svo-jim zetovima, koji su se bili oœenili njegovim køeri-ma, i rekao: “Ustajte, i izaåite iz ovoga mjesta, jerøe Gospodin uniætiti ovaj grad!” Ali su njegovi ze-tovi mislili da on prebija æalu.15 Kad je osvanula zora, anåeli su poœurivali Lota,govoreøi: “Ustani, uzmi svoju œenu i svoje dvijekøeri koje su joæ kod kuøe, da i ti ne pogineæ ka-znom grada!”16 Kad je on joæ uvijek oklijevao, uzeli su ga ljudi zaruku, njegovu œenu i obje njegove køeri–po smi-lovanju Gospodinovu–i izveli ih izvan grada.17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan murekao: “Bjeœi, da si spasiæ œivot! Ne ogledaj se na-

10Postanaktrag i ne zaustavljaj se nigdje u toj ravnici; bjeœi ugoru da i ti ne pogineæ!”18 Onda im Lot rekao: “Nemoj tako, Gospodine!19 Evo sada, ako je tvoj sluga naæao milost u tvojimoçima, a veliko si mi milosråe veø iskazao spasivæimi œivot; ali ja ne smijem bjeœati u goru da me nes-reøa ne snaåe i ne poginem.20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u njega pob-jegnem, a malen je. Daj da onamo bjeœim, nije limalen? pa da ostanem na œivotu,”21 On mu rekao: “Evo, neka ti bude, i u tom øu tiudovoljiti, da neøu razoriti grad o kojem govoriæ.22 Bjeœi brœe i skloni se ondje, jer ne mogu niætaçiniti dok ne stigneæ onamo!” Stoga je tomu graduime Zoar.23 Sunce je upravo izlazilo na zemlju kad je Lotulazio u Zoar.24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i Gomorukiæu sumpora i ognja, od Gospodina s nebesa.25 Tako je uniætio one gradove, svu ravnicu sveœitelje tih gradova i sve æto je raslo na poljima.26 Ali se njegova œena iza njega obazrela, i ona jepostala stup soli.27 Abraham je otiæao rano ujutro na mjesto gdje jestajao pred Gospodinom.28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi i Gomorii prema cijeloj pokrajini one ravnice, i vidio kako sedim dizao od zemlje kao dim iz peøi.29 I dogodilo se, kad je Bog uniætio gradove uravnici, da se Bog spomenuo Abrahama i izveo jeLota van iz sredine propasti, kad je uniætavao gra-dove u kojima je Lot boravio.30 Onda je otiæao Lot od Zoara dalje gore i smjestiose sa svojim køerima u gori, jer se bojao ostati uZoaru. I prebivao je u jednoj æpilji s obje svoje køeri.31 Onda je rekla prvoroåena mlaåoj: “Naæ je otacstar, a nema çovjeka na zemlji koji bi uæao k namakako je to obiçaj po svemu svijetu.32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka pije, paøemo s njime leøi, tako øemo s ocem saçuvati po-tomstvo.”33 Tako su onu noø opile svojega oca vinom. I pr-voroåena je otiæla i legla uz svojega oca, a on nijeopazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.34 I dogodilo se sutradan da je rekla prvoroåenamlaåoj: “Eto, leœala sam noøas uz svojega oca.Dajmo mu piti vina i ovu noø, pa onda idi ti unutra ilezi uz njega, tako øemo s ocem saçuvati potom-stvo!”35 Onda su i tu noø dale svojem ocu vina i opile ga.I mlaåa je ustala, otiæla i legla uz njega, a on nijeopazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.36 Tako su obje Lotove køeri zatrudnjele od svoje-ga oca.37 Prvoroåena je rodila sina i nadjenula mu imeMoab; on je praotac danaænjih Moabaca.38 A mlaåa, ona je isto rodila sina i nadjenula muime Ben-Ami; on je praotac danaænjih Amonaca.

20 Abraham je krenuo odande na jug i boravio je izmeåu Kadeæa i Æura, a zadrœao se uGerari kao prolaznik.2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju œenu:“Sestra mi je.” I poslao ondje Abimelek, gerarskikralj, i dao je dovesti Saru.3 Ali Je Bog doæao Abimeleku po noøi u snu i rekaomu: “Eto, umrijet øeæ zbog œene koju si dao dovestik sebi, jer ona je udata œena!”4 Ali Abimelek joj se joæ nije pribliœio, pa je odgovo-rio: “Gospodine, hoøeæ li i pravednika pogubiti?5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; a i ona jerekla: ‘Brat mi je’. U neduœnosti svojega srca i çis-

tim rukama uçinio sam tako.”6 Onda mu je u snu rekao Bog: “Da, znam da siuçinio u neduœnosti svojega srca. Ja sam te samzadrœao da protiv mene ne sagrijeæiæ, i zato nisamdopustio da ju dotakneæ.7 A sada vrati çovjeku njegovu œenu, jer je on pro-rok i zagovarat øe te da ostaneæ na œivotu. A nevratiæ li je, onda znaj da øeæ umrijeti, ti i svi tvoji!”8 Rano ujutro sazvao je Abimelek sve svoje slugei rekao im sve æto se dogodilo, a ljudi se vrlo pre-straæili.9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao mu: “Æto sinam uçinio? Æto li sam ti skrivio da si navukao namene i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Uçinio simi æto se nipoæto nije smjelo dogoditi.”10 I Abimelek je rekao Abrahamu: “Æto si namjera-vao kad si tako radio?”11 Abraham mu odgovorio: “Mislio sam da, ako uovomu mjestu ne vlada strah Boœji, onda øe mepogubiti zbog moje œene.12 A ona mi je zaista sestra, køi mojega oca, samonije køi moje majke; tako mi je postala œena.13 I dogodilo se, kad je Bog uçinio da odem oddoma mojega oca, rekao sam joj: ‘Ovu øeæ mi do-brotu iskazati: u svakom mjestu kamo doåemokaœi o meni da sam ti brat.’ ”14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda, sluga isluækinja, te ih darovao Abrahamu i vratio muSaru, njegovu œenu.15 Abimelek je rekao : “Evo, moja ti je zemlja otvo-rena, ostani gdje ti se sviåa!”16 Onda je rekao Sari: “Evo, dajem tvojem bratutisuøu srebrnjaka, neka to bude za tebe odæteta uoçima svih koji su s tobom.” Tako je ona bilaopravdana17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog je ozdra-vio Abimeleka, njegovu œenu i njegove sluækinje,tako da su opet mogle raåati.18 Jer je Gospodin zbog Sare, œene Abrahamove,bio zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

21 Gospodin je pohodio Saru kako je bio obeøao, i Gospodin je uçinio Sari kako je biorekao.2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u nje-govoj starosti, u odreåeno vrijeme o kojem mu jeBog govorio.3 A Abraham je nadjenuo ime Izak svojem novoro-åenom sinu koga mu je rodila Sara.4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka kad muje bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio.5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodiosin Izak.6 A Sara je rekla: “Dao mi je Bog da se smijem takoda svi koji çuju o tomu, smijat øe se.”7 Joæ je rekla: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, daøe Sara joæ dojiti djecu? Pa ipak ja sam mu rodilasina u njegovoj starosti.”8 Tako je djeçak rastao i bio odbijen od prsiju. Ab-raham je na taj dan, kad je bio Izak odbijen odprsiju, priredio veliku gozbu.9 A Sara je vidjela kako se sin Egipøanke Hagare,koga je bila rodila Abrahamu, podsmijeva.10 Stoga je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu sluækinju isina njezina, jer sin te sluækinje ne smije bitibaætinik s mojim sinom, Izakom.”11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno zbog nje-gova sina.12 Onda je rekao Bog Abrahamu: “Neka ti ne budeœao djeçaka i tvoje sluækinje. Posluæaj Saru usvemu æto øe ti reøi, jer øe se po Izaku zvati tvojepotomstvo.

11 Postanak13 Ali øu i sina sluækinje uçiniti narodom, jer je tvojpotomak.”14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruhai mjeæinu vode i dao je to Hagari stavivæi joj na ram-ena, i djeçaka joj je dao i otpustio ju. Tada je onaotiæla i lutala je po pustinji Beer-Æebe.15 A kad se voda u mjeæini potroæila, stavila je dje-çaka pod jedan grm.16 Onda je otiæla dalje i sjela nasuprot njemu kolikomoœe lßk dobaciti; rekla je u sebi: “Ne mogu gledatikako umire dijete.” Tako je sjedila po strani i poçelaglasno plakati.17 A Bog je çuo glas djeçakov. Tada je anåeo Boœjiviknuo Hagari s neba i rekao: “Æto ti je, Hagaro? Neboj se, jer Bog je çuo glas djeçaka tu gdje leœi.18 Digni se, podigni djeçaka i drœi ga svojom ru-kom, jer ja øu ga uçiniti velikim narodom.”19 Bog je otvorio njezine oçi, te je opazila stude-nac. Ona je otiæla ondje, napunila mjeæinu vodomi dala djeçaku piti.20 I Bog je bio s djeçakom; on je odrastao i smjestiose u pustinji i postao vjeæt strijelac.21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njegova majkadobavila mu œenu iz egipatske zemlje.22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek i Fikol,zapovjednik njegove vojske, rekao je Abrahamu,govoreøi: “Bog je s tobom u svemu æto poduzimaæ.23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da neøeæ nika-da nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svegamojega potomstva! Kako sam ja tebi iskazivao do-brotu, tako ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad bo-raviæ kao doæljak!”24 Abraham je rekao: “Ja øu se zakleti.”25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka zbog stu-denca koji su sluge Abimelekove bile na silu pos-vojile.26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to uçinio, ati mi o tomu nisi niæta javio niti sam do danas æto otomu çuo.”27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ihAbimeleku, pa su njih dvoje zakljuçili savez meåusobom.28 A Abraham je odvojio od stada napose sed-mero janjadi.29 Onda je Abimelek upitao Abrahama: “Æto znaçiovih sedmero janjadi koje si same stavio nastranu?”30 On je odgovorio: “Ovo sedmero janjadi uzet øeæiz moje ruke, da mi to bude za svjedoçanstvo dasam ja iskopao ovaj studenac.”31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-Æeba, jer suse ondje meåu sobom zakleli.32 Tako su oni zakljuçili savez u Beer-Æebi. Natosu se Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol,vratili natrag u zemlju Filistejaca.33 Onda je Abraham zasadio stablo tamarisk uBeer-Æebi i prizvao ondje Ime Gospodina, BogaVjeçnoga.34 Abraham je proboravio joæ dugo vremena uzemlji Filistejaca.

22 I dogodilo se nakon toga, da je Bog stavio Abrahama na kuænju i rekao mu: “Abraha-me!” On je odgovorio: “Evo me!”2 I On je rekao: “Uzmi Izaka svojega sina, svojegajedinca, koga ljubiæ, pa idi u pokrajinu Moriju iondje ga prinesi kao œrtvu paljenicu na jednom odbrda koje øu ti pokazati.”3 Tako Abraham rano ujutro osamario svojegamagarca, poveo sobom dvojicu svojih sluga i svo-jega sina Izaka; nacijepao je drva za œrtvu palje-nicu, dignuo se i krenuo prema mjestu o kojem mu

je Bog govorio.4 Onda treøi dan podigao je Abraham svoje oçi iopazio mjesto u daljini.5 Abraham je rekao svojim slugama: “Ostaniteovdje s magarcem, a ja i djeçak idemo gore da sepoklonimo, pa øemo se vratiti k vama.”6 Nato je Abraham uzeo drva za œrtvu paljenicu istavio ih na Izaka, svojega sina, a sam je uzeo usvoju ruku kremen i noœ, i tako su obojica poæli za-jedno.7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojem ocu,govoreøi: “Oçe!” On je odgovorio: ”Evo me, sine!” Iupitao: “Evo je kremen i drva za oganj, ali gdje jejanje za œrtvu paljenicu?”8 Abraham je rekao: “Sine moj, Bog øe veø sebipribaviti janje za œrtvu paljenicu.” Tako su obojicaiæla zajedno dalje.9 Kad su doæli na mjesto o kojem mu je Bog govo-rio, Abraham je ondje podigao œrtvenik, naslagaodrva na njega, svezao svojega sina Izaka i stavioga na œrtvenik, gore na drva.10 I Abraham je pruœio svoju ruku i prihvatio noœ dazakolje svojega sina.11 Ali ga je zovnuo anåeo Gospodinov s neba:“Abrahame, Abrahame” On je odgovorio: “Evome!”12 On je rekao: “Ne stavljaj ruku na djeçaka i neuçini mu niæta, jer sad znam da se Boga bojiæ i dami nisi uskratio svojega jedinog sina.”13 Onda je Abraham podigao svoje oçi, pogledaoi vidio iza sebe ovna koji se bio svojim rogovimazapleo u trnje. Abraham je otiæao ondje, doveoovna i prineo ga mjesto svojega sina za œrtvu palje-nicu.14 Abraham je nazvao to mjesto “Jahve-Jire” (ætoznaçi, Gospodin øe pribaviti) tako da se sve dodanas govori: “Na brdu Gospodina bit øe pribav-ljeno.”15 Onda je anåeo Gospodinov pozvao Abrahamapo drugi put s neba,16 i rekao: “Zaklinjem se sobom, govori Gospodin,zato æto si to çinio i nisi mi uskratio svojega jedinogsina,17 blagoslovom øu te blagosloviti, i mnoœenjem øuumnoœiti tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu ikao pijesak na obali morskoj; i tvoji potomci øe os-vajati vrata svojih neprijatelja.18 U tvojim potomcima bit øe blagoslovljeni svi na-rodi na zemlji, jer si posluæao moj glas.”19 Onda se Abraham vratio svojim slugama, i onise digli i otiæli zajedno u Beer-Æebu; Abraham jeboravio u Beer-Æebi.20 I dogodilo se poslije tih dogaåaja da su javiliAbrahamu, govoreøi: “Gle i Milka je rodila djecutvojem bratu Nahoru:21 Huza, njegova prvoroåenca, i njegova brataBuza, Kemuela, oca Aramova,22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betuela.”23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je osam rodilaMilka Nahoru, bratu Abrahamovu.24 Njegova suloœnica, kojoj je bilo ime Reuma, istomu je rodila sinove: Tebaha, Gahama, Tahaæa iMaaku.

23 Sara je u svemu œivjela stotinu dvadeset i sedam godina; to su bile godine Sarina œi-vota.2 I Sara je umrla u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, uzemlji Kanaanaca. I poçeo je Abraham drœati œalo-st za Sarom i oplakivati ju.3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje pokojnicei progovorio Hetovim sinovima, govoreøi:

12Postanak4 “Ja sam samo stranac i doæljak meåu vama.Dajte mi polje za grob meåu vama, da mogu iznijetisvoju pokojnicu i pokopati ju.”5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, govoreøimu:6 “Çuj nas, gospodaru! Ti œiviæ ovdje meåu namakao vladar Boœji. U naæoj najboljoj grobnici poko-paj svoju pokojnicu. Nitko od nas neøe ti uskratitida pokopaæ svoju pokojnicu.”7 Onda se dignuo Abraham, duboko se poklonionarodu zemlje, Hetovim sinovima.8 I rekao im, govoreøi: “Ako œelite da iznesemsvoju pokojnicu i da ju pokopam, sasluæajte me igovorite za mene Efronu, sinu Soharovu,9 da bi mi ustupio æpilju Makpelu, koja je njegova,a leœi na kraju njegova polja. Neka mi ju proda zapunu cijenu, kao mjesto za sahranjivanje meåuvama.”10 A Efron je sjedio meåu Hetovim sinovima; iHitejac Efron je rekao Abrahamu pred svima kojisu bili doæli na gradska vrata, govoreøi:11 “Ne, gospodaru, posluæaj me! Poklanjam tipolje i æpilju koja je na njemu; dajem ti ju pred svo-jom braøom. Pokopaj svoju pokojnicu!”12 Onda se Abraham poklonio pred ljudima zem-lje,13 i rekao Efronu u nazoçnosti naroda zemlje, go-voreøi: “Ako mi je dajeæ, posluæaj me ipak! Plaøamcijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu ondjepokopati svoju pokojnicu!”14 Efron je rekao Abrahamu, govoreøi:15 “Moj gospodaru, posluæaj me; zemlja vrijedi çe-tiri stotine æekela srebra. Æto je to meåu nama? Papokopaj svoju pokojnicu!”16 I Abraham je posluæao Efrona; i izmjerio je Ab-raham Efronu srebro koje je taj zatraœio u nazo-çnosti Hetovih sinova, naime, çetiri stotine æekelasrebra trgovaçke vrijednosti.17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpeli ispredMamre, polje zajedno sa æpiljom koja je bila na nje-mu i sa svim drveøem koje je bilo na polju i ponjegovoj okolonoj meåi, preælo pravno,18 u posjed Abrahamov pred svim Hetovim sinovi-ma koji su bili doæli na gradska vrata.19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru, svojuœenu, u æpilji na polju Makpeli, ispred Mamre, tojest Hebrona, u zemlji Kanaan.20 Tako je preælo, polje i æpilja koja je na njemu, odHetovih sinova pravno na Abrahama kao mjestoza sahranjivanje.

24 A Abraham je bio star i zaæao u godine; i Gospodin je blagoslovio Abrahama usvemu.2 I Abraham je rekao svojem najstarijem sluzi usvojoj kuøi, koji je upravljao svim njegovim ima-njem: “Stavi svoju ruku pod moje stegno,3 da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bo-gom zemlje, da neøeæ uzeti mojem sinu œenu iz-meåu køeri Kanaanaca meåu kojima boravim,4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj k mojoj rodbini iondje øeæ uzeti œenu za mojega sina Izaka.”5 A sluga mu rekao: “A ako œena neøe poøi zamnom u ovu zemlju. Moram li ja onda povesti tvo-jega sina natrag u zemlju iz koje si doæao?”6 Abraham mu rekao: “Pazi da onamo ne povedeæmojega sina!7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuøemojega oca i iz mojega rodnog kraja, i koji mi jerekao i zakletvom obeøao, govoreøi: ‘Tvojem øupotomstvu dati ovu zemlju,’ on øe poslati anåelasvojega pred tobom i ti øeæ odande dovesti œenu

mojem sinu.8 Ako li œena neøe poøi s tobom, onda tebe ne veœeova zakletva; ali nipoæto ne smijeæ ondje natragodvesti mojega sina.”9 Tada je sluga stavio svoju ruku pod stegno Abra-hamu, svojem gospodaru, i zakleo mu se.10 Potom je sluga uzeo deset deva svojega gos-podara i svakovrsne dragocjenosti svojega gos-podara sobom na put, podigao se i krenuo uMezopotamiju, u grad Nahorov.11 Izvan grada kod jednog studenca pustio jesvoje deve da polijeœu. Bilo je uveçer, vrijeme kadizlaze œene zahvatati vodu.12 Onda je on rekao: “Gospodine, Boœe Abra-hama, mojega gospodara, daj mi uspjeha danas iiskaœi milost Abrahamu, mojem gospodaru!13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i køeriœitelja ovoga grada izlaze zahvatati vodu.14 Neka bude da djevojka kojoj reknem: ‘Molim te,spusti svoj vrç da se napijem,’ a ona je odgovori:‘Napij se, pa i deve øu ti napojiti,’ onda je to onakoju si odredio za Izaka, svojega slugu, i po tomuøu spoznati da si iskazao milost mojem gospo-daru.”15 I dogodilo se da joæ on nije bio svræio svojemolitve, i gle, doæla je Rebeka køi Betuelova, sinaMilke, œene Abrahamova brata Nahora, s vrçemsvojim na ramenu.16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju joæmuækarac nije spoznao. Ona je siæla k studencu,napunila svoj vrç i doæla opet gore.17 Sluga je pritrçao k njoj u susret i rekao: “Daj mimalo vode da se napijem iz tvojega vrça.”18 A ona je odgovorila: “Napij se, gospodaru!”Tada je brœe spustila svoj vrç na ruku i dala mu piti.19 Kad ga je napojila, rekla je: “I devama øu tvojimnaliti dok se ne napiju.”20 I brœe je izlila svoj vrç u korito, otrçala opet stu-dencu da zahvati vode i nalije svim njegovim de-vama.21 A çovjek ju samo promatrao, a ostao æuteøi davidi je li Gospodin dao uspjeha njegovu putu ili ne.22 Kad su se deve napile, çovjek je uzeo nosnuviticu, pola æekela zlata teæku, i dvije narukvice zanjezine ruke, deset æekela zlata teæke.23 Onda ju upitao: “Çija si ti køi? Kaœi mi molim te,ima li u kuøi tvojega oca mjesta za nas za prenoøi-ti?”24 Ona mu je odgovorila: “Køi sam Betuelova, sinaMilke, koga je ona rodila Nahoru.”25 I joæ mu dalje rekla: “Slame i hrane imamo mno-go a i mjesta za prenoøiti.”26 Tada se çovjek duboko poklonio Gospodinu.27 I on je rekao: “Blagoslovljen neka je Gospodin,Bog Abrahama, mojega gospodara, koji nije usk-ratio svoju milost i vjernost mojem gospodaru. Amene je Gospodin pravim putom doveo u kuøubraøe mojega gospodara.”28 A djevojka je otrçala i sve ispripovjedila onima ukuøi svoje majke.29 A Rebeka je imala brata çije je ime bilo Laban;a Laban je poœurio van k çovjeku kod studenca.30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu viticu i naru-kvice na rukama svoje sestre te çuo svoje rijeçisestre, govoreøi: “Ovako mi je çovjek govorio,”poæao je k çovjeku koji je joæ uvijek stajao kod devana studencu.31 I on je rekao: “Hajde unutra, blagoslovljeni odGospodina! Æto stojiæ tu vani kad sam ja spremiokuøu i mjesto za deve.”32 Onda je çovjek uæao u kuøu, a oni su rastovarilideve, donijeli slame i hrane za deve i vode da

13 Postanakopere sebi noge, i noge ljudima koji su bili s njim.33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je onrekao: “Neøu jesti prije dok ne iznesem svojustvar.” Laban je rekao: “Govori!”34 On je rekao: “Ja sam sluga Abrahamov.35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospo-dara tako da je postao vrlo bogat. Dao mu je ovacai goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja, maga-raca i deva.36 Sara, œena mojega gospodara, rodila je u svojojstarosti mojem gospodaru sina; i njemu je predaosve svoje imanje.37 A mene je zakleo moj gospodar, govoreøi: ‘Nesmijeæ uzeti mojem sinu œene od køeri Kanaanaca,u çijoj zemlji boravim;38 nego øeæ otiøi u kuøu mojega oca i k mojoj rod-bini i ondje uzeti œenu za mojega sina!’39 Ja sam rekao svojem gospodaru: ‘A æto akoœena neøe poøi sa mnom?’40 Ali mi je on rekao: ‘Gospodin, pred kime hodam,poslat øe s tobom svojega anåela i dat øe uspjehatvojem putu, i dovest øeæ œenu mojem sinu iz mojerodbine i iz kuøe mojega oca.41 A tebe neøe vezati zadana zakletva ako doåeæk mojoj rodbini, i ako ti je ne dadu neøe te vezatizadana zakletva.’42 I doæao sam danas k studencu i rekao: ‘Gospo-dine, Boœe Abrahama, mojega gospodara, akoøeæ sada dati uspjeh moje putu,43 evo, ja stojim na studencu, i ako se dogodi da midjevojka koja doåe zagrabiti vode, a kojoj reknem:“Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vrça,”44 i ona mi je rekla: “Napij se samo, pa i tvojimdevama øu naliti vode,” onda je to œena koju jeodredio Gospodin sinu mojega gospodara.’45 A joæ nisam ni svræio govor u svojem srcu, a eto,izaæla je Rebeka s vrçem na ramenu, ona je siæla kstudencu i zagrabila vodu. A ja sam joj rekao:‘Molim te daj mi piti.’46 A ona je odmah poœurila, spustila dolje sa svo-jega ramena svoj vrç i rekla: ‘Napij se, pa i tvojedeve øu napojiti!’ Tako sam se ja napio, a ona jenapojila takoåer i deve.47 Onda sam ju upitao: ‘Çija si køi?’ Ona mi jeodgovorila: ‘Køi sam Betuela, sina Nahora kogamu je rodila Milka.’ Nato sam joj objesio nosnuviticu i stavio joj narukvice na ruke.48 Onda sam se duboko poklonio Gospodinu, iblagoslivljao sam Gospodina, Boga Abrahama,mojega gospodara, koji me je vodio pravim putomda uzmem køer brata mojega gospodara za njego-va sina.49 A sad ako hoøete iskazati milost i vjernost mo-jem gospodaru, recite mi; ako li ne, recite mi i to, dase okrenem nadesno ili nalijevo!”50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, govoreøi:“Od Gospodina to dolazi; mi ti ne moœemo reøi nida ni ne.51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi dabude œena sinu tvojega gospodara, kako jeodredio Gospodin!”52 I dogodilo se, kad je çuo Abrahamov sluga nji-hov pristanak, bacio se niçice pred Gospodinomsve do zemlje.53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra i od zlatai haljine i darovao ih Rebeki. I njezinu bratu i njezi-noj majci darovao je dragocjene stvari.54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, iondje su prenoøili. Kad su ujutro ustali, on je rekao:“Pustite me da se vratim svojem gospodaru!”55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli: “Nekaostane djevojka kod nas joæ nekoliko dana, pa po-

slije toga moœe iøi!”56 A on im rekao: “Ne zaustavljajte me, jer je Go-spodin dao uspjeh mojem putu; pustite me da sevratim svojem gospodaru!”57 A oni su rekli: “Pozovimo djevojku i nju upita-jmo.”58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: “Hoøeæ li iøi sovim çovjekom?” Ona je rekla: “Hoøu iøi.”59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i njezinudojilju i Abrahamova slugu i njegove ljude.60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Sestro draga,budi majka nebrojenim tisuøama i tvoji potomcineka zaposjednu vrata svojih neprijatelja!”61 Nato su se digle Rebeka sa svojim sluækinjama,posjedale na deve i poæle za çovjekom. Tako jesluga uzeo Rebeku i otiæao.62 A Izak se upravo vraøao od studenca Lahaj Roi,jer je prebivao na Jugu.63 Uveçer je Izak iziæao na polje da razmatra; ikako je on podigao svoje oçi i pogledao, a to sudolazile deve.64 Onda je Rebeka podigla svoje oçi, pa kad jeopazila Izaka, spustila se brzo s deve,65 pa upitala slugu: “Tko je onaj ondje çovjek kojiide preko polja u susret nama?” Sluga je odgovo-rio: “To je moj gospodar.” A ona je uzela koprenu ipokrila se.66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve æto je uçinio.67 Tada je Izak poveo Rebeku u æator svoje majkeSare; uzeo je Rebeku i ona mu postala œena, i on juje ljubio. Tako se Izak utjeæio nakon gubitka svojemajke.

25 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œenu, a nje- zino ime bilo je Ketura.2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokæana, Medana,Midjana, Jiæbaka i Æuaha.3 Jokæanu se rodio Æeba i Dedan. Dedanovi sinovibili su: Aæurim, Letuæim i Leumim.4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Hanok, Abida iEldaa. Sve su to bila Keturina djeca.5 A Abraham je predao Izaku sve svoje imanje.6 A sinovima od svojih suloœnica dao je Abrahamsamo darove i otpravio ih dok je joæ œivio, daleko odsvojega sina Izaka prema istoku u istoçnu zemlju.7 A ovo je broj godina Abrahamova œivota: stotinusedamdeset i pet godina.8 Onda je Abraham preminuo, umro je u sretnojstarosti, star i pun godina, i bio je pridruœen svojimprecima.9 Njegovi sinovi Izak i Iæmael pokopali su ga u æpiljiMakpeli, na polju sina Sohara Hitejca Efrona, sinaSoharova, ispred Mamre,10 na polju koje je Abraham kupio od Hetovih sino-va. Ondje su bili pokopani Abraham i njegova œenaSara.11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj da je Bogblagoslovio njegova sina Izaka. Izak je boravio kodstudenca Lahaj Roi.12 Ovo je rodoslovlje Iæmaela, sina Abrahamova,koga je bila Abrahamu rodila Egipøanka Hagara,sluækinja Sarina.13 Ovo su imena Iæmaelovih sinova, po njihovimplemenima poredana: prvoroåenac Iæmaelov Na-bajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam,14 Miæma, Duma, Masa,15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.16 To su Iæmaelovi sinovi, i to su njihova imena poselima i æatoriætima njihovim, dvanaest glavara ponjihovim plemenima.17 A ovo su godine Iæmaelova œivota: stotinu tride-set i sedam godina. Zatim izdahnu; umro je i bio

14Postanakpridruœen svojim precima.18 Iæmaelovi sinovi prebivali su od Havile do Æurakoji leœi istoçno od Egipta u smjeru prema Asiriji.Naselili su se ispred sve svoje braøe.19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abrahamova:Abrahamu se rodio Izak.20 A Izaku je bilo çetrdeset godina kad se oœenioRebekom køerkom Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana.21 A Izak se molio Gospodinu za svoju œenu, jernije imala djece. Gospodin ga usliæao i tako je nje-gova œena Rebeka zatrudnjela.22 A djeca su se sudarala u njezinoj utrobi, ona jerekla: “Ako je tomu tako, æto øe onda biti od mene?”I ona je otiæla pitati Gospodina.23 I Gospodin joj rekao: “Dva su naroda u tvojojutrobi, dva plemena øe se odvojiti u tvojoj utrobi;jedno øe biti jaçe od drugoga, a stariji sluœit øe mla-åemu.”24 I kad je doælo vrijeme za roditi, a to zaista bli-zanci u njezinoj utrobi.25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav kao runorutav; zato mu je nadjenula ime Ezav.26 Poslije je izaæao njegov brat, a njegova je rukauhvatila petu Ezava; zato mu je nadjenula ime Ja-kov. Izaku je bilo æezdeset godina kad mu ih je onarodila.27 I kad su djeçaci odrasli, Ezav je bio vjeæt lovac,çovjek pustinje. A Jakov je bio çovjek krotak i œiviou æatorima.28 Izak je viæe volio Ezava, jer je rado jeo divljaç, aRebeka je viæe voljela Jakova.29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je doæaos polja sav gladan.30 Ezav je rekao Jakovu: “Daj mi brœe jesti togacrvenog jela jer sam ogladnio.” Stoga mu je imeEdom.31 A Jakov je rekao: “Prodaj mi ovoga dana svojepravo prvoroåenstva!”32 A Ezav je rekao: “Ah, moram eto umrijeti; æto mivrijedi to pravo prvoroåenstva?”33 A Jakov je rekao: “Zakuni mi se ovoga dana!” Izakleo mu se, i tako je prodao svoje pravo prvo-roåenstva Jakovu.34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od leøe. Onje jeo i pio, ustao i otiæao. Tako je Ezav prezreopravo prvoroåenstva.

26 Nastala je u zemlji glad, druga nego ona prijaænja æto je bila za vremena Abrahamo-va. Onda je Izak otiæao filistejskom kralju Abimele-ku u Geraru.2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: “Ne silaziu Egipat; boravi u zemlji za koju øu ti reøi!3 Budi kao prolaznik u ovoj zemlji i ja øu biti s tobomi blagoslovit øu te, jer øu tebi i tvojem potomstvudati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojomsam se zakleo tvojem ocu Abrahamu.4 Umnoœit øu tvoje potomke tako mnogobrojnokao zvijezde na nebu; sve ove zemlje dat øu tvojimpotomcima, i u tvojem potomstvu bit øe blagoslov-ljeni svi narodi na zemlji;5 a to zato æto je Abraham sluæao moj glas i drœaomoje zapovijedi, uredbe, propise i moje zakone.”6 I tako je Izak boravio u Gerari.7 A kad su ga mjeætani pitali za njegovu œenu,rekao je: “Ona mi je sestra.” Jer se bojao reøi: “Onami je œena”, mislio je: “Mogli bi me mjeætani ubitizbog Rebeke, jer je lijepa.”8 Nato se dogodilo, dok je ondje boravio duœe vre-mena, filistejski kralj Abimelek pogledao je krozprozor i vidio kako Izak ljubi svoju œenu Rebeku.

9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao mu: “Eto,ona je zacijelo tvoja œena. Kako si mogao reøi da tije sestra?” Izak mu odgovorio: “Mislio sam da bihzbog nje mogao umrijeti.”10 I Abimelek je rekao: “Æto si nam to uçinio? Kakoje lako mogao netko od ljudi leøi s tvojom œenom itako bi ti navukao na nas krivnju.”11 I zapovjedio je Abimelek svemu narodu: “Tkose dotakne ovoga çovjeka ili njegove œene, bit øeusmrøen!”12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i poœeo u onojgodini stostruko, jer ga je Bog blagoslovio.13 Çovjek se poçeo bogatiti i nastavio se bogatiti,dok nije postao vrlo bogat.14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i mnogosluœinçadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli.15 Nato su Filistejci zasuli sve studence koje suiskopale sluge njegova oca u vrijeme njegova ocaAbrahama, i oni su ih zemljom napunili.16 A Abimelek je rekao Izaku: “Idi od nas, jer ti simnogo moøniji od nas.”17 Tako je Izak otiæao odande, razapeo svoj æatoru Dolini Gerar i smjestio se ondje.18 A Izak je opet iskopao studence koji su ih biliiskopali za njegova œivota oca Abrahama, a Filiste-jci ih, poslije smrti Abrahamove, zasuli. On ih jenazvao istim imenima kako ih je zvao njegov otac.19 Sluge Izakove kopale su takoåer u dolini i naæleondje studenac s tekuøom vodom.20 Ali se posvadili pastiri gerarski s pastirima Iza-kovim, govoreøi: “Naæa je voda!” Zato je on nazvaostudenac Esek, jer su se ondje bili posvadili s njim.21 Potom su iskopali drugi studenac, pa su se izbog njega posvadili, zato ga on nazvao Sitna.22 Onda je otiæao odatle dalje i iskopao opet stude-nac. Oko njega nije bilo svaåe, pa ga on nazvaoRehobot, govoreøi: “Sad nam je Gospodin daoprostor da se moœemo namnoœiti u zemlji.”23 Tada je otiæao gore u Beer-Æebu.24 U onoj noøi javio mu se Gospodin i rekao: “Jasam Bog tvojega oca Abrahama. Ne boj se, jer jasam s tobom i blagoslovit øu tebe i umnoœit øu tvojepotomstvo zbog svojega sluge Abrahama.”25 On je podigao ondje œrtvenik, prizvao Ime Gos-podinovo i razapeo svoj æator, a sluge Izakove suondje iskopale studenac.26 Onda je doæao k njemu Abimelek iz Gerare spouzdanikom svojim Ahuzatom i sa zapovjedni-kom svoje vojske Fikolom.27 Izak im rekao: “Zaæto ste doæli k meni kad memrzite i otjerali ste me od sebe?”28 A oni su odgovorili: “Vidjeli smo na svoje oçi daje Gospodin s tobom. Stoga smo rekli: ‘Neka budezakletva izmeåu nas i tebe; pa daj da s tobom za-kljuçimo savez,29 da ti nama ne çiniæ nikakva zla, kako se mi tebenismo dotakli, nego smo ti samo dobro çinili i pustilismo te da ideæ u miru. Ti si, eto, blagoslovljen odGospodina!”30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su jeli i pili.31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli jedan drugo-mu; a Izak ih otpustio i oni su otiæli od njega u miru.32 Dogodilo se isti dan da su doæle sluge Izakovei pripovjedile mu za studenac koji su bili iskopali:“Naæli smo vodu.”33 On ga prozvao Æeba. Zato je ime onom gradusve do danaænjega dana Beer-Æeba.34 Kad je bilo Ezavu çetrdeset godina, uzeo je zaœenu Juditu, køer Hitejca Beerija, i Basematu, køerHitejca Elona.35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

15 Postanak

27 Nato se dogodilo da kad je Izak ostario i oçi mu potamnjele da nije mogao vidjeti, doz-vao je svojega starijeg sina Ezava i rekao mu: “Mojsine!” On mu odgovorio: “Evo me!”2 A on je rekao: “Vidiæ, ostario sam i ne znam kadøu umrijeti.3 Zato sada, molim te uzmi svoje oruœje, svoj to-bolac i svoj lßk, pa idi u polje i ulovi mi divljaçi.4 I pripremi mi od toga teçno jelo, kako to ja volim idonesi mi ga da jedem, da te moja duæa mogneblagosloviti prije nego umrem.”5 A Rebeka je sluæala kad je Izak tako govorio sasvojim sinom Ezavom. I Ezav je otiæao u polje daulovi divljaçi i donese kuøi.6 A Rebeka je progovorila svojem sinu Jakovu,govoreøi: “Çula sam kako je tvoj otac rekao tvojembratu Ezavu, govoreøi:7 ‘Donesi mi komad lovine i priredi mi teçno jelo damogu jesti i tebe pred Gospodinom blagoslovitiprije nego umrem.’8 A sada, moj sine posluæaj moj glas i uçini kako tizapovjedim.9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva lijepajareta, a ja øu od njih prirediti teçno jelo tvojem ocu,kako on to voli.10 Onda øeæ to odnijeti svojem ocu da bi on to jeo,i onda tebe blagoslovio prije nego umre.”11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: “Gle, mojbrat Ezav je çovjek rutav, a ja sam gladak.12 Moœe biti da bi me moj otac opipao, i onda biispao pred njim kao varalica, i tako bih navukao nasebe prokletstvo mjesto blagoslova.”13 A njegova mu majka odgovorila: “Na meneneka padne to tvoje prokletstvo, moj sine; posluæajsavjet moj idi i donesi mi!”14 On je otiæao i donio svojoj majci, a njegova jemajka priredila od toga teçno jelo, kako je to volionjegov otac.15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine svojegastarijeg sina Ezava, koje je imala kod sebe u kuøi,i odjenula ih svojem mlaåem sinu Jakovu.16 A jareøe koœice ovila mu je oko njegovih ruku ioko glatkoga vrata.17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u ruke teçnojelo s kruhom koje je bila priredila.18 On je uæao k svojem ocu i rekao: “Oçe moj!” Onje odgovorio: “Evo me! Tko si ti, moj sine?”19 Jakov je rekao svojem ocu: “Ja sam Ezav, tvojprvoroåenac; uçinio sam kako si mi rekao. Sjednisada uspravno pa jedi moju lovinu, da me ondamogneæ blagosloviti.”20 Tada je Izak upitao svojega sina: “Kako simogao tako brzo neæto naøi, moj sine?” A on jerekao: “Gospodin, tvoj Bog, dao je da naiåe.”21 Ali Izak je rekao Jakovu: “Primakni se bliœe da teopipam, moj sine, jesi li ti zaista moj sin Ezav ili ne!”22 Jakov je pristupio k svojem ocu Izaku, on gaopipao, i rekao: “Glas je doduæe Jakovljev, ali suruke Ezavove.”23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke bile rutavekao ruke njegova brata Ezava; i tako ga je on bla-goslovio.24 Onda je rekao: “Jesi li ti uistinu moj sin Ezav?”On je odgovorio: “Jesam.”25 I on je rekao: “Donesi pred mene i ja øu jestilovine svojega sina, pa da te blagoslovi mojaduæa!” Jakov mu je donio, i on je jeo; i donio muvina, i on je pio.26 Nato mu rekao njegov otac Izak: “Doåi sadaovamo bliœe, moj sine, i poljubi me!”27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on osjetiomiris njegovih haljina, blagoslovio ga, govoreøi:

“Zaista, miris mojega sina jest kao miris polja kadga blagoslovi Gospodin.28 Neka ti Bog daje rose nebeske, i zemlje rodne,i izobilja vina i œita.29 Neka ti narodi sluœili i pred tobom se klanjali. Dabio gospodar svojoj braøi, i klanjali se tebi sinovitvoje majke. Proklet bio koji tebe proklinje; a blago-slovljen bio koji tebe blagoslivlje!”30 Çim je Izak bio zavræio blagoslivljanje Jakova, aJakov jedva æto je otiæao ispred svojega oca Izaka,vratio se njegov brat Ezav iz lova.31 I on je priredio teçno jelo, donio svojem ocu irekao svojem ocu: “Sjedni uspravno, oçe dragi ijedi lovine svojega sina, da me onda duæa tvojamoœe blagosloviti.32 Onda ga upitao njegov otac Izak: “Tko si ti?” Onje rekao: “Ja sam tvoj sin, tvoj prvoroåenac, Ezav.”33 Izak se neizmjerno prestraæio i rekao: “A tko jebio onaj koji je ulovio divljaç i donio mi? Ja sam jeood svega prije nego si ti doæao, i njega sam blago-slovio, i on øe tako ostati blagoslovljen!”34 Kad je Ezav çuo rijeçi svojega oca, vrisnuo je uplaç, i plakao veoma gorkim plaçem i zamolio svo-jega oca: “Blagoslovi i mene, oçe dragi!”35 A on je odgovorio: “Doæao je tvoj brat s pri-jevarom i odnio tvoj blagoslov.”36 A Ezav je rekao: “Nije li mu se dalo pravo imeJakov? Veø dvaput me prevario: moje pravo prvo-roåenstva uzeo mi, a sad mi eto joæ oteo i bla-goslov.” Onda je upitao: “Zar nisi za mene saçuvaonikakva blagoslova?”37 Izak je rekao Ezavu, govoreøi: “Eto, postaviosam ga tebi za gospodara i svu njegovu braøu daosam mu za sluge, i opskrbio sam ga œitom i vinom.Pa æto bih sad joæ mogao uçiniti za tebe, sinedragi?”38 Ezav je rekao svojem ocu: “Zar imaæ samojedan blagoslov, oçe moj? Blagoslovi i mene, oçedragi!” I Ezav je glasno plakao.39 Onda mu rekao njegov otac Izak, govoreøi:“Eto, daleko od rodne zemlje bit øe tvoje prebival-iæte i odozgor od rose nebeske.40 A od svojega øeæ maça œivjeti i svojem øeæ bratusluœiti. Ali jednom kad postaneæ nemiran, istrgnutøeæ njegov jaram sa svojega vrata.”41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blagoslovakojim ga blagoslovio njegov otac. Ezav je rekao usebi: “Dolaze dani œalosti za mojim ocem; onda øuubiti svojega brata Jakova.”42 I kad su Rebeki javili rijeçi svojega starijeg sinaEzava, dala je dozvati svojega mlaåeg sina Ja-kova i je rekla mu: “Sluæaj, tvoj se brat Ezav tjeæi snamjerom da te ubije.43 Ali ti, sine dragi, posluæaj moj savjet; ustani ibjeœi k mojem bratu Labanu u Haran!44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok se slegnesrdœba tvojega brata!45 Çim se srdœba tvojega brata odvrati od tebe, i onzaboravi æto si mu uçinio, poslat øu po tebe iodande te dovesti ovamo. Zaæto bih vas obojicuizgubila u jedan dan?”46 Potom je rekla Rebeka Izaku: “Omrznuo mi jeœivot zbog køeri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi zaœenu jednu takvu Hetovku, jednu izmeåu køeri uzemlji, onda æto joæ imam dobroga od œivota?”

28 Onda je Izak dozvao Jakova, blagslovio ga i zapovjedio mu: “Ti neøeæ uzeti sebi œeneod køeri Kanaanaca!2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuøu Betuela,oca tvoje majke, i uzmi sebi odande œenu, jednuizmeåu køeri Labana, brata tvoje majke!

16Postanak3 Bog Svemoøni neka te blagoslovi, neka te uçiniplodnim i umnoœi te da postaneæ mnoætvo naroda!4 I neka ti dade blagoslov Abrahamov, tebi i tvojimpotomcima, da baætiniæ zemlju u kojoj boraviæ kaodoæljak i koju je Bog dao Abrahamu!”5 Tako je otpremio Izak Jakova i on krenuo u Me-zopotamiju Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratuRebeke, majke Jakova i Ezava.6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Jakova iposlao ga u Mezopotamiju da odande dovede sebiœenu i da mu je, blagoslivljajuøi ga, zapovjedio,govoreøi: “Ti neøeæ uzeti sebi œene od køeri Kana-anaca”,7 te da je Jakov posluæao svojega oca i svoju ma-jku i otiæao u Mezopotamiju.8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku nisu po voljikøeri Kanaanaca.9 Tako je otiæao Ezav k Iæmaelu i uzeo sebi zaœenu, uz dvije svoje œene, joæ Mahalatu, køer Iæ-maela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.10 Nato je Jakov ostavio Beer-Æebu i otputovao uHaran.11 Tako je stigao na jedno mjesto i prenoøio ondje,jer je sunce bilo zapalo. Uzeo je jedan kamen stoga mjesta, namjestio ga sebi pod glavu i legnuotu da spava.12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su stajale nazemlji koje su svojim vrhom dopirale sve do neba,i anåeli se Boœji po njima penjali i silazili.13 I gle, gore nad njima stajao je Gospodin i govo-rio: “Ja sam Gospodin, Bog tvojega oca Abrahamai Izaka. Zemlju na kojoj leœiæ dat øu tebi i tvojim po-tomcima.14 I tvojega potomstva bit øe kao praha na zemlji;raæirit øete se prema zapadu prema istoku, premasjeveru i prema jugu; u tebi i u tvojim naraætajimabit øe blagoslovljeni svi narodi na zemlji.15 Eto, ja øu biti s tobom i çuvat øu te kamo god ideæi opet øu te dovesti natrag u ovu zemlju, i neøu teostaviti dok ne uçinim æto sam ti rekao.”16 Onda se Jakov probudio od svojega sna irekao: “Zaista, Gospodin je bio na ovom mjestu, aja nisam znao!”17 Pun straha rekao je: “Kako je grozno ovo mje-sto! Ovo nije niæta drugo nego Boœji dom, i ovo suvrata nebeska!”18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji jenamjestio sebi pod glavu i postavio ga za spome-nik i izlio je na njega ulje.19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom gradu biloime Luz.20 Onda je Jakov uçinio zavjet, govoreøi: “Ako Bogbude sa mnom i saçuvao me na ovom putu kojimidem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odi-jevanje,21 i tako se sretno vratim u svoju oçinsku kuøu,onda øe Gospodin biti moj Bog.22 A ovaj kamen koji sam postavio za spomenik,bit øe Boœji dom, i od svega æto mi dadeæ, vjerno øuti dati desetinu.”

29 Tako je Jakov krenuo na put i doæao u zemlju naroda Istoka.2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pustinji stu-denac na kojem su upravo poçivala tri stadaovaca, jer su se na tom studencu obiçno napajalastada. Na otvoru studenca leœao je veliki kamen.3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada, odvaljali bikamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda biopet stavili kamen na svoje mjesto na otvor stu-denca.4 Jakov im je upitao: “Braøo, odakle ste?” Oni su

odgovorili: “Iz Harana smo.”5 On im rekao: “Poznajete li Labana, sina Na-horova?” Oni su rekli: “Poznajemo ga.”6 On ih pitao dalje: “Kako mu je?” Oni su odgovorili:“Dobro, evo upravo dolazi njegova køi Rahela sovcama.”7 Onda je on rekao: “Eto, joæ je dan dug i nije joævrijeme vraøati stoku. Napojite ipak ovce i pustiteih onda da joæ pasu!”8 A oni su rekli: “Ne moœemo dok se ne skupe svastada; onda tek odvaljamo kamen s otvora studen-ca i napojimo ovce.”9 Dok je on joæ govorio s njima, bila je doæla Rahelas ovcama svojega oca, jer je ona bila pastirica.10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio Rahelu,køer Labana, brata svoje Majke, i ovce Labana,brata svoje Majke, pristupio je Jakov, odvaljao ka-men s otvora studenca i napojio ovce Labana,brata svoje Majke.11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i poçeo glasnoplakati.12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je roåak njezinuocu, sin Rebekin. Nato je ona otrçala i javila to svo-jem ocu.13 Onda se dogodilo, kad je Laban çuo glas o Ja-kovu, sinu svoje sestre, potrçao mu u susret, za-grlio i poljubi ga i uveo u svoju kuøu. On jepripovjedio Labanu sve æto se bilo dogodilo.14 Laban mu rekao: “Jest, ti si moja kost i mojemeso.” I ostao je kod njega mjesec dana.15 Onda je Laban rekao Jakovu: “Zar øeæ mi ba-dava sluœiti samo zato æto si mi neøak? Kaœi mikolika øe biti tvoja plaøa?”16 A Laban je imao dvije køeri; starijoj je bilo imeLea, a mlaåoj je bilo ime Rahela.17 Lea je imala njeœne oçi, a Rahela je bila lijepogastasa i lica.18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao: “Sluœit øu tisedam godina za tvoju mlaåu køer Rahelu.”19 Laban je odgovorio: “Bolje je da ju tebi damnego kakvom drugom çovjeku. Ostani kod mene!”20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam godina,i one su mu se çinile kao nekoliko dana, jer ju jetoliko volio.21 Onda je Jakov rekao Labanu: “Daj mi sad mojuœenu jer se navræilo moje vrijeme, pa bih se njomoœenio.”22 I Laban je skupio sav narod onoga mjesta i pr-iredio gozbu.23 Nato se dogodilo, kad je doæla veçer uzeo jesvoju køer Leu i uveo ju k Jakovu i on je uæao k njoj.24 I Laban je dao svoju sluækinju Zilpu svojoj køeriLei za sluækinju.25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea, a Jakovje rekao Labanu: “Zaæto si mi to uçinio? Zar ti ni-sam sluœio za Rahelu? Zaæto si me onda prevario?26 A Laban je rekao: “U naæoj zemlji nije obiçaj dase udaje mlaåa prije starije.27 Zavræi samo s njom svadbeni tjedan, ondaøemo ti dati i ovu drugu, za sluœbu koju øeæ misluœiti joæ daljnjih sedam godina.28 Onda je Jakov uçinio tako i navræio s njom svad-beni tjedan. Onda mu je dao i svoju køer Rahelu zaœenu.29 I Laban je dao svoju sluækinju Bilhu svojoj køeriRaheli za sluækinju.30 Tada je Jakov uæao k Raheli, i volio je Raheluviæe nego Leu. Tako je on sluœio Labana joæ daljn-jih sedam godina.31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije voljena, otvo-rio joj utrobu, a Rahela je bila nerotkinja.32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina, komu je

17 Postanaknadjenula ime Ruben, jer je rekla: “Gospodin je po-gledao na moju bol; stoga øe me sada moj muœljubiti.”33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina, i rekla:“Gospodin je çuo da sam bila zapostavljena, zatomi je dao i ovoga sina.” I nadjenula mu imeSimeon.34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina, rekla je:“Sad øe mi moj muœ biti naklonjen jer sam rodila trisina.” Zato mu je nadjenula ime Levi.35 I zatrudnjela je joæ jedanput, rodila sina i rekla:“Sada øu slaviti Gospodina.” Zato mu je nadjenulaime Juda. Potom je prestala raåati.

30 Kad je Rahela vidjela da ne raåa Jakovu djece, zavidjela je Rahela svojoj sestri, irekla Jakovu: “Daj mi djece, ili øu umrijeti!”2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i rekao: “Zarsam ja, namjesto Boga, koji ti je uskratio plodutrobe?”3 A ona je rekla: “Evo ti moja sluækinja Bilha, uåi knjoj da ona rodi dijete za moje krilo, te tako po njojdobijem djecu!”4 I dala mu je svoju sluækinju Bilhu za suloœnicu, iJakov je uæao k njoj.5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu sina.6 Tada je rekla Rahela: “Dosudio mi je Bog pravokad je usliæao moju molbu i poklonio mi sina.”Stoga mu je nadjenula ime Dan.7 I opet je zatrudnjela sluækinja Rahelina Bilha irodila Jakovu drugoga sina.8 Onda je rekla Rahela: “Boœe œestoko sam seborila sa svojom sestrom, i zaista sam pobijedila.”Tako mu je nadjenula ime Naftali.9 A kad je Lea vidjela da je prestala raåati, uzela jesvoju sluækinju Zilpu i dala ju Jakovu za œenu.10 I sluækinja Leina Zilpa rodila je Jakovu sina.11 Onda je rekla Lea: “Sreøa dolazi!” Tako mu jenadjenula ime Gad.12 Potom je sluækinja Leina Zilpa rodila Jakovudrugoga sina.13 Onda je rekla Lea: “Sretna sam ja jer øe meœene zvati sretnom,” Tako mu je nadjenula imeAæer.14 I kad je Ruben iæao jedanput u vrijeme pæeniçneœetve, naæao je na polju mandragoru [nadliæke] idonio ih svojoj majci Lei. Onda je rekla Rahela Lei:“Molim te daj mi koju mandragoru svojega sina!”15 A ona joj je rekla: “Zar ti nije dosta æto si mioduzela muœa, pa øeæ mi sada uzeti i mandragorumojega sina?” A Rahela je rekla: “Zato noøas nekaon slobodno bude kod tebe za mandragoru tvo-jega sina!”16 Kad je uveçer dolazio Jakov iz polja, izaæla muje Lea u susret i rekla: “Moraæ uøi k meni, jer sam tezaista kupila za mandragoru svojega sina!” Takoje on leœao s njom onu noø.17 Bog je usliæao Leu, i ona je zatrudnjela i rodilaJakovu petoga sina.18 Onda je rekla Lea: “Dao mi je Bog plaøu, jer samdala svoju sluækinju svojem muœu.” Zato mu jenadjenula ime Isakar.19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila Jakovuæestoga sina.20 Lea je rekla: “Bog me je obdario lijepim darom,sad øe moj muœ œivjeti sa mnom, jer sam mu rodilaæest sinova.” Zato mu je nadjenula ime Zebulun.21 Kasnije je rodila køer kojoj je nadjenula imeDina.22 Tada se Bog sjetio Rahele, usliæao ju i otvorionjezinu utrobu.23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te rekla:

“Oduzeo mi Bog moju sramotu.”24 I nadjenula mu ime Josip i rekla: “Neka mi Go-spodin pridoda joæ jednoga sina!”25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila Josipa, rekaoje Jakov Labanu: “Pusti me, htio bih poøi u svojemjesto i u svoju domovinu.26 Daj mi moje œene i djecu za koje sam ti sluœio damogu otiøi; jer ti znaæ kako sam te dobro sluœio.”27 A Laban mu odgovorio: “Molim te ostani, akosam naæao milost u tvojim oçima; jer sam se prak-som nauçio da me Gospodin blagoslivljao zbogtebe.”28 Onda je joæ rekao: “Odredi plaøu koju traœiæ odmene, i dat øu ti je.”29 A Jakov mu rekao: “Znaæ sam kako sam te do-bro sluœio i kako je bilo tvojemu blagu sa mnom.30 Malo je bilo æto si imao prije nego sam doæao ktebi, i to se silno umnoœilo, jer te je Gospodin blago-slivljao od mojega dolaska. A sad øu se i ja moøibrinuti za svoju kuøu?”31 A on je rekao: “Æto da ti dadem?” Jakov jeodgovorio: “Ne trebaæ mi niæta platiti. Ako prista-neæ na ovo æto øu reøi, opet øu ti pasti i çuvati tvojestado.32 Pusti da proåem danas sve tvoje œivotinje i daodvojim od njih sve æarene i prugaste ovce, i svesmeåe izmeåu janjadi i sve æareno i pjegavo meåukozama; neka to bude moja plaøa.33 I na tom neka se pokaœe moje poætenje da kadubuduøe doåeæ provjeriti moju plaøu: sve æto nijeæareno i pjegavo meåu kozama i smeåe izmeåujanjadi, neka bude kao od mene ukradeno.”34 Onda je rekao Laban: “Dobro, neka bude potvojoj rijeçi.”35 Tako je odvojio Laban joæ isti dan æarene ipjegave jarce i sve æarene i pjegave koze, sve naçemu je bilo neæto bijelo, i sve æto je bilo smeåeizmeåu janjadi, i predao to svojim sinovima.36 Onda je odredio daljinu od tri dana hoda izmeåusebe i Jakova. Jakov je pasao ostalu stoku Laba-novu.37 Nato je Jakov donio sebi zelenih prutovatopolovih, ljeskovih i kestenovih i ogulio na njimabijele pruge tako da je otkrio bjelinu na prutovima.38 Potom je stavljao oguljene prutove upravo predstado u œljebove, u korita, kamo su stada dolazilapiti vodu, tako se parila kad bi dolazila piti.39 Tako su se stada parila i oplodila gledajuøi uprutove, i œivotinje su se omladile æarene i pruga-ste.40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave im okre-nuo prema prugastima i svim smeåima u staduLabanovu; a svoja je stada drœao posebno i nije ihmijeæao s Labanovim stadima.41 I dogodilo se, kad su se god parile jake œivotinje,stavljao bi Jakov prutove u œljebove ispred oçijuœivotinja da be se parile pred prutovima.42 A pred slabe œivotinje nije ih stavljao; tako suLabanu pripadale slabe œivotinje, a Jakovu jake.43 Tako se çovjek vrlo obogatio i dobio mnogostoke, sluækinja i sluga, deva i magaraca.

31 Nato je Jakov doçuo rijeçi Labanovih sinova, govoreøi: “Jakov je sve prenio na sebe æto jeimao naæ otac; od posjeda naæega oca on jestekao sve to bogatstvo.”2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on viæe nijeprema njemu onakav kakav je bio prije.3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: “Vrati se u zem-lju svojih otaca i k svojoj rodbini, i ja øu biti s tobom.”4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu k svojemstadu u polje,

18Postanak5 i rekao im: “Vidim na licu vaæega oca da on nijeprema meni kao prije; ali je Bog mojega oca bio samnom.6 Znate same da sam sluœio vaæem ocu koliko samgod mogao.7 Ali vaæ otac me je varao i mijenjao mi plaøu desetputa; ali Bog ipak nije dopustio da mi naækodi.8 Ako je ovako rekao: ‘Æarene œivotinje neka budutvoja plaøa,’ onda su stada omladila æarene. Ako jerekao: ‘Prugaste neka budu tvoja plaøa,’ onda sustada omladila prugaste.9 Tako je Bog oduzeo stado vaæemu ocu i dao gameni.10 U vrijeme, naime, kad su se parile ovce, vidiosam jasno u snu kako su ovnovi æto su skakali naovce bili prugasti, æareni i pjegavi.11 I anåeo Boœji rekao mi u snu, govoreøi: ‘Jako-ve!’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me!’12 On je rekao: ‘Dobro pripazi na to da budu sviovnovi æto skaçu na ovce prugasti, æareni i pjegavi!Ja sam, zaista, sve vidio æto ti çini Laban.13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazaospomenik i meni uçinio zavjet. Sada ustani, idi izove zemlje i vrati se u svoju domovinu!’ ”14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea, govoreøi:“Zar joæ imamo dio i baætinu u kuøi svojega oca?15 Zar nas on ne drœi kao strankinje? Pa on nas jeprodao i novac æto je dobio za nas u potpunostipojeo.16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo naæem ocunaæe je i naæe djece. A sada samo çini æto ti je Bogrekao.”17 Onda se Jakov podigao, stavio svoju djecu isvoje œene na deve;18 i poveo svu stoku i sve svoje blago koje jestekao, stoku æto je sebi priskrbio u Mezopotamiji,da se vrati k svojem ocu Izaku u zemlju Kanaan.19 Nato je Laban otiæao da striœe svoje ovce, aRahela je prisvojila kuøne idole koji su pripadalinjezinu ocu.20 A Jakov je otiæao kradom, tako da Sirijac Labanto nije znao, jer mu nije rekao da namjeravabjeœati.21 Tako je pobjegao sa svim æto je imao. Ustao ipreæao preko rijeke i krenuo prema Gori Gilead.22 Treøi dan javili su Labanu da je Jakov pobjegao.23 Onda je on uzeo sobom svoje roåake, poæao zanjim u potjeru sedam dana hoda i stigao ga u GoriGilead.24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu noøu u snu irekao mu: “Pazi da ne govoriæ s Jakovom ni dobroni zlo!”25 Tako je Laban dostigao Jakova. A Jakov je ra-zapeo svoj æator na gori, a Laban s roåacima svo-jim razapeo svoj æator na gori Gileadu.26 I Laban je rekao Jakovu; “Æto si to uçinio, kra-domice si odveo moje køeri kao maçem zarob-ljene?27 Zaæto si tajno pobjegao i pokrao me? Niti si ætorekao da te ispratim s radoæøu i pjesmom, s uz bub-nje i lire!28 Niti si dao da izljubim na rastanku svoje unukei svoje køeri. Time si tako ludo postupio.29 Mogao bih sada s vama zlo postupiti, ali mi jeBog tvojega oca rekao proæle noøi, govoreøi: ‘Pazida ne govoriæ s Jakovom ni dobro ni zlo!’30 A sada dobro, otiæao si jer si se zaœelio kuøeoçeve; ali zaæto si mi ukrao kipove mojih bogova?”31 Tada je Jakov rekao Labanu, govoreøi: “Jest,bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao otetisvoje køeri.32 Kod koga god naåeæ svoje kipove, taj neka viæe

ne œivi! Pretraœi samo pred naæom braøom, sve ætoimam kod sebe, pa si ih uzmi.” Jakov, naime, nijeznao da ih je Rahela ukrala.33 Laban je uæao u æator Jakovljev i u æator Lein i uæator dviju sluækinja, ali nije naæao niæta. Izaæavæiiz æatora Leina uæao je u æator Rahelin.34 A Rahela je bila uzela kuøne kipove, pa ihstavila pod sedlo svoje deve i sjela na njih. I Labanje pretraœio sav æator, a nije naæao niæta.35 A ona je rekla svojem ocu: “Nemoj mi zamjeriti,gospodaru, æto ti ne mogu ustati, jer je meni ætobude u œena!” On je traœio dalje, ali nije naæaokuønih kipova.36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Labana, i Jakovje rekao Labanu, govoreøi: “Kakva je moja krivnjai koji moj prekræaj da me tako œestoko progoniæ?37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa æto si naæaoiz svoje kuøe? Daj stavi ih sve ovdje pred svoju imoju braøu i oni neka prosude tko od nas dvojiceima pravo!38 Ima veø dvadeset godina koje sam sproveo kodtebe. Tvoje ovce i tvoje koze nikad se nisu iz-jalovile i nikad nisam pojeo ovna tvojega stada.39 Æto bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam donio, sambih uvijek podmirio ætetu. Ti si od mene traœio ili jebilo ukraåeno danju ili ukraåeno noøu.40 Ondje sam bio: danju me ubijala vruøina, a noøumraz, i san je bjeœao od mojih oçiju.41 Eto, od dvadeset godina æto sam sluœio u tvojojkuøi, çetrnaest godina sam sluœio za tvoje dvijekøeri i æest godina za tvoju stoku, a plaøu si mi mi-jenjao deset puta.42 Da nije bio sa mnom Bog mojega oca, Bog Ab-rahamov koga ætuje i Izak, ti bi me zaista sada ot-pustio praznih ruku, ali je Bog vidio moju nevolju itrud mojih ruku, pa te proæle noøi ukorio.”43 A Laban je rekao Jakovu, govoreøi: “Moje sukøeri, moja su djeca, i moja je stoka, sve æto vidiæ,jest moje. Pa æto da uçinim danas svojim køerimaili njihovoj djeci koju su rodile?44 Stoga, sada hajde da ti i ja zakljuçimo savez i toneka bude za svjedoçanstvo izmeåu mene i tebe!”45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio ga uspra-vno kao stup.46 I Jakov je zapovjedio svojima: “Nakupite kame-nja!” I oni nakupili kamenja i nabacali na hrpu ionda odrœali gozbu tu na hrpi.47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a Jakov jenazvao Galed.48 I Laban je rekao: “Ova je hrpa kamenja danassvjedok izmeåu mene i tebe.” Zato joj je dao imeGaled,49 a i Mispa, jer je rekao: “Neka bude Gospodinstraœar izmeåu mene i tebe dok smo daleko jedanod drugoga.50 Ako bi zlo postupao s mojim køerima, ili bi uzeojoæ druge œene uz moje køeri, onda pomisli, makari nije nitko uz nas, da je Bog svjedok izmeåu menei tebe!”51 Dalje je rekao Laban Jakovu: “Eto, ova hrpakamenja i ovaj spomenik æto sam ga postavio iz-meåu mene i tebe.52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je svjedok, da janeøu prijeøi preko ove hrpe i ovoga stupa k tebi, ani ti neøeæ prijeøi preko ove hrpe i ovoga stupa kmeni u zloj namjeri.53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog njihovihotaca, neka sudi meåu nama!” I Jakov se zakleoStrahom njegovog oca Izaka.54 Nato je Jakov prineo œrtvu na gori i pozvao svojeda jedu. Tako su oni jeli i ostali preko noøi na gori.55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio svoje un-

19 Postanakuke i svoje køeri i dao im svoj blagoslov. Potom jeLaban krenuo i vratio u svoje mjesto.

32 Tako je Jakov putovao svojim putom, i sus- reli su ga anåeli Boœji.2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je taborBoœji!” I nazvao je to mjesto Mahanaim.3 Onda je Jakov poslao pred sobom glasnike ksvojem bratu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinuEdom,4 i zapovjedio im, govoreøi: “Ovako recite mojemgospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Jakov poruçuje tiovo: boravio sam i do sada se zadrœao kod La-bana.5 Stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluæki-nja. Tako poruçujem svojem gospodaru, da bihnaæao milost u njegovim oçima.’ ”6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu, govoreøi:“Doæli smo k tvojem bratu Ezavu; on ti ide u susret,i to sa çetiri stotine ljudi.”7 Onda se Jakov jako prestraæio, i obuzela gabriga, pa je razdijelio ljude koje je imao sobom istoku i goveda i deve u dva tabora.8 Mislio je: “Ako napadne Ezav jedan tabor i svladaga, drugi øe tabor moøi pobjeøi.”9 Onda se Jakov pomolio: “O Boœe mojega ocaAbrahama, Boœe mojega oca Izaka, Gospodinekoji si rekao i meni: ‘Vrati se u svoju domovinu i ksvojoj rodbini, i ja øu ti biti jako dobar.’10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti koju siiskazao svojem sluzi, jer samo sa svojim putniçkimætapom prekoraçio sam ondje Jordan, a sad pos-jedujem dva tabora.11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega brata, iz rukeEzavove, jer se bojim da ne doåe i ne pobije nas imajke s djecom!”12 Jer ti si rekao: ‘Ja øu ti biti dobar i uçinit øu tvojepotomstvo mnogobrojno kao morski pijesak æto sene moœe izbrojiti od mnoœine.’ ”13 Onu noø je ondje prenoøio, onda je od onogaæto je imao pri ruci izabrao dar za svojega brataEzava:14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca idvadeset ovnova;15 trideset deva dojilica s mladima njihovim, çetrd-eset mladih krava i deset mladih bikova, dvadesetmagarica i deset magarçiøa.16 Tada ih predao svojim slugama, svako stadoposebno, i zapovjedio svojim slugama: “Idite na-prijed preda mnom i ostavite prostora izmeåu jed-noga stada i drugoga!”17 I zapovjedio prvomu, govoreøi: “Kad te sus-retne moj brat Ezav, pa te upita: ‘Çiji si i kamo ideæi çije su to œivotinje pred tobom?’18 Onda ti kaœi: ‘Tvojega sluge Jakova; ovo æaljeon na dar svojem gospodaru Ezavu, on sam dolaziodmah za nama.’ ”19 Tako je zapovjedio i drugomu i treøemu i svimakoji su gonili stado, govoreøi: “Ovo i ovako reciteEzavu kad ga susretnete!20 I joæ recite: ‘Tvoj sluga Jakov dolazi odmah zanama.’ ” Jer je mislio: “Darom æto ide preda mnomumirit øu ga, a onda øu se s njim suoçiti, moœda øeme onda lijepo primiti.”21 Tako je otiæao dar naprijed pred njim, a on jesam ostao onu noø u taboru.22 Ipak se dignuo joæ one noøi, uzeo je obje svojeœene, i obje svoje sluækinje i svojih jedanaest sino-va i preæao gaz Jaboka.23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda ostalosvoje imanje prenio prijeko.24 A Jakov je ostao sam; i onda se Çovjek hrvao s

njim sve do osvitka zore.25 I kad je On vidio da ga ne moœe nadjaçati,taknuo je zglob njegova kuka, tako da se Jakovuiæçaæio kuk iz zgloba dok se hrvao s Njim.26 A On je rekao: “Pusti me jer je zora veø os-vanula!” Ali on je odgovorio: “Ne puætam te dok mene blagosloviæ.”27 A on mu rekao: “Kako ti je ime?” On je odgovo-rio: “Jakov.”28 A On je rekao: “Od sada se viæe neøeæ zvatiJakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s lju-dima i nadjaçao si.”29 Onda ga Jakov zamolio, govoreøi: “Molim tekaœi mi svoje ime!” On je rekao: “Zaæto me pitaæ zamoje Ime?” I On ga ondje blagoslovio.30 I Jakov nadjene onom mjestu ime Peniel, jer jerekao: “Vidio sam Boga licem u lice, i ostao sam naœivotu.”31 Upravo je sunce nad njim ogranulo, kad jeproæao Peniel. A hramao je zbog svoga kuka.32 Zato Izraelovi sinovi sve do danaænjega danane jedu miæicu na bedrenom zglobu, jer je Ontaknuo zglob Jakovljeva kuka, po miæici koja sestegnula.

33 Kad je Jakov podigao oçi i opazio Ezava gdje dolazi sa çetiri stotine ljudi. Tako je onrazdijelio djecu na Leu i Rahelu i obje sluækinje.2 Sprijeda je postavio sluækinje i njihovu djecu, zanjima Leu i njezinu djecu, a najposlije Rahelu sJosipom.3 A sam je poæao pred njima i poklonio se sedamputa do zemlje dok se nije pribliœio svojem bratu.4 Ezav mu je potrçao u susret, zagrlio ga, pao muoko vrata i poljubio ga, a obojica su zaplakali.5 I on je podigao svoje oçi, vidio œene i djecu, i upi-tao: “Tko su ovi s tobom?” A on je odgovorio: “To sudjeca koju je Bog milostivo darovao tvojem sluzi.”6 Potom su se bribliœile sluækinje sa svojom dje-com i duboko se poklonile.7 I Lea se bribliœila sa svojom djecom te se dubokopoklonila. Najposlije su pristupili Josip i Rahela iduboko se poklonili.8 Onda je Ezav rekao: “Æto si htio s tom svom pov-orkom koju sam susreo?” On je odgovorio: “naøinaklonost u oçima svojega gospodara.”9 Ali je Ezav rekao: “Ja imam dosta, moj brate,zadrœi æto je tvoje!”10 A Jakov je rekao: “Ne, ako sam naæao naklon-ost u tvojim oçima, onda primi moj dar iz moje rukedar, jer meni je kao da gledam u tvoje lice kao dagledam u lice Boœje, æto si me tako lijepo primio.11 Molim te, primi moj pozdravni dar æto sam ti gadoveo, jer mi je Bog bio milostiv imam svegadosta.” I on ga nagovorio, i on je primio.12 Nato je rekao Ezav: “Hajde, dignimo se i haj-demo dalje, iøi øu i ja s tobom.”13 Ali mu je Jakov rekao: “Moj gospodar vidi da sudjeca joæ nejaka, a imam na svojoj brizi i ovcedojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan previæegonim, izginut øe mi sve stado.14 Pa neka ide moj gospodar pred svojim slugom,a ja øu onda polako iøi koliko moœe stado kojegonim i koliko mogu nejaka djeca dok doåem ksvojem gospodaru u Seir.”15 Ezav je rekao: “Pa da ti barem ostavim nekolikoljudi æto me prate.” Ali je on rekao: “Çemu to? Nekaja samo naåem milost u oçima svojega gospoda-ra!”16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim putom uSeir.17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i napravio

20Postanaksebi kuøu, a za svoju stoku napravio torove. Stogase nazvalo ono mjesto Sukot.18 Tada je Jakov doæao sretno u grad Æekem kojije u zemlji Kanaan, doæavæi iz Pan-Arama; i podi-gao je svoj æator ispred grada.19 A komad zemlje na kojem razapeo svoj æatorkupio je od sinova Hamora, Æekemova oca, za sto-tinu komada novca.20 Onda je ondje podigao œrtvenik i nazvao ga El-Elohe Israel (æto znaçi, Bog Izraelov).

34 Dina, køi Lee, koju je ona rodila Jakovu, izaæla je jednoga dana gledati køeri te zem-lje.2 A kad ju je vidio Æekem, sin Hivejca Hamora, vla-dara te zemlje, ugrabio ju i silovao.3 I prionulo je njegovo srce za køer JakovljevuDinu; on je zavoljeo djevojku, pa joj se udvarao.4 A Æekem je zamolio svojega oca Hamora, gov-oreøi: “Zaprosi mi tu djevojku za œenu!”5 A Jakov je doznao da je on obeæçastio njegovukøer Dinu, ali je, jer su njegovi sinovi bili u polju kodstoke, æutio dok se oni ne vrate.6 Uto je doæao otac Æekemov Hamor k Jakovu dase porazgovori s njim.7 Kad su Jakovljevi sinovi doæli kuøi iz polja i çuli ætose dogodilo, bila je ljudima teæka muka i jako serazljutili æto je onaj nanio veliku sramotu Izraelutime æto je obeæçastio køer Jakovljevu. Takvo ætose nije smjelo dogoditi.8 Ali im je Hamor rekao, govoreøi: “Srce mojegasina Æekema prionulo je za vaæu køer, pa dajte muje za œenu.9 Sprijateljite se s nama i svoje køeri udajite za nasi køerima naæim œenite se.10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvo-rena. Œivite ovdje, trgujte i stecite sebi imanja.”11 Tada je rekao Æekem ocu njezinu i braøi njezi-noj: “Neka bih ipak naæao milost u vaæim oçima, ætogod zatraœite od mene dat øu vam.12 Zatraœite od mene koliko god hoøete otkupa iœenidbenih darova, ja øu vam dati æto vi od menezahtijevate, samo mi dajte djevojku za œenu.”13 A Jakovljevi sinovi dali su Æekemu i njegovomocu Hamoru lukav odgovor, a rekli su tako jer jeonaj obeæçastio njihovu sestru Dinu.14 I oni su im rekli: “Ne moœemo na to pristati dasvoju sestru dademo çovjeku koji nije obrezan jerje to nama sramota.15 Mi moœemo ispuniti vaæu œelju samo poduvjetom, da vi budete kao i mi, da se sve muækomeåu vama dade obrezati.16 Onda øemo vam davati svoje køeri i uzimati sebivaæe køeri i boraviti kod vas i postati s vama jedannarod.17 Ako li neøete pristati na naæ prijedlog da seobreœete, onda øemo uzeti svoju køer i otiøi.”18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru i Æeke-mu, sinu Hamorovu.19 I mladi çovjek nije oklijevao da prijedlog izvræi,jer je volio køer Jakovljevu, a bio je najugledniji odsvih u kuøi svojega oca.20 A Hamor i njegov sin Æekem na gradska vrata irekli su ljudima svojega grada:21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa stoganeka borave i trguju u zemlji. Zaista zemlja ima nasve strane dosta prostora za njih. Njihove køeriuzimat øemo sebi za œene i davat øemo im za tosvoje køeri.22 A ljudi øe pristati da borave s nama i biti s namajedan narod, samo pod uvjetom da se meåu namasve æto je muæko dade obrezati kao æto su oni sami

obrezani.23 Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova go-veda neøe li nam onda dobro doøi? Udovoljimo impa neka borave s nama!”24 I posluæali su Hamora i njegova sina Æekemasvi koji su izaæli na gradska vrata; svi muœevi i svikoji su izaæli na gradska vrata dali su se obrezati.25 Dogodilo se treøega dana, kad su oni bolovaliod rane, oba sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braøaDinina, uzeli su svaki svoj maç, navalili su na gradkoji nije niæta zlo slutio i poubijali sve muæko.26 A ubili su maçem i Hamora i njegova sina Æeke-ma, uzeli su Dinu iz kuøe Æekemove i otiæli.27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na pobijene ioplijenili grad, zato æto je njihova sestra bila obe-æçaæøena.28 Njihove ovce, goveda i magarce æto je bilo ugradu i u polju uzeli su.29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu djecu, i njihoveœene su pohvatali i odveli i ugrabili su sve æto je bilou kuøama.30 Tada je Jakov rekao Simeonu i Leviju: “Staviliste me na muke, jer ste me omrazili narodu ovezemlje, Kanaancima i Perizejcima. A ja imamsamo malo ljudi, ako se oni skupe i dignu na mene,ubit øe me i onda sam propao ja i moja kuøa .”31 A oni su odgovorili: “A je li on smio postupati snaæom sestrom kao s bludnicom?”

35 Onda je Bog rekao Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel, boravi ondje i podigni ondje œrtve-nik Bogu koji ti se prikazao kad si bjeœao pred svo-jim bratom Ezavom!”2 I Jakov je rekao svojoj kuønoj druœini i svima kojisu bili s njim: “Uklonite tuåe bogove æto se nalazeu vaæoj sredini, oçistite se i preodjenite.3 Onda øemo se dignuti i poøi gore u Betel; ondjeøu podignuti œrtvenik Bogu koji me je usliæao u vri-jeme moje nevolje i bio sa mnom na putu kojimsam hodio.”4 Tako su predali Jakovu sve tuåe kipove æto su ihimali kod sebe i nauænice æto su ih nosili na svojimuæima i Jakov ih je zakopao pod hrast æto stoji kodÆekema.5 I dok su putovali, Bog je velikim strahom napuniosve gradove unaokolo, tako da nisu iæli u potjeru zaJakovljevim sinovima.6 Tako Jakov i sva druœina koja je bila s njim stiglisu u Luz, (to jest Betel) u zemlji Kanaanskoj.7 Ondje je on podigao œrtvenik i nazvao to mjestoEl Betel, jer mu se bio ondje prikazao Bog kad jebjeœao pred svojim bratom.8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebekina, ipokopali su ju ispod Betela pod hrastom, koji seotada zove Alon Bakut.9 Onda se Bog opet javio Jakovu, otkada se vratioiz Mezopotamije, i blagoslovio ga.10 I Bog mu rekao: “Tvoje je ime Jakov ali se odsada viæe neøeæ zvati Jakov, nego øe tvoje ime bitiIsrael!” Tako ga je nazvao Izrael.11 Joæ mu je rekao Bog: “Ja sam El Æadaj, BogSvemoøni. Budi plodan i mnoœi se! Narod i mno-ætvo naroda øe poteøi od tebe, i kraljevi øe iziøi iztebe!12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, dajemju i tebi i tvojim potomcima dajem ovu zemlju!”13 I Bog je otiæao od njega s mjesta gdje je govorios njim.14 Nato je Jakov postavio stup-spomenik na mje-stu gdje je govorio s njim, stup od kamena, i on jeizlio na njega œrtvu ljevanicu, i ulje je izlio na njega.15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog govorio s

21 Postanaknjim, Betel.16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad su doæli ublizinu Efrate, Rahelu su napali poroåajni bolovi, aimala je teœak poroåaj.17 I dogodilo se, da kad se pri teækom poroåajutako jako muçila, rekla joj je babica: “Ne boj se isada imaæ sina!”18 A kad je izlazila duæa njezina, jer je umirala, onaga nazvala Ben-Oni, ali mu je njegov otac nad-jenuo ime Benjamin.19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju na putu uEfratu, to jest Betlehem.20 Jakov je stavio spomenik na njezin grob, æto jena Rahelinu grobu sve do danas.21 Onda je otiæao Izrael dalje i razapeo svoj æators onu stranu Migdal-Edera.22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otiæao je Ru-ben i legnuo s Bilhom, suloœnicom svojega oca, i toje saznao Izrael. A Jakovljevih sinova bilo je dva-naest:23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvoroåenac Jakov-ljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar i Zebulun;24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Benjamin;25 Bilhini sinovi, od Raheline sluækinje: Dan i Naf-tali;26 Zilpini sinovi, od Leine sluækinje bili su: Gad iAæer. To su Jakovljevi sinovi koji su mu se rodili uPadan-Aramu.27 Onda je Jakov doæao k svojem ocu Izaku uMamre, u Kirjat-Arbu, (to jest Hebron) gdje su kaodoæljaci boravili Abraham i Izak.28 Izakovih dana œivota bilo je stotinu i osamdesetgodina.29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pridruœensvojim precima, a bio je star i pun œivota. Pokopalisu ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.

36 Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se zvao i Edom.2 Ezav je uzeo sebi svoje œene izmeåu køerikanaanskih: Adu, køer Hitejca Elona, Oholibamu,køer Ane, køer Hivejca Zibeona,3 I Basematu, køer Iæmaelovu, sestru Nebajotovu.4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata je rodilaReuela.5 Oholibama je rodila Jeuæa, Jalama i Koraha. Tosu Ezavovi sinovi, koji su mu se rodili u zemljiKanaanaca.6 Ezav je uzeo svoje œene, sinove i køeri i sve ljudeiz svoje kuøe, svoje stado, svu svoju stoku i svesvoje imanje koje je stekao u zemlji Kanaanaca,pa je otiæao u drugu zemlju daleko od svojegabrata Jakova.7 Njihov je posjed bio prevelik da bi mogli ostatizajedno, a zemlja, u kojoj su boravili kao doæljacinije im bila dosta velika za sva njihova stada.8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je Edom.9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca, na GoriSeiru.10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ade,œene Ezavove, Reuel, sin Basemate, œene Ezavo-ve.11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar, Sefo,Gatam i Kenaz.12 Timna bila je suloœnica Elifazu, sinu Ezavovu;ona je rodila Elifazu Amaleka. To su bili sinovi Ade,Ezavove œene.13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Zerah, Æa-mah i Mizah. To su bili sinovi Basemate, œene Eza-vove.14 I ovo su bili sinovi Oholibame, œene Ezavove,køeri Anine, køeri Zibeonove. Ona je rodila Ezavu

Jeuæa, Jalama i Koraha.15 Ovo su bili glavari potomaka Ezavovih: sinoviElifaza, prvoroåenca Ezavova, bili su: çelnik Te-man, çelnik Omar, çelnik Zefo, çelnik Kenaz,16 çelnik Korah, çelnik Gatam i çelnik Amalek. Tosu bili Elifazovi çelovoåe u zemlji Edom. Oni su bilisinovi Adini.17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavova: çelnikNahat, çelnik Zerah, çelnik Æamah, çelnik Mizah.To su bili glavari koji su proizaæli od Reuela u zemljiEdom; to su sinovi Basemate, œene Ezavove.18 Ovo su bili sinovi Oholibame, œene Ezavove:çelnik Jeuæ, çelnik Jalam, çelnik Korah. Oni su biliglavari koji su proizaæli od Oholibame, køeri Anine,œene Ezavove.19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom, i to su bilinjihovi glavari.20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji su prebivaliu zemlji: Lotan, Æobal, Zibeon, Ana,21 Diæon, Ezer i Diæan. To su bili glavari Horejaca,Seirovi sinovi u zemlji Edom.22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, a sestraLotanova Tamna.23 Ovo su Æobalovi sinovi: Alvan, Manahat, Ebal,Æefo i Onam.24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja i Ana. Toje isti Ana koji je naæao vruøa vrela u pustinji kad jepasao magarca svojega oca Zibeona.25 Ovo su bila djeca Anina: Diæon i Oholibama, køiAnina.26 Ovo su bili Diæonovi sinovi: Hemdan, Eæban,Jitran i Keran.27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaavan iAkan.28 Ovo su bili Diæanovi sinovi: Uz i Aran.29 Ovo su bili çelnici Horeja: çelnik Lotan, çelnikÆobal, çelnik Zibeon, çelnik Ana,30 çelnik Diæon, çelnik Ezer, çelnik Diæan. To suçelnici Horejaca po njihovim rodovima u zemljiSeir.31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u zemlji Edomprije nego je vladao kralj nad Izraelovim sinovima.32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a imeprijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba.33 Kad je umro Bela, mjesto njega kraljevao jeJobab, sin Zeraha iz Bosre.34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kraljevao jeHuæam iz zemlje Temanita.35 Kad je umro Huæam, mjesto njega kraljevao jeHadad, sin Bedadov koji je pobio Midjance naMoapskom polju; a ime njegovu gradu bilo je Avit.36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kraljevao jeSamla iz Masreke.37 Kad je umro Samla, mjesto njega kraljevao jeSaul iz Rehobota na Rijeci.38 Kad je umro Saul, mjesto njega kraljevao jeBaal-Hanan, sin Akborov.39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akborov, mjestonjega kraljevao je Hadar, a ime njegovu gradu biloje Pau. Njegova œena zvala se Mehetabela, køiMatrede, køeri Mezahabove.40 Ovo su imena Ezavovih çelnika po njihovimobiteljima, i mjestima i imenima: çelnik Tamna,çelnik Alva, çelnik Jetet,41 çelnik Oholibama, çelnik Ela, çelnik Pinon,42 çelnik Kenaz, çelnik Teman, çelnik Mibsar,43 çelnik Magdiel, çelnik Iram. To su bili edomskiçelnici po njihovim prebivaliætima u zemlji koju subili zaposjeli. Ezav je bio praotac Edomaca.

37 Jakov je boravio u zemlji, gdje je njegov otac bio doæljak, u zemlji Kanaan.

22Postanak2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip, mladiø odsedamnaest godina, çuvao je ovce sa svojom bra-øom i pomagao je sinovima Bilhe i Zilpe, œena svo-jega oca. Josip bi javljao svojem ocu sve æto bi seo njima loæe govorilo.3 A Izrael je volio Josipa viæe nego sve svoje si-nove, jer je on bio sin njegove starosti. On mu jenapravio i haljinu u raznim bojama.4 A kad su njegova braøa vidjela, da ga njihov otacviæe voli nego svu njegovu braøu, zamrzili su ga, tenisu mogli s njim lijepo govoriti.5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio san svojojbraøi, a oni su ga joæ viæe zamrzili.6 On im je pripovijedao: “Çujte kakav sam imaosan!7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju. Onda gle,moj se snop uspravio i ostao stojeøi, a vaæi sesnopovi postavili unaokolo i klanjali se mojemsnopu.”8 Onda su mu njegova braøa rekla: “Ti joæ hoøeækraljevati nad nama i vladati s nama?” Tako su gajoæ viæe zamrzili zbog njegovih snova i njegovih ri-jeçi.9 Onda je drugi put sanjao i opet san pripovjediosvojoj braøi, i rekao: “Gle, sanjao sam opet jedansan. Ovaj put, sunce, mjesec i jedanaest zvijezdaklanjali se meni.”10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i svojoj braøi,ukorio ga njegov otac i rekao mu: “Kakav je to sanæto si ga imao? Zar da ja, tvoja majka i tvoja braøazaista doåemo i da se pred tobom do zemlje poklo-nimo?”11 I otada su mu bila njegova braøa zavidna, aliotac je to pamtio.12 I kad su jedanput njegova braøa otiæla pastiovce svojega oca kod Æekema,13 Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braøa çuvaju ovcekod Æekema. Doåi, poslat øu te k njima!” A on muodgovorio: “Evo me!”14 Onda mu rekao: “Hajde i vidi kako su tvojabraøa i kako je stado pa mi javi!” Tako ga poslao izDoline hebronske, i on je otiæao u Æekem.15 A jedan çovjek ga naæao gdje luta po polju iupitao ga: “Æto traœiæ?”16 On je odgovorio: “Traœim svoju braøu, pa kaœimi gdje sad çuvaju stado!”17 Çovjek je odgovorio: “Otiæli su dalje odavde;çuo sam ih govoriti: ‘Poøi øemo u Dotan.’ ” I otiæaoje Josip za svojom braøom i naæao ih u Dotanu.18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego im sepribliœio, skovali lukav dogovor protiv njega da gaubiju.19 Onda su oni rekli jedan drugomu: “Eno dolazisanjar!20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga bacimo u nekujamu, pa øemo onda reøi da ga je proœderala divljazvijer. Vidjet øemo æto øe biti od njegovih snova .”21 Kad je to çuo Ruben, pokuæao ga izbaviti iz nji-hovih ruku i rekao: “Neøemo ga ubijati!”22 A Ruben im je rekao: “Ne prolijevajte krvi; bacitega radije ondje u jamu u pustinji, ali ne stavljajteruke na njega!” Tako ga je htio izbaviti iz njihoveruke i povratiti ga opet njegovom ocu.23 I dogodilo se, çim je Josip doæao k svojoj braøi,svukli su Josipu gornju haljinu, haljinu u raznim bo-jama koju je imao na sebi.24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu. A jama je bilaprazna; nije bilo vode u njoj.25 Onda su sjeli ruçati; pa su podigli svoje oçi ipogledali, a to je dolazila povorka Iæmaelaca ondjeod Gileada s njihovim devama koje su bile nato-varene mirodijama, balsamom i smirnom, na putu

da to donesu u Egipat.26 Juda je rekao svojoj braøi: “Kakva korist akoubijemo svoga brata i sakrijemo njegovu krv?27 Hajde da ga prodamo Iæmaelcima i da ne stav-ljamo ruke na njega, jer je naæ brat i naæe meso.” Injegova braøa su ga posluæala.28 I kad su prolazili midjanski trgovci, izvadili suJosipa iz jame i prodali ga za dvadeset srebrnjakaIæmaelcima, a ovi su odveli Josipa u Egipat.29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da nemaJosipa u jami, on je razderao svoje haljine,30 vratio se k svojoj braøi i rekao: “Djeçaka nemaviæe tu, pa kamo øu ja sada?”31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jare izamoçili haljinu u krv.32 Onda su poslali haljinu u raznim bojama svojemocu i poruçili mu: “Gle æto smo naæli, vidi je li tohaljina tvojega sina ili nije!”33 A on ju prepoznao, i rekao: “To je haljina mojegasina! Divlja ga je zvijer proœderala. Rastrgan, ras-trgan je Josip!”34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine, staviokostrijet oko bokova i tugovao dugo vremena zasvojim sinom.35 I dignuli se svi njegovi sinovi i køeri da ga utjeæe,ali se on nije dao utjeæiti i rekao: “Ne, s tugom øusiøi u grob k svojem sinu.” Tako ga je oplakivaonjegov otac.36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat Potifaru,dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesnestraœe.

38 Dogodilo se u ono vrijeme da je Juda otiæao od svoje braøe i posjetio nekoga çovjeka izAdulamita po imenu Hira.2 Ondje je Juda vidio køer nekog Kanaanca, komuje bilo ime Æua; on ju uzeo za œenu i œivio je s njom.3 Ona je zatrudnjela i rodila sina, i on mu nadjenuoime Er.4 Ona je opet zatrudnjela i rodila sina i nadjenulamu ime Onan.5 Ona je zatrudnjela joæ jedanput i rodila joæ jedno-ga sina, komu je nadjenula ime Æelah. Bilo je uKezibu gdje ga je rodila.6 I Juda je uzeo œenu za svojega prvoroåenca Erapo imenu Tamaru.7 Ali Er, prvoroåenac Judin, nije bio po volji Gospo-dinu i Gospodin ga ubio.8 Onda je rekao Juda Onanu: “Œivi sa œenom svo-jega brata i çini duœnost djevera da pribaviæpotomke svojem bratu!”9 A Onan je znao da djeca ne bi pripadala njemu,prosipao bi Onan sjeme na zemlju kad bi bio saœenom svojega brata da nije dao potomaka svo-jem bratu.10 A Gospodinu je bilo mrsko æto je çinio, pa zato jei njega ubio.11 I rekao je Juda snahi svojoj Tamari: “Prebivajkao udovica u kuøi svojega oca dok poodraste mojsin Æelah!” On se, naime, bojao da bi mogao i ovajumrijeti kao njegova braøa. I Tamara je otiæla iœivjela u kuøi svojega oca.12 A nakon nekog vremena, umrla je køi Æuaova,œena Judina, a Juda, nakon œalovanja, se zaputiosa svojim prijateljem Hirom Adulamcem u Tamnu,da bi dao ostriøi svoje ovce.13 A kad se javilo Tamari, govoreøi: “Evo, upravoide tvoj svekar u Timnu da striœe ovce.”14 A ona je svukla sa sebe svoju udoviçku odjeøu,pokrila lice koprenom, i sjela ondje gdje se ide uEnaim, koji je na putu u Timnu; jer je ona vidjela daje Æelah bio odrastao, a nju nisu udali za njega.

23 Postanak15 Kad ju Juda opazio, pomislio je da je bludnicajer je bila pokrila svoje lice.16 Tada je on skrenuo s puta k njoj i rekao: “Molimte daj da ti uåem!” Nije znao da mu je to bila snaha.A ona je rekla: “Æto øeæ mi dati da ti da mi uåeæ?”17 On je odgovorio: “Poslat øu ti jare od stada.”Ona je rekla: “Ali da mi dadeæ zalog dok gapoæaljeæ.”18 Tada je on rekao: “Kakav zalog da ti dam?” Onaje odgovorila: “Svoj peçatni prsten s vrpcom i svojætap æto ti je u ruci.” Onda joj je on to dao i uæao knjoj, i po njemu je zatrudnjela.19 Ona je ustala i otiæla, svukla svoju koprenu iodjenula opet svoju udoviçku odjeøu.20 Juda je poslao jare po svojem prijatelju Adu-lamejcu, da natrag dobije od œene zalog, ali ju onnije naæao.21 Onda je pitao ljude njezina mjesta, govoreøi:“Gdje je ona bludnica æto obiçno sjedi u Enaimu naputu?” A oni su mu odgovorili: “Nije ovdje bilo blud-nice.”22 I vratio se on k Judi i rekao: “Ne mogu ju naøi, aljudi u mjestu su mi potvrdili: ‘Nije ovdje bilo blud-nice.’ ”23 Onda je Juda rekao: “Neka joj bude, samo da sene osramotimo! Eto, ja sam joj poslao jare, a ti jenisi naæao!”24 I dogodilo se oko tri mjeseca kasnije, javili suJudi: “Tvoja snaha Tamara je zabludila i povrhtoga zatrudnjela.” Juda je rekao: “Izvedite je vanneka se spali!”25 Kad su ju htjeli povesti van, poslala je onaporuku svojem svekru: “S çovjekom, çije su ovestvari, zatrudnjela sam.” I joæ mu poruçi: “Pogledajsamo çiji je taj peçatni prsten s vrpcom i taj ætap!”26 Juda je pogledao te stvari i rekao. “Ona jepravednija nego ja, jer ju nisam dao svojem sinuÆelahu za œenu?” A on otada nije viæe priæao k njoj.27 I dogodilo za vrijeme roåenja, gle, a to su biliblizanci u njezinoj utrobi.28 A kad je raåala, jedan je pruœio ruku; a babica jeuzela crven konac, privezala ga oko njegove ruke,govoreøi: “Ovaj je izaæao prvi.”29 Tada je on povukao natrag svoju ruku, i njegovse brat pojavio; ona je rekla: “Kako si napravio pro-dor? Prodor neka bude na tebi” I zato su ga nazvaliimenom Peres.30 Poslije se pojavio njegov brat na çijoj je ruci biocrveni konac i nazvali su ga Zerah.

39 Josipa su doveli u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne straœe, Egi-pøanin, kupio ga od Iæmaelaca, koji su ga ondjedoveli.2 A Gospodin je bio s Josipom, te mu je sve iælo zarukom. Ostao je on tako u kuøi svojega gospodaraEgipøanina.3 Njegov gospodar je vidio da je Gospodin s njim ida je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svimnjegovim djelima.4 Tako je Josip naæao milost u njegovim oçima,dvorio ga, i on ga postavio upraviteljem svoje kuøei povjerio mu sve svoje imanje.5 I otkada ga je postavio upraviteljem svoje kuøe isvega svojega imanja, otada je Bog blagosloviokuøu tomu Egipøaninu zbog Josipa, i blagoslovGospodinov bio je na svemu æto je imao u kuøi i upolju.6 Zato je on povjerio sve svoje imanje rukamaJosipovim i uz njega nije se viæe brinuo ni za æto,osim za jelo æto bi ga blagovao. A Josip je bio kra-sna stasa i lijepa lica.

7 I dogodilo se, poslije nekog vremena œena njego-va gospodara zagledala se u Josipa i rekla mu:“Legni sa mnom.”8 Ali je on to odbio i rekao œeni svojega gospodara:“Eto, moj gospodar se ne brine za mene ni za æto ukuøi i sve æto posjeduje meni je povjerio.9 Sam nije veøi od mene u ovoj kuøi i niæta mi neuskraøuje osim tebe, jer si mu œena. Pa kako bi jamogao uçiniti tako grdno zlo i sagrijeæiti protivBoga?”10 I tako je ona dan na dan govorila Josipu, on junije posluæao, da legne s njom i da bi bio s njom.11 A kad je jednoga dana Josip doæao u kuøu nasvoj posao, a nije bilo nikoga od ukuøana unutra,12 uhvatila ga ona za njegovu haljinu, govoreøi:“Legni sa mnom!” A on je pustio svoju haljinu u nje-zinoj ruci, pobjegao i otrçao van.13 Kad je ona vidjela da je pustio svoju haljinu unjezinoj ruci i pobjegao van,14 pozvala je svoje sluge i govorila im, govoreøi:“Vidite, on nam je doveo Hebrejca da nas sramoti.On je uæao k meni da legne sa mnom, a ja samglasno povikala.15 A kad je on çuo da sam glasno povikala, ostavioje svoju haljinu pokraj mene, pobjegao je i otrçaovan.”16 I ona je stavila njegovu haljinu uz sebe dok nje-gov gospodar doåe kuøi.17 Onda mu je pripovijedila isto, govoreøi: “Hebre-jac sluga koga si nam doveo, uæao je k meni da meosramoti.18 Ali kad sam ja povikala iza glasa, on je ostaviosvoju haljinu kod mene i pobjegao van.”19 A kad je çuo njegov gospodar svoje rijeçi œeneæto mu ih je izgovorila, govoreøi: “Tako mi je uçiniotvoj sluga,” i jako se razljutio.20 Tada ga je Gospodar Josipov uhvatio i bacio utamnicu gdje su leœali kraljevi suœnji. I on je leœaoondje u tamnici.21 Ali je Gospodin bio s Josipom, iskazao mu mi-lost, i stekao mu naklonost tamniçarovu.22 I tamniçar je povjerio Josipu sve suœnje koji subili u tamnici; sve æto bi se ondje vræilo, vræilo bi sepo njegovoj zapovijedi.23 Tamniçar nije viæe nadgledao ono æto je bilo uJosipovoj ruci, jer je Gospodin bio s njim i æto god jeon poduzeo, Gospodin je tomu davao uspjeh.

40 Dogodilo se poslije toga da su skrivi pehar- nik i pekar egipatskog kralja svojem gospo-daru, egipatskom kralju.2 I faraon se razljutio na svoja dva dvoranina, naglavnog peharnika i na glavnog pekara,3 i dao ih u kuøi zapovjednika tjelesne straœe bacitiu istu tamnicu u kojoj je Josip bio zatvoren.4 Zapovjednik tjelesne straœe im je odredio Josipada ih posluœuje; tako su bili duœe vremena u tam-nici.5 Onda su peharnik i pekar egipatskog kralja, kojisu bili zatvoreni u tamnici sanjali san, obojica; sanod svakoga iste noøi i san od svakoga od njih imaoje svoje znaçenje.6 Kad je sutradan Josip doæao k njima, opazio je dasu œalosni.7 On je upitao dvorane faraonove koji su bili s njimzatvoreni u kuøi njegova gospodara: “Zaæto suvam lica danas tako œalosna?”8 Oni su mu odgovorili: “Sanjali smo san, a za tonema tumaça.” A Josip im je rekao: “Ne spada litumaçenje na Boga? Hajde, pripovjedite mi ih!”9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svojsan, govoreøi: “Vidio sam u snu pred sobom çokot,

24Postanak10 a na çokotu su bile tri loze; izgledalo je kao da jenapupao, procvao i groœåe na njemu sazrelo u istiças.11 Tada je u mojoj ruci bila çaæa faraonova i ja samuzeo groœåe, iscijedio ga u çaæu faraonovu i daosam çaæu faraonu u ruku.”12 Josip mu je rekao: “Tumaçenje toga je ovo: triloze tri su dana.13 Sada u iduøa tri dana faraon øe uzdiøi tvojuglavu i vratiti te u tvoju sluœbu, i ti øeæ davati çaæufaraonu posve kao i prije dok si mu bio peharnik.14 Ali se sjeti mene kad ti bude dobro, pa mi uçiniuslugu i spomeni me faraonu da me izbavi iz ovekuøe.15 Jer zaista sam silom odveden iz zemlje He-breja, a i ovdje nisam poçinio niæta za æto bi me semoralo baciti u tamnicu.”16 Kad je glavni pekar vidio kako je tumaçenje bilodobro rekao je Josipu: “I ja sam sanjao, imao samna svojoj glavi tri bijele koæarice.17 U najgornjoj koæarici bilo je svakojakih pecivaza faraona, ali su ih ptice jele iz koæarice na mojojglavi.”18 Rekao je Josip, govoreøi: “Tumaçenje toga jeovo: tri koæarice tri su dana.19 U iduøa tri dana faraon øe uzdiøi sa tebe tvojuglavu i objesit øe te na vjeæala, a ptice øe s tebe jestimeso.”20 I dogodilo treøega dana, a to je bio faraonovroåendan, pripremio je on gozbu za sve svojesluœbenike; i uzdigao glavu glavnom peharniku iglavnom pekaru izmeåu svojih sluga.21 Glavnog peharnika postavio je opet u njegovupeharniçku sluœbu, i on je opet stavljao çaæu rukufaraonu.22 A glavnog pekara dao je objesiti, posve prematumaçenju æto im ga je dao Josip.23 Ali glavni peharnik se nije sjetio Josipa, nego gazaboravio.

41 Tada se dogodilo, nakon dvije pune godine, da je faraon sanjao: Gle, stajao je pokraj Ri-jeke.2 Najedanput iziælo je iz Rijeke sedam krava, li-jepih i debelih; one su pasle po livadi.3 Tada je iza njih iziælo iz Rijeke sedam drugihkrava, ruœnih i mræavih i stajale su uz druge kravena obali Rijeke.4 I ruœne i mræave krave proœdrle su onih sedamkrava lijepih i debelih. Tako se faraon probudio.5 On je spavao i sanjao drugi put: najedanput se-dam klasova, jedrih i lijepih, izraslo je na jednojslamci.6 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, od isto-çnog vjetra opaljenih.7 A sitni klasovi progutali su sedam klasova debe-lih i punih. Faraon se probudio i opazio da je to biosan.8 I dogodilo se ujutro se osjeøao uznemiren, padao pozvati sve egipatske çarobnjake i mudrace.Faraon im je pripovjedio svoje sne, ali se nijenaæao ni jedan koji bi ih mogao faraonu protuma-çiti.9 Onda je progovorio faraonu veliki peharnik, go-voreøi: “Danas se sjeøam svoje krivnje.10 Kad se jednom faraon rasrdio na svoje sluge imene dao zatvoriti u kuøi zapovjednika tjelesnestraœe, mene i velikoga pekara.11 U istoj noøi sanjali smo, ja i on. Svaki od nasimali smo san koji je od svakoga od nas imao jesvoje znaçenje.12 A bio je ondje s nama jedan mladi Hebrejac, rob

zapovjednika tjelesne straœe. Njemu smo topripovijedili i on nam je protumaçio naæe sne; on jesvakomu pravo protumaçio san.13 I bilo je da kako nam je protumaçio, tako sedogodilo: mene su opet postavili u moju sluœbu, aonoga dali objesiti.”14 Tada je faraon poslao i dao pozvati Josipa, i onisu ga brzo izveli iz tamnice; oæiæao je kosu i preod-jenuo se, te doæao pred faraona.15 Faraon je rekao Josipu: “Imao sam san, ali nitkoga ne zna protumaçiti. A za tebe sam çuo da samotrebaæ çuti san i odmah ga moœeæ protumaçiti.”16 Josip je rekao faraonu, govoreøi: “Ne mogu ja,nego øe Bog dati faraonu odgovor mira.”17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mojem snustajao sam na obali Rijeke.18 Najedanput je iziælo iz Rijeke sedam krava, de-belih i lijepih; one su pasle po livadi.19 Tada je iza njih iziælo sedam drugih krava, loæih,ruœnih i mræavih; nikad nisam vidio u cijelom Egiptutako ruœnih kao æto su bile ove.20 I ruœne i mræave krave proœdrle su onih prvihsedam debelih krava.21 Kad su one bile pojeåene, nitko ne bi mogaoreøi da su ih pojele, jer su opet bile ruœne kao i prije.Tako sam se probudio.22 I vidio sam u svojem snu: najedanput izraslo najednoj slamci, sedam punih i lijepih klasova.23 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, od isto-çnog vjetra opaljenih.24 A sitni klasovi progutali su sedam klasova de-belih i punih. Ovo sam pripovjedio çarobnjacima,ali mi ih nitko ne zna protumaçiti.”25 Onda je Josip rekao faraonu: “Sni faraonovi susamo jedan. Bog je objavio faraonu æto kani uçiniti.26 Sedam lijepih krava znaçi sedam godina, i se-dam lijepih klasova znaçi sedam godina; snovi susamo jedan.27 I sedam krava mræavih i ruœnih æto su izaæle izaonih znaçi sedam godina, i sedam klasovapraznih, od istoçnog vjetra opaljenih znaçi sedamgladnih godina.28 To sam mislio kad sam rekao faraonu: Bog jepokazao faraonu æto kani uçiniti.29 Eto, doøi øe sad sedam godina kad øe vladati ucijeloj zemlji Egipat veliko izobilje.30 Ali iza njih nastat øe sedam gladnih godina ineøe ostati ni traga od svega izobilja u zemlji Egi-pat, i glad øe uniætiti zemlju.31 Od izobilja neøe se ni znati u zemlji zbog gladikoja øe poslije doøi, jer øe biti vrlo velika.32 A æto je faraon dvaput uzastopce sanjao, toznaçi da je Bog to tvrdo odluçio, i Bog øe to bezotezanja izvesti.33 I sada neka potraœi faraon çovjeka mudra i ra-zumna i neka ga postavi nad egipatskom zemljom.34 Neka nadalje faraon odmah postavi nadzornikepo zemlji i neka pokupi petinu od egipatske zemljeu sedam godina izobilja.35 Neka se pokupi sav prihod œetve ovih dobrihgodina æto sad dolaze, i neka se saspe œito naraspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima, ineka se pohrani ondje.36 Onda øe ta zaliha hrane biti za sedam gladnihgodina æto øe doøi na Egipat, tako da zemlja nebude glaåu uniætena.”37 Ovaj govor je bio po volji faraonu i svima njego-vim slugama.38 I faraon je rekao svojim slugama: “Moœemo linaøi çovjeka u kojem bi bio duh Boœji kao uovomu?”39 Tada je faraon rekao Josipu: “Kad je tebi obja-

25 Postanakvio Bog sve ovo, nema nikoga koji bi bio takomudar i razuman kao ti.40 Ti øeæ biti nad mojom kuøom, i sav moj narodpokorit øe se tvojim zapovijedima, samo øu prije-stoljem ja biti veøi od tebe!”41 I faraon je rekao Josipu: “Evo, postavljam tenad svom egipatskom zemljom.”42 I skinuo je faraon svoj peçatni prsten sa svojeruke i stavio ga Josipu na ruku, dao ga onda odje-nuti u haljine od najljepæeg platna i stavio mu zlatnilanac oko vrata.43 I dao ga voziti na svojim drugim kolima i prednjim klicati: “Na koljena!” Tako ga je postavio nadsvom egipatskom zemljom.44 Onda je rekao faraon Josipu: “Ja sam doduæefaraon, ali protiv tvoje volje neka nitko ne makneruke ili noge u zemlji Egipat.”45 Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Paneah i daomu za œenu Asenatu, køer Poti-Fere, sveøenika uOnu. Tako je Josip otiæao da proputuje svu egipat-sku zemlju.46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slu-œbu faraona i egipatskog kralja. A Josip otiæavæi odfaraona, obiæao je svu egipatsku zemlju.47 I u sedam rodnih godina zemlja je donijela urodu izobilju.48 On je pokupio sav prihod œetve koje je bilo u tihsedam godina u Egiptu i dao nanositi œito ugradove; u svaki je grad nanosio œito s okolnihpolja.49 Tako je Josip nakupio œita kao pijeska u moru, utolikoj mnoœini da ga je prestao mjeriti, jer se viæenije dalo mjeriti.50 Prije nego je nastala glad, rodili su se Josipudva sina: rodila mu ih Asenata, køi Poti-Fere, sve-øenika u Onu.51 Svojem prvoroåencu Josip je nadjenuo imeManaseh, jer: “Bog je uçinio da zaboravim svusvoju nesreøu i svu kuøu svojega oca.”52 A drugomu je nadjenuo ime Efraim, jer: “Bogme uçinio plodnim u zemlji moje nevolje.”53 A kad je proælo sedam godina izobilja u zemljiEgipat,54 nastalo je sedam gladnih godina kako je bioJosip prorekao. Bila je glad u svim zemljama, ali ucijeloj zemlji Egipat bilo je kruha.55 A kad je poçela gladovati i sva egipatska zem-lja, narod je zavapio faraonu za kruh; a faraon jeuputio sve Egipøane: “Idite k Josipu i æto vam onrekne, to çinite!”56 Glad je bila po cijeloj povræini zemlje, a Josip jedao otvoriti sve œitnice i prodavao je œito Egipøa-nima. A glad je pritiskivala egipatsku zemlju sveviæe.57 Iz svih zemalja su dolazili k Josipu u Egipatkupiti œita, jer je bila velika glad u svim zemljama.

42 Kad je Jakov çuo da ima œita u Egiptu, Jakov je rekao svojim sinovima: “Æto tu zuritejedan u drugoga?”2 I joæ je rekao: “Zaista çuo sam da ima œita uEgiptu. Idite i kupite nam ondje œita da ostanemona œivotu i ne pomremo!”3 I tako su desetorica braøe Josipove siæli kupitiœita u Egiptu.4 Ali Benjamina, brata Josipova, nije Jakov poslaos njegovom braøom, jer je rekao: “Da ga ne bisnaæla kakva nesreøa.”5 I tako su doæli meåu drugima, koji su pridolazili, iIzraelovi sinovi da bi kupili œita, jer je i u zemljiKanaanaca vladala glad.6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je bio koji je

prodavao œito svima ljudima u zemlji. I Josipovabraøa su doæla i poklonila se pred njim sve do zem-lje.7 Josip je vidio svoju braøu i prepoznao ih, ali seuçinio kao stranac, oætro se otresao na njih i rekaoim: “Odakle dolazite?” Oni su odgovorili: “Iz zemljeKanaan, da bi kupili œita.”8 A Josip je prepoznao svoju braøu, a oni njeganisu prepoznali.9 Onda se Josip sjetio snova koje je nekada sanjaoo njima, i rekao im: “Vi ste uhode, i dolazite ovamoda izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto!”10 Oni su mu odgovorili: “Ne, gospodaru, nego sutvoje sluge doæle kupiti œita.11 Svi smo mi sinovi jednoga çovjeka, mi smopoæteni ljudi; tvoje sluge nisu uhode.”12 Ali im je on rekao: “Ne, nego ste doæli da izviditegdje ima zemlja slabo mjesto.”13 Oni su rekli: “Dvanaest je tvojih sluga, svi smobraøa, sinovi jednoga çovjeka u zemlji Kanaana-ca, ali eto, najmlaåi je sada s naæim ocem, a jedi-noga viæe nema.”14 A Josip im rekao: “Kako sam vam rekao takojest, govoreøi vam: ‘Vi ste uhode!’15 O tom øete biti iskuæani: tako mi œivoga faraona,neøete iziøi odavde dok ne doåe ovamo vaæ najm-laåi brat.16 Poæaljite jednoga izmeåu sebe da dovedevaæega brata, a vi drugi idete u zatvor, da se takoispitaju vaæe izjave, je li istina kod vas ili nije. Inaçe,tako mi œivoga faraona, vi ste uhode!”17 On ih je dao zajedno zatvoriti na tri dana.18 Onda treøi dan Josip im je rekao: “Uçinite ovo iostanite na œivotu, jer se ja bojim Boga:19 Ako ste poæteni ljudi, onda neka ostane jedanod vas braøe zatvoren u vaæem zatvoru, a vi drugiidite i uzmite sobom œito za svoje gladne obitelji!20 I dovedite mi ovamo svojega najmlaåeg brata,tako øe se pokazati da su vaæe izjave istinite, i vineøete umrijeti.” Oni su pristali na to.21 Onda su rekli jedan drugomu: “Zaista smoskrivili na svojem bratu, jer smo vidjeli njegovuduæevnu muku dok nas je molio za milost, a mi ganismo htjeli çuti, i zato je na nas doæla ova nesre-øa.”22 Ruben ih je prekorio, govoreøi: “Nisam li vamrekao, ne grijeæite protiv djeçaka, ali me niste htjeliposluæati. Stoga se sada traœi od nas raçun za nje-govu krv.”23 Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je on snjima razgovarao preko tumaça.24 On se okrenuo od njih i zaplakao. Potom seopet vratio k njima i razgovarao je s njima. Onda jedao izmeåu njih uhvatiti Simeona i svezati ga prednjihovim oçima.25 Potom je Josip zapovjedio da im se napunevreøe œitom, a pritom da se svakomu njegov novacopet stavi u njegovu vreøu, i da im se dade hranaza put. Tako im uçinili.26 Tako su oni su natovarili svoje œito na svoje ma-garce i otiæli odande.27 A kad je jedan od njih u prenoøiætu otvorio svojuvreøu da nahrani svojega magarca, opazio svojenovce æto su bili odozgor u njegovoj vreøi.28 On je rekao svojoj braøi: “Moji su novci opet tu,evo ih u mojoj vreøi!” I zadrhtalo je srce u njima.Prestraæeni pogledali su jedan drugoga i rekli:“Zaæto nam je to Bog uçinio?”29 Tada su otiæli svojem ocu u zemlju Kanaan, ipripovjedili mu sve æto se dogodilo, govoreøi:30 “Çovjek koji je gospodar one zemlje, otresao seoætro na nas i drœao nas za ljude koji su doæli uhoditi

26Postanakzemlju.31 A mi smo mu odgovorili: ‘Mi smo poæteni ljudi,mi nismo uhode.32 Nas je dvanaest braøe, svi sinovi jednoga oca;jednoga viæe nema, a najmlaåi je sada s naæimocem u zemlji Kanaanaca.’33 Ali koji je gospodar one zemlje, rekao nam je:‘Ovako øu doznati, da ste poæteni ljudi: jednoga odvas braøe ostavite kod mene i uzmite sobom sveæto trebate za svoje gladne obitelji!34 Ali morate mi dovesti svojega najmlaåeg brata;tako øu doznati da niste uhode nego poæteni ljudi.Onda øu vam vratiti i vaæega brata, i vi øete moøi uzemlji slobodno hoditi.’ ”35 A kad smo praznili svoje vreøe, svaki je naæaozaveœljaj svojih novaca u svojoj vreøi. Kad su vid-jeli zaveœljaje svojih novaca, prestraæili su se oni injihov otac.36 Rekao im je njihov otac Jakov: “Vi ste uçinili daostanem bez djece: Josipa viæe nema, Simeonaviæe nema, a sad mi hoøete oduzeti i Benjamina.Sve se to spuæta na mene.”37 Onda je Ruben rekao svojem ocu, govoreøi:“Ubij dva moja sina ako ti ga ne dovedem natrag.Povjeri ga meni i ja øu ti ga opet dovesti!”38 Ali je on rekao: “Moj sin ne ide s vama; njegov jebrat, eto, mrtav, i on je ostao sam. Ako bi ga snaælakakva nesreøa na putu kojim idete, onda bistemoju sijedu kosu od tuge stavili u grob.”

43 Tada je bila velika glad u zemlji.2 I dogodilo se, kad su potroæili sve œito koje

su bili donijeli iz Egipta, rekao im njihov otac: “Iditeopet onamo i kupite nam neæto hrane!”3 Ali mu progovorio Juda, govoreøi: “Onaj çovjeknam je zaprijetio, govoreøi: ‘Ne dolazite mi na oçiako ne bude s vama vaæ brat.’ ”4 Ako øeæ pustiti s nama naæega brata mi øemootiøi dolje i kupit øemo ti hrane.5 A ako ga neøeæ pustiti s nama, onda ne idemoondje, jer nam je rekao onaj çovjek: ‘Ne dolazite mina oçi, ako ne bude s vama vaæ brat!’ ”6 A Izrael je rekao: “Zaæto ste mi tu muku nanijeli irekli tomu çovjeku da imate joæ jednoga brata?”7 A oni su mu rekli: “Çovjek se potanko raspitivaoza nas i za naæu rodbinu i upitao je: ‘Je li vaæ otacjoæ œiv? I Imate li joæ kojega brata?’ Mi smo muodgovorili na njegova pitanja. Jesmo li mogli znatida øe reøi: ‘Dovedite ovamo svojega brata?’ ”8 Tada je Juda zamolio svojega oca Izraela: “Pustidjeçaka sa mnom; onda øemo se zaputiti i otiøiondje da ostanemo na œivotu i ne pomremo mi, ti inaæa djeca.9 Ja jamçim za njega i iz mojih ruku zatraœi ga! Akoti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oçi,bit øu ti kriv dok sam œiv.10 Da nismo tako dugo oklijevali, do sada bismo sesigurno veø dva puta vratili.”11 Onda im je rekao njihov otac Izrael: “Kad morabiti, onda uçinite ovo: uzmite æto najbolje ima uovoj zemlji u svoje vreøe i ponesite onomu çovjekuna dar, neæto balzama i neæto meda, mirodija ismirne, ljeænjaka i badema!12 Uzmite sobom novaca dvaput toliko, a novceæto su vraøeni odozgor u vaæim vreøama uzmiteopet sobom; moœda je tu zabuna.13 I svojega brata uzmite sobom, dignite se paidite opet k onomu çovjeku.14 Bog Svemoøni neka dade da naåete milost kodonoga çovjeka i da vam on opet pusti vaæega bratai Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao ætosam nekada bio bez djece!”

15 Onda su ljudi uzeli taj dar, i dvaput toliko no-vaca, uzeli su sobom i Benjamina, podigli se, otiæliu Egipat i stupili pred Josipa.16 A kad je Josip vidio s njima Benjamina, zapovje-dio je upravitelju svoje kuøe: “Odvedi te ljude umoju kuøu, zakolji jedno œivinçe i priredi ga, jer øeti ljudi o podne jesti sa mnom.”17 Tada je çovjek uçinio kako mu je Josip zapo-vjedio i odveo je ljude u Josipovu kuøu.18 A ljudi su se bojali kad su bili povedeni u kuøuJosipovu, i rekli su: “Zbog novaca æto su prvi put bilinatrag stavljeni u naæe vreøe, vode nas ovamounutra da nas optuœe i domognu se nas i naæihmagaraca, te nas onda uzmu za robove.”19 Kad su pristupili bliœe k upravitelju kuøeJosipove, progovorili su mu na kuønim vratima,20 i rekli: “Gospodaru, uistinu mi smo veø jedanputprije doæli ovamo kupiti hrane;21 pa kad smo doæli na mjesto prenoøiæta i otvorilisvoje vreøe, naæli su se novci svakoga od nas odo-zgor u njegovoj vreøi, novci naæi po svojoj punojteœini; a mi to sad donosimo natrag.22 A imamo sobom i druge novce za kupiti hrane.Ne znamo tko nam je to stavio naæe novce u naæevreøe.”23 A on je odgovorio: “Budite mirni i niæta se nebojte! Vaæ Bog i Bog vaæega oca potajno je stavioblago u vaæe vreøe; ja sam primio vaæe novce.”Onda im je izveo Simeona.24 Nato su uveli ljude u Josipovu kuøu, donijeli imvode, i oni su oprali sebi noge, a njihovim magar-cima su poloœili hranu.25 Tada su oni pripravili dar, prije nego je Josip opodne doæao, jer su bili çuli da øe oni ondje ruçati.26 Kad je Josip doæao u kuøu, izruçili su mu u kuøidar koji su ponijeli sobom i poklonili su mu se svedo zemlje.27 On ih je upitao za zdravlje i rekao: “Je li vaæ otacdobro, starac za koga ste mi govorili; je li joæ œiv?”28 Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naæ otac,joæ je œiv.” I oni klanjajuøi se pali su niçice.29 Tada je on podigao svoje oçi i opazio svojegabrata Benjamina, sina svoje majke, te upitao: “Je livam to najmlaåi brat o kojem ste mi govorili?”Onda pridoda: “Bog neka ti bude milostiv, mojsinko.”30 Josipu se srce uzbudilo zbog brata, i bilo mu jeda zaplaçe. Stoga je uæao u svoju sobu i tu se is-plakao.31 Tada se umio, izaæao opet van svladavajuøi serekao je: “Posluœite jelo!”32 Onda su mu postavili posebno mjesto, posebnonjima i posebno Egipøanima, koji su jeli s njim odi-jeljeno od njih, jer Egipøani ne smiju jesti s Hebre-jima, zato æto je to Egipøanima odvratno.33 Sjedili su pred njim, od najstarijega do najm-laåega, toçno po dobi razmjeæteni; zato su ljudigledali jedan drugoga zaçuåeni.34 Onda je dao donositi od jela æto su bila prednjim; a dio æto se davao Benjaminu bio je pet putaveøi od drugih. Tako su oni pili i veselili se s njim.

44 Nato je on zapovjedio upravitelju svoje ku- øe, govoreøi: “Napuni vreøe ovih ljudi hra-nom, koliko god mogu ponijeti i svakomu staviodozgor njegove novce!2 I moju srebrnu çaæu stavi najmlaåemu u vreøuodozgor njegove novce za œito!” I on je uçinio kakomu je Josip zapovjedio.3 Çim je svanulo jutro, otpustili su ljude s njihovimmagarcima.4 A kad su bili ostavili grad i nisu joæ bili daleko

27 Postanakodmakli, Josip je zapovjedio upravitelju svojekuøe: “Ustani, pohitaj za ljudima, i kad ih stigneækaœi im: ‘Zaæto ste vratili zlo za dobro?5 Zaæto ste ukrali srebrnu çaæu? Nije li to çaæa izkoje pije moj gospodar i iz koje on proriçe? Takoradeøi zlo ste poçinili.’ ”6 Tako ih je on stigao i izgovorio im te iste rijeçi.7 A oni su mu rekli: “Kako moœe gospodar takvo ætoreøi? Boœe saçuvaj da tvoje sluge uçine takvo æto.8 A mi smo ti donijeli natrag iz zemlje Kanaannovce koje smo naæli odozgor u svojim vreøama.Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuøe tvojega gos-podara srebro ili zlato?9 U koga se od tvojih sluga naåe, taj neka umre, ami øemo, dragi gospodaru, biti tvoji robovi.”10 I on je rekao: “Sada neka bude tako kako sterekli; a onaj kod koga øe se naøi bit øe moj rob, a viostali bit øete slobodni”11 Tada je brœe skinuo svaki svoju vreøu na tlo, isvaki je otvorio svoju vreøu.12 A on je poçeo traœiti; poçeo od najstarijega idoæao do najmlaåega, i naæla se çaæa u vreøi Ben-jaminovoj.13 Onda su oni razderali svoje haljine; i svaki jeopet natovario svojega magarca, vratili se natrag ugrad.14 A Juda i njegova braøa doæli su u Josipovukuøu, a on je joæ bio ondje, i bacili se pred njim nazemlju.15 A Josip im rekao: “Æto ste to uçinili? Zar nisteznali da çovjek kao ja moœe proricati?”16 Onda je Juda rekao: “Æto da kaœemo svojemgospodaru, æto da govorimo i kako da seopravdamo? Bog je pronaæao zlodjela tvojihsluga. Eto, mi smo sad svi robovi svojem gospoda-ru, mi i ovaj u koga se naæla çaæa.”17 A on je rekao: “Daleko neka je to od mene, da jatako uçinim; ali u koga se naæla çaæa, samo onneka mi bude rob; a vi drugi idite s mirom k svojemocu!”18 Onda je k njemu pristupio Juda i rekao: “Molim,gospodaru, tvoj sluga bi htio progovoriti rijeç svo-jem gospodaru, i ne srdi se na svojega slugu, jer tisi, eto, jednak faraonu.19 Moj gospodar upitao je svoje sluge, govoreøi:‘Imate li joæ oca ili brata?’20 Mi smo odgovorili svojem gospodaru: ‘Imamojoæ stara oca i malena brata koji mu se rodio u star-osti; njegov je pravi brat umro, i tako je on ostao joæsam od svoje majke, i zato je ljubimac svojegaoca.’21 Ti si zapovjedio svojim slugama: ‘Dovedite ga kmeni, htio bih ga vidjeti svojim oçima.’22 Odgovorili smo svojem gospodaru: ‘Ne moœedjeçak ostaviti svojega oca; kad bi ostavio svojegaoca, njegov otac bi umro.’23 A ti si rekao svojim slugama: ‘Ako ne doåe svama vaæ najmlaåi brat, onda ne smijete viæe namoje oçi!’24 I kad smo se vratili tvojem sluzi, mojem ocu,priopøili smo mu rijeçi mojega gospodara.25 Opet nam je naæ otac rekao: ‘Idite opet onamoi kupite nam neæto hrane!’26 A mi smo rekli: ‘Ne moœemo ondje siøi, ako naænajmlaåi brat ne poåe s nama, onda øemo siøi, jerne smijemo na oçi onomu çovjeku ako ne bude snama naæ najmlaåi brat.’27 Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac: ‘Znatesami da mi je moja œena rodila samo dva sina.28 Jedan je otiæao od mene, mislim da je bio rastr-gan, jer do danas ga nisam viæe vidio.29 Ako mi sad joæ i ovoga odvedete i snaåe ga

kakva nesreøa, spravit øete onda moju sijedu kosuod tuge u grob.’30 Pa stoga kad bih ja sada doæao natrag k tvojemsluzi, svojem ocu, a djeçaka, çiji je sav œivot vezanuz njega, ne bi bilo s nama,31 on bi umro kad bi vidio da nema djeçaka; i tvojesluge zaista bi spravile sijedu kosu tvojega sluge,naæega oca, od tuge u grob.32 Jer je tvoj sluga pred svojim ocem jamçio zadjeçaka kad je obeøao: ‘Ako ti ga ne dovedem nat-rag, bit øu onda svojem ocu kriv dok sam œiv.’33 Zato neka tvoj sluga, molim, ostane mjestodjeçaka, da bude rob mojem gospodaru, a djeçakneka ide sa svojom braøom.34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k svojem ocubez djeçaka. Ne bih mogao gledati jad æto bisnaæao mojega oca.”

45 Onda se Josip nije viæe mogao dalje suzdr- œati pred svima koji su stajali oko njega, ipovikao je: “Neka svi izaåu ispred mene!” Takonije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svo-joj braøi.2 On je plakao tako glasno da su ga çuli Egipøani,a doçula je za to i kuøa faraonova.3 Tada je Josip rekao svojoj braøi: “Ja sam Josip;jeli moj otac joæ œiv!” Ali njegova braøa nisu mumogla odgovoriti, tako su bili zapanjeni pred njim.4 A Josip je rekao svojoj braøu: “Samo pristupitebliœe k meni!” Kad su pristupili bliœe, rekao je: “Jasam vaæ brat Josip onaj koga ste prodali u Egipat.5 Ali sad se niæta ne uznemirujte i ne korite sebezato æto ste me prodali ovamo, jer me Bog poslaopred vama da vas odrœi na œivotu.6 Veø dvije godine vlada glad u zemlji, a bit øe joæpet godina u kojima neøe biti ni oranja ni œetve.7 Ali Bog me poslao pred vama da vas saçuva nazemlji i da vam spasi œivot velikim izbavljenjem.8 Tako niste vi koji ste me ovamo prodali, negoBog, jer on me uçinio ocem faraona i gospodaromcijele njegove kuøe i vladarom cijele egipatskezemlje.9 Poœurite k mojem ocu i javite mu: ‘Ovako poruçu-je tvoj sin Josip: Bog me uçinio gospodarom svegaEgipta; siåi k meni bez otezanja!10 Prebivat øeæ u zemlji goæenskoj i bit øeæ blizumene, ti i tvoja djeca, i tvoja unuçad, i tvoje ovce, itvoja goveda i sve tvoje imanje.11 Ja øu te ovdje snabdijevati, tako da neøeæ osiro-maæiti sa svojom obitelji i sa svim æto imaæ; jer øejoæ pet godina potrajati glad.12 Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svojim oçimada sam to ja i da vam to moja usta govore.13 Tako øete javiti mojem ocu moje visoko dosto-janstvo u Egiptu i sve æto ste vidjeli; pa onda brzodovedite ovamo mojega oca.”14 Onda je pao oko vrata svojem bratu Benjaminui plakao, a Benjamin je plakao o njegovom vratu.15 Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju braøu iplakao nad njima. Potom su njegova braøa s njimrazgovarala.16 A i u kuøu faraonovu dopro je glas, govoreøi:“Doæla su braøa Josipova!” Tako je to bilo dragofaraonu i njegovim slugama.17 I faraon je rekao Josipu: “Kaœi svojoj braøi nekauçine ovo: ‘Natovarite svoje œivotinje i idite u zem-lju Kanaan.18 Uzmite svojega oca i svoje obitelji i doåite kmeni; dat øu vam sve najbolje æto ima egipatskazemlja, i uœivat øete od obilja ove zemlje.19 Sada ti zapovjedam ovo: Uzmite sebi kola izegipatske zemlje za svoju djecu i za svoje œene,

28Postanakposadite i svojega oca i doåite ovamo.20 Nemojte œaliti za vaæim stvarima, jer øe biti vaæesve æto ima najbolje u zemlji Egipat.’ ”21 Izraelovi sinovi su uçinili tako. Josip im je daokola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbio ihhranom za put.22 I svakom od njih dao je nove haljine; a Benja-minu je dao tri stotine srebrnjaka i petere haljine.23 A svojem ocu je poslao deset magaraca nato-varenih najboljim plodovima kojih ima u Egiptu, ideset magarica natovarenih œitom, kruhom i jes-tivom ocu za put.24 Tako je on ispratio svoju braøu, i kako su odlazilion im je rekao: “Nemojte se putom svaåati!”25 Tako su otiæli iz Egipta i doæli u zemlju Kanaan ksvojem ocu Jakovu.26 Oni su mu javili, govoreøi: “Josip je joæ œiv, i onvlada nad svom egipatskom zemljom.” Ali se Ja-kovu srce skamenilo, jer im nije vjerovao.27 Ali kad su mu ispripovjedili sve æto im rekaoJosip, i kad je vidio kola koja je poslao Josip da gadovezu, onda je oœivio duh njihovu ocu Jakovu.28 Tada je rekao Izrael: “Dosta, Josip moj sin joæ jeœiv! Poøi øu i vidjeti ga prije nego umrem.”

46 Tako se zaputio Izrael sa svim æto je imao i doæao u Beer-Æebu, te prineo œrtvu Bogusvojega oca Izaka.2 Onda je Bog progovorio Izraelu u jednomnoønom viåenju, i pozvao ga: “Jakove, Jakove!” Aon je rekao: “Evo me!”3 On je rekao: “Ja sam Bog, Bog tvojega oca. Neboj se otiøi u Egipat jer øu te ondje uçiniti velikimnarodom.4 Ja øu iøi s tobom u Egipat, i ja øu te zaista opetdovesti natrag; a Josip øe ti svojom rukom zaklopitioçi.”5 Onda se Jakov dignuo iz Beer-Æebe. Izraelovisinovi su posadili svojega oca Jakova, svoju djecui svoje œene na kola koja je poslao faraon da gadovezu.6 Uzeli su sobom i svoja stada i svoje imanje kojesu bili stekli u zemlji Kanaanaca. Tako su doæliJakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.7 Svoje sinove i unuke, svoje køeri i køeri svojihsinova i sve svoje potomstvo doveo je sobom uEgipat.8 A ovo su imena djece Izraelove æto su doæli uEgipat, Jakovljeve i njegovih sinova: Jakovljevprvoroåenac bio je Ruben.9 Rubenovi sinovi bili su: Henok, Palu, Hezron iKarmi.10 Simeonovi sinovi bili su: Jemuel, Jamin, Ohad,Jakin, Zohar i Æaul, sin jedne Kanaanke.11 Levijevi sinovi bili su: Geræon, Kohat i Merari.12 Judini sinovi bili su: Er, Onan, Æelah, Perez iZerah; (ali Er i Onan su umrli u zemlji Kanaanaca).Peresovi sinovi bili su: Hezron i Hamul.13 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah, Jaæub i Æim-ron.14 Zebulunovi sinovi bili su: Sered, Elon i Jahleel.15 To su Leini sinovi koje je ona bila rodila Jakovuu Mezopotamiji, uz njegovu køer Dinu. Svih osoba,njegovi sinovi i køeri, bilo je trideset i tri.16 Gadovi sinovi bili su: Zifion, Hagi, Æuni, Ezbon,Eri, Arodi i Areli.17 Aæerovi sinovi bili su: Jimna, Iæuah, Isui i Beriahi sestra njihova Serah. Beriahovi sinovi bili su:Heber i Malkiel.18 To su bili Zilpini sinovi koju je Laban dao svojojkøeri Lei; ona ih je rodila Jakovu: svega æesnaestosoba.

19 Sinovi Rahele, œene Jakovljeve bili su: Josip iBenjamin.20 Josipu su se rodili u zemlji Egipat Manaseh iEfraim koje mu je rodila Asenata, køi Poti-Fere,sveøenika u Onu.21 Benjaminovi sinovi bili su: Belah, Beker, Aæbel,Gera, Naaman, Ehi, Roæ, Mupim, Hupim i Ard.22 To su bili Rahelini sinovi koje je ona rodila Ja-kovu: svega çetrnaest osoba.23 Danov sin bio je Huæim.24 Naftalijevi sinovi bili su: Jahzeel, Guni, Jezer iÆilem.25 To su Bilhini sinovi, koju je Laban dao svojojkøeri Raheli: ona ih je rodila Jakovu, svega sedamosoba.26 Svih osoba æto su s Jakovom iæli u Egipat, kojisu izaæli iz njegova tijela, bez œena Jakovljevih si-nova, bilo je u svemu æezdeset i æest.27 Josipovi sinovi koji su mu se rodili u Egiptu bilisu dvojica. Svih osoba iz kuøe Jakovljeve koji sudoæli u Egipat bilo je sedamdeset.28 Tada je poslao Judu pred sobom k Josipu da bidao upute prije njegova dolaska u Goæen. I oni subili doæli u zemlju Goæen.29 A Josip je dao upregnuti svoja kola i izaæao ususret svojem ocu Izraelu u Goæen; i on se pojaviopred njim, pao mu oko vrata i plakao je dugo nanjegovom vratu.30 A Izrael je rekao Josipu: “Sada neka umrijem,poæto sam vidio tvoje lice, i znam da si joæ œiv.”31 Nato je Josip rekao svojoj braøi i ukuøanimasvojega oca: “Idem gore da javim faraonu i reøi mu:‘Moja braøa i ukuøani mojega oca koji su œivjeli uzemlji Kanaanaca doæli su k meni.32 Ti su ljudi pastiri ovaca, jer se oni bavestoçarstvom, i doveli su sobom svoje ovce i svojagoveda, i sve svoje imanje.’33 Tako kad vas faraon pozove i upita: ‘Kakvo jevaæe zanimanje?’34 vi odgovorite: ‘Stoçari su bili tvoje sluge odmladosti sve do sada, mi kao i naæi oçevi,’ da bistesmjeli ostati u zemlji goæenskoj, jer su svi pastiriovaca Egipøanima mrski.”

47 Tada je Josip otiæao i javio faraonu, govore- øi: “Moj otac i moja braøa sa svojim ovcama,i svojim govedima, i svim svojim imanjem doæli suiz zemlje Kanaan i eno ih u zemlji Goæen.”2 Petoricu od svoje braøe bio je uzeo sobom, pa ihpredstavio faraonu.3 A kad je faraon upitao njegovu braøu: “Kakvo jevaæe zanimanje?” Odgovorili su faraonu: “Pastirisu tvoje sluge, mi kao i naæi oçevi.”4 Joæ su rekli faraonu: “Doæli smo da se ovdje uzemlji jedno vrijeme zadrœimo, tvoje sluge viæe nenalaze paæe za svoja stada, jer glad teæko pritiæçezemlju Kanaan. Stoga dopusti da tvoje sluge smijuostati u zemlji Goæen.”5 Onda je progovorio faraon Josipu, govoreøi:“Tvoj otac i tvoja braøa su doæli k tebi.6 Zemlja Egipat je pred tobom, pa naseli svojegaoca i svoju braøu u najboljem dijelu zemlje, i nekaborave u zemlji Goæen. A ako naåeæ meåu njimasposobnih ljudi, postavio ih za nadglednike nadmojim vlastitim blagom.”7 Onda je Josip doveo svojega oca Jakova predfaraona; i Jakov je blagoslovio faraona.8 Faraon je upitao Jakova: “Koliko ti je godina?”9 Jakov je odgovorio faraonu: “Godina mojega pu-tovanja ima stotina i trideset godina; malo ih je nabroju, a i zle su bile godine mojega œivota, i nisudostigle godina œivota mojih otaca koje su oni pro-

29 Postanakveli na svojem putovanju.”10 Tako je Jakov opet blagoslovio faraona i otiæaoispred faraona.11 A Josip je smjestio svojega oca i svoju braøu idao im je posjed u zemlji Egipat u najboljem dijeluzemlje, naime, u kraju Ramsesovu, kako je zapo-vjedio faraon.12 Onda je Josip opskrbio hranom svojega oca, isvoju braøu i sav dom svojega oca po broju nji-hovih obitelji.13 A nigdje na zemlji nije viæe bilo kruha, jer je gladbila jako velika, tako da je egipatska zemlja, i sva izemlja Kanaan, bila je glaåu iscrpljena.14 Josip je pomalo pokupio sve novce æto su senaæli u zemlji Egipat i u zemlji Kanaan u svoju rukuza œito æto se moralo kupovati, a Josip je izruçio tenovce kuøi faraonovoj.15 A kad je nestalo novaca u zemlji Egipat i u zemljiKanaan, poçeli su svi Egipøani dolaziti k Josipu,govoreøi: “Daj nam kruha, zaæto da pomremo predtvojim oçima? Poæto nema viæe novaca.”16 Onda je Josip rekao: “Dajte ovamo svoju stoku,i ja øu vam za vaæu stoku dati kruha kad viæenemate novaca.”17 Tako su dovodili svoju stoku k Josipu, i Josip imdavao kruha za konje, za ovce, za goveda i zamagarce. Tako ih je opskrbljivao u onoj godini kru-hom u zamjenu za svu njihovu stoku.18 Kad je proæla ta godina, dolaziii su u drugoj go-dini k njemu i rekli mu: “Ne moœemo ti, gospodaru,skrivati. Novaca je nestalo, a tako i stoka, gospo-daru, i niæta viæe nije preostalo, gospodaru, osimnaæega tijela i naæih polja.19 Zaæto da pomremo pred tvojim oçima, mi i naæapolja? Kupi nas i naæa polja za kruh, a mi øemozajedno sa svojim poljima sluœiti faraonu; daj namsjemena da ostanemo na œivotu i ne pomremo i dapolja ne budu opustoæena.”20 Tako je Josip pokupovao faraonu sva polja uzemlji Egipat, jer su svi Egipøani prodavali svojapolja kad ih je glad teæko pritisnula, tako je zemljapostala faraonova.21 A narod se preselio u gradove, od granice jed-noga egipatskog kraja do granice drugoga kraja.22 Samo nije kupio sveøeniçka polja, jer su sveøe-nici dobivali od faraona utvråen dohodak i œivjeli suod svojega utvråenog dohotka æto im ga je odrediofaraon. Stoga sveøenici nisu prodali svojih polja.23 Tada je Josip rekao narodu: “Zaista kupio samvas zajedno s vaæim poljima za faraona. Evo vamsjemena da moœete posijati polja.24 Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu,ostale øe çetiri petine biti vama kao sjeme za poljai za hranu vama i onima u vaæem domaøinstvu, kaoi za prehranu vaæe djece.”25 Tako su oni rekli: “Ti si nam spasio œivot, paneka naåemo milost u tvojim oçima, gospodaru, irado øemo biti sluge faraonove.”26 A je Josip iz toga uçinio zakonsku obvezu æto dodanaænjega dana vrijedi na posjedu u zemlji Egi-pat, da se daje petina faraonu; samo posjed sve-øeniçki ne pripada faraonu.27 Tako se Izrael naselio u zemlji Egipat, u pokra-jini Goæen; ondje su stekli imanja i veoma se um-noœili.28 Jakov je œivio u zemlji Egipat joæ sedamnaestgodina. Tako je bilo dana œivota Jakovljeva stotinui çetrdeset i sedam godina.29 A kad se pribliœilo vrijeme Izraelu da umre, doz-vao je svojega sina Josipa i rekao mu: “Ako samnaæao milost u tvojim oçima, molim te, stavi svojuruku pod moje stegno, da mi budeæ dobar i vjeran.

Molim te nemoj me pokopati u Egiptu,30 nego daj da legnem kod svojih otaca; odnesime iz Egipta i pokopaj me u njihovu grobu.” On muje rekao: “Uçinit øu kako si rekao.”31 Onda je on rekao: “Zakuni mi se!” I on mu sezakleo. Izrael se prignuo na uzglavlju postelje.

48 Dogodilo se nakon nekog vremena da su javili Josipu: “Doista otac ti je bolestan.”Onda je on uzeo sobom svoja oba sina Manasehai Efraima.2 Javili su Jakovu: “Tvoj sin Josip dolazi k tebi”,Izrael je skupio svoju snagu i sjeo na postelji.3 Tada je Jakov rekao Josipu: “Bog Svemoøni,objavio mi se u Luzu u zemlji Kanaan, i blagosloviome,4 i rekao mi: ‘Uçinit øu te plodnim i umnoœit øu te iuçinit øu te mnoætvom naroda i dat øu ovu zemljutvojem potomstvu nakon tebe u vjeçni posjed.’5 A sada tvoja oba sina koja su ti se rodila u zemljiEgipat, i prije nego sam doæao k tebi u Egipat, nekabudu moji–Efraim i Manaseh neka budu moji kaoRuben i Simeon!6 A djeca koja su ti se rodila poslije njih neka budutvoja, a po imenu svoje braøe neka se zovu u svo-jem baætinstvu.7 A ja, kad sam doæao iz Mezopotamije, umrla jeRahela pokraj mene u zemlji Kanaan na putu kadje joæ ostalo samo malo puta do Efrate, i ja sam juondje pokopao na putu u Efratu, (a to je Betle-hem).”8 Kad je Izrael vidio Josipove sinova, upitao je:“Tko su ovi?”9 Josip je rekao svojem ocu: “To su moji sinovi kojemi je Bog ovdje darovao.” On je rekao: “Molim,privedi ih k meni da ih blagoslovim!”10 Oçi Izraela bile su oslabile zbog starosti tako danije viæe mogao dobro vidjeti. Tada ih je Josip pri-veo bliœe, on ih je poljubio i zagrlio.11 Izrael je rekao Josipu: “Nisam mislio da øu teopet vidjeti, a eto, Bog mi je dao vidjeti joæ i tvojepotomke.”12 A Josip ih je odmaknuo od njegovih koljena iprignuo se pred njim sve do zemlje.13 Nato je Josip uzeo obojicu, Efraima svojomdesnicom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Mana-seha svojom ljevicom, tako da je stajao Izraeluzdesna, i poveo ih k njemu.14 Izrael je pruœio svoju desnicu i stavio je na glavuEfraimovu, iako je bio mlaåi, a svoju ljevicu naglavu Manasehovu, drœeøi ruke unakrst, iako jeManaseh bio prvoroåenac.15 I on je blagoslovio Josipa, govoreøi: “Bog predçijim su licem hodili moji oçevi Abraham i Izak, Bogkoji me hranio svega mojega œivota do danaænjegadana,16 Anåeo koji me izbavljao iz svake nevolje, bla-goslovi ove djeçake; na njima neka bude moje imei ime mojih otaca Abrahama i Izaka; i u mnoætvaneka se namnoœe po zemlji!”17 Kad je Josip vidio da je njegov otac stavio svojudesnicu na glavu Efraimovu, bilo mu je krivo, pa jeprihvatio ruku svojega oca da ju premjesti s glaveEfraimove na glavu Manasehovu.18 Pritom je Josip rekao svojem ocu: “Ne tako, oçemoj, ovaj je prvoroåenac, pa stavi svoju desnicuna njegovu glavu!”19 A njegov otac je to odbio i rekao: “Znam ja, mojsine, znam! I on øe postati narod, i on øe biti velik,ali njegov mlaåi brat bit øe veøi od njega, i njegoviøe potomci postati mnoætvo naroda.”20 Tako ih je toga dana blagoslovio, govoreøi: “S

30Postanakvama øe Izrael blagoslivljati, govoreøi: ‘Bog nekate uçini kao Efraima i Manaseha!’ ” Tako je onstavio Efraima pred Manaseha.21 Onda je Izrael rekao Josipu: “Evo, ja øu umrijeti,ali Bog øe biti s vama i odvest øe vas natrag u zem-lju vaæih otaca.22 Povrh toga tebi dajem jedan dio zemlje, viæenego tvojoj braøi æto sam ga oduzeo Amorejcimasvojim maçem i svojim lßkom.”

49 Zatim je Jakov dozvao svoje sinove i rekao im: “Skupite se da vam javim æto øe vassnaøi u kasnije dane!2 Skupite se i posluæajte, Jakovljevi sinovi, poslu-æajte Izraela svojega oca!3 Rubene, ti si moj prvoroåenac, moja jakost iprvina moje muæke snage, odliçan u dostojanstvu,odliçan u snazi.4 Nesiguran kao voda, neøeæ imati prvenstva, jersi otiæao u postelju svojega oca, onda ju oskvr-nuo–u moju postelju se popeo.5 Simeon i Levi braøa su, maçevi su im oruœjenasilja.6 U savjet njihov neka ne ulazi moja duæa, s njiho-vim zborom neka se ne druœi moje srce, jer su usvojoj srdœbi ubili ljude i u svojoj ljutnji ohromili vo-love.7 Prokleta da im je njihova srdœba æto je takoœestoka i njihova ljutina æto je tako okrutna, pa øu ihrazdijeliti u Jakovu i raspræiti ih u Izraelu.8 Juda, hvalit øe tebe tvoja braøa; tvoja ruka bit øeza vratom tvojim neprijateljima, i klanjat øe se predtobom sinovi tvojega oca.9 Juda je mladi laviø; moj sine, od plijena si se uzdi-gao; a onda se spustio i legnuo kao lav, kao lavica,tko ga smije draœiti?10 Œezlo se neøe udaljiti od Jude, ni vladarski ætapod njegovih nogu, dok ne doåe Mir; i Njemu øe sepokoravati narodi.11 Koji veœe svoje magare za çokot, za plemenitulozu mlado svoje magarice; pere u vinu svojuhaljinu i u krvi groœåa svoj ogrtaç.12 Ima iskre u oçima od vina i zubi su mu bjelji odmlijeka.13 Zebulun øe prebivati uz obalu morsku; postatøe luka brodova, a njegova granica dosezat øe doSidona.14 Isakar je œilav magarac koji leœi izmeåu dvijugranica;15 vidio ugodan odmor i zemlja lijepa; pognuo jesvoja leåa da nosi tovare, i postao grupa robova.16 Dan øe suditi svojem narodu kao jedno od Izra-elovih plemena.17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi kojaugriza konja za petu, tako da øe konjanik pasti nau-znak.18 Tebe çekam da me izbaviæ, o Gospodine!19 Gad, razbojnici øe ga gaziti, ali øe ih on na krajupotisnuti.20 Aæer, imat øe hrane izobilja, imat øe poslasticekraljevske.21 Naftali je puætena koæuta; on govori lijepe rijeçi.22 Josip je plodno stablo, plodno stablo na vrelu;preko zidova penju se njegove grane.23 Strijelci su ga teæko pritisnuli, odapinju strijelena njega i mrziju ga.24 Ali njegov lßk ostaje çvrst, njegove su miæice narukama ojaçane rukom Svesilnoga Boga Jakov-ljeva, (odande je Pastir, Hridina Izraelova),25 Bogom tvojega oca, koji øe ti pruœiti pomoø, odSvemoønoga koji øe te blagosloviti punim blago-slovom odozgor s neba, punim blagoslovom odoz-

dol iz dubine, punim blagoslovom iz prsiju i izutrobe!26 Blagoslovi tvojega oca nadvisili su blagoslovemojih predaka, sve do vjeçnih breœuljaka. Onineka budu na glavi Josipovoj, na tjemenu izabra-noga od njegove braøe.27 Benjamin je vuk grabeœljivi, neka jede grabeœujutro, i dijeli plijen uveçer.”28 Svi ovi jesu dvanaest Izraelovih plemena; i to jebilo æto im je njihov otac izgovorio kad ih je blago-slivljao. Svakomu od njih dao je prigodan blago-slov.29 Nakon toga im je zapovjedio, govoreøi:“Naskoro øu se pridruœiti svojim precima, pokopa-jte me kraj mojih otaca u æpilji na polju Hitejca Ef-rona,30 u æpilji æto je na polju Makpeli, ispred Mamre uzemlji Kanaan, na polju koje je kupio Abraham odHitejca Efrona za mjesto sahranjivanja.31 Ondje su pokopali Abrahama i njegovu œenuSaru, ondje su sahranili Izaka i njegovu œenu Re-beku i ondje sam ja pokopao Leu.32 Polje i æpilja na njemu bila je otkupljena od Hite-jca.”33 Kad je Jakov dovræio zapovijed svojim sinovi-ma, povukao je svoje noge natrag na postelju i pre-minuo i bio pridruœen svojim precima.

50 Onda je Josip pao na lice svojega oca, pla- kao nagnut nad njim i ljubio ga.2 I Josip je zapovjedio svojim lijeçnicima da balza-miraju njegova oca. I tako su lijeçnici balzamiraliIzraela.3 Proælo je çetrdeset dana jer je toliko vremenatrebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipøanisedamdeset dana.4 Kad su proæli dani œalosti za njim, Josip jeprogovorio dvoranima faraonovim, govoreøi: “Akosam naæao milost kod vas, govorite, molim, zamene faraonu, govoreøi.5 Otac je moj traœio da mu se zakunem, govoreøi:‘Evo, umirem i u grobu mojem æto sam ga iskopaosebi u zemlji Kanaan, tamo me pokopaj.’ Zato bihsad poæao da pokopam svojega oca; onda øu seopet vratiti.’ ”6 Faraon je rekao: “Idi i pokopaj svojega oca, kakote je zakleo.”7 Tako je otiæao Josip pokopati svojega oca, a snjim su poæle sve sluge faraonove, dvorske star-jeæine i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;8 kao i sva druœina Josipova, njegova braøa ikuøna druœina kuøe njegova oca. Samo svojeœene i svoju djecu, svoje ovce i svoja goveda os-tavili su u zemlji Goæen.9 A poæla su s njim i kola i konjanici, i bila je to jakovelika povorka.10 Tada su doæli do gumna Atad, s onu stranu Jor-dana, i ondje su odrœali veliko i veoma sveçanojadikovanje. On je priredio svojem ocu œalost odsedam dana.11 Kad su œitelji one zemlje, Kanaanci, vidjeli kodgumna Atad œalosnu sveçanost, rekli su: “Tu sedrœi velika œalobna sveçanost Egipøana.” Zato senazvalo ono mjesto Abel-Mizraim; nalazi se s onustranu Jordana.12 A njegovi sinovi su mu uçinili onako kako im jezapovjedio.13 Njegovi sinovi su ga odnijeli u zemlju Kanaan ipokopali su ga u æpilji na polju Makpeli, na poljukoje je Abraham otkupio za grob od Hitejca Efrona,ispred Mamre.14 Poæto je Josip pokopao svojega oca, vratio se

31 Postanaknatrag u Egipat, on i njegova braøa, i svi koji su bilis njim i poæli na pokop njegova oca.15 Kad su Josipova braøa vidjela da im je umrootac, i rekli su: “Æto ako se Josip naljuti na nas, panam uzvrati za sve zlo æto smo mi njemu uçinili?”16 Tako su poruçili Josipu, govoreøi: “Tvoj otacpred svoju smrt odredio je, govoreøi:17 Ovako recite Josipu: ‘Molim, oprosti svojoj braøinjihov zloçin i njihov grijeh æto su ti zlo uçinili. A sadoprosti nam, molimo, zloçin naæ, oprosti prijestupeslugu tvojega Boga oca.’ ” Kad su mu to izgovorili,Josip je zaplakao.18 Onda su sama njegova braøa doæla, pali supred njega i rekli: “Evo nas, mi smo tvoje sluge.”19 A Josip im rekao: “Ne bojte se! Zar sam ja na-mjesto Boga?20 A vi, iako ste mislili zlo protiv mene, ali Bog je tookrenuo na dobro da izvræi ono æto se danas dog-

aåa, da spasi mnogobrojan narod.21 Ne bojte se sada, jer ja øu se brinuti za vas, zavaæe œene i za vaæu djecu!” Tako ih je tjeæio i lju-bazno im govorio.22 Josip je prebivao u Egiptu, on i domaøinstvonjegova oca. Josip je œivio stotinu i deset godina.23 Josip je vidio djecu Efraimovu do treøegakoljena. I sinovi Makira, sina Manasehova, rodilisu se joæ za œivota Josipova.24 Josip je rekao svojoj braøi: “Ja øu uskoro umri-jeti, ali øe vas Bog sigurno posjetiti i odvesti iz ovezemlje u zemlju koju je pod zakletvom obeøaoAbrahamu, Izaku i Jakovu.”25 Onda je Josip zakleo Izraelove sinove, govore-øi: “Bog øe vas zaista posjetiti, onda uzmite sobommoje kosti odavde!”26 Tako je Josip umro, a bilo mu je stotinu i desetgodina. Balzamirali su ga i poloœili u lijes u Egiptu.

Izlazak

1 Ovo su imena Izraelovih sinova, koji su doæli u Egipat; svaki sa svojim domaøinstvom zaje-dno s Jakovom:2 Ruben, Simeon, Levi, Juda;3 Isakar, Zebulun, Benjamin;4 Dan, Naftali, Gad i Aæer.5 U svemu Jakovljevih potomaka bilo je sedamde-set; a Josip je veø prije boravio u Egiptu.6 I Josip je umro, sva njegova braøa i sav onaj na-raætaj.7 A Izraelovi potomci bili su plodni, veoma se um-noœili i postali vrlo mnogobrojni i jaki, i zemlja ih sebila napunila.8 Uto je zavladao novi kralj u Egiptu, koji nijepoznavao Josipa.9 On je rekao svojem narodu: “Gle, Izraelovi sinovisu postali brojniji i moøniji od nas.10 Hajde, postupimo mudro s njima, da joæ dalje nerastu i u sluçaju kakva rata ne pridruœe naæim ne-prijateljima, da ne udare na nas i ne odu iz zemlje!”11 Stoga su postavili nad njima nadglednike da ihtlaçe teækim poslovima. I oni su sagradili faraonugradove za skladiæta Pitom i Ramses.12 Ali æto su ih viæe tlaçili, joæ se viæe mnoœili i viæese æirili, tako da su strahovali od Izraelovih sinova.13 Tako su Egipøani silom gonili Izraelove sinovena posao.14 Zagorçavali su im œivot teækim poslom: prav-ljenjem œbuke i opeke i svakovrsnim poslom upolju, i gonili ih silom da im sluœe svim timposlovima.15 Tada je egipatski kralj progovorio hebrejskimbabicama, od kojih se jedna zvala Æifrah, a drugaPuah;16 a rekao je: “Kad kod Hebrejki vræite sluœbubabice, i kod poroåaja vidite, pa ako je sin, onda gausmrtite, a ako je køer, neka ostane na œivotu!”17 Ali su se babice bojale Boga i nisu çinile kako imje zapovjedio egipatski kralj, nego su ostavljalemuæku djecu na œivotu.18 Zato je egipatski kralj dao dozvati babice parekao im: “Zaæto tako çinite i ostavljate muækudjecu na œivotu?”19 A babice su odgovorile faraonu: “Hebrejke nisukao egipatske œene, nego znaju same sebi po-moøi; jer prije nego doåe babica, one se veø po-

rode.”20 Zato je Bog uçinio dobro babicama, narod semnoœio i postao veoma moøan.21 I tako je bilo, poæto su se babice bojale Boga, onim je dao veliko domaøinstvo.22 A faraon je zapovjedio svemu svojem narodu,govoreøi: “Svakoga sina æto se rodi, bacite u Ri-jeku, a svaku køer ostavite na œivotu!”

2 Jedan çovjek iz kuøe Levijeve otiæao i uzeo si za œenu jednu Levijevu køer.2 Tako je œena zatrudnjela i rodila sina. A kad jevidjela, da je lijep, skrivala ga tri mjeseca.3 A kad ga nije mogla duœe skrivati, uzela je zanjega koæaricu od papirusove trske, premazala juzemljanom i smolom, stavila djeçaka u nju i stavilaju u trstiku kraj Rijeke.4 Njegova sestra stajala je podalje da vidi æto øe bitis njim.5 Onda je doæla køi faraonova na Rijeku da sekupa. A dok su sluækinje njezine hodale po obaliRijeke, opazila je ona koæaricu u trstici, i poslalasvoju sluækinju ondje da ju donese.6 Kad je bila otvorila, vidjela je dijete, a to je biodjeçak i plakao. Saœalilo joj se i pomislila je: “To jejedno od hebrejske djece.”7 Onda je upitala njegova sestra køer faraonovu:“Hoøeæ li da odem i da ti dovedem dojkinju Hebre-jku da ti doji dijete?”8 A køi faraonova joj je rekla: “Idi!” I otiæla je djevoj-çica i dovela majku djeteta.9 Onda joj je rekla køi faraonova: “Uzmi ovo dijetei doji ga, a ja øu ti za to platiti!” Tako je œena uzeladijete i dojila ga.10 Kad je dijete odraslo, donijela ga natrag køerifaraonovoj, on je postao njezin sin i ona mu nad-jenula ime Mojsije, govoreøi, “Jer sam ga iz vodeizvadila.”11 I dogodilo se u ono vrijeme, kad je Mojsijeodrastao, posjetio je on jednoga dana svoju braøui vidio kako moraju obavljati teæke poslove. A kadje opazio kako je jedan Egipøanin tuçe Hebrejca,jednoga od njegove braøe.12 Okrenuo se na sve strane, pa kad je vidio danema nikoga u blizini, ubio je Egipøanina i zatrpaoga u pijesak.

32Izlazak13 Sutradan izaæao je on opet van, i gle, upravo sepotukla dva Hebrejca, i on je doviknuo onomu kojije imao krivo: “Zaæto tuçeæ svojega bliœnjega?”14 A on je rekao: “Tko je tebe postavio za glavarai suca nad nama? Hoøeæ li i mene ubiti kao i Egi-pøanina?” A Mojsije se prestraæio, jer je pomislio:“Zaista se to ipak saznalo.”15 Faraon je to çuo i htio je Mojsija pogubiti. Mojsijeje pobjegao ispred lica faraonova i smjestio se uzemlji midjanskoj. Sjeo je ondje pokraj nekog stu-denca.16 Sveøenik midjanski imao je sedam køeri. Onesu doæle zahvatiti vode i napuniti korita da napojeovce svojega oca.17 A onda su doæli pastiri i potjerali ih; a Mojsije jeustao, obranio ih i napojio im stado.18 Kad se one vratile svojem ocu Reuelu, upitao ihon: “Æto ste se danas tako brzo vratile?”19 One su odgovorile: “Jedan Egipøanin obranionas od pastira, zahvatio dosta vode za nas i napo-jio ovce.”20 A on je rekao svojim køerima: “Pa gdje je? Zaætoste ondje ostavile toga çovjeka? Pozovite ga dajede s nama!”21 Mojsije je pristao ostati kod onoga çovjeka, a onje dao Mojsiju svoju køer Ziporu za œenu.22 Kad mu je ona rodila sina, on mu nadjenuo imeGeræom, jer je rekao: “Stranac sam u tuåoj zemlji.23 A dogodilo se poslije nekog vremena, umro jeegipatski kralj. A Izraelovi sinovi uzdisali su joæuvijek pod teækim poslom i vapili su glasno za po-moø, i njihov vapaj se podigao Bogu zbog ropstva.24 Bog je çuo njihove vapaje, i Bog se sjetio svoje-ga zavjeta s Abrahamom, Izakom i Jakovom.25 I Bog je pogledao na Izraelove sinove, i Bog ihje blagoslovio.

3 Nato je Mojsije çuvao ovce svojega tasta Jetra, midjanskoga sveøenika. I on je vodio stado popustinji i doæao do Horeba, goru Boœju.2 Anåeo Gospodinov mu se pojavio u rasplamtje-lom ognju æto je izbijao iz grma. A on je pogledao,a to grm plamenom gorio, ali nije izgarao.3 Mojsije je pomislio: “Idem vidjeti izbliœe taj rijetkiprizor, zaæto grm ne izgara.”4 A kad je Gospodin vidio da on prilazi pogledati,Bog ga pozvao iz grma: “Mojsije, Mojsije!” On jeodgovorio: “Evo me!”5 A on je rekao: “Ne primiçi se bliœe ovom mjestu!Izuj obuøu sa svojih nogu, jer mjesto na kojemustojiæ sveto je tlo!”6 On je nastavio: “Ja sam Bog tvojega oca, BogAbrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” A Mo-jsije je zaklonio svoje lice, jer se bojao gledati uBoga.7 A Gospodin je rekao: “Zaista sam vidio nevoljusvojega naroda u Egiptu i çuo sam njegovu tuœbuna njegove tlaçitelje, jer ja znam njihove muke.8 Tako sada evo ja sam siæao da ga izbavim iz rukuEgipøana i da ga izvedem iz te zemlje, u zemljudobru i prostranu, zemlju u kojoj teçe mlijeko i med,u mjesta gdje su Kanaanci, Hitejci, Amorejci, Per-izejci i Jebusejci.9 Zato, sada gle, vapaji Izraelovih sinova doprijelisu do mene, i takoåer sam vidio tlaçenje kojim ihtlaçe Egipøani.10 Stoga sada doåi, poslat øu te faraonu da iz-vedeæ moj narod, Izraelove sinove, iz Egipta!”11 A Mojsije je rekao Bogu: “Tko sam ja da idemfaraonu i da izvedem Izraelove sinove iz Egipta?”12 On je rekao: “Ja øu biti s tobom, i ovo neka tibude kao znak da sam te ja poslao: kad izvedeæ

narod iz Egipta, sluœit øete Bogu na ovoj gori!”13 Tada je Mojsije rekao Bogu: “Ali kad doåemIzraelovim sinovima, pa im reknem: ‘Bog vaæihotaca æalje me k vama,’ i ako me upitaju: ‘Kako muje ime’–æto øu im odgovoriti?14 A Bog je rekao Mojsiju: “JA SAM KOJI JESAM.”I nastavio: “Tako kaœi Izraelovim sinovima: ‘JASAM,’ poslao me k vama!”15 Nadalje Bog je rekao Mojsiju: “Ovako øeæ reøiIzraelovim sinovima: ‘Gospodin Bog vaæih otaca,Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, po-slao me k vama. To je moje Ime zauvijek, i tako øeme zvati kroz sve vaæe naraætaje’16 Idi i skupi starjeæine Izraelovih sinova i kaœi im:‘Gospodin Bog vaæih otaca, Bog Abrahamov, Iza-kov i Jakovljev, pojavio mi se, govoreøi: Doistasam vas pohodio i vidio sam æto vam se çini uEgiptu,17 i rekao sam ja øu vas izvesti iz tegobe u Egiptuu zemlju Kanaanaca, Hitejaca, Amorejaca, Per-izejaca, Hivejaca i Jebusejaca, u zemlju u kojojteçe mlijeko i med.’18 Onda øe te posluæati, onda øeæ iøi sa starje-æinama Izraelovih sinova egipatskom kralju i reøiøeæ mu: ‘Gospodin Bog Hebreja, objavio nam se.Molimo te sad da nas pustiæ tri dana hoda u pusti-nju, da œrtvujemo Gospodinu, svojem Bogu.’19 Ali ja znam da vas egipatski kralj neøe pustiti,ako na to ne bude jakom rukom prisiljen.20 Ali øu ja pruœiti svoju ruku i udarit øu Egipat svimsvojim çudesima æto øu ih uçiniti u njemu; i poslijeøe vas pustiti.21 I uçinit øu da taj narod naåe milost u Egipøana,pa kad poåete, neøete otiøi praznih ruku.22 Tako da øe svaka œena zatraœiti, od svojih sus-jeda i od onih koje stanuju u blizini, srebrnih i zlat-nih predmeta i haljina, i vi øete ih staviti na svojesinove, i na svoje køeri i tako oplijeniti Egipøane.”

4 Onda je rekao Mojsije, govoreøi: “Ali ako mi ne budu vjerovali i ne posluæaju me, nego mi kaœu:‘Nije ti se Gospodin pojavio!’ ”2 A Gospodin mu rekao: “Æto ti je to u ruci? On jeodgovorio: “Ætap.”3 A On je rekao: “Baci ga na zemlju!” I on ga baciona zemlju, a ætap je postao zmija; a Mojsije je pob-jegao od nje.4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi svojuruku i primi ju za rep” on je pruœio svoju ruku i uhva-tio ju, i ona je opet postala ætap u njegovoj ruci.5 “da oni povjeruju da ti se objavio Gospodin Bognjihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i BogJakovljev.”6 Dalje mu rekao Gospodin: “ Sada stavi svojuruku u svoja njedra.” On je stavio svoju ruku u svojanjedra, a kad ju izvadio, gle, njegova ruka bila je odgube bijela kao snijeg.7 A On je rekao: “Stavi opet svoju ruku u njedra!”On je opet stavio svoju ruku u svoja njedra, i kad jeopet izvadio iz njedara, gle, bila je opet kao ostalonjegovo tijelo.8 “Onda øe biti, da ako ti ne povjeruju i ne posluæajuporuku prvoga znaka, povjerovat øe poruci dru-goga znaka.9 I bit øe, ako ne povjeruju i ta oba znaka i ne poslu-æaju tvoj glas, onda uzmi vode iz Rijeke i prolij je nasuho tlo. I voda æto si ju uzeo iz Rijeke, na suhomtlu pretvoriti u krv.”10 Onda je Mojsije rekao Gospodinu: “Moj Gospo-dine, ja nisam çovjek rjeçit, nisam bio prije, a nisamni sada otkada govoriæ sa svojim slugom, negosam sporih usta i spora jezika.”

33 Izlazak11 A Gospodin mu rekao: “Tko je napravio çovjekuusta? Ili tko ga pravi nijemim ili gluhim, tko mu dajevid ili ga osljepljuje? Nisam li to ja, Gospodin?12 Stoga, sada idi, i ja øu biti s tobom i tvojim ustimai uçit øu te æto øeæ govoriti.”13 Ali je on rekao: “Oh moj Gospodine, molimpoæalji koga god drugoga hoøeæ.”14 Sada se rasrdio Gospodin na Mojsija i rekao:“Nije li tvoj brat Aron, Levit joæ tu? Znam da onmoœe dobro govoriti. Gle, on je veø na putu da tesusretne, a kad te vidi, od srca øe se veseliti.15 Govori s njim, stavi ove rijeçi u njegova usta. Aja øu biti s tvojim ustima i njegovim ustima, i uçit øuvas æto øete çiniti.16 Tako on neka bude tvoj govornik narodu. Onsam neka ti bude kao usta, a ti øeæ njemu biti kaoBog.17 Uzmi taj ætap u svoju ruku i s njim øeæ çiniti zna-menja.”18 Tako je otiæao Mojsije i vratio se natrag svojemtastu Jetru, i rekao mu: “Molim te pusti me da sevratim natrag svojoj braøi u Egipat da vidim jesu lijoæ œivi.” A Jetro je odgovorio Mojsiju: “Idi u miru!”19 A Gospodin je rekao Mojsiju u zemlji Midjanu:“Idi vrati se sada natrag u Egipat, jer su mrtvi svikoji su traœili tvoj œivot.”20 Tada je Mojsije uzeo svoju œenu i svoje sinove,posadio ih na magarca i vratio se u Egipat. I Mojsijeje uzeo ætap Boœji u svoju ruku.21 Gospodin je rekao Mojsiju: “Kad se vratiæ uEgipat, çini pred faraonom sva ona çudesna djelakoja sam ti stavio u ruku. Ali ja øu otvrdnuti njegovosrce tako da neøe pustiti narod otiøi.22 Onda øeæ reøi faraonu: ‘Ovako govori Gospo-din: Izrael je moj sin, moj prvoroåenac.23 Ja traœim od tebe da pustiæ mojega sina da misluœi! Ako li ga odbijeæ pustiti, onda øu usmrtiti tvo-jega sina, tvojega prvoroåenca.’ ”24 I dogodilo se putom u prenoøiætu susreo Go-spodin Mojsiju i htio ga usmrtiti.25 Onda je Zipora uzela oætar kamen, i njim obre-zala prednju koœicu svojega sina, bacila mu prednoge i rekla: “Zaista si mi krvav muœ!”26 Tako ga On pusti. Ona je zbog obrezanja rekla:“krvav muœ” .27 Gospodin je zapovjedio Aronu: “Idi u pustinju ususret Mojsiju!” Tako se on zaputio, stigao ga nagori Boœjoj i poljubio ga.28 Tako je Mojsije ispripovjedio Aronu sve Gos-podinove rijeçi kojima ga poslao, i sva znamenjaæto mu zapovjedio uçiniti.29 Tada su Mojsije i Aron otiæli i skupili sve starje-æine Izraelovih sinova.30 Aron im je rekao sve æto je Gospodin zapovje-dio Mojsiju. Onda je on uçinio çudesna znamenjapred oçima naroda.31 Narod mu je vjerovao, i kad su çuli da je Gospo-din pohodio Izraelove sinove i da je pogledao nanjihovu tegobu, pognuli su glave klanjajuøi se.

5 Poslije toga otiæli su Mojsije i Aron i rekli fara- onu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:‘Pusti moj narod da ode i da mi u pustinji odrœi sve-çanu gozbu.’ ”2 A faraon je rekao: “Tko je taj Gospodin da gaposluæam i pustim Izraela? Ne poznajem Gospo-dina, a i neøu pustiti Izraela.”3 A oni su rekli: “Bog Hebreja nam se pojavio.Molimo te pusti nas iøi tri dana hoda u pustinju daondje œrtvujemo Gospodinu, svojem Bogu, da nesiåe na nas kugom ili maçem.”4 Onda im je egipatski kralj rekao: “Mojsije i Arone,

zaæto odvraøate narod od njegova posla? Iditenatrag za svojim poslom!”5 A faraon je nastavio: “Eto, ovaj narod je sad mno-gobrojan u zemlji; a vi biste htjeli da se odmara odnjihovih poslova!”6 Tako taj isti dan izdao je faraon, nadglednicima inadzornicima zapovijed, govoreøi:7 “Od sada viæe neøete davati narodu slame zapravljenje opeke kao prije. Neka sami sebi idu sku-pljati slamu.8 Ali øete od njih traœiti onoliko opeka koliko su ih dosada pravili. Od toga neøete niæta smanjivati. Onisu lijeni, zato viçu, govoreøi: ‘Hajdemo œrtvovatisvojem Bogu.’9 Navalite viæe posla na te ljude, da budu njim za-posleni i da se ne obaziru na laœne rijeçi.”10 Nadglednici i nadzornici naroda su otiæli i javilinarodu, govoreøi: “Ovako govori faraon: ‘Neøuvam viæe dati slame.11 Idite, i nabavite si slamu gdje je naåete; A odvaæega posla niæta vam se neøe smanjiti.’ ”12 Tako je narod bio raspræen po cijeloj egipatskojzemlji da skuplja strnjiku namjesto slame.13 A nadglednici su ih gonili, govoreøi: “Imatesvaki svoj dnevni posao obaviti kao i prije kad jebilo slame.”14 I korilo se nadzornike Izraelovih sinova, koje subili postavili nad njima nadglednici faraonovi, i pri-govaralo im se, govoreøi: “Zaæto posljednjih dananiste dovræili odreåeni broj opeka kao prije?”15 Onda su doæli nadzornici Izraelovih sinovafaraonu i upitali ga, govoreøi: “Zaæto dajeæ da setako radi sa tvojim slugama?16 Slama se viæe ne daje tvojim slugama, a govorenam: ‘Opeke nam pravite!’ Pa i tuku tvoje sluge, akrivnja je na tvojem narodu.”17 A on je rekao: “Lijeni ste, lijeni ste! Zato govori-te: ‘Hajdemo œrtvovati Gospodinu.’18 Stoga sad idite na posao; slama vam se neøedavati, ali vi morate praviti odreåene koliçineopeke!”19 Nadzornici Izraelovih sinova vidjeli su da su uteækom poloœaju zbog zapovijedi da se ne smijesmanjiti broj opeka na dan.20 Nato kako su izlazili ispred faraona, susreli suMojsija i Arona, koji su tu stajali i çekali ih.21 I oni su im rekli: “Gospodin neka vas pogleda isudi, æto ste nas uçinili da se omrznemo faraonu injegovim slugama, jer ste im dali maç u ruku danas pobiju.”22 Onda se Mojsije obratio Gospodinu i rekao:“Gospodine, zaæto nanosiæ toliko zlo na ovajnarod? Zaæto si me poslao ovamo?23 Otkako sam otiæao faraonu da pregovaram snjim u tvoje Ime, on zlo postupa tvojim narodom, iuopæte ne izbavljaæ svoj narod.”

6 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Ti øeæ vidjeti æto øu uçiniti faraonu. Sa jakom rukom pustitøe ih, i sa jakom rukom prisiljen istjerat øe ih izsvoje zemlje.”2 I joæ je Bog rekao Mojsiju, govoreøi mu: “Ja samGospodin.3 Ja sam se objavio Abrahamu, Izaku i Jakovu kaoBog Svemoøni; ali svojim Imenom, Gospodin,nisam im bio poznat.4 I napravio sam moj zavjet s njima, da øu im dati uposjed zemlju Kanaan, zemlju u kojoj su prije pre-bivali kao doæljaci.5 A çuo sam i tuœbu Izraelovih sinova koje suEgipøani drœali u ropstvu, i sjetio sam se svojegazavjeta.

34Izlazak6 Stoga kaœi Izraelovim sinovima: ‘Ja sam Gospo-din! Ja øu vas osloboditi bremena Egipøana, ja øuih izbaviti iz njihove robije, spasit øu vas rukompodignutom i velikim kaznama.7 Uzet øu vas za svoj narod i bit øu vaæ Bog. Ondaøete spoznati da sam ja Gospodin, vaæ Bog, onajkoji vas izbavljam ispod bremena Egipøana.8 I dovest øu vas u zemlju za koju sam se zakleo daøu ju dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, i dat øu vam juu baætinu, ja sam Gospodin.’ ”9 Tako je Mojsije to rekao Izraelovim sinovima, alinisu posluæali Mojsija zbog maloduænosti i teækaropstva.10 I javio se Gospodin Mojsiju, govoreøi:11 “Idi i kaœi faraonu, egipatskom kralju, da morapustiti Izraelove sinove iz svoje zemlje.”12 A Mojsije je rekao Gospodinu, govoreøi: “Kadme, eto, ni Izraelovi sinovi ne sluæaju, kako øe me,ovako spora u govoru, posluæati faraon?”13 Onda je Gospodin govorio Mojsiju i Aronu i daoim zapovijed za Izraelove sinove i faraona, egipat-skog kralja, da pusti Izraelove sinove iz egipatskezemlje.14 Ovo su glavari domova njihovih otaca: Ruben-ovi sinovi, prvoroåenca Izraelova, bili su: Henok,Palu, Hezron i Karmi. To su obitelji Rubenove.15 Simeonovi sinovi bili su: Jemuel, Jamin, Ohad,Jakin, Zohar i Æaul, sin Kanaanke. To su obiteljiSimeonove.16 Ovo su imena Levijevih sinova po njihovim na-raætajima: Geræon, Kohat i Merari. A godine Levi-jeva œivota bile su stotinu i trideset i sedam godina.17 Geræonovi sinovi bili su: Libni i Æimi po svojimobiteljima.18 Kohatovi sinovi bili: su Amram, Ishar, Hebron iUziel. A godine Kohatova œivota bile su stotinu itrideset i tri godine.19 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Muæi. To su obi-telji Levijeve po svojim naraætajima.20 Amram je uzeo oçevu sestru Jokebedu, zaœenu i ona mu je rodila Arona i Mojsija. A godineAmramova œivota bile su stotinu i trideset i sedamgodina.21 Isharovi sinovi bili su: Korah, Nefeg i Zikri.22 Uzielovi sinovi bili su: Miæael, Elisafan i Sitri.23 Aron je uzeo Eliæebu, køer Aminadabovu, ses-tru Nahæonovu, sebi za œenu; i ona mu rodilaNadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.24 Korahovi sinovi bili su: Asir, Elkana i Abiasaf. Tosu obitelji Korahove.25 Eleazar, sin Aronov, uzeo si je jednu od køeriPutielovih za œenu; ona mu rodila Finehasa. To suglave Levijevih domova po svojim rodovima.26 To su Isti Aron i Mojsije kojima je zapovjedioGospodin: “Izvedi Izraelove sinove po njihovimredovima iz egipatske zemlje.”27 To su oni koji su govorili faraonu, egipatskomkralju da izvedu Izraelove sinove iz Egipta. To su tiisti Mojsije i Aron.28 I dogodilo se na dan kad je Gospodin govorio sMojsijem u zemlji Egipat,29 da je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: “Jasam Gospodin! Govori faraonu, egipatskom kraljusve æto ti reknem.”30 A Mojsije je rekao Gospodinu: “Ah, ja sam sporu govoru, pa kako øe me faraon posluæati?”

7 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Evo, pravim te da budeæ kao Bog pred faraonom, a tvoj brat Aronbit øe tvoj prorok.2 Govorit øeæ sve æto ti ja zapovjedim. A tvoj bratAron neka govori faraonu da mora pustiti Izraelove

sinove da odu iz njegove zemlje.3 A ja øu otvrdnuti srce faraonu i umnoœit øu zna-kove i çudesa u zemlji Egipat.4 Ali faraon vas neøe posluæati, tako da øu ja stavitimoju ruku na Egipat, i izvest øu svoje redove, svojnarod, Izraelove sinove, iz egipatske zemlje s ve-likim kaznama.5 Onda øe Egipøani spoznati da sam ja Gospodin,kad pruœim svoju ruku protiv Egipøana i Izraelovesinove izvedem iz njihove sredine.”6 Tada su Mojsije i Aron uçinili toçno onako kakoim je zapovjedio Gospodin.7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osam-deset i tri godine kad su govorili s faraonom.8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govore-øi:9 “Ako vas pozove faraon da uçinite ipak kakvoçudo, onda kaœi Aronu da uzme svoj ætap i baci gapred faraona da ætap postane zmija.”10 Mojsije i Aron su otiæli faraonu i uçinili tako kakoim je zapovjedio Gospodin. Aron je bacio svoj ætappred faraona i njegove sluge, i ætap je postaozmija.11 A faraon je dozvao mudrace i vraçare, i çaro-bnjaci egipatski uçinili su isto tako svojim tajnimçaranjem.12 Svi su bacili svoje ætapove i ætapovi se pretvoriliu zmije, ali je ætap Aronov progutao njihoveætapove.13 A srce faraonovo je raslo sve tvråe, i on ih nijeposluæao, kako je rekao Gospodin.14 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Srce je faraonovootvrdnulo; on odbija pustiti narod.15 Idi sutra ujutro faraonu, kad on polazi k Rijeci, istani pred njega na obali Rijeke. Uzmi u ruku ætapæto se pretvorio u zmiju.16 I ti øeæ mu reøi: ‘Gospodin, Bog Hebreja, poslaome k tebi, govoreøi: Pusti moj narod da mi moœesluœiti u pustinji, a ti sve do sada nisi posluæao.’17 Ovako govori Gospodin: ‘Po ovom øeæ spo-znati, da sam ja Gospodin, evo gle, udarit øu sadaætapom koji imam ruci po vodi Rijeke i ona øe sepretvoriti u krv.18 Ribe øe u Rijeci uginuti, Rijeka øe se usmrdjetii gadit øe se Egipøanima piti vodu iz Rijeke.’ ”19 Onda je Bog rekao Mojsiju, govoreøi: “Kaœi Aro-nu: ‘Uzmi svoj ætap i pruœi svoju ruku na vode uEgiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na svenjegove jame da postane krv! I bit øe krv posvudau zemlji Egipat, pa i u drvenim i kamenim posuda-ma.’ ”20 Mojsije i Aron su uçinili tako kako im je zapovje-dio Gospodin. On je podigao ætap i udario njim povodi u Rijeci pred oçima faraona i pred oçima nje-govih sluga. I sva se voda u Rijeci pretvorila u krv.21 Ribe æto su bile u Rijeci uginule su, i Rijeka seusmrdjela, tako da Egipøani nisu viæe mogli pitivodu iz Rijeke. Bila je krv po cijeloj zemlji Egipat.22 Onda su çarobnjaci egipatski uçinili isto svojimçaranjem. A srce faraonovo je raslo sve tvråe, i nijeih htio posluæati, kako je unaprijed rekao Gospo-din.23 Faraon se okrenuo i otiæao kuøi, ne uzimajuøi nito k srcu.24 A svi Egipøani su kopali oko Rijeke da bi naælivode za piøe, jer nisu mogli piti vodu iz Rijeke.25 Tako je proælo sedam dana otkako je Gospodinudario po Rijeci.

8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi faraonu i kaœi mu: ‘Ovako govori Gospodin: Pusti mojnarod da mi moœe sluœiti.’

35 Izlazak2 Ali ako ih odbijeæ pustiti, gle, udarit øu svu tvojuzemlju œabama.3 Tako øe se Rijeka obilno napuniti œabama kojeøe iziøi i prodrijeti u tvoj dvor, u tvoju spavaonicu, utvoju postelju, u kuøe tvojih sluga i tvojega naroda,u tvoje peøi i u tvoje naøve.4 I skakat øe œabe na tebe, na tvoje podanike i nasve tvoje sluge.’ ”5 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Kaœi Aronu:‘Pruœi svoju ruku sa svojim ætapom na rijeke,prokope i bare, i neka izaåu œabe na egipatskuzemlju!’ ”6 Tako je Aron pruœio svoju ruku na vode egipat-ske, i œabe su izaæle i pokrile egipatsku zemlju.7 A çarobnjaci su uçinili isto svojim çaranjem, te suœabe izaæle na egipatsku zemlju.8 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona i rekao im:“Molite Gospodina da mene i moj narod oslobodiod œaba, ja øu onda pustiti narod da moœe œrtvovatiGospodinu.”9 A Mojsije je odgovorio faraonu: “Dostoj mi seodrediti toçno kad da se molim za tebe, za tvojesluge i za tvoj narod da se œabe odstrane od tebe iod tvojih kuøa i samo u Rijeci da ostanu!”10 A on je rekao: “Sutra.” Mojsije je rekao: “Nekabude po tvojoj rijeçi da spoznaæ da nitko nije kaoGospodin, naæ Bog.11 Œabe øe otiøi od tebe, od tvojih kuøa, od tvojihsluga i od tvojega naroda; ostat øe samo u Rijeci.”12 Nato su Mojsije i Aron otiæli od faraona. I Mojsijeje zavapio Gospodinu zbog œaba kojima je kazniofaraona.13 A Gospodin je uçinio po molitvi Mojsijevoj, iœabe su pocrkale u kuøama, u dvoriætima i upoljima.14 Oni su ih zgrnuli na hrpe i zemlja se njima usm-rdjela.15 A kad je vidio faraon da je doælo olakæanje,otvrdnuo je on svoje srce i nije ih posluæao kako jerekao Gospodin.16 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Kaœi Aronu:‘Pruœi svoj ætap i udari po prahu na zemlji da bi sepretvorio u uæi po cijeloj zemlji egipatskoj.’ ”17 Oni su uçinili tako: Aron je pruœio svoju ruku saætapom i udario njim po prahu na zemlji, i doæle suuæi na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvoriose u uæi po cijeloj zemlji egipatskoj.18 Çarobnjaci su pokuæali svojim çaranjem uçinitiisto da doåu uæi, ali nisu mogli. Tako su uæi napalena ljude i na stoku.19 Onda su çarobnjaci rekli faraonu: “To je prstBoœji!” Ali je srce faraonovo raslo sve tvråe i nije ihposluæao, kako je unaprijed rekao Gospodin.20 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Ustani ranoujutro idi pred faraona kad ide k vodi i kaœi mu:‘Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod da mimoœe sluœiti.21 Jer ako ne pustiæ mojega naroda, onda øuuçiniti da doåu rojevi obada na tebe, na tvojesluge, na tvoj narod i na tvoje dvorove. Kuøe Egip-øana, pa i zemlja na kojoj stoje bit øe puna rojevaobada.22 Ipak sa zemljom goæenskom, u kojoj prebivamoj narod, uçinit øu na taj dan da ne bude ondjerojeva obada da spoznaæ, da sam ja Gospodin nazemlji.23 Uçinit øu razliku izmeåu svojega naroda i tvo-jega naroda. Sutra øe se dogoditi to çudo.’ ”24 I Gospodin je uçinio tako. Doæli su debeli rojeviobada u dvor faraonov, u stanove njegovih slugu ina svu egipatsku zemlju. Zemlja je teæko nas-tradala od obada.

25 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona i rekao:“Idite, œrtvujte svojem Bogu ovdje u zemlji!”26 Mojsije je rekao: “To ne moœemo çiniti jer pri-nosimo Gospodinu, svojem Bogu, œrtve koje suEgipøanima odvratne. Kad bismo pred oçimaEgipøana prinosili œrtve koje su njima odvratne, nebi li nas na mjestu kamenovali?27 Mi øemo iøi tri dana hoda u pustinju i ondje œrtvo-vati Gospodinu, svojem Bogu, kako nam je zapo-vjedio.”28 Faraon je rekao: “Pustit øu vas da œrtvujeteGospodinu, svojem Bogu, u pustinji, samo ne iditepredaleko. Molite se za mene!”29 Tada je Mojsije odgovorio: “Ja odlazim sada odtebe i pomolit øu se Gospodinu, sutra øe otiøi rojeviobada od faraona, od njegovih sluga i njegovanaroda. Samo neka faraon viæe ne vara naroda, pada ga ne pusti œrtvovati Gospodinu.”30 I otiæao je Mojsije od faraona i pomolio se Go-spodinu.31 I Gospodin je uçinio prema rijeçi Mojsijevoj iuklonio rojeve obada od faraona, od njegovihsluga i od njegova naroda. Nije ostao ni jedanjedini.32 Ali je faraon i ovaj put otvrdnuo svoje srce i nijepustio narod otiøi.

9 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi faraonu i kaœi mu: ‘Ovako govori Gospodin, Bog He-breja: Pusti moj narod da mi sluœi.’2 Ako ga odbijeæ pustiti i joæ ga duœe budeæ za-drœavao,3 evo, ruka Gospodinova udarit øe straænomkugom tvoju stoku u polju, konje, magarce, deve,goveda i ovce. Bit øe vrlo velika poæast.4 A Gospodin øe razlikovati stoku izraelsku odstoke egipatske, tako da niæta æto pripada Izraelo-vim sinovima neøe poginuti.’ ”5 Gospodin je odredio i rok, govoreøi: “Sutra øeGospodin uçiniti da to doåe na zemlju.”6 Sutradan je Gospodin tako i uçinio. Sva je stokaegipatska uginula, a od stoke izraelske nije ug-inulo ni jedno.7 Onda se faraon raspitao, i zaista, izaælo je na vid-jelo da od stoke Izraelske nije uginulo ni jedno grlo.Ali je srce faraonovo ostalo otvrdnuto i on nije pus-tio naroda.8 A Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu: “Uzmite sipune pregræti pepela iz peøi, a Mojsije neka ga ra-zaspe prema nebesima pred oçima faraonovim.9 I postat øe on sitan prah po cijeloj zemlji Egipat, aod njega øe nastati mjehuri æto øe se pretvoriti uçireve na ljudima i na stoci po cijeloj zemlji Egipat.”10 Tada su oni uzeli pepela iz peøi i stupili predfaraona, i Mojsije ga razasuo prema nebu. I nastalisu mjehuri æto su se pretvorili u çireve na ljudima ina stoci.11 A çarobnjaci se nisu mogli pokazati pred Mojsi-jem od çireva, jer su se mjehuri bili pretvorili na ça-robnjacima kao i na svim Egipøanima.12 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu i on ih nijeposluæao, kako je Gospodin unaprijed rekao Mo-jsiju.13 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Ustani ranoujutro, stupi pred faraona i kaœi mu: ‘Ovako govoriGospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod da mimoœe sluœiti.14 Jer ovaj put poslat øu sva moja zla na tebe, natvoje sluge i tvoj narod, da spoznaæ da nitko nije nacijeloj zemlji kao ja.15 A da sam svoju ruku pruœio i tebe s tvojim naro-dom udario kugom nestalo bi te sa zemlji.

36Izlazak16 Ali sam te zbog toga i podigao da pokaœemmoju snagu na tebi i da se Ime moje objavi po ci-jeloj zemlji.17 Ali se ti dalje uzdiœeæ nad mojim narodom i nepuætaæ ga otiøi.18 Gle, ja øu sutra u ovo doba pustiti jako teækutuçu kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana kad jepostala do danas.19 Stoga poæalji sada i skupi na sigurno svojustoku i sve æto imaæ u polju. Jer øe pasti tuça na sveljude i œivotinje æto se zateknu u polju i ne doveduse kuøi i zaklone pod krov, izginut øe.’ ”20 Tko se od sluga faraonovih bojao prijetnje Go-spodinove, skupio je svoju druœinu i svoju stoku ukuøe na sigurno.21 A tko nije mario za prijetnju Gospodinovu, nijeostavio svoju druœinu i svoju stoku u polju.22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi svojuruku prema nebu da po cijeloj zemlji egipatskoj dapadne tuça na ljude i na stoku i na sve bilje po poljuu zemlji Egipat.”23 I Mojsije je pruœio svoj ætap prema nebu, a Go-spodin pusti gromove i tuçu i munje su padale nazemlju. I Gospodin je sipao tuçu po zemlji egipat-skoj.24 Padala je tuça i munje su se mijeæale s tuçom;tako straæno kako se nije joæ nikada doœivjelo uzemlji egipatskoj otkako su ljudi u njoj.25 I tuça je udarila po cijeloj zemlji egipatskoj sveæto je bilo u polju, od çovjeka do œivinçeta; sve biljepo polju uniætila tuça i polomila sva stabla u polju.26 Samo u zemlji goæenskoj, gdje su prebivali Izra-elovi sinovi, nije pala tuça.27 Onda je faraon poslao po Mojsija i Arona i rekaoim: “Sagrijeæio sam ovaj put. Gospodin je u pravu,a ja i moj narod smo krivi.28 Molite Gospodina, da viæe ne puæta straænihgromova i tuçe, jer je viæe nego dosta toga. Ja øuvas pustiti, i neøete viæe ovdje ostati.”29 Mojsije mu odgovorio: “Çim izaåem iz grada,raæirit øu svoje ruke Gospodinu, pa øe prestati gro-movi i neøe viæe padati tuça, tako da bi ti spoznaoda je zemlja Gospodinova.30 Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, joæ nebojite Gospodina Boga.”31 Tako je propao lan i jeçam, jer je jeçam bio veøu klasu i lan u cvijetu.32 A pæenica i raœ nisu propale, jer kasnije dolaze.33 Tako je Mojsije otiæao od faraona izvan grada iraæirio svoje ruke Gospodinu, i prestali su gromovii tuça, i kiæa nije viæe padala na zemlju.34 Kad je faraon vidio da su prestali kiæa, tuça igromovi, ustraja u svojem grijehu i otvrdnuo svojimsrcem on i njegove sluge.35 Srce faraonovo je ostalo tvrdo i on nije pustioIzraelove sinove, kako je unaprijed rekao Gospo-din preko Mojsija.

10 Nato je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi faraonu. Ja sam otvrdnuo srce njemu i njegovim slu-gama da uçinim ova svoja znamenja na njemu:2 da moœeæ pripovijedati svojoj djeci i svojoj un-uçadi æto sam uçinio Egipøanima i koja sam çude-sna djela izvræio meåu njima i da tako spoznate dasam ja Gospodin.”3 Tako su Mojsije i Aron otiæli faraonu i rekli mu:“Ovako govori Gospodin Bog Hebreja: ‘Dokle øeæjoæ odbijati da se poniziæ preda mnom? Pusti mojnarod da mi moœe sluœiti.4 Jer ako odbijeæ pustiti mojega naroda, gle, sutraøu navesti skakavce na tvoju zemlju.5 Oni øe pokriti povræinu zemlje tako da se neøe

viæe vidjeti zemlja i pojest øe ono æto vam je joæpreostalo kao posljednji ostatak iza tuçe; i oglodatøe sva stabla æto rastu u vaæim poljima.6 Oni øe napuniti tvoje kuøe, i kuøe svih tvojihsluga, i kuøe svih Egipøana, takvo æto nisu vidjeli nitvoji oçevi ni oçevi tvojih oçeva otkako su postali nazemlji do danaænjega dana.’ ” I on se okrenuo iotiæao od faraona.7 Onda su mu sluge faraonove rekle: “Dokle øenam ovaj çovjek biti zamka? Pusti ljude neka odu isluœe Gospodinu, svojem Bogu! Zar joæ ne znaæ daEgipat propada?”8 I dozvali su Mojsija i Arona natrag faraonu, a onim je rekao: “Idite, sluœite Gospodinu, svojemBogu! A koji su to koji øe iøi s vama?”9 Mojsije je odgovorio: “Iøi øemo sa svojim mla-dima i sa starima, sa svojim sinovima i køerima, sasvojim stadima ovaca i sa govedima, jer moramoodrœati sveçanu gozbu Gospodinu.”10 Onda im je on rekao: “Gospodin uistinu trebabiti s vama kad vas pustim s vaæom djecom!Pazite, jer vas na putu çeka zlo.11 Ne tako, nego samo vi muækarci moœete iøi isluœiti Gospodinu, jer to ste i œeljeli.” Nato su ih ot-pratili ispred faraona.12 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi svojuruku na egipatsku zemlju da zazoveæ skakavce dadoåu na egipatsku zemlju i pojedu sve poljsko biljena zemlji, sve æto je preostalo iza tuçe.”13 I Mojsije je pruœio svoj ætap na egipatsku zemlju,a Gospodin je pustio istoçni vjetar na zemlju dapuæe cijeli dan i cijelu noø. Kad je svanulo jutro,istoçni vjetar je nanio skakavce.14 Skakavci su pali na svu egipatsku zemlju i spus-tili se u silnom mnoætvu na sve krajeve egipatske.Bili su vrlo œestoki; nikada prije nije tu bilo tolikoskakavaca, niti øe ih ikada biti.15 Oni su pokrili povræinu cijele zemlje, tako da jeod njih zemlja potamnjela, i pojeli su sve bilje upolju i sav plod sa stabala æto je preostalo iza tuçe.Tako da niæta zeleno nije ostalo na stablima i napoljskom bilju po cijeloj zemlji egipatskoj.16 Tada je faraon brœe dozvao Mojsija i Arona irekao: “Sagrijeæio sam protiv Gospodina, vaæegaBoga, i protiv vas.17 Stoga oprostite mi moj grijeh samo joæ ovaj puti molite se Gospodinu, vaæem Bogu, da odstraniod mene barem samo ovu smrt!”18 Tako je otiæao Mojsije od faraona i pomolio seGospodinu.19 I Gospodin je pokrenuo sa zapada jaki protivnivjetar koji je odnio skakavce i pobacao ih u Crvenomore. Nije ostao ni jedan jedini skakavac u cijelomegipatskom podruçju.20 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu tako daon nije pustio Izraelovih sinova.21 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi svojuruku prema nebu da doåe na egipatsku zemljutako velika tmina koja se moœe opipati.”22 Mojsije je pruœio svoju ruku prema nebu ispustila se gusta tmina po cijeloj zemlji egipatskojza tri dana.23 Nisu vidjeli jedan drugoga i nitko se nije ustaosa svojega mjesta tri dana. A svi Izraelovi sinoviimali su svjetlost u svojim stanovima.24 Tada je faraon dozvao Mojsija i rekao: “Idite,sluœite Gospodinu! Samo vaæa stada i vaæa go-veda neka ostanu ovdje. I vaæa djeca neka idu svama!”25 A Mojsije je rekao: “Ti nam moraæ dati æto øemozaklati i spaliti za œrtve, da bi to œrtvovali Gospodi-nu, svojem Bogu.

37 Izlazak26 Naæa stoka treba iøi s nama; ni papak ne smijeostati. Jer od toga øemo morati uzimati, da sluœimoGospodinu, svojem Bogu, a i mi ne znamo çim mo-ramo sluœiti Gospodinu dok ne stignemo ondje.”27 A Gospodin je otvrdnuo srce faraonu tako da ihon nije htio pustiti.28 Nato mu je rekao faraon: “Odlazi od mene i pazida mi viæe ne dolaziæ pred oçi! Jer onog dana kadmi doåeæ pred oçi umrijet øeæ!”29 Mojsije je rekao: “Dobro si rekao; viæe ti nikadneøu vidjeti lica.”

11 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Joæ øu samo jednu poæast pustiti na faraona i na Egipøa-ne. Poslije øe vas pustiti odavde. A kad vas pusti,on øe vas doista i potjerati odavde.2 Govori narodu tako da çuje, neka svaki çovjektraœi od svojega susjeda i svaka œena od svojesusjede srebrnih predmeta i zlatnih predmeta.”3 Gospodin je uçinio da Egipøani budu naklonjeninarodu. A sam je Mojsije bio cijenjen u zemlji egi-patskoj u oçima sluga faraonovih i u oçima naroda.4 Tada je Mojsije rekao: “Ovako govori Gospodin:‘U pola noøi proøi øu kroz Egipat.5 Umrijet øe svaki prvoroåenac u zemlji egipatskoj,od prvoroåenca faraonova, koji bi trebao sjediti nanjegovu prijestolju, do prvoroåenca ropkinje kodruçnoga mlina, i svako prvençe od stoke.6 Tada øe se dignuti velik jauk po cijeloj zemlji egi-patskoj, kakva joæ nikada nije bilo niti øe ga ikadabiti.7 Ali protiv Izraelovih sinova neøe ni pas zalajati, nina çovjeka ni na œivotinju, da spoznate da Gospo-din çini razliku izmeåu Egipøana i Izraelaca.’8 Onda øe doøi sve te tvoje sluge k meni poklonitimi se i govoriti: ‘Idi sa svim narodom koji je podtobom!’ Poslije toga øu otiøi.” Nato je on otiæao odfaraona s velikim gnjevom.9 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Faraon vas neøeposluæati, tako da bi se umnoœila moja çudesnadjela u zemlji egipatskoj.”10 Tako su Mojsije i Aron uçinili sva ta çudesa predfaraonom. A Gospodin je otvrdnuo srce faraonu, itako on nije puætao Izraelovih sinova iz svoje zem-lje.

12 Nato je rekao Gospodin Mojsiju Aronu u ze- mlji Egipat, govoreøi:2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak mjeseci-ma; neka vam bude prvi mjesec u godini.3 Objavite cijeloj zajednici Izraelovih sinova, govo-reøi: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca svatko nekauzme sebi jedno janje, po kuøi oçevoj, jedno janjeza jedno domaøinstvo.4 Ako li je domaøinstvo premaleno za jedno janje,neka ga uzme skupa sa svojim najbliœim susje-dom, prema broju osoba; prema potrebi svake po-jedine osobe podijelit øete janje.5 Vaæe janje neka bude bez mane, muæko, od go-dine dana. Moœete uzeti bilo janje bilo kozle.6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana istoga mjese-ca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakoljekad se spusti mrak.7 Neka uzmu neæto krvi i neka njom pomaœu obadovratnika i nadvratnik na kuøama u kojima øe sejesti.8 Onda te iste noøi neka jedu meso peçeno navatri, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem nekaga jedu.9 Ne jedite sirovo ili u vodi kuhano nego samo navatri peçeno, s glavom, nogama i drobom.10 Niæta od toga ne smijete ostaviti do jutra; a æto bi

od toga preostalo do jutra, spalite na vatri.11 A ovako øete ga jesti: pojasom opasanihbokova, obuøom na nogama i sa ætapom u ruci.Jedite ga u hitnji. To je Pasha Gospodinova.12 Jer Ja øu u toj noøi proøi kroz egipatsku zemljui pobit øu sve prvoroåence u zemlji Egipat, obojeçovjeka i stoku; i kaznit øu sve egipatske bogove:Ja sam Gospodin.13 A krv na kuøama u kojima ste bit øe vam zaætitniznak. Kad vidim krv proøi øu vas, i poæast vas neøetaknuti da vas pomori kad udarim egipatsku zem-lju.14 Tako taj dan neka vam bude za spomen-dan.Svekujte ga kao sveçanu gozbu u çast Gospodinukroz sve svoje naraætaje. Svetkovat øete ovu sve-çanu gozbu po vjeçnoj uredbi.15 Sedam dana jedite beskvasni kruh. Odmah prvidan uklonite kvasac iz svojih kuøa, jer svaki kojibude æto kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana,neka se taj iskorijeni iz Izraela.16 Prvi dan neka vam bude sveti saziv, a tako isedmi dan neka vam bude sveti saziv. Na ta dvadana ne smijete obavljati nikakva posla. Samo ætosvaki treba za hranu, moœe si pripraviti.17 Tako øete drœati Sveçanu Gozbu Beskvasnihkruhova, jer baæ na taj dan izveo sam vaæe redoveiz egipatske zemlje. Zato trebate svetkovati taj dankroz sve vaæe naraætaje po vjeçnoj uredbi.18 çetrnaestoga dana prvoga mjeseca uveçerjedite beskvasni kruh sve do naveçer dvadeset iprvog dana toga mjeseca.19 Kroz sedam dana neka se ne naåe kvasac uvaæim kuøama, jer svaki koji bude jeo neætokvasno, taj isti neka se iskorijeni iz izraelske zajed-nice, bio on stranac ili domorodac u zemlji.20 Niæta kvasno ne smijete jesti; u svim svojimprebivaliætima, jedite samo beskvasni kruh.”21 Onda je Mojsije sazvao sve starjeæine Izraelacai rekao im: “Idite i pribavite sebi janjad prema svo-jim obiteljima i zakoljite Pashalno janje!22 Onda uzmite kitu izopa, zamoçite ju u krv æto jeu zdjeli, i pomaœite krvlju æto je u zdjeli, nadvratniki oba dovratnika. I nitko od vas neka ne izlazi krozkuøna vrata svoje kuøe do jutra.23 Kad onda bude izaæao Gospodin da bije Egipati vidi krv na nadvratniku i na oba dovratnika, proøiøe Gospodin mimo vrata i neøe dati anåelu pogu-bitelju da uåe u vaæe kuøe da ubija.24 Drœite ovo po uredbi æto vrijedi za vas i za vaæesinove zauvijek25 I neka bude da kad doåete u zemlju koju øe vamdati Gospodin, kako je obeøao, vræite taj obred.26 I bit øe, kad da øe vas pitati vaæa djeca: ‘Æto vamznaçi taj obred?’27 vi øete odgovoriti: ‘To je Pashalna œrtva za Go-spodina koji je prolazio mimo kuøa Izraelovih sino-va u Egiptu, kad je ubijao Egipøane, a naæe kuøepoæteåivao.’ ” Onda je narod pognuo svoje glave ipoklonio se.28 Onda su Izraelovi sinovi otiæli i uçinili tako; up-ravo kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju i Aronu,oni su tako uçinili.29 I dogodilo se, u pola noøi da je Gospodin udariosve prvoroåence u zemlji Egipat, od prvoroåencafaraonova, koji bi ga naslijedio na prijestolju, pa doprvoroåenca suœnja koji je bio u tamnici, i svakoprvençe stoke.30 U onoj noøi ustao je faraon sa svima svojim slu-gama i sa svima Egipøanima. Nastao je velik jauku Egiptu, jer nije bilo kuøe u kojoj nije bio mrtvac.31 Onda je on u noøi dozvao Mojsija i Arona irekao: “Ustajte, idite iz mojega naroda, vi i Izraelo-

38Izlazakvi sinovi! Idite, sluœite Gospodinu, kako ste traœili.32 I svoje ovce i goveda uzmite sobom, kako stezahtijevali; idite, pa i mene blagoslovite!”33 A Egipøani su poœurivali narod da bi brœe otiæli izzemlje, jer su govorili: “Svi øemo pomrijeti.”34 Tako je narod ponio, svoje joæ beskvasnotijesto, svoje naøve uvijene svojim ogrtaçima, nasvojim ramenima.35 Nato su Izraelovi sinovi uçinili onako kako im jeMojsije bio rekao, i zatraœili od Egipøana srebrnepredmete i zlatne predmete i odjeøe.36 A Gospodin je uçinio da Egipøani budu nak-lonjeni prema narodu, tako da su im dali æto su ovitraœili. Tako su oni oplijenili Egipøane.37 Tada su Izraelovi sinovi otiæli iz Ramsesa uSukot, oko æest stotina tisuøa pjeæaka, samih ljudi,pokraj œena i djece.38 Ali i mnoætvo drugog naroda zaputio se s njima,i ovce i goveda, silna mnoœina stoke.39 Od tijesta koje su bili ponijeli sobom iz Egiptaispekli su pod pepelom beskvasne pogaçe; jer joænije bilo kvasno, kako su ih bili potjerali iz Egipta,nisu mogli sebi spremiti hranu za put.40 Vrijeme boravka Izraelovih sinova u Egiptu biloje çetiri stotine i trideset godina.41 I dogodilo se na svræetku çetiri stotine i tridesetgodina, baæ toga istog dana, da su izaæli svi redoviGospodinovi iz egipatske zemlje.42 To je bila noø bdjenja za Gospodina kad ih izveoiz egipatske zemlje. To je noø Gospodinova,sveçan obred za sve Izraelove sinove kroz sve nji-hove naraætaje.43 Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu: “Ovo je ure-dba za Pashu: ni jedan stranac ne smije od njejesti.44 Ali svaki muækarac rob za novac kupljen, kad siga obrezao, onda smije od nje jesti.45 Doæljak i najamljenik ne smije od nje jesti.46 U jednoj kuøi neka se jede. Ne smijeæ niæta odmesa iznijeti iz kuøe i na njoj ne smijeæ prelomitikostiju.47 Sva zajednica Izraelaca neka je tako odrœava.48 A kad kod tebe boravi stranac i hoøe da svetkujePashu u çast Gospodinu, neka se svi muækarciobreœu, onda neka doåe na sveçanost i bit øe kaodomorodac zemlje. Jer neobrezan ne smije od njejesti.49 Jedan zakon neka bude za domorodca kao i zadoæljaka koji boravi meåu vama,!”50 Nato su svi Izraelovi sinovi uçinili tako; kako jeGospodin zapovjedio Mojsiju i Aronu, oni su uçinili.51 I dogodilo se, da je toga istog dana izveo Go-spodin Izraelove sinove iz egipatske zemlje pore-dane po njihovim redovima.

13 Onda je rekao Bog Mojsiju, govoreøi: 2 “Meni posvetite svakoga prvoroåenca, sveæto prvo otvori utrobu majçinu Izraelovih sinova,kod çovjeka i stoke, meni pripadaju!”3 I Mojsije je rekao narodu: “Sjeøajte se ovogadana u kojem ste izaæli iz Egipta, iz kuøe ropstva,jer vas je Gospodin jakom rukom izveo i onogamjesta. Kvasni kruh se ne smije jesti.4 Ovoga dana, u mjesecu abibu izlazite.5 I bit øe, kad vas Gospodin uvede u zemlju Kanaa-naca, Hitejaca, Amorejaca, Hivejaca i Jebuse-jaca, za koju se zakleo tvojim oçevima da øe ti jedati–zemlju u kojoj teçe med i mlijeko–da øeteodrœavati taj obiçaj u ovom mjesecu!6 Sedam dana jedite beskvasni kruh, a sedmi danneka bude sveçana gozba u çast Gospodinu.7 Samo beskvasni kruh neka se jede kroz sedam

dana. Kvasni kruh ne smije se vidjeti kod vas, nikvasac se ne smije vidjeti u cijelom vaæem pod-ruçju.8 A kazat øete svojem sinu toga dana, govoreøi: tose çini zbog toga æto nam je uçinio Gospodin kadsmo izlazili iz Egipta.9 I neka vam to bude kao znak na vaæoj ruci i kaospomen na vaæem çelu, da zakon Gospodinovuvijek bude u vaæim ustima, jer vas jakom rukomizveo Gospodin iz Egipta.10 Zato øete vræiti uredbu u svoje vrijeme od godi-ne do godine.11 I bit øe, kad vas uvede Gospodin u zemlju Ka-naanaca–kao æto se zakleo vama i vaæim oçe-vima–i kad vam ju dade,12 da øete odvojiti za Gospodina sve æto otvoriutrobu majçinu, svako prvençe od stoke koju im-ate; muæko neka pripadne Gospodinu.13 A svako magare prvençe otkupite janjetom, iliako ga neøete otkupiti, onda mu slomite vrat. Iz-meåu svojih sinova morate otkupiti svakoga prvo-roåenca.14 I bit øe, da kad vas jednoga dana upita vaæ sin,govoreøi: ‘Æto znaçi to?’ da øete mu odgovoriti: ‘Ja-kom rukom izveo nas Gospodin iz Egipta, iz kuøeropstva.15 I dogodilo se, kad nas faraon nije htio pustitiotiøi, pobio je Gospodin sve prvoroåence u zemljiEgipat, od prvoroåenca çovjeçjega do prvencastoke. Zato œrtvujem Gospodinu sve muæko ætoprvo otvori utrobu, i otkupljujem svakoga prvoro-åenca svojih sinova.’16 I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kaospomen na tvojem çelu da nas jakom rukom izveoGospodin iz Egipta.”17 I dogodilo se, kad je faraon pustio narod otiøi,nije ih odveo Bog putom prema zemlji filistejskoj,makar bi to bio put najbliœi, jer pomislio je Bog:“Mogao bi se narod pokajati kad bi se morao boriti,pa se opet vratiti u Egipat.”18 Tako je Bog vodio narod putom prema pustinjina Crvenom moru. I Izraelovi sinovi su izaæli u re-dovima iz egipatske zemlje.19 Mojsije je ponio sobom Josipove kosti; jer je onbio sveçano zakleo Izraelove sinove, govoreøi:“Bog øe vas sigurno pohoditi, i vi øete odavdesobom ponijeti moje kosti!”20 Tako se podigli od Sukota i utaborili u Etamu, nakraju pustinje.21 Gospodin je danju iæao pred njima u stupu odoblaka da im pokazuje put, a noøu u stupu od ognjada im svijetli, da bi mogli putovati danju i noøu.22 On nije uklanjao ispred naroda stup od oblakadanju ni stup od ognja noøu.

14 Nato je rekao Bog Mojsiju, govoreøi, 2 “Kaœi Izraelovim sinovima da se okrenu iutabore pred Pi-Hahirotom izmeåu Migdola imora, prema Baal-Sefonu postavite tabor uzmore.3 Faraon øe onda reøi za Izraelove sinove: ‘Pus-tinja ih zatvorila, pa lutaju zemljom.’4 Onda øu otvrdnuti srce faraonu, tako da poåe zanjima u potjeru da pokaœem svoju moø na faraonui na cijeloj njegovoj vojsci i da Egipøani spoznajuda sam ja Gospodin.” I oni su tako uçinili.5 Nato je bilo javljeno egipatskom kralju da je pob-jegao narod, i srce faraonovo i njegovih sluga seokrenulo protiv naroda, rekli su: “Æto smo to uçinili,te pustili Izrael iz svoje sluœbe?”6 Tako je on dao opremiti svoja kola i poveo sobomsvoju vojsku.

39 Izlazak7 Æest stotina izabranih bojnih kola, i sva bojnakola kojih je bilo u Egiptu poveo je sobom i na svimnajbolje borce.8 Gospodin je otvrdnuo srce faraonu, egipatskomkralju, i on je poæao u potjeru za Izraelovim sinovi-ma; a Izraelovi sinovi su hrabro izaæli.9 Tako su ih tjerali Egipøani sa svim faraonovimbojnim kolima, njegovim konjanicima i njegovomvojskom , i dostignuo ih kad su taborili na moru kodPi-Hahirota pred Baal-Sefonom.10 Kad se pribliœio faraon, Izraelovi sinovi su pod-igli oçi i opazili da Egipøani idu za njima, vrlo su seprestraæili Izraelovi sinovi i glasno zavapili Gospo-dinu za pomoø.11 Onda su rekli Mojsiju: “Zar nema grobova uEgiptu da si nas odveo da pomremo u pustinji? Ætosi nam to uçinio, te nas izveo iz Egipta?12 Nije li to rijeç koju smo vam rekli u Egiptu, govo-reøi: ‘Pusti nas u miru, da moœemo sluœiti Egipøa-nima!’ Jer bolje bi bilo za nas, da sluœimo kaorobovi Egipøanima nego da pomremo ovdje u pu-stinji.’�”13 A Mojsije je rekao narodu: “Ne bojte se! Stojteçvrsto i gledajte gdje vam dolazi spasenje od Go-spodina, æto øe on joæ danas skonçati. JerEgipøane koje danas vidite, neøete ih viæe nikadavidjeti.14 Gospodin øe se boriti za vas, a vi øete biti namiru.”15 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Zaæto vapiæ kmeni? Kaœi Izraelovim sinovima neka krenu napri-jed!16 A ti podigni svoj ætap, i pruœi svoju ruku na morei razdijeli ga, da mogu Izraelovi sinovi iøi kroz morepo suhoj zemlji.17 A ja øu doista otvrdnuti srce Egipøana da poåuza njima. Tako øu ja zadobiti svoju çast na faraonui na cijeloj njegovoj vojsci, na njegovim bojnim ko-lima i njegovim konjanicima.18 Tada øe Egipøani spoznati da sam ja Gospodinkad zadobijem çast na faraonu, na njegovim bo-jnim kolima i njegovim konjanicima.”19 Onda je anåeo Boœji, koji je iæao ispred Izrael-skog tabora, krenuo i postavio se iza njih. A stup odoblaka pred njima krenuo i stupio iza njih.20 Tako je uæao izmeåu tabora Egipøana i taboraIzraelaca. Tako je bio oblak i mrak jednomu, adavao svjetlost drugomu. Tako se nisu mogli svunoø pribliœiti jedan drugomu.21 Tada je pruœio Mojsije svoju ruku na more; i Go-spodin je uçinio da se svu noø uzbija more natragjakim istoçnim vjetrom, tako da se osuæilo more ivode razdijelile.22 Tako su Izraelovi sinovi koraçali posred morapo suhoj zemlji, a vode su im stajale kao zid sdesne i s lijeve strane.23 A Egipøani su se dali u potjeru za njima i svifaraonovi konji njegova bojna kola i njegovi konj-anici poæli su za njima usred mora.24 I dogodilo se za vrijeme jutarnje straœe, pogle-dao je Gospodin na vojsku Egipøana, iz stupaognja i oblaka, i smeo egipatsku vojsku.25 Zakoçio kotaçe njihovim kolima i uçinio da sujedva mogla naprijed. Onda su rekli Egipøani:“Bjeœimo od Izraelaca, jer se Gospodin bori za njihprotiv Egipøana!”26 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi svojuruku na more da se vode natrag vrate na Egipøa-ne, na njihova bojna kola i na njihove konjanike!”27 I Mojsije je pruœio svoju ruku na more; i u osvitdana vratilo se more natrag na svoju dubinu, doksu Egipøani bjeœali prema njemu. Tako je Gospo-

din utjerao Egipøane u sredinu mora.28 Vode su se vratile natrag i potopile bojna kola,konjanike i cijelu faraonovu vojsku koji su poæli zanjima u more. Ni jedan jedini od njih nije ostao naœivotu.29 A Izraelovi sinovi iæli su po suhoj zemlji posredmora i vode su im stajale kao zid s desne i s lijevestrane.30 Tako je Gospodin izbavio u onaj dan Izraelovesinove iz ruke Egipøana, a Izraelovi sinovi su vidje-li Egipøane mrtve na morskoj obali.31 Izraelovi sinovi su vidjeli veliko djelo koje je Go-spodin uçinio u Egiptu, pa se narod bojao Gospo-dina i pouzdao u Gospodina i u njegova sluguMojsija.

15 Onda je Mojsije sa Izraelovim sinovima zap- jevao ovu pjesmu Gospodinu, govoreøi:“Pjevat øu Gospodinu, jer se slavno pobjedom pro-slavio! On je konja s jahaçem bacio u more!2 Bog je moja jakost i pjesma, i on je postao mojSpasitelj; on je moj Bog, i ja øu ga slaviti. Bog mo-jega oca, ja øu ga veliçati.3 Gospodin osoba boja; Gospodin je njegovo Ime.4 Bojna kola faraonova i njegovu vojsku pobacaoje u more; njegovi izabranici utonuli su u Crvenommoru.5 Dubina ih pokrila, propali su na dno kao kamen.6 Tvoja desnica, o Gospodine, postala je slavnajakoæøu; tvoja desnica, o Gospodine, razbila jeneprijatelja u komade.7 Puninom svojega veliçanstva sruæio si one kojisu iæli protiv tebe; pustio si svoju srdœbu koju ih jeproœderala kao strnjiku.8 Od daha tvojega nosa nabujale su vode visoko,poplava je stajala uspravno kao nasip, dubine sestvrdnule usred mora.9 Neprijatelj onda pomislio: ‘Potjerat øu ih, stignutøu ih, razdijelit øu plijen; nasitit øe ih se pohotamoja; trgnut øu svoj maç, uniætit øe ih moja ruka.’10 Ti si dahnuo svojim dahom i more ih progutalo;kao olovo utonuli su u vodi silovitoj.11 Tko je kao ti, o Gospodine, tko je kao ti? Veliçan-stven u svetosti, strahovit u slavlju, çineøi çuda.12 Ti si samo pruœio svoju desnicu i ona je proœdrlazemlju.13 Miloæøu svojom vodio si narod kojega si oslobo-dio; vodio si ga svojom jakoæøu u svoj sveti stan.14 Çut øe to narodi i zadrhtat øe; muka øe spopastinarod filistejski.15 Vladari edomski øe se smesti, drhtanje spopastøe moapske voåe; sav øe se narod kanaanski isto-piti.16 Strah i trepet spopast øe ih; od jakosti tvoje rukebit øe mirni kao kamen, dok ne proåe, o Gospodi-ne, tvoj narod, dok ne proåe tvoj narod koji si otku-pio.17 Ti øeæ ga dovesti i zasaditi na gori tvoje baætine,na mjestu, o Gospodine, æto si ga stvorio sebi zaprebivaliæte, u svetiætu koje su, o Gospodine, tvojeruke postavile.18 Gospodin øe kraljevati u vijek vjekova.”19 Kad su faraonovi konji, njegova bojna kola ikonjanici uæli u more, povratio je Gospodin na njihvode morske, a Izraelovi sinovi su proæli po suhojzemlji posred mora.20 Onda je uzela proroçica Mirjam, sestra Ar-onova, bubnjiø u ruku, i sve œene su poæle za njoms bubnjiøima i plesom.21 Mirjam im je odgovorila: “Pjevajte Gospodinu,jer se slavno pobjedom proslavio! On je konja sjahaçem bacio u more!”

40Izlazak22 Mojsije je poveo Izraelove sinove od Crvenogamora; i oni su otiæli dalje u Pustinju Æur. Putovali sutri dana u pustinji, a nisu naæli vode.23 A kad su doæli u Maru, nisu mogli piti vode u Marijer je bila gorka. Stoga joj je nadjenuto ime Mara.24 Narod je mrmljao protiv Mojsija, govoreøi: “Aæto øemo piti?”25 A on je zavapio Gospodinu i Gospodin mu po-kazao drvo; kad ga on bacio u vodu, postala jeslatka voda. Ondje je dao narodu zakon i uredbu iondje ih je stavio na kuænju,26 I rekao: “Ako budete sluæali glas Gospodina,svojega Boga, i ako budete çinili æto je pravo u nje-govim oçima, i ako se pokorite zapovijedima nje-govim i ispunite sve njegove uredbe, onda ni jedneod onih bolesti æto sam ih pustio na Egipat neøupustiti na vas. Jer ja sam Gospodin koji vas is-cjeljuje.”27 Onda su doæli u Elim, gdje je bilo dvanaest iz-vora i sedamdeset stabala palmi; tako su se tu sekod vode utaborili.

16 Oni su putovali od Elima, i sva zajednica Izra- elovih sinova doæla je u Pustinju Sin, koja jeizmeåu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugogamjeseca od izlaska iz egipatske zemlje.2 Onda je cijela zajednica Izraelovih sinova mrml-jala protiv Mojsija i Arona u pustinji.3 A Izraelovi sinovi su im rekli: “Radije bismo ipakbili pomrli od ruke Gospodinove u zemlji egipat-skoj, kad smo sjedili kod svojih lonaca s mesom ijeli do sitosti. A vi ste nas odveli u ovu pustinju daglaåu pomorite svu ovu zajednicu.”4 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Gle, uçinit øuda vam pada kruh s neba. Narod neka ide i sebiskupi koliko mu treba za dan, da vas time ispitam,hoøe li oni drœati moj zakon ili neøe.5 I bit øe u æesti dan da priprave æto su donijeli, i bitøe dvaput toliko koliko bi nakupili svaki dan.”6 Tada su Mojsije i Aron rekli svim Izraelovim si-novima: “Veçeras øete spoznati da je Gospodinonaj koji vas izveo iz egipatske zemlje.7 A sutra øete vidjeti slavu Gospodinovu, jer je onçuo vaæe mrmljanje protiv Gospodina. A æto smomi, da mrmljate protiv nas?”8 Mojsije je joæ rekao: “Kad vam Gospodin veçerasbude dao jesti mesa i ujutro kruha do sitosti,spoznat øete da je Gospodin çuo vaæe mrmljanjeæto ste ga podigli protiv njega, jer æto smo mi? Nijeprotiv nas bilo upravljeno vaæe mrmljanje negoprotiv Gospodina.”9 Onda je rekao Mojsije Aronu: “Kaœi cijeloj zajed-nici Izraelovih sinova: ‘Pristupite pred Gospodina,jer je on çuo vaæe mrmljanje.’ ”10 I dogodilo se da kako je Aron to saopøio cijelojzajednici Izraelovih sinova , oni su pogledali pre-ma pustinji, i gle, pojavila se u oblaku slava Gospo-dinova.11 I rekao je Bog Mojsiju, govoreøi:12 “Çuo sam mrmljanje Izraelovih sinova. Govoriim ovako: ‘Veçeras øete jesti meso a sutra øete seujutro nasititi kruha. Tako øete spoznati da sam jaGospodin, vaæ Bog.’ ”13 I zaista, uveçer se pojavilo jato prepelica ipokrilo tabor, a sutradan prostrla se rosa okolotabora.14 A kad se ishlapila rosa, leœalo je po povræinipustinje neæto malo i okruglo, mekano kao mraz nazemlji.15 Kad su to vidjeli Izraelovi sinovi, pitali su jedandrugoga: “Æto je to?” Jer nisu znali æto je bilo. Mo-jsije im rekao: “To je kruh koji vam daje Gospodin

za jesti.16 Ovo je æto zapovjeda Gospodin: ‘Svaki od vasneka nakupi toga koliko mu treba: jedan gomer zasvakoga prema broju vaæih osoba; svaki nekauzme od toga samo za one koji su u njegovu æa-toru.’ ”17 Izraelovi sinovi su uçinili tako i nakupili, nekimnogo, neki malo.18 Kad su izmjerili na gomer, nije doælo viæeonomu koji je nakupio mnogo, niti manje onomukoji je nakupio malo; svatko je nakupio koliko mu jetrebalo.19 Mojsije je rekao: “Nitko neka ne saçuva æto odtoga do jutra!”20 Svejedno oni nisu posluæali Mojsija, nego suneki saçuvali neæto od toga do jutra, ali to se ucr-valo i usmrdjelo. I Mojsije rasrdio na njih.21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki kolikobi mu trebalo. Ali çim bi sunce ugrijalo, to bi se ras-topilo.22 A æestoga dana nakupili bi dvaput toliko hrane– dva gomera na osobu. I svi glavari zajednice sudoæli i to javili Mojsiju.23 Tada im on odgovorio: “Ovo je æto je rekao Gos-podin: ‘Sutra je Subotnji dan, dan odmora, svetiSubotnji dan u çast Gospodinu. Æto hoøete peøi,pecite danas, i æto hoøete kuhati, kuhajte! Sve ætopreostane, ostavite za sebe na stranu da sesaçuva za sutra.’ ”24 Tako su oni ostavili to na stranu do sutra, kakoje zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i nije se utomu naæao crv.25 Tada je Mojsije rekao: “Jedite to danas, jer jedanas Subotnji dan u çast Gospodinu; danas ne-øete niæta naøi na polju.26 Æest dana skupljajte, a na sedmi, æto je Subotnjidan, neøe biti niæta.”27 Kad su sedmog dana izaæli neki ljudi skupljati,nisu naæli niæta.28 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Dokle øetejoæ odbijati izvræavati moje zapovijedi i moje za-kone? �29 Gledajte, Gospodin vam dao Subotnji dan, izato vam daje æesti dan hrane za dva dana. Svakineka ostane na svojem mjestu; neka nitko nasedmi dan ne ostavlja svoje mjesto.”30 Tako je narod mirovao na sedmi dan.31 A Izraelovi sinovi nazvali su to Mana. Bila je kaosjeme korijandrovo bijela, a imala je ukus medenakolaça.32 Onda je rekao Mojsije: “Ovo je æto vam zapo-vjeda Gospodin: ‘Jedan pun gomer neka se odtoga saçuva za buduøe naraætaje, da vide hranukojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izveoiz egipatske zemlje.’ ”33 Mojsije je rekao Aronu: “Uzmi posudu, stavi unju jedan gomer mane i poloœi ju pred Gospodina,da se çuva za vaæe naraætaje.”34 I stavio ga Aron pred Svjedoçanstvo da se çuvakako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.35 Izraelovi sinovi su jeli manu çetrdeset godinadok nisu doæli u napuçenu zemlju; jeli su manu dodolaska na granicu zemlje Kanaan.36 Gomer je deseti dio efe.

17 Nato je sva zajednica Izraelovih sinova, po zapovijedi Gospodinovoj, krenula dalje nasvoj put iz Pustinje Sin, i utaborila se u Refidimu; aliondje nije bilo pitke vode za narod.2 Zato se narod posvadio s Mojsijem i povikao:“Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im rekao: “Ætose vi svaåate sa mnom; zaæto kuæate Gospodina?”

41 Izlazak3 A narod je ondje œeåao za vodom, i dalje mrmljaoprotiv Mojsija i govorio: “Zaæto si nas izveo izEgipta, da œeåu pomoriæ nas i naæu djecu i naæustoku?”4 Nato je Mojsije zavapio Gospodinu, govoreøi:“Æto da uçinim s ovim narodom? Joæ samo malo paøe me kamenovati.”5 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Idi pred narodom,uzmi sobom nekoliko starjeæina izraelskih, i uzmiætap u ruku kojim si udarao po rijeci, i idi!6 Gle, ja øu stajati ondje pred tobom na hridi, naHorebu. Udari onda po hridi i voda øe iz nje poteøida narod moœe piti.” I Mojsije je uçinio tako predoçima starjeæina izraelskih.7 Tako je on nazvao mjesto Masa i Meriba, jer suse ondje Izraelovi sinovi svaåali i Gospodinakuæali, govoreøi: “Je li Gospodin meåu nama ilinije?”8 Nato su doæli Amaleçani i borili se s Izraelovimsinovima u Refidimu.9 A Mojsije je rekao Joæui: “Izaberi za nas ljude izametni sutra boj s Amaleçanima. Ja øu se stavitina vrh brda sa Boœjim ætapom u ruci.”10 Joæua je uçinio kako mu je rekao Mojsije i boriose s Amaleçanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaæli suna vrh brda.11 I tako je bilo da dokle je Mojsije drœao u vis svojeruke, pobjeåivali su Izraelovi sinovi; a kad bi spu-stio svoje ruke, pobjeåivali su Amaleçani.12 Ali su se ruke Mojsijeve umorile, pa su uzeli ka-men, te ga stavili pod njega i on je sjeo na njega. AAron i Hur poduprli mu ruke, jedan s jedne strane,drugi s druge; tako su mu ruke bile u jednakompoloœaju do zalaska sunca.13 I Joæua je pobijedio Amaleçane i njihovu vojskuoætricom maça.14 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Zapiæi to zaspomen u knjigu i kaœi Joæui da øu spomen naAmaleçane pod nebom sasvim zatrti!”15 Onda je Mojsije napravio œrtvenik i nazvao gaGospodin je stijeg moj;16 jer je on rekao: “Jer se zakleo Gospodin! Go-spodin øe ratovati protiv Amaleka od naraætaja donaraætaja.”

18 Kad je Jetro, midjanski sveøenik, tast Mojsi- jev, çuo sve æto je Bog uçinio Mojsiju i Izra-elu, svojem narodu, da je Gospodin izveo Izraelo-ve sinove iz Egipta.2 A Jetro, tast Mojsijev, uzeo je sobom Mojsijevuœenu, Ziporu, kad ju je on poslao natrag,3 i oba sina njezina. Jednomu od njih bilo je imeGeræom, jer je rekao: “Doæljak sam bio u tuåojzemlji.”4 A drugi Eliezer, jer je rekao: “Bog mojega oca bioje pomoø moja i izbavio me od maça faraonova.”5 I doæao je Jetro, tast Mojsijev, sa njegovim sino-vima i njegovom œenom Mojsiju u pustinju, gdje sebio utaborio na gori Boœjoj.6 On je poruçio Mojsiju: “Ja, tast tvoj Jetro, dolazimk tebi s tvojom œenom i s oba njezina sina koji sukod nje.”7 Tada se Mojsije dignuo i izaæao u susret svojemtastu, poklonio se i poljubio ga. Potom su pitalijedan drugoga za zdravlje i tako uæli u æator.8 I Mojsije je ispripovjedio svojem tastu sve æto jeuçinio Gospodin faraonu i Egipøanima zbog Izra-elaca, i sve nevolje æto su ih bile snaæle na putu ikako ih je izbavio Gospodin.9 Jetro se radovao svemu dobru koje je Gospodiniskazao Izraelovim sinovima kad ih je izbavljao izruku Egipøana.

10 A Jetro je rekao: “Blagoslovljen da je Gospodinkoji vas je izbavio iz ruku Egipøana i iz rukufaraona, i koji je spasio narod iz ruku Egipøana.11 Sada vidim da je Gospodin veøi od svih bogova,iz toga æto se dogodilo kad su se oni onako oholoponaæali prema njima.”12 Onda Jetro, tast Mojsijev, je prineo Bogu œrtvupaljenicu i zaklanicu, a Aron je doæao sa svim star-jeæinama Izraelovim da s tastom Mojsijevim odrœepred Bogom œrtvenu gozbu.13 Drugi dan odrœao je Mojsije sudniçku sjednicu,da sudi narodu. Narod se tiskao oko Mojsija odjutra do naveçer.14 A kad je tast Mojsijev vidio æto sve on radi zanarod, on je rekao: “Æto je to da imaæ toliki posao snarodom? Zaæto sjediæ ti sam na sudu, a sav senarod tiska oko tebe od jutra do veçeri?”15 Mojsije je odgovorio svojem tastu: “Narod dola-zi k meni da dobije odluke Boœje.16 Kad god imaju kakvu prepirku, dolaze k meni daim sudim i govorim Boœje zakone i njegove uredbe.”17 A Mojsijev tast mu rekao: “Nije dobro kakoradiæ.18 Ti i ljudi æto dolaze pred tebe, muçe se pri tom,jer je taj rad preteœak za tebe; ne moœeæ mu samodoljeti.19 Pa posluæaj savjet æto øu ti ga dati, i Bog øe bitis tobom. Ti zastupaj narod kod Boga i prinosi nji-hove teækoøe pred Boga.20 Onda ih uçi zakonima i uredbama i pokazuj imput kojim moraju hodati, i djela koja moraju çiniti.21 Ujedno izaberi iz svega naroda valjane ljude,one koji se boje Boga, pouzdane i nesebiçne, ipostavio ih da budu nad njima glavari nad tisuøu,glavari nad stotinu, glavari nad pedeset i glavarinad deset.22 Oni neka sude narodu u svako doba. A svakivaœniji sluçaj neka ipak iznesu pred tebe, a ustvarima manje vaœnim neka odluçuju sami. Takoøeæ olakæati sebi teret; a oni neka ga nose s tobom.23 Ako tako uçiniæ i Bog ti to zapovjedi, moøi øeæizdrœati i sav øe taj narod zadovoljan otiøi svojemumjestu.”24 Mojsije je posluæao savjet svojega tasta i uçiniosve æto mu je on svjetovao.25 Iz svega Izraela izabrao je Mojsije valjane ljude,i postavio ih za glavare narodu: glavare nad tisuøu,glavare nad stotinu, glavare nad pedeset i glavarenad deset.26 Oni su sudili narodu u svako doba; sve teækesluçajeve su iznosili pred Mojsija, a manje stvarisudili su sami.27 Nato je Mojsije otpustio svojega tasta, i on sevratio natrag u svoju zemlju.

19 Treøi mjesec nakon izlaska Izraelovih sinova Levijevih iz egipatske zemlje, u taj isti dan,doæli su u Pustinju Sinaj.2 Oni su, naime, bili krenuli od Refidima, doæli uPustinju Sinaj i utaborili se u pustinji. Ondje predgorom bio se utaborio Izrael.3 I kad je Mojsije uzaæao k Bogu, povikao mu Go-spodin s gore: “Ovo kaœi kuøi Jakovljevoj i objaviIzraelovim sinovima:4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipøanima,kako sam vas nosio na krilima orlovim i doveo vasovamo k sebi.5 Zato sada ako budete vjerno sluæali moju rijeç idrœali moj zavjet, bit øete moja osobita svojina iz-meåu svih naroda, jer moja je sva zemlja.6 ‘I bit øete mi kraljevstvo sveøenstvo i narod svet.’To su rijeçi koje øeæ reøi Izraelovim sinovima.”

42Izlazak7 Mojsije je doæao, sazvao starjeæine naroda i pri-opøio im sve te rijeçi æto mu ih bio zapovjedio Go-spodin.8 Tada je sav narod odgovorio jednoglasno: “Sveæto je Gospodin rekao çinit øemo.” Tako je Mojsijeprenio Gospodinu rijeçi naroda.9 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Evo, dolazim k tebiu gustom oblaku, da çuje narod kad s tobom govo-rim i da ti vjeruje dovijeka.” Mojsije je priopøio Go-spodinu rijeçi naroda.10 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi k narodu iposveti ih danas i sutra, i neka operu svoju odjeøu.11 i neka budu spremni za treøi dan. Jer øe u tajdan siøi Gospodin na Goru Sinaj pred oçima sveganaroda.12 Oznaçi narodu meåu unaokolo, govoreøi: ‘Çu-vajte se da ne uzaåete na goru ili da se i samo do-taknete njezina podnoœja, jer tko se god dotaknegore, zaista øe umrijeti.13 Nijedna ruka ne smije se njega dotaknuti, negoøe se kamenovati ili ustrijeliti: bio çovjek ili œivinçe,ne smije ostati na œivotu.’ Tek kad zatrubi rogovnov, smije se pribliœiti gori.”14 Onda je Mojsije siæao s gore dolje k narodu i onje posvetio narod, a oni su oprali svoju odjeøu.15 I rekao je narodu: “Budite spremni za treøi dan!Ne smijete se pribliœiti vaæim œenama!”16 I dogodilo se treøi dan kad je osvanulo jutro, bilaje grmljavina gromovi i sijevale su munje. Teæki seoblaci nadvili nad gorom i odjeknuo glas trubeveoma jak, tako da je zadrhtao sav narod koji je biou taboru.17 A Mojsije je doveo narod iz tabora da se sus-retne s Bogom, i oni su stajali na podnoœju gore.18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer je Go-spodin u ognju siæao na nju. Dim se iz nje dizao kaodim iz velike peøi, i sva se gora silno tresla.19 I kad je glas trube bio dug i sve jaçi i jaçi. Mojsijeje govorio, i Bog mu je glasom odgovarao.20 Tada se Gospodin spustio na Goru Sinaj, na vrhgore. I Gospodin je pozvao Mojsija na vrh gore, iMojsije je uzaæao.21 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Siåi dolje iopomeni narod da se oni ne bi protisnuli do Gospo-dina i da zure u njega, jer inaçe bi ih mnogopoginulo.22 I sami sveøenici, koji se inaçe smiju pribliœitiGospodinu, moraju se posvetiti da ih ne uniæti Go-spodin.”23 Mojsije je rekao Gospodinu: “Narod ne moœeuziøi na Goru Sinaj, jer si nas ti opomenuo, govore-øi: ‘Oznaçite meåu oko gore i posvetite ju.’ ”24 A Gospodin mu rekao: “Idi! Siåi dolje i doåi opetgore s Aronom! Ali sveøenici i narod ne smiju pro-drti preko meåe da se popnu do Gospodina, jer biih on inaçe uniætio.”25 Tako je Mojsije siæao k narodu i sve im objavio.

20 Nato je Bog izgovorio sve ove rijeçi, govore- øi im:2 “Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te izveo iz egi-patske zemlje, iz kuøe ropstva.3 Ne smijeæ imati drugih bogova uz mene!4 Ne smijeæ sebi praviti rezbarena kipa, ni bilokakve slike od bilo çega æto je gore na nebu, ili doljena zemlji, ili u vodi pod zemljom!5 Ne smijeæ im se klanjati niti im sluœiti. Jer ja samGospodin, tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog, po-haåam zlodjela otaca na djeci do treøega i çetvr-toga koljena onih koji me mrze,6 a milosråe iskazujem tisuøama, koji me ljube idrœe moje zapovijedi.

7 Ne smijeæ uzimati uzalud Imena Gospodina,svojega Boga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazneonoga koji uzima njegovo Ime uzalud!8 Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga svetim!9 Æest dana radi i obavljaj sve svoje poslove,10 a sedmi dan je Subotnji dan Gospodina, tvo-jega Boga. Na taj dan ne smijeæ obavljati nikakvaposla, ni ti ni tvoj sin, ni tvoja køi, ni tvoj sluga, nitvoja sluækinja, ni tvoja stoka, ni doæljak koji boravikod tebe unutar tvojih vrata.11 Jer u æest dana Gospodin je stvorio nebesa izemlju, more i sve æto je u njima, a sedmi dan jeotpoçinuo. Zato je Gospodin blagoslovio Subotnjidan i posvetio ga.12 Poætuj svojega oca i svoju majku da dugo œiviæu zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog!13 Ne smijeæ ubiti!14 Ne smijeæ çiniti preljuba!15 Ne smijeæ krasti!16 Ne smijeæ laœno svjedoçiti protiv svojega bliœ-njega!17 Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœnjega! Nesmijeæ poœeljeti œene svojega bliœnjega, ni njegovasluge, ni njegove sluækinje, ni njegova vola, ni nje-gova magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem bliœ-njemu!”18 Kad je vidio sav narod gromove, munje, glastrube i goru gdje se dimi, prepao se narod i za-drhtao i ostao stojeøi u daljini.19 Onda su oni rekli Mojsiju: “Govori ti nama, a miøemo sluæati; Bog neka ne govori s nama da nepomremo!”20 Mojsije je rekao narodu: “Ne bojte se, jer je Bogdoæao samo da vas ispita i da strah od njega budepred vama da ne grijeæite.”21 I narod je stajao u daljini, a Mojsije je pristupiogustoj tmini u kojoj je bio Bog.22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Ovako øeæreøi Izraelovim sinovima: ‘Vidjeli ste da sam s nebagovorio s vama.23 Ne smijete praviti sebi uz mene srebrnih bo-gova niti smijete za sebe praviti zlatnih bogova.24 Napravi mi œrtvenik od zemlje i prinesi na njemusvoje œrtve paljenice i svoje œrtve mirotvorne, svojeovce i svoja goveda. Na mjestu æto øu ga svaki putodrediti za ætovanje mojega Imena, doøi øu k tebi iblagoslovit øu te.25 A ako øeæ mi praviti œrtvenik od kamenja, nesmijeæ ga zidati od klesana kamenja, jer ako gaobraåujeæ svojim dlijetom, oskvrnjujeæ ga.26 Ne smijeæ uzlaziti k mojem œrtveniku uza stubeda se ne otkrije pred njim tvoja golotinja.’

21 A ovo su pravni propisi koje øeæ staviti pred njih:2 Ako kupiæ roba hebrejskoga, neka ti sluœi æestgodina, a u sedmoj godini neka se pusti na slobodubez otkupa.3 Ako je doæao neoœenjen, neka opet ode neoœen-jen; ako je bio oœenjen, neka i njegova œena ide snjim.4 Ako ga gospodar njegov oœeni, i œena mu rodisinove ili køeri, œena sa svojom djecom neka pri-padnu svojem gospodaru, a on sam neka se pustina slobodu.5 Ako li izjavi rob: ‘Volim svojega gospodara, svojuœenu i svoju djecu, neøu iøi na slobodu,’6 onda neka ga njegov gospodar dovede pred sudi postavi ga pred vrata ili pred dovratke. Neka munjegov gospodar probuæi æilom njegovo uho, paneka mu bude rob dovijeka.7 Ako netko proda svoju køer u ropstvo, neka ona

43 Izlazakne bude puætena na slobodu kao robovi.8 Ako ona ne bude po volji svojem gospodarukomu je predana da mu bude œena, neka pusti dase otkupi. A nema vlasti prodati ju stranom narodu,jer ju je nepoæteno odbacio.9 A ako ju bude dao svojem sinu, neka postupa snjom po pravu køeri.10 Ako on uzme sebi joæ drugu œenu, ne smije jojuskratiti hranu, odjeøu i œenidbeno pravo.11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda smije onaslobodno otiøi bez odætete, bez otkupa.12 Tko drugoga udari tako da umre, neka se kaznismrøu.13 Ako to nije uçinio hotimice, nego mu ga Bogstavio pod ruku, odredit øu ti mjesto kamo moœepobjeøi.14 Ali ako netko usmrti drugoga hotimice i iz pri-jevare, odvuci ga od mojega œrtvenika da umre.15 Tko udari svojega oca ili svoju majku, neka sekazni smrøu.16 Tko ugrabi çovjeka pa ga je veø prodao ili je joæu njegovoj ruci, neka se kazni smrøu.17 Tko proklinje svojega oca ili svoju majku, nekase kazni smrøu.18 Ako se ljudi posvade, pa jedan udari drugogakamenom ili zemljanom grudom, tako da ovaj do-duæe ne umre, ali padne u postelju,19 ako se pridigne i moœe van o svojem ætapu,onda onaj drugi, koji ga je udario, neka se ne kazni,samo mu mora nadoknaditi dangubu i platititroækove lijeçenja.20 Udari li netko svojega roba ili svoju ropkinjuætapom tako da mu pod rukom umru, mora se tokazniti.21 Ako li on, joæ dan ili dva, ostane na œivotu, nekase ne kazni, jer je njegovo vlasniætvo22 Ako se posvade ljudi i pritom udare trudnu œenutako da pometne, ali nikakve daljnje ætete ne bude,onda neka krivac plati novçanu kaznu koliko muodredi œenin muœ i presude suci.23 Ako li nastane daljnja æteta, onda neka se dadeœivot za œivot,24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu zanogu,25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, modricu zamodricu.26 Udari li netko svojega roba ili svoju ropkinju uoko, te ga iskopa, neka ga pusti na slobodu za nje-govo oko.27 Ako svojem robu izbije zub ili svojoj ropkinji,neka ga pusti na slobodu za njegov zub.28 Ako vol ubode muœa ili œenu i tako usmrti, nekase kamenuje vol, ali njegovo meso neka se nejede, a gospodar vola ipak se ne kazni.29 A ako je vol veø od prije bio bodaç i gospodarnjegov bio opomenut, a on ga ipak nije çuvao,onda neka se vol kamenuje, ako je usmrtio muœa iliœenu, njegov gospodar neka se kazni smrøu.30 Ali ako mu se odredi novçana kazna, onda zasvoj œivot neka plati otkup koliko mu je odreåeno.31 Ako ubode djeçaka ili djevojku, neka se pos-tupa s njim po istom pravu.32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, neka plati nji-hovu gospodaru trideset srebrnjaka, a vol neka sekamenuje.33 Ako netko ostavio otkrivenu jamu, ili ako netkoiskopa jamu pa je ne pokrije, i upadne u nju vol ilimagarac,34 vlasnik jame neka uçini pravo i naplati gospo-dara, a uginula œivotinja neka bude njemu.35 Ako çiji vol ubode vola komu drugomu tako daugine, onda neka oni prodaju vola œivoga i do-

biveni novac neka podijele, a uginulu œivotinjuneka meåu sobom podijele.36 Ali ako se znalo da je vol veø od prije bio bodaç,a vlasnik njegov nije ga çuvao, onda on mora, kaopunu odætetu, dati vola za vola, a uginula œivotinjaneka njemu pripadne.

22 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje ili pro- da, neka kao odætetu dade pet volova zavola i çetiri ovce za ovcu.2 Ako se uhvati lopov kod provale i bude ubijen,nema tu krivnje za prolivenu krv.3 Ako je sunce iziælo nad njim, neka je krivnja zaprolivenu krv. On neka dade odætetu. Ako nemaniæta, neka se on proda za ukradeno.4 Ako se naåe æto je pokrao joæ œivo u posjedu nje-govu, bio vol ili magarac ili ovca, neka vrati dvos-truko.5 Tko opustoæi njivu ili vinograd pustivæi svojustoku da tuåe popase, neka nadoknadi onim ætonajbolje naåe na svojoj njivi i u svojem vinogradu.6 Ako se poœar proæiri tako da vatra zahvati trnje,spali stog œita, ili œito æto joæ stoji, ili polje izgori,onda mora dati odætetu onaj koji je upalio vatru.7 Ako netko preda bliœnjemu novce ili predmet naçuvanje, i to bude iz kuøe dotiçnoga ukradeno,onda mora kradljivac, ako se pronaåe, platiti dvos-truko.8 Ako se ne pronaåe kradljivac, onda mora vlasnikkuøe doøi pred sud da se vidi da uistinu nijeposegnuo rukom na stvari bliœnjega.9 Kod svakog sluçaja pronevjere, pa radilo se ovolu, magarcu, ovci, haljini ili o çemu god drugomæto je nestalo i æto sad netko traœi kao svoje vlasni-ætvo, neka taj sluçaj obojice doåe pred sud. Kogaosudi sud, taj neka dade drugomu dvostrukuodætetu.10 Ako netko dade susjedu na çuvanje magarca,vola, ovcu ili kakvo god œivinçe, pa ono ugine, ozli-jedi ili pobjegne a da nitko ne vidi,11 onda prisega Gospodinova neka bude izmeåunjih obojice, da nije posegao svojom rukom na vla-sniætvo drugoga. Vlasnik se mora time zadovoljiti,a onaj ne treba dati odætetu.12 Ali ako mu je ipak bilo ukradeno, onda moravlasniku dati odætetu.13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda neka todonese za dokaz, a za rastrgano ne treba datiodætetu.14 Ako tko posudi bilo æto od svojega susjeda:œivinçe, pa ono ohromi ili ugine, onda mora, akogospodar nije bio nazoçan, nadoknaditi15 Ako je vlasnik bio s njom, ne treba dati odætetu;a ako je dano na poslugu, neka doåe po nadnicu.16 Ako netko zavede djevojku koja nije zaruçena,te opøi s njom, onda joj mora dati miraz i uzeti ju zaœenu.17 Ali ako mu ju njezin otac neøe dati, onda nekaplati toliko koliko ide za miraz djevica.18 Ne smijete dopustiti da vraçara œivi!19 Tko god opøi sa œivinçetom, neka se kazni sm-røu.20 Tko œrtvuje bogovima, osim jedino Gospodinu,neka bude potpuno uniæten.21 Doæljaka ne smijete zakidati i ugnjetavati, jer viste sami bili doæljaci u Egiptu.22 Udovicu i siroçe bez oca ne smijete muçiti!23 Ako ih budete progonili, i oni zavape k meni zapomoø, usliæat øu njihov vapaj.24 Raspalit øe se moja srdœba i dat øu vas pobitimaçem tako da vaæe œene postanu udovice, avaæa djeca siroçad.

44Izlazak25 Ako posudite novaca nekomu siromahu iz mo-jega naroda meåu vama, ne smijete mu biti kaolihvar; ne smijete mu raçunati kamata.26 Ako ikad uzmete od svojega susjeda ogrtaç uzalog, trebate ga vratiti natrag do zalaska sunca.27 Jer to je njegov jedini pokrivaç, kojim pokrivasvoje tijelo i u kojem øe spavati? Ako zavapi kmeni, usliæat øu ga jer sam milosrdan.28 Ne smijete psovati Boga i proklinjati vladarasvojega naroda.29 Ne smijete otezati s davanjem prvine svojegagumna i sok svojega tijeska. Prvoroåenca izmeåusvojih sinova trebate dati meni.30 Tako çinite i svojim volom i svojom ovcom. Se-dam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmidan prinesi ga meni.31 Budite mi sveti ljudi i ne smijete jesti mesa œivo-tinje koju su zvijeri rastrgale u polju, nego ju bacitepsima.”

23 Ne smijete svjedoçiti krivo i ne pruœati svoju ruku onomu koji je u nepravdi da svjedoçitekrivo.2 Ne smijete iøi s velikom veøinom da uçinite zlo i uparnici ne smijete iskazivati tako da stojeøi nastranu veøine preokreøete pravdu.3 Siromahu ne budite pristrani u njegovoj parnici.4 Ako naiåete na vola svojega neprijatelja ili na nje-gova magarca gdje su zalutali, odvedite ih natrag knjemu.5 Vidite li gdje je vaæem protivniku pao magaracpod svojim teretom, ne propustite pomoøi da sedigne; s njim zajedno pruœite mu pomoø.6 Ne smijete izvrnuti pravo svojem siromahu u nje-govoj parnici.7 Klonite se laœne tuœbe; ne ubijajte neduœnika ipravednika. Jer krivcu ne dajem pravo.8 Ne smijete uzimati mito, jer mito zasljepljuje onekoji vide i preokreøe rijeç pravednika.9 Ne smijete zlostavljati doæljaka, jer vi poznajetesrce doæljaku, jer ste sami bili doæljaci u zemlji egi-patskoj.10 Æest godina øete sijati svoju zemlju i skupljatinjezinu ljetinu.11 Sedme godine øete ju pustiti da poçine, da sehrane od nje siromasi vaæega naroda i da mogujesti poljske zvijeri æto iza njih preostane. Takomorate raditi i sa svojim vinogradima i svojimmaslinicima.12 Æest dana øete obavljati svoje poslove, alisedmi dan øete poçivati, da se odmore vaæ vol i vaæmagarac, da mognu odahnuti sin vaæe ropkinje idoæljak.13 Drœite se svega æto sam vam zapovjedio. Nesmijete zazivati imena drugih bogova; neka se onone çuje iz vaæih usta.14 Tri puta na godinu drœite mi sveçanu gozbu.15 Svetkujte Gozbu Beskvasnih kruhova. Sedamdana jedite beskvasni kruh, kako sam vam zapo-vjedio, u odreåeno vrijeme u mjesecu abibu, jeronda ste iziæli iz Egipta; ne smijete iziøi pred mojelice praznih ruku.16 I Sveçanu Gozbu Œetve–prvina koje dolaze odljetine onoga æto ste posijali u polju. Na svræetkugodine Sveçanu Gozbu Berbe–kad s polja sku-pljate svoju ljetinu.17 Tri puta u godini neka se pokaœu sve vaæemuæke osobe pred, Gospodinom Bogom.18 Ne smijete œrtvovati krv mojih œrtvenih œivotinjazajedno s ukvasanim kruhom, i loj mojih œrtava nesmije ostati do jutra.19 Najbolje od prvina svojega polja donesite u

kuøu Gospodina, svojega Boga. Ne smijete kuhatijareta u mlijeku njegove majke.20 Evo, ja æaljem svojega anåela pred vama davas çuva na putu i da vas odvede na mjesto ætosam ga odredio za vas.21 Pazite na njega i sluæajte njegov glas i neizazivajte ga, jer on ne bi oprostio vaæe krivnje, jerje Ime moje u njemu.22 Ali ako rado budete slijedili njegov glas i çinilisve æto kaœem, bit øu neprijatelj tvojim neprijatelji-ma i pritisnut øu tvoje protivnike.23 Onda øe moj anåeo iøi pred vama i vodit øe vask Amorejcima, Hitejcima, Perizejcima, Kanaanci-ma, Hivejcima i Jebusejcima, koje øu uniætiti.24 Ne smijete se klanjajte njihovim bogovima, nisluœiti im i ne radite po njihovim djelima, nego ihpotpuno uniætite i razorite njihove kamene spome-nike.25 A sluœite Gospodinu, svojem Bogu. I on øe bla-gosloviti vaæ kruh i vaæu vodu i udaljit øe bolesti odvas.26 Neøe biti u vaæoj zemlji œene pometkinje ninerotkinje, i dane vaæega œivota øu dignuti do nji-hova potpunog broja.27 Strah svoj pustit øu pred vama, i uçinit øu meteœmeåu narodima kojima doåete i da svi vaæi neprija-telji bjeœe pred vama.28 I stræljene poslat øu pred vama da tjeraju ispredvas Hivejce, Kanaance i Hitejce.29 Ali ih neøu otjerati ispred vas u jednoj godini dane postane zemlja pustinja i da se ne namnoœedivlje œivotinje na vaæu ætetu.30 Sve pomalo potiskivat øu ih ispred vas dok nepostanete mnogobrojni i mognete zauzeti zemlju.31 Onda øu protegnuti vaæe podruçje od Crvenogamora sve do mora Filistejaca i od pustinje sve doRijeke, jer øu ti u ruke dati œitelje zemlje, tako da ihmognete otjerati ispred sebe.32 Ne smijete sklapati savez s njima i s njihovimbogovima.33 Oni ne smiju prebivati u vaæoj zemlji; inaçe sa-grijeæit øete protiv mene. Jer ako sluœite njihovimbogovima, to øe vam biti zamkom.’

24 Nato je on rekao Mojsiju: “Uzaåi gore Gos- podinu: ti i Aron, Nadab i Abihu i sedamde-set izraelskih starjeæina, neka se oni klanjajuizdaleka!2 Mojsije sam smije pristupiti Gospodinu, a oni nesmiju bliœe pristupiti; niti narod neka ne uzlazi snjim gore.”3 Mojsije je doæao i objavio narodu sve zapovijediGospodinove i sve pravne propise. Sav je narododgovorio jednoglasno: “Sve zapovijedi koje jedao Gospodin, drœat øemo.”4 I Mojsije je napisao sve zapovijedi Gospodinove.On je ustao rano ujutro napravio œrtvenik podgorom i dvanaest kamenih spomenika za dvana-est plemena izraelskih.5 Onda je rekao mladim ljudima izraelskim da pri-nesu Gospodinu œrtvu paljenicu i da zakolju junceza œrtvu mirotvomu.6 Mojsije je uzeo polovicu krvi i ulio u œrtvenu zd-jelu, a drugu polovicu krvi izlio na œrtvenik.7 Onda je uzeo knjigu zavjeta i proçitao ju glasnonarodu. Oni su rekli: “Sve æto je zapovjedio Gospo-din, çinit øemo pokorno.”8 I Mojsije je uzeo krv, njom poækropio po narodu irekao: “Evo, ovo je krv zavjeta koji je Gospodinnapravio s vama prema svim ovim rijeçima.”9 Nato su uzaæli na goru Mojsije, Aron, Nadab,Abihu i sedamdeset starjeæina izraelskih.

45 Izlazak10 Oni su vidjeli Boga Izraelova i pod njegovimnogama neæto æto je bili sliçno ploçama od safira irazlijevalo bistar sjaj kao sama nebesa.11 Ali on nije pruœio svoju ruku prema izabranicimaIzraelovih sinova. Tako su oni vidjeli Boga, i jeli sui pili.12 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Uzaåi k menina goru i ostani ondje! Dat øu ti kamene ploçe sazakona i zapovijedima koje sam napisao da ihnjima pouçiæ.”13 Mojsije se podigao sa svojim slugom Joæuom iuzaæao na goru Boœju.14 A starjeæinama je rekao: “Çekajte nas ovdje dokse vratimo k vama. Aron i Hur su s vama. Tko imakakvu razmiricu, neka idu k njima.”15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokrio je oblakgoru.16 A slava Gospodinova spustila se na Goru Sinaj,i æest dana pokrivao ju je oblak. Sedmog dana po-zvao je on Mojsija iz oblaka.17 Oçima Izraelovih sinova prikazala se slavaGospodinova kao oganj æto gori na vrhuncu gore,u oçi Izraelovih sinova.18 Mojsije je poæao unutra usred oblaka kad jeposve uzaæao na Goru Sinaj. Çetrdeset dana i çe-trdeset noøi ostao je Mojsije na gori.

25 Onda je Gospodin rekao Mojsiju, govoreøi:2 “Kaœi Izraelovim sinovima, neka za mene

poberu prinos. Od svakoga, koji hoøe dati dragevolje, uzmite za mene prinos.3 A ovo je prinos æto øete ga skupljati od njih: zlato,srebro i mjed;4 modro i ljubiçasto i grimizno predivo i prepredenilan, kostrijet;5 koœe ovnujske crveno obojene, jazavçeve koœe idrvo akacije;6 ulje za svjetiljke, mirisi za ulje pomazanja i zamiomirisni k∑d;7 kamenje oniksovo i drugo kamenje drago zaukivanje na opleøak i naprsnik.8 Neka mi sagrade svetiæte da mogu meåu njimaprebivati.9 Neka mi ga naprave posve po onomu æto øu tipokazati, po uzorku æatora i po uzorku svih njego-vih predmeta.10 Neka naprave ækrinju od drva akacije, dva i pollakta dugu, lakat i pol æiroku, i lakat i pol visoku.11 Obloœi ju çistim zlatom, iznutra i izvana obloœiju, i unaokolo odozgor joj napravi zlatni okvir.12 Salij joj çetiri zlatna koluta i priçvrstiti ih na çetirinoge; dva koluta na jednoj strani i dva koluta nadrugoj strani.13 Napravi motke od drva akacije i obloœi ihzlatom.14 Utakni motke u kolutove na stranama ækrinje dase o njima moœe nositi ækrinja.15 Motke neka ostanu u kolutima ækrinje i neka senikada ne izvlaçe.16 U ækrinju stavi Svjedoçanstvo koje øu ti dati.17 Napravi onda pokrov pomiriliæte od çistogazlata, dva i pol lakta dugo i lakat i pol æiroko.18 Napravi uz to dva zlatna kerubina. Izradi ih ko-vanim radom tako da çine jedan komad s oba krajapomiriliæta.19 Napravi jednoga kerubina na jednom kraju adrugoga na drugom kraju. Postavi oba kerubina naoba kraja tako da saçinjava jedan komad s pomir-iliætem.20 Kerubini neka drœe svoja raæirena krila premagore i tako ujedno svojim krilima neka pokrivajupomiriliæte. Njihova lica neka su okrenuta jedno

prema drugomu, i neka su ujedno lica kerubina up-ravljena prema pomiriliætu.21 Stavi pomiriliæte odozgor na ækrinju, a u ækrinjustavi Svjedoçanstvo koje øu ti dati.22 Ondje øu se ja s tobom sastajati i govoriti s to-bom odozgor s pomiriliæta–izmeåu oba kerubinaæto su na ækrinji Svjedoçanstva–i sve ti govoriti uzapovijedima za Izraelove sinove.23 Napravi i stol od drva akacije, neka bude dvalakta dug, jedan lakat æirok i lakat i pol visok.24 Obloœi ga çistim zlatom i napravi na njemu zlatnivijenac unaokolo.25 I napravi mu unaokolo za dlan æirok okvir i natom okviru napravi unaokolo zlatni vijenac.26 Salij za to çetiri zlatna koluta i priçvrsti kolutovena çetiri strane, i to na çetiri njegove noge.27 Tik uz okvir neka budu kolutovi da se u njihutaknu motke za noæenje stola.28 A motke napravi od drva akacije i obloœi ihzlatom, da se o njima moœe nositi stol.29 Napravi mu onda njegovo posuåe, varjaçe,vrçeve, zdjele i pehare kojima øe se prinosititekuøe œrtve. Napravi ih od çistoga zlata.30 Na stol neprestano postavljaj pred mene prika-zne kruhove.31 Napravi i svjetiljku sa stalkom od çistoga zlata.Svjetiljka i njezin stalak moraju se izraditi kovanimradom; njezine çaæe, njezine jabuçice i njezini icvjetovi neka budu s njom iz jednoga komada.32 Æest grana neka izlazi s obje strane, tri grane najednoj strani svjetiljke i tri grane na drugoj stranisvjetiljke.33 Na svakoj grani neka budu tri çaæice, naprav-ljene u obliku badema, s ukraæenom jabuçicom icvijetom, i na drugoj grani neka budu tri çaæice,napravljene u obliku badema, s ukraæenom jabuçi-com i cvijetom. Tako neka bude na svih æest granaæto izlaze iz svjetiljke.34 Na samom stalku svjetiljke neka budu çetiriçaæice, napravljene u obliku badema, s ukraæe-nom jabuçicom i cvijetom.35 I to neka bude neprestano jabuçica ispod svakedvije grane æto izlaze iz svjetiljke, onda opetjabuçica ispod dvije grane, i onda opet jabuçicaispod dvije grane, dakle prema æest grana kojeizlaze iz nje.36 Jabuçice i grane njezine neka budu s njom izjednoga komada. Sve neka bude kovani rad iz jed-noga komada od çistoga zlata.37 Napravi za njih i sedam œiœaka, i neka sepostave tako da daju svoje svjetlo na prostor spri-jeda.38 Usekaçi i pepeljare za njih neka budu od çis-toga zlata.39 Za sve te predmete neka se potroæi jedan tale-nat çistoga zlata.40 Gledaj da to izvedeæ toçno po uzorku æto ti jepokazan na gori.

26 Æator napravi od deset zavjesa izraåenih od prepredenog lana, i od modrog i ljubiçastogi grimiznog prediva, umjetniçki izvezenih, s liko-vima kerubina, kako ih napravi umjetnik.2 Svaka zavjesa neka bude dvadeset i osam laka-ta duga i çetiri lakta æiroka. Ista mjera neka bude zasve zavjese.3 Pet zavjesa neka se sastave jedna s drugom, adrugih pet zavjesa opet jedna s drugom.4 Napravi petlje od modrog prediva na rubu krajnjezavjese jednog sastavljenog komada, isto tako narubu krajnje zavjese drugog sastavljenog ko-mada.

46Izlazak5 Pedeset petalja priçvrsti na jednoj zavjesi i pede-set na rubu zavjese æto pripada drugom sastav-ljenom komadu, tako da petlje stoje jedna premadrugoj.6 I napravi pedeset zlatnih kopça i sveœi zavjesekopçama, jednu s drugom, tako da bude æatorjedna cjelina.7 Napravi i zavjese od kostrijeti za pokrov nadæatorom, i upotrijebi za to jedanaest zavjesa.8 Svaka zavjesa neka bude trideset lakata duga içetiri lakta æiroka. Ista mjera neka bude za svih je-danaest zavjesa.9 Sastavi pet zavjesa napose u jedan komad, i istotako æest drugih zavjesa napose. Æestu zavjesu naprednjoj strani æatora podvostruçi.10 Napravi pedeset petlja na rubu posljednje za-vjese jednog sastavljenog komada i isto tako pe-deset na rubu posljednje zavjese drugogsastavljenog komada.11 Napravi onda pedeset mjedenih kopça, utakniove kopçe u petlje i sastavi tako pokrov u jednucjelinu.12 A æto je viæe od æatorskih zavjesa, polovica za-vjesa æto preostane, neka visi na straœnjoj straniæatora.13 Neka jedan lakat visi na jednoj strani i jedanlakat na drugoj strani, od onoga æto preostane naduœini æatorskih zavjesa, neka visi na obje straneæatora da ga zaklanja.14 Napravi pokrov æatoru od koœa ovnujskihcrveno obojenih i povrh njega pokrov od koœa jaza-vçevih.15 Napravi za æator daske od drva akacije æto øestajati uspravno.16 Svaka daska neka bude deset lakata duga, alakat i pol æiroka.17 Svaka daska neka ima po dva klina æto su meåusobom svezana. Tako napravi sve daske za æator.18 Napravi daske za æator, dvadeset dasaka zajuœnu stranu.19 Ispod dvadeset dasaka napravi çetrdeset sre-brnih stopica, dvije stopice pod jednu dasku za dvaklina njezina i dvije stopice pod drugu dasku za dvaklina njezina.20 Isto tako za drugu stranu æatora, za sjevernustranu, tamo neka dude dvadeset dasaka,21 i çetrdeset srebrnih stopica, dvije stopice podsvaku dasku;22 Za straœnju stranu æatora, zapadnu stranu,napravi æest dasaka.23 Napravi joæ i dvije daske za uglove æatora nastraœnjoj strani.24 Neka budu odozdol dvokrake i isto takoodozgor dvokrake do prvoga koluta. Tako nekabudu napravljene obje. One neka budu za obaugla.25 Tako neka bude osam dasaka sa svojim sre-brnim stopicama, u svemu æesnaest stopica, podvije stopice ispod svake daske.26 Dalje napravi prijevornice od drva akacije; petza daske na jednoj strani æatora,27 pet prijevornica za daske na drugoj strani æa-tora i pet prijevornica za daske na straœnjoj straniæatora prema zapadu.28 Srednja prijevornica neka ide sredinom dasakaod jednoga kraja do drugoga.29 Daske obloœi zlatom, a kolutove, kroz koje seutaknu prijevornice, napravi od zlata, i prijevorniceobloœi zlatom.30 Onda podigni æator po njegovom uzorku koji ti jebio pokazan na gori.31 Napravi zavjesu otkanu od modrog, ljubiçastog

i grimiznog prediva i od prepredenog lana. Nekasu na njoj vjeæto izvezeni kerubini.32 Priçvrsti ju na çetiri stupa od drva akacije æto suobloœeni zlatom i imaju kuke od zlata i stoje na çe-tiri srebrne stopice.33 Objesi zavjesu na kopçe i unesi iza ove zavjeseækrinju Svjedoçanstva. Zavjesa neka vam sluœikao pregrada izmeåu svetog mjesta i NasvetijegaMjesta.34 Stavi pomiriliæte na ækrinju Svjedoçanstva uNasvetije Mjesto.35 Stol postavi izvan zavjese, a svjetiljku sastalkom naprema stolu na juœnoj strani æatora;stol, naime, postavi na sjevernu stranu.36 Napravi i za ulaz u æator zavjesu otkanu odmodrog i ljubiçastog i grimiznog prediva i od pre-predenog lana, umjetniçki izraåenu.37 Za ovu zavjesu podigni pet stupova od drvaakacije i obloœi ih zlatom. Njihove kuke neka buduod zlata, i salij za njih pet stopica od mjedi.

27 Napravi œrtvenik od drva akacije, dugaçak pet lakata i pet lakata æirok–neka budeçetvorinast–i tri lakta visok.2 Stavi mu na çetiri ugla rogove; njegovi rogovineka çine s njim jednu cjelinu. A obloœi sa mjedi.3 I lonce mu za skupljanje pepela, lopatice, kotliøe,vilice i klijeæta; sve mu posuåe napravi od mjedi.4 Onda mu napravi reæetku od mjedi kao mreœu istavi na reæetku çetiri koluta od mjedi na çetirinjezina ugla.5 Stavi ju ispod koluta œrtvenika odozdol tako dareæetka dopire sve do pola visine œrtvenika.6 Napravi za œrtvenik motke od drva akacije i okujih u mjed.7 Motke neka se utaknu u kolutove, a motke dabudu s obje strane œrtveniku, kada se nosi.8 Napravi ga od dasaka da je æupalj. Kako ti jepokazano na gori, neka ga naprave.9 Napravi dvoriæte æatoru. Na juœnoj strani nekabudu zavjese za dvoriæte otkane od prepredenoglana, stotinu lakata duge za jednu stranu.10 Uz to, dvadeset stupova sa dvadeset njihovihstopica od mjedi. Kuke stupova i njihovi kolutovineka budu od srebra.11 Isto tako napravi za sjevernu uzduœnu stranuzavjese stotinu lakata duge, uz to dvadeset stu-pova sa dvadeset njihovih stopica od mjedi. Kukestupova i njihovi kolutovi neka budu od srebra.12 Za æirinu dvoriæta na zapadnoj strani neka buduzavjese pedeset lakata dugaçke; uz to deset stu-pova sa njihovim deset stopica.13 Æirina dvoriæta na istoçnoj strani neka budepedeset lakata.14 I to neka budu zavjese od petnaest lakata najednoj strani, uz to tri stupa s tri njihove stopice.15 Na drugoj strani isto tako zavjese od petnaestlakata, uz to tri stupa s tri njihove stopice.16 Ulaz u dvoriæte neka ima zavjese dvadeset la-kata duge, otkane od modrog i ljubiçastog i grimiz-nog prediva i od prepredenog lana. Imat øe çetiristupa sa çetiri njihove stopice.17 Svi stupovi dvoriæta unaokolo neka imaju sre-brne kolutove. I njihove kuke neka budu od srebra,njihove stopice od mjedi.18 Dvoriæte neka bude stotinu lakata dugo, pede-set lakata æiroko i pet lakata visoko. Zavjese nekabudu otkane od prepredenog lana, i stopice odmjedi.19 Sve posuåe u æatoru, za svaku sluœbu u njemu,i svi kolçiøi njegovi, kao i svi kolçiøi dvoriæta nekabudu od mjedi.

47 Izlazak20 Zapovjedi Izraelovim sinovima da ti donesu çis-toga ulja od stuçenih maslina za svjetlo da bi svje-tiljke mogle gorjeti neprestano.21 U æatoru sastanka izvan zavjese æto je predækrinjom Svjedoçanstva, neka ga opremaju Aron injegovi sinovi, da gori od veçeri do jutra pred Gos-podinom. Ova uredba neka bude zauvijek kroz svenaraætaje Izraelovih sinova.

28 Uzmi k sebi izmeåu Izraelovih sinova svoje- ga brata Arona sa njegovim sinovima da misluœi kao sveøenik: Aron i Aronovi sinovi Nadab,Abihu, Eleazar i Itamar.2 Napravi svete haljine svojem bratu Aronu, njemuu çast i za ukras.3 Govori ti sa svim vjeætim obrtnicima, koje samobdario duhom mudrosti, neka naprave Aronu ha-ljine da se moœe posvetiti i da mi sluœi kao sveøe-nik.4 Neka naprave ovu odjeøu: naprsnik, opleøak,ogrtaç, vjeætaçki vezena koæulja, kapa i pojas.Neka naprave svete haljine tvojem bratu Aronu sanjegovim sinovima, da mi sluœi kao sveøenik.5 Neka prime za to zlata, modrog i ljubiçastog i gri-miznog prediva i prepredenog lana.6 Neka naprave opleøak od zlata, modrog i ljubiça-stog i grimiznog prediva i od prepredenog lana,umjetniçki vezen.7 Neka ima dvije poramenice da se mogu oba nji-hova kraja skupa svezati.8 I vjeæto izraåen pojas opleøka koji je na njemu, dase njim priveœe, neka bude jednakog rada i od jed-noga komada, izraåen od zlata, od modrog i ljubi-çastog i grimiznog prediva i od prepredenog lana.9 Uzmi onda dva oniksa kamena i ureœi u njih im-ena Izraelovih sinova:10 æest imena na jedan kamen i ostalih æest imenana drugi kamen, po redu kojim su bili roåeni.11 Sa vjeætom izradom rezbara u kamenu kao irezbarenje ukrasa, ureœi u oba kamena imenaIzraelovih sinova. Kovanjem usadi ih u zlato.12 I stavi onda oba kamena na porameniceopleøka, kao kamene spomene na Izraelove si-nove. Aron neka nosi pred Gospodinom njihovaimena na svojim ramenima za spomen.13 Onda napravi kopçe od zlata,14 i dva lançiøa od çistoga zlata. Opleti ih i napravikao vrpce i priçvrsti te pletene lançiøe za kopçe.15 Onda napravi naprsnik Boœjih presuda umjet-niçkim vezom izraåen. Napravi ga kao i opleøak odzlata, od modrog i ljubiçastog i grimiznog prediva iod prepredenog lana.16 Neka bude çetvorinast, podvostruçen, pedaljdug i pedalj æirok.17 Umetni po njemu drago kamenje u çetiri redaunaokolo. U prvom redu neka bude karneol, topazi smaragd;18 u drugom redu neka bude rubin, safir i dijamant;19 u treøem redu neka bude hijacint, ahat i ametist;20 u çetvrtom redu neka bude krizolit, oniks kameni jaspis. Neka se kovanjem usade u zlato.21 Broj kamenova neka bude dvanaest, toliko jebilo imena Izraelovih sinova. Neka budu umjet-niçki urezani kao peçat, svaki proviåen imenomjednoga od dvanaest plemena.22 Priçvrsti onda na naprsnik kao vrpce pletenelançiøe od çistoga zlata.23 Napravi za to na naprsniku dvije zlatne karike ipriçvrsti obje karike na oba kraja naprsnika.24 Onda priçvrsti oba pletena zlatna lançiøa nadvije karike na krajevima naprsnika.25 Druga oba kraja od oba lançiøa priçvrsti na obje

kopçe i ove stavi na poramenice opleøka sprijeda.26 Napravi dvije druge zlatne karike i priçvrsti ih naoba kraja naprsnika, na njegov unutraænji rub ætoje okrenut prema opleøku.27 Napravi joæ dvije zlatne karike i priçvrsti ih naobje naramenice opleøka, odozdol na prednjojstrani, upravo na rubu povrh vjeætaçki izvezenogpojasa opleøka.28 Neka oni priveœu naprsnik s njegovim kolu-tiøima za kolutiøe opleøka vrpcom od modrogagrimiza, tako da naprsnik stoji povrh vjeætaçki iz-vezenog pojasa opleøka i da se ne odvoji odopleøka.29 Neka tako nosi Aron imena Izraelovih sinova nanaprsniku Boœjih presuda na svojem srcu kad godulazi u svetiæte na vjeçni spomen Gospodina.30 U naprsnik Boœjih presuda stavi Urim i Tumimda poçivaju na srcu Aronovu kad god stupi predGospodina. Tako neka Aron neprestano nosi predGospodinom na svojem srcu Boœje presude zaIzraelove sinove.31 Napravi ogrtaç za opleøak sav modar.32 Na sredini neka bude prorez za glavu, a rubnaokolo proreza neka obrubljen naæivenom vrp-com kao ovratnik na oklopu, tako da se ne podere.33 Odozdol na rubu napravi mogranje od modrogi ljubiçastog i grimiznog prediva okolo ruba i meåunjima unaokolo zlatne zvonçiøe;34 tako da se oko ruba ogrtaça redaju zlatnozvonce pa mogranj, zlatno zvonce pa mogranj.35 Aron neka ga nosi da u njemu obavlja svetu slu-œbu, da se çuje zvonjenje kad god on ulazi u sve-tiæte pred Gospodina i kad god izlazi; inaçe bimorao umrijeti.36 Onda napravi ploçicu od çistoga zlata i na njojureœi, kako se urezuje pismo u peçat, ove rijeçi:‘Posveøeno Gospodinu’.37 Priçvrsti ju za modru vrpcu da se moœe nositi nakapi; neka stoji sprijeda na kapi.38 I neka bude na çelu Aronovu da Aron uzme nasebe zlodjela koja poçine Izraelovi sinovi kod pri-nosa svih svojih svetih darova. Neka bude nepre-stano na njegovu çelu da ih tako uçini milima predGospodinom.39 Napravi vjeætaçki vezenu koæulju od preprede-nog lana i napravi kapu od prepredenog lana inapravi pojas vezom izraåen.40 Za Aronove sinove napravi koæulje i napravi impojasove i visoke kape u çast i za ukras.41 Pa tim zaodjeni svojega brata Arona i njegovesinove s njim. Pomaœi ih, stavi ih u njihovu sluœbu iposveti ih da mi sluœe kao sveøenici.42 Napravi im gaøe lanene da se pokrije njihovagolotinja, i neka doseœu od pojasa do stegna.43 Aron i njegovi sinovi neka ih nose kad god ulazeu æator sastanka ili prilaze œrtveniku da obave slu-œbu u svetiætu, da ne navuku krivnju na sebe iumru! Ova uredba neka bude zauvijek njemu isvim naraætajima poslije njega.

29 Ovako postupaj s njima, da mi ih posvetiæ za sluœbu sveøeniçku: uzmi junca i dva ovnabez mane;2 beskvasni kruh i s uljem zamijeæene beskvasnekolaçe i uljem namazane beskvasne pogaçe, pr-ireåene od bijeloga braæna.3 Stavi ih u jednu koæaricu i u koæarici prinesi ihovamo, uz to junca i oba ovna.4 I trebaæ dovesti Arona i njegove sinove na ulaz uæator sastanka i trebaæ ih oprati u vodi.5 Onda uzmi odjeøu i stavi na Arona koæulju,ogrtaç æto pripada opleøku i opleøak s naprsnikom

48Izlazaki opaæi ga vjeætaçki izvezenim pojasom opleøka.6 Stavi mu kapu na glavu i na kapu priçvrsti svetuploçicu.7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu ipomaœi ga.8 Nato dovedi njegove sinove i odjeni im koæulje.9 Opaæi Arona i njegove sinove, pojasom i stavi imvisoke kape na glave. Sveøenstvo neka bude nji-hovo; to je trajna uredba. Postavi tako Arona i nje-gove sinove u njihovu sluœbu.10 Onda dovedi junca pred æator sastanka. Aron injegovi sinovi neka poloœe ruke juncu na glavu.11 Onda zakolji junca pred Gospodinom na ulazuu æator sastanka.12 Uzmi neæto junçeve krvi i pomaœi prstomrogove œrtvenika. Svu ostalu krv izlij na pokraj pod-noœja œrtvenika.13 Uzmi sav loj æto pokriva droba, tusti privjesak najetrima i oba bubrega s lojem na njima, i spali ih naœrtveniku.14 Ali meso od junca, njegovu koœu i njegovu iz-metinu spali na vatri izvan tabora. To je œrtva zagrijeh.15 Uzmi jednoga ovna, a Aron i njegovi sinovi nekapoloœe ruke na glavu ovnu.16 Zakolji ovna, uzmi neæto njegove krvi i njompoækropiti uokolo œrtvenika.17 Ovna rasijeci ovna na dijelove, operi mu drobai noge, i stavi ih uz ostale dijelove i uz njegovuglavu.18 Spali cijeloga ovna na œrtveniku. To je œrtvapaljenica Gospodinu, œrtva ognjem spaljena naugodan miris Gospodinu.19 Uzmi takoåer i drugoga ovna, a Aron i njegovisinovi neka opet poloœe ruke na glavu ovna.20 Onda zakolji ovna, uzmi neæto od njegove krvi injom pomaœi resicu desnoga uha Aronova, i resicudesnoga uha njegovih sinova, isto tako palacdesne njihove ruke i njihov noœni palac, i njompoækropi œrtvenik unaokolo.21 Uzmi neæto krvi æto je na œrtveniku i ulja zapomazanje i poækropi tim Arona i njegove haljine,isto tako njegove sinove i haljine njegovih sinova,da se posvete on i njegove haljine i isto takonjegovi sinovi i haljine njegovih sinova.22 Uzmi loj od ovna, tusti rep i loj æto pokriva droba,privjesak na jetrima i oba bubrega s lojem na njimai desno stegno, jer je to ovan posvetni.23 Dalje, jedan kruæac, jedan kolaç s uljem peçeni jednu pogaçu iz koæarice s beskvasnim kruhovi-ma æto stoji pred Gospodinom.24 To sve stavi u ruke Aronu i njegovim sinovima imahat øe ih za œrtvu mahanja pred Gospodinom.25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na œrtveniku kaoœrtvu paljenicu da bude ugodan miris pred Gospo-dinom; to je œrtva ognjem spaljena Gospodinu.26 Onda uzmi grudi ovna za Aronovo posveøenjemahat øe ih za œrtvu mahanja pred Gospodinom;to øe biti tvoj dio.27 A grudi ovna posvetnoga æto su bile prinesenemahanjem i stegno æto se podizalo, to æto se ma-halo, te podizalo od ovna posvetnoga za Arona injegove sinove proglasi posveøenim.28 To neka od Izraelovih sinova dobivaju Aron injegovi sinovi po vjeçnoj uredbi, jer je to œrtva podi-zanja, i kao œrtvu podizanja neka Izraelovi sinovidaju od svojih mirotvornih œrtava, kao svoju œrtvupodizanja Gospodinu.29 Svete haljine Aronove moraju prijeøi na njego-ve sinove nakon njega da se u njima pomazuju i unjima budu posveøeni.30 Sedam dana neka ih nosi izmeåu njegovih si-

nova onaj koji umjesto njega bude sveøenik kadulazi u æator sastanka da sluœi u svetiætu.31 Uzmi ovna za posveøenje, skuhaj njegovomeso na svetom mjestu.32 Meso ovna i kruh æto je u koæarici neka jeduAron i njegovi sinovi na ulazu u æator sastanka.33 To smiju jesti samo oni za koje se pribavila œrtvapomirenja, kad bi se u svoju sluœbu postavljali iposveøivali, ali doæljak ne smije od toga jesti, jer jesveto.34 Ali ako neæto preostane do ujutro od mesa œrtveposvetne i od kruha, onda spali na vatri æto je pre-ostalo. Ne smije se niæta viæe od toga jesti, jer jesveto.35 Postupaj s Aronom i njegovim sinovima toçnoonako kako sam ti zapovjedio. Posveta neka trajesedam dana.36 Œrtvuj svaki dan junca kao œrtvu pomirenja zagrijeh. Oçisti œrtvenik od grijeha çineøi na njemuobrede oçiæøenja, i pomaœi ga da ga posvetiæ.37 Sedam dana obavljaj sluœbu pomirenja na œr-tveniku i posveøuj ga. Tako øe œrtvenik postati na-jsvetije mjesto i sve æto se dotakne œrtvenikapostat øe sveto.38 A ovo prinosi na œrtveniku: dva janjeta od god-ine, dan na dan bez prekida.39 Jedno janje œrtvuj ujutro, drugo uveçer.40 S prvim janjetom desetinu efe bijeloga braænazamijeæena s çetvrtinom hina ulja od stuçenihmaslina i œrtvu ljevanicu od çetvrt hina vina.41 Drugo janje œrtvuj uveçer. Postupaj pri tom kaoujutro sa œitnim prinosom i naljevnicom. Nekabude œrtva ognjem spaljena na ugodan miris Gos-podinu.42 To neka bude redovita œrtva paljenica kroz svevaæe naraætaje na ulazu u æator sastanka predGospodinom, gdje øu se ja sastajati i govoriti s to-bom.43 Ondje øu se objavljivati Izraelovim sinovima islavom mojom posvetit øe se.44 Posvetit øu æator sastanka i œrtvenik. I posvetitøu Arona i njegove sinove da mi sluœe kao sveøe-nici.45 Prebivat øu meåu Izraelovim sinovima i bit øunjihov Bog.46 Oni neka spoznaju da sam ja Gospodin, njihovBog, koji ih je izveo iz egipatske zemlje da bih preb-ivao meåu njima, ja sam Gospodin njihov Bog!

30 Napravi i œrtvenik za paljenje miomirisa; na- pravi ga od drva akacije.2 Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat æirok–bio je çetvorinast–i dva lakta visok. Njegovi rogovineka çine s njim jedan komad.3 Obloœi ga çistim zlatom, i ploçu njegovu i stijenenjegove unaokolo i rogove. Napravi mu zlatni vi-jenac unaokolo.4 I napravi mu dva zlatna koluta ispod vijenca sobje strane i priçvrsti ih na obje njegove strane.Kroz njih neka se provuku motke da se moœe nanjima nositi.5 Motke napravi od drva akacije i obloœi ih zlatom.6 Postavi ga pred zavjesu æto visi pred ækrinjomSvjedoçanstva, pred pomiriliætem æto je nad ækrin-jom Svjedoçanstva, gdje øu se ja s tobom sasta-jati.7 Aron neka onda na njemu pali miomirisni k∑d,kad sprema svjetiljke, neka ga na njemu pali .8 I kad Aron uveçer pali svjetiljke, neka ga pali.Neka to bude vaæe kaåenje redovito, pred Gos-podinom, kroz sve vaæe naraætaje.9 Ne smijete na njemu prinositi ni nezakonita mi-

49 Izlazakomirisnog k∑da ni œrtve paljenice i prinosa. Nesmijete ni œrtvu ljevanicu lijevati na njemu.10 Aron neka jedanput u godini na rogovima nje-govim izvræi oçiæøenje. Krvlju œrtve za grijeh æto seprinosi za oçiæøenje neka na njemu izvræi oçiæøe-nje jedanput u godini kroz sve vaæe naraætaje. Toje najsvetije Gospodinu.”11 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:12 “Kada budeæ pravio popis Izraelovih sinova zanjihovo brojenje, neka svaki dade Gospodinuotkup za svoj œivot kad ih se broji i upisuje, da ih nesnaåe kakvo zlo kad ih se broji i upisuje.13 Ovo je æto treba dati svaki koji se kod brojenjaupisuje: pola æekela po æekelu svetiæta (dvadesetgera ima æekel), neka bude pola æekela kao prinosGospodinu.14 Svaki, koji se mora podati popisu, od dvadesetgodina naviæe, treba dati prinos Gospodinu.15 Bogataæ neka ne daje viæe, a siromah neka nedaje manje od pola æekela, kad dajete prinos Go-spodinu, i çinite otkup za sebe samoga.16 Upotrijebi novce otkupne, koje uzimaæ od Izra-elovih sinova, za sluœbu u æatoru sastanka dabude za Izraelove sinove na spomen milostiv predGospodinom i za otkup za sebe samoga.”17 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:18 “Napravi i umivaonicu od mjedi i njezinomjedeno podnoœje za umivanje, postavi je izmeåuæatora sastanka i œrtvenika i nalij u nju vode,19 za Arona i njegove sinove u njoj peru svoje rukei noge.20 Neka se peru vodom da ne umru kad ulaze uæator sastanka ili kad prilaze k œrtveniku da sluœe ida pale œrtvu ognjem spaljenu Gospodinu.21 Oni onda neka peru svoje ruke i noge da neumru. Ova uredba neka bude zauvijek, za njega injegove potomke kroz sve njihove naraætaje.”22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:23 “Uzmi takoåer sebi najboljih mirisa, naime,smirne najçistije pet stotina æekela, i pola toliko,dvjesta pedeset æekela mirisavoga cimeta, ondadvjesta pedeset æekela mirisave trstike,24 i pet stotina æekela kasije–po æekelu svetiæta–uz to jedan hin maslinova ulja.25 Od toga napravi sveto ulje za pomazanje, mi-omirisnu pomast kakvu pravi pomastar. To nekabude sveto ulje za pomazanje.26 Pomaœi njim æator sastanka i ækrinju Svjedo-çanstva;27 stol i sav njegov pribor, svjetiljku sa stalkom injezin pribor i kadioni œrtvenik;28 onda œrtvenik za œrtve paljenice i sav njegovpribor i umivaonicu i njezino podnoœje.29 Tako ih posveti da budu najsvetiji i æto god ih sedotakne postat øe sveto.30 Pomaœi njim i Arona i njegove sinove i posveti ihmeni, tako da mogu sluœiti kao sveøenici.31 I objavi Izraelovim sinovima, govoreøi: ‘to nekaje sveto ulje za pomazanje meni kroz sve vaæenaraætaje.32 Na ni koje çovjeçje tijelo ne smije se izliti; nipraviti nijedno drugo ulje po istom sastavu. Ono jesveto, i bit øe vama sveto.33 Tko takvo ulje zamijeæa ili neæto od toga dadeneovlaætenu, neka se iskorijeni iz svojega naro-da.’ ”34 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:“Uzmi sebi mirisa, naime, stakte, kadionih ækoljki,galbana, mirisnih trava i çista miomirisna k∑da,sve u jednakim dijelovima,35 Od toga napravi miomirisni k∑d za kaåenje,smjesu kakvu pravi vjeæt pomastar, posoljen, çist,

i svet.36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavineæto od toga pred ækrinju Svjedoçanstva u æatorsastanka gdje øu se s tom sastajati. To øe vam bitinajsvetije. �37 Sliçnoga miomirisnog k∑da, kakav øeæ napra-viti, ne smijete sebi praviti. To øe vam biti sveto zaGospodina.38 Ako bi tko sebi napravio sliçan, da ga miriæe,neka se iskorijeni iz svojega naroda.”

31 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Evo, po imenu sam pozvao Bezaleela,sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina,3 i napunio sam ga duhom Boœjim, u mudrosti,uviåavnosti, razuma i svake vjeætine,4 da osnuje i izradi umjetniçke radove u zlatu, sre-bru i mjedi,5 da kleæe i ukiva drago kamenje, da urezuje drvo,i da izraåuje svakovrsne poslove.6 Ja sam, doista, odredio mu i Aholiaba, sina Ahi-samakova, od plemena Danova, i svima drugimnadarenim zanatlijama udijelio sam mudrost damogu izraditi sve ono æto sam ti zapovjedio:7 æator sastanka, ækrinju Svjedoçanstva, pomirili-æte æto je na njemu, i sav namjeætaj æatora;8 stol i njegov pribor, svjetiljku sa stalkom od çis-toga zlata sa svim njezinim priborom i kadioni œr-tvenik;9 œrtvenik kao œrtvu paljenicu sa svim njegovimpriborom, umivaonicu i njezino podnoœje;10 sjajne haljine i sveta odjeøa za sveøenika Aronai haljine njegovim sinovima za sluœbu sveøeniçku;11 ulje pomazanja i miomirisni k∑d za svetiæte. Sveneka naprave toçno onako kako sam ti zapovje-dio.”12 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:13 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Drœitemoje Subotnje dane, jer one su znak zavjeta iz-meåu mene i vas kroz sve vaæe naraætaje, da viupoznate da sam ja, Gospodin, koji vas pos-veøuje. �14 Stoga øete drœati Subotnji dan, jer vam je onsvet. Tko god ga oskvrni neka se za sigurno kaznismrøu, jer tko obavlja bilo kakav posao na taj dan,neka se iskorijeni iz svojega naroda.15 Za æest dana neka se obavi sav posao, a sedmije Subotnji dan, odmor u çast Gospodinu. Tko biloæto radi na Subotnji dan neka se kazni smrøu.16 Stoga neka Izraelovi sinovi drœe Subotnji dankroz sve njihove naraætaje i svetkuju Subotnji dankao vjeçni zavjet.17 Ona neka bude znak zavjeta izmeåu mene iIzraelovih sinova zauvijek, jer je u æest dana stvo-rio Gospodin nebesa i zemlju a sedmi je dan ot-poçinuo i osvjeœio se.’ ”18 Kad je on bio dovræio svoj razgovor s Mojsijemna Gori Sinaj, predao mu dvije ploçe Svjedoçan-stva, kamene ploçe Boœjim prstom napisane.

32 Kad je vidio narod da Mojsije odugovlaçi si- lazak s gore, skupio se narod kod Arona irekao mu: “Hajde, napravi nam boga koji øe iøipred nama, jer ne znamo æto se dogodilo tomuMojsiju, çovjeku koji nas izveo iz egipatske zem-lje.”2 Aron im odgovorio: “Poskidajte zlatne nauænicekoje nose na uæima vaæe œene, vaæi sinovi, i vaæekøeri, i donesite ih meni.”3 Tako je sav narod poskidao svoje zlatne nauæni-ce æto su ih nosili na uæima i donijeli ih Aronu.4 On ih je uzeo od njih, prelio ih i napravio od njih

50Izlazakliveno tele. Onda su oni povikali: “Ovo je tvoj bog,Izraele, koji te izveo iz egipatske zemlje.”5 Kad je to vidio Aron, napravio je œrtvenik prednjim, i proglasio Aron glasno: “Sutra je sveçanagozba Gospodinu!”6 Sutradan su rano ustali, œrtvovali œrtvu paljenicui prinijeli œrtvu mirotvornu. Onda je narod posjedaoda jede i pije, i onda se poçeli zabavljati.7 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Idi, siåi dolje, jer tvojnarod æto si ga izveo iz egipatske zemlje, çini zlo.8 Brzo su zaokrenuli i zaæli s puta æto sam im gazapovjedio. Napravili su sebi liveno tele, poklonilimu se, prinijeli mu œrtvu i povikali: ‘Ovo je tvoj bog,Izraele, koji te izveo iz egipatske zemlje.’ ”9 Joæ je Gospodin rekao Mojsiju: “Promatrao samtaj narod, i vjeruj mi, to je narod tvrdovrat.10 Sad me pusti da se raspali moja srdœba nanjega i da ga uniætim, a tebe øu uçinim velikim na-rodom.”11 Onda je Mojsije usrdno molio Gospodina, svo-jega Boga, pa rekao: “Zaæto, Gospodine, da se ra-spaljuje tvoja srdœba na tvoj narod æto si ga izveo izegipatske zemlje snagom velikom i jakom rukom?12 Zaæto da mognu govoriti Egipøani: ‘Lukavo ihizveo da ih pomori u gorama i da ih izbriæe s licazemlje!’ Povrati se od svoje raspaljene srdœbe, ineka ti bude œao zbog zla æto si ga namijenio svo-jem narodu.13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela, svojihsluga, kojima si se sam sobom zakleo i obeøao:‘Umnoœit øu potomstvo vaæe kao zvijezde na nebui svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat øu vaæimpotomcima, i oni øe ju zauvijek posjedovati.’ ”14 Tako je Gospodin odustao od zla kojim se biozaprijetio svojem narodu.15 I Mojsije se vratio i siæao s gore s obje ploçezakona u svojoj ruci. Ploçe su bile napisane naobje strane; na jednoj strani i na drugoj bile su na-pisane.16 A ploçe su bile od samoga Boga napravljene, ipismo je bilo pismo Boœje na ploçe urezano.17 A kad je Joæua çuo veliku buku naroda dok suvikali, rekao je Mojsiju: “Bojna vika je u taboru!”18 Ali on je odgovorio: “Nije to vika pobjedna, a nijeni onih koji plaçu jer su pobijeåeni, nego çujemsamo pjevanje.”19 I tako je bilo, da çim se pribliœio taboru, opazio jetele i ples. Onda se Mojsije raspalio gnjevom i ba-cio ploçe iz ruke i razbio ih pod gorom.20 Onda je uzeo tele koje su bili napravili, spalio gavatrom i smrvio ga u prah, onda to prosuo po vodii prisilio Izraelove sinove da to piju.21 Mojsije je rekao Aronu: “Æto ti je uçinio ovajnarod da si na njega stavio tako veliki grijeh?”22 Aron je odgovorio: “Nemoj se raspalivati, mojgospodaru, ta ti sam znaæ kako je zao ovaj narod.23 Zatraœili su od mene: ‘Napravi nam boga koji øeiøi pred nama, jer ne znamo æto bi tomu Mojsiju,çovjeku koji nas izveo iz egipatske zemlje.’24 Ja sam im rekao: ‘Tko ima zlata, neka ga skinesa sebe.’ I dali su mi ga, i ja sam ga bacio u oganj iizaælo je ovo tele.”25 Kad je Mojsije vidio da je narod bio tako ra-zuzdan, jer mu je Aron bio popustio uzde na zlora-dost njihovih neprijatelja,26 onda je stao Mojsije na ulaz tabora i povikao:“Tko je na strani Gospodina, ovamo k meni.” Ondasu se skupili oko njega svi Levijevi sinovi.27 Njima je rekao: “Ovako govori Gospodin, BogIzraelov: ‘Svaki neka pripaæe svoj maç uz svojebedro, i neka ulazi i izlazi od vrata do vrata kroz savtabor, i neka ubije tko svojega brata, tko svojega

prijatelja i tko svojega susjeda.’ ”28 Levijevi sinovi uçinili su po zapovijedi Mojsi-jevoj. Poginulo je naroda toga dana oko tri tisuøeljudi.29 Onda je rekao Mojsije: “Posvetite se danasGospodinu, da vas moœe blagosloviti ovoga dana,jer se svaki borio protiv svojega sina i protiv svoje-ga brata.”30 I dogodilo se, drugi dan rekao je Mojsije narodu:“Teæko ste sagrijeæili. Zato øu uzaøi Gospodinu; pamoœe biti da izmolim oproætenje za vaæe grijehe.”31 Tako se vratio Mojsije natrag Gospodinu irekao: “Ah, teæko je sagrijeæio ovaj narod, napra-vivæi sebi boga od zlata.32 Ipak mu sada oprosti njegov grijeh, a akoneøeæ, onda me radije izbriæi iz knjige koju sinapisao.”33 Gospodin je rekao Mojsiju: “Tkogod je sagri-jeæio protiv mene, izbrisat øu iz svoje knjige.34 A sada idi i povedi narod k mjestu o kojem samti govorio. Evo, moj øe anåeo iøi pred tobom. Ali,kad doåe vrijeme pohoda kaœnjavanja, pohodit øuih kaznom za njihov grijeh.”35 I Gospodin je udarao narod pomorom, zbogteleta koje je napravio Aron.

33 Tada je Gospodin je rekao Mojsiju: “Odlazi odavde, i idi, ti i narod æto si ga izveo iz egi-patske zemlje, u zemlju za koju sam se zakleoAbrahamu, Izaku i Jakovu kad sam rekao: ‘Dat øuju tvojim potomcima.’2 Poslat øu pred tobom anåela i protjerat øuKanaance, Amorejce, Perizejce, Hivejce i Jebuse-jce.3 Idi gore u zemlju u kojoj teçe mlijeko i med. Jaosobno neøu iøi u tvojoj sredini da vas ne bihmorao putom uniætiti, jer vi ste narod tvrdovrat.”4 I kad je narod çuo ovu zlu vijest, oœalostio se initko nije htio staviti na sebe svoj nakit.5 Jer je Gospodin rekao Mojsiju: “Kaœi Izraelovimsinovima: ‘Vi ste narod tvrdovrat. Kad bih samojedan çasak iæao u vaæoj sredini, morao bih vasuniætiti. Skini zato svoj nakit sa sebe, onda øu vid-jeti æto mogu s tobom uçiniti.’ ”6 I poskidali su tako sa sebe Izraelovi sinovi nakitsvoj poçevæi od Gore Horeb.7 Mojsije je uzeo æator i razapeo ga izvan tabora unekoj udaljenosti od tabora. Nazvao ga æator sas-tanka. I dogodilo se, ako je tko htio pitati Gospodi-na, poæao bi van k æatoru sastanka, æto je stajaoizvan tabora.8 Kad god je Mojsije izlazio van k æatoru, ustajao bisav narod. Svaki bi stajao na ulazu svojega æatorai gledao za Mojsijem dok ne bi stupio u æator.9 I dogodilo se, kad bi Mojsije stupio u æator, spu-stio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazuæatora dok je Gospodin govorio s Mojsijem.10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stojina ulazu æatora, svi bi ustali i svaki bi se bacioniçice na ulazu svojega æatora.11 Tako je Gospodin je govorio s Mojsijem licem ulice, kao æto govori netko sa svojim prijateljem.Potom bi se ovaj vratio u tabor, a njegov sluga,Joæua, sin Nunov, nije se maknuo od æatora.12 Tada je Mojsije rekao Gospodinu: “Evo, ti mizapovjedaæ: ‘Vodi taj narod,’ ali nisi mi objaviokoga øeæ poslati sa mnom. A ipak si tvrdio: ‘Znamte po imenu i naæao si milost u mojim oçima.’13 Pa ako sam zaista naæao milost u tvojim oçima,onda mi objavi svoje namjere da na tebi spoznamda sam naæao milost u tvojim oçima; ipak promislida je ovo tvoj narod.”

51 Izlazak14 A on je rekao: “Ja da osobno idem i da ti oduz-mem svu brigu?”15 Odgovorio mu on: “Ako neøeæ osobno iøi snama, onda nas radije ne vodi odavde.16 Pa po çemu øe se onda spoznati da smo ja i tvojnarod naæli milost u tvojim oçima ako ne po tom daideæ s nama i da smo mi, ja i tvoj narod, time odliko-vani pred svima narodima koji su na zemlji?”17 Tada je Gospodin je rekao Mojsiju: “I to øuuçiniti æto si izrekao, jer ti si naæao milost u mojimoçima i znam te po imenu.”18 On je rekao: “Molim, pokaœi mi tvoju slavu.”19 Onda je on rekao: “Uçinit øu da proåe sva mojaslava ispred tvojih oçiju, i proglasit øu pred tobomIme moje. Bit øu milostiv, komu hoøu biti milostiv, ismilovat øu se, komu se hoøu smilovati.”20 Ali je on rekao: “Mojega lica ne moœeæ vidjeti, jernitko me ne moœe vidjeti i ostati œiv.”21 I rekao je Gospodin: “Evo mjesta kod mene,ovdje moœeæ stati na peøinu.22 Kad onda bude prolazila moja slava, stavit øu teu æupljinu peøine i zaklonit øu te svojom rukom dokne proåem.23 Onda øu odmaknuti svoju ruku, i ti øeæ mi vidjetileåa, ali moje lice se ne smije vidjeti.”

34 Gospodin je zapovjedio Mojsiju: “Iskleæi si dvije kamene ploçe, kao æto su bile prve, danapiæem na ploçe zapovijedi æto su stajale naprvim ploçama koje si razbio.2 Budi onda spreman za sutra, da rano izaåeæ naGoru Sinaj i ondje na vrhu gore stupiæ pred mene.3 Nitko ne smije iziøi s tobom gore i pojaviti se nacijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne smiju pasti uz ovugoru.”4 Tako je on isklesao sebi dvije ploçe od kamena,kao æto su bile prve. Sutradan u rano jutro ustao jeMojsije i izaæao na Goru Sinaj, kako mu je zapo-vjedio Gospodin, uzevæi u ruke dvije kameneploçe.5 Onda je Gospodin siæao dolje u oblaku, stao onondje uz njega i prizvao Ime Gospodinovo.6 Onda je proæao Gospodin ispred njega i oglasiose: “Gospodin je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv,bogat miloæøu i vjernoæøu,7 koji çuva vjernost tisuøama, koji opraæta krivnju,opaçinu i grijeh, ali nikoga ne puæta bez kaznenego zlodjela otaca pohodi na djeci i na unuçadi,na treøem i çetvrtom koljenu.”8 Mojsije se prignuo brœe sve do zemlje i pokloniose.9 Onda je rekao: “Ako sam naæao milost u tvojimoçima, Gospodine, onda neka bi iæao Gospodin unaæoj sredini. Ako je i tvrdovrat narod, oprosti namipak naæa zlodjela i naæ grijeh i uzmi nas za svojubaætinu!”10 On je rekao: “Evo, ja sklapam zavjet. Pred cije-lim tvojim narodom çinit øu çudesa kakva se nisudogodila na cijeloj zemlji i ni u kojem narodu. Savnarod meåu kojim œiviæ vidjet øe djelovanje Gospo-dinovo, jer je strahovito æto øu uçiniti na tebi.11 Upamti dobro æto ti danas zapovjedam! Evo,protjeravam ispred tebe Amorejce, Kanaance,Hitejce, Perizejce, Hivejce i Jebusejce.12 Çuvaj se da ne zakljuçiæ savez sa stanovnicimazemlje u koju øeæ doøi, da ti oni ne postanu zamkau tvojoj sredini.13 Nego øete njihove œrtvenike poruæiti, njihovespomenike porazbijati i gajeve njihovih idola sas-jeçi.14 Jer nijednomu drugom Bogu ne smijete se kla-njati, jer Gospodin, çije je ime Ljubomoran, jest

Bog ljubomoran.15 Ne pravite savez sa stanovnicima zemlje. In-açe, kad budu oni çinili preljub sa svojim bogovimai œrtvovali svojim bogovima, pozvat øe i vas, pa bi ivi mogli jesti od njihove œrtve.16 i œeniti svoje sinove njihovim køerima, njihovekøeri çineøi preljub s bogovima, mogle i tvoje si-nove zavesti çiniti preljub s bogovima.17 Ne smijete praviti sebi livena kipa Boœjega.18 Svetkujte sveçanu Gozbu Beskvasnihkruhova. Sedam dana jedite beskvasni kruh, kakosam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca Abiba, jer umjesecu Abibu izaæli ste iz Egipta.19 Sve æto otvori utrobu materinu, pripada meni:svaki muæki prvenac u tvojoj stoci, bilo govedo iliovca, øeæ posvetiti.20 Ali magariçino prvençe otkupi janjetom; ako toneøeæ, onda mu slomi æiju. Svakoga prvoroåencaizmeåu svojih sinova øeæ otkupiti. Nitko ne smijepred mene stupiti praznih ruku.21 Æest dana radite a sedmi dan poçivajte. I u vri-jeme oranja i œetve poçivajte.22 Svetkujte Sveçanu Gozbu Tjedana u vrijemeprvina œetve pæeniçne i Svetkovinu Berbe na svr-æetku godine.23 Tri puta u godini neka se svako muæko izmeåuvas pokaœe pred Bogom Gospodinom, BogomIzraelovim.24 Jer øu protjerati narode ispred vas i vaæe pokra-jine raæirit øu, i nitko neøe poœeljeti sebi vaæe zem-lje kad izaåite da se tri puta u godini pokaœete predGospodinom, svojim Bogom.25 Ne smijete prinositi krv od zaklanice moje œrtvezajedno s kruhom kvasnim i od œrtve SveçanuGozbu Pashe neka niæta ne preostane do ujutro.26 Najbolje od prvina svojega polja donesite ukuøu Gospodina, svojega Boga. Ne smijete kuhatijareta u mlijeku njegove majke.”27 Potom je Gospodin rekao Mojsiju: “Napiæi sebite zapovijedi, jer na temelju tih zapovijedi sklapamzavjet s tobom i s Izraelom.”28 Çetrdeset dana i çetrdeset noøi boravio je Mo-jsije ondje kod Gospodina. Nije jeo ni kruha, niti jepio vode. I Gospodin je napisao na ploçe zapovi-jedi zavjeta, Deset zapovijedi.29 Kad je Mojsije silazio sa Gore Sinaj, s obje ploçezakona u ruci, i kad je siæao s gore, onda nije znaoMojsije da se svijetlilo njegovo lice od razgovora snjim.30 Kad su Aron i svi Izraelovi sinovi vidjeli Mojsijai vidjeli su da se svijetlilo njegovo lice, bojali su sepristupiti k njemu.31 Onda ih je Mojsije pozvao k sebi. I doæli su knjemu Aron i svi glavari zajednice i Mojsije se ra-zgovarao s njima.32 I svi ostali Izraelovi sinovi pristupili i on im ondadao kao zapovijed sve æto mu je izrekao Gospodinna Gori Sinaj.33 Poæto je Mojsije bio prestao s njima govoriti,stavio je pokrivalo na svoje lice.34 I kad god je Mojsije stupio pred Gospodina dagovori s njim, skinuo bi pokrivalo dok nije opetotiæao i kad bi otiæao, rekao bi Izraelovim sinovimasve æto mu je bilo zapovjeåeno.35 Pritom su vidjeli Izraelovi sinovi lice Mojsijevokako se svijetlilo. Mojsije bi onda opet stavio pokri-valo na svoje lice, dok opet nije otiæao govoriti snjim.

35 Nato je Mojsije skupio svu zajednicu Izrae- lovih sinova i rekao im: “Ovo je zapovjedioGospodin da çinite:

52Izlazak2 Æest dana smije se raditi, ali sedmi dan øe vambiti sveti dan, Subotnji dan, dan poçinka u çastGospodinu. Tko god radi na taj dan, neka se kaznismrøu.3 U Subotnji dan ne smijete loœiti ognja ni u jednomod svojih boraviæta.”4 Joæ je zapovjedio Mojsije cijeloj zajednici Izraelo-vih sinova, govoreøi: “Ovo je zapovjedio Gospo-din, govoreøi:5 ‘Skupite meåu sobom prinos za Gospodina. Tkogod ima volju za dati, neka donese kao prinos zaGospodina zlato, srebro i mjed;6 modro i ljubiçasto i grimizno predivo, prepredenilan, kostrijet;7 ovnujske koœe crveno obojene, jazavçeve koœe idrva akacije;8 ulje za svjetiljku i mirise za ulje pomazanja i zamiomirisni k∑d;9 kamenje oniksovo i drago kamenje za okivanjena opleøak i naprsnik.10 Svi koji su meåu vama vjeæti u umjetnosti, nekadoåu i neka naprave sve æto je zapovjedio Gospo-din:11 æator, zavjese njegove, pokrov njegov, njegovekuke, daske, prijevornice, stupove i njihovestopice;12 Ækrinju i motke njezine, pomiriliæte i zavjesuunutraænju;13 stol, njegove motke i sav njegov pribor i prika-zne kruhove;14 svjetiljku sa stalkom za rasvjetu, i njezin pribor,œiœke i ulje za svjetiljku;15 kadioni œrtvenik i njegove motke, ulje pomaza-nja i miomirisni k∑d, zavjesu od vrata za ulaz uæator;16 œrtvenik za œrtve paljenice i reæetku njegovu odmjedi, njegove motke i sav njegov pribor,umivaonicu i podnoœje njezino;17 zavjese za dvoriæte, njegove stupove i njihovestopice, zavjesu za ulaz u dvoriæte;18 kolçiøe za æator i kolçiøe za dvoriæte s uzicamanjihovim;19 sjajne haljine za sluœbu u svetiætu, sveta odjeøaza sveøenika Arona i haljine njegovim sinovima zasluœbu sveøeniçku.”20 Nato je otiæla sva zajednica Izraelovih sinovaod Mojsija.21 Onda je doæao svaki çije je srce bilo potaknuto,i svaki çiji je duh bio voljan, donio prinos Gospodi-nu za gradnju æatora sastanka, za svu sluœbu unjemu i za svetu odjeøu.22 Doæli su ljudi i œene, svi koji su imali volju za dati,i donijeli narukvice, nauænice, prstenje, ogrlice,zlatninu svake vrste. Svaki koji je obeøao Gospo-dinu kakav dar u zlatu,23 i svi koji su imali modrog i ljubiçastog i grimiznogprediva, prepredenog lana, kostrijeti, ovnujskihkoœa crveno obojenih i jazavçevih koœa, to su doni-jeli.24 Tko god je htio dati kakav dar u srebru i mjediprineo je dar Gospodinu, i svaki koji je imao drvaakacije za uporabu kod gradnje, pridonio je.25 Sve vjeæte œene prele su svojim rukama i dono-sile æto su naprele: modro i ljubiçasto i grimiznopredivo i prepredeni lana.26 I sve vjeæte œene koje su se osjeøale potaknutena to svojom vjeætinom, prele su kostrijet.27 Glavari su donijeli oniksovo kamenje i kamenjeza ukivanje na opleøak i naprsnik.28 Uz to mirise i ulje za svjetiljku, za ulje pomaza-nja i za miomirisni k∑d.29 Izraelovi sinovi donijeli su dragovoljno prinos

Gospodinu, svi ljudi i œene koje ponuka njihovosrce da æto prinesu za sve djelo koje je Gospodinbio zapovjedio preko Mojsija da se napravi.30 Mojsije je rekao Izraelovim sinovima: “Evo, Go-spodin je pozvao po imenu Bezaleela, sina Urije,unuka Hurova, od plemena Judina,31 i napunio ga duhom Boœjim, umjetniçke mudro-sti, sposobnosti, razuma i svake vrste radne vjeæ-tine,32 da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu,srebru i mjedi,33 da kleæe i ukiva drago kamenje, da rezbari, i daizraåuje svakovrsne umjetniçke radove.34 A dao i dar, da pouçi druge, njemu i Aholiabu,sinu Ahisamakovu, od plemena Danova.35 Napunio ih duha umjetniçkoga, da izvedu sva-kovrsne radove: od rezbara, izumilaca i tkalacamodrog i ljubiçastog i od grimiznog prediva i pre-predenog lana, i od vezioca, oni koji izvode radovesvake vrste i pronalaze umjetniçka djela.

36 Tako neka izvedu djelo Bezaleel i Oholiab i svi umjetnosti vjeæti ljudi kojima je Gospodindao umjetniçke mudrosti i sposobnosti tako daznaju izvesti sve za svetiæte potrebne radovetoçno onako kako je zapovjedio Gospodin.”2 Nato je Mojsije pozvao Bezaleela i Aholiaba i sveu umjetnosti vjeæte ljude kojima je Gospodin udi-jelio osjeøaj za umjetnost, sve koje je na to gonilonjihovo srce da se prihvate posla i da ga izvedu.3 I oni su primili od Mojsija sve prinose æto su ih bilidonijeli Izraelovi sinovi da se izvedu radovi zapostavljanje svetiæta. Ovi su mu i dalje donosilisvako jutro dragovoljne prinose.4 Onda su doæli svi umjetnici koji su bili zaposlenina radovima za svetiæte, svaki od rada kojim su bilizaposleni,5 i oni su rekli Mojsiju, govoreøi: “Narod donosipuno viæe nego æto treba za izvesti rad koji je Go-spodin zapovjedio da se uradi.”6 Zato je Mojsije dao da se oglasi zapovijed u tabo-ru: “Ni çovjek ni œena neka viæe ne donose prinosaza svetiæte.” I narod je prestao donositi darove.7 Jer je bilo svega dosta da se izvede sve djelo–zaista bilo je i previæe.8 Onda su svi nadareni izmeåu onih koji su radili naæatoru, napravili deset æatorskih zavjesa, otkanihod prepredenog lana, od modrog i ljubiçastog i gri-miznog prediva, s umjetniçki vezenim kerubinima,oni su ih napravili.9 Svaka æatorska zavjesa bila je dvadeset i osamlakata duga i çetiri lakta æiroka. Ista mjera bila je zasve zavjese.10 I on je sastavio zajedno pet zavjesa jednu sdrugom, i drugih pet je sastavio jednu s drugom.11 Onda je napravio petlje od modrog prediva narubu posljednje zavjese jednog sastavljenog ko-mada, isto tako na rubu posljednje zavjese drugogsastavljenog komada.12 Pedeset petlja priçvrstio je na jednoj zavjesi ipedeset na rubu zavjese æto je pripadalo drugomsastavljenom komadu tako da su petlje stajalejedna prema drugoj.13 Uz to je napravio je pedeset zlatnih kuka i ku-kama sastavio zavjese jednu s drugom, tako da jesvetiæte tvorilo jednu cjelinu.14 Napravio je zavjese od kostrijeti za pokrov nadæatorom; napravio je jedanaest zavjesa.15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata duga i çetirilakta æiroka. Ista je mjera bila za svih jedanaestzavjesa.16 Sastavio je pet zavjesa napose u jedan komad

53 Izlazaki isto tako æest drugih zavjesa napose.17 Na rubu posljednje zavjese jednog sastavlje-nog komada napravio je pedeset petlja i isto takopedeset petlja na rubu posljednje zavjese drugogsastavljenog komada.18 Uz to napravio je pedeset mjedenih kuka dapokrov za æator sastave u jednu cjelinu.19 Potom je napravio pokrov za æator, pokrivaç odovnujskih koœa crveno obojenih i povrh njegapokrov od jazavçevih koœa.20 Za æator napravio je od drva akacije daske ætostoje uspravno.21 Svaka je daska bila deset lakata duga, a lakat ipol æiroka.22 Svaka je daska imala po dva klina æto su jedans drugim bili svezani. Tako je napravio sve daskeza æator.23 I napravio je na daskama za æator: dvadesetdasaka za juœnu stranu.24 Stavio je ispod dvadeset dasaka çetrdeset sre-brnih stopica, dvije stopice pod dasku za dva klinanjezina.25 Isto tako napravio je za drugu stranu æatora, zasjevernu stranu, dvadeset dasaka,26 I njezinih çetrdeset srebrnih stopica, dvije sto-pice pod je dnu dasku i druge dvije pod drugudasku.27 Za zapadnu stranu æatora, napravio je æest da-saka.28 Osim toga, napravio je joæ dvije daske za ug-love æatora na straœnjoj strani.29 One su bile odozdol dvokrake i isto takoodozgor dvokrake do prvoga koluta. Tako je na-pravio obje u dva ugla.30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim srebrnimstopicama, u svemu æesnaest stopica, dvijestopice pod svakom daskom.31 I napravio je prijevornice od drva akacije, pet zadaske na jednoj strani æatora.32 Pet prijevornica za daske na drugoj strani æa-tora i pet prijevornica za daske na straœnjoj straniæatora prema zapadu.33 Napravio je srednju prijevornicu koja je iæla krozdaske od jednoga kraja do drugoga.34 Daske je obloœio zlatom, kolutove kroz koje bise utakle prijevornice, napravio je od zlata. I prije-vornice obloœio zlatom.35 Napravio je zavjesu vezenu od modrog, ljubiça-stog i grimiznog prediva i prepredena lana; izraåe-na vjeæto vezenim kerubinima.36 Napravio je za njega çetiri stupa od drva akacijei obloœio ih zlatom. I njihove kuke bile su od zlata, isalio je za njih çetiri srebrne noge.37 Za ulaz u æator napravio je zavjesu otkanu odmodrog i ljubiçastog i grimiznog prediva i prepre-denog lana s umjetniçkim vezovima,38 i pet stupova njegovih i njihove kuke. Vrhove imi pojase obloœio zlatom; pet stopica bilo je od mjedi.

37 Bezaleel je napravio ækrinju od drva akacije, dva i pol lakta dugu, lakat i pol æiroku i lakat ipol visoku.2 Obloœio ju iznutra i izvana çistim zlatom inapravio joj zlatan porub unaokolo.3 Uz to je salio çetiri zlatna koluta za çetiri noge,dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugojstrani.4 Napravio je motke od drva akacije i zlatom ihobloœio.5 Utaknuo motke a kolutove na stranama ækrinjetako da se ækrinja mogla nositi.6 Napravio je i pomiriliæte od çistoga zlata, dva i pol

lakta dugo i lakat i pol æiroko.7 Napravio je dva znatna kerubina; izradio ih ko-vanim radom tako da su çinili jedan komad s obakraja pomiriliæta:8 jednoga kerubina na jednoj strani, drugoga keru-bina na drugoj strani. Napravio je kerubina s pomi-riliætem povezana u jednom komadu.9 Kerubini su drœali svoja krila prema gore raæirenai tako su ujedno svojim krilima pokrivali pomiriliæte.Njihova su lica bila okrenuta jedno prema drugo-mu, tako da su lica kerubina gledala na pomiriliæte.10 Napravio je stol od drva akacije, dva lakta dug,jedan lakat æirok i lakat i pol visok.11 Obloœio ga çistim zlatom i napravio na njemuzlatni vijenac unaokolo.12 I proveo oko njega unaokolo za dlan æirok okviri na tom okviru zlatni vijenac koji se isto tako vijaounaokolo.13 Salio je za njega çetiri zlatna koluta i priçvrstikolutove na çetiri strane, i to na çetiri ugla uz çetirinjegove noge.14 Tik uz okvir bili su kolutovi za motke da se stolmogao nositi.15 Motke je napravio od drva akacije i obloœio ihzlatom da se stol moœe nositi.16 Napravio je od çistoga zlata pribor æto je stajaona stolu, njegovo posuåe, çaæe, zdjele i vrçeve zanaljev.1 Napravio je i svjetiljku sa stalkom od çistogazlata. Kovanim radom izradio je svjetiljku sastalkom. S njom zajedno bile su iz jednoga ko-mada njezine çaæe, jabuçice i cvjetovi.18 Æest grana je izlazilo iz svojih strana: tri grane sjedne strane svjetiljke i tri grane s druge stranesvjetiljke.19 Na jednoj grani su bile tri çaæice, napravljene uobliku cvjetnog badema, s ukraæenom jabuçicom icvijetom i tri çaæice, napravljene u obliku cvjetnogbadema, s ukraæenom jabuçicom i cvijetom nadrugoj grani–tako je bilo na svih æest grana æto suizlazile iz svjetiljke.20 Na samom stalku svjetiljke bile su çetiri çaæice,napravljene u obliku badema, s ukraæenom jabuçi-com i cvijetom.21 Bila je jabuçica ispod prve dvije grane æto suizlazile iz nje, jabuçica ispod druge dvije granesvjetiljke, i jabuçica ispod treøe dvije grane svje-tiljke prema æest grana koje su izlazile iz nje.22 Njihove jabuçice i grane bile su s njim iz jednogakomada: sve kovani rad iz jedinoga komada, odçistoga zlata.23 I napravio je uz to sedam œiœaka, njihoveusekaçe i njihove pepeljare od çistoga zlata.24 Od jednoga talenta çistoga zlata napravio je, isav njezin pribor.25 Napravio je kadioni œrtvenik od drva akacije,jedan lakat dug, jedan lakat æirok–bio je çetvori-nast–i dva lakta visok. Rogovi su mu bili jedankomad s njim.26 On ga obloœio çistim zlatom, njegov vrh, nje-gove strane unaokolo i njegove rogove. Oko njegaunaokolo proveo je zlatni vijenac.27 Napravio je ispod vijenca na obje strane,naime, na dvije suprotne strane, dva zlatna kolutaza motke da se o njima mogao nositi.28 Motke je napravio od drva akacije i obloœio ihzlatom.29 Pripravio je i sveto ulje pomazanja i çisti, mi-omirisni k∑d, prema izradi pomastara.

38 I sagradio je œrtvenik za œetve paljenice od drva akacije, pet lakata dug i pet lakata æi-

54Izlazakrok–bio je çetvorinast–i tri lakta visok.2 Stavio mu rogove na çetiri ugla. Rogovi su çinili snjim jednu cjelinu. Okovao ga u mjed.3 Napravio je sav pribor za œrtvenik: lonce, lopati-ce, kotliøe, vilice i klijeæta. Sav pribor napravio odmjedi.4 Napravio je za œrtvenik i reæetku od mjedi, ispodizboçine njegove, odozdol sve do pola visine.5 Salio je çetiri koluta na çetiri ugla mjedenereæetke za provlaçenje motke.6 I napravio je motke od drva akacije i okovao ih umjed.7 Utaknuo je motke u kolutove na stranama œrtve-nika da se o njima mogao nositi. Napravio ga oddasaka tako da je bio æupalj.8 Napravio je mjedenu umivaonicu i njezino pod-noœje mjedeno, od zrcala œena posluœiteljica kojesu sluœile na ulazu u æator sastanka.9 Onda je postavio dvoriæte na njegovoj juœnojstrani; zavjese dvoriæta bile su otkane od prepre-denog lana, stotinu lakata duge.10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica odmjedi. Kuke stupova, uz njihove karike, bile su odsrebra.11 Na sjevernoj strani bile su zavjese stotinu laka-ta duge, uz to dvadeset stupova sa dvadesetstopica od mjedi. Kuke stupova i njihove karike bilesu od srebra.12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pedeset la-kata duge, uz to deset stupova sa deset njihovihstopica. Kuke stupova i njihove karike bile su odsrebra.13 Na istoçnoj strani, bile su zavjese pedeset laka-ta.14 Zavjese na jednoj strani bile su petnaest lakata,s tri njihova stupa i s tri njihove stopice.15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza u dvoriæte,bile su isto tako zavjese od petnaest lakata s trinjihova stupa i s tri njihove stopice.16 Sve zavjese dvoriæta unaokolo bile su otkaneod prepredenog lana.17 Stopice stupova bile su od mjedi, kuke stupovai njihove karike od srebra, navlaka njihovih glavatakoåer od srebra. Svi stupovi dvoriæta imali susrebrne karike.18 Zavjesa ulaza u dvoriæte bila je otkana od mo-drog i ljubiçastog i grimiznog prediva i preprede-nog lana, dvadeset lakata duga i pet lakata visokapo æirini; u skladu sa zavjesama dvoriæta.19 Çetiri njihova stupa sa çetiri svoje stopice bilasu od mjedi, njihove kuke od srebra, navlaka nji-hovih glava i njihove karike isto tako od srebra.20 Svi kolçiøi za æator i dvoriæte unaokolo bili su odmjedi.21 Ovo je popis stvari æatora, naime, æatoraSvjedoçanstva, æto su ih brojili i popisivali, po za-povijedi Mojsijevoj, Leviti koji su bili u sluœbi, podrukovodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od plemenaJudina, napravio je sve æto je zapovjedio Gospo-din Mojsiju.23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od plemenaDanova, rezbar, snovaç i vezilac u modrom i ljubi-çastom i grimiznom predivu i prepredenom lanu.24 Svega darovanoga zlata potroæenoga na razneradove za svetiæte, iznosilo je dvadeset i devet ta-lenata i sedam stotina i trideset æekela po vrijed-nosti æekela svetiæta.25 Sve srebro od onih koji su bili zajednice brojeni,iznosilo je stotinu talenata i tisuøu sedam stotina isedamdeset pet æekela po vrijednosti æekelasvetiæta;

26 Po jedan beka za svakoga çovjeka (a to je,polovica æekela po vrijednosti æekela svetiæta) nasvakoga od svih onih koji su uæli u brojenje, od dva-deset godina naviæe, æest stotina i tri tisuøe i petstotina i pedeset ljudi.27 Stotinu talenata srebra potroæilo se na lijevanjestopica za svetiæte i stopica za zavjese; stotinu ta-lenata na stotinu stopica, na svaku stopicu jedantalenat.28 Onda od tisuøu i sedam stotina i sedamdeset ipet æekela napravio je on kuke za stupove, obloœionjihove glave i opremio ih karikama.29 Mjedi darovane bilo je sedamdeset talenata idvije tisuøe i çetiri stotine æekela.30 Od toga napravio je on stopice za vrata u æatorsastanka i mjedeni œrtvenik, njegovu mjedenureæetku i sav pribor œrtvenika.31 Stopice u dvoriætu unaokolo i stopice na ulazu udvoriæte i sve kolçiøe dvoriæta unaokolo.

39 Od modrog i ljubiçastog i grimiznog prediva napravili su sjajne haljine za sluœbu u sveti-ætu. I napravili su svetu odjeøu Aronu, kako jezapovjedio Gospodin Mojsiju.2 Opleøak je napravio od zlata, modrog i ljubiça-stog i grimiznog prediva i prepredenog lana.3 Zlato su skovali u tanke ploçice i razrezali ih u nitida ih umjetniçkim vezom izrade zajedno s modrimi ljubiçastim i grimiznim predivom i prepredenimlanom.4 Napravili su dvije naramenice koje su bile s njimsastavljene na oba kraja.5 Umjetniçki vezena vrpca æto je bila na njemu dase njom priveœe, bila je izraåena od jednoga ko-mada s njim i jednakim radom, vezena od zlata,modrog i ljubiçastog, i grimiznog prediva i prepre-denog lana, kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju.6 Uredili su dva oniksa kamena tako da su bilaukovana u zlato, a urezali su u njih imena Izraelo-vih sinova.7 I stavio ih on na poramenice opleøka kao ka-mene spomene na Izraelove sinove, kako je zapo-vjedio Gospodin Mojsiju.8 Naprsnik je napravio umjetniçki vezen od zlata,kao i djelo od opleøka, od modrog i ljubiçastog igrimiznog prediva i prepredenog lana.9 Napravili su naprsnik çetvorinast i podvostruçen,pedalj dug, pedalj æirok kad je podvostruçen.10 A umetnuli su u njega çetiri reda dragoga kame-nja: u prvom redu karneol, topaz i smaragd,11 u drugi red umetnuli su rubin, safir i dijamant,12 u treøi red umetnuli hijacint, ahat i ametist,13 u çetvrti red krizolit, oniks i jaspis. Oni su bili, prinjihovu umetanju na njihovo mjesto, ukovani uzlato.14 Bilo je dvanaest kamenova, prema imenimaIzraelovih sinova. Njihova imena su bila urezanakao peçat, svaki kamen imenom jednoga od dva-naest plemena.15 Priçvrstili su onda na naprsnik kao vrpcepletene lançiøe od çistoga zlata.16 Napravili su i dvije kopçe zlatne i dvije karikezlatne i priçvrstili su obje karike na oba kraja napr-snika.17 Oba lançiøa zlatna priçvrstili su na dvije karikena krajevima naprsniku.18 Druga oba kraja od oba dva lançiøa priçvrstili suna dvije kopçe i ove na obje naramenice opleøkasprijeda.19 I napravili su dvije druge zlatne karike i priçvrstilisu ih na oba kraja naprsniku, na njegov unutraænjirub æto je okrenut prema opleøku.

55 Izlazak20 Napravili su joæ dvije zlatne karike i priçvrstili suih na obje naramenice opleøka odozdol na predn-joj njegovoj strani, ondje gdje se pripinje, povrhvezene vrpce opleøka.21 Modrom vrpcom privezali su naprsnik njegovimkarikama za karike opleøka tako da je stajaonaprsnik nad pojasom opleøka i nije se mogaopomicati od opleøka, kako je zapovjedio GospodinMojsiju.22 Napravili su ogrtaç za opleøak, sav modro iz-vezen.23 Prorez za vrat na ogrtaçu bio je u sredini sliçanprorezu na oklopu. Oko proreza za vrat bio je rub,da se ne razdre.24 Odozdol, na rubu ogrtaça, stavili su mogranjeod modrog i ljubiçastog i grimiznog prediva i prep-redena lana.25 Od çistoga zlata napravili su zvonçiøe i stavili suzvonçiøe meåu mogranje unaokolo na rubogrtaça,26 jedan zvonçiø dolazio je za jednim mogranjem,oko ruba ogrtaça za vræenje svete sluœbe kako jeGospodin zapovjedio Mojsiju.27 Napravili su vezene koæulje a od prepredenalana, Aronu i njegovim sinovima:28 Kapu od prepredena lana, visoke kape od pre-predenog lana i gaøe od prepredena lana,29 i pojas od prepredena lana, modrog i ljubiça-stog i grimiznog prediva, vezen kako je zapovjedioGospodin Mojsiju.30 Napravili su çeonu ploçicu, svetu krunu od çis-toga zlata, i urezali su na njoj kako se urezujepismo u peçat: Svetost Gospodinu.31 Privezali su na nju vrpcu modro vezenu, da seveœe gore za kapu, kako je zapovjedio GospodinMojsiju.32 Tako se svræio sav posao za æator sastanka.Izraelovi sinovi izvedu to posve onako, kako jeGospodin zapovjedio Mojsiju.33 I donijeli su Mojsiju æator, i sav njegovnamjeætaj: njegove kuke, daske, prijevornice, stu-pove,34 i pokrov ovnujskih koœa crveno obojenih,pokrov od jazavçeve koœe i zavjesu;35 Ækrinju Svjedoçanstva i njezine motke i pomir-iliæte;36 stol sa svim njegovim priborom i prikaznekruhove;37 çistu svjetiljku i njezine œiœke u jedan red pore-dane, i sav njezin pribor i ulje za svjetiljku;38 i zlatni œrtvenik i ulje pomazanja, miomirisni k∑di zavjesu za ulaz u æator;39 mjedeni œrtvenik s reæetkom, njegove motke isav njegov pribor; umivaonicu s podnoœjem;40 zavjese dvoriæta sa stupovima i stopicama nje-govim, zavjesu za ulaz u dvoriæte s njezinimuœetima i njezinim koljem i sav pribor za sluœbu uæatoru, za æator sastanka;41 i sjajne haljine za sluœbu u svetiætu, svetuodjeøu za sveøenika Arona i haljine njegovih sino-va za sluœbu sveøeniçku.42 Po svemu kako je Gospodin zapovjedio Mo-jsiju, izveli su sav taj posao Izraelovi sinovi.43 Tada je Mojsije razgledao sve djelo, i vidio je dasu ga izveli onako kako je zapovjedio Gospodin. IMojsije ih blagoslovio.

40 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:2 “Na prvi dan prvoga mjeseca postavit øeæ

æator, æator sastanka.3 Postavi unutra ækrinju Svjedoçanstva i objesizavjesu pred ækrinju.

4 Unesi unutra i stol i poloœi na njega prikaznekruhove. Svjetiljku stavi unutra i postavi njezineœiœke.5 Zlatni kadioni œrtvenik namjesti pred ækrinju Svje-doçanstva i objesi zavjesu na ulaz u æator.6 Onda øeæ podignuti œrtvenik za œrtve paljenicepred ulazom u æator sastanka,7 I stavi umivaonicu izmeåu æatora sastanka i œr-tvenika i nalij u nju vode.8 Postavi onda dvoriæte unaokolo i stavi zavjesuna ulazu u dvoriæte.9 Uzmi onda ulje pomazanja, pomaœi æator i sveæto se nalazi u njemu i posveti ga, i sav njegov pri-bor, da bude sveto.10 Pomaœi i œrtvenik za œrtve paljenice i sve njego-vo posuåe i posveti tako œrtvenik, da œrtvenik budenajsvetiji.11 I umivaonicu i podnoœje njezino pomaœi i pos-veti.12 Zatim dovedi Arona i njegove sinove k ulazu uæator sastanka i operi ih vodom.13 Odjeni Arona u svete haljine, pomaœi ga i pos-veti ga da mi tako moœe sluœiti kao sveøenik.14 Njegove sinove onda privedi i odjeni im koæulje15 i pomaœi ih, kako si im pomazao oca, da mi sluœekao sveøenici. Jer ovo pomazanje øe im zaista bitiza vjeçno sveøenstvo, kroz sve njihove naraætaje.”16 Mojsije je uçinio toçno tako kako mu je zapovje-dio Gospodin.17 I dogodilo se, u prvom mjesecu druge godine,na prvi dan mjeseca, bio je æator podignut.18 Mojsije je postavio æator, namjestio mu stopicei postavio na njih njihove daske, utaknuo njihoveprijevornice i podigao njihove stupove.19 I razapeo pokrov za æator, nad æatorom i staviopovrh njega gornji pokrov æatora, kako je zapo-vjedio Gospodin Mojsiju.20 Nato je uzeo Svjedoçanstvo i stavio ga uækrinju, utaknuo motke na ækrinju i stavio pomir-iliæte gore na ækrinju.21 I unio je ækrinju u æator, objesio unutraænju za-vjesu za zaklon, i tako odijelio ækrinju Svjedoçan-stva, kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju.22 Postavio je stol u æator sastanka, na sjevernustranu æatora, izvan zavjese.23 Na njega je poredao prikazne kruhove pred Go-spodinom, kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju.24 Postavio je svjetiljku sa stalkom u æator sas-tanka naprema stolu na juœnoj strani æatora.25 I zapalio œiœke pred Gospodinom, kako je zapo-vjedio Gospodin Mojsiju.26 Postavio je zlatni œrtvenik u æator sastanka predzavjesu.27 I na njemu spalio miomirisni k∑d, kako je zapo-vjedio Gospodin Mojsiju.28 Onda je objesio zavjesu na ulaz æatora.29 Œrtvenik za œrtve paljenice postavio je pred ulazu æator sastanka i prineo na njemu œrtvu paljenicui prinos, kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju.30 On je postavio umivaonicu izmeåu æatora sas-tanka i œrtvenika i nalio u nju vode za pranje.31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron injegovi sinovi.32 Kad god bi ulazili u æator sastanka ili pristupali kœrtveniku, prali bi se, kako je zapovjedio GospodinMojsiju.33 I napravio je dvoriæte oko æatora sastanka i okoœrtvenika i objesio zavjesu na ulaz u dvoriæte. Takoje Mojsije dovræio posao.34 Onda je oblak pokrio æator sastanka, i æator senapunio slavom Gospodinovom.35 Mojsije nije mogao uøi u æator sastanka, jer se

56Izlazakbio na njega spustio oblak, i Gospodinova slavanapunila je æator.36 Kad god se za cijeloga njihova putovanja oblakpodigao od æatora, zaputili bi se Izraelovi sinovi.37 A kad se nije oblak podigao, oni se ne bi zaputili

Levitski Zakon

1 Gospodin je pozvao Mojsija i progovorio mu iz æatora sastanka, govoreøi:2 “Govori Izraelovim sinovima i objavi im: ‘Kad bilotko od vas donese œrtvu Gospodinu neka prineseœrtvu od stoke, onda prinesite œrtvu od stada gove-da i od stada ovaca.3 Ako je njegova œrtva kao œrtva paljenica od go-veda, neka prinese muæko bez mane œivotinju;neka je donese dragovoljno pred ulaz u æator sa-stanka pred Gospodina.4 Onda neka poloœi ruku na glavu œrtvi paljenici. Ibit øe milostivo primljeno i za njega pribavljenopomirenje.5 Onda neka zakolje junca pred Gospodinom, asveøenici, Aronovi sinovi, neka prinesu krv i, nekakrvlju poækrope unaokolo œrtvenik koji stoji naulazu u æator sastanka.6 Neka odere œrtvu paljenicu i neka je rasijeçe nadijelove.7 Sinovi sveøenika Arona neka naloœe oganj naœrtveniku i neka stave drva na oganj.8 Onda neka sveøenici, Aronovi sinovi, poloœe ko-made zajedno s glavom i lojem na drva æto sunaslagana na ognju na œrtveniku,9 a droba i noge neka operu u vodi, onda neka sve-øenik spali sve zajedno na œrtveniku kao œrtvu pa-ljenicu, œrtva ognjem spaljena na ugodan mirisGospodinu.10 Ako netko prinese kao œrtvu paljenicu sitnustoku, ovce ili koze, neka œrtvuje muæko bez maneœivotinju.11 Neka je zakolje pred Gospodinom na sjevernojstrani œrtvenika; a sveøenici, Aronovi sinovi, nekapoækrope krvlju œrtvenik unaokolo.12 Neka je rasijeçe na dijelove i sveøenik neka ihpoloœi zajedno s glavom i lojem na drva æto sunaslagana na ognju i na œrtveniku,13 a droba i noge neka opere. Nato neka sveøeniksve zajedno prinese i spali na œrtveniku. To je œrtvapaljenica, œrtva ognjem spaljena na ugodan mirisGospodinu.14 Ako netko prinese Gospodinu kao œrtvu palje-nicu ptice, neka prinese svoju œrtvu grlice ili golu-biøe.15 Sveøenik neka ju donese na œrtvenik, neka jojzaokrene vratom i spali ju na œrtveniku, a krv nekaiscuri œrtveniku sa strane.16 Neka joj ukloni guæu s perjem i baci je pokrajœrtvenika na istoçnu stranu na pepeljinjak.17 Potom neka ju raspori duœ krila, a da ju ne ras-trgne, a sveøenik neka ju spali na œrtveniku nadrvima æto su naslagana na ognju, to je œrtvapaljenica, œrtva ognjem spaljena na ugodan mirisGospodinu.’

2 Ako netko prinosi œitni prinos Gospodinu neka bude prinos bijelo braæno i neka ga polije uljemi na to stavi miomirisni k∑d.2 Neka ga donese sveøenicima, Aronovim si-

novima, a jedan od njih neka od toga uzme punuæaku i ulje i sav miomirisni k∑d. Sveøenik nekaspali k∑d na œrtveniku kao œrtvu ognjem spaljenuna ugodan miris Gospodinu.3 A ostali dio œitnog prinosa, to neka pripadne Aro-nu i njegovim sinovima. To je najsvetija œrtva Go-spodinu od œrtava ognjem spaljenih.4 Ako prinosite œitni prinos, neæto u peøi peçeno,onda pripravi od bijeloga braæna beskvasnepogaçe æto su zamijeæene uljem, ili beskvasnemlince æto su namazani uljem.5 Ako ti je prinos neæto peçeno u tavi, neka jepripravljeno od beskvasnoga bijeloga braæna, ul-jem zamijeæena.6 Rastrgaj ga na komade i polij ih uljem; tako je toœitni prinos.7 Ako li ti je prinos prireåen u kotliøu neka jepripravljen od bijelog braæna s uljem.8 Onda donesi œitni prinos, æto je tako prireåenaGospodinu, a predaj ga sveøeniku da ga odnesena œrtvenik.9 Sveøenik neka uzme od œitne œrtve mirisni dionjegov i neka ga spali na œrtveniku; to je œrtva og-njem spaljena na ugodan miris Gospodinu!10 Æto preostane od œitne œrtve, neka pripadneAronu i njegovim sinovima. To je najsvetije od œr-tava ognjem spaljenih Gospodinu.11 Ni jedna œitna œrtva æto se prinosi Gospodinu nesmije biti pripravljena s kvascem, jer ne smijetekvasac ili med prinijeti Gospodinu kao œrtvu ogn-jem spaljenu.12 Kao œrtvu od prvina plodova moœete ih prinijetiGospodinu, ali na œrtvenik se ne smiju spaliti naugodan miris.13 Sve prinose od svoje œitne œrtve mora se osoliti.Nikada ne smije sol zavjeta s tvojim Bogom uz-manjkati kod tvojega prinosa. Kod svih svojih pri-nosa, moraæ prinijeti sol.14 Ako hoøeæ prinijeti Gospodinu prvinu plodova,onda moraæ poprœene na ognju klasove od prvogaploda u vrtovima prinijeti kao prinos od prvina.15 Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to œitna œrtva.16 Onda neka sveøenik spali kao œrtvu ognjemspaljenu Gospodinu njegov mirisni dio: jedan diood prvoga ploda i od ulja i sav miomirisni k∑d.

3 Kad hoøe netko prinijeti kao œrtvu mirotvornu goveda, neka œrtvuje muæku ili œensku œivot-inju bez mane.2 Neka poloœi ruku na glavu œrtvene œivotinje i za-kolje ju pred ulazom u æator sastanka. SveøeniciAronovi sinovi, neka izliju krv na œrtvenik unaoko-lo.3 Onda neka od œrtve mirotvorne prinese kao œrtvuognjem spaljenu Gospodinu loj æto pokriva droba isav loj na drobima;4 oba bubrega s lojem æto je na slabinama i privje-sak æto je na jetrima; neka to izvadi s bubrezima.5 Aronovi sinovi moraju to spaliti na œrtveniku nad

sve do dana kad bi se opet podigao.38 A oblak je Gospodinov bio danju nad æatorom,a noøu je bio nad njim pun ognjenom svjetloæøupred oçima svega Izraela na svemu njegovu pu-tovanju.

57 Levitski Zakonœrtvom paljenicom æto leœi na drvima na ognju, kaoœrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodi-nu.6 Ako je njegov prinos œrtva mirotvorna Gospodinusitna stoka, muæko ili œensko, neka prinese bezmane.7 Ako prinese ovcu kao œrtvu, neka je dovede predGospodina.8 Neka poloœi svoju ruku na glavu œrtvi i neka jezakolje pred æatorom sastanka, a Aronovi sinovineka poækrope krv po œrtveniku unaokolo.9 Onda neka od prinese œrtvu mirotvornu kao œrtvuognjem spaljenu Gospodinu, dijelove sala i savtusti rep sve do trtice neka ga odreœe. Loj ætopokriva droba i sav loj na drobima;10 oba bubrega loj æto je na slabinama i privjesaks lojem na jetrima; neka to izvadi s bubrezima.11 Sveøenik neka to spali na œrtveniku kao hranu,œrtvu ognjem spaljenu Gospodinu.12 Ako li je njegov prinos koza, neka je donesepred Gospodina:13 neka joj poloœi svoju ruku na glavu i neka ju za-kolje pred æatorom sastanka, a Aronovi sinovineka poækrope krv unaokolo œrtvenika.14 Potom neka od nje prinese kao œrtvu ognjemspaljenu prinosnu Gospodinu loj æto pokriva drobai sav loj na drobima;15 Oba bubrega s lojem æto je na slabinama iprivjesak na jetrima; neka to izvadi s bubrezima.16 Sveøenik neka to spali na œrtveniku kao œrtvuognjem spaljenu na ugodan miris; sav loj pripadaGospodinu.17 Ovo neka je trajna uredba kroz sve vaæe nara-ætaje u svim vaæim prebivaliætima: ne smijete jestini loja ni krvi.’ ”

4 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Akonetko nehotice sagrijeæi protiv koje god zapovijediGospodinove i neæto uçini æto ne smije çiniti:3 ako pomazani sveøenik uçini grijeh po kojemukrivnja pada i na narod, neka on œrtvuje Gospodinuza grijeh koji je uçinio, junca bez mane kao œrtvu zagrijeh.4 Neka dovede junca na ulaz u æator sastankapred Gospodina, neka poloœi svoju ruku juncu naglavu i zakolje junca pred Gospodinom.5 Onda neka uzme pomazani sveøenik neætojunçeve krvi i unese ju u æator sastanka.6 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i neka sneæto krvi poækropi sedam puta pred Gospodi-nom, ispred zavjese svetiæta.7 Onda neka sveøenik namaœe neæto krvi narogove œrtvenika s miomirisnim kadom æto stojipred Gospodinom u æatoru sastanka. Svu ostalukrv junçevu neka izlije na podnoœje œrtvenika zaœrtve paljenice æto stoji na ulazu u æator sastanka.8 Sav loj junca koji œrtvuje za grijeh, neka izvadi iznjega: loj æto pokriva droba i sav loj na drobima;9 oba bubrega s lojem æto je na slabinama i privje-sak na jetrima; s bubrezima neka to izvadi,10 onako kako se vadi iz junca za œrtvu mirotvornu.Onda neka to spali sveøenik na œrtveniku za œrtvepaljenice.11 Ali junçevu koœu i sve njegovo meso s glavom inogama, njegova droba s izmetinom–12 cijeloga junca neka iznese van pred tabor nakoje çisto mjesto, ondje gdje se istresa pepeo, ineka ga spali na hrpi drva, na mjestu gdje se is-tresa pepeo, neka se spali.13 Ako bi sva zajednica Izraelovih sinova nehoticesagrijeæila, a da ne bi bila toga svjesna, pa bi pres-

tupila koju god zapovijed Gospodinovu i takoupala u krivnju zbog bilo çega æto je zabranjeno;14 kad se dozna za grijeh koji je uçinila, onda nekazajednica prinese jednoga junca kao œrtvu za gri-jeh i dovede ga pred æator sastanka.15 Starjeæine zajednice neka pred Gospodinompoloœe juncu na glavu svoje ruke a jedan neka za-kolje junca pred Gospodinom.16 Potom neka posveøeni sveøenik unese neætokrvi junçeve u æator sastanka.17 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i neka sneæto krvi sedam puta poækropi pred Gospodina,prema zavjesi.18 Onda neka sveøenik namaœe neæto krvi narogove œrtvenika æto stoji pred Gospodinom u æa-toru sastanka; a svu ostalu krv neka izlije na pod-noœje œrtvenika za œrtve paljenice æto stoji na ulazuu æator sastanka.19 Onda neka sav loj izvadi iz njega i spali na œrtve-niku.20 Neka onda çini s juncem onako kako je çinio sjuncem kod œrtve za grijeh; tako neka çini s njim.Kad im sveøenik tako pribavi pomirenje, bit øe imoproæteno.21 Ali junca neka iznese van pred tabor i neka gaspali onako kako je spalio tek spomenutog junca.To je œrtva za grijeh zajednice.22 Kad glavar sagrijeæi i uçini neæto nehotice i takoprestupi koju god od zapovijedi Gospodina, svoje-ga Boga, i tako padne u krivnju,23 ili ako se dozna za njegov prijestup kojim jeskrivio, neka donese kao svoj prinos jarca bezmane.24 Neka poloœi svoju ruku jarcu na glavu i neka gazakolje ondje gdje se pred Gospodinom kolju œivo-tinje za œrtve paljenice. Tako je to œrtva za grijeh.25 Sveøenik neka uzme svojim prstom neæto krviœrtve za grijeh i neka pomaœe na rogove œrtvenikaza œrtve paljenice, a ostalu krv neka izlije na pod-noœje œrtvenika za œrtve paljenice.26 Sav loj neka spali na œrtveniku kao loj œrtve mi-rotvorne. Kad mu sveøenik tako pribavi pomirenjeza njegov prijestup, bit øe mu oproæteno.27 Ako netko iz obiçnog naroda sagrijeæi i uçinineæto nehotice i tako prestupi koju god od zapovi-jedi Gospodina, svojega Boga, i tako padne ukrivnju,28 ili ako se dozna za njegov prijestup kojim jeskrivio, neka donese kao svoj prinos kozu bezmane za uçinjenu pogreæku.29 Neka poloœi svoju ruku na glavu œrtvi za grijeh ineka zakolje œrtvu za grijeh na mjestu odreåenomza œrtvu paljenicu.30 Sveøenik neka uzme prstom neæto krvi i nekapomaœe na rogove œrtvenika za œrtve paljenice ineka izlije ostalu krv na podnoœje œrtvenika.31 Sav loj neka izvadi, kako se vadi loj kod œrtvemirotvorne; onda neka to sveøenik spali na œrtve-niku na ugodan miris Gospodinu. Kad mu sveøe-nik tako pribavi pomirenje, bit øe mu oproæteno.32 Ako prinosi ovcu kao œrtvu za grijeh, neka œr-tvuje œensku, bez mane œivotinju.33 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi za grijeh i nekaje zakolje kao œrtvu za grijeh ondje gdje se koljeœrtva paljenica.34 Sveøenik neka uzme prstom neæto krvi œrtve zagrijeh i neka namaœe na rogove œrtvenika za œrtvepaljenice. Ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtve-nika.35 Sav loj neka izvadi kako se vadi loj ovce kodœrtve mirotvorne. Sveøenik neka to onda spali naœrtveniku, prema Gospodinovim œrtvama ognjem

58Levitski Zakonspaljenih. Kad mu sveøenik tako pribavi pomirenjeza uçinjeni prijestup, bit øe mu oproæteno.

5 Ako netko sagrijeæi time da çuje poziv na svje- doçenje i mogao bi biti svjedok, jer je sam vidioili je drukçije saznao, pa ipak ne prijavi, krivnju nosina sebi.2 Ili ako se netko dotakne neçega neçista, strvineneçiste zvijeri ili strvine neçiste kuøne œivotinje, ilistrvine neçiste œivotinje æto gmiœe, a da toga nijesvjestan, neçist je i kriv je.3 Ili ako se dotakne çovjeçje neçistoøe, bilo kakvevrste neçistoøe kojom se moœe oneçistiti, a da toganije svjestan, kriv je kad to shvati.4 Ili ako se netko zaklinje nepromiæljeno da øeuçiniti dobro ili zlo, pa bilo koja god stvar za koju sezaklinje nepromiæljeno, a da toga nije svjestan,kad to shvati, kriv je za svaku od tih rijeçi.5 Neka bude, kad on bude kriv za bilo koju od tihstvari, neka prizna da je sagrijeæio u toj stvari.6 I neka onda dovede Gospodinu prinosnicu zaprijestup koji je uçinio, œensko od sitne stoke, ovcuili kozu, kao œrtvu za grijeh. Sveøenik neka mu timpribavi pomirenje za njegov prijestup.7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan komad sitnestoke neka prinese Gospodinu za svoj prijestupdvije grlice ili dva golubiøa, jedno kao œrtvu za gri-jeh, drugo kao œrtvu paljenicu.8 Neka donese to sveøeniku, a on neka najprijeœrtvuje ono æto je odreåeno za grijeh. Neka muzaokrene glavom kod æije tako da je posve neotrgne.9 Neka onda poækropi krvlju od œrtve za grijehstranu œrtvenika, a ostala krv neka se iscijedi napodnoœje œrtvenika. To je œrtva za grijeh.10 Drugo neka onako kako se pristoji prinese kaoœrtvu paljenicu. Kad mu tako sveøenik pribavi po-mirenje za prijestup koji je poçinio, bit øe mu oproæ-teno.11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije grlice ili dvagolubiøa, neka prinese svoj prinos za prijestupsvoj desetinu efe bijeloga braæna kao œrtvu za gri-jeh. Neka na nju ne izlijeva ulja i ne stavlja mi-omirisnog k∑da, jer to je œrtva za grijeh.12 Neka to donese sveøeniku, a sveøenik nekauzme od toga punu æaku kao njezin mirisni dio ineka spali na œrtveniku nad Gospodinovim œrtva-ma ognjem spaljenih. Tako je to œrtva za grijeh.13 Kad mu je tako sveøenik pribavio pomirenje zaprijestup koji je u çemu god od ovoga uçinio, bit øemu oproæteno. Ostalo neka pripadne sveøenikukao œitni prinos.”14 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:15 “Ako netko pronevjeri neæto i nepromiæljenosagrijeæi zbog stvari æto su posveøene Gospodinu,neka prinese Gospodinu œrtvu za grijeh od sitnestoke ovna bez mane, koji po tvojoj procjeni vrijedinajmanje dva æekela srebra po vrijednosti æekelasvetiæta; to je œrtva za prijestup.16 Iznos za koji je oætetio svetiæte neka nadoknadii joæ peti dio iznosa priloœi i preda sveøeniku. Kadmu je sveøenik prinesenim ovnom na œrtvu za pri-jestup pribavio pomirenje, bit øe mu oproæteno.17 Ako netko sagrijeæi i uçini æto zabranjuju zapo-vijedi Gospodinove, ne znajuøi o tomu, kriv je i nosina sebi zlodjela.18 I neka donese sveøeniku od sitne stoke ovnabez mane po procjeni tvojoj kao œrtvu za prijestup.Kad mu onda sveøenik zbog prijestupa koji jepoçinio, a da nije znao, pribavi pomirenje, bit øe muoproæteno.19 To je œrtva za prijestup; on je zaista sagrijeæio

protiv Gospodina.”

6 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Ako netko sagrijeæi i pronevjeri Gospodinuneæto time da utaji svojem bliœnjemu æto mu jeizruçeno u pohranu i povjereno, i tako kraåom ilipritiskom iskoristi i prevari svojega bliœnjega;3 ili naåe izgubljeno, pa utaji, ili se krivo zakune zakoju god stvar, kojom moœe çovjek sagrijeæiti;4 onda neka bude, kad tako sagrijeæi i skrivi, nekavrati ukradeno i nadoknadi ono æto je nepoætenoprisvojio, ili æto mu je bilo izruçeno u pohranu i pov-jereno, ili izgubljeno æto je naæao;5 ili sve ono za æto se krivo zakleo, i to neka vrati ucijeloj svojoj vrijednosti i joæ neka pridoda peti dioiznosa, neka to vrati vlasniku onaj dan kad prinosiœrtvu za svoj prijestup.6 Neka donese sveøeniku iz svojega stada jedno-ga ovna bez mane, po tvojoj procjeni, kao œrtvu zaprijestup Gospodinu.7 Tako neka mu sveøenik pribavi pomirenje predGospodinom, i bit øe mu sve ono oproæteno, pabilo kakav prijestup bio koji je poçinio.”8 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:9 “Daj Aronu i njegovim sinovima ovu zapovijed:‘Ovo su uredbe za œrtvu paljenicu: ova œrtvapaljenica mora ostati na œrtveniku, gdje je bila za-paljena, cijelu noø sve do jutra; i oganj na œrtvenikumora tako gorjeti neprestano.10 Sveøenik neka odjene svoju lanenu haljinu inavuçe lanene gaøe na svoje tijelo, i neka uzmepepeo od œrtve paljenice koja je ognjem bilaspaljena, i neka ga istrese pokraj œrtvenika.11 Onda neka svuçe svoje haljine, neka odjenedruge haljine i neka iznese pepeo van pred taborna koje çisto mjesto.12 Oganj na œrtveniku mora gorjeti neprestano inikad da se ne smije utrnuti. Svako jutro neka sve-øenik naloœi drva na oganj, neka stavi na njegaœrtvu paljenicu i neka spali na njemu komade salaod mirotvornih œrtava.13 Oganj neka gori neprestano na œrtveniku; nika-da se ne smije utrnuti.14 Ovo je zakon za œitni prinos: Aronovi sinovineka ga prinesu na œrtvenik pred Gospodina.15 On neka od toga uzme svoju punu æaku bijelogabraæna i ulja od prinosa, i sav miomirisni k∑d æto jena prinosu i neka to spali na œrtveniku na ugodanmiris, kao mirisni dio Gospodinu.16 Æto joæ preostane od njega, Aron i njegovi sinovineka to jedu. Neka se jede s beskvasnim kruhomna svetom mjestu, u dvoriætu æatora sastankaneka to jedu.17 Ne smije se peøi s kvascem. Ja sam im to daokao njihov dio od mojih œrtava ognjem spaljenih.To je najsvetije kao œrtva za grijeh i œrtva za prije-stup.18 Svi muæki Aronovi potomci smiju to jesti. Ovoneka bude vjeçna uredba u svim vaæim naraætaji-ma, za œrtve ognjem spaljene Gospodinu. Svakikoji ih se dotakne bit øe svet.’ ”19 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:20 “Prinos koji Aron i sinovi njegovi moraju œrtvo-vati Gospodinu na dan kada se jedan pomaœe,neka se sastoji u jednoj desetini efe bijeloga bra-æna kao redovitom prinosu, jedna polovica od togaujutro, druga uveçer.21 Na tavi neka se pripravi s uljem i prinese kad jedobro umijeæen. Prinesi peçenoga u komadimakao prinos na ugodan miris Gospodinu.22 Sveøenik izmeåu njegovih sinova, koji je poma-zan na njegovo mjesto, neka ga prinosi. To je

59 Levitski Zakonvjeçna uredba Gospodinu. Neka se posve spali.23 Jer svaki prinos sveøenikov neka se sav spali;ne smije se od njega niæta pojesti.”24 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:25 “Govori Aronu i njegovim sinovima, ovako: ‘Ovoje zakon za œrtve za grijeh: na mjestu gdje se koljeœrtva za grijeh, neka se kolje œrtva za grijeh predGospodinom. To je najsvetije!26 Samo sveøenik, koji prinosi œrtvu za grijeh,smije ju jesti. Neka se jede na svetom mjestu udvoriætu æatora sastanka.27 Svaki tko se dotakne njezina mesa, postajesvet, i ako mu neæto krvi poækropi haljinu, operi nasvetom mjestu onaj dio æto je poækropljen.28 Zemljana posuda, u kojoj je bila kuhana, morase razbiti. Ako je kuhana u posudi mjedenoj, ondase mora istrti i vodom isprati.29 Samo muæki pripadnici sveøenstva smiju odtoga jesti. To je najsvetije!30 Ali nijedna œrtva za grijeh, od koje se jedan diokrvi unese u æator sastanka, da u svetom mjestupribavi pomirenje, ne smije se jesti, nego se moraspaliti na vatri.

7 Ovo je zakon za œrtvu prijestupa. To je najsve- tije!2 Na mjestu gdje se kolje œrtva paljenica, neka sekolje i œrtva za prijestup, a krvlju njezinom mora sepoækropiti œrtvenik unaokolo.3 Sav loj njezino neka se prinese: tusti rep s lojemæto pokriva droba,4 oba bubrega s lojem njihovim æto je na slabinamai tusti privjesak na jetrima neka se izvadi s bub-rezima.5 Sveøenik neka to onda spali na œrtveniku kaoœrtvu ognjem spaljenu Gospodinu. Tako je to œrtvaza prijestup.6 Svi muæki sveøenici smiju to jesti. Neka se jedena svetom mjestu. To je najsvetije.7 Œrtva za prijestup je isto kao i œrtva za grijeh; zaobje je isti zakon: neka pripadne sveøeniku koji jenjom pribavio pomirenje.8 Sveøeniku koji za nekoga prinosi œrtvu paljenicu,neka pripadne koœa œivotinje od œrtve paljenicekoju je prineo.9 Onda svaki œitni prinos æto je peçen u peøi i sveæto se priredi u kotliøu ili na tavi, neka pripadnesveøeniku koji to prinosi.10 Ali svaki œitni prinos æto se priredi s uljem ili jesuh, neka pripadne jednako svim Aronovim sinovi-ma, jednomu kao i drugomu.11 Ove uredbe vrijede za œrtvu mirotvornu æto seprinosi Gospodinu.12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda øe saœrtvom zahvalnom prinijeti joæ beskvasne kolaçe suljem zamijeæene i beskvasne mlince uljem nama-zane i bijelo braæno zamijeæeno s uljem i prireåenoza kolaçe.13 S kolaçima od kvasnoga tijesta neka prinesesvoj prinos zajedno sa njegovom zahvalnom mi-rotvornom œrtvom.14 Od toga øe prinijeti po jedan kolaç kod svakogaprinosa kao podizanje Gospodinu. To øe pripastisveøeniku koji poækropi krvlju od œrtve mirotvorne.15 Meso zahvalne mirotvorne œrtve mora sepojesti na dan kad se prinosi; ne smije se niæta odtoga ostaviti do iduøeg jutra.16 Ako li se prinosi œrtva zbog zavjeta ili od slo-bodne volje, onda neka se pojede meso na dankad se prinosi œrtva. Ipak se smije æto je od togapreostalo, joæ sutradan jesti.17 Ali æto treøi dan preostane od œrtvenog mesa,

mora se spaliti.18 Jer ako bi se joæ treøi dan jelo od mesa œrtvemirotvorne, ne bi to bilo pravo. Onomu, koji ju jeprineo, ne bi se ubrojila, nego bi se smatralaodvratnom, i svaki koji bi jeo od toga, nosio bi nasebi krivnju.19 I takvo meso æto se dotaklo bilo çega neçistoga,ne smije se jesti, nego se mora spaliti. A çisto mesosmije jesti tko god je çist.20 A ona osoba koja jede od mesa od œrtve miro-tvorne æto pripada Gospodinu, dok je neçist, taosoba neka se iskorijeni iz svojega naroda!21 Tko se dotaknuo bilo çega neçistoga: ili neçistçovjeka, ili neçiste œivotinje, ili koje mu drago neçi-ste grozote, pa ipak jede meso œrtve mirotvorneæto je bila prinesena Gospodinu, taj neka se iskori-jeni iz svojega naroda.’ ”22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:23 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Ne smi-jete jesti nikakva loja od goveda, ovaca i koza.24 Loj œivotinja æto crknu, ili ih zvijer razdere, smijese upotrijebiti u koju mu drago svrhu, ali ga ne smi-jete jesti.25 Jer svaki koji jede loj œivotinje æto se prinosiGospodinu kao œrtva ognjem spaljena, onaj koji jujede neka se iskorijeni iz svoga naroda.26 Isto tako ni u jednom svojem prebivaliætu nesmijete jesti krvi ni od ptica ni od œivotinja.27 Tko jede bilo koju krv, neka se iskorijeni iz svo-jega naroda!’ ”28 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:29 “Objavi Izraelovim sinovima ovu zapovijed:‘Tko prinosi Gospodinu œrtvu mirotvornu, taj øeprinijeti Gospodinu duœni dio od svoje mirotvorneœrtve.30 On neka sam prinese œrtvu, ognjem spaljenuGospodinu. Neka prinese loj s grudima da se grudiprinose mahanjem kao prinos mahanja pred Go-spodinom.31 Ali loj neka sveøenik spali na œrtveniku, a grudiøe pripasti Aronu i njegovim sinovima.32 I desno stegno neka se dade sveøeniku kaoœrtvu podizanja od svojih mirotvornih œrtava.33 Onomu izmeåu Aronovih sinova koji prinosi krvi loj œrtve mirotvorne, kao dio øe pripasti desnostegno.34 Jer grudi, prinos mahanja i stegno prinos podi-zanja uzimam od Izraelovih sinova, dio od njihovihmirotvornih œrtava i dajem ih sveøeniku Aronu injegovim sinovima kao vjeçnu pristojbu od straneIzraelovih sinova.’�”35 To je posveøeno za Arona i njegove sinove odGospodinovih œrtava ognjem spaljenih, na dankad ih je Mojsije postavio da sluœe Gospodinu kaosveøenici.36 To je zapovjedio Gospodin da se preda njimana dan kad ih je pomazao kao dar od strane Izra-elovih sinova. To je vjeçita uredba kroz sve vaæenaraætaje.37 To je zakon za œrtvu paljenicu, prinos, œrtvu zagrijeh i œrtvu za prijestup, œrtvu posveøenja i œrtvumirotvornu,38 æto je Gospodin zapovjedio Mojsiju na Gori Si-naj kad je zapovjedio Izraelovim sinovima da uPustinji Sinaj svoje œrtvene prinose Gospodinu.

8 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Uzmi Arona i s njim njegove sinove, uz tosvetu odjeøu i ulje pomazanja, junca kao œrtvu zagrijeh dva ovna i koæaricu beskvasnih kruhova.3 Onda skupi svu zajednicu na ulazu u æator sas-tanka.”

60Levitski Zakon4 Mojsije je uçinio kako mu je zapovjedio Gospo-din i zajednica se skupila na ulazu u æator sas-tanka.5 Onda je Mojsije rekao zajednici: “Ovo je sve za-povjedio Gospodin da se uçini.”6 I doveo je Mojsije Arona i njegove sinove i opraoih vodom.7 I odjenuo mu koæulju, opasao ga pojasom,ogrnuo ga ogrtaçem, stavio mu povrh njega ople-øak, stegao mu pojas opleøka i tako ga priçvrstiona njemu.8 Onda priçvrstio na istom naprsnik i stavio u napr-snik Urim i Tumim.9 I stavio mu kapu na glavu i priçvrstio sprijeda nakapu zlatnu çeonu ploçicu, svetu krunu, kako jezapovjedio Gospodin Mojsiju.10 Onda je Mojsije uzeo ulje pomazanja, pomazaosveto Prebivaliæte i sve u njemu i tako ga posvetio.11 Poækropio neæto sedam puta na œrtvenik i po-mazao œrtvenik, i sav njegov pribor njegovuumivaonicu i njezino podnoœje, da ih posveti.12 On je izlio Aronu neæto ulja pomazanja na glavui pomazao ga da ga tako posveti13 Nato je doveo Mojsije Aronove sinove, odjenuoim koæulje, opasao ih pojasom i stavio im visokekape na glave, kako je zapovjedio Gospodin Mo-jsiju.14 I doveo je junca kao œrtvu za grijeh i Aron injegovi sinovi poloœili su svoje ruke na glavu juncuœrtve za grijeh,15 i Mojsije ga zaklao. Onda je uzeo krvi svojimprstima, namazao je na rogove œrtvenika unaoko-lo, i oçistio tako œrtvenik od grijeha. Ostalu krv izlioje na podnoœje œrtvenika, i posvetio ga kad ga jeoçistio.16 Onda je uzeo sav loj æto je pokrivao droba i tustiprivjesak na jetrima i oba bubrega s njihovim lojemi to je Mojsije spalio na œrtveniku.17 Junca, koœu njegovu, meso njegovo i droba iizmetinu spalio izvan tabora, kako je zapovjedioGospodin Mojsiju.18 Onda je doveo ovna kao œrtvu paljenicu, i Aroni njegovi sinovi poloœili svoje ruke na glavu ovnu,19 a Mojsije ga zaklao i poækropio krvlju œrtvenikunaokolo.20 Rasjekao ovna na njegove dijelove i Mojsije jespalio glavu i komade i loj.21 Droba i noge oprao vodom. Onda je spalio Moj-sije cijelog ovna na œrtveniku. Tako je to bila œrtvapaljenica, œrtva ognjem spaljena na ugodan mirisGospodinu, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.22 Nato je doveo drugoga ovna, ovna za posveøe-nje, i Aron i njegovi sinovi poloœili su svoje ruke naglavu ovnu.23 i Mojsije ga zaklao, uzeo neæto krvi i namazao jena resicu desnoga uha Aronu i na palac njegovedesne ruke i na veliki palac njegove desne noge.24 Onda je Mojsije doveo Aronove sinove; nama-zao s neæto krvi na resicu njihova desnoga uha i napalac njihove desne ruke i na desni veliki noœnipalac. A ostalom krvlju poækropio œrtvenik unaoko-lo.25 Potom je uzeo loj, tusti rep i sav loj æto pokrivadroba i privjesak na jetrima i oba bubrega s njiho-vim lojem i desno stegno;26 i iz koæarice s beskvasnih kruhova æto je stajalapred Gospodinom, jedan kolaç beskvasni, jedankolaç s uljem prireåen i jednu pogaçu, i stavio ih uzkomade loja i uz desno stegno.27 Sve je to dao Aronu i njegovim sinovima u rukei œrtvovao mahanjem kao prinos mahanja pred Go-spodinom.

28 Onda ih je Mojsije uzeo njima iz ruku i spalio naœrtveniku nad œrtvom paljenicom. To su bile œrtveposvetnice na ugodan miris. To je bila œrtva ogn-jem spaljena Gospodinu.29 Mojsije je uzeo grudi i œrtvovao ih podizanjem imahanjem pred Gospodinom. One su Mojsijev diood ovna za posveøenje, kako je zapovjedio Go-spodin Mojsiju.30 Nato je uzeo Mojsije neæto ulja pomazanja i krvina œrtveniku i tim poækropio Arona i njegovehaljine; isto tako njegove sinove i haljine njegovihsinova, i tako posvetio Arona i njegove haljine, istotako i njegove sinove i haljine njegovih sinova.31 Mojsije je rekao Aronu i njegovim sinovima:“Kuhajte meso na ulazu u æator sastanka i ondje gajedite s kruhom æto se nalazi u koæarici za œrtvuposveøenja, kako sam zapovjedio, govoreøi:‘Aron i njegovi sinovi øe ih jesti.’32 Æto preostane od mesa i kruha ognjem øetespaliti.33 I ne smijete sedam dana otiøi od ulaza æatorasastanka, sve do dana kad se navræi vrijemevaæega posveøenja, jer sedam dana øe trajati vaæeposveøenje.34 Kako je on danas çinio, tako je Gospodin zapo-vjedio çiniti, da vam se pribavi pomirenje.35 Morate sedam dana, po danu i po noøi, ostati naulazu u æator sastanka i vræiti uredbe Gospodinovetako da ne pomrete, jer takvu sam zapovijed do-bio.”36 Aron i njegovi sinovi uçinili su sve æto je zapo-vjedio Gospodin preko Mojsija.

9 I dogodilo se na osmi dan da je Mojsije pozvao Arona i njegove sinove i starjeæine Izraelove2 i rekao Aronu: “Uzmi sebi junca kao œrtvu za gri-jehe i ovna kao œrtvu paljenicu, oba bez mane iprinesi ih pred Gospodinom.3 A Izraelovim sinovima zapovjedi, govoreøi: ‘Uz-mite jarca kao œrtvu za grijehe i tele i ovcu, oboje odjedne godine i bez mane, kao œrtvu paljenicu.4 I vola i ovna kao œrtvu mirotvornu da ih œrtvujetepred Gospodinom, uz to œitni prinos s uljem zami-jeæen, jer danas øe vam se objaviti Gospodin.’ ”5 Donijeli su onda to æto je zapovjedio Mojsije predæator sastanka i sva je zajednica doæla u blizinu istupila pred Gospodina.6 Onda je rekao Mojsije: “Ovo vam je Gospodinzapovjedio çiniti, i slava Gospodinova øe vam seprikazati.”7 I Mojsije je rekao Aronu: “Stupi na œrtvenik i pri-nesi svoju œrtvu za grijeh i svoju œrtvu paljenicu dapribaviæ pomirenje sebi i svojem narodu, i prinesiprinos za narod da im pribaviæ pomirenje, kako jezapovjedio Gospodin.”8 I stupio Aron œrtveniku i zaklao tele æto je biloodreåeno za njega kao œrtva za grijeh.9 Aronovi sinovi dodali mu krv, on je umoçio prstsvoj u krv i namazao na rogove œrtvenika. Ostalukrv izlio na podnoœje œrtvenika.10 Onda loj i bubrege i privjesak na jetrima od œrtveza grijeh spalio na œrtveniku, kako je zapovjedioGospodin Mojsiju.11 A meso i koœu spalio izvan tabora.12 Potom zaklao œrtvu paljenicu i Aronovi sinovidodali su mu krv kojom je poækropio œrtvenik una-okolo.13 Onda su mu dodali œrtvu paljenicu, rasjeçenuna komade, zajedno s glavom, i on to spalio na œr-tveniku.14 Oprao droba i noge i spalio ih na œrtveniku nadœrtvom paljenicom.

61 Levitski Zakon15 Onda je prineo prinos za narod. Uzeo jarca ætoje odreåen za narod kao œrtva za grijeh, zaklao gakao prije i prineo ga kao œrtvu za grijeh.16 I donio œrtvu paljenicu i prineo ju na propisannaçin.17 Nadalje je prineo œitni prinos, uzeo od njegapunu æaku i spalio na œrtveniku, pokraj jutarnjeœrtve paljenice.18 I zaklao je vola i ovna kao œrtvu mirotvornu zanarod. Aronovi sinovi dodali su mu krv kojompoækropi œrtvenik unaokolo.19 A komade loja od vola, tusti rep od ovna i loj ætopokriva droba, bubrege i privjesak na jetrima,20 ove komade loja poloœio na komade grudi,onda spalio komade loja na œrtveniku.21 A komade grudi i desno stegno œrtvovao Aronpodizanjem i mahanjem pred Gospodinom, kakoje zapovjedio Gospodin Mojsiju.22 Onda je raæirio Aron svoje ruke nad narod i bla-goslovi ga. Poæto je bio prineo œrtvu za grijeh, œrtvupaljenicu i œrtvu mirotvornu, siæao sa œrtvenika.23 Nato su otiæli Mojsije i Aron u æator sastanka.Kad su izaæli, blagoslovili su narod. Onda se ob-javila svemu narodu slava Gospodinova.24 I oganj je izaæao od Gospodina i spalio na œrtve-niku œrtvu paljenicu i komade loja. Kad je to vidiosav narod, klicao je i popadao niçice na svoje lice.

10 A Aronovi sinovi Nadab i Abihu uzeli su svaki svoju kadionicu, stavili su oganj u njih i takoprinijeli Gospodinu zabranjeno kaåenje, æto im onnije zapovjedio.2 Ali oganj je izaæao od Gospodina i spalio ih, i takosu umrli pred Gospodinom.3 Onda je Mojsije rekao Aronu: “Ovo je æto je Go-spodin navijestio, govoreøi: ‘Onima koji mi stojeblizu ja moram biti drœan svet; i pred svim narodomsebe øu proslaviti .’ ” A Aron je æutio.4 I Mojsije je dozvao Miæaela i Elisafana, Uzielovesinove, strica Aronova i rekao im: “Doåite i odnes-ite svoju braøu ispred svetiæta van izvan tabora!”5 Oni su priæli i iznijeli ih o njihovim koæuljama izvantabora, kako je zapovjedio Mojsije.6 Mojsije je zapovjedio Aronu i njegovim sinovimaEleazaru i Itamaru: “Ne smijete svoje vlasi neu-reåeno spuætati i svoje haljine derati, da ne umretei Gospodin bi se razgnjevio na sav narod. A vaæabraøa, sva kuøa Izraelova, neka oplakuje poœarkoji je zapalio Gospodin.7 I ne smijete ostaviti ulaz u æator sastanka da neumrete, jer je na vas doælo Gospodinovo ulje po-mazanja.” I uçinili su tako po zapovijedi Mojsijevoj.8 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:9 “Vina i jakoga piøa ne smijete piti, ni ti ni tvoji si-novi, kad ulazite u æator sastanka! Inaçe bistemorali umrijeti. To neka je vjeçita uredba kroz svevaæe naraætaje;10 da biste mogli razlikovati izmeåu svetoga i nes-vetoga, izmeåu çistoga i neçistoga.11 I Izraelove sinove pouçavaj u svim zakonimaæto vam ih je objavio Gospodin preko Mojsija.”12 Onda je Mojsije govorio Aronu i njegovim sino-vima Eleazaru i Itamaru, koji su joæ preostali: “Uz-mite œitni prinos æto je preostao od Gospodinovihœrtava ognjem spaljenih i jedite ga bez kvasapokraj œrtvenika; jer je najsvetije.13 Morate ga jesti na svetom mjestu jer je dio ætopripada tebi i tvojim sinovima od Gospodinovih œr-tava ognjem spaljenih; jer takvu sam dobio zapovi-jed.14 Grudi od prinosa mahanja i stegno od prinosapodizanja morate jesti na çistom mjestu, ti i s to-

bom tvoji sinovi i tvoje køeri; jer to su dio æto pripadatebi i tvojim sinovima, æto vam je predano od mi-rotvornih œrtava Izraelovih sinova.15 Stegno od prinosa podizanja i grudi od prinosamahanja neka donesu s lojem za œrtvu ognjemspaljenu da se œrtvuju podizanjem i mahanjempred Gospodinom. Onda øe to pripasti tebi i tvojimsinovima s tobom kao vjeçna uredba, kako je za-povjedio Gospodin.”16 Kada se Mojsije pomno propitao o jarcu œrtve zagrijeh, pronaælo se da je bio spaljen. A on se jakorazljutio na Eleazara i Itamara, Aronove sinove kojisu mu joæ bili ostali, i rekao:17 “Zaæto niste jeli œrtvu za grijeh na svetommjestu? Ona je najsvetija i Bog vam je dao daoduzmete krivnju zajednice i pribavite im pomire-nje pred Gospodinom.18 Krv njezina nije bila unesena u unutraænjostsvetiæta, vi ste ju morali jesti na svetom mjestu,kako sam bio zapovjedio.”19 Aron odgovorio Mojsiju: “Evo, oni su danasprinijeli svoju œrtvu za grijeh i svoju œrtvu paljenicupred Gospodinom, pa ipak me to pogodilo. I dasam danas jeo meso œrtve za grijeh, bi li to bilo povolji Gospodinu?”20 Kad je to çuo Mojsije, umirio se.

11 Nato je rekao Gospodin Mojsiju i Aronu, govo- reøi:2 “Govorite Izraelovim sinovima, govoreøi ovo:‘Od svih çetveronoœaca na zemlji smijete jesti oveœivotinje:3 sve æto ima papke razdvojene, i to papke razdvo-jene, i ujedno preœiva meåu œivotinjama, to smijetejesti.4 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od onih ætoimaju papke razdvojene: devu, jer ona preœiva, alinema papaka razdvojenih, neçista vam je.5 Nadalje svisca, jer on preœiva, ali nema papakaposve razdvojenih, neçist vam je.6 Onda zeca, jer on preœiva, ali nema papaka razd-vojenih, on vam je neçist.7 Isto tako svinju; ona ima doduæe papke razdvo-jene, i to papke posve razdvojene, ali ne preœiva,ona vam je neçista.8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove nesmijete se dotaknuti: to vam je neçisto.9 Od svih u vodi œivotinja smijete jesti ove: sve œi-votinje u vodi, u morima i rijekama æto imaju perajei ljuske, smijete jesti.10 A sve œivotinje u morima i rijekama æto nemajuperaja i ljusaka izmeåu svega æto se giba u vodi, ilibilo æto œivo æto je u vodi izmeåu svih œivih biøa ætosu u vodi, one su vam odvratne.11 One øe vam biti odvratne! Od mesa njihova nesmijete niæta jesti, strvina njihova neka vam jeodvratna.12 Sve æto je u vodi æto nema peraja i ljusaka, nekasu vam odvratne.13 Izmeåu ptica neka vam budu odvratne ove: nesmiju se jesti, nego su odvratne: orao, strvinar, jas-trijeb,14 tetrijeb, sve vrste sokola;15 sve vrste gavrana;16 noj, lastavica, galeb, sve vrste kobaca;17 sova, gnjurac, uæara,18 labud, pelikan, i plamenac,19 roda, sve vrste çaplja, pupavac i æiæmiæ.20 Svi krilati kukci æto idu na çetiri noge, neka suvam odvratni.21 Izmeåu svih krilatih kukaca æto idu na çetirinoge, smijete jesti samo one æto imaju nad svojim

62Levitski Zakonnogama stegna, da mogu njima skakati po zemlji.22 Od njih smijete jesti ove: sve vrste skakavacaselaca, sve vrste skakavaca proœdrljivih, sve vrsteskakavaca brzonogih i sve vrste cvrçaka i zrika-vaca.23 A sve druge male krilate œivotinje æto imaju çetirinoge neka su vam odvratne.24 Po sljedeøim œivotinjama vi øete se oneçistiti;tko se dotakne strvine njihove, neçist je do veçeri.25 I svaki, koji ponese komad strvine, mora opratisvoje haljine i neçist je do veçeri.26 Sve œivotinje æto imaju papke razdvojene, ali neposve razdvojene i ne preœivaju, neka su vamneçiste, i tko ih se dotakne, neçist je.27 I sve çetveronoœne œivotinje æto idu na æapamaizmeåu svih vrsta œivotinja, neka su vam neçiste,Tko se dotakne njihove strvine, neçist je do veçeri.28 Tko ponese njihovu strvinu, mora oprati svojehaljine i neçist je do veçeri. One su vam neçiste.29 Izmeåu malih œivotinja æto puzu po zemlji, nekasu vam neçiste ove: lasica, miæ, sve vrste guæ-terica.30 Rovka, kameleon, zidni macaklin, zelembaç idaœdevnjak.31 Ove neka su vam neçiste izmeåu svih œivotinjaæto puzaju. Svaki koji ih dotakne kad su mrtve,neçist je do veçeri.32 Svaki predmet na koji padne bilo koja od njihkad je mrtva, neçist je. Bilo da je to drvena posuda,haljina, koœa ili vreøa, bio to bilo kakav predmet ætose rabi, mora se umoçiti u vodu. I bit øe neçist doveçeri; onda øe opet biti çist.33 Ako li jedna od njih padne u koju zemljanu po-sudu, onda je sve u njoj neçisto i morate ju razbiti.34 Svako jelo æto se jede i na koje doåe takva voda,neçisto je. Isto tako svako piøe æto se obiçno pije, usvakoj je takvoj posudi neçisto.35 I sve na æto padne takva strvina, neçisto je. Peøili ognjiæte mora se poruæiti; oni su neçisti i morajuvam biti neçisti.36 Samo izvori, studenci i nakapnice ostaju çisti. Atko se dotakne strvine jedne takve œivotinje, neçistje.37 Ako li strvina padne na sjemenje koje øe seposijati, ono je çisto.38 Ako li doåe voda na sjemenje, a onda padnestrvina na njega, neçisto vam je.39 Ako ugine koja od œivotinja æto vam sluœe zajelo, onda je onaj koji se dotakne strvine neçist doveçeri.40 A tko pojede neæto od strvine, mora oprati svojehaljine i ostaje neçist do veçeri, i tko prihvati takvustrvinu, mora oprati svoje haljine i ostane neçist doveçeri.41 Svi mali gmazovi æto puzu po zemlji, odvratnisu; ne smiju se jesti!42 Sve æto gmiœe na trbuhu i sve æto se miçe na sveçetiri i sve mnogonoæce od svih malih œivotinja ætopuœu po zemlji, ne smijete jesti jer su odvratni.43 Ne smijete se sami uçiniti neçistim bilo kojimpuzavcem æto gmiœe; i ne smijete se njima oneçis-titi, pa da budete zbog njih neçisti.44 Jer ja sam Gospodin, vaæ Bog, zato se iskaœitekao sveti i budite sveti, jer sam ja svet! Nemojte seoneçistiti bilo kojim puzavcem æto puœe po zemlji!45 Jer ja sam Gospodin, koji sam vas izveo iz egi-patske zemlje da budem vaæ Bog. Stoga buditesveti, jer sam ja svet!”46 To su zakoni o çetveronoæcima i pticama i svimœivim biøima æto se miçu u vodi i o svim biøima ætopuœu po zemlji,47 da se razlikuje i izmeåu neçistoga i çistoga i iz-

meåu œivotinja æto se smiju jesti, i onih æto se nesmiju jesti.’ ”

12 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kadœena zatrudni i rodi djeçaka, onda je ona sedamdana neçista; tako je dugo neçista kao u svojedane neçistoøe zbog svojega mjeseçnog pranja.3 Osmoga dana mora se obrezati djeçakova pred-nja koœica.4 Onda neka ostane kod kuøe joæ trideset i tri danapreko vremena çiæøenja svoje krvi. Ne smije niætasveto dotaknuti ni u svetiæte stupiti dok ne proåudani njezina çiæøenja.5 Ako li rodi djevojku, onda je neçista dva tjednakao kod mjeseçne neçistoøe i neka ostane kodkuøe æezdeset i æest dana preko vremenaoçiæøenja krvi.6 Kad onda proåu dani njezina çiæøenja, nekadonese, bilo za sina ili za køer, na ulaz u æator sas-tanka, sveøeniku jednogodiænje janje kao œrtvupaljenicu i golubiøa ili grlicu kao œrtvu za grijeh.7 On øe œivotinje prinijeti pred Gospodinom i njojtime pribaviti pomirenje. Tako øe ona biti çista odteçenja svoje krvi. Ovo je zakon za rodilju kad rodimuæko ili œensko dijete.8 Ako li nije u stanju dati janje, onda neka uzmedvije grlice ili dva golubiøa, jedno kao œrtvu palje-nicu, drugo kao œrtvu za grijeh. Tako neka joj sve-øenik pribavi pomirenje, i ona øe biti çista.’ ”

13 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Ako kod nekoga izbije na koœi oteklina iliosip ili svijetla pjega i tako izgleda kao rana gube,onda neka se on dovede k sveøeniku Aronu ili kjednomu od njegovih sinova, sveøenika.3 Sveøenik neka pogleda to mjesto na koœi, i akoopazi da je dlaka na tom mjestu postala bijela i daje to mjesto dublje od ostale koœe, onda je to guba.Kad to sveøenik vidi, mora ga proglasiti neçistim.4 Ali ako bijela pjega na njegovoj koœi nije dublja odostale koœe na tijelu dotiçnoga, i ako dlaka nije joæpostala bijela, onda øe sveøenik onoga koji imaboljeticu pritvoriti za sedam dana.5 Ako ga onda sveøenik sedmoga dana pregleda iopazi, da je to mjesto ostalo jednako u svojoj boji,jer se boljetica na koœi nije dalje raziæla, onda øesveøenik koji ima boljeticu pritvoriti za daljnjih se-dam dana.6 Onda neka ga sveøenik opet sedmoga dana pre-gleda, i ako naåe da je to mjesto postalo bljeåe i dase boljetica nije dalje raziæla, onda øe ga sveøenikproglasiti çistim: to je samo osip; neka on operesvoje haljine i bit øe çist.7 Ako se dalje raziæao osip po koœi, poæto se dotiçnipokazao sveøeniku za oçiæøenje, i on se po drugiput pokaœe sveøeniku.8 I ako sveøenik opazi da se osip dalje raziæao,onda neka ga sveøenik proglasi neçistim: to jeguba.9 Ako se pokaœe na çovjeku mjesto æto je kao gu-bavo, neka se on dovede k sveøeniku.10 Sveøenik neka ga pregleda, i ako je doista otek-lina na koœi bijela, i da je tu dlaka postala bijela i dase na oteklini pokazala otvorena pjega,11 onda je to zastarjela guba na njegovoj koœi.Neka ga sveøenik proglasi neçistim, a da ga nepritvori jer je on neçist.12 Ako guba izbije po cijeloj koœi tako da gubapokrije çovjekovu koœu koji ima to bolest, od glavei sve do pete, kamo god bi sveøenik mogao pogle-dati,

63 Levitski Zakon13 i sveøenik pogleda i opazi da je guba pokrilacijelo tijelo, onda neka proglasi dotiçnoga çistim:on je postao posve bijel, i po tom çist.14 A çim se na njemu pokaœe otvoreno meso, po-staje neçist.15 I kad sveøenik vidi na njemu otvoreno meso,neka ga proglasi neçistim. Otvoreno meso jeneçisto; to je guba.16 Ako se otvoreno meso promijeni i on postaneopet bijel, onda neka ide k sveøeniku.17 Kad ga sveøenik pregleda i naåe da je mjestopostalo bijelo, onda neka ga sveøenik proglasi çis-tim: on je çist.18 Ako se kod nekoga na koœi napravi çir i opetzacijeli,19 ali onda na mjestu çira nastane bijela oteklina ilibjelocrvenkasta pjega, onda neka se on pokaœesveøeniku.20 Onda ako sveøenik opazi da je ona dublja odkoœe i da je dlaka na njoj postala bijela, onda øe gasveøenik proglasiti neçistim; to je guba æto je izbilau çiru.21 Ako sveøenik pregleda mjesto i naåe da nemana njemu bijelih dlaka i da nije dublje od koœe i da jebljeåe postalo, onda øe ga sveøenik odijeliti zasedam dana.22 Ako se sve viæe æiri na koœi, onda øe ga sveøenikproglasiti neçistim: to je guba.23 Ako se pjega ograniçi na isto mjesto i nije seproæirila dalje, onda je to samo oœiljak çira. Nekaga sveøenik proglasi çistim.24 Ako tko ima na koœi oteklinu, i meso æto senapravi u opeklini izgleda kao bjelocrvenkasta ilibijela pjega,25 i opazi sveøenik kad je pregledava da je dlakana pjegi postala bijela i ona se pokazuje dublja odkoœe, onda je to guba æto je izbila u opeklini. Zatoøe ga sveøenik proglasiti neçistim; to je guba.26 Ako sveøenik, kad pregledava, ne naåe nika-kve bijele dlake na pjegi i ova nije dublja od koœe,ali izgleda blijeda, onda øe ga sveøenik odijeliti zasedam dana.27 Neka ga sveøenik pregleda sedmoga dana,ako se pjega na koœi raæirila sve dalje, sveøenik øega proglasiti neçistim; to je guba.28 Ako svijetla pjega ostane na isto mjesto i ne æirise dalje na koœi i postala je bljeåa, onda je to samooteklina od opekline. Sveøenik neka ga proglasiçistim; jer je to oœiljak opekline.29 Ako u muœa ili u œene nastane osip na glavi ili nabradi,30 i sveøenik neka pronaåe oboljelo mjesto, kojeizgleda dublje od koœe i da je na njemu tanka, zlat-noœuta dlaka, neka ga sveøenik proglasi neçistim;to je krasta, guba na glavi ili na bradi.31 Ako sveøenik pregleda oboljelo mjesto i zaistane izgleda dublje od koœe i na njemu ne bude crnihdlaka, onda neka sveøenik oboljeloga od krasteodijeliti za sedam dana.32 Sedmoga dana neka sveøenik pregledaoboljelo mjesto i ako naåe da se krasta nije daljeraziæla, da na njoj nije nastala zlatnoœuta dlaka i dakrasta nije dublja od koœe,33 onda neka se dotiçni obrije, ali ne na krastavumjestu. I neka sveøenik toga koji ima krastu joæ je-danput odijeli za sedam dana.34 Ako onda sveøenik sedmoga dana pregledakrastu i krasta se na koœi nije dalje raæirila i nijedublja od koœe, onda øe ga sveøenik proglasiti çis-tim. On øe onda oprati svoje haljine i bude çist.35 Ako se krasta, poæto je bio proglaæen çistim, svedalje æiri po koœi,

36 i ako naåe sveøenik, kad ga pregledava, da sekrasta dalje raæirila po koœi, onda viæe ne treba sve-øenik traœiti zlatoœutu dlaku: dotiçni je neçist.37 Ako krasta ostane jednaka u svojemu izgledu ina njoj opet izraste crna dlaka, onda je krasta isci-jeljena. Dotiçni je çist, i neka ga sveøenik proglasiçistim.38 Ako se pokaœu u muœa ili u œene na koœi svijetlepjege, posebne bijele svijetle pjege,39 i ako opazi sveøenik da su na koœi blijede, svi-jetle bijele, onda je to blag osip æto je izbio na koœi,takav je çist.40 Ako nekomu postane glava øelava tako da je nazatiljku øelav, takav je çist.41 Ako mu glava postane sprijeda øelava tako damu je tjeme øelavo, takav je isto tako çist.42 Ako se pokaœe na prednjoj ili straœnjoj øeli bje-locrvenkast osip, onda je to guba æto je izbila spri-jeda ili straga na øeli njegovoj.43 Ako naåe sveøenik, kad pregledava, sprijeda ilistraga na øeli njegovoj bjelocrvenkast osip æto iz-gleda kao guba na koœi tijela,44 onda je takav gubav, on je neçist. Neka ga sve-øenik proglasi neçistim, on ima bolest na glavi.45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, hodat øe uhaljinama poderanim i kosa na glavi øe mu biti ras-pletena! On øe pokrivati svoju bradu i vikati:‘Neçist! Neçist!’46 On ostaje neçist dokle god ima tu bolest, a jer jeneçist, œivjet øe odijeljeno; on neka boravi izvantabora.47 Pokaœe li se na haljini mjesto gubom zaraœeno,bila haljina vunena ili lanena,48 ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vunenim plat-nima ili na koœi ili na koœnom predmetu,49 ako je to zaraœeno mjesto na haljini ili na koœi, ilina tkanom, ili na pletenom platnu, ili na koœnompredmetu zelenkasto ili crvenkasto, onda je toguba, i neka se pokaœe sveøeniku.50 Neka sveøenik pregleda to zaraœenu stvar iodijeli je za sedam dana.51 Sedmoga dana neka sveøenik opet pregledazarazu. Ako se onda osip dalje raziæao na haljini, ilina tkanom ili pletenom platnu, ili na koœi ili nakoœnom predmetu, onda je taj osip zarazna guba,takav je predmet neçist.52 On onda neka spali haljinu ili tkano i pletenolaneno ili vuneno platno, ili koœni predmet bilo kojevrste, na kojemu se pokazao osip; to je zaraznaguba i mora se takav predmet spaliti.53 Ako sveøenik kod pregleda vidi da se osip nijeraæirio na haljini, na tkanom ili pletenom platnu, ilina koœnom predmetu bilo koje vrste,54 onda neka zapovjedi sveøenik da se pere onona çemu je osip. On neka se joæ jedanput odijelitiza sedam dana.55 Onda neka pregleda sveøenik, poæto se opralodotiçno mjesto i izgled dotiçnoga mjesta nije sepromijenio, onda je to, i makar se osip nije daljeraziæao, neçisto, i mora se spaliti, makar bilo za-griœeno mjesto na njegovoj straœnjoj ili prednjojstrani.56 Bude li izaælo iz pregleda sveøenikova da jedotiçno mjesto poblijedjelo nakon pranja, ondaneka se odreœe od haljine ili od koœe, ili od tkanogili pletenog platna.57 Ako li se pokaœe osip na haljini, ili tkanom ili ple-tenom platnu, ili na koœnom predmetu bilo kojevrste, onda je to guba æto je nanovo izbila i mora seto, æto je zaraœeno gubom, spaliti.58 Haljina, ili tkano ili pleteno platno, ili koœni pred-met bilo koje vrste, kad ih se opralo i s njih osip

64Levitski Zakoniæçeznuo, moraju se joæ jedanput oprati, tek suonda çisti.59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj ili lanenoj,ili na tkanom ili pletenom platnu, ili na koœnompredmetu bilo koje vrste, neka se proglase çistimaili neçistima.”

14 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Ovo je zakon za gubavca za dan njegovaoçiæøenja: neka se dovede pred sveøenika.3 I sveøenik neka izaåe van pred tabor, onda sve-øenik kod pregleda da je gubom pogoåeno mjestoiscijeljeno,4 neka zapovjedi sveøenik da se, za onoga koji øese çistiti, prinesu dvije œive çiste ptice, cedrovine,grimiznog prediva i izopa.5 Onda neka sveøenik uputi da se jedna ptica za-kolje nad zemljanom posudom sa svjeœom vo-dom.6 Neka onda uzme drugu œivu pticu i cedrovinu,grimizno predivo i izop i sve to neka umoçi, i œivupticu, u krv ptice æto je bila zaklana nad vodomsvjeœom.7 Onda neka poækropi onoga, koji øe se proglasitiçistim sedam puta i tako neka ga oçisti. Œivu pticuneka pusti da poleti u slobodno polje.8 Nato øe onaj koji se daje çistiti oprati svojehaljine, oæiæati svu svoju kosu i okupati se; takopostane çist. Onda smije iøi u tabor, ali mora joæsedam dana ostati izvan svojega æatora.9 U sedmi dan joæ øe jedanput oæiæati svu svojukosu, glavu, bradu i obrve; svu øe kosu svoju os-triøi, svoje haljine oprati i okupati se, i on øe biti çist.10 Onda u osmi dan neka on uzme dva muæka jan-jeta bez mane i jednogodiænje œensko janje bezmane, i kao œitni prinos tri desetine efe bijelogabraæna, zamijeæena s uljem i jedan log ulja.11 Onda neka sveøenik, koji izvræuje çiæøenje, øeonoga, koji se daje çistiti i one darove, postavi predGospodina na ulaz u æator sastanka.12 Sveøenik neka uzme jedno janje, neka ga pri-nese kao œrtvu za prijestup s logom ulja i nekaoboje œrtvuje podizanjem i mahanjem pred Gos-podinom.13 Nato neka zakolje janje na mjestu gdje se koljeœrtva za grijeh i œrtva paljenica, na svetom mjestu,jer kao œrtva za grijeh pripada sveøeniku i œrtva zaprijestup: to je najsvetije.14 Sveøenik neka uzme neæto krvi œrtve sa prije-stup, pa neka sveøenik namaœe onomu, koji sedaje çistiti, na resicu desnoga uha, na palac nje-gove desne ruke i na veliki palac njegove desnenoge.15 I sveøenik neka uzme log s uljem i neka nalije ulijevu svoju ruku.16 Onda neka umoçi desni svoj prst u ulje æto mu jeu lijevoj ruci i neka svojim prstom sedam puta po-ækropi neæto ulja pred Gospodinom.17 A od ostalog ulja æto mu je u ruci neka sveøeniknamaœe onomu koji se daje çistiti na resicu des-noga uha, na palac njegove desne ruke i na velikipalac njegove desne noge, krvlju œrtve za prije-stup.18 Æto joæ preostane od ulja u ruci sveøeniku, toneka izlije na glavu onomu koji se daje çistiti da mutako sveøenik pribavi pomirenje pred Gospodi-nom.19 Nato neka sveøenik priredi œrtvu za grijeh i timpribavi onomu, koji se daje çistiti, pomirenje zbogneçistoøe njegove. Zatim neka zakolje œrtvu palje-nicu.20 I sveøenik neka prinese œrtvu paljenicu s prino-

som na œrtveniku. I kad mu je sveøenik tako prib-avio pomirenje, çist je.21 Ali ako je siromaæan i ne moœe priskrbiti, ondaneka uzme jedno janje kao œrtvu za prijestup ma-hanjem i njemu se pribavi pomirenje, i nadaljejednu desetinu efe bijeloga braæna, zamijeæena suljem, za prinos i log ulja,22 i dvije grlice ili dva golubiøa, æto moœe priskrbiti,da bude jedno kao œrtva za grijeh, drugo kao œrtvapaljenica.23 To neka donese u osmi dan iza svojegaoçiæøenja sveøeniku na ulaz u æator sastanka predGospodinom.24 Sveøenik neka onda uzme janje œrtve za prijes-tup i log ulja. Oboje neka œrtvuje mahanjem kaoœrtva mahanja pred Gospodinom.25 Onda neka se zakolje janje œrtve za prijestup, asveøenik neka uzme neæto krvi œrtve za prijestup inamaœe onomu koji se daje çistiti na resicu des-noga uha, na palac njegove desne ruke i na velikipalac njegove desne noge,26 I neka nalije sveøenik neæto ulja u svoju lijevuruku.27 Sveøenik neka neæto ulja, æto mu je u lijevoj ruci,poækropi svojim desnim prstom sedam puta predGospodinom.28 Onda neka sveøenik s neæto ulja u svojoj rucinamaœe onomu koji se daje çistiti na resicu des-noga uha, na palac njegove desne ruke i na velikipalac njegove desne noge na mjestu gdje je veøkrv œrtve za prijestup.29 A preostalo ulje u ruci sveøenika, to neka izlijena glavu onomu koji se daje çistiti da mu tako pri-bavi pomirenje pred Gospodinom.30 Onda, neka priredi jednu grlicu ili jednoga golu-biøa æto je mogao priskrbiti,31 jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu palje-nicu, zajedno s prinosom. Tako øe sveøenikonomu koji se daje çistiti pribaviti pomirenje predGospodinom.32 To je zakon za onoga koji je zaraœen gubom ikod svojega çiæøenja ne moœe priskrbiti æto setraœi.”33 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govo-reøi:34 “Kad doåete u zemlju Kanaan koju vam dajemu posjed i ja pustim poæast gube u koju kuøu u zem-lji koju posjedujete,35 onda neka vlasnik kuøe ode i javi to sveøenikuovako: ‘Pokazuje se neæto na mojoj kuøi æto iz-gleda kao guba.’36 Onda neka zapovjedi sveøenik da se ispraznikuøa prije nego on stupi u nju razgledati ætetnomjesto da se ne bi moralo sve æto je u kuøi oznaçitikao neçisto. Tek øe onda sveøenik uøi u kuøu da jerazgleda.37 On neka pregleda bolest, i ako se ona pokazujena zidovima kuøe kao rupice zelene ili crvenkasteæto su naoçi zida dublje,38 onda neka sveøenik iziåe iz kuøe pred kuønavrata i neka zatvori kuøu za sedam dana.39 Kad bi onda sveøenik u sedmi dan doæao natragi opazio da se bolest raæirila na zidovima kuøe,40 onda neka sveøenik zapovjedi da se povadikamenje na kojemu se pokazuje bolest i da se po-baca van izvan grada na koje neçisto mjesto.41 Onda neka dade da se kuøa svuda iznutra os-truœe i ostrugani prah neka se prospe izvan gradana koje neçisto mjesto.42 Nato neka uzme drugo kamenje i umetne na-mjesto izvaåenoga kamenja. Onda neka se uzmedruga œbuka i njom oœbuka kuøa.

65 Levitski Zakon43 Ako se onda opet pokaœe bolest i raæiri se pokuøi, poslije otkako se kamenje izvadilo i kuøa seostrugala i oœbukala,44 onda neka opet doåe sveøenik i pregleda; i akose pronaåe da se zaraza raæirila dalje po kuøi,onda je to zarazna guba; neçista je.45 Neka se stoga poruæi kuøa sa svojim kame-njem, gredama i sa svom œbukom kuønom, i nekase iznese izvan grada na koje neçisto mjesto.46 A tko uåe u kuøu dok je zatvorena neka je neçistdo veçeri.47 I onaj tko spava u kuøi, mora oprati svoje ha-ljine, i tko jede u kuøi, mora oprati svoje haljine.48 Ako sveøenik uåe u kuøu da pregleda i opazi dase bolest raæirila po kuøi, poæto se kuøa oœbukala,nije dalje raziæla, onda øe sveøenik proglasiti kuøuçistom, jer se iscijelila bolest.49 Neka uzme, da bi oçistio kuøu, dvije ptice, ce-drovinu, grimizno predivo i izop.50 Onda neka zakolje jednu pticu nad zemljanomposudom sa svjeœom vodom,51 i neka uzme cedrovinu, izop, grimizno predivo iœivu pticu i neka ih umoçi u krv zaklane ptice i usvjeœu vodu i neka tim sedam puta poækropi kuøu.52 Tako neka pribavi kuøi pomirenje krvlju ptice isvjeœom vodom, œivom pticom, cedrovinom,hisopom i grimiznim predivom.53 A œivu pticu neka pred gradom pusti da poleti uslobodno polje, i tako neka pribavi kuøi pomirenje;onda je ona çista.54 To je zakon za razne vrste gube i kraste,55 i gube na haljinama i kuøama,56 otekline, osipe i svijetle pjege.57 Oni neka se o tom pouçe, kad je æto çisto ilineçisto. To je zakon o gubi.”

15 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 ”Govori Izraelovim sinovima i reci im ovo:‘Ako netko trpi od izljeva iz svojega tijela, onda jeizljev neçist.3 I ovako neka se postupa s neçistoøom togaizljeva: ako njegovo tijelo puæta izljev ili zatvaratako da niæta ne teçe, onda je neçistoøa na njemu.4 Svaka postelja koju rabi bolesnik, postajeneçista, i sve na æto on sjedne, postaje neçisto.5 Tko se dotakne njegove postelje, mora opratisvoje haljine i okupati se i neçist je do veçeri.6 I tko sjedne na predmet na kojemu je sjedio onajkoji ima izljev sjemena, mora oprati svoje haljine iokupati se i neçist je do veçeri.7 Nadalje, tko se dotakne tijela onoga koji imaizljev, mora oprati svoje haljine i okupati se i neçistje do veçeri.8 I ako onaj koji ima izljev doåe svojom pljuvaçkomu dodir s çistim, to mora ovaj oprati svoje haljine iokupati se i neçist je do veçeri.9 Nadalje, neçisto je svako sedlo na kojemu prijahanju sjedi onaj koji ima izljev.10 I tko dotakne neæto æto je onaj imao pod sobom,postaje neçist do veçeri. Tko ponese to, moraoprati svoje haljine i okupati se i neçist je do veçeri.11 Svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neo-pranim rukama, mora oprati svoje haljine i okupatise i neçist je do veçeri.12 Zemljana posuda koju dotakne onaj koji imaizljev mora se razbiti, i svaka posuda drvena morase isprati vodom.13 A kad se onaj koji boluje od izljeva, ozdravi odsvoje bolesti, onda neka on tada, kad je ozdravio,broji sedam dana; onda neka opere svoje haljine iokupa se u svjeœoj vodi i tako øe biti çist.14 Na osmi dan neka za sebe uzme dvije grlice ili

dva golubiøa, i neka doåe pred Gospodina na ulazu æator sastanka i neka ih preda sveøeniku.15 Sveøenik neka ih onda prinese, jedno kao œrtvuza grijeh, a drugo kao œrtvu paljenicu. Tako nekamu sveøenik pribavi zbog izljeva pomirenje predGospodinom.16 Ako komu çovjeku isteçe sjeme, onda neka onokupa cijelo tijelo svoje, i bit øe neçist do veçeri.17 Odjeøa i stvar od koœe na koju je doælo sjeme,mora se vodom oprati i neçista je do veçeri.18 Ako tko bude sa œenom tako da isteçe sjeme,moraju se oboje okupati i neçisti su do veçeri.19 Ako œenska osoba ima izljev i to mjeseçni izljevkrvi, onda je na njoj neçistoøa sedam dana; tko seje god dotakne, neçist je do veçeri.20 Sve na æto ona legne u vrijeme svoje neçistoøe,postaje neçisto, isto tako sve na çemu sjedi.21 Tko se dotakne njezine postelje, mora opratisvoje haljine i okupati se i neçist je do veçeri.22 Tko se dotakne predmeta na kojemu je onasjedila, mora oprati svoje haljine i okupati se ineçist je do veçeri.23 I tko dotakne neæto na njezinoj postelji ili napredmetu na kojemu je ona sjedila, neçist je doveçeri.24 Ako li netko bude s njom, tako da neæto njezineneçistoøe doåe na njega, onda je on sedam dananeçist i svaka postelja na kojoj leœi neçista je.25 Ako œenska osoba trpi stalno od izljeva krvi iz-van pravilna vremena, ili ako ima izljev krvi prekopravilna vremena, onda se dani u kojima imaneçisti izljev smatraju kao dani njezina pravilnaizljeva; ona je neçista.26 Za svaku postelju, na kojoj leœi u dane svojegaizljeva, vrijedi isto pravilo kao za postelju u vrijemenjezina pravilna izljeva i svaki predmet na kojemuona sjedi postaje neçist kao u vrijeme njezinapravilna izljeva.27 Tako tko se dotakne tih stvari, postaje neçist, onmora oprati svoje haljine i okupati se i neçist je doveçeri.28 Ako je ona ozdravila od njezina izljeva, ondaneka broji joæ sedam dana; poslije toga øe bitiçista.29 A na osmi dan neka uzme za sebe dvije grlice ilidva golubiøa i neka ih odnese sveøeniku na ulaz uæator sastanka.30 Sveøenik neka onda prinese jedno kao œrtvu zagrijeh, drugo kao œrtvu paljenicu. Tako neka jojsveøenik pribavi, zbog njezina izljeva, pomirenjepred Gospodinom.31 Tako øete pouçiti Izraelove sinove o njihovojneçistoøi da ne umru zbog svoje neçistoøe, ako bioneçistili moj æator koji je u njihovoj sredini.32 To je zakon za one koji su oboljeli od izljeva i kojiizljevom sjemena postaju neçisti.33 I za one æto imaju pravilni izljev i za sve æto imajuizljev, bilo muæko ili œensko, i za onoga koji bude sneçistom.’ ”

16 Gospodin je govorio Mojsiju nakon smrti obo- jice Aronovih sinova, kad su prinosili neza-konitu vatru pred Gospodina, i umrli.2 Gospodin je rekao Mojsiju: “Kaœi svojem bratuAronu da ne smije u svako doba uøi u Sveto Mjestoiza zavjese, pred pomiriliæte odozgor na ækrinji, in-açe mora umrijeti, jer øu se ja pojaviti u oblaku nadpomiriliætem.3 Aron smije uøi u Sveto Mjesto, s juncem kaoœrtvom za grijeh i s ovnom kao œrtvom paljenicom.4 On mora nositi svetu lanenu koæulju, lanenegaøe moraju pokrivati golo tijelo, lanenim pojasom

66Levitski Zakonmora biti opasan i lanenu kapu mora staviti naglavu. To je sveta odjeøa koju on mora odjenuti,poæto se okupao.5 Od zajednice Izraelovih sinova neka uzme sebidva jarca kao œrtvu za grijeh i jednoga ovna kaoœrtvu paljenicu.6 Onda neka Aron prinese junca æto je odreåenkao œrtvu za grijeh i pribaviti sebi i svojoj kuøipomirenje.7 Nato neka uzme oba jarca i stavi ih pred Gospo-dina na ulaz u æator sastanka.8 Aron neka baci œdrijeb na oba jarca, jedan œdrijebza Gospodina, drugi za Azazela.9 Onda neka Aron donese jarca na kojega je paoœdrijeb za Gospodina, i pripravi ga kao œrtvu zagrijeh.10 A jarca, na kojega je pao œdrijeb za Azazela,neka stavi œiva pred Gospodina da na njemu vræipomirenje i da ga poæalje za Azazela u pustinju.11 Aron neka donese junca æto je odreåen zanjega kao œrtva za grijeh i tako sebi i svojoj kuøipribavi pomirenje, i da zakolje junca æto je odreåenza njega kao œrtva za grijeh.12 Onda neka uzme kadionicu punu œeravice saœrtvenika pred Gospodinom i dvije pregræti punesitno istucanoga miomirisnog k∑da i odnese izazavjese.13 Neka stavi miomirisni k∑d na oganj pred Go-spodinom, da oblak od miomirisnog k∑da zaklonipomiriliæte na ækrinji Svjedoçanstva i da on neumre.14 Neka uzme neæto junçeve krvi i neka poækropisvojim prstom na istoçnu stranu pomiriliæta; ispredpomiriliæta neka poækropi sedam puta krvlju svojimprstom.15 Onda neka zakolje jarca æto je odreåen zanarod kao œrtva za grijeh i neka odnese njegovukrv iza zavjese i neka uçini s krvlju isto onako kakoje uçinio s krvlju junçevom, i neka poækropi pomir-iliæte i ispred pomiriliæta.16 I tako napraviti pomirenje za Sveto Mjesto zbogneçistoøa Izraelovih sinova, i zbog svih prijestupa,za sve njihove grijehe. Isto tako neka uçini i sa æa-torom sastanka æto se nalazi kod njih usred nji-hovih neçistoøa.17 A nitko ne smije biti nazoçan u æatoru sastankakad on uåe u njega izvræiti u Svetom Mjestu çin po-mirenja, dok ne iziåe i ne pribavi pomirenje sebi isvojoj kuøi i cijeloj Izraelovoj zajednici.18 Potom neka iziåe van na œrtvenik æto stoji predGospodinom, pa neka izvræi i na njemu pomirenjetako da uzme neæto junçeve krvi i jarçeve krvi i daje unaokolo namaœe na rogove œrtvenika.19 Onda neka sedam puta poækropi œrtvenik svo-jim prstom s krvlju i tako ga oçisti i posveti ga odneçistoøa Izraelovih sinova.20 Kad je tako svræio pomirenje svetiæta i æatorasastanka i œrtvenika, onda neka dovede œivogajarca.21 Aron neka poloœi svoje obje ruke na glavuœivomu jarcu i neka prizna nad njim sva zlodjelaIzraelovih sinova i sve prijestupe koje su poçinili.On neka ih poloœi na glavu jarcu i neka ga po çovje-ku, koji stoji spreman, dade poslati u pustinju.22 Tako neka jarac odnese sobom sva njihovazlodjela u nenapuøenu zemlju; neka u pustinjipusti jarca.23 Onda neka Aron uåe u æator sastanka i skine sasebe lanene haljine koje je odjenuo kad je ulazio uSveto Mjesto, i ondje neka ih ostavi.24 On neka se vodom okupa na svetom mjestu,odjene svoje haljine, opet iziåe i prinese œrtvu pa-

ljenicu za sebe i œrtvu paljenicu za narod i tim sebii narodu pribavi pomirenje.25 A loj œrtve za grijeh neka spali na œrtveniku.26 A çovjek, koji je odnio jarca van za Azazela,mora oprati svoje haljine i okupati se, onda smijeopet doøi u tabor.27 Junca za œrtvu za grijeh i jarca za œrtvu za grijeh,çija je krv bila unesena u Sveto Mjesto za izvræenjepomirenja, neka se odnese van pred tabor i nekase ognjem spali: njihove koœe, njihovo meso idrobinu sa izmetinom.28 Tada onaj koji ih je spalio, mora oprati svoje ha-ljine i okupati se, onda smije opet doøi u tabor.29 Ovo neka vam je vjeçita uredba: u sedmommjesecu, na desetog dana mjeseca, ponizitesvoje duæe i ne obavljajte nikakva posla, ni domaøivaæe zemlje ni doæljak koji boravi kod vas.30 Jer toga dana pribavlja se za vas pomirenje davas se oçisti, tako da budete oçiæøeni od svih svo-jih grijeha pred Gospodinom.31 Dan potpunoga odmora neka bude za vas iponizite svoje duæe. To je vjeçita uredba.32 A pomirenje neka izvræi sveøenik koji je biopomazan i posveøen za vræenje sluœbe sveøeni-çke mjesto svojega oca. I on neka odjene lanenehaljine, svetu odjeøu;33 onda neka on pribavi pomirenje za Sveto sve-tiæte, i on neka pribavi pomirenje za æator sastankai za œrtvenik, i neka pribavi pomirenje za sveøenikei za sav narod zajednice.34 Ovo neka je vjeçita uredba za tebe da pribaviæIzraelovim sinovima jedanput u godini pomirenjeod svih njihovih grijeha.” I on je uçinio kako je zapo-vjedio Gospodin Mojsiju.

17 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svimIzraelovim sinovima i kaœi ovako: ‘Ovo je æto zapo-vjeda Gospodin:3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili kozu utaboru ili izvan tabora,4 a ne donese ih na ulaz u æator sastanka da ihprinese Gospodinu kao prinos pred æatorom Gos-podinovim, taj neka bude okrivljen za krv. On jeprolio krv; takav neka se iskorijeni iz svojega naro-da.5 Zato neka Izraelovi sinovi svoje œivotinje klanice,æto su ih do sada klali na slobodnu polju, dovedu ksveøeniku pred Gospodina na ulaz u æator sas-tanka i prinesu ih kao œrtve mirotvorne Gospodinu.6 Sveøenik neka poækropi krvlju Gospodinov œr-tvenik pred ulazom u æator sastanka i neka spali lojna ugodan miris Gospodinu.7 Oni neka viæe ne prinose svojih œrtava klanicazlodusima, s kojima su do sada çinili preljub. Ovoneka im je vjeçita uredba kroz sve njihove naraæta-je.’8 A ti im kaœi: ‘Ako jedan Izraelac ili doæljak kojiboravi kod njih, prinese œrtvu paljenicu ili œrtvuklanicu,9 a da je ne dovede na ulaz u æator sastanka da jeondje œrtvuje Gospodinu, onda taj neka se iskori-jeni iz svojega naroda.10 Ako bilo koji Izraelac ili doæljak koji boravi kodnjih, jede bilo koju krv, ja øu postupiti protiv takvaçovjeka, koji jede krv, i iskorijeniti ga iz njegova na-roda.11 Jer œivot tijela je u krvi. Ja sam vam dao dadanom na œrtveniku obavljate pomirenje za vaæeduæe; krv, naime, pribavlja pomirenje, jer je œivot unjoj.’12 Zato sam rekao Izraelovim sinovima: ‘Nitko iz-

67 Levitski Zakonmeåu vas ne smije jesti krvi, ni doæljak koji boravikod vas ne smije okusiti krvi.’13 Ako bilo tko od Izraelovih sinova, ili bilo kojidoæljak koji boravi kod njih, kad ulovi divljaç ili pticuæto se jede, neka iscijedi krv i zaspe je zemljom.14 Jer œivot svakog œivoga biøa u njegovoj je krvi.Zato sam rekao Izraelovim sinovima: ‘Ne smijetejesti krvi nijednog œivoga biøa, jer je œivot svakogœivoga biøa u njegovoj krvi. Svaki koji je jede nekase iskorijeni.’15 Tko jede meso œivotinje koja je crkla, ili ju jezvijer rastrgala, bio domaøi vaæ zemlje ili doæljak,mora oprati svoje haljine i okupati se i neçist je doveçeri: onda je opet çist.16 Ako ne opere svojih haljina i ne okupa se, ondasnosi krivnju.’ ”

18 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Jasam Gospodin vaæ Bog.3 Ne smijete çiniti æto se çini u zemlji Egipat gdjeste prebivali, i ne smijete çiniti æto se çini u zemljiKanaanaca, kamo øu vas voditi; ni po njihovimuredbama ne smijete œivjeti!4 Nego vræite moje propise, œivite i hodite po mojimuredbama. Ja sam Gospodin, vaæ Bog.5 Stoga drœite moje pravne propise i moje uredbe;tko ih vræi imat øe po njima œivot. Ja sam Gospodin.6 Nitko od vas ne smije se pribliœiti svojimroåacima po krvi da otkrije njihovu golotinju. Jasam Gospodin.7 Ne smijeæ otkrivati golotinje svojega oca ni golo-tinje svoje majke. Ona je tvoja majka; ne smijeæotkrivati njezine golotinje!8 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene svojega oca; toje golotinja tvojega oca!9 Ne smijeæ otkrivati golotinje svoje sestre, køerisvojega oca ili køeri svoje majke, bila roåena u kuøiili izvan kuøe; ne smijeæ otkrivati njihove golotinje!10 Ne smijeæ otkrivati golotinje køeri svojega sinani golotinje køeri svoje køeri, jer njihova je golotinjatvoja vlastita golotinja.11 Ne smijeæ otkrivati golotinje køeri œene svojegaoca! Jer roåena je od tvojega oca–ona ti je ses-tra–ne smijeæ otkrivati njezine golotinje!12 Ne smijeæ otkrivati golotinje sestre svojega oca;jer je to rodna krv tvojega oca.13 Ne smijeæ otkrivati golotinje sestre svoje majke;jer je to rodna krv tvoje majke.14 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene brata svojegaoca! K œeni njegovoj ne smijeæ se pribliœiti; ona jetvoja strina.15 Ne smijeæ otkrivati golotinje svoje snahe–onaje œena tvojega sina; ne smijeæ otkrivati njezinegolotinje!16 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene svojegabrata; to je golotinja tvojega brata!17 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene i ujedno sakøeri njezinom! Køeri njezina sina ili køeri od njez-ine køeri ne smijeæ uzeti da otkrijeæ njihovu golo-tinju! To je krvna obitelj i bilo bi zlodjelo.18 Ne smijeæ uzimati œeninu sestru i time izazivatiljubomoru, da otkrijeæ njezinu golotinju dok joæœena œivi!19 Ne smijeæ se pribliœiti œeni u vrijeme njezine ne-çistoøe da otkrijeæ njezinu golotinju!20 Ne smijeæ leøi sa œenom svojega bliœnjega;njom bi se oneçistio.21 Ne dopuætaj da nijedan od tvojih potomakaproåe kroz vatru Moleku za œrtvu, ni da psuje Imesvojega Boga: Ja sam Gospodin.22 Ne smijeæ leøi s muækarcem kao sa œenom! To

je opaçina.23 I sa œivotinjom ne smijeæ leøi da se pariæ s njomei tako sebe oneçistiæ. Œena se ne smije podati œiv-otinji da se pari s njome! To je opaçina.24 Nemojte se oneçistiti nigdje niçim takvim! Jersvim tim oneçiæøavali su se narodi koje øu ih pro-tjerati kad vi doåete.25 Jer je zemlja postala neçista, pohodit øu je zbognjezinih zlodjela tako da øe zemlja izbljuvati svojestanovnike.26 Drœite moje pravne propise i moje uredbe. Neçinite ni jedne od tih opaçina, ni domaøi ni doæljakkoji œivi kod vas.27 Jer sve te opaçine çinili su ljudi koji su prije vasprebivali u zemlji i tako je postala zemlja neçista.28 Onda vas zemlja neøe izbljuvati æto ste je uçinilineçistom, kako je izbljuvala narod koji je bio prijevas.29 Tko god çini bilo koju od tih opaçina, ljudi kojitakvo æto çine, neka se iskorijene i svojega naroda.30 Tako eto drœite moje uredbe; ne ravnajte se pogadnim obiçajima æto su se drœali prije vas, pa dase time oneçistite. Ja sam Gospodin, vaæ Bog!’ ”

19 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori cijeloj zajednici Izraelovih sinova ikaœi im ovo: ‘Budite sveti, jer sam ja, Gospodin,vaæ Bog, svet.3 Svaki neka poætuje svojega oca i svoju majku ineka drœi moje Subotnje dane! Ja sam Gospodin,vaæ Bog.4 Ne smijete se obraøati k idolima i ne smijete çinitesebi livenih bogova! Ja sam Gospodin, vaæ Bog.5 Kad prinosite Gospodinu œrtvu mirotvornu, ondaje œrtvujte po svojoj slobodnoj volji.6 Na dan kad je œrtvujete, ili dan kasnije neka sepojede, a æto preostane do treøega dana, neka seognjem spali.7 Ako bi se ipak treøi dan æto od toga jelo, to bi bilogadno, i ne bi bilo primljeno.8 Stoga tko god od toga jede, stavlja na sebe zlod-jela, jer je oskvrnuo æto je Gospodinu sveto; takavneka se iskorijeni iz svoga naroda.9 Kad spremate œetvu svoje zemlje, ne smijetepoœeti polja sve do krajnjega ruba i ne smijete pa-birçiti svoju œetvu.10 I u vinogradu ne smijete pabirçiti i ne smijetepobirati otpalih zrna vinograda, nego ih ostavite si-romahu i doæljaku! Ja sam Gospodin, vaæ Bog.11 Ne smijete krasti, ni nepoæteno çiniti, ni lagatijedan drugomu!12 Ne smijete se krivo zaklinjati mojim Imenom i nesmijete oskvrnjivati tako Imena Boœjega! Ja samGospodin.13 Ne smijete zakidati i ne smijete pljaçkati svoje-ga bliœnjega! Ne smijete zadrœavati kod sebe dosutra plaøe poslenika!14 Ne smijete psovati gluhoga i pred slijepca nesmijete stavljati na put niæta, nego se boj svojegaBoga. Ja sam Gospodin.15 Ne smijete çiniti nepravde kod presude! Nesmijete iøi na stranu siromaha, ni çastiti odliçnika,nego sudite po pravdi svojem bliœnjemu!16 Ne smijete prosipati klevete meåu svojombraøom i ne stavljati tim u opasnost œivot svojegabliœnjega! Ja sam Gospodin.17 Ne smijete nositi u srcu mrœnje protiv svojegabrata! Otvoreno uputite svojega bliœnjega da zbognjega ne navuçete krivnju na sebe.18 Ne smijete se osveçivati, ni mrziti koga iz svoje-ga naroda, nego ljubite svojega bliœnjega kao sa-moga sebe! Ja sam Gospodin.

68Levitski Zakon19 Drœite moje uredbe! Œivinçeta svojega ne smi-jete puætati na œivinçe druge vrste! Ne smijete zasi-javati svoja polja dvojakim sjemenom! Ne smijeteodijevati haljine od dvije vrste, lanene i vunene!20 Ako bilo tko legne sa œenom koja kao suloœnicapripada drugomu muœu, a nije osloboåena ni otku-pljena, neka se biçuju, ali da se ne usmrte, jer onanije osloboåena.21 Neka on prinese na ulazu u æator sastankaGospodinu ovna kao œrtvu za prijestup.22 Neka mu onda sveøenik ovnujskom œrtvom zaprijestup pribavi pred Gospodinom pomirenje zapoçinjeni grijeh. Tako øe mu se oprostiti grijeh ukoji je poçinio.23 Kad doåete u zemlju i zasadite svakojakihvoøaka, smatrajte njihove prve plodove kao neob-rezane. Neka vam budu kroz tri godine neobreza-ni: oni neka se ne jedu!24 U çetvrtoj godini neka budu svi njihovi plodovi uzahvalu posveøeni Gospodinu.25 Tek u petoj godini smijete uœivati njihove plo-dove; to obilatiji bit øe vam onda prihod. Ja samGospodin, vaæ Bog!26 Niæta ne smijete jesti s krvlju! Ne smijete vraçatini çarati!27 Ne smijete æiæati svoje kose na svojim sljepo-oçnicama; ne æiæajte okrajke svoje brade.28 Zbog mrtvaca ne smijete çiniti ureze na svoje-mu tijelu; ne smijete urezivati na sebi nikakvihbiljega. Ja sam Gospodin.29 Ne smijete obeæçastiti svoje køeri puætajuøi jeza bludnicu da zemlja ne postane bludniçko mje-sto i napuni se pokvarenoæøu.30 Moje Subotnje dane svetkujte i poætujte mojesvetiæte. Ja sam Gospodin.31 Ne smijete se obraøati na zazivaçe duhova ivraçare; ne smijete ih pitati za savjet, da se njimaoneçistite. Ja sam Gospodin, vaæ Bog.32 Ustanite pred sijedom glavom, poætujte pris-utne starce, i bojte se svojega Boga. Ja sam Go-spodin.33 Ako doæljak boravi u vaæoj zemlji, ne smijete gaugnjetavati.34 Neka doæljak koji œivi meåu vama bude kao idomaøi koji je roåen meåu vama; ljubite ga kaosame sebe, jer sami ste bili doæljaci u zemlji egipat-skoj. Ja sam Gospodin, vaæ Bog.35 Ne smijete çiniti nepravde kod presude, kodmjere za duœinu, mjere za teœinu, ili obima.36 Mjerila neka su vam pravedna, utezi pravedni,efa pravedna i hin pravedni. Ja sam Gospodin, vaæBog, koji sam vas izveo iz egipatske zemlje.37 Zato drœite toçno sve moje zakone i uredbe. Jasam Gospodin.’ ”

20 Onda je rekao Gospodin Mojsiju govoreøi: 2 “Govori opet Izraelovim sinovima ovo:‘Ako Izraelac ili doæljak koji œivi u Izraelu, dade kojesvoje dijete Moleku, taj neka se smrøu kazni; na-rod neka ga kamenuje.3 Ja øu se sam okrenuti protiv njega i iskorijenit øuga iz njegova naroda, jer je dao svoje dijete Molekui tako oneçistio moje svetiæte i obeæçastio svetoIme moje.4 Ako bi narod zemlje bilo kako zatvorio svoje oçipred çovjekom koji daje svoje potomke Moleku ioni ga ne ubiju,5 onda øu se ja sam okrenuti protiv takva çovjeka iprotiv cijele njegove obitelji; iskorijenit øu njega isve koji su se predali Moleku s njim poçinili preljub.6 Ako se netko obraøa na zazivaçe duhova ivraçare i s njima sluœi krivoboætvu, onda øu se ja

sam okrenuti protiv takva çovjeka i iskorijeniti ga iznjegova naroda.7 Zato se posvetite i budite sveti, jer ja sam Gospo-din, vaæ Bog.8 Drœite toçno moje uredbe! Ja sam Gospodin kojivas posveøujem.9 Svaki koji proklinje oca ili majku, neka se smrøukazni. Jer je oca i majku proklinjao, neka njegovakrv bude na njemu.10 Ako netko sagrijeæi sa œenom udanom, saœenom svojega bliœnjega, neka se smrøu kaznipreljubnik i preljubnica.11 Çovjek koji legne sa œenom svojega oca, otkrioje golotinju svojega oca, neka se oboje smrøu ka-zni. Neka njihova krv bude na njima.12 Ako çovjek sagrijeæi sa svojom snahom, nekase oboje smrøu kazni. Oni su time poçinili opaçinu.Neka njihova krv bude na njima.13 Ako muækarac legne s drugim muækarcem kaosa œenom, poçinili su obojica opaçinu; neka seoboje smrøu kazni. Neka njihova krv bude nanjima.14 Ako çovjek oœeni œenu i uz to joæ njezinu majku,to je zlodjelo. Neka njega i nju obje spale, da seuçini kraj takvim zlodjelima meåu vama.15 Ako se çovjek pari sa œivinçetom, neka se sm-røu kazni; œivinçe neka se ubije!16 Ako se œena pribliœi œivinçetu da se pari s njim,ubij œenu i œivinçe. Neka se zacijelo smrøu kazne.Neka njihova krv bude na njima.17 Ako çovjek uzme za œenu svoju sestru od oçeveili majçine strane, i ako je on vidio njezinu golotinjui ona vidjela njegovu golotinju, to je zlodjelo. Nekase usmrte pred oçima svojega naroda! On je obe-æçastio svoju sestru; neka svoju krivnju ispaæta.18 Ako çovjek legne sa œenskom osobom u vrije-me njezine nemoøi, i otkrije njezinu golotinju, on jetako otkrio njezinu njezino mjeseçno pranje. Nekase oboje iskorijeni iz svojega naroda.19 Ne smijete otkrivati golotinje sestre svojega ocaili svoje majke, jer takav obeæçaæøuje svoj bliskirod. Oni neka svoju krivnju ispaætaju.20 Ako çovjek legne sa œenom svojega strica,otkrio je golotinju svojega strica. Oni neka svojukrivnju ispaætaju; umrijet øe bez djece.21 Ako çovjek uzme k sebi œenu svojega brata, toje neçisto. Otkrio je golotinju svojega brata. Oni øeostati bez djece.22 Zato trebate drœati sve moje pravne propise iuredbe, i izvræujte ih, tako da vas ne izbljuje zemljau koju vas hoøu dovesti da se u njoj smjestite.23 Ne smijete iøi po uredbama naroda koje øu pro-tjerati ispred vas pri vaæem dolasku, jer su çinili sveto, zato su mi omrznuli.24 A ja sam vam rekao: vi øete baætiniti njihovu ze-mlju, vama øu dati u posjed zemlju u kojoj teçe mli-jeko i med. Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji samvas odvojio od ostalih naroda.25 Zato trebate razlikovati izmeåu œivotinja çistih ineçistih, izmeåu ptica çistih i neçistih. Ne smijetese oneçistiti, tako da postanete odvratni, sa œivoti-njama ili sa pticama ili bilo çim æto puœe po zemlji,a æto sam vam oznaçio kao neçisto.26 Budite mi sveti, jer sam ja Gospodin svet, iodvojio sam vas od drugih naroda da budete moji.27 Muœ ili œena koji su zazivaçi duhova ili vraçari,neka se smrøu kazne; neka ih kamenuju. Neka nji-hova krv bude na njima.’ ”

21 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: “Govori sveøenicima, Aronovim sinovima ikaœi im: ‘Neka se nitko ne uçini neçistim ni na ko-

69 Levitski Zakonjem mrtvacu u svojemu narodu,2 osim na svojim bliœim roåacima po krvi, na svojojmajci, svojem ocu, svojem sinu, svojoj køeri, svo-jem bratu,3 i svojoj sestri, ako ona joæ kao djevojka œivi kodnjega i nema muœa, smije se oneçistiti.4 Ali on se ne smije oneçistiti, buduøi da je glavar usvojem narodu, da bi se oskvrnuo.5 Ne smiju æiæati kose na svojoj glavi i svoje bradene smiju podstrizati i ne smiju praviti ureze na svo-jemu tijelu.6 Neka budu sveti svojem Bogu i neka ne oskvrn-juju imena svojega Boga, jer prinose œrtve ognjemspaljene Gospodinove, kruh svojega Boga; zatoneka budu sveti.7 Neka ne uzimaju bludnicu ili oskvrnjenu za œenu;i ne smiju se œeniti œenom rastavljenom od svojegamuœa; jer je sveøenik posveøen svojem Bogu.8 Stoga ga poætujte, jer on prinosi hranu tvojegaBoga. Kao svet neka ti bude, jer sam svet ja, Go-spodin, koji vas posveøujem.9 Ako se køi bilo kojega sveøenika oneçisti svojimbludom, i tim oskvrni svojega oca, neka se na vatrispali.10 A visoki sveøenik, koji je meåu svojom braøom,na çiju se glavu izlilo ulje pomazanja i koji je posve-øen i odjeven u svete haljine, neka ne otkriva svojuglavu ni razdira svoje haljine;11 neka se ne primakne nijednomu mrtvacu, pa ina ocu i na majci neka se ne oneçistiti.12 Neka ne ostavlja svetiæta, i svetiæte svojegaBoga neka ne oskvrnjuje, jer je na njemu posveøe-nje ulja pomazanja njegova Boga. Ja sam Gospo-din.13 Za œenu neka sebi uzima djevicu.14 Udovicom ili rastavljenom œenom ili oskvrn-jenom ili bludnicom, tima se ne smije œeniti; nekauzme djevicu iz svojega naroda sebi za œenu.15 Neka ne oskvrnjuje svojega potomstva meåusvojim narodom, jer ja sam Gospodin posveøujemga.’ ”16 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:17 “Govori Aronu ovako: ‘Ako tko od tvojih buduøihpotomaka ima na sebi kakvu tjelesnu manu, nesmije pristupiti prinositi œrtvenu hranu svojegaBoga.18 Jer tko ima na sebi kakvu tjelesnu manu nekane pristupi: ni slijep, ni hrom, ni sakat, nitko u kogaje jedan ud previæe dug,19 tko ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku,20 ili grbav ili suæiçav, nitko koji ima nezdrave oçi,ni æugav, ni liæajav, ni uækopljenik.21 Çovjek od potomaka sveøenika Arona koji imamanu, ne smije pristupiti, da prinese œrtvu ognjemspaljenu Gospodinu. On ima manu, ne smije pri-nositi hranu svojega Boga.22 Ali smije jesti hranu svojega Boga, naime, odnajsvetijih i svetih darova;23 ali neka ne prilazi zavjesi i pristupi œrtveniku, jerima manu. Inaçe bi oskvrnuo moja svetiæta, jer jaGospodin, posveøujem ih.’ ”24 Mojsije je rekao ovo Aronu i njegovim sinovimai svim Izraelovim sinovima.

22 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Aronu i njegovim sinovima da seodvoje od svetih stvari Izraelovih sinova i da neobeæçaæøuju sveto Ime moje. Ja sam Gospodin.3 Kaœi im ovako: ‘Ako ikad itko izmeåu svih poto-maka vaæih pristupi, u stanju neçistoøe, k svetimdarovima koje Izraelovi sinovi posveøuju Gospo-dinu, taj çovjek neka se ukloni ispred mene. Ja

sam Gospodin.4 Tko izmeåu Aronovih potomaka trpi od gube iliizljeva, ne smije jesti od svetih darova dok nije opetçist. Tko se dotakne koga god koji se oneçistio odmrtva tijela, ili tko se oskvrnuo,5 ili tko dotakne œivotinju æto gmiœe po zemlji, odçega se on oneçistio, ili çovjeka od koga navuçe nasebe bilo koju neçistoøu,6 tko se, dakle, dotakne takvog çega, ostaje neçistdo veçeri i neka ne jede niæta od svetih prinosa dokse nije okupao.7 A kad zaåe sunce, on je opet çist i tada smije jestiod svetih prinosa, jer oni mu dolaze kao hrana.8 Od œivotinje poginule ili rastrgane ne smije jesti.On bi se tim oneçistio. Ja sam Gospodin.9 Stoga oni moraju drœati moje uredbe, inaçe bisagrijeæili i morali umrijeti, ako su ga oskvrnuli po-sveøeno. Ja Gospodin posveøujem ih!10 Onaj tko nije sveøenik ne smije jesti od svetogaprinosa; ni ukuøanin ili nadniçar ne smije jestineæto sveto.11 Ako sveøenik kupi roba za novce, onda taj smijeod toga jesti, i oni koji su roåeni u njegovoj kuøismiju jesti njegovu hranu.12 Ako se køi sveøenikova uda za koga izvana,ona ne smije jesti od svetih prinosa.13 Ali ako je køi sveøenikova udovica ili rastavlje-na, a nema djece, i vrati se opet u kuøu svojegaoca, onda ona smije jesti hranu svojega oca kao usvojoj mladosti, ali nitko izvana ne smije æto odtoga jesti.14 Ako netko jede sveto nehotice, onda øe pov-ratiti sveto sveøeniku i dometnuti joæ peti dio vrijed-nosti.15 Oni ne smiju oskvrnuti svetih prinosa Izraelovihsinova, koje ovi prinose Gospodinu.16 Navukli bi na sebe kaœnjiv prijestup, kad bi onijeli njihove svete prinose, jer ja Gospodin pos-veøujem ih.’ ”17 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:18 “Govori Aronu i njegovim sinovima i svim Izra-elovim sinovima i kaœi ovako: ‘Ako netko od Izra-elove kuøe ili od stranaca u Izraelu prinese svojprinos Gospodinu, zavjetovane ili dragovoljne pri-nose kao œrtvu paljenicu,19 onda za to neka se prinese dragovoljni prinos,bez mane muæko od goveda, ovaca i koza.20 Ali œivotinju koja ima manu ne smijete prinositi,jer vam to neøe biti ugodno primljeno.21 Ako tko god prinosi Gospodinu kao œrtvu miro-tvornu govedo ili ovcu da izvræi zavjet ili kao drago-voljni prinos da bude ugodan, ne smije imatinikakve mane na sebi.22 Œivotinje koje su slijepe ili imaju koji ud slomljenili ranu ili su gnojave, krastave ili liæajave, ne smi-jete prinositi Gospodinu ni od toga na œrtvenikstaviti Gospodinu œrtvu ognjem spaljenu.23 Junca ili ovcu s predugim ili prekratkim udomsmijete œrtvovati kao dragovoljni prinos, ali kaoœrtva zavjetna neøe vam biti primljena.24 Ne smijete prinositi Gospodinu æto je stuçeno,zdrobljeno, istrgano ili isjeçeno; to ne smijete pri-nositi u svojoj zemlji.25 Ne smijete iz ruke doæljaka, kao hranu svojegaBoga prinositi, jer njihova pokvarenost je u njima, imana je u njima. Neøe biti ugodno primljeno odvas.’ ”26 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:27 “Junac ili ovca ili jare kad se omladi neka ostanesedam dana kod svoje majke. Od osmoga dana idalje bit øe ugodno primljeno kao œrtva ognjemspaljena Gospodinu.

70Levitski Zakon28 Govedo ili ovcu ne smijete klati zajedno s njiho-vim mladima i u isti dan.29 Kad hoøete prinijeti Gospodinu œrtvu zahvalnu,onda ju prinosite dragovoljno.30 Neka se joæ isti dan pojede; neka se niæta neostavi do drugoga jutra. Ja sam Gospodin.31 Stoga drœite briœno moje zapovijedi, i vræite ih!Ja sam Gospodin.32 Ne smijete oskvrnuti mojega svetog Imena, a jaøu biti ætovan meåu Izraelovim sinovima. Ja Go-spodin koji vas posveøujem!33 Koji sam vas izveo iz egipatske zemlje da bu-dem vaæ Bog. ΔJa sam Gospodin.”

23 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:‘Gozbe Gospodinove koje øete proglasiti svetimsazivima, ovo su:3 Æest dana neka se obavi sav posao, a sedmi danje Subotnji dan, samo odmor, sveti saziv. Taj danne smijete obavljati nikakva posla; to je Subotnjidan Gospodinov u svim vaæim boraviætima.4 Ovo su gozbe Gospodinove, sveti sazivi, kojeøete svetkovati u odreåeno vrijeme.5 Çetrnaesti dan prvoga mjeseca uveçer jest Pa-sha Gospodinova.6 Petnaesti dan istoga mjeseca je Sveçana gozbaBeskvasnih kruhova u çast Gospodinu. Ondajedite sedam dana beskvasne kruhove.7 Prvoga dana neka se odrœi sveti saziv. Neka seonda ne obavlja nikakav teœaçki posao.8 Sedam dana øete prinositi Gospodinu œrtvu ogn-jem spaljenu. Sedmi dan opet je sveti saziv. Nekase onda ne obavlja nikakav teœaçki posao.’�”9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kaddoåete u zemlju koju vam hoøu dati i ondje poçneteœeti, onda donesite snop prvina od svoje œetve ksveøeniku.11 On neka onda œrtvuje snop podizanjem i maha-njem pred Gospodinom, da vas uçini ugodno prim-ljene. Na dan po Subotnjem danu neka sveøenikœrtvuje mahanjem.12 Taj dan, kad œrtvujete snop mahanjem, neka seœrtvuje Gospodinu jednogodiænje janje bez manekao œrtvu paljenicu.13 Uz to kao prinos dvije desetine bijeloga braæna,zamijeæena s uljem, œrtvu ognjem spaljenu na ugo-dan miris Gospodinu, onda kao naljev joæ çetvrthina vina.14 Kruha i zrnja prœena ili stuçena ne smijete jestidok niste prinijeli prinos svojem Bogu. To neka jevjeçita uredba kroz sve vaæe naraætaje u svimvaæim prebivaliætima.15 Od dana po Subotnjem danu, naime, od danakad ste prinijeli snop podizanjem i mahanjem, bro-jite sedam punih tjedana.16 Do dana æto dolazi iza sedmog Subotnjeg danabrojite pedeset dana. Onda prinesite Gospodinuprinos od novoga œita.17 Iz svojih prebivaliæta donesite sobom dva kruhaza œrtvu podizanjem i mahanjem, æto se sastoje oddvije desetine bijeloga braæna i peçena su s kvas-cem. To je prvina Gospodinu.18 Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodiænjihjanjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna. To sukao œrtve paljenice Gospodinu, sa svojim œitnimprinosom i svojim naljevima kao œrtvu ognjemspaljenu na ugodan miris Gospodinu.19 Onda prinesite jarca kao œrtvu za grijeh i dvajednogodiænja janjeta kao œrtvu mirotvornu.20 Neka ih sveøenik œrtvuje podizanjem i maha-

njem pred Gospodinom, zajedno s kruhovima odprvina, s dva janjeta. To neka je sveto Gospodinuza sveøenika.21 U isti dan neka se sazove sveti saziv. Ne smi-jete obavljati nikakav teœaçki posao. Ovo neka jevjeçita uredba kroz sve vaæe naraætaje�u svimvaæim prebivaliætima.22 Kad poçnete œeti u svojoj zemlji, onda ne smi-jete poœeti polje sve do krajnjega ruba i ne pabirçitepo œetvi. Ostavite oboje siromasima i doæljacima.Ja sam Gospodin, vaæ Bog.’ ”23 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:24 “Objavi Izraelovim sinovima ovu uredbu: ‘Prvidan sedmoga mjeseca neka vam je dan odmora,dan spomena s trubljenjem rogova, sveti saziv.25 Onda ne smijete obavljati nikakva teœaçkogposla, i prinijeti øete œrtvu ognjem spaljenu Gospo-dinu.’ ”26 Joæ je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:27 “A deseti dan istoga mjeseca sedmoga jest danpomirenja. Neka bude za vas sveti saziv, ponizitesvoje duæe i prinesite œrtvu ognjem spaljenu Go-spodinu.28 Na taj dan ne smijete obavljati nikakva posla, jerto je dan pomirenja, koji øe vam pribaviti pomirenjepred Gospodinom, vaæim Bogom.29 Zato neka se svaki, koji se ne ponizi na taj dan,iskorijeni iz svojega naroda.30 Ako bilo tko obavlja na taj dan bilo kakav posao,ja øu tu osobu uniætiti iz njegova naroda.31 Nikakva posla ne smijete obavljati. Ovo neka jevjeçita uredba kroz sve vaæe naraætaje u svimvaæim prebivaliætima.32 Neka vam to bude Subotnji dan, dan potpunogaodmora, i ponizite svoje duæe. Deveti dan mjese-ca, uveçer, svekujte Subotnji dan drœati svojodmor od veçeri do veçeri.”33 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, rekavæi:34 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Petna-esti dan istoga sedmog mjeseca jest Sveçanagozba Sjenica u çast Gospodinu za sedam dana.35 Na prvi dan jest sveti saziv; neka se ne obavljanikakav teœaçki posao.36 Sedam dana øete prinositi Gospodinu œrtvuognjem spaljenu onda osmi dan odrœati sveti sazivi prinijeti Gospodinu œrtvu ognjem spaljenu. To jeSveçanost zavræna; onda ne smijete obavljatinikakva teœaçkog posla.37 To su Sveçanosti Gospodinove, na koje øetedrœati svete sastanke da prinosite Gospodinu,œrtve ognjem spaljene i œitni prinos, œrtvu klanicu inaljev, kako ih traœi pojedini dan,38 osim Subotnjih dana Gospodinovih i darova,svih vaæih zavjetnih œrtava i dragovoljnih prinosakoje prinosite Gospodinu.39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca, kad sku-pljate prihod zemlje, svetkujte Sveçanu GozbuGospodinovu sedam dana. Prvi dan neka budeSubotnji dan odmora i na osmi dan Subotnji danodmora.40 Na prvi dan øete donijeti za sebe najljepæih plo-dova, palmovih grana, i grana s gustolisnatih sta-bala i potoçnih vrba i veselite se predGospodinom, svojim Bogom, sedam dana.41 Svetkujte ovu Sveçanu Gozbu svake godinesedam dana u çast Gospodinu. Ovo neka je vjeçitauredba kroz sve vaæe naraætaje. U sedmom mje-secu øete ga svetkovati;42 Sedam dana øete biti u sjenicama. Svakidomaøi Izraelac neka boravi u sjenicama,43 da vaæi naraætaji spoznaju da sam ja uçinio daIzraelovi sinovi borave u sjenicama kad sam ih iz-

71 Levitski Zakonveo iz egipatske zemlje, ja sam Gospodin, vaæBog.’ ”44 Mojsije je tako objavio Izraelovim sinovimaSveçanosti Gospodinove.

24 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima da ti do-nesu çista ulja iz stuçenih maslina za svjetlo, damogu svaki dan svjetiljke gorjeti.3 Izvan zavjese Svjedoçanstva u æatoru sastankaima ga Aron spremati, da gori stalno od veçeri dojutra pred Gospodinom. Ovo neka je vjeçita ure-dba kroz vaæe naraætaje.4 Da on na svjetiljci od zlata oprema œiœke trajnopred Gospodinom.5 Uzmi onda bijeloga braæna i ispeci od njega dva-naest kolaça. Dvije desetine neka doåu na svakikolaç.6 Postavi ih onda u dva reda, po æest u jedan red,na çistom stolu pred Gospodinom.7 Svaki red neka okadi çistim miomirisnim kadomda bude mirisni dio kruhu za spomen, a œrtva og-njem spaljena Gospodinu.8 Redovito svakoga Subotnjeg dana neka se takopostavljaju pred Gospodinom. Ovo veœe Izraelovesinove kao vjeçni zavjet.9 Oni neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima,koji ih moraju pojesti na svetom mjestu, jer to jenjemu najsvetije od Gospodinovih œrtava ognjemspaljenih, po trajnoj uredbi.”10 Jednoga dana umijeæao se sin jedne Izraelke,çiji je otac bio Egipøanin, meåu Izraelove sinove itako se posvadili sin Izraelke i neki Izraelac.11 Pritom sin Izraelke pohulio i opsovao Ime Gos-podinovo. Zato su ga doveli k Mojsiju. Majka mu sezvala Æelomita i bila je køi Dibrijeva od plemenaDana.12 Onda su ga stavili u zatvor, dok im onaj ne pre-sudi po rijeçi Gospodinovoj.13 I rekao je Gospodin Mojsiju, govoreøi:14 “Izvedi psovaça van pred tabor i svi koji su çulineka stave svoje ruke na njegovu glavu i neka gakamenuje sva zajednica.15 A Izraelovim sinovima kaœi: ‘Ako netko pohulisvojega Boga, neka se kazni za svoj grijeh.16 Tko opsuje Ime Gospodinovo, neka se kaznismrøu; sva zajednica neka ga kamenuje. Doæljak idomaøi neka se pogubi, ako opsuje Ime Gospodi-novo.17 Ako netko ubije çovjeka, neka se kazni smrøu.18 Tko ubije œivinçe, neka ga nadoknadi, œivinçeza œivinçe.19 Ako netko nanese svojem bliœnjemu tjelesnuætetu, neka mu se uçini isto tako kako je on uçinio:20 rana za ranu, oko za oko, zub za zub. Ista ætetatjelesna koju je on nanio drugomu, neka se i njemunanese.21 Tko ubije œivinçe, neka ga nadoknadi; tko ubijeçovjeka, neka bude pogubljen!22 Neka bude isti zakon za doæljaka kao zadomaøega, jer ja sam Gospodin, vaæ Bog.‘ ”23 Onda je Mojsije govorio Izraelovim sinovima; ioni su izveli psovaça van pred tabor i kamenovaliga. Uçinili su Izraelovi sinovi tako kako je Gospo-din zapovjedio Mojsiju.

25 Gospodin je rekao Mojsiju na Gori Sinaj, go- voreøi:2 “Objavi Izraelovim sinovima ovu zapovijed: ‘Kaddoåete u zemlju koju vam hoøu dati, onda nekazemlja ima odmor, to je Subotnji dan u çast Gospo-dinu.

3 Æest godina zasijavajte svoje polje, æest godinaobrezujte svoj vinograd i skupljate ljetinu svojegapolja.4 Ali u sedmoj godini neka zemlja ima potpunodmor, to je Subotnji dan u çast Gospodinu. Ondane smijete zasijavati svoja polja i gojiti svojega vi-nograda.5 I prijaænje œetve æto uzraste samo od sebe, nesmijete poœeti i groœåa svojega neobrezana vino-grada ne smijete pobrati. Neka bude za zemlju go-dina odmora.6 Æto urodi zemlja za svojega odmora, neka vambude za hranu, tebi, tvojim slugama, sluækinjama,najamnicima i ukuøanima æto œive kod tebe.7 I stoci tvojoj i zvjeradi u tvojoj zemlji neka budesav urod za hranu.8 Nabroji sedam takvih godina odmora dakle se-dam puta sedam godina, tako da vrijeme od se-dam godina odmora iznese çetrdeset i devetgodina.9 Onda daj da glasno zatrubi truba u deseti dansedmoga mjeseca! Na Dan pomirenja neka pos-vuda u zemlji odjeknu buçne trube.10 Posvetite godinu pedesetu i proglasite sloboduza sve stanovnike u zemlji. To neka vam je jubile-jska godina, u kojoj opet svaki dolazi u posjed svo-jega vlasniætva i svojoj obitelji se vraøa.11 Svaka pedeseta godina neka vam je jubilejskagodina. Onda ne smijete ni sijati, ni ono æto uzrastesamo od sebe poœeti, ni groœåa pobrati u vinogra-du neobrezanom.12 Jer je to jubilejska godina, sveto vrijeme za vas!Samo ono æto raste samo od sebe smijete pojestiiz polja.13 U takvoj jubilejskoj godini neka svaki od vasopet doåe na svoje vlasniætvo.14 Ako prodate æto svojem bliœnjemu ili kupite ætood svojega bliœnjega, onda ne smijete zakidatijedan drugoga,15 nego prema broju godina, od posljednje jubilej-ske godine, kupujte od svojega bliœnjega i premabroju godina œetve neka ti on prodaje.16 Ako bude viæe godina, trebate prema tomu viæeplatiti, i ako manje bude godina, platit øete prematomu manje, jer on ti prodaje stanoviti broj œetava.17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego se bojtesvojega Boga, jer ja sam Gospodin, vaæ Bog.18 Drœite, dakle, moje zapovijedi i vjerno vræitemoje pravne propise, pa øete prebivati bez strahau svojoj zemlji.19 Zemlja øe davati svoj urod da mognete jesti dositosti i u njoj prebivati bez straha.20 Ako pitate: ‘Od çega øemo œivjeti u sedmoj go-dini kad ne sijemo i ne œanjemo?’21 Onda znajte da u æestoj godini udijelit øu vamsvoj blagoslov da vam urodi dosta za tri godine.22 Makar tek u osmoj godini sijete, imat øete joæuvijek jesti od stare œetve. Do devete godine, donove œetve, imat øete jesti staro œito.23 Zemljiæte i tlo ne smije se prodavati dovijeka, jerzemlja pripada meni, a vi ste samo doæljaci i uku-øani kod mene.24 Morate u zemlji koju posjedujete dopustiti da seopet svuda otkupljuje zemljiæte.25 Ako osiromaæi tvoj brat i proda neæto od posjedasvojega, onda neka nastupi za njega najbliœinjegov roåak kao otkupitelj i to opet otkupi, æto jeprodao njegov roåak.26 Ako netko nema nikoga da ga otkupi, ali samdoåe do novaca za otkup,27 onda neka odbije godine koje su protekle odprodaje, i preostatak povrati onomu komu je pro-

72Levitski Zakondao, da bi se vratio svojem vlasniætvu.28 Ako nije u moguønosti otkupiti ga, onda ostajezemljiæte koje je prodao, u posjedu kupca do jubi-lejske godine. A u jubilejskoj godini neka se povratitako da on opet doåe do svojega vlasniætva.29 Ako netko proda kuøu u gradu zidomograåenom, onda neka ostane pravo otkupa dosvræetka godine u kojoj ju je prodao; godinu dananeka ostane za njega pravo otkupa.30 Ako otkup do svræetka pune godine nije uçinjen,onda neka kuøa æto stoji u gradu zidomograåenom ostane dovijeka kupcu i njegovimpotomcima; ne mora se povratiti u jubilejskoj godi-ni.31 A kuøe u selima koje nisu ograåene zidom,neka se uzmu kao dio posjeda zemlje. One semogu otkupiti i povratiti u jubilejskoj godini.32 U levitskim gradovima imaju Leviti pravo kuøe,u gradovima koje pripadaju njima, uvijek otkupiti.33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi svoju pro-danu kuøu, onda mu se ona, ako je u gradu æto jenjemu dodijeljen, opet povrati u jubilejskoj godini,jer kuøe u levitskim gradovima njihova su baætinameåu Izraelovim sinovima,34 Ali paænjaci njihovih gradova ne smije se proda-vati jer pripadaju njima za sva vremena.35 Ako je tko od tvoje braøe zaduœen kod tebe i nemoœe platiti, onda øeæ mu pomoøi kao da bi biodoæljak ili ukuøanin, da moœe produœiti svoj œivot uztebe.36 Ne smijeæ uzeti od njega kamatu, nego se bojsvojega Boga i daj da tvoj brat œivi uz tebe!37 Ne smijeæ mu davati svoj novac na kamatu, nine posuåuj mu svoju hranu da tako zaradiæ!38 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam vas izveoiz egipatske zemlje da vam dadem zemlju Kanaani da budem vaæ Bog.39 Ako je koji od tvoje braøe zaduœen kod tebe i tebise proda, ne daj da ti sluœi kao rob.40 Kao nadniçar, kao ukuøanin neka bude kodtebe, samo do jubilejske godine neka sluœi kodtebe.41 A onda neka te slobodno ostavi, on i njegovadjeca, i vrati se svojoj rodbini i opet doøi u posjedsvojih oçinskih dobara.42 Jer oni su moje sluge æto sam ih izveo iz Egipta;oni se ne smiju prodati kao robovi.43 Ne smijeæ gospodariti nad njim nemilo, nego seboj svojega Boga!44 Ako trebate robova i ropkinja, smijete ih kupitiod onih naroda æto stoje oko vas.45 I djecu ukuøana æto œive kod vas smijete kupiti,i njihove potomke koji borave kod vas i roåeni su uvaæoj zemlji; ove smijete posjedovati kao vlasni-ætvo.46 I moœete ih ostaviti kao baætinu svojoj djeci izavas da ih posjeduju kao vlasniætvo. Moœete ihstalno imati za robove, ali nad svojom braøom,Izraelovim sinovima, ne smijete, jedan nad dru-gim, gospodariti nemilo.47 Ako doæljak steçe ili ukuøanin uza te imanje, ajedan od tvoje braøe padne u dug kod njega pa seproda za roba doæljaku ili ukuøaninu uza te, ilipotomku iz obitelji kojega doæljaka,48 onda, poæto je prodao, neka ostane za njegapravo otkupa: jedan od njegove braøe smije gaotkupiti.49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili koji po krvibliœi roåak njegov iz plemena njegova neka gaotkupi, ili neka on sam toliko sastavi novaca da seotkupi.50 S onim koji ga je kupio neka proraçuna vrijeme

od godine kad se prodao do jubilejske godine. Ci-jena za koju se prodao neka se jednako razdijeli nabroj godina. Kao nadniçaru neka se njemu raçunavrijeme sluœbe.51 Ako joæ ima mnogo godina do jubilejske godine,neka za otkup svoj plati primjereni iznos od svoteza koju je bio kupljen.52 Ako li preostaje samo malo godina do jubilejskegodine, neka onda prema tomu proraçuna. Po go-dinama njegove sluœbe ravna se koliko treba platitiza svoj otkup.53 Kao jedan koji godinu za godinom radi za plaøu,neka on bude kod njega i ovaj ne smije pred tvojimoçevima gospodariti nad njim nemilo.54 Ako se ovako ne otkup u tim godinama, onda ujubilejskoj godini neka slobodno odu on i njegovadjeca.55 Jer meni pripadaju Izraelovi sinovi kao sluge.Moje su sluge oni koje sam izveo iz Egipta, ja Go-spodin, vaæ Bog.

26 Ne smijete praviti sebi idole postavljati kipo- ve i kamene spomenike, ni podizati kamen-ove sa slikarijama u svojoj zemlji, da im se klan-jate. Jer ja, Gospodin, jesam vaæ Bog.2 Drœite moje Subotnje dane i poætujte mojesvetiæte, jer ja sam Gospodin.3 Ako budete œivjeli po mojim zakonima i izvræavalimoje zapovijedi,4 davat øu vam kiæe u pravo vrijeme, zemlja øedavati svoju ljetinu i stabla u polju davat øe svojeplodove.5 Vræidba øe se kod vas oduœiti do berbe, a berbado sjetve. I kruh øete svoj jesti do sitosti i prebivatøete bez straha u svojoj zemlji.6 Uçinit øu da vlada mir u zemlji tako da mogneteleøi, a da vas nitko ne straæi. Uçinit øu da i divljezvjeradi nestane iz zemlje, i neøe maç provaliti uvaæu zemlju.7 Neprijatelje svoje tjerat øete u bijeg i oni øe predvama padati od maça.8 Petorica vas nagonit øe u bijeg stotinu i stotinavas deset stotina; neprijatelji vaæi padat øe predvama od maça.9 Okrenut øu se k vama, uçinit øu vas mnogobro-jnima, umnoœit øu vas i svoj zavjet uzdrœati s vama.10 Staro œito øete odleœano jesti, i morat øete is-prazniti staro da napravite mjesto novomu.11 Postavit øu svoje prebivaliæte meåu vama ineøu vas gledati poprijeko.12 Hoditi øu meåu vama i biti vaæ Bog, a vi øete bitimoj narod.13 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam vas izveoiz egipatske zemlje da im duœe ne sluœite kao ro-bovi. Ja sam polomio palice vaæega jarma i uçinioda hodite uspravno.14 Ako me ne budete sluæali i sve ove zapovijedi nebudete ispunjavali,15 nego prezrete moje zakone i pogazite mojepravne propise ako da ne ispunjavate svih zapovi-jedi mojih i kræite moj zavjet,16 onda øu i ja prema tomu postupati s vama istaviti na vas kuænje strahovite: suæicu i vruøicu,koje øe vam oçni vid oduzeti i œivot vam oteti. Uza-ludno øete onda sijati svoje sjeme, jer øe ga pojestivaæi neprijatelji.17 Okrenut øu svoje lice protiv vas tako da vaspotuku vaæi neprijatelji. Vaæi protivnici gospodaritøe nad vama i bjeœat øete i kad vas nitko ne budeprogonio.18 Ako me ni onda joæ ne budete sluæali, kaznit øuvas joæ sedam puta œeæøe za vaæe grijehe.

73 Levitski Zakon19 Slomit øu vaæu drsku oholost i nebesa nadvama uçiniti kao œeljezo i vaæu zemlju kao mjed.20 Onda øete se muçiti uzalud. Zemlja vam neøeraåati svojega roda i stabla na polju neøe vam da-vati svojih plodova.21 Ako mi se i onda joæ budete protivili i neøetehtjeti sluæati, kaznit øu vas joæ sedam puta œeæøeza vaæe grijehe.22 Zvjerad divlju poslat øu protiv vas da vam ugrabivaæu djecu i podavi vaæu stoku i umanji vaæ brojtako da opuste vaæi putovi.23 Ako vas joæ ni tim ne opametim, nego mi se joæuvijek budete protivili,24 onda øu se i ja usprotiviti vama i kazniti vas se-dam puta za vaæe grijehe.25 Pustit øu na vas maç koji øe osvetiti za kræenjemojega zavjeta. Ako se onda povuçete u svojegradove, poslat øu meåu vas kugu, i bit øetepredani u æake svojom neprijateljima.26 Kad vam onda joæ ukinem potporu kruha, ondaøe vam deset œena peøi kruh u jednoj jedinoj peøi,davat øe vam se kruh na mjeru i vi øete ga jesti, alise neøete nasititi.27 Ako me i poslije toga ne posluæate i stalno mi sejoæ budete protivili,28 onda øu se i ja vama pun srdœbe oduprijeti i ka-zniti vas za vaæe grijehe sedam puta viæe.29 Onda øete morati jesti meso svojih sinova i svo-jih køeri.30 Razorit øu vaæe uzvisine i uniætiti vaæe œrtve-nike, a vaæa mrtva tijela pobacat øu na trupovevaæih idola; i zgadit øete mi se.31 Vaæe øu gradove poruæiti i vaæa svetiæta opus-toæiti, i miris vaæih œrtava neøu viæe mirisati.32 Poharat øu vaæu zemlju tako da øe se neprijate-lji vaæi, koji borave u njoj, preneraziti.33 A vas øu raspræiti meåu narode i za vama maçtrgnuti, i vaæa øe zemlja i vaæi gradovi postatipustinja.34 Onda øe zemlja uœivati svoje Subotnje dane,kad bude leœala opustoæena, a vi budete œivjeli uzemlji svojih neprijatelja. Zemlja øe poçivati i svojeSubotnje dane uœivati.35 Cijelo vrijeme, kad bude leœala opustoæena,odmor øe imati, odmor koji nije imala kad ste prebi-vali u njoj.36 A onima koji joæ preostanu, stavit øu strah u srcau zemljama njihovih neprijatelja, tako da øe ih tje-rati u bijeg æuætanje lista kad se zaljulja. I bjeœat øekako se bjeœi ispred maça i hrlit øe iako ih nitkoneøe progoniti.37 Padat øe jedan preko drugoga kao da su u bi-jegu ispred maça kad nitko ne progoni. Neøe imatisnage stajati pred svojim neprijateljima.38 Izginut øete meåu neznaboæcima i zemlja vaæihneprijatelja proœderat øe vas.39 A oni izmeåu vas koji joæ preostanu, izginut øe uzemljama svojih neprijatelja u svojim zlodjelima. Izbog svojih zlodjela otaca, koja su u njima, nestatøe.40 Ako oni onda priznaju svoja zlodjela i svojihzlodjela otaca, vjerolomstvo koje su poçinili protivmene, i kako su mi se protivili,41 i kako sam se ja protivio njima i doveo ih u ze-mlju njihovih neprijatelja, jest, ako se onda prignetvrdo njihovo srce i oni se pokajali za svoje grijeæneçine,42 onda øu se ja sjetiti svojega zavjeta s Jakovom,i svojega zavjeta s Izakom, i s Abrahamom i smilo-vat øu se zemlji.43 Ali prije mora biti zemlja od njih ostavljena i uœi-vati svoje Subotnje dane, da leœi opustoæena kad

oni odu. Oni se sami moraju pokajati za svoje gri-jeæne çine, jer su odbacili moje pravne propise iprezreli moje zapovijedi.44 Usprkos tomu neøu ih zabaciti kad budu u ze-mlji svojih neprijatelja, i neøu ih prezreti tako da ihposve uniætim i svoj zavjet poniætim s njima, jer jasam Gospodin, njihov Bog.45 Za spasenje njihovo sjetit øu se svojega zavjetas praocima njihovim, koje sam izveo iz egipatskezemlje pred oçevima neznaboœaçkih naroda dabudem njihov Bog, ja, Gospodin.’ ”46 To su pravni propisi, uredbe i zakoni koje je Go-spodin napravio na Gori Sinaj izmeåu sebe i Izra-elovih sinova.

27 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:2 “Objavi Izraelovim sinovima ove uredbe:

‘Ako netko zavjetuje Gospodinu çovjeka po pro-cjeni,3 ako neka muæka osoba u dobi od dvadeset doæezdeset godina, onda neka je vaæa procjenapedeset srebrnih æekela po vrijednosti æekelasvetiæta.4 Za œensku osobu iznosi procjena trideset æekela.5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosiprocjena muæke osobe dvadeset æekela, a œenskeosobe deset æekela.6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do petgodina iznosi procjena za djeçaka pet srebrnihæekela, a procjena za djevojku tri srebrna æekela.7 Ako je nekomu æezdeset godina naviæe, ondaneka iznositi procjena za muœa petnaest æekela, aza œenu deset æekela.8 Tko je previæe siromaæan, pa ne moœe platitiprocjenu, toga neka dovedu pred sveøenika da gaprocijeni. Neka ga sveøenik procijeni po onom ætomoœe dati zavjetnik.9 Ako je œivinçe æto se moœe œrtvovati Gospodinu,onda sve æto netko daje Gospodinu neka vrijedikao posveøeno.10 On neka to ne nadomjeæta ni zamjenjuje, dobarkomad za loæ, loæ za dobar. Ako ipak œivinçe zami-jeni drugim, onda øe, jedno i drugo biti sveto.11 Ako li je œivinçe neçisto, pa se ne moœe œrtvovatiGospodinu, neka se to œivinçe donese pred sveøe-nika.12 Neka ga sveøenik ocijeni, je li dobro ili loæe.Kako ga ocijeni sveøenik, tako neka ostane.13 Ako ga hoøe otkupiti, onda neka joæ pridometnepeti dio od procjene.14 Ako netko svoju kuøu posveti Gospodinu kaosveti dar, neka je ocijeni sveøenik je li dobra ili loæa.Kako je ocijeni sveøenik, tako neka ostane.15 Ako onaj koji je posvetio svoju kuøu, hoøe juopet otkupiti, neka joæ pridometne peti dio odprocjene, i onda je njegova.16 Ako netko komad svojega baætinjenog posjedaposveti Gospodinu, ravna se procjena po mjeriusjeva. Jedan homer jeçmena usjeva cijeni se pe-deset srebrnih æekela.17 Ako posveti polje svoje od jubilejske godinedalje, neka vrijedi po punoj procjeni.18 Ako zemljiæte svoje posveti tek poslije jubilejskegodine, onda neka sveøenik proraçuna novceprema broju godina æto ostaju joæ do jubilejske go-dine. Neka se onda razmjerno odbije od puneprocjene.19 Ako onaj koji je posvetio zemljiæte, hoøe ga opetotkupiti, neka joæ pridometne peti dio od procjene,i onda je njegovo.20 Ali ako neøe otkupiti zemljiæta, ili ako ga prodazemljiæte drugomu, ne moœe se viæe otkupiti;

74Levitski Zakon21 ali zemljiæte, kad u jubilejskoj godini oslobodi,neka je sveto Gospodinu, kao komad zemlje; topripada sveøeniku kao vlasniætvo.22 Ako netko posveti Gospodinu zemljiæte koje jekupio, a ne pripada njegovu nasljednom posjedu,23 onda neka mu sveøenik proraçuna cijenu svedo jubilejske godine, i dotiçni neka tu cijenu isplatiu isti dan kao dar posveøen Gospodinu.24 U jubilejskoj godini neka se komad zemlje pov-rati onomu od koga je kupljen i komu pripada kaonasljedni posjed.25 Svaka vaæa procjena neka bude po æekelu sve-tiæta: jedan æekel ima dvadeset gera.26 Ali prvence od stoke koji veø kao prvenci pripa-daju Gospodinu ne smije nitko posvetiti; bilogovedo ili ovca, to pripada Gospodinu.27 Ali ako su od œivotinje neçiste, onda ih moradotiçni otkupiti po procjeni i dometnuti peti dio odprocjene. Ako li se ne otkupi, onda neka se prodapo procjeni.28 Niæta od zakletoga æto netko pod zakletvom

posveti Gospodinu od svega svojega posjeda, bioçovjek, œivinçe ili nasljedni posjed, ne smije se niprodati ni otkupiti. Sve æto je pod zakletvom pos-veøeno, Gospodinu je najsvetije.29 Ljudi nad kojima je izreçena zakletva, koji bimogli pasti pod osudu, ne smiju se otkupiti, negose moraju pogubiti.30 Sve desetine od zemlje, od usjeva poljskoga iod plodova stabala–vlasniætvo su Gospodinovo;to je posveøeno Gospodinu.31 Ako netko hoøe otkupiti jedan dio svoje dese-tine, neka joæ pridometne peti dio svote.32 Æto se tiçe desetine od goveda i ovaca, ili svegaæto prolazi ispod ætapa pastirskog, neka se desetikomad posveøuje Gospodinu.33 Pri tom neka se ne istraœuje je li dobro ili loæe, ine neka se ne zamijeni, ali ako netko ipak zamijeni,onda neka jedno i drugo pripadne svetiætu i nekase ne otkupi.’ ”34 To su zapovijedi koje je Gospodin zapovjedioMojsiju na Gori Sinaj za Izraelove sinove.

Brojevi

1 Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj godini po izlasku iz egipatske zemlje, Gospodin je rekaoMojsiju u Pustinji Sinaj u æatoru sastanka, govore-øi:2 “Izbrojite svu zajednicu Izraelovih sinova po nji-hovim obiteljima, po njihovom oçinskom domutako da izbrojite imena svih muækaraca, glavu poglavu.3 Od dvadeset godina naviæe izbrojite ti i Aron svekoji mogu iøi na vojsku u Izraelu, po njihovim re-dovima.4 S vama neka bude po jedan muœ od svakoga ple-mena, svaki koji je vladar oçeva doma.5 Ovo su imena muœeva koji neka vas pomaœu: odRubena Elisur, sin Æedeurov;6 od Simeona Æelumiel, sin Suriæadajev;7 od Jude Nahæon, sin Aminadabov;8 od Isakara Netanel, sin Zuarov;9 od Zebuluna Eliab, sin Helonov;10 od Josipovih sinova: od Efraima Eliæama, sinAmihudov; od Manaseha Gamaliel, sin Pedah-surov;11 od Benjamina Abidan, sin Gideonov;12 od Dana Ahiezer, sin Amiæadajev;13 od Aæera Pagiel, sin Okranov;14 od Gada Eliasaf, sin Deuelov;15 od Naftalija Ahira, sin Enanov.”16 To su oni koji su bili izabrani iz zajednice, kn-ezovi oçinskih plemena, Izraelovih glavara tisuøa.17 Onda su Mojsije i Aron pozvali te ljude, koji su imbili oznaçeni po imenu,18 i na prvi dan drugoga mjeseca skupili su oni svuzajednicu na okup; i prozivali su njihovo rodoslov-lje po njihovim obiteljima, po njihovom oçinskomdomu, tako da su izbrojili imena, od dvadesetgodina naviæe .19 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako ih jeon izbrojio u Pustinji Sinaj.20 A sinovi Rubena, Izraelova najstarijeg sina, nji-hovo rodoslovlje po njihovim obiteljima, po njiho-vom oçinskom domu, po broju imena od dvadesetgodina naviæe koji su mogli iøi na vojsku:21 Od Rubenova plemena koji su bili izbrojeni:

çetrdeset i æest tisuøa i pet stotina.22 Od Simeonova plemena, njihovo rodoslovlje ponjihovim obiteljima po njihovom oçinskom domu,po broju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.23 Od Simeonova plemena koji su bili izbrojeni biloje: pedeset i devet tisuøa i tri stotine.24 Od Gadovih sinova, njihovo rodoslovlje po nji-hovim obiteljima, po njihovom oçinskom domu, pobroju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.25 Od Gadova plemena koji su bili izbrojeni bilo je:çetrdeset i pet tisuøa æest stotina i pedeset.26 Od Judinih sinova, njihovo rodoslovlje po njiho-vim obiteljima, po njihovom oçinskom domu, pobroju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.27 Od Judina plemena koji su bili izbrojeni bilo je:sedamdeset i çetiri tisuøe i æest stotina.28 Od Isakarovih sinova, njihovo rodoslovlje ponjihovim obiteljima, po njihovom oçinskom domu,po broju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.29 Od Isakarova plemena koji su bili izbrojeni biloje: pedeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine.30 Od Zebulunovih sinova, njihovo rodoslovlje ponjihovim obiteljima, po njihovom oçinskom domu,po broju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.31 Od Zebulunova plemena koji su bili izbrojenibilo je: pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotine.32 Od Josipovih sinova, Efraimovih sinova, nji-hovo rodoslovlje po njihovim obiteljima, po oçin-skom domu, po broju imena od dvadeset godinanaviæe koji su mogli iøi na vojsku.33 Od Efraimova plemena koji su bili izbrojeni biloje: çetrdeset tisuøa i pet stotina.34 Od Manasehovih sinova, njihovo rodoslovlje ponjihovim obiteljima, po njihovom oçinskom domu,po broju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.35 Od Manasehova plemena koji su bili izbrojenibilo je: trideset i dvije tisuøe i dvije stotine.

75 Brojevi36 Od Benjaminovih sinova, njihovo rodoslovljepo njihovim obiteljima po njihovom oçinskomdomu, po broju imena od dvadeset godina naviæekoji su mogli iøi na vojsku.37 Od Benjaminova plemena koji su bili izbrojenibilo je: trideset i pet tisuøa i çetiri stotine.38 Od Danovih sinova, njihovo rodoslovlje po nji-hovim obiteljima po njihovom oçinskom domu, pobroju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.39 Od Danova plemena koji su bili izbrojeni bilo je:æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina.40 Od Aæerovih sinova, njihovo rodoslovlje po nji-hovim obiteljima po njihovom oçinskom domu, pobroju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku41 Od Aæerova plemena koji su bili izbrojeni bilo je:çetrdeset i jedna tisuøa i pet stotina.42 Od Naftalijevih sinova, njihovo rodoslovlje ponjihovim obiteljima po njihovom oçinskom domu,po broju imena od dvadeset godina naviæe koji sumogli iøi na vojsku.43 Od Naftalijeva plemena koji su bili izbrojeni biloje: pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine.44 To su oni koji su bili izbrojeni koje su izbrojiliMojsije i Aron uz pomoø glavara Izraelovih, kojih jebilo dvanaest, po jedan od oçinskog doma.45 Izbrojeni su bili svi Izraelovi sinovi od dvadesetgodina naviæe, svi koji su mogli iøi na vojsku u Izra-elu.46 Svih izbrojenih bilo je æest stotina i tri tisuøe i petstotina i pedeset.47 A Leviti nisu bili ubrojeni meåu njih po njihovimoçinskim domovima.48 Gospodin je, naime, bio rekao Mojsiju:49 “Plemena Levijeva ne smijeæ brojiti; ni popisatiih s ostalim Izraelovim sinovima.50 Nego postavi Levite nad æatorom Svjedoçan-stva i nad svim njegovim posuåem i nad svim ætopripada njemu. Oni neka prenose æator i sve nje-govo posuåe, neka mu sluœe i neka tabore okoæatora!51 Kad æator treba prenositi i za iøi naprijed, nekaga Leviti rastave, a kad æator stane i treba gapostaviti, neka ga Leviti postave. Tko nije Levit, pase njemu pribliœi, neka se pogubi!52 Dok ostali Izraelovi sinovi tabore svaki u svoje-mu taboru, i svaki kod svoje zastave po svojimçetama;53 a Leviti neka tabore oko æatora Svjedoçanstva,da ne padne srdœba na zajednicu Izraelovih sino-va. Leviti moraju biti odgovorni za obavljanjesluœbe kod æatora Svjedoçanstva.”54 A Izraelovi sinovi su uçinili tako; po svemuonomu æto je Gospodin zapovjedio Mojsiju.

2 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govo- reøi:2 “Izraelovi sinovi neka taboruju svaki kod svojezastave, kod znakova svojega oçinskog doma; onineka tabore u nekoj udaljenosti od æatora sas-tanka.3 Na istoçnoj strani, prema izlasku sunca, nekataboruje zastava vojske Judine po njihovimçetama; a çelnik Judinih sinova neka budeNahæon, sin Aminadabov.4 Njegova vojska brojila je sedamdeset i çetiri tis-uøe i æest stotina.5 Do njega neka taboruje pleme Isakarovo; a çel-nik Isakarovih sinova neka bude Netanel, sinZuarov;6 Njegova vojska brojila je pedeset i çetiri tisuøe i

çetiri stotine.7 Onda neka ide pleme Zebulunovo; a çelnik Ze-bulunovih sinova neka bude Eliab, sin Helonov.8 Njegova vojska brojila je pedeset i sedam tisuøai çetiri stotine.9 Svi koji su bili izbrojeni po njihovim çetama odvojske Judine bilo je, stotinu osamdeset i æest tisu-øa i çetiri stotine. Oni neka krenu prvi.10 Na juœnoj strani neka taboruje zastava vojskeRubenove po njihovim çetama; a çelnik Rubeno-vih sinova neka bude Elisur, sin Æedeurov.11 Njegova vojska brojila je çetrdeset i æest tisuøai pet stotina.12 Do njega neka taboruje pleme Simeonovo; açelnik Simeonovih sinova neka bude Æelumiel, sinSuriæadajev.13 Njegova vojska brojila je pedeset i devet tisuøai tri stotine.14 Onda neka ide pleme Gadovo; a çelnik Ga-dovih sinova neka bude Eliasaf, sin Reuelov.15 Njegova vojska brojila je çetrdeset i pet tisuøa iæest stotina i pedeset.16 Svih u taboru Rubenovu, izbrojenih ljudi bilo je:stotinu i pedeset i jedna tisuøa i çetiri stotine i pede-set po njihovim çetama. Oni neka poåu drugi.17 Potom neka ide æator sastanka s taboromLevita, usred ostalih tabora. Kako taboruju, takoneka idu svaki na svojem mjestu i pod svojom za-stavom.18 Na zapadu neka taboruje zastava vojskeEfraimove po njihovim çetama; a çelnik Efraimo-vih sinova neka bude Eliæama, sin Amihudov;19 Njegova vojska brojila je çetrdeset tisuøa i petstotina.20 Do njega onda neka ide pleme Manasehovo; açelnik sinova Manasehovih Gamaliel, sin Peda-hsurov.21 Njegova vojska brojila je trideset i dvije tisuøe idvije stotine.22 Onda neka ide pleme Benjaminovo; a çelnikBenjaminovih sinova neka bude Abidan, sin Gide-onov.23 Njegova vojska brojila je trideset i pet tisuøa içetiri stotine.24 Svih izbrojenih ljudi po njihovim çetama od vo-jske Efraimove, bilo je: stotinu i osam tisuøa i stoti-nu po njihovim çetama. Oni neka poåu treøi.25 Na sjeveru neka taboruje zastava od vojskeDanove po njihovim çetama; a çelnik Danovih si-nova neka bude Ahiezer, sin Amiæadajev.26 Njegova vojska brojila je æezdeset i dvije tisuøei sedam stotina.27 Do njega neka taboruje pleme Aæerovo; a çel-nik Aæerovih sinova neka bude Pagiel, sinOkranov.28 Njegova vojska brojila je çetrdeset i jedna tis-uøa i pet stotina.29 Onda neka ide pleme Naftalijevo; a çelnik Naf-talijevih sinova neka bude Ahira, sin Enanov;30 Njegova vojska brojila je pedeset i tri tisuøe içetiri stotine.31 Svih izbrojenih ljudi od vojske Danove bilo je:jedna stotina pedeset i sedam tisuøa i æest stotina.Oni neka idu najposlije uza svoje zastave.”32 To su Izraelovi sinovi koji su bili izbrojeni po svo-jim oçinskim domovima. Svi koji su bili izbrojeni utaborima po njihovim çetama vojske bilo je æeststotina i tri tisuøe i pet stotina i pedeset.33 A Leviti nisu bili ubrojeni meåu Izraelove si-nove, upravo kako je Gospodin zapovjedio Mo-jsiju.34 Tako su uçinili Izraelovi sinovi po svemu kako je

76BrojeviGospodin zapovjedio Mojsiju. Taborili su po svo-jim zastavama i tako su kretali, svaki po svojim obi-teljima i svojem oçinskom domu.

3 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vre- mena kad je Gospodin govorio s Mojsijem naGori Sinaj.2 Ovo su imena Aronovih sinova: Nadab, prvoro-åenac, Abihu, Eleazar i Itamar.3 Tako su se zvali Aronovi sinovi, koji su bili poma-zani i posveøeni za sveøenike da obavljaju sluœbusveøeniçku.4 Nadab i Abihu poginuli pred Gospodinom, kad suu Pustinji Sinaj pred Gospodinom prinijeli oganjnezakonit; oni nisu imali djece. Tako su Eleazar iItamar obavljali sluœbu sveøeniçku pod nadzoromsvojega oca Arona.5 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:6 “Privedi Levijevo pleme i postavi ga pred sveøe-nika Arona da mu sluœe,7 i da rade za njega i za svu zajednicu predæatorom sastanka i da obavljaju posao oko æatora,8 i da se brinu za sve posuåe u æatoru sastanka, ida obavljaju sluœbu za Izraelove sinove i da obav-ljaju posao oko æatora.9 Pa predaj Levite Aronu; njegovim sinovima; onisu darovani njemu izmeåu Izraelovih sinova.10 A Arona i njegove sinove postavi da vræe sluœbusveøeniçku. Ako bi tko drugi pristupio sluœiti, nekase pogubi!”11 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:12 “Evo uzeo sam Levite izmeåu Izraelovih sinovanamjesto svih prvoroåenih koji su prvi otvoriliutrobu Izraelovih sinova. Stoga Leviti pripadajumeni.13 Jer sve prvoroåeno je moje. Na dan kad sampobio sve prvoroåeno u zemlji Egipat, posvetiosam sebi sve prvoroåeno u Izraelu, od çovjeka doœivinçeta. Oni meni pripadaju: Ja sam Gospodin.”14 Onda Gospodin progovorio Mojsiju u PustinjiSinaj, govoreøi:15 “Izbroji Levijeve sinove po njihovim oçinskimdomovima, po njihovim obiteljima. Sve muæke os-obe od jednog mjeseca i viæe izbroji!”16 Po zapovijedi Gospodinovoj Mojsije ih izbroji,kako mu je bilo zapovjeåeno.17 Levijevi sinovi po imenima svojim bili su:Geræon, Kohat i Merari.18 Geræonovi sinovi po svojim obiteljima zvali suse: Libni i Æimi.19 Kohatovi sinovi po svojim obiteljima: Amram,Ishar, Hebron i Uziel.20 Merarijevi sinovi po svojim obiteljima: Mahli iMuæi. To su obitelji Levita po svojim oçinskim do-movima.21 Od Geræona potjeçe obitelj Libnijevaca i obiteljÆimijevaca. To su rodovi Geræonovaca.22 Svi oni koji su bili izbrojeni, prema broju njihovihmuækaraca od jednog mjeseca pa na viæe, bilo jenabrojeno sedam tisuøa i pet stotina.23 Obitelji Geræonovaca taborovali su za æatoromprema zapadu.24 A çelnik oçinkog doma roda Geræonovaca bio jeEliasaf, sin Laelov.25 Geræonovi sinovi su imali za posao brinuti sekod æatora sastanka za æator, krov æatora, gornjipokrivaç njegov, zavjesu na ulazu u æator sasta-nka,26 zavjesu za ulaz u dvoriæte i zavjese na ulazu udvoriæte koje su oko æatora i oko œrtvenika i njego-vu uœad za svaku njegovu upotrebu.27 Od Kohata potjeçe obitelj Amramovaca, obitelj

Isakarovaca, obitelj Hebronovaca i obitelj Uzielo-vaca. To su sve obitelji Kohatovaca.28 Broj svih muækih od jednog mjeseca i viæe bio jeosam tisuøa i æest stotina, koji su sluœili okosvetiæta.29 Obitelji Kohatovih sinova taborovali su sa stra-ne svetoga æatora prema Jugu.30 A çelnik oçinkog doma svih obitelji Kohatovacabio je Elisafan, sin Uzielov.31 Oni su se brinuli za ækrinju, stol, svjetiljku, œrtve-nik, pribor svetiæta æto se rabilo kod sluœbe i za-vjese i sav posao oko toga.32 Vrhovni poglavar svih levitskih glavara bio jeEleazar, sin sveøenika Arona; on je imao vrhovninadzor nad onima koji su se morali brinuti za sve-tiæte.33 Od Merarija potjeçe obitelj Mahlijevaca i obiteljMuæijevaca. To su rodovi Merarijevaca.34 Broj svih njihovih izbrojenih muækaraca od jed-nog mjeseca i viæe bio je æest tisuøa i dvije stotine.35 A çelnik oçinkog doma roda Merarijeva bio jeSuriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali na stranisvetoga æatora prema sjeveru.36 Merarijevi sinovi imali su za duœnost da çuvajudaske æatora, prijevornice njegove, stupove istopice njegove, sve posude i sve æto pripadanjemu,37 I stupove od dvoriæta unaokolo i njihove stopicei kolçiøe i uœad njihovu.38 Sprijeda na istoçnoj strani æatora, pred æatoromsastanka prema sunçanom istoku taborovali suMojsije i Aron i njegovi sinovi. Oni su imali sluœbuoko svetiæta, sluœbu za Izraelove sinove. Ako setko drugi pribliœio, morao se kazniti smrøu.39 Svih Leviti koji su bili izbrojeni, koje su izbrojilipo zapovijedi Gospodinovoj Mojsije i Aron po nji-hovim obiteljima, svih muækih od jednog mjesecapa na viæe bilo je dvadeset i dvije tisuøe.40 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Izbroji sveprvoroåence muæke meåu Izraelovim sinovima odjednog mjeseca i viæe i ustanovi broj njihovih im-ena.41 Uzmi Levite za mene–ja sam Gospodin– na-mjesto svih prvoroåenaca meåu Izraelovim sino-vima, i stoku levitsku namjesto svih prvenaca odstoke Izraelovih sinova.”42 I Mojsije je izbrojio sve prvoroåence meåu Izra-elovim sinovima, kako mu je Gospodin zapovje-dio.43 I svih muækih prvoroåenaca, izbrojenih po brojunjihovih imena od jednog mjeseca i viæe bilo je:dvadeset i dvije tisuøe dvjesta i sedamdeset i tri.44 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:45 “Uzmi Levite namjesto svih prvoroåenacameåu Izraelovim sinovima i stoku levitsku namje-sto njihove stoke. Leviti pripadaju meni: ja samGospodin.46 Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri prvoroåencameåu Izraelovim sinovima, kojih ima viæe negoLevita,47 uzmi pet æekela za svakoga pojedinog pose-bno. Uzmi æekel po vrijednosti æekela svetiæta,æekel od dvadeset gera48 I podaj novce Aronu i njegovim sinovima kaootkup za one kojih je bilo viæe nego otkupljenih odLevita.”49 Tako je Mojsije uzeo otkup od onih kojih je biloviæe, i povrh onih koji su bili otkupljeni od Levita.50 Od prvoroåenaca Izraelovih sinova uzeo je no-vaca tisuøu i tri stotine i æezdeset i pet æekela, povrijednosti æekela svetiæta.51 Po zapovijedi Gospodinovoj dao je onda Mo-

77 Brojevijsije Aronu i njegovim sinovima otkup, kako je Go-spodin zapovjedio Mojsiju

4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govo- reøi:2 “Napravite popis Kohatovih sinova od sinovaLevita po obiteljima i po njihovom oçinskom domu.3 Od trideset godina naviæe do pedeset godina svekoji su sposobni za posao u sluœbi oko æatora sas-tanka.4 A ovo je sluœba Kohatovih sinova u æatoru sas-tanka da se brinu za sve stvari æto su najsvetije.5 Kad se tabor sprema na put, neka prilaze Aron injegovi sinovi, skidaju zavjesu æto zastire ulaz ipokriju njim ækrinju Svjedoçanstva.6 Onda neka po njoj prostru pokrivaç od jazavçevekoœe, ozgora razastru platno od modre tkanine iprovuku mu motke.7 Po stolu za prikazne kruhove neka prostru platnood modre tkanine i stave na njega njegovo po-suåe, çaæe, zdjele i vrçeve za naljev. A kruhovi pri-kazivanja neka budu uvijek na njemu.8 Povrh toga razastru platno od grimiza, pokriju gapokrivaçem od jazavçeve koœe i provuku mumotke.9 Onda neka uzmu platno od modre tkanine i njimpokriju svjetiljku i œiœke njezine, usekaçe, lopaticei sve posuåe za ulje kojima sluœe oko njega.10 Potom ga sa svim njegovim priborom zaviju upokrivaç od jazavçeve koœe i stavili ga na nosila.11 I po zlatnom œrtveniku neka razastru platno odmodre tkanine i pokriju ga pokrivaçem od jaza-vçeve koœe i provuku mu motke.12 Onda neka uzmu i sav drugi pribor æto seupotrebljava kod sluœbe u svetiætu, stavi ih u platnood modre tkanine i zaviju u pokrivaç od jazavçevekoœe i stavili ih na nosila.13 I neka oçiste œrtvenik od pepela, prostru prekonjega platno od jubiçaste tkanine.14 Neka stave na njega sav njegov pribor, kojimsluœe na njemu: maæice, vilice, lopatice, kotliøe isav drugi pribor za œrtvenik. Pokriju ga onda pokri-vaçem od jazavçeve koœe, pa mu provuku motke.15 A kada Aron i njegovi sinovi pri polasku taborasvræe zamotavanje svetiæta i sav sveti pribor, ondaneka pristupe Kohatovi sinovi da ih nose; ali se nesmiju dotaknuti svetih predmeta da ne umru. To jeduœnost Kohatovih sinova da ih vræe u æatoru sas-tanka.16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, neka se brineza ulje za svjetiljku, za miomirisni k∑d, za dnevniœitni prinos, i za ulje pomazanja; ima se brinuti zasav æator i na sve æto je u njemu, i sa svetiætem injegovi namjeætajem.”17 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govo-reøi:18 “Pazite da se ne iskorijeni pleme roda Kohatovaizmeåu Levita.19 Uçinite za njih ovo da ostanu œivi i ne pomru kadprilaze najsvetijim stvarima. Aron i njegovi sinovineka doåu i odrede svakomu posebno æto øe kojiraditi i æto øe nositi.20 Sami neka ne ulaze unutra da pogledaju svetepredmete, ni za samo ças; da ne bi morali umrijeti.”21 Dalje je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:22 “Izvræi popis Geræonovih sinova po obiteljima ipo njihovom oçinskom domu.23 Od trideset godina naviæe, sve do pedeset godi-na izbroji ih sve koji su za sluœbu da mogu sluœiti uæatoru sastanka.24 Ovo je sluœba rodbine Geræonove æto øe raditi inositi:

25 Oni neka nose zavjese æatora, æator sastankasa svojim pokrivaçem, pokrivaç od jazavçevekoœe æto je odozgor na njemu, zavjesu na ulazu uæator sastanka,26 zavjese od dvoriæta i zavjesu na ulazu u pred-vorje æto je oko æatora i oko œrtvenika, i njegovuuœad i sav pribor za njihovu sluœbu i sve æto je po-trebno oko toga napraviti neka tako sluœe.27 Sva sluœba Geræonovih sinova neka bude zasve æto øe nositi i æto øe raditi po zapovijedi Ar-onovoj i njegovih sinova. Dajte ih uputiti u sve ætotrebaju nositi.28 To je sluœba rodbine Geræonovih sinova u æato-ru sastanka. Njihova sluœba neka bude pod nadzo-rom Itamara, sina sveøenika Arona.29 Izvræi popis Merarijevih sinova po obiteljima i ponjihovom oçinskom domu.30 Od trideset godina pa na viæe, sve do pedesetgodina starosti, izbroji ih i popiæi sve koji ulaze usluœbu za obavljanje posla æatora sastanka.31 Kod sve njihove sluœbe u æatoru sastanka ovoim je duœnost nositi: daske æatora, prijevornice,stupove i stopice,32 stupove oko dvoriæta sa stopicama, kolçiøe iuœad s njihovim priborom i sve æto treba za testvari. Pokaœite im predmete koje trebaju nositi,komad po komad.33 To je sluœba rodbine Merarijevih sinova, savposao æto su duœni vræiti kod æatora sastanka podvodstvom Itamara, sina sveøenika Arona.”34 I izbrojili su Mojsije i Aron s glavarima zajedniceKohatove sinove po obiteljima i po njihovom oçin-skom domu.35 od trideset godina pa na viæe, sve do pedesetgodina starosti, svi koji su bili za sluœbu da sluœe uæatoru sastanka.36 I bilo ih je izbrojenih po njihovim rodovima dvijetisuøe i sedam stotina i pedeset.37 To su oni koji su bili izbrojeni iz rodbine Kohato-vaca, svi koji su bili u sluœbi u æatoru sastanka, kojesu Mojsije i Aron izbrojili, kako je Gospodin zapo-vjedio preko Mojsija.38 I onih koji su bili izbrojeni od Sinova Geræo-novih, po obiteljima i po njihovom oçinskom domu,39 od trideset godina pa na viæe, sve do pedesetgodina starosti, svi koji su bili za sluœbu za obavl-janje posla u æatoru sastanka.40 Oni koji su bili izbrojeni po obiteljima i po njiho-vom oçinskom domu, dvije tisuøe i æest stotina itrideset.41 To su oni koje su bili izbrojeni i popisani od obi-telji Geræonovih sinova, svi koji bi mogli sluœiti uæatoru sastanka, koje su Mojsije i Aron izbrojili ipopisali po zapovijedi Gospodinovoj.42 Onih od rodova Merarijevih sinova, koji su biliizbrojeni po obiteljima i po njihovom oçinskomdomu,43 od trideset godina pa na viæe, sve do pedesetgodina starosti, svi koji su bili za sluœbu za obavl-janje posla u æatoru sastanka.44 Bilo je izbrojenih ljudi po njihovim obiteljima tritisuøe i dvjesta.45 To su oni æto su bili izbrojeni iz rodova Merari-jevih sinova, koje su izbrojili Mojsije i Aron, kako jeGospodin zapovjedio preko Mojsija.46 Svi oni koji su bili izbrojeni od Levita koje su iz-brojili Mojsije i Aron s glavarima Izraelovim po nji-hovom obiteljima i po njihovom oçinskom domu,47 od trideset godina pa na viæe, sve do pedesetgodina starosti, svi koji su bili doæli da obavljaju slu-œbu i noseøi teret posla u æatoru sastanka.48 Bilo je ljudi izbrojenih osam tisuøa i pet stotina i

78Brojeviosamdeset.49 Kako je Gospodin zapovjedio bili su iz brojeni ipopisani po Mojsiju, bio je svaki odreåen za onoæto treba raditi i nositi. Tako su bili popisani kako jeGospodin zapovjedio Mojsiju.

5 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima, neka udaljeiz tabora sve koji su zaraœeni gubom, svatko tkoima izljev ili tko bude oneçiæøen mrtvim tijelom.3 Udaljite oboje muœeve i œene i odvedite van predtabor da ne oneçiste tabor u kojemu ja boravimmeåu njima.”4 Izraelovi sinovi su tako uçinili i uklonili ih iz tabo-ra. Kako je Gospodin bio zapovjedio Mojsiju, takosu uçinili Izraelovi sinovi.5 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:6 “Govori Izraelovim sinovima: ‘Kad muœ ili œenapoçini kakav god grijeh na ætetu bliœnjemu, i takosagrijeæi protiv Gospodina, i on osjeti krivnju,7 onda neka prizna grijeh koji je poçinio, neka na-doknadi ono po punoj svojoj vrijednosti i nekadade onomu protiv koga je sagrijeæio, dometnuvæipetinu svote.8 Ali ako ovaj nije ostavio iza sebe bliœega roåaka,komu se moœe dati duœna svota, onda ta na-knadna svota pripada Gospodinu u korist sveøeni-cima, osim ovna za pomirenje kojim se pribavikrivcu oproætenje.9 Svaki prinos svetih stvari Izraelovih sinova, kojeoni prinose sveøeniku neka budu njemu.10 Svakomu neka budu stvari koje je posvetio. Ætonetko dade sveøeniku, neka mu to bude.’ ”11 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:12 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Ako ne-koga œena poåe stranputicom i iznevjeri muœa,13 i netko legne s njom, ali to ostane skriveno predoçima njezina muœa, i to bude skriveno da se one-çistila, gdje je ne vidi svjedok i ne moœe se zateøi,14 ako onda obuzme duh ljubomore muœa, tako dapostane ljubomoran na svoju œenu koja se oneçis-tila, ili ako njega obuzme duh ljubomore, koji gaçini ljubomornim na svoju œenu, a da ona nije sagri-jeæila,15 onda neka muœ dovede svoju œenu k sveøenikui neka donese sobom, kao prinos za nju, desetinuefe braæna jeçmenoga, ali neka ga ne polije uljemi neka ne stavi na njega miomirisnog k∑da, jer je toprinos za ljubomoru, spomen-prinos koji oçitujezlodjela.16 Sveøenik neka je povede i postavi pred Gospo-dina.17 Neka uzme sveøenik posveøene vode u po-sudu zemljanu. Uz to neka uzme sveøenik malozemlje s poda u svetiætu i uspe u vodu.18 Onda sveøenik neka postavi œenu pred Gospo-dina, neka joj otkrije kosu na glavi i dade joj u rukuœitni prinos za oçitovanje. Ali vodu prokletstva igorkosti neka zadrœi sam sveøenik u ruci.19 Onda neka sveøenik zakune œenu ovako: “Akoni jedan muœ nije legnuo s tobom, i ako se nisioneçistila nevjernoæøu prema svojem muœu, ondaneka ti ne nanese nikakve ætete ova voda prokle-tstva i gorkosti.20 Ali ako si postala nevjerna svojem muœu, ako sisagrijeæila i upustila se s drugim, koji nije tvoj muœ,21 onda neka sveøenik izbaci protiv œene straænaprokletstva, i to neka sveøenik zaprijeti œeni: nekate Gospodin postavi za straæilo kletve i prokletstvameåu tvojim narodom: “Gospodin neka uçini da tise bedro osuæi, i trbuh ti oteçe!22 Ova voda prokletstva neka prodre u tvoju

utrobu da ti trbuh oteçe i bedro osuæi!” Œena nekaodgovori: “Tako neka bude. Amen.”23 Sveøenik neka onda ova prokletstva napiæe nalist i neka ih opet spere u vodi gorkosti.24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka dade œenida pije, da prodre u nju voda prokletstva i bude jojgorak jad.25 Sveøenik neka onda uzme iz ruke œenine prinosza ljubomoru, neka prinese mahanjem pred Gos-podinom i prinese ga k œrtveniku.26 Punu pregræt neka uzme sveøenik od prinosakao mirisni dio i neka to zapali na œrtveniku, apotom neka dade œeni vodu da pije.27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se ona nevjer-noæøu oneçistila protiv svojega muœa, onda øevoda prokletstva prodrijeti u nju i bit øe joj gorakjad. Trbuh øe joj oteøi, i bedro øe joj se osuæiti. Œenaøe biti jedno straæilo prokletstva u svojem narodu.28 Ali ako se œena nije oneçistila i neduœna je, ondajoj neøe niæta biti, onda øe ona zatrudnjeti i postatimajka.29 To je zakon o ljubomori, kad œena, dok je podvlaæøu muœa, ode stranputicom i oneçisti se.30 ili doåe li na muœa duh ljubomore, tako da onbude ljubomoran na svoju œenu, onda nekapostavi œenu pred Gospodina i neka sveøenik po-stupa s njim toçno prema ovim uredbama.31 Onda je muœ osloboåen od krivnje zlodjela, aœena neka snosi svoju krivnju.’ ”

6 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govovoøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Poloœili netko, bio muœ ili œena, nazirejski zavjet da seposveti Gospodinu,3 neka se suzdrœava od vina i drugih opojnih piøa.Neka ne pije kiseline æto je napravljena od groœåani kiseline napravljene od neçega sliçnog, ni samogroœåe ne smije jesti, ni svjeœe ni osuæeno.4 Dokle god traje vrijeme njegova zavjeta Nazire-jstva, neka ne jede niæta æto dolazi od vinove loze,od zrna do koma.5 Dokle traje zavjet njegova Nazirejstva, nekabritva ne dolazi na njegovu glavu; dok se ne navræedani za koje se obvezao Gospodinu, ima vrijeditikao Bogu posveøen, i neka pusti da mu slobodnoraste kosa na glavi.6 Cijelo vrijeme, za koje se posvetio Gospodinu,ne smije doøi u dodir s mrtvim tijelom.7 I ako mu umru otac, majka, brat ili sestra, nesmije po njima navuøi na sebe neçistoøu, jer jeposveta Boga njegova na njegovoj glavi.8 Dokle god traje Nazirejstvo njegovo, posveøen jeGospodinu.9 Umre li netko posve nenadano uz njega, ondaneka izjavi da mu je posveøena glava neçista. Çimopet postane çist, neka obrije svoju glavu; sedmidan neka je obrije.10 Onda na osmi dan neka donese dvije grlice ilidva golubiøa k sveøeniku na ulaz u æator sastanka.11 Sveøenik neka prinese jedno kao œrtvu za gri-jeh, drugo kao œrtvu paljenicu. Tako neka mu pri-bavi pomirenje za grijeh koji je navukao na sebe uzmrtvo tijelo. Ujedno neka iznova izjavi da mu jeglava posveøena.12 Neka se posveti Gospodinu dokle traje njegovzavjet Nazirejstva i neka prinese jednogodiænjejanje kao œrtvu za prijestup. A prijaænji dani nebroje se, jer je morao svu posvetu oçitovati kaoneçistu.13 Ove su uredbe za Nazireja: kad se navræe daninjegova Nazirejstva, neka ga dovedu na ulaz uæator sastanka.

79 Brojevi14 Neka prinese Gospodinu kao prinos jednogodi-ænje bez mane janje kao œrtvu paljenicu, jedno-godiænje bez mane œensko janje kao œrtvu zagrijeh i bez mane ovna za œrtvu mirotvornu,15 koæaricu beskvasnih kruhova, zamijeæenih suljem i beskvasnih uljem namazanih pogaça s nji-hovim prinosom i s njihovim naljevima.16 Sveøenik neka ih prinese Gospodinu i prinesenjegovu œrtvu za grijeh i œrtvu paljenicu.17 I neka prinese ovna kao œrtvu mirotvornu Gos-podinu, uz to koæaricu beskvasnih kruhova. I nekasveøenik prinese za njega prinos i naljev.18 Onda neka Nazirej obrije, na ulazu u æator sa-stanka, svoju posveøenu glavu, i neka uzme kosusa svoje posveøene glave i baci ju u oganj æto goripod œrtvom mirotvornom.19 Nato neka uzme sveøenik ovnovo kuhanopleøe, beskvasni kolaç i iz koæarice i jednu beskva-snu pogaçu, i neka to stavi na ruke Nazireju, poætoje ovaj sebi obrijao posveøenu kosu.20 Onda neka to sveøenik œrtvuje pred Gospodi-nom mahanjem, kao œrtvu mahanja. To je svetiprinos æto pripada sveøeniku, osim grudi mahanjai osim pleøa podizanja. Potom Nazirej smije opetpiti vina.’21 To je zakon za Nazireja koji se zavjetovao o nje-govu prinosu æto øe ga prinijeti Gospodinu za svojuposvetu, osim onoga æto inaçe joæ sam hoøeuçiniti, po zavjetu koji je poloœio, mora postupati pozakon za njegovu posvetu.”22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:23 “Govori Aronu i njegovim sinovima i kaœi im:‘Ovako blagoslivljajte Izraelove sinove, govoreøiim:24 “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te çuva.25 Neka dade Gospodin, da njegovo lice sjaji nadtobom i neka ti bude milostiv.26 Neka okrene Gospodin svoje lice k tebi i neka tiudijeli mir!” ’27 Ako tako stavili Izraelove sinove pod zaætitumojega Imena, ja øu ih blagosloviti.”

7 I dogodilo se, kad Mojsije bio dovræio i podigao sveti æator i bio ga pomazao i posvetio sa svimnjegovim posuåem i œrtvenik sa svim njegovim pri-borom; tako ih je on pomazao i posvetio.2 Onda su donijeli darove Izraelovi çelnici, glavaripojedinih oçinskih domova, i koji su bili glavari ple-mena, oni koji su bili vodili popisivanje.3 Doveli su kao prinos za Gospodina, æestpokrivenih kola i dvanaest volova. Na dva vladaradoælo je po jedna kola i na svakoga po jedan vol, idoveli su ih pred æator.4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju ovo:5 “Uzmi to od njih, za opravljanje radova na æatorusastanka; onda to razdijeli Levitima, svakomuprema njegovoj sluœbi.”6 I uzeo je Mojsije kola i volove i predao ih Levitima.7 Dvoja kola i çetiri vola predao je Geræonovim si-novima prema njihovoj sluœbi.8 Çetvera kola i osam volova je predao Merari-jevim sinovima prema njihovoj sluœbi koju sutrebali uçiniti pod vodstvom Itamara, sina sveøe-nika Arona.9 Kohatovim sinovima nije dao niæta, jer im jeposao bio opraviti svete stvari æto su ih moralinositi na ramenu.10 Onda su donijeli glavari darove za posvetu œr-tvenika, kad je bio pomazan, i tako su stavili glavarisvoje prinose pred œrtvenik.11 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Svaki dan øejedan od glavara donijeti svoj prinos za posvetu

œrtvenika.”12 Prvi dan donio je svoj prinos Nahæon, sin Ami-nadabov, od plemena Judina.13 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna umijeæeno suljem prineseno kao œitni prinos;14 posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, punamiomirisna k∑da;15 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;16 jedan jarac kao œrtva za grijeh;17 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosNahæona, sina Aminadabova.18 Drugi dan donio je svoj prinos Netanel, sin Zua-rov, çelnik Isakara.19 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po æekelu svetiæta, obojepuno bijeloga braæna umijeæeno s uljem prinesenokao œitni prinos;20 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisna k∑da;21 jednog junca, jednog ovna, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;22 jarca kao œrtvu za grijeh;23 dva vola, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjacaza œrtvu mirotvornu. To je bio prinos Netanela, sinaZuarova.24 Treøi dan donio je svoj prinos çelnik Zebuluno-vih sinova, Eliab, sin Helonov.25 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po æekelu svetiæta, obojepuno bijeloga braæna umijeæeno s uljem prinesenokao œitni prinos;26 jedna zlatna posudica, deset æekela vrijedna,puna k∑da;27 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;28 jarac kao œrtvu za grijeh;29 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosEliaba, sina Helonova.30 Çetvrti dan donio je svoj prinos çelnik Rubeno-vih sinova, Elisur, sin Æedeurov.31 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna umijeæeno suljem prineseno kao œitni prinos;32 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisna k∑da;33 junac, ovan, jednogodiænje janje kao œrtvu pa-ljenicu;34 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;35 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosElisura, sina Æedeurova.36 Peti dan donio je svoj prinos çelnik Simeonovihsinova, Æelumiel, sin Suriæadajev.37 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna umijeæeno suljem prineseno kao œitni prinos;38 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisna k∑da;39 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;

80Brojevi40 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;41 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosÆelumiela, sina Suriæadajeva.42 Æesti dan donio je svoj prinos çelnik Gadovihsinova, Eliasaf, sin Deuelov.43 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna æto je biloumijeæeno s uljem prineseno kao œitni prinos;44 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisna k∑da;45 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;46 jarac kao œrtvu za grijeh;47 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosEliasafa, sina Deuelova.48 Sedmi dan donio je svoj prinos çelnik Efraimo-vih sinova, Eliæama, sin Amihudov.49 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna æto je biloumijeæeno s uljem prineseno kao œitni prinos;50 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna kada;51 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;52 jarac kao œrtvu za grijeh;53 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosEliæame, sina Amihudova.54 Osmi dan donio je svoj prinos çelnik Manase-hovih sinova, Gamaliel, sin Pedahsurov.55 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna æto je biloumijeæeno s uljem prineseno kao œitni prinos;56 jedna zlatna posudica, deset æekela vrijedna,puna miomirisnog k∑da;57 junac, ovan, jednogodiænje janje kao œrtvu pa-ljenicu;58 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;59 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosGamaliela, sina Pedahsurova.60 Deveti dan donio je svoj prinos çelnik Benjami-novih sinova, Abidan, sin Gideonov.61 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelasvetiæta, oboje puno bijeloga braæna æto je biloumijeæeno s uljem prineseno kao œitni prinos;62 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisnog k∑da;63 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;64 jarac kao œrtvu za grijeh;65 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu, To je bio prinosAbidana, sina Gideonova.66 Deseti dan donio je svoj prinos çelnik Danovihsinova, Ahiezer, sin Amiæadajev.67 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrn kotliø se-damdeset æekela teœak, po vrijednosti æekelusvetiæta, oboje puno bijeloga braæna æto je biloumijeæeno s uljem prineseno kao œitni prinos;68 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,

puna miomirisnog k∑da;69 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;70 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;71 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosAhiezera, sina Amiæadajeva.72 Jedanaesti dan donio je svoj prinos çelnik Aæe-rovih sinova, Pagiel, sin Okranov.73 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po æekelu svetiæta, obojepuno bijeloga braæna æto je bilo umijeæeno s uljemprineseno kao œitni prinos;74 jedna zlatna posudica deset æekela vrijedna,puna miomirisnog k∑da;75 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;76 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;77 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosPagiela, sina Okranova.78 Dvanaesti dan donio je svoj prinos çelnik Nafta-lijevih sinova, Ahira, sin Enanov.79 Njegov prinos bio je: jedna srebrna zdjela stoti-nu i trideset æekela teæka, jedan srebrni kotliø se-damdeset æekela teœak, po æekelu svetiæta, obojepuno bijeloga braæna æto je bilo umijeæeno s uljemprineseno kao œitni prinos;80 posudica deset zlatnih æekela vrijedna, punamiomirisnog k∑da,81 jedan junac, jedan ovan, jednogodiænje janjekao œrtvu paljenicu;82 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;83 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodi-ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prinosAhire, sina Enanova.84 To su bili prilozi glavara izraelskih za posvetuœrtvenika, kad je bio pomazan: dvanaest zdjelasrebrnih, dvanaest kotliøa srebrnih, dvanaest po-sudica zlatnih;85 svaka jedna srebrna zdjela stotinu i tridesetæekela teæka, svaki kotliø sedamdeset æekelateœak. Sve srebro tih posuda iznosilo je dvije tisuøei çetiri stotine æekela po vrijednosti æekela svetiæta.86 Dvanaest posudica zlatnih punih k∑da, svakaposudica deset æekela teæka po vrijednosti æekelasvetiæta. Sve zlato tih posudica iznosilo je stotinu idvadeset æekela.87 Svih œivotinja za œrtvu paljenicu bilo je dvanaestjunaca, uz to dvanaest ovnova, dvanaest jednogo-diænjih janjaca s prinosom svojim, nadalje dvana-est jaraca kao œrtvu za grijeh.88 Ukupni broj œivotinja za œrtvu mirotvornu izno-sio je dvadeset i çetiri vola, æesnaest ovnova, æes-naest jaraca i æesnaest janjaca. To su bili prilozi zaposvetu œrtvenika kad je bio pomazan.89 Kad je Mojsije iæao u æator sastanka da razgov-ara s njim, çuo bi glas gdje mu govori s pomiriliætaæto se nalazi na ækrinji Svjedoçanstva, s prostoraizmeåu dva kerubina. Tako je on razgovarao snjim.

8 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Aronu i kaœi mu: ‘Kad ureåujeæ œiœke,onda neka napravi da sedam œiœaka baca svjetloispred svjetiljke!’ ”3 Aron je uçinio tako i okrenuo œiœke da bacajusvjetlo ispred svjetiljke, kako je Gospodin zapo-vjedio Mojsiju,4 A svjetiljka je bila izraåena od kovanog zlata. Odsvojega stabla sve do cvjetova bilo je sve kovani

81 Brojevirad. Mojsije je dao napraviti svjetiljku sa stalkompo uzorku æto mu ga je pokazao Gospodin.5 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:6 “Uzmi Levite izmeåu Izraelovih sinova i oçisti ih!7 Ovako s njima postupi kod oçiæøenja: Poækropi ihvodom oçiæøenja. Oni neka se obriju po svemusvojemu tijelu, neka operu svoje haljine i oçiste se.8 Potom neka uzmu junca s njegovim œitnim prino-som od bijeloga braæna æto je umijeæeno s uljem.Za prinos zbog grijeha uzmi drugoga junca.9 Onda øeæ dovesti Levite pred æator sastanka iskupit øeæ svu zajednicu Izraelovih sinova.10 Tako privedi Levite pred Gospodina, i Izraelovisinovi neka poloœe svoje ruke na Levite,11 a Aron neka prinese Levite Gospodinu, kao pri-nos mahanjem Izraelovih sinova, da mogu obav-ljati sluœbu Gospodinovu.12 Onda neka Leviti poloœe svoje ruke na glavejuncima, i ti øeæ prinijeti jednoga za prinos zboggrijeha, a drugoga kao œrtvu paljenicu Gospodinu,i da tako pribaviæ pomirenje Levitima.13 I postavi Levite pred Arona i njegove sinove iprinesi ih Gospodinu kao prinos mahanja.14 I tako øeæ Levite odvojiti izmeåu Izraelovih sino-va, da Leviti budu moji.15 Tek sada smiju Leviti preuzeti sluœbu u æatorusastanka. Ti ih moraæ oçistiti i prinijeti kao prinosmahanja,16 jer su posve darovani meni izmeåu Izraelovihsinova. Uzimam ih sebi namjesto svih onih koji ot-vore utrobu, prvoroåenci svih Izraelovih sinova.17 Jer meni pripadaju svi prvenci kod çovjeka istoke meåu Izraelovim sinovima. Onaj dan kadsam pobio sve prvoroåence u zemlji Egipat, po-svetio sam ih sebi.18 Uzimam Levite namjesto svih prvoroåenacameåu Izraelovim sinovima.19 I dajem na dar Aronu i njegovim sinovima Leviteizmeåu Izraelovih sinova da namjesto Izraelovihsinova obavljaju sluœbu u æatoru sastanka, onineka obavljaju pomirenje za Izraelove sinove, danikakav nesretani udar ne pogodi Izraelove si-nove, kad se Izraelovi sinovi pribliœe svetiætu.”20 Mojsije i Aron i sva zajednica Izraelovih sinovauçinili su tako s Levitima. Kako je Gospodin zapo-vjedio Mojsiju za Levite, toçno tako uçinili su snjima Izraelovi sinovi.21 Leviti su se oçistili od grijeha i oprali svojehaljine. Aron ih prineo Gospodinu kao prinos ma-hanja, i Aron im pribavio pomirenje kad ih je oçis-tio.22 Potom su Leviti preuzeli svoju sluœbu u æatorusastanka kao pomoønici Aronovi i njegovih sinova.Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju za Levite,tako su postupali s njima.23 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:24 “Ovo je æto vrijedi za Levite: Od dvadeset i petgodina pa na viæe su oni koji smiju uøi sluœbu daobavljaju posao u æatoru sastanka.25 Kad navræe pedeset godina moraju prestatiobavljati posao i viæe da ne rade.26 Oni smiju svojoj braøi biti u pomoøi kod vræenjasluœbe u æatoru sastanka, ali neka viæe ne obavlja-ju redovitu sluœbu. Tako postupaj s Levitima za nji-hove duœne poslove.”

9 Nato je Gospodin rekao Mojsiju u Pustinji Sinaj prvoga mjeseca druge godine po izlasku izegipatske zemlje, govoreøi:2 “Izraelovi sinovi neka slave Pashu u odreåenovrijeme.3 Drœite je çetrnaesti dan ovoga mjeseca uveçer u

odreåeno vrijeme. Samo po svim propisima i ure-dbama njezinim smijete je obdrœavati.”4 Tako je Mojsije zapovjedio Izraelovim sinovimada slave Pashu.5 I slavili su Pashu u prvom mjesecu çetrnaesti danuveçer u Pustinji Sinaj. Toçno onako kako je Go-spodin zapovjedio Mojsiju, uçinili su Izraelovi si-novi.6 A bili su neki ljudi koji su se oneçistili o mrtvaca.Tako oni nisu mogli slaviti Pashu onaj dan. Oni sustoga stupili onaj dan pred Mojsija i Arona.7 Ti ljudi su mu izjavili: “Mi smo postali neçisti odmrtvaca. Zaæto da nam nije slobodno prinijeti œrtvuGospodinu u odreåeno vrijeme sa Izraelovim si-novima?”8 Mojsije im odgovorio: “Çekajte da çujem æto za-povjeda Gospodin za vas.”9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Ako senetko izmeåu vas ili vaæih potomaka oneçisti odmrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipakslavi Pashu u çast Gospodinu.11 Samo takvi je smiju obaviti u drugom mjesecuçetrnaesti dan uveçer. Oni øe pritom jesti be-skvasni kruh i gorko bilje.12 Oni ne smiju od toga niæta ostaviti do ujutro i nesmiju prelomiti nijedne kosti. Neka slave Pashu posvim obredima æto vrijede za nju.13 Tko je çist i nije na putovanju, a propusti slavitiPashu, takav çovjek neka se iskorijeni iz svojeganaroda, jer on ne prinosi Gospodinu œrtve uodreåeno vrijeme. Takav çovjek ima snositi svojukrivnju.14 Ako li boravi kod vas doæljak i hoøe slaviti PashuGospodinovu, neka je obavi po obredima i ured-bama æto vrijede za Pashu. Neka vam bude istauredba za doæljaka i za onoga koji se rodio u zem-lji.’ ”15 Na dan kad je bio podignut sveti æator, pokrio jeoblak æator i æator Svjedoçanstva i bio je od uveçeri do ujutro kao oganj nad æatorom.16 Tako je ostao uvijek: danju ga je pokrivao oblaka noøu izgledao kao oganj.17 I kad bi se oblak podigao iznad æatora, tek ondabi polazili Izraelovi sinovi, i gdje bi se spustio oblak,ondje bi se utaborili Izraelovi sinovi.18 Tako bi Izraelovi sinovi polazili uvijek po zapo-vijedi Gospodinovoj i utaborili se, takoåer, po za-povijedi Gospodinovoj. Dokle je god stajao oblaknad svetim æatorom, ostajali bi utaboreni.19 I kad je oblak dugo vremena ostao nad æato-rom, drœali bi se Izraelovi sinovi zapovijedi Gospo-dinove i ne bi polazili.20 Bilo je da je oblak ostao nad æatorom samomalo dana. Na zapovijed Gospodinovu oni bi ondapostavljali tabor i na zapovijed bi Gospodinovuopet polazili.21 Bilo je takoåer da je oblak ostao samo odveçera do jutra. Kad bi se onda oblak podigaoujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao dan i noø. Kad bi seonda podigao oblak, polazili bi.22 Ili kad bi ostao oblak dva dana, ili mjesec dana,ili joæ duœe vremena nad æatorom, onda bi i Izraelo-vi sinovi ostali utaboreni i ne bi polazili. Tek kad bise podigao, polazili bi.23 Po zapovijedi Gospodinovoj postavljali bi tabor,po zapovijedi Gospodinovoj polazili bi. Drœali su sezapovijedi Gospodinovih koje su izaæle od Gospo-dina preko Mojsija.

10 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Napravi sebi dvije srebrne trube. Napravi

82Brojeviih kovanim radom. One neka ti sluœe da sazivaæzajednicu i da znak dajeæ za polazak tabora.3 Kad se na njih oboje zatrubi, neka se skupi svazajednica ispred tebe na ulazu u æator sastanka.4 Ali ako se zatrubi samo na jednu, neka se skupekod tebe glavari tisuønici Izraelovih sinova.5 Kad zatrubiæ naprijed, onda neka se kreøu taboriæto leœe prema istoku.6 Kad zatrubiæ naprijed po drugi put, onda neka sekreøu tabori æto leœe prema jugu; neka se zatrubibuçno u znak da trebaju poøi.7 A kad se treba sazvati zajednica, onda trubitesamo jednostavno, ne trubite buçno.8 Samo Aronovi sinovi, sveøenici, smiju trubiti natrube. Njihova je uporaba kod vas uredba ætovjeçito vrijedi kroz sve vaæe naraætaje.9 Kad poåete na vojsku u svojoj zemlji protiv nepri-jatelja koji vas napada, onda trubite trubama nauzbunu. Onda øe vas se sjetiti Gospodin, vaæ Bog,i spasit øe vas od vaæih neprijatelja.10 Trubite na trube i u dane svojega veselja, naodreåene Sveçanosti i mjesece mlaåake, kod svo-jih œrtava-paljenica i œrtava mirotvornih. Tako øevam to biti za spomen milostiv kod vaæega Boga.Ja sam Gospodin, vaæ Bog.”11 I dogodilo se u drugoj godini u drugom mjesecu,dvadesetoga u mjesecu, da se podigao oblakiznad æatora Svjedoçanstva.12 I krenuli su Izraelovi sinovi svojim redom iz Pu-stinje Sinaj, i oblak se spustio u pustinji Paran.13 Bilo je to prvi put da su krenuli na zapovijedGospodinovu æto je bila iziæla preko Mojsija.14 Najprije je poæla zastava tabora Judinih sinovasa svojim çetama. Na çelu njihove vojske stajao jeNahæon, sin Aminadabov.15 Pred vojskom plemena Isakarovih sinova bio jeNetanel, sin Zuarov.16 Pred vojskom plemena Zebulunovih sinova bioje Eliab, sin Helonov.17 Onda je æator bio rastavljen, krenuli su iGeræonovi sinovi i Merarijevi sinovi, koji su imalinositi æator.18 I poæla je zastava tabora Rubenova sa svojimçetama. Pred njihovom vojskom bio je Elisur, sinÆedeurov.19 Nad vojskom plemena Simeonovih sinova bioje Æelumiel, sin Suriæadajev.20 Pred vojskom plemena Gadovih sinova bio jeEliasaf, sin Deuelov.21 Onda su krenuli Kohatovi sinovi, koji su imalinositi stvari od Svetosti najveøe, do njihova do-laska bio je æator veø postavljen.22 I poæla je zastava tabora Efraimovih sinova sasvojim çetama. Nad njihovom vojskom bio jeEliæama, sin Amihudov.23 Nad vojskom plemena Manasehovih sinova bioje Gamaliel, sin Pedahsurov.24 Nad vojskom plemena Benjaminovih sinovabio je Abidan, sin Gideonov.25 Nato je poæla zastava tabora Danovih sinova sasvojim çetama, kao posljednja za sve tabore. Nadnjihovom vojskom bio je Ahiezer, sin Amiæadajev.26 Nad vojskom plemena Aæerovih sinova bio jePagiel, sin Okranov.27 Nad vojskom plemena Naftalijevih sinova bio jeAhira, sin Enanov.28 To je bio red kojim su krenuli Izraelovi sinovi sasvojim çetama.29 Mojsije je rekao Hobabu, sinu Midjanca Re-uela, tasta Mojsijeva: “Idemo sada u zemlju o kojojnam je Gospodin obeøao: ‘Vama øu ju dati.’ Hajdes nama, i uçinit øemo ti dobro, jer je Gospodin obe-

øao Izraelu dobroçinstvo.”30 A on mu rekao: “Ne mogu iøi s vama, nego øu sevratiti u svoju zemlju i k svojoj rodbini.”31 Mojsije mu rekao: “Ne ostavljaj nas, jer kako tiznaæ mjesta gdje moœemo taboriti u pustinji, budinam naæe oçi.32 Ako poåeæ s nama, sva dobroçinstva koja øenam Gospodin uçiniti, uçinit øe i tebi.”33 I tako su krenuli od gore Gospodinove tri danahoda, a ækrinja Gospodinova zavjeta iæla je prednjima tri dana hoda da bi im naæla mjesto za odmor.34 Oblak Gospodinov lebdio je nad njima po danukad su polazili iz tabora.35 Kad god je polazila ækrinja, govorio bi Mojsije:“Ustani, Gospodine, i neka se razaspu tvoji nepri-jatelji i neka pred Tobom pobjegnu tvoji protivnici.”36 A kad se zaustavila, govorio bi: “Zaustavi se,Gospodine, kod tisuøa Izraelovih redova.”

11 A kad se narod poçeo glasno tuœiti pred Gos- podinom da mu je zlo, Gospodin je to çuo,planula je njegova srdœba. Tako se oganj æto jeizlazio od Gospodina, raspalio na njih i uniætio je-dan dio tabora.2 Onda je zavapio narod Mojsiju, i kad se Mojsijepomolio Gospodinu, ugasio se oganj.3 Nazvalo se to mjesto Tabera, jer se ondjeraspalio oganj æto je izlazio od Gospodina.4 A skupljeni narod hlepio je za jelima, tako da suIzraelovi sinovi opet poçeli jadikovati i govorili su:“Tko øe nam dati mesa za jesti?5 Sjeøamo se riba æto smo ih bezbriœno jeli u Egiptubadava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenogaluka i çeænjaka.6 A sad nam je, da umremo; ovdje nema niçegaosim mane pred naæim oçima.”7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i sliçnabdeliju.8 Narod je iæao okolo i skupljao ju, mlio ju na œrvn-jima ili tucao u stupama, kuhao ju u loncima i praviood nje kolaçe. Ukus joj je bio kao ukus kolaçapripravljena s uljem.9 Kad bi noøu pala rosa na tabor, pala bi s njom imana.10 Kad je çuo Mojsije gdje narod jadikuje u svojimobiteljima, svaki na ulazu u svoj æator, srdœbaBoœja se œestoko raspalila zbog toga i Mojsiju je tobilo vrlo œao.11 Onda se Mojsije potuœio Gospodinu: “Zaætotako zlostavljaæ svojega slugu i zaæto do menetako malo drœiæ da si stavio na mene teret brige zasav taj narod?12 Zar sam ja sav taj narod nosio u krilu svojem idonio ga na svijet da moœeæ od mene traœiti: ‘Nosiga u naruçju svojem kao æto dojilja nosi dojençe,’ uzemlju koju sam obeøao njegovim oçevima.13 Odakle da uzmem meso da ga dadem svemuovom narodu? Plaçu preda mnom i vapiju, govore-øi: ‘Daj nam mesa za jesti.’14 Ja sam ne mogu viæe nositi brigu za sav tajnarod, jer to je odviæe teæko za mene.15 Ako misliæ tako dalje postupati sa mnom, ondame radije odmah ubij ako ti joæ æto god vrijedim, dane gledam duœe svoju nesreøu.”16 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Pozovi misedamdeset ljudi izmeåu çelnik Izraelovih, za kojeznaæ, da su zreli ljudi i sposobni za sluœbu glavar-sku. Dovedi ih k æatoru sastanka i ondje neka sepostave s tobom.17 Onda øu ja siøi dolje i ondje govoriti s tobom.Uzet øu od Duha koji na tebi i staviti ga i na njih.Tako da oni s tobom nose teret naroda, da ga ti ne

83 Brojevinosiæ sam.18 Onda reci narodu: ‘Posvetite se za sutra, jerøete dobiti mesa za jesti. Glasno ste jadikovalipred Gospodinom i vapili, govoreøi: ‘Tko øe namdati mesa da jedemo? U Egiptu imali smo dobro.’Gospodin øe vam, eto, dati mesa da jedete.19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet,deset ili dvadeset dana,20 nego cijeli mjesec dana, dokle vam na nos neudari i ne ogadi vam se, jer vi ste Gospodina, koji jemeåu vama, prezreli i pred njim jadikovali i tuœili se:‘Da nismo ipak otiæli iz Egipta.’ ”21 Mojsije je rekao: “Æest stotina tisuøa pjeæakaima naroda meåu kojim ja œivim, a ti govoriæ: ‘Datøu im mesa da jedu cijeli mjesec dana.’22 Moœe li im se poklati toliko ovaca i goveda da imbude dosta? Mogu li im se pohvatati sve morskeribe da im se tako pribavi hrane i da im budedosta?”23 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Zar je ruka Go-spodinova prekratka? Sad øeæ vidjeti, hoøe li semoja rijeç pred tobom ispuniti ili neøe.”24 Nato je izaæao Mojsije, priopøio narodu rijeçiGospodinove i pozvao izmeåu naroda sedamde-set starijih ljudi i postavio ih okolo æatora.25 Onda je siæao Gospodin u oblaku i govorio snjim, uzeo je onda od duha koji je œivio u njemu idao ga sedamdesetorici sijedih ljudi. Dogodilo seda kad se duh spustio na njih, poçeli su proroko-vati; ali to im se poslije nije viæe dogodilo.26 Ali dvojica su ostali u taboru: jednomu je biloime Eldad, a drugomu je bilo ime Medad; i na njihse spustio duh. Pripadali su, naime, zapisanima,ali nisu bili izaæli k æatoru, ali su prorokovali u tabo-ru.27 Jedan sluga je otrçao i javio Mojsiju: “Eldad iMedad prorokuju u taboru.”28 A Joæua, sin Nunov, koji je od mladosti bio po-moønik Mojsijev je rekao: “Gospodaru, Mojsije,zabrani im to.”29 A Mojsije mu rekao: “Æto se ti brineæ za mene?O, kad bi samo sav Gospodinov narod bio sastav-ljen od proroka! Kad bi Gospodin svima dao svoje-ga duha!”30 A Mojsije se vratio u tabor s Izraelovim starjeæi-nama.31 Onda se podigao vjetar od Gospodina koji jenanio od mora prepelice i razasuo ih naokolo leteøinad taborom, oko dan hoda na jednu stranu i danhoda na drugu stranu, sve naokolo tabora, i okodva lakta visoko na povræini zemlje.32 I narod je ustao te je toga cijeloga dana, i cijelunoø, i cijeli sutraænji dan hvatao prepelice. Tko jemalo nakupio, imao ih je deset homera. Prostrli suih okolo tabora da se suæe.33 Dok im je joæ meso bilo izmeåu zuba prije negose iskosalo, a srdœba se Gospodinova raspalila nanarod. Gospodin je udario narod veoma teækomkaznom.34 Zato se nazvalo to mjesto Kibrot Hataava, jer seondje pokopao narod zbog njihove pohlepe.35 Od Kibrot Hataave poæao je narod dalje u Hase-rot; i u Haserotu se utaborili.

12 Onda su Mirjam i Aron poçeli govoriti protiv Mojsija zbog œene Etiopljanke, kojom se biooœenio; jer si je uzeo Etipljanku za œenu.2 Oni su govorili: “Zar je Gospodin govorio samopreko Mojsija? Zar nije govorio i s nama?” To jeçuo Gospodin.3 A Mojsije je bio veoma skroman çovjek, na-jskromniji çovjek na zemlji.

4 Odmah je Gospodin rekao Mojsiju, Aronu i Mir-jam: “Poåite vi troje u æator sastanka.” Oni su poæli,5 Onda je Gospodin u stupu oblaka stao na ulazuæatora i zovnuo Arona i Mirjamu. Kad su obojedoæli,6 Onda je on rekao: “Çujte moje rijeçi. Kada jemeåu vama prorok, onda se ja, Gospodin objavlju-jem njemu u viåenju i govorim s njim u snu.7 A tako nije s mojim slugom Mojsijem; on je vjeranu mojoj cijeloj kuøi.8 S njim govorim licem u lice, i on smije gledatineskrivenu podobu i pojavu Gospodina. Zaæto seonda niste bojali prekoriti mojega slugu Mojsija?”9 Nato se raspalila srdœba Gospodinova na njih ion je otiæao.10 I oblak se udaljio od æatora. A Mirjam je bilanajedanput od gube postala bijela kao snijeg. Kadse Aron okrenuo k Mirjami, naåe da je gubava.11 Onda je rekao Aron Mojsiju: “Ah, gospodaru, nestavljaj na nas grijeha æto smo ga tako ludo poçinili.12 Nemoj da ona bude kao mrtvo dijete komu jetijelo veø napola gnjilo kad iziåe iz utrobe majçine.”13 I Mojsije se pomolio Gospodinu, govoreøi:“Molim O Boœe, ozdravi ju, ja se molim.”14 Gospodin je rekao Mojsiju: “Da joj je njezin otacpljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana?Neka ona bude sedam dana izvan tabora, a poslijeneka se opet primi natrag.”15 I Mirjam je sedam dana bila odstranjena iztabora. A narod nije poæao dalje dok Mirjam nijeopet bila primljena.16 Potom je poæao narod od Haserota i utaborio sePustinji Paran.

13 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Poæalji ljude da uhode zemlju Kanaan, kojuøu dati Izraelovim sinovima. Poæaljite od svakogaoçinskog plemena po jednoga, glavara izmeåunjih.”3 I po zapovijedi Gospodinovoj poslao ih Mojsije izPustinje Paran. Svi su bili glavari Izraelovih sino-va.4 Ovo su im imena: od plemena Rubenova Æa-mua, sin Zakurov;5 od plemena Simeonova Æafat, sin Horijev;6 od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov;7 od plemena Isakarova Igal, sin Josipov;8 od plemena Efraimova Hoæea, sin Nunov;9 od plemena Benjaminova Palti, sin Rafuov;10 od plemena Zebulunova Gadiel, sin Sodijev;11 od plemena Josipova, od plemena Manase-hova Gadi, sin Susijev;12 od plemena Danova Amiel, sin Gemalijev;13 od plemena Aæerova Setur, sin Mihaelov;14 od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vofsijev;15 od plemena Gadova Geuel, sin Makijev.16 To su imena ljudi koje je poslao Mojsije dauhode zemlju. Onda je dao Mojsije Hosei, sinuNunovu, ime Joæua.17 Tako ih Mojsije poslao da uhode zemlju Ka-naan, i rekao im: “Idite odavde preko Negeba, pase popnite na goru,18 i pogledajte kakva je zemlja i je li narod ætoprebiva u njoj jak ili slab, malen ili velik;19 i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li plodna ilineplodna; i kakva su mjesta u kojima prebiva, jesuli u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima;20 i kakva je zemlja, je li rodna ili mræava, raste lidrveøe u njoj ili ne. Budite hrabri i donesite sobomi neæto roda one zemlje.” Bilo je onda upravo vrije-me prvom groœåu.21 Tako otiæli i uhodili su zemlju od Pustinje Zin do

84BrojeviRehoba na ulazu u Hamat.22 Oni su se popeli preko Negeba i doæli su doHebrona, gdje su œivjeli Ahiman, Æeæaj i Talmaj,potomci Anakovi. Hebron je bio sazidan sedamgodina prije Zoana u Egiptu.23 Kad su stigli do u Dolinu Eækol, odrezali suondje lozu s jednim grozdom koji su nosila po dvo-jica na motki, tako i neæto mogranja i smokava.24 Ono se mjesto zvalo Dolina Eækol zbog groœåakoje su ondje bili odrezali Izraelovi sinovi.25 Poslije çetrdeset dana vratili se, poæto su biliuhodili zemlju.26 Otiæli su kuøi i doæli k Mojsiju i Aronu i cijelojzajednici Izraelovih sinova u Pustinju Paran, uKadeæ, predali su izvjeætaj njima i cijeloj zajednici ipokazali im plodove zemlje.27 A pripovijedali su im ovo: “Otiæli smo u zemlju ukoju si nas poslao. Zaista, teçe u njoj mlijeko i med.Evo, to su plodovi odande.28 Ali narod æto boravi u njoj jak je, i gradovi suutvråeni i vrlo veliki. Vidjeli smo ondje i potomkeAnakove.29 Amaleçani prebivaju u pokrajini Negebu; Hite-jci, Jebusejci i Amorejci prebivaju u planini; Kana-anci prebivaju na moru i na obali Jordana.30 Onda je Kaleb uæutkao narod protiv Mojsija, ipovikao: “Svakako hajdemo gore i osvojimo je, jerih moœemo lako prevladati.”31 Ali ljudi, koji su bili s njim iæli, izjave: “Nikako nemoœemo iøi protiv toga naroda, jer je jaçi od nas.”32 Onda su iznijeli pred Izraelove sinove neistinu ozemlji koju su bili uhodili, govoreøi: “Zemlja, kojusmo proæli i uhodili, jest zemlja koja œdere svojestanovnike. Svi ljudi, koje smo ondje vidjeli, neo-biçno su veliki.33 Vidjeli smo ondje i divove, Anakove sinove oddivovskoga roda. Çinilo nam se da smo premanjima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njimaçiniti.”

14 Onda je sva zajednica podigla viku i graju; a narod je plakao onu noø.2 Svi su Izraelovi sinovi mrmljali protiv Mojsija iArona i sva se zajednica tuœila pred njima: “Ah, dasmo bili pomrli u zemlji Egipat! Ili Da smo samomrtvi ovdje u pustinji.3 Zaæto nas je Gospodin doveo u tu zemlju daizginemo od maça? Zar da naæe œene i djeca sitnapostanu roblje drugima? Ne bi li bolje bilo za nas dase vratimo natrag u Egipat?”4 I rekli su meåu sobom: “Mi øemo izabrati sebivoåu i vratiti se natrag u Egipat.”5 Onda su Mojsije i Aron pali niçice pred svom sku-pljenom zajednicom Izraelovih sinova.6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, bili sumeåu onima koji su uhodili zemlju, razdrli su svojehaljine.7 Zatim su govorili cijeloj zajednici Izraelovih si-nova: “Zemlja koju smo proæli da je uhodimo, jestzemlja je zaista vrlo dobra.8 Ako nam je Gospodin milostiv, on øe nas dovestiu tu zemlju i dat øe nam ju, zemlju u kojoj teçe mli-jeko i med.9 Samo se ne bunite protiv Gospodina i ne bojte sestanovnika te zemlje, jer øemo ih posve uniætiti.Odstupila je od njih sjena njihova, a s nama je Gos-podin. Niæta ih se ne bojte!”10 Kad je sva zajednica namjeravala da ih kame-nuje, pojavila se slava Gospodinova svim Izraelo-vim sinovima nad æatorom sastanka.11 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Dokle øe me joæ tajnarod prezirati, dokle mi neøe vjerovati uza sva

çudesna znamenja æto sam ih uçinio pred njim.12 Udarit øu ga kugom i uzeti mu baætinu, a tebe øuuçiniti narodom koji je veøi i jaçi od ovoga.”13 Mojsije je rekao Gospodinu: “Ako çuju toEgipøani, izmeåu kojih si ti svojom moøi doveoovamo taj narod.14 Pripovijedat øe to stanovnicima ove zemlje. Onisu çuli da ti, Gospodine, prebivaæ meåu ovim naro-dom, da mu se ti, Gospodine, licem u lice ukazu-jeæ, i da oblak tvoj stoji nad njima, i da ti danju ustupu oblaka, a noøu u stupu ognja ideæ prednjima.15 Ako sad taj narod pobijeæ sve do jednoga, ondaøe narodi, koji su çuli o tebi lijepi glas, reøi:16 “Jer Gospodin nije mogao taj narod dovesti uzemlju koju im je zakletvom obeøao, zato ih je po-bio u pustinji.’17 A sada ja molim, Gospodine, neka vlada tvojavelika strpljivost, kako si obeøao:18 “Gospodin je strpljiv i bogat milosråem. Onopraæta zlodjela i grijeh, ali posve ne otpuæta ka-znu, nego pohodi zlodjela otaca na djeci do u treøei çetvrto koljeno.19 Oprosti molim, ovomu narodu njegova zlodjelapo svojim velikom milosråu, kako si uvijekopraætao ovomu narodu od Egipta do ovamo.”20 Onda je Gospodin odgovorio: “Opraætam mukako si zamolio.21 Ali tako ja œiv bio i tako sva zemlja bila punaslave Gospodinove;22 svi oni ljudi koji su vidjeli moju slavu i sva zna-menja çudesna æto sam ih uçinio u Egiptu i upustinji, a ipak su me deset puta kuæali i moj glasnisu posluæali,23 oni neøe nikada vidjeti zemlje æto je zakletvomobeøao sam njihovim oçevima. Ne, ni jedan odsvih onih koji su me prezreli neøe ju vidjeti.24 Samo svojega slugu Kaleba, koji je pokazaodrugi duh i posve pristao je uza me, njega øudovesti u zemlju u koju je veø jedanput stupio, iposjedovat øe je potomci njegovi.25 Pustite samo da Amaleçani i Kanaanci preb-ivaju u ravnici. Sutra se vratite i poåite u pustinjuprema Crvenomu moru.”26 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govo-reøi:27 “Dokle øe joæ trajati mrmljanje te zle zajedniceprotiv mene? Dobro sam çuo psovke Izraelovihsinova æto izbacuju protiv mene.28 Kaœi im: ‘Tako ja œiv bio,’ ovo je rijeç Gospodino-va, ‘kako vi izgovoriste pred Mojim uæima, tako øuja postupati s vama.29 Ovdje u pustinji popadat øe vaæa mrtva tjelesa,svi vi koji ste bili izbrojeni, po vaæemu cijelom brojuod dvadesete godine i viæe, jer ste mrmljali protivmene.30 Nikada neøete uøi u zemlju koju sam vam podzakletvom obeøao za postojbinu, osim Kaleba,sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova,31 A vaæu sitnu djecu, za koju ste rekli da øe postatiroblje drugima, njih øu uvesti i oni øe se veselitizemlji koju ste vi pogrdili.32 A vaæa mrtva tjelesa raspast øe se ovdje upustinji.33 Çetrdeset godina vaæi øe se sinovi kao pastiripovlaçiti po pustinji i tako øe trpjeti zbog vaæenevjere dok se vaæa tjelesa posve ne zatru u pusti-nji.34 Po broju çetrdeset dana, za koje uhodiste zem-lju, jedan dan za jednu godinu uraçunan, moratøete çetrdeset godina nositi svoje krivnje. Moratøete osjetiti æto znaçi kad ja uskratim svoju milost.

85 Brojevi35 Ja, Gospodin, to govorim. Zaista, tako øu pos-tupati s tom cijelom zlom zajednicom, koja se us-tala protiv mene. Ovdje u pustinji bit øe uniæteniovdje øe pomrijeti.’ ”36 A ljudi, koje je poslao Mojsije da uhode zemlju,i æto su, nakon svoje povratka, pobunili svu zaje-dnicu protiv njega kad su krivo izvijestili o zemlji;37 ti ljudi koji su dali laœni izvjeætaj o zemlji, pomrlisu pred Gospodinom od nagle smrti.38 Samo Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov,ostali su na œivotu izmeåu onih ljudi koji su iæliuhoditi zemlju.39 Onda je Mojsije priopøio ove prijetnje svim Izra-elovim sinovima, narod se jako raœalostio.40 Rano ujutro oni su ustali, da uzaåu navrh gore,jer su govorili: “Sada smo spremni uziøi na onomjesto za koje nam je govorio Gospodin, jer smosagrijeæili.”41 A Mojsije je rekao: “Zaæto hoøete prestupiti za-povijed Gospodinovu? Neøe vam uspjeti.42 Ne uzlazite, da ne budete potuçeni od svojihneprijatelja, jer Gospodin nije meåu vama.43 Jer Amaleçani i Kanaanci stoje ondje predvama. Popadat øete od maça; jer ste se pobuniliprotiv Gospodina, neøe Gospodin biti s vama.”44 Ali oni su u svojoj tvrdokornosti poæli navrhgore. A ækrinja Gospodinova zavjeta i Mojsije nisunapustili tabor.45 Onda su Amaleçani i Kanaanci siæli , koji su pre-bivali na onoj gori, potukli ih i potjerali do Horme.

15 I Gospodin je rekao Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kaddoåete u zemlju, koju vam dajem za postojbinu,3 i prinosite Gospodinu od goveda i ovaca œrtvuognjem spaljenu, œrtvu paljenicu ili mirotvornu, daispunite zavjete ili kao dragovoljan dar ili o svojimSvetkovinama, da dignete u çast Gospodinuugodni œrtveni miris,4 onda onaj koji donosi svoj prinos Gospodinu,neka prinese desetinu efe bijelog braæna zami-jeæena s çetvrtinom hina ulja;5 a vina neka se pripravi za naljev kod œrtve palje-nice i mirotvorne çetvrtinu hina za svako janje.6 A za ovna neka pripravi kao prinos dvije desetineefe bijelog braæna zamijeæena s treøinom hina ulja.7 Vina za naljev neka prinese treøinu hina na ugo-dan miris Gospodinu.8 Kad pripremate junca kao œrtvu paljenicu ili zaœrtvu zaklanicu, da ispunite zavjet ili kao œrtvu mi-rotvornu,9 onda neka se prinese uz junca kao prinos tri de-setine efe bijeloga braæna zamijeæena s pola hinaulja;10 vina za naljevni prinos prinesite pola hina kaoœrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodi-nu.11 Tako neka se drœi kod svakoga vola ili ovna, kodsvakoga janjeta ili jareta.12 Prema broju koji prireåujete, postupite tako kodsvakog pojedinoga komada.13 Svaki domorodac neka se toga drœi kad prinosiœrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodi-nu.14 Ako je doæljak putuje s vama, ili ako netko trajnoœivi u vaæoj sredini i hoøe prirediti œrtvu ognjemspaljenu na ugodan miris Gospodinu, onda nekaisto onako postupati kako vi çinite.15 Jednaka uredba vrijedi za zajednicu, za vaskao i za doæljaka koji je kod vas. Jedna uredba ætovjeçito vrijedi kroz sve vaæe naraætaje. U stvarimaæto se odnose na Gospodina, vrijedi za doæljaka

isto kao za vas.16 Jedan zakon i jednako pravo vrijede za vas kaoza doæljaka æto je kod vas.”17 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:18 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kaddoåete u zemlju u koju øu vas ja odvesti,19 onda prije nego upotrijebite œito one zemlje,prinesite Gospodinu œrtvu podizanja.20 Od svojega prvoga braæna darujte kolaç kaoprinos podizanja; prinesite ga kao prinos podi-zanja od gumna, tako øete i ga prinijeti.21 Dajte od svojega prvoga mljevena braæna Gos-podinu prinos podizanja kroz sve vaæe naraætaje.22 Ako sagrijeæite nehotice i ne ispunite koju godod ovih zapovijedi koje je Gospodin dao Mojsiju,23 æto god od onoga æto vam je Gospodin prekoMojsija zapovjedio, od dana kad je Gospodinizdao zapovijedi, i poslije kroz sve vaæe naraætaje,24 onda neka bude: ako je prijestup nehotice uçi-njen, bez znanja zajednice, neka sva zajednicaprinese junca kao œrtvu paljenicu na ugodan mirisGospodinu, zajedno s œitnim prinosom i njihovimnaljevom, po uredbi, uz to jarca kao œrtvu za grijeh.25 Sveøenik neka time pribavi pomirenje cijelojzajednici Izraelovih sinova. Tako øe im se oprostiti,jer je bilo nehotice uçinjeno, neka prinesu œrtvuognjem spaljenu Gospodinu, uz to svoju œrtvu zagrijeh pred Gospodinom, zbog svoje nepaœnje zagrijeh.26 Tako øe se onda oprostiti cijeloj zajednici Izra-elovih sinova i doæljacima koji su kod njih, jer ne-promiæljenost je na teret cijeloj zajednici.27 Ako çovjek pojedinac sagrijeæi nehotice, ondaneka prinese jednogodiænju kozu kao œrtvu za gri-jeh.28 Neka sveøenik onda onomu koji je nehoticesagrijeæio protiv Gospodina, pribaviti pomirenjeizvræivæi za njega obrede pomirenja; bit øe muoproæteno.29 Neka jedan te isti zakon vrijedi kod vas za do-moroce izmeåu Izraelovih sinova i za doæljaka kojije meåu njima, za sluçaj da netko nehotice sagri-jeæi.30 Ali ako neka osoba sagrijeæi bilo æto hotimice,bio on domorodac ili doæljak, taj huli na Gospodina,i neka se iskorijeni iz svojega naroda.31 Jer je prezreo rijeç Gospodinovu i prestupionjegovu zapovijed, neka se ta osoba iskorijeni.Neka njegova krivnja padne na njega.’ ”32 Kad su bili Izraelovi sinovi u pustinji, zatekli suçovjeka, koji je skupljao drva na Subotnji dan.33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje skuplja drva,doveli ga k Mojsiju i Aronu i cijeloj zajednici.34 Stavili ga u zatvor, jer joæ nije bilo odreåeno otom æto øe se s njim çiniti.35 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Taj çovjekneka se smrøu kazni. Neka ga kamenuje sva za-jednica izvan tabora.”36 I sva ga je zajednica izvela pred tabor i kameno-vala ga na smrt, kako je Gospodin zapovjedioMojsiju.37 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:38 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: nekastave sebi rese na skutove svojih haljina, oni i nji-hovi buduøi naraætaji, i na svaku resu neka stavevrpcu od modrog prediva.39 Ovo je svrha resama: da se sjetite kad ih viditesvih zapovijedi Gospodinovih, da ih vræite i da sene zanosite za poœudama svojih srdaca i oçiju ætovas tako lako zavode na bludnost.40 Tako da bi se spominjali svih mojih zapovijedi ivræili ih i tako se posvetili svojem Bogu.

86Brojevi41 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam vas izveoiz egipatske zemlje da budem vaæ Bog. Ja samGospodin, vaæ Bog.”

16 A Korah, sin Ishara, sin Kohata, sin Levijev, predobio za sebe potomke Rubenove Da-tana i Abirama, Eliabove sinove, i Ona, sina Pe-letova.2 Oni su se pobunili protiv Mojsija s dvjesta i pede-set Izraelovih sinova, glavara zajednice, pozvanihçlanova narodne skupætine i uglednih muœeva.3 Oni su se skupili protiv Mojsija i Arona i kazali im:“Dosta neka vam je. Sva zajednica, svi skupa svetisu i Gospodin je meåu njima. Zaæto se vi ondauzdiœete iznad zajednice Gospodinove?”4 Kad je to çuo Mojsije pao je niçice na svoje lice,5 i rekao Korahu i cijeloj njegovoj druœini, govoreøi:“Sutra øe Gospodin pokazati tko je njegov i tko jedoista svet, da mu se pribliœi koga onda on izabere,taj mu se smije pribliœiti.6 Uçinite ovo: uzmite sebi kadionice, Korah i svadruœina njegova.7 Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih kadapred Gospodinom. Koga onda izabere Gospodin,taj neka bude svet. Dosta neka vam je, sinovi Levi-jevi.”8 Korahu je rekao Mojsije: “Çujte ipak, sinovi Levi-jevi.9 Zar vam nije dosta æto vas je Bog Izraelov odvojiood Izraelove zajednice da vas privuçe u svoju blizi-nu, pa da vræite sluœbu kod æatora Gospodinova iobavljate i pred zajednicom svoju sluœbu?10 Tebe je sa svom tvojom braøom, Levijevim si-novima, privukao k sebi, sada traœite joæ i sveøen-stvo.11 Zato se vi, ti i sva tvoja druœina, skupljate protivGospodina, jer to je Aron, da mrmljate protivnjega.”12 Mojsije je pozvao Datana i Abirama, Eliabovesinove, ali su oni odgovorili: “Ne idemo gore.13 Zar nije dosta æto si nas doveo ovamo iz zemlje,u kojoj teçe mlijeko i med, da nas poubijaæ upustinji? Hoøeæ li se joæ sada i nametnuti za gospo-dara nad nama?14 Zaista nisi nas doveo u zemlju u kojoj teçe mli-jeko i med i nisi nam dao njiva i vinograda u posjed.Hoøeæ li, moœda, ljudima ovdje oçi iskopati?Neøemo doøi!”15 Onda se Mojsije jako rasrdio i rekao Gospod-inu: “Ne primi njihov œrtveni dar. Nisam nikomu odnjih oduzeo ni jednog magarca, niti sam komu odnjih uçinio æto na œao.”16 I Mojsije je rekao Korahu: “Ti i sva tvoja druœina,prikaœite se sutra pred Gospodinom, ti, oni i Aron.17 Svaki od vas neka uzme svoju kadionicu i staviu nju k∑d, i neka donese svaki svoju kadionicupred Gospodina, dvjesta i pedeset kadionica; ta-koåer ti i Aron, svaki svoju kadionicu.”18 I uzeo je svaki svoju kadionicu, stavio u njihoganj i stavio na njega kad, i postavili se na ulazu uæator sastanka, takoåer Mojsije i Aron.19 A Korah je skupio na ulazu u æator sastankanaprema njima svu zajednicu. Onda se pokazalacijeloj zajednici slava Gospodinova.20 I Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu, govoreøi:21 “Odvojite se od te zajednice da ih uniætim ujedan ças.”22 Tada su oni pali na svoje lice i povikali: “O Boœe,Boœe œivotnog duha u svakom tijelu. Hoøeæ li serazljutiti na svu zajednicu, kad je samo jedan sagri-jeæio?”23 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:

24 “Govori zajednici ovako: ‘Udaljite se od æatoraKorahova, Datanova i Abiramova.”25 Nato se podigao Mojsije i otiæao Datanu i Abi-ramu, a starjeæine Izraelove su iæle za njim.26 On je rekao zajednici, govoreøi: “Udaljite se odæatora ovih zlotvora. Ne smijete se dotaçi niçegaæto je njihovo. Inaçe izginut øete i vi zbog svih nji-hovih grijeha.”27 Onda se oni povukli iz okolice æatora Korahova,Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupili suvan i stali na ulazu svojih æatora sa svojim œenama,svojim sinovima i svojom malom djecom.28 Onda je rekao Mojsije: “Po tom øete spoznati daje Gospodin poslao mene da izvræim sva ta djela ida ja ne radim sam od sebe.29 Ako ovi ovdje pomru, kako umiru svi ljudi, i akoih snaåe obiçna sudbina svih ljudi, onda Gospodinnije poslao mene.30 Ali ako Gospodin izvræi neæto novo i zemljaotvori svoja usta i proœdre ih sa svim æto je njihovo,tako da siåu œivi u podzemlje, onda øete spoznatida su ovi ljudi hulili na Gospodina.”31 I dogodilo se, çim je Mojsije izgovorio te rijeçi,otvorila se zemlja pod njima,32 i zemlja je otvorila svoja usta i progutala ih snjihovim domaøinstvom i sve ljude koji su bili uzKoraha sa svim njihovim imetkom.33 Sa svim æto su imali siæli su œivi u podzemlje, izemlja se zatvorila nad njima, i oni su nestali iz za-jednice.34 Svi Izraelovi sinovi koji su okolo stajali pobjeglisu brœe od njihova jauka, jer su govorili: “Da i nasjoæ ne proguta zemlja!”35 A oganj je izaæao od Gospodina i spalio dvjestai pedeset ljudi koji su trebali prinijeti kad.36 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:37 “Kaœi Eleazaru, sinu sveøenika Arona, nekaodnese kadionice sa zgariæta i oganj neka istreseu nekoj udaljenosti, jer su svete38 Kadionice tih grjeænika, koji su svoj œivot poko-pali svojim grijehom, neka se raskuju na ploçe ineka se njima obloœi œrtvenik, jer su ih oni prinijelipred Gospodina, zato su time postale svete. Nekabudu kao znak Izraelovim sinovima.”39 Onda je sveøenik Eleazar uzeo mjedene kadi-onice, one koje su ih bili prinijeli oni koji su izgorjeli,i bile su raskovane u æiroke ploçe za obloœiti œrtve-nik.40 One su imale biti Izraelovim sinovima opomenai znamen da ni jedan nepozvan, koji ne pripada po-tomstvu Aronovu, ne smije pristupiti pred Gospo-dina. Inaçe, dogodit øe mu se kao Korahu injegovoj druœini, kako mu je Gospodin zaprijetiopreko Mojsija.41 Drugoga jutra mrmljala je sva zajednica Izra-elovih sinova protiv Mojsija i Arona. Vikali su: “Po-bili ste Gospodinov narod!”42 Kad se onda stjecala zajednica protiv Mojsija iArona, okrenuli se ovi prema æatoru sastanka. Igle, pokrio ga oblak i pokazala se slava Gospodi-nova.43 Onda su Mojsije i Aron doæli pred æator sas-tanka.44 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:45 “Ukloni se iz te zajednice. Uniætit øu ih u jedanças.” Onda su oni pali niçice na svoje lice,46 I Mojsije je rekao Aronu: “Uzmi kadionicu, staviu nju oganj sa œrtvenika, stavi na njega miomiris-nog k∑da i nosi ga brœe k zajednici da im time priba-viæ pomirenje, jer od Gospodina izlazi kazneni sud.Veø je pomor poçeo.”47 Onda je uzeo Aron kadionicu, kako mu je zapo-

87 Brojevivjedio Mojsije, i otrçao usred zajednice i zaista,pomor je veø bio poçeo meåu narodom. On je natopoçeo kaditi i pribavio tako narodu pomirenje.48 Ostao je stojeøi meåu mrtvima i œivima, dok nijeprestao pomor.49 Onih koji su pomrli od pomora, bilo je çetrnaesttisuøa i sedam stotina, osim onih koji su poginulizbog Koraha.50 Aron se vratio natrag k Mojsiju na ulaz u æatorsastanka, jer je prestao pomor.

17 I Gospodin je rekao Mojsiju, govoreøi: 2 “Govori sa Izraelovim sinovima, i uzmi odnjih po jedan ætap od svakoga oçinskog doma,dakle dvanaest ætapova od svih njihovih plemen-skih glavara, pleme po pleme. Napiæi ime svakogana njegovu ætapu.3 Na ætap Levijev napiæi ime Aronovo. Neka budejedan ætap za svakog glavara oçinskog doma.4 Stavi ih onda u æator sastanka pred Svjedoça-nstvo gdje vam se objavljujem.5 Onda øe ætap, onoga koga sebi izaberem,procvjetati. Tako øu od sebe otstraniti mrmljanjeIzraelovih sinova kojega podiœu protiv vas.”6 Kad je Mojsije to rekao Izraelovim sinovima,svaki mu je glavar dao ætap, po oçinskim domo-vima, svega dvanaest ætapova. Meåu ætapovimanjihovim bio je i ætap Aronov.7 Mojsije stavi ætapove pred Gospodina u æatoruSvjedoçanstva.8 I dogodilo se drugoga jutra kad je Mojsije stupiou æator svjedoçanstva, i gle, bio je ætap Aronov, oddoma Levijeva, propupao, potjerao mladice, pro-cvjetao i donio zrele bademe.9 Onda je Mojsije iznio sve ætapove iz svetiæta ksvim Izraelovim sinovima. Oni su ih razgledali isvaki je uzeo natrag svoj ætap.10 Gospodin je rekao Mojsiju: “Stavi ætap Aronovopet pred Svjedoçanstvo, da se çuva kao znakprotiv buntovnika, da mogneæ ukloniti njihovomrmljanje ispred mene, da ne poginu.”11 Mojsije je uçinio, kako mu je Gospodin zapovje-dio, tako je uçinio.12 A Izraelovi sinovi su rekli Mojsiju, govoreøi:“Doista mi ginemo, propadamo, svi skupa pro-padamo.13 Tko se god pribliœi k æatoru Gospodinovu, moraumrijeti. Zar øemo svi pomrijeti?”

18 Onda je rekao Gospodin Aronu: “Ti i s tobom tvoji sinovi i tvoj oçinski dom, vi nosite odgo-vornost za grijehe svetiæta, vi i tvoji sinovi, odgov-ornost za grijehe sluœbe sveøeniçke æto vam jepredana.2 Ali i svoju braøu, od Levijeva plemena, oçinskopleme, pusti da se prikljuçe tebi i da ti pomognu,dok ti i s tobom tvoji sinovi, sluœite pred æatoromsvjedoçanstva.3 Oni trebaju priskrbiti æto treba za podvorbu tvojui za ureåenje svega æatora, ali ne smiju pristupiti ksvetomu posuåu i k œrtveniku. Inaçe bi morali um-rijeti oni i vi.4 Oni neka budu tebi pridruœeni i neka se brinu zaæator sastanka i za svu sluœbu oko æatora. Ni jedandoæljak ne smije pristupiti k vama.5 Samo vi smijete vræiti sluœbu u svetiætu i na œrtve-niku da opet ne doåe kazneni sud gnjeva na Izra-elove sinove.6 Ja sam bio onaj, koji je uzeo vaæu braøu, Levite,izmeåu Izraelovih sinova. Vama su oni predani nadar od Gospodina, da obavljaju sluœbu kod æatorasastanka.

7 Stoga ti i s tobom tvoji sinovi, øete vræiti sveøeni-çku sluœbu u svemu oko œrtvenika i iza zavjese;tako obavljajte svoju sluœbu. Dar je sluœbasveøeniçka æto sam vam je predao. Doæljak kojipristupi, neka se smrøu kazni.”8 Joæ je rekao Gospodin Aronu: “Ja sam onaj koji tipredaje ostatak svih mojih œrtava podizanjemmeni œrtvovanih. Od svih svetih darova Izraelovihsinova darujem ih tebi kao dio, i tvojim sinovima,kao uredba zauvijek.9 Od najsvetijih darova, koliko ne budu spaljeni,neka tebi pripadne ovo: svi njihovi darovi kod svihprinosa, œrtava za grijeh i œrtava za prijestup æto miih prinose; to neka vam je najsvetije za tebe tvojesinove.10 Na najsvetijem mjestu ih jedite; sve muæke os-obe neka to jedu. Neka vam je to sveto.11 I ovo joæ neka tebi pripadne: darovi od svih œr-tava koje Izraelovi sinovi œrtvuju podizanjem i ma-hanjem. Dajem ih tebi i s tobom tvojim sinovima ikøerima, to je uredba zauvijek. Svaki u tvojoj obite-lji, koji je çist, smije od toga jesti.12 Najbolje od ulja, vina i œita, najbolje od onogaæto daju Gospodinu, to dajem tebi.13 Prvine od svih plodova æto rastu u njihovoj zem-lji i koje prinose Gospodinu, neka pripadnu tebi.Svaki od tvoje obitelji, koji je çist, smije od togajesti.14 Sve u Izraelu zavjetovano, neka je tvoje.15 Sve prvoroåeno, æto prvo otvori utrobu od svihœivih biøa æto se prinosi Gospodinu, od çovjeka i odstoke, neka je tvoje. Ipak, prvoroåeno od çovjekaneka se zaista otkupi i prvençe od neçiste stokeneka se otkupi.16 Neka ih se otkupi kad im bude mjesec dana, poprocjeni od pet æekela srebra, po vrijednosti æekelasvetiæta, æto iznosi dvadeset gera.17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne smijeædati otkupiti; oni su sveti. Njihovom krvlju poækropiœrtvenik i loj njihov neka se spali kao œrtvu ognjemspaljenu na ugodan miris Gospodinu.18 Njihovo meso neka pripadne tebi. Kao grudimahanja i desno pleøe, neka bude tebi.19 Sve svete darove od œrtava podizanja, kojeIzraelovi sinovi prinose Gospodinu, dajem tebi i stobom tvojim sinovima i køerima, to je uredba kojavjeçito vrijedi. To je za tebe i tvoje potomke s tobomvjeçit osoljen zavjet pred Gospodinom.”20 Joæ je rekao Gospodin Aronu: “U njihovoj zemljineøeæ imati baætine i dijela neøe biti za tebe meåunjima. Ja sam tvoj dio i tvoja baætina meåu Izraelo-vim sinovima.21 Evo gle, Levijevim sinovima dajem kao baætinusve desetine u Izraelu kao naknadu za obavljanjesluœbe koju je vræe kod æatora sastanka.22 Izraelovi sinovi ne smiju viæe pristupati k æatorusastanka, jer bi inaçe navukli na sebe krivnju iumrli.23 Samo Leviti smiju vræiti sluœbu kod æatora sas-tanka i snositi odgovornost za svoja zlodjela. Ovauredba vrijedi za vas zauvijek kroz sve vaæe nara-ætaje. Oni ne smiju imati baætinu meåu Izraelovimsinovima.24 Jer dajem za baætinu Levitima desetinu æto jeprinose Gospodinu kao œrtvu podizanja. Zato samodredio za njih da nemaju baætine meåu Izraelo-vim sinovima.”25 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:26 “Govori Levitima i Kaœi im: “Kad primate dese-tinu od Izraelovih sinova æto sam vam odredio odnjih kao baætinu, onda øete od toga dati œrtvu podi-zanja za Gospodina, desetinu od desetine.

88Brojevi27 Ta œrtva podizanja neka vam se uraçuna kaoostalim Izraelovim sinovima dar œita s gumna ilipreteka od tijeska.28 Tako isto prinosite Gospodinu œrtvu podizanjaod svih svojih desetina, koje primate od Izraelovihsinova, i od toga dati œrtvu podizanja za Gospodi-na sveøeniku Aronu.29 Od svih darova æto vam pripadnu, prinijeti øeteœrtvu podizanja za Gospodina, i to uvijek najboljeod toga njima posveøeni dio.’30 Kaœi im joæ: ‘Kad dajete najbolje od toga, ondaneka se to Levitima uraçunava, kao i ostalim Izra-elovim sinovima, desetina prihoda od gumna i odtijeska.31 Smijete jesti na kojem god hoøete mjestu, vi iobitelj vaæa, jer to je vaæa plaøa za vaæu sluœbu kodæatora sastanka.32 Zbog toga ne snosite krivnju kad dajete najboljeod toga i ne oskvrnjujete svetih darova Izraelovihsinova i zato neøete umrijeti.’ ”

19 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, go- voreøi: 2 “Ovo je zakonska uredba koju je zapovjedio Go-spodin, govoreøi: ‘Kaœi Izraelovim sinovima neka tidovedu crvenu, bez mane junicu, koja nema manei na kojoj joæ nikad nije bio jaram.3 Predajte ju sveøeniku Eleazaru, da se onda iz-vede van pred tabor i neka se zakolje pred njego-vim oçima.4 Sveøenik Eleazar neka uzme svojim prstomneæto njezine krvi i neka poækropi s neæto njezinekrvi sedam puta prema prednjoj strani æatora sas-tanka.5 Nato, neka se spali junica pred njegovim oçima:njezina koœa, njezino meso, njezina krv, droba sizmetinom neka se spali.6 Onda neka uzme sveøenik cedrovine, izopa igrimiza i neka to baci u oganj, u kojem se spaljujejunica.7 Nato neka sveøenik opere svoje haljine i neka seokupa. Onda smije opet doøi u tabor, ali do veçeriostaje sveøenik joæ neçist.8 Takoåer onaj koji ju je spalio, neka opere svojehaljine i okupa se, ali i on ostaje neçist do veçeri.9 Onda çovjek koji je çist neka pokupi pepeo ju-nice, pa neka ga istrese izvan tabora na koje çistomjesto. Ondje neka se saçuva zajednici Izraelovihsinova da se napravi voda oçiæøenja koja sluœi kaosredstvo za oproætenje grijeha.10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice, mora opratisvoje haljine i ostaje neçist do veçeri. Ovaj zakonneka vrijedi zauvijek za Izraelove sinove i doæljakekoji su kod njih.11 Tko se dotakne mrtva tijela çovjeçjega, neka jeneçist sedam dana.12 On neka se oçisti vodom oçiæøenja treøi i nasedmi dan, i onda je opet çist. Ali ako se neøe oçis-titi na treøi i na sedmi dan, onda neøe biti çist.13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela kojeg um-rloga, i onda se ne oçisti, taj oskvrnjuje Gospodi-nov æator. Takav çovjek neka se iskorijeni izIzraela; jer nije bio poækropljen vodom oçiæøenja,ostaje neçist. Neçistoøa njegova ostaje dalje nanjemu.”14 Ovo je zakonska uredba: “Umre li netko u kojemæatoru, onda svaki koji stupi u æator ili se nalazi uæatoru, bude neçist sedam dana.15 I svaka otvorena posuda, na kojoj nema pok-lopca, bude neçista.16 Svako tko se dotakne na polju maçem ubije-noga çovjeka, ili inaçe umrloga ili kosti çovjeçje, ili

groba, neçist bude sedam dana.17 Za jednoga koji je tako postao neçist, neka seuzme neæto od pepela spaljene œrtve za grijeh ineka se ulije na njega svjeœe vode u posudu.18 Çist çovjek neka uzme izop, neka ga umoçi uvodu i neka njom poækropi æator, sve posuåe naosobe koje ondje, i onoga tko se dotaknuomrtvaçkih kostiju, ubijenoga, umrlog ili groba.19 I to neka çisti çovjek poækropi neçistoga treøidan i na sedmi dan; a na sedmi dan, a na sedmidan neka ovaj opere svoje haljine i neka se opereu vodi; i on øe onda naveçer opet biti çist.20 Ali ako netko bude neçist i ne oçisti se, ondaneka se takav çovjek iskorijeni iz zajednice, jer onje oskvrnuo svetiæte Gospodinovo, jer nije biopoækropljen vodom oçiæøenja, on je neçist.21 Neka im ovo bude trajni zakon. Takoåer onajkoji je poækropio vodom oçiæøenja, neka operesvoje haljine. Tko se inaçe joæ dotakne vode oçi-æøenja, neka je neçist do veçeri.22 Sve çega se neçisti dotakne, neçisto je, i svakikoji se toga dotakne , neçist je do veçeri.’ ”

20 Sva izraelska zajednica je stigla u Pustinju Zin prvoga mjeseca i narod se smjestio uKadeæu. Ondje je umrla Mirjam i bila ondje poko-pana.2 Nato zajednica nije imala vode, pa se skupili pro-tiv Mojsija i Arona.3 Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: “Ah, da smoi mi izginuli kad je Gospodin poubijao naæu braøu!4 Zaæto ste doveli zajednicu Gospodinovu u ovupustinju gdje moramo izginuti sa svojom stokom?5 Zaæto ste nas izveli iz Egipta i doveli nas u ovajtuœni kraj gdje ne raåa ni œito, ni smokva, ni groœåe,ni mogranj, i gdje nema ni vode za piøe?”6 A Mojsije i Aron su izmaknuli ispred zajednice kulazu u æator sastanka i pali na svoje lice. I poka-zala im se slava Gospodinova.7 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu, govore-øi:8 “Uzmi ætap, ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu!Govorite kamenu pred njihovim oçima, i on øe vamdati vodu. I Tako øeæ im pribaviti vodu iz kamena, itako napoji zajednicu i njihovu stoku.”9 Onda je uzeo Mojsije ætap ispred Gospodina,kako mu je zapovjedio.10 Nato su skupili Mojsije i Aron zajednicu predkamenom, i on im rekao: “Posluæajte ipak, vi nep-okornici. Moœemo li vam mi iz ove hridi izvaditivodu?”11 I kad je Mojsije podigao ruku i dvaput udariosvojim ætapom po kamenu, isteklo je mnogo vode,te se napojila zajednica i njihova stoka.12 Tada je rekao Gospodin Mojsiju i Aronu, govo-reøi: “Jer se niste pouzdali u mene i niste me htjeliproslaviti pred oçima Izraelovih sinova, neøete do-vesti ovu zajednicu u zemlju koju im dajem.”13 To je voda Meriba, gdje su se prepirali Izraelovisinovi s Gospodinom i gdje se On proslavio meåunjima.14 Iz Kadeæa poslao je Mojsije poslanike k edom-skom kralju: “Ovako govori tvoj bratski narodIzrael. Ti znaæ sve nevolje æto su nas snaæle.15 Oçevi naæi su poæli u Egipat i mi smo dugoproboravili u Egiptu. Egipøani su zlostavljali nas inaæe oçeve.16 Kad smo zavapili Gospodinu za pomoø, usliæaonaæ Gospodinu molbu i poslao anåela koji nas iz-veo iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadeæu,gradu na granici tvojega podruçja.17 Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju. Neøemo iøi

89 Brojevipreko polja i vinograda i neøemo piti vode iz stu-denaca. Hoøemo samo iøi Kraljevskom Cestomne skreøuøi nalijevo ni nadesno dok ne proåemotvoje podruçje.”18 Ali su im Edomci otporuçili: “Ne smijete prolazitikroz moju zemlju, inaçe øemo iziøi s maçem predvas.”19 Izraelovi sinovi su im odgovorili: “Glavnom ces-tom iøi øemo. Napijemo li se ja i stoka moja tvojevode, platit øu ti za to. Ja neøu niæta viæe negosamo brzo proøi.”20 A oni su odgovorili: “Ne smijeæ prolaziti!”Ujedno su izaæli Edomci pred njih s mnogo narodai dobro naoruœani.21 Jer Edomci nisu htjeli dopustiti Izraelovim sino-vima da proåu kroz njihovo podruçje, a Izraelovisinovi se onda okrenuli na stranu od njih.22 Onda su krenuli od Kadeæa sva izraelska zajed-nica i stigli do Gore Hora.23 I Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu na Gori Horuæto leœi na granici edomske zemlje, govoreøi24 “Aron øe se sada pridruœiti k svojim precima, jeron neøe uøi u zemlju koju øu dati Izraelovim sinovi-ma, jer ste se oprli zapovijedi mojoj na vodi Meribi.25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i dovedi ihna Goru Hor.26 Svuci ondje Aronu njegove haljine i odjeni ihnjegovu sinu Eleazaru; Aron øe preminuti i ondjeumrijeti.”27 Mojsije je uçinio kako je zapovjedio Gospodin.Uzaåu na goru Hor pred oçima cijele zajednice.28 Ondje je Mojsije svukao Aronu njegove haljinei odjenuo ih njegovu sinu Eleazaru. Nato je Aronondje umro na vrhuncu gore, a Mojsije i Eleazar susiæli s gore.29 Kad je saznala sva zajednica da je Aron umro,tugovao je sav dom Izraelov za Aronom tridesetdana.

21 Kad su çuli Kanaanci koji su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u juœnoj zemlji da Izraelo-vi sinovi dolaze putom Atarimskim, navalili su naIzraelove sinove i neke su od njih zarobili.2 Onda su Izraelovi sinovi uçinili Gospodinu ovajzavjet: “Ako nam taj narod dadeæ u ruke, izvræitøemo prokletstvo na njihovim mjestima.”3 I Gospodin je usliæao molbu Izraelaca i predao imKanaance. Oni su zvræili na njima i njihovim mjes-tima prokletstvo i nazvali taj kraj Hormah.4 Nato su krenuli od gore Hora prema Crvenommoru da zaobiåu edomsku zemlju, ali je narodudodijalo putovanje.5 Ljudi su mrmljali protiv Boga i protiv Mojsija igovorili: “Zaæto ste nas izveli iz Egipta? Zar dapomremo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha nivode, a to jadno jelo veø nam se gadi.”6 Onda je Gospodin poslao meåu narod otrovnezmije, koje su ugrizale ljude, tako da je pomrlo jakomnogo Izraelaca.7 Stoga je doæao narod k Mojsiju i potuœio se: “Sa-grijeæili smo, jer smo govorili protiv Boga i protivtebe. Pomoli se Gospodinu pa neka ukloni zmijeod nas.” I Mojsije se pomolio za narod.8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Napravi sebilik zmije otrovne i priçvrsti je na motku. Tko budeugrizen i pogleda u nju, ostat øe na œivotu.”9 Tako je Mojsije napravio mjedenu zmiju ipriçvrstio ju na motku. Ako je koga ugrizla zmija ion pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na œivotu.10 Nato su krenuli Izraelovi sinovi dalje i utaborilise kod Obota.11 Od Obota su krenuli dalje i utaborili se kod Ije-

Abarima, u pustinji koja leœi istoçno pred Moabom.12 Odatle su krenuli dalje i utaborili se u DoliniZared.13 Odatle su krenuli dalje i utaborili se s onu stranuArnona, na mjestu u pustinji, gdje on dolazi iz zem-lje Amorejaca. Arnon je, naime, moapska granicaizmeåu Moabaca i Amorejaca.14 Zato se govori u knjizi ratova Gospodinovih:“Vaheb u Sufi i porjeçje uz Arnon,15 potoçje æto dopire do Ara i naslanja se na moap-sku granicu.”16 Odatle se zaputili u Beer. To je studenac na kojije mislio Gospodin kad je rekao Mojsiju: “Skupinarod, da mu dadem vode.”17 Onda su zapjevali Izraelovi sinovi ovu pjesmu:“Izviri, studençe, svi mu pjevajte:18 Studence æto su kopali knezovi, narodni prvaciœezlom, svojim ætapovima.” Iz pustinje su krenuli uMatanu,19 iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot,20 a iz Bamota u dolinu koja je moapskoj zemlji dovrhunca Pisge, koji se diœe nad pustinjom.21 Nato su Izraelovi sinovi odaslali poslanike amo-rejskom kralju Sihonu s porukom, govoreøi:22 “Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju. Neøemo iøipreko polja i vinograda, niti øemo piti vode iz stu-denaca. Iøi øemo samo kraljevskom cestom, dokne proåemo tvoje podruçje”23 Ali Sihon nije dopustio Izraelovim sinovima daproåu kroz njegovo podruçje. Nego je Sihon sku-pio sav svoj narod i iziæao protiv Izraelaca u pusti-nju, i doæao u Jahaz, i zapoçeo boj protiv Izraelaca.24 Ali su ga Izraelovi sinovi potukli oætricom maçai osvojili njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, dopodruçja Amonaca, jer je njihova granica bilautvråena.25 Izrael je zauzeo sve one gradove. Onda se Izra-elovi sinovi utvrdili u svim gradovima Amorejaca i uHeæbonu i u svim njegovim mjestima.26 Heæbon je bio glavni grad amorejskog kraljaSihona. Ovaj je bio ratovao s prijaænjim kraljemmoapskim kraljem i zauzeo mu svu njegovu zem-lju do Arnona.27 Zato pjevaju pjesnici: “Doåite u Heæbon! Si-honov glavni grad neka se sagradi i utvrdi.28 Jer je oganj planuo iz Heæbona, plamen izgrada Sihonova, i spalio moapske gradove, uniætiuzvisine arnonske.29 Teæko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemoæev nar-ode. Od tvojih sinova napravio je bjegunce, od tvo-jih køeri ropkinje Sihonu, amorejskom kralju.30 Strijeljali smo na njih: uniæten je Heæbon sve doDibona. Onda smo ih potukli do Nofaha æto leœi kodMedebe.”31 Tako je Izrael boravio u zemlji Amorejaca.32 Onda je Mojsije dao uhoditi Jazer. Kad su bilizauzeli mjesta oko njega, i protjerao Amorejce kojisu ondje prebivali.33 Nato su se okrenuli i otiæli putom u Baæan. Ondaje izaæao pred njih baæanski kralj Og sa svim svo-jim narodom na boj kod Edreja.34 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Ne boj ga se, jerga predajem u tvoje ruke sa svim njegovim naro-dom i njegovom zemljom. Uçini s njim kako siuçinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji jestolovao u Heæbonu.”35 Tako su potukli njega, njegove sinove i sav nje-gov narod tako da nije ostao ni jedan koji bi mogaopobjeøi, i osvojili su njegovu zemlju.

22 Izraelovi sinovi su krenuli dalje i utaborili se na moapskim poljanama s onu stranu Jor-

90Brojevidana naprema Jerihonu.2 Balak, sin Siporov, vidio je sve æto su uçinili Izra-elovi sinovi Amorejcima.3 Onda su se Moabci jako prestraæili toga naroda,jer je bio tako mnogobrojan, prepali se MoabciIzraelovih sinova.4 Moabci su govorili starjeæinama midjanskim:“Sada øe ta mnoœina proœdrijeti sve oko nas, kaoæto goveda popasu travu u polju.” Balak, sin Sipo-rov, bio je onda moapski kralj.5 On je poslao poslanika k Balaamu, sinu Beoro-vu, u Petor æto leœi na Eufratu, u zemlju njegovebraøe, da ga pozovu i kaœu mu: “Ovamo je iziæaonarod iz Egipta i veø je prekrio svu zemlju i utvrdiose prema meni.6 Nego doåi i prokuni mi taj narod, jer je jaçi odmene. Moœda øu ga onda moøi poraziti i istjerati izzemlje, jer znam, koga ti blagosloviæ, bit øe bla-goslovljen, a koga prokuneæ, bit øe proklet.”7 I zaputile se starjeæine moapske i midjanskenoseøi u rukama darove za vraça, doæli su k Ba-laamu i rekli mu poruku Balakovu.8 On im odgovorio: “Ostanite ovdje ovu noø, iodgovorit øu vam kako øe mi reøi Gospodin.” I os-tali su glavari moapski kod Balaama.9 Onda je rekao Bog Balaamu, govoreøi: “Kakvi suto ljudi kod tebe?”10 Balaam je odgovorio Bogu: “Balak, sin Siporov,moapski kralj, poruçio mi:11 ‘Ovdje je narod æto je iziæao iz Egipta i prekrio jesvu zemlju. Nego doåi i prokuni mi ga. Moœda øu seonda moøi s njim pobiti i istjerati ga.’ ”12 A Bog je rekao Balaamu: “Ne smijeæ iøi s njima,i ne smijeæ prokleti taj narod, jer je blagoslovljen.”13 Kad je Balaam ustao, rekao je glavarima Bala-kovim: “Vratite se u svoju zemlju, jer mi Gospodinnije dopustio da idem s vama.”14 I glavari moapski se zaputili i doæli su Balaku irekli mu: “Balaam nije htio poøi s nama.”15 Onda je opet poslao Balak glavare koji su bilimnogobrojniji i ugledniji od onih.16 Kad su ovi doæli k Balaamu, rekli mu: “Ovako tigovori Balak, sin Siporov: ‘Nemoj ipak otezati,nego doåi k meni;17 doista dobro øu te poçastiti, i sve øu uçiniti ætozatraœiæ od mene. Stoga doåi i prokuni mi taj na-rod.’ ”18 A Balaam je rekao slugama Balakovim, govore-øi: “Da mi dade Balak svoj dvor pun srebra i zlata,ne bih smio prestupiti zapovijed Gospodina, svoje-ga Boga, niti u malom niti u velikom.19 Stoga ipak ostanite i vi ovdje ovu noø, vidjet øuæto øe mi Gospodin ovaj put reøi.”20 Onda se Bog javio Balaamu u noøi i rekao mu:“Ako su doæli ti ljudi da te zovu, ustani i poåi s njima.Ipak smijeæ çiniti samo ono æto øu ti reøi.”21 I Balaam je ustao ujutro, osedlao magaricusvoju i poæao s glavarima moapskim.22 Onda se raspalila srdœba Boœja æto je on poæaoi anåeo Gospodinov stao mu na put i suprotstaviomu se kao protivnik. A on je jahao na svojojmagarici, a pratila su ga njegova dva momka.23 I kad je magarica vidjela anåela Gospodinovagdje stoji na putu s golim maçem u ruci, skrenula jemagarica s puta i poæla u polje. Balaam je tukaomagaricu da je opet vrati na put.24 Onda je anåeo Gospodinov stao u tjesnacmeåu vinogradima gdje je s obje strane bio zid.25 A kad je magarica opazila anåela Gospodino-va, pritisnula se uza zid, pa ozlijedila nogu Ba-laamovu pritisnuvæi ju o zid, a on ju je opet tukao.26 Onda je anåeo Gospodinov otiæao opet dalje i

stao na jednom uskom mjestu gdje se nije mogloskrenuti ni nadesno ni nalijevo.27 Kad je magarica opazila anåela Gospodinova,legla je pod Balaamom na zemlju. Balaam se ra-zljutio i poçeo ætapom tuçi magaricu.28 A Gospodin je otvorio usta magarici i ona jerekla Balaamu: “Æto sam ti uçinila da me tuçeæ veøtreøi put?”29 A Balaam je rekao magarici: “Ti mi se joæ rugaæ.Da imam u ruci maç sad bih te ubio.”30 A magarica odgovorila Balaamu: “Zar nisammagarica, na kojoj si ikad jahao otkako sam tvoja?Jesam li ti kad takvo æto uçinila?” On je odgovorio:“Nisi.”31 Onda Gospodin otvori oçi Balaamu tako da jeopazio anåela Gospodinova gdje stoji na putu sgolim maçem u ruci. I on je pognuo glavu i paoniçice na svoje lice.32 A anåeo Gospodinov ga upitao: “Zaæto si tukaosvoju magaricu veø tri puta? Ja sam eto, koji ti nedam naprijed, jer je taj put protiv moje volje.33 Magarica me opazila i tri puta se uklonila ispredmene. A da mi se ona nije uklonila, zaista bih te veøubio, a nju bih ostavio na œivotu.”34 Balaam je odgovorio anåelu Gospodinovu:“Sagrijeæio sam, jer nisam znao da mi ti stojiæ naputu. A ja øu se opet vratiti, ako tebi nije po volji.”35 A anåeo je Gospodinov je rekao Balaamu: “Idi stim ljudima dalje, ali samo ono govori æto ti ja ka-œem.” Onda je Balaam otiæao dalje s glavarima Ba-lakovim.36 A kad je Balak çuo da dolazi Balaam, izaæao muu susret u grad Moab koji se nalazi na granici Ar-nona, na samoj granici podruçja.37 Balak je upitao Balaama: “Nisam li ponovnoslao k tebi i zvao te, pa zaæto mi nisi doæao? Zar tedoista ne mogu darivati?”38 A Balaam je rekao Balaku: “Evo, doæao sam ktebi, ali imam li ja moø neæto progovoriti? Samo ætomi Bog stavi u usta, ono øu govoriti.”39 Balaam je otiæao s Balakom dalje, i doæli su uKirjat-Husot.40 Ondje Balak œrtvova goveda i ovaca i razdijeliod toga Balaamu i glavarima koji su bili s njim.41 Iduøe jutro uzeo je Balak Balaama sobom i od-veo ga gore na Bamot-Baal, odakle je mogao vid-jeti krajnji dio naroda.

23 Onda je rekao Balaam Balaku: “Napravi mi ovdje sedam œrtvenika i pripravi mi ovdjesedam junaca i sedam ovnova.”2 Balak je uçinio kako je zahtijevao Balaam, i Balakje œrtvovao s Balaamom na svakom œrtveniku pojednoga junca i jednoga ovna.3 Onda je rekao Balaam Balaku: “Stoj kod svojeœrtve paljenice. Ja idem, pa moœda mi se javi Go-spodin, i æto mi pokaœe, reøi øu ti” I on je otiæao nasamotno mjesto.4 I Bog je susreo Balaama, a on mu rekao: “Sedamsam œrtvenika spremio i na svakom sam œrtvenikuprineo po jednoga junca i ovna.”5 Onda je Gospodin stavio rijeçi u usta Balaamu irekao: “Vrati se k Balaku i kaœi mu.”6 I vrati se k njemu, a on je joæ stajao sa svim gla-varima moapskim kod svoje œrtve paljenice.7 Onda on izreçe ovu rijeç: “Iz Arama me doveoovamo Balak, moapski kralj, s gora istoçnih: ‘Doåi,prokuni mi Jakova, doåi, izgrdi Izraela.’8 Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje?Kako mogu poreøi, koga Gospodin ne poreøe?9 S visoke hridi vidim ga, s visina ga gledam: Eno,narod gdje samotan prebiva i ne raçuna se meåu

91 Brojevinarode.10 Tko moœe izbrojiti prah Jakovljev, ili izmjeritisamo çetvrtinu Izraela. Daj umrijeti smrøu praved-nika, moj kraj neka bude kao njegov.”11 A Balak je povikao Balaamu: “Æto mi to çiniæ?Dozvao sam te da prokuneæ moje neprijatelje, agle, ti ih upravo blagoslivljaæ.”12 Rekao je on, govoreøi: “Zar ne moram objavitiono æto mi Gospodin stavlja u usta?”13 I Balak ga zamoli: “Doåi sa mnom na drugomjesto odakle ga moœeæ posve vidjeti. Sada samovidiæ krajni dio i ne moœeæ ga svega vidjeti. Odandemi ga prokuni.”14 On ga poveo sobom na polje Zofin na vrh Pisge,postavio ondje sedam œrtvenika i œrtvovao na sva-kom po jednoga junca i ovna.15 On je rekao Balaku: “Stoj tu kod svoje œrtvepaljenice, dok ja susretnem Gospodina.”16 Nato je Gospodin rekao Balaamu i stavio murijeçi u usta, govoreøi: “Vrati se k Balaku i ovako mukaœi.”17 Kad je doæao k njemu, on je joæ stajao sa svimglavarima moapskim kod svoje œrtve paljenice.Balak ga upitao: “Æto govori Gospodin?”18 Onda on izreçe ovu rijeç: “Ustani, Balaçe, pos-luæaj, nagni mi svoje uho, sine Siporov.19 Nije Bog kao çovjek da laœe, nije kao sin çovjeçjida se kaje. Zar da on rekne i da ne uçini? Zar daobeøa i ne izvræi?20 Eto, odreåen sam da blagoslovim; on je blago-slovio, i ja to ne mogu poreøi.21 Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi se nevoljau Izraelu. Uz njega je Gospodin koji je njegov Bog,ori se kod njega slava kraljeva.22 Bog, koji ga izveo iz Egipta, njemu je kao rogdivljih volova.23 Jest, kod Jakova nema vraçanja, nema kodIzraela zaklinjanja. U pravo vrijeme javio se Jako-vu i Izraelu æto Bog hoøe uçiniti.24 Eto, narod ustaje kao lavica, i kao lav se diœe; ineøe leøi dok ne pojede plijen i ne popije krv pobi-jenih.”25 Onda je Balak povikao Balaamu: “Kad ga nemoœeæ prokleti, barem ga ne blagoslivljaj.”26 A Balaam je rekao Balaku, govoreøi: “Nisam li tirekao ovo: ‘Sve æto zapovjedi Gospodin, çinit øu’?”27 Nato je Balak rekao Balaamu: “Doåi, uzet øu tesobom na drugo mjesto, pa moœda je htio Bog dami ga odande prokuneæ.”28 I uzeo je Balak sobom Balaama na vrhunacPeora æto se diœe nad pustinjom.29 Ondje je Balaam rekao Balaku: “Napravi miovdje sedam œrtvenika i pripravi mi ovdje sedamjunaca i sedam ovnova.”30 Balak je uçinio kako je zatraœio Balaam, iœrtvova na svakom œrtveniku po jednoga junca iovna.

24 Kad je Balaam vidio da je Boœja volja da bla- goslivlja Izraela, nije htio viæe iøi kao prije poobjave, nego je okrenuo svoje lice prema pustinji.2 I kad je pogledao Balaam i vidio kako se Izraelutaborio po svojim plemenima, doæao je na njegaduh Boœji,3 i izrekao je svoje proroçanstvo ovako: “GovoriBalaam, sin Beorov, govori çovjek komu se otvo-rile oçi;4 tako govori koji sluæa æaptanje Boœje, koji gledalice Svemoønoga, koji je zadubljen u sebe, ali jeotvorena pogleda:5 Kako su lijepi tvoji æatori, Jakove, i tvoji domovi,Izraele!

6 Kao doline potoka pruœili se, kao vrtovi kraj rijeke,kao hrastovi od Gospodina zasaåeni, kao cedri uzvodu.7 Voda teçe iz njegovih vedara, njegovo je sjemeobilno nakvaæeno. Njegov se kralj podigao povrhAgaga, visoko raste njegovo kraljevstvo.8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je rog kao udivljih volova. Poœdere narode koji su mu neprija-telji, zdrobi njihove kosti, lomi njihova leåa.9 Kao lav legne na poçinak, i kao lavica; tko da seusudi njega podraœiti? Blagoslovljen je onaj tkotebe blagoslivlja, a proklet je onaj tko tebe pro-klinje!”10 Onda se razljutio Balak na Balaama. Pljesnuorukama i povikao Balak Balaamu: “Dozvao sam teda prokuneæ moje neprijatelje, a ti eto veø si ih triputa blagoslovio!11 Sad samo brzo odlazi kuøi! Mislio sam tebogato darovati, a eto Gospodin ti nije dao dara.”12 A Balaam je odgovorio Balaku: “Nisam li tvojimposlanicima, koje poslao k meni, rekao:13 ‘Da mi da Balak svoj dvor pun srebra i zlata, nebih ipak mogao prestupiti zapovijedi Gospodinovei æto god, dobro ili zlo, uçiniti sam od sebe. Samoæto mi Gospodin saopøi, ono smijem reøi.’14 I jer se sada vraøam k svojem narodu, doåi da tikaœem æto øe taj narod najposlije uçiniti tvojemnarodu.”15 Onda je on izrekao ovu proroçansku rijeç:“Govori Balaam, sin Beorov, govori çovjek komuse otvorile oçi.16 Tako govori koji sluæa æaptanje Boœje, koji znamisli Svemoønoga, koji gleda lice Svemoønoga,koji je zadubljen u sebe, ali je otvorena pogleda:17 Vidim ga ali ne sad, gledam ga, ali ne izbliza:zvijezda izlazi iz Jakova, œezlo se diœe iz Izraela.Razbit øe sljepooçice Moabove, i Setove sinove øesve uniætiti.18 Edoma øe osvojiti, Seir, njegov neprijatelj bit øeu njegovoj vlasti Izrael øe rasti na snazi.19 Iz Jakova øe doøi vladar, uniætit øe ostatak izgradova.”20 I kad je vidio Amaleçane, izrekao je ovu rijeç:“Prvak meåu narodima bio je Amalek, a svræetak jenjegov propast.”21 Kad je opazio Kenejce, izrekao je ovu rijeç:“Tvrdo je tvoje mjesto gdje prebivaæ, tvoje je gni-jezdo savijeno na hridini.22 Ali øe biti Kain uniæten. Kako joæ dugo, dok teAæur odvede u ropstvo.”23 Onda je izrekao joæ jednu rijeç: “Jao, tko øe os-tati œiv, kad to uçini Bog.24 Iz Kitima dolaze laåe ovamo, pritiæçu Aæura,pritiæçu Ebera, ali øe i sami propasti.”25 Onda se dignuo Balaam i vratio svojoj kuøi; iBalak je otiæao svojim putom.

25 Kad su se Izraelovi sinovi bili smjestili u Æi- timu, narod je poçeo çiniti blud s moapskimkøerima.2 One su pozivale narod na œrtve svojim bogo-vima. Narod bi sudjelovao na njihovim œrtvenimgozbama i klanjao se njihovim bogovima.3 Tako su Izraelovi sinovi prionuli uz Baal-Peora, asrdœba Gospodinova i se raspalila na Izraela.4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Uzmi sve kojisu zaveli narod i objesi ih Gospodinu premasuncu, da se prestane Gospodin gnjeviti na Izra-ela.”5 Tako je Mojsije rekao sucima Izraelaca: “Svakineka ubije one çiji su ljudi sluœili Baal-Peoru.”6 A onda je upravo doæao jedan Izraelac i doveo k

92Brojevisvojoj braøi jednu Midjanku na oçi Mojsiju i cijelojzajednici Izraelaca, koji su plakali na ulazu u æatorsastanka.7 Kad je to vidio Finehas, sin Eleazara, sina ve-likog sveøenika Arona, ostavio je zajednicu, uzeokoplje u svoju ruku,8 uæao za Izraelcem unutra u æator i probo kopljemoboje, Izraelca i œenu, a nju kroz trbuh. Ondaprestao pomor meåu Izraelovim sinovima.9 Broj onih koji su poginuli od pomora iznosio jedvadeset i çetiri tisuøe.10 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:11 “Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveøenikaArona, odvratio je moju srdœbu od Izraelovih sino-va time æto je pun revnosti ustao meåu njima zamoju çast. Zato ja u svojoj srdœbi nisam posve un-iætio Izraelove sinove.12 Stoga mu kaœi: ‘Evo, ja mu dajem moj zavjetmira.13 Neka bude njemu i njegovim potomcima poslijenjega zavjet vjeçnoga sveøenstva, zato æto je punrevnosti ustao za svojega Boga i pribaviopomirenje Izraelovim sinovima.’ ”14 Ime, dakle, ubijenomu Izraelcu koji je bio ubijens Midjankom, bilo je Zimri, sin Saluov, koji je bioçelnik oçinskog doma Simeonovaca.15 A ubijena Midjanka zvala se Kozbi, køi Sura;ovaj je bio çelnik jedno g midjanskog domaøinstva.16 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:17 “Izazovite Midjance i bijte ih;18 jer su nas oni napadali prijevarama, koje suuçinili u sluçaju Peora i køeri midjanskog voåe,Kozbi, njihove sestre, koja je bila ubijena onda kadje nastao pomor zbog Peora.”

26 I dogodilo se poslije pomora, da je Gospodin rekao Mojsiju i Eleazaru, sinu sveøenikaArona, govoreøi:2 “Obavite popis cijele zajednice Izraelovih si-nova, od dvadeset godina naviæe, pleme popleme, sve koji su u Izraelu sposobni za vojnu slu-œbu!”3 Onda su im progovoli Mojsije i sveøenik Eleazarna Moapskim poljanama na Jordanu prema Jeri-honu, govoreøi.4 “Izbrojite narod od dvadeset godina pa na viæe,kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju i Izraelovimsinovima koji su izaæli iz egipatske zemlje.”5 Ruben je bio Izraelov prvoroåenac. Rubenovisinovi bili su od Henoka, obitelj Henokovaca; odPalua obitelj Paluovaca;6 od Hezrona obitelj Hezronovaca i od Karmijaobitelj Karmijevaca.7 To je rod Rubenovaca. Broj njihovih izbrojenihljudi bilo je: çetrdeset i tri tisuøe i sedam stotina itrideset.8 Sin Paluov bio je Eliab,9 I Eliabovi sinovi: Nemuel, Datan i Abiram. OvajDatan i Abiram jesu poslanici zajednice, koji su sepodigli protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kadsu se pobunili protiv Gospodina.10 Zemlja je otvorila svoja usta i proœdrla njih iKoraha, a buna se svræila kad je oganj spalio dvje-sta i pedeset ljudi tako da su postali strahovitprimjer.11 A ipak Korahovi sinovi nisu poginuli.12 Simeonovi sinovi po svojim obiteljima bili su ovi:od Nemuela obitelj Nemuelovaca; od Jaminaobitelj Jaminovaca; od Jakina obitelj Jakinovaca;13 od Zeraha obitelj Zerahovaca, i od Æaula obiteljÆaulovaca.14 To su obitelji Simeonovaca, dvadeset i dvije tis-

uøe i dvije stotine.15 Gadovi sinovi po svojim obiteljima bili su od Se-fona potjeçe obitelj Sefonovaca; od Hagija obiteljHagijevaca; od Æunija obitelj Æunijevaca;16 od Oznija obitelj Oznijevaca; od Arelija obiteljArelijevaca;17 od Aroda obitelj Arodovaca i od Erija obitelj Eri-jevaca.18 To su obitelji Gadovih sinova prema onima kojisu bili izbrojeni: çetrdeset tisuøa i pet stotina.19 Judini sinovi bili su: Er i Onan. Er i Onan su umrliu zemlji Kanaanaca.20 Judini sinovi po svojim obiteljima bili su od Æelepotjeçe obitelj Æelinaca; od Peresa obitelj Pereso-vaca i od Zeraha obitelj Zerahovaca.21 Peresovi sinovi bili su od Hezrona potjeçeobitelj Hezronovaca i od Hamula obitelj Hamulo-vaca.22 To su Judine obitelji prema onima koji su bileizbrojene: sedamdeset i æest tisuøa i pet stotina.23 Isakarovi sinovi po svojim obiteljima bili su odTole potjeçe obitelj Tolinaca; od Puve obitelj Pu-vinaca;24 od Jaæuba potjeçe obitelj Jaæubovaca i od Æim-rona obitelj Æimronovaca.25 To su Isakarove obitelji prema onima koji su biliizbrojeni: æezdeset i çetiri tisuøe i tri stotine.26 Zebulunovi sinovi po svojim rodovima bili su odSereda potjeçe obitelj Seredovaca; od Elonaobitelj Elonovaca i od Jahleela obitelj Jahleelo-vaca.27 To su obitelji Zebulunovaca prema onima kojisu bili izbrojeni: æezdeset tisuøa i pet stotina.28 Josipovi sinovi po svojim obiteljima bili su Man-aseh i Efraim.29 Manasehovi sinovi bili su: od Makira potjeçeobitelj Makirovaca. Makir je bio otac Gileadov; odGileada potjeçe obitelj Gileadovaca.30 Gileadovi sinovi bili su: od Jezera potjeçe obiteljJezerovaca; od Heleka obitelj Helekovaca;31 od Asriela obitelj Asrielovaca; od Æekemaobitelj Æekemovaca;32 od Æemida obitelj Æemidinaca i od Heferaobitelj Heferovaca.33 A Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, negosamo køeri; a imena Selofhadovih køeri bila su;Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.34 To su Manasehove obitelji; i oni koji su bili izbro-jeni bilo je: pedeset i dvije tisuøe i sedam stotina.35 Efraimovi sinovi po svojim obiteljima bili su: odÆutelaha potjeçe obitelj Æutelahovaca; od Bekeraobitelj Bekerovaca i od Tahana obitelj Tahano-vaca.36 Æutelahovi sinovi bili su: od Erana potjeçeobitelj Eranovaca.37 To su obitelji Efraimovih sinova obitelji po oni-ma koji su bili izbrojeni: trideset i dvije tisuøe i petstotina. To su Josipovi sinovi po svojim obiteljima.38 Benjaminovi sinovi po svojim obiteljima bili su:od Bele potjeçe obitelj Belinaca; od Aæbela obiteljAæbelovaca; od Ahirama obitelj Ahiramovaca;39 od Æufama obitelj Æufamovaca i od Hufamaobitelj Hufamovaca.40 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. Od Ardapotjeçe obitelj Ardovaca; od Naamana obitelj Naa-manovaca.41 To su bili Benjaminovi sinovi po svojimobiteljima, od koji su bili izbrojeni: çetrdeset i pettisuøa i æest stotina.42 Ovo su bili Danovi sinovi po svojim obiteljima:od Æuhama potjeçe obitelj Æuhamovaca. To suDanovi sinovi po svojim obiteljima.

93 Brojevi43 Sve obitelji Æuhamovaca koji su bili izbrojeni ipopisani: æezdeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine.44 Aæerovi sinovi po svojim obiteljima bili su: odJimne potjeçe obitelj Jimninaca; od Jesuja obiteljJesujevaca i od Berija obitelj Berijevaca.45 Od Berijevih sinova potjeçu: od Hebera obiteljHeberovaca i od Malkiela obitelj Malkielovaca.46 Aæerova køi zvala se Serah.47 To su obitelji Aæerovih sinova koji su bili izbro-jeni: pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine.48 Naftalijevi sinovi po svojim obiteljima bili su: odJahseela potjeçe obitelj Jahseelovaca; od Gunijaobitelj Gunijevaca;49 od Jezera obitelj Jezerovaca i od Æilema obiteljÆilemovaca.50 To su obitelji Naftalijevih sinova po svojim obi-teljima koji su bili izbrojeni: çetrdeset i pet tisuøa içetiri stotine.51 Ovo je broj popisanih Izraelovih sinova koji subili izbrojeni: æest stotina i jedna tisuøa i sedam sto-tina i trideset.52 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:53 “Tima neka se podijeli zemlja u baætinu premabroju imena.54 Onima koji su mnogobrojni, podaj veøu baætinu;onima koji su malobrojni, podijeli manju baætinu.Svakomu neka se dade njegova baætina premabroju njegovih izbrojenih.55 Ipak neka se zemlja razdijeli œdrijebom. Po im-enu svojih oçinskih plemena neka je dobiju u pos-jed.56 Œdrijebom neka se baætina razdijeli meåu onekoji su mnogobrojni i one koji su malobrojni.”57 A ovo su oni koji su bili izbrojeni i popisani odLevita po svojim obiteljima: od Geræona potjeçeobitelj Geræonovaca; od Kohata obitelj Kohato-vaca i od Merarija obitelj Merarijevaca.58 Ovo su obitelji Levijevaca: obitelj Libnijevaca,obitelj Hebronovaca, obitelj Mahlijevaca, obiteljMuæijevaca i obitelj Korahovaca. Kohatu se rodioAmram.59 Œena Amramova zvala se Jokebeda, køi Levi-jeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je rodilaAmramu Arona i Mojsija i njihovu sestru Mirjam.60 Aronu su se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Ita-mar.61 Nadab i Abihu su umrli kad su prinijeli nedop-uætenu ognjenu œrtvu pred Gospodinom.62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je svega: dvade-set i tri tisuøe muækaraca od jednoga mjeseca iviæe. Oni, naime, nisu bili brojeni s ostalim Izraelo-vim sinovima, jer njima nije bila dana baætina meåuIzraelovim sinovima.63 To su od Mojsija i sveøenika Eleazara izbrojeni.Ovi su izbrojili Izraelove sinove na moapskim po-ljanama na Jordanu, prema Jerihonu.64 Meåu njima nije bio viæe ni jedan od onih koji subili izbrojeni od Mojsija i sveøenika Arona, kad suovi brojili Izraelove sinove u Pustinji Sinaj.65 Jer Gospodin im je navijestio da øe pomrijeti upustinji. Ni jedan od njih nije ostao osim Kaleba,sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova.

27 Onda su doæle køeri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manaseho-va, iz roda Manasehova, koji je bio sin Josipov.Køeri su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.2 I one su stupile pred Mojsija i sveøenika Eleazarai pred plemenske poglavare i svu zajednicu naulazu u æator sastanka, govoreøi:3 “Naæ je otac umro u pustinji, ali nije bio u buni onihkoji su se digli protiv Gospodina, u buni Korahovoj,

nego je umro od svojega vlastitoga grijeha. On nijeimao sinova.4 Zaæto da sad izgine ime naæega oca iz njegovaroda zbog toga æto nije imao sina. Stoga daj nambaætinu meåu braøom naæega oca!”5 Onda je Mojsije iznio njihov sluçaj pred Gospo-dina.6 A Gospodin je rekao Mojsiju, govoreøi:7 “Køeri Selofhadove su govorile pravo. Daj im bezotezanja baætinu meåu braøom njihova oca, i pre-nesi posjed njihova oca na njih!8 A Izraelovim sinovima daj ovu uredbu: ‘Akonetko umre, a ne ostavi sina, onda prenesite nje-govu baætinu na njegovu køer.9 Ako li nema køeri, onda predajte njegovu baætinubraøi njegovoj.10 Ako li nema ni braøe, onda podajte njegovubaætinu braøi njegova oca.11 Ako njegov otac nema braøe, onda podajte nje-govu baætinu najbliœemu njegovu roåaku po krvi iznjegova roda, da ga uzme u posjed.’ ” To nekabude za Izraelove sinove kao zakon, kako je Go-spodin zapovjedio Mojsiju.12 Jednoga dana Gospodin je rekao Mojsiju:“Uzaåi na goru Abarim i pogledaj zemlju koju samdao Izraelovim sinovima!13 Kad je pogledaæ, bit øeæ i ti pridruœen svojimprecima, kako je prije bio uzet k njima tvoj bratAron.14 Jer u Pustinji Zin, kad se pobunila zajednica, viniste posluæali moje zapovijedi da me pred njiho-vim oçima proslavite çudom vode.” (To je vodaMeriba u Kadeæu u Pustinji Zin.)15 I Mojsije je zamolio Gospodina, govoreøi:16 “Gospodin, Bog svega œivotnog daha u svakomtijelu, neka bi postavio nad zajednicom çovjeka,17 koji bi iæao pred njima kad odlaze i kad dolaze,koji øe ih izvoditi i dovoditi, da zajednica Gospodi-nova ne bude kao ovce koje nemaju pastira.”18 Gospodin je rekao Mojsiju: “Uzmi k sebi Joæuu,sina Nunova, çovjeka u kojem je duh i stavi svojuruku na njega.19 Predstavi ga sveøeniku Eleazaru i cijeloj zajed-nici i postavi ga pred njihovim oçima u njegovu slu-œbu.20 Podaj mu jedan dio svojih sluœbenih povlasticada mu bude posluæna sva zajednica Izraelovih si-nova.21 On neka iziåe pred sveøenika Eleazara, koji øepred Gospodinom za njega traœiti odluke Urima.Po njegovoj zapovijedi neka oni izlaze i po njego-voj zapovijedi neka se vraøaju, obadvoje on i Izra-elovi sinovi, sva zajednica.”22 Mojsije je uçinio kako mu je Gospodin zapovje-dio. Uzeo je Joæuu i predstavio ga sveøeniku Elea-zaru i pred svu zajednicu.23 I stavio je svoje ruke na njega i postavio ga unjegovu sluœbu, upravo kako je Gospodin zapo-vjedio preko Mojsija.

28 Onda je Gospodin rekao Mojsiju, govoreøi: 2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima i reci im:‘Prinosite mi toçno u odreåeno vrijeme moje prino-se, moje jelo œrtve ognjem spaljene meni na ugo-dan miris.’3 I reci im: ‘Ovo je œrtva ognjem spaljena, koju øeteprinositi Gospodinu: svaki dan dva jednogodiænjajanjeta bez mane kao redovitu œrtvu paljenicu,4 jedno janje prinosite ujutro, a drugo janje pri-nosite uveçer.5 Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga braænazamijeæena s çetvrtinom hina ulja od stuçenih

94Brojevimaslina.6 To je redovita œrtva paljenica, koja je bila veø naGori Sinaj odreåena, œrtva ognjem spaljena naugodan miris Gospodinu.7 Njezin naljev neka doåe na svako janje çetvrthina. Izlij naljev vina Gospodinu u svetiætu kao pri-nos.8 Drugo janje priredi uveçer. Prinesi ga s prinosomujutro i sa svojim naljevom kao œrtvu ognjemspaljenu na ugodan miris Gospodinu.9 U Subotnji dan neka se prinesu dva jednogodiæ-nja, bez mane janjeta i dvije desetine s uljem zami-jeæena bijeloga braæna kao œitni prinos sa svojimnaljevom.10 To je Subotnja œrtva paljenica æto se mora prini-jeti na svaki Subotnji dan uz redovitu œrtvu palje-nicu i svoj naljev.11 Poçetkom mjeseca prinesite Gospodinu kaoœrtvu paljenicu: dva mlada junca, jednoga ovna isedam jednogodiænjih janjaca bez mane.12 Za svakoga junca tri desetine s uljem zamije-æena bijeloga braæna kao œitni prinos, i za ovnadvije desetine s uljem zamijeæena bijeloga braænakao prinos.13 I za svako janje desetinu s uljem zamijeæenabijeloga braæna kao œitni prinos. To je œrtvapaljenica puna mirisa ugodnoga, œrtva ognjemspaljena Gospodinu.14 Njihovi naljevi neka budu: pola hina na svakogajunca, treøina hina na ovna i çetvrt hina na janje. Toje œrtva paljenica za svaki mjesec u godini, krozsve mjesece u godini.15 Osim toga, uz redovitu œrtvu paljenicu i njezinnaljev neka se joæ prinese Gospodinu jedan jarackao œrtva za grijeh.16 Çetrnaesti dan prvoga mjeseca jest Pasha uçast Gospodinu.17 Petnaesti dan toga mjeseca jest sveçanagozba. Sedam dana neka se jede beskvasni kruh.18 Prvi dan neka vam bude sveti saziv. Onda nesmijete obavljati nikakva teœaçkog posla.19 Prinesite Gospodinu œrtvu ognjem spaljenu kaoœrtvu paljenicu, dva mlada junca, jednoga ovna isedam jednogodiænjih janjaca, koji ne smiju imatimane;20 Uz to kao œitni prinos neka bude: bijelo braæno,s uljem umijeæeno. Tri desetine prinijeti za junca idvije desetine za ovna.21 Neka bude po jedna desetina za svakoga odsedam janjaca;22 uz to jedan jarac kao œrtva za grijeh da vam prib-avi pomirenje.23 Prinesite sve to uz jutarnju œrtvu paljenicu, kojaje redovita œrtva paljenica.24 Ove œrtve prinosite sedam dana, dan za danomkao jelo œrtve ognjem spaljene na ugodan mirisGospodinu. Neka se priredi uz redovitu œrtvu palje-nicu i njezin naljev.25 Sedmi dan odrœite sveti saziv. Onda ne smijeteobavljati nikakva teœaçkog posla.26 I na dan prvina, kad prinosite Gospodinu prinosod novoga œita, na Gozbu Tjedana, drœat øete svetisaziv. Onda ne obavljajte nikakva teœaçkog posla.27 Kao œrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodinuprinesite: dva mlada junca, jednoga ovna i sedamjednogodiænjih janjaca.28 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno æto je suljem zamijeæeno, tri desetine za svakoga junca,dvije desetine za ovna29 i desetinu za svakoga od sedam janjaca,30 onda jednoga jarca da vam pribavi pomirenje.31 Pripazi da su bez mane. Prinesite sve to uz re-

dovitu œrtvu paljenicu i njezin prinos, i uz njihovenaljeve.

29 Drœite i prvi dan sedmoga mjeseca sveti sa- ziv. Onda ne smijete obavljati nikakvateœaçkog posla. To vam je dan trubljenja u trube.2 Prinesite œrtvu paljenicu na ugodan miris Gospo-dinu: jednoga mladog junca, jednoga ovna, se-dam jednogodiænjih janjaca bez mane;3 Njihov œitni prinos bijelo braæno uljem umijeæeno,tri desetine za junca, dvije desetine za ovna;4 i jednu desetinu za svako od sedam janjaca;5 onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, da vampribavi pomirenje.6 Osim œrtve paljenice o mlaåaku s njezinim prino-som i njihovim naljevima, po uredbi, kao œrtvu og-njem spaljenu na ugodan miris Gospodinu.7 I deseti dan toga sedmoga mjeseca, kod svetiætadrœite sveti saziv i ponizite svoje duæe. Ne smijeteobavljati nikakva posla.8 Kao œrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodinu,prinesite: jednoga mladog junca, jednoga ovna isedam jednogodiænjih janjaca. Pazi da su œivotinjebez mane.9 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno æto je s uljemumijeæeno, tri desetine za junca, dvije desetine zaovna,10 i jednu desetinu za svako od sedam janjaca.11 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimœrtve pomirnice za grijeh i redovite œrtve paljenice,i njezinim prinosom i njezinim naljevima.12 I petnaesti dan sedmoga mjeseca kod svetiætaodrœite sveti saziv. Ne smijete onda obavljati nika-kva teœaçkog posla, nego u çast Gospodinu drœitegozbu od sedam dana.13 Kao œrtvu paljenicu, ognjem spaljenu na ugo-dan miris Gospodinu, prinesite: trinaest mladih ju-naca, dva ovna i çetrnaest jednogodiænjih janjaca.Smiju biti samo bez mane.14 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno æto je suljem umijeæeno, tri desetine za svakoga od tri-naest junaca, dvije desetine za svakoga od ovno-va.15 I po jednu desetinu za svakoga od çetrnaestjanjaca.16 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh uz redo-vitu œrtva paljenicu s njezinim prinosom i naljevom.17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca, dva ovna,çetrnaest jednogodiænjih janjaca bez mane.18 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, po uredbi.19 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s njezinim prinosom i po-trebnim naljevima.20 Treøi dan: jedanaest mladih junaca, dva ovna,çetrnaest jednogodiænjih janjaca bez mane.21 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, po uredbi.22 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim na-ljevom.23 Çetvrti dan: deset mladih junaca, dva ovna,çetrnaest jednogodiænjih janjaca bez mane.24 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, po uredbi.25 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim na-ljevom.26 Peti dan: devet mladih junaca, dva ovna, çetr-naest jednogodiænjih janjaca bez mane.27 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, prema uredbi.

95 Brojevi28 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim na-ljevom.29 Æesti dan: osam mladih junaca, dva ovna, çetr-naest jednogodiænjih janjaca bez mane.30 U to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, prema uredbi.31 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim na-ljevom.32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, dva ovna,çetrnaest jednogodiænjih janjaca bez mane.33 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junce,ovnove i janjce po njihovu broju, kako je prop-isano.34 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osimredovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim na-ljevom.35 Osmi dan opet drœite sveti saziv. Ne smijeteonda obavljati nikakva teœaçkog posla.36 Kao œrtvu paljenicu, ognjem spaljenu na ugo-dan miris Gospodinu, prinesite: jednoga mladogjunca, jednoga ovna, sedam jednogodiænjih janja-ca bez mane.37 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za junca,ovna i janjce po njihovu broju, kako je propisano.38 Isto jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, osim re-dovite œrtve paljenice s prinosom i njezinim nalje-vom.39 To prinesite Gospodinu na svoje odreåene sve-çanosti, osim onoga æto prinosite po zavjetima ilikao dragovoljne darove za œrtve paljenice, pri-nose, naljeve ili œrtve pomirnice.’ ”40 I dao je Mojsije Izraelovim sinovima zapovijedi,posve kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.

30 Onda je Mojsije rekao plemenskim glavari- ma Izraelovih sinova, govoreøi: “Ovo zapo-vjeda Gospodin:2 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se zakletvom ob-veœe da øe se od neçega suzdrœati, onda neka neprekræi svoje rijeçi, nego neka odrœi sve æto je obe-øao.3 Ako koja œenska osoba, koja neudata œivi u kuøisvojega oca, uçini zavjet Gospodinu ili se obveœeda øe se od neçega suzdrœati,4 a njezin otac çuje za njezin zavjet, ili kako se ob-vezala da øe se od neçega suzdrœati, i ako njezinotac æuti na to, onda øe vrijediti svi njezini zavjeti, isvako suzdrœanje na koje se obvezala, zakonito je.5 Ali ako njezin otac çim za to çuje, zabrani joj to,onda svi njezini zavjeti i suzdrœanja na koja se ob-vezala, ne vrijede, i Gospodin øe joj oprostiti, jer jojje njezin otac to zabranio.6 Ako se ona zaista uda, a ima joæ na sebi zavjet ilinepromiæljeno obeøanje na koje se obvezala,7 a njezin muœ çuje za to, pa joj ne rekne niæta kadçuje za to, onda vrijede njezini zavjeti i suzdrœa-vanja, na koja se obvezala, zakoniti su.8 Ako njezin muœ, çim za to çuje, to joj zabrani,onda on time poniætava zavjet æto ju veœe i nepro-miæljeno obeøanje kojim se obvezala na neko su-zdrœanje, i Gospodin øe joj oprostiti.9 Zavjet udovice ili rastavljene œene, uopøe svakaobveza æto je uzme na sebe, obvezna je za nju.10 Ako je koja œenska osoba, koja veø œivi u kuøisvojega muœa, uçinila zavjet ili se zakletvom obve-zala na kakvo suzdrœanje,11 i njezin muœ çuje za to i æuti i ne brani joj, ondavrijede svi zavjeti njezini i svako suzdrœanje nakoje se obvezala, zakonito je.12 Ako li njezin muœ çim çuje za to, proglasi to

nevaljanim, onda joj ne vrijedi niæta od onoga æto jeobeøala, bio to zavjet ili obveza za kakvo su-zdrœanje; jer je to njezin muœ proglasio nevaljanim,Gospodin øe joj oprostiti.13 Svaki zavjet i svaku zakletvu æto je obvezuje daumiri svoju duæu, moœe njezin muœ proglasiti val-janim ili nevaljanim.14 Ali ako njezin muœ od dana do dana niæta joj nekaœe, onda on time çini valjanima sve njezine za-vjete ili sve njezine obveze na kakvo suzdrœanje.On ih je time uçinio valjanima, jer nije niæta rekaokad je çuo za to.15 Ako ih hoøe poniætiti, kad je o tom ranije çuo,onda on stavlja na sebe njezinu krivnju.”16 To su pravne uredbe koje je Gospodin daoMojsiju da se uredi odnos izmeåu muœa i œene, iz-meåu oca i køeri, koja joæ neudana œivi u kuøi svo-jega oca.

31 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, gorereøi: 2 “Izvræi osvetu za Izraelove sinove na Mid-jancima. Poslije toga øeæ se pridruœiti svojim pre-cima.”3 Onda je rekao Mojsije narodu, govoreøi: “Naoru-œajte sebi ljude iz svoje sredine za vojnu protiv Mi-djanaca, da izvræe osvetu Gospodinovu naMidjancima.4 Poæaljite na vojnu po tisuøu ljudi od svih Izraelo-vih plemena.”5 I tako se podigli od svakoga plemena izrael-skoga po tisuøu ljudi, svega dvanaest tisuøa rat-nika.6 Onda je Mojsije poslao na vojnu tisuøu ljudi odsvakoga plemena, a s njima je poslao i Finehasa,sina sveøenika Eleazara sa svetim predmetima itrubama za davanje zapovijedi.7 I krenuo u boj protiv Midjanaca, kako je Gospodinzapovjedio Mojsiju, i pobili su sve muæke osobe.8 Meåu onima koje su pobili bili su i midjanski kra-ljevi: Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet midjanskihkraljeva. I Balaama, sina Beorova, ubili su maçem.9 Onda su Izraelovi sinovi zarobili œene i djecu Mid-janaca, zaplijenili su svu njihovu stoku, krupnu isitnu, i sve njihovo imanje.10 Ognjem su popalili sve gradove u kojima su pre-bivali, i sve njihove tabore.11 Uzeli su sve roblje i sav plijen, obadvoje ljude istoku,12 Onda su doveli zarobljenike, plijen i pljaçku kMojsiju, sveøeniku Eleazaru i zajednici Izraelovihsinova u tabor na Moapskim poljanama æto leœe naJordanu kod Jerihona.13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi glavari zajedniceizaæli su im u susret pred tabor.14 A Mojsije se razljutio na zapovjednike vojske,na çelovoåe koji su bili nad tisuøama i nad stoti-nama, koji su se vratili s bojnog pohoda.15 Rekao im je Mojsije: “A zaæto ste ostavili na œi-votu sve œene?16 Upravo one su bile koje su, na savjet Balaamov,zavele Izraelove sinove da otpadnu od Gospodinazbog Peora, te je doæao pomor na zajednicu Gos-podinovu.17 Zato sada pobijte svu muæku djecu, a ubijte i sveœene koje su osobno spoznale muækarca.18 A sve mlade djevojke, koje joæ nisu osobnospoznale muækarca, ostavite za sebe na œivotu.19 Ostanite sedam dana izvan tabora, jer je svakiod vas druge ubio i dotaknuo se ubijenih, zato semorate treøi i sedmi dan oçistiti zajedno sa svojimzarobljenicima.20 I sve haljine, sve koœne stvari, sve æto je naprav-

96Brojeviljeno od kozje dlake i sve posuåe drveno morateoçistiti.”21 Sveøenik Eleazar je rekao ratnicima koji su bilipoæli na vojnu: “Ovo je uredba zakonska koju jeGospodin zapovjedio Mojsiju:22 Zlato, srebro, mjed, œeljezo, kositar i olovo,23 uopøe sve æto podnosi oganj, provucite krozvatru, i bit øe çisto. Uz to, ipak mora se joæ oçistitivodom oçiæøenja. A sve æto ne podnosi oganj, pro-vucite kroz vodu.24 Operite onda sedmi dan svoje haljine, pa øeteopet biti çisti i potom se smijete opet vratiti u tabor.”25 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:26 “Izbrojite ratni plijen, ljude i stoku, ti i sveøenikEleazar i plemenski poglavari zajednice,27 i podijeli plijen na pola, izmeåu onih koji su iæli navojnu, koji su ratovali, i svu ostalu zajednicu.28 Onda uzmi od vojnika, koji su iæli na vojnu, dioza Gospodina, naime, po jednu glavu od pet stoti-na ljudi, goveda, magaraca i ovaca.29 Od njihove polovice uzmite to i dajte sveøenikuEleazaru kao œrtvu podizanja za Gospodina.30 A od polovice, koja dopadne Izraelovim si-novima, uzmi po jednu glavu od pedeset ljudi, go-veda, magaraca i ovaca, ukratko sve stoke i daj toLevitima, koji se moraju brinuti za sluœbu kod æa-tora Gospodinova.”31 Mojsije i sveøenik Eleazar su uçinili kako im jezapovjedio Gospodin.32 A ostalo je od plijena koji su ratnici zaplijenili biloje: æest stotina i sedamdeset i pet tisuøa ovaca,33 sedamdeset i dvije tisuøe goveda,34 i æezdeset i jedna tisuøa magaraca.35 Od ljudi, to jest od djevojaka koje joæ nisupoznale muækarca, svega trideset i dvije tisuøeosoba.36 Polovica od toga, æto je dopala onima koji su biliiæli na vojnu, iznosila je tri stotine i trideset i sedamtisuøa i pet stotina ovaca;37 I dio ovaca za Gospodina iznosio je æest stotinai sedamdeset i pet glava.38 Trideset i æest tisuøa goveda i dio od toga zaGospodina sedamdeset i dvije glave.39 Trideset tisuøa i pet stotina magaraca i dio odtoga za Gospodina æezdeset i jedna glava.40 Napokon æesnaest tisuøa ljudi i dio od toga zaGospodina trideset i dvije osobe.41 Mojsije je predao sveøeniku Eleazaru dioodreåen za œrtvu podizanja Gospodinu, kako jeGospodin zapovjedio Mojsiju.42 Od polovice plijena za Izraelove sinove, koju jeMojsije odvojio za ratnike,43 polovica koja dopala zajednici, iznosila je: tristotine i trideset i sedam tisuøa i pet stotina ovaca;44 trideset i æest tisuøa goveda;45 trideset tisuøa i pet stotina magaraca,46 i æesnaest tisuøa ljudi.47 Od te polovice za Izraelove sinove uzeo je Mo-jsije po jednu glavu od pedeset ljudi i stoke i dao ihLevitima, koji su se brinuli za sluœbu kod æatoraGospodinova, kako je Gospodin zapovjedio Mo-jsiju.48 Onda su pristupili k Mojsiju zapovjednici,çelovoåe koji su bili nad tisuøama i nad stotinama,49 i rekli su Mojsiju: “Sluge su tvoje prebrojile rat-nike koji su bili pod naæim vodstvom. Ni jednoga odnaæih ljudi nema manje.50 Zato prinosimo da se oçistimo pred Gospodi-nom, kao prinos Gospodinu, svaki æto je tko zapli-jenio zlatnine: kopça, narukvica, prstena,nauænica i ogrlica.”51 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeli su od njih zlato,

svakovrsnu umjetniçki izraåenu zlatninu.52 A bilo je svega zlata koje su kao œrtvu podizanjaprinijeli Gospodinu tisuønici i stotnici, æesnaest ti-suøa i sedam stotina i pedeset æekela.53 A ratnici su naplijenili svaki pojedini za sebe.54 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeli su zlato od tis-uønika i stotnika i unesli ga u æator sastanka dabude ondje Izraelovim sinovima pred Gospodi-nom kao mio spomen.

32 A Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi su imali vrlo mnogo stoke; pa kad su vidjeli da jejazerska zemlja i gileadska zemlja dobra za stoku,2 otiæli su Gadovi sinovi i Rubenovi i rekli su Moj-siju, sveøeniku Eleazaru i glavarima zajednice,govoreøi:3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, Eleale,Sebam, Nebo i Beon,4 zemlja, koju je Gospodin podloœio izraelskoj za-jednici, dobra je za stoku, a tvoje sluge imaju mno-go stoke.”5 Stoga su rekli: “Ako smo naæli milost u tvojimoçima, neka se ta zemlja dade u baætinu tvojim slu-gama, ne vodi nas preko Jordana.”6 Mojsije je rekao Gadovim sinovima i Rubenovimsinovima: “Hoøe li vaæa braøa iøi u boj, dok vi ovdjesjedite?7 Zaæto sada obeshrabljujete srca Izraelovih si-nova da ne idu u zemlju koju im je dao Gospodin?8 Tako su veø çinili vaæi oçevi kad sam ih poslao izKadeæ-Barnee da ogledaju zemlju.9 Otiæli su gore do Doline Eækol, pogledali zemlju ionda obeshrabrili srce Izraelovim sinovima, takoda oni nisu htjeli iøi u zemlju koju im je Gospodindao.10 Onda se razgnjevio Gospodin, i zakleo se, go-voreøi:11 ‘Ljudi koji u dobi od dvadeset godina naviæeizaæli su iz Egipta, neøe vidjeti zemlje koju samzakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jerme nisu posve posluæali.12 Osim Kenizejca Kaleba, sina Jefuneova, iJoæue, sina Nunova, jer su ovi posve posluæaliGospodina.’13 Tako se je razgnjevio Gospodin na Izraela da jeuçinio da su se çetrdeset godina potucali popustinji dok nije pomro sav onaj naraætaj koji je sa-grijeæio Gospodinu.14 I sada vi ste stupili na mjesto svojih otaca, rodgrjeænika, da joæ viæe poveøate œestoku srdœbuGospodinovu na Izraela.15 Ako se odvratite od njega, on øe ga joæ duœeostaviti u pustinji, i vi øete upropastiti sav tajnarod.”16 Onda su pristupili k njemu i rekli: “Mi øemo ovdjenapraviti samo torove za svoja stada i gradove zasvoje œene i svoju djecu,17 a sami øemo naoruœani poøi pred Izraelovimsinovima dok ih ne dovedemo u njihova mjesta; anaæe œene i djeca neka ostanu u utvråenim grado-vima zbog stanovnika te zemlje.18 Neøemo se prije vratiti svojim kuøama dok Izra-elovi sinovi ne prime svaki svoju baætinu.19 Niti øemo uzeti zajedno s njima baætinu s onustranu Jordana i dalje, jer nam je dopala baætinanaæa istoçno od Jordana.”20 Mojsije im rekao “Ako to uçinite, da poåetenaoruœani pred Gospodinom u boj,21 i svi vaæi vojnici pred Gospodinom prijeøi Jor-dan, dok ne otjera ispred sebe svoje neprijatelje,22 a vi se tek onda vratite, kad bude zemlja uz po-moø Gospodina pokorena, onda øete vi biti bez

97 Brojevikrivnje pred Gospodinom i Izraelom, i ta øe vamzemlja pripasti kao baætina pred Gospodinom.23 Ako li ne uçinite tako, onda øete sagrijeæiti Go-spodinu i znajte da øe vas za vaæ grijeh stiøi kazna.24 Pa gradite sebi gradove za svoje œene i svojudjecu i torove za svoju stoku, ali i uçinite æto steobeøali.”25 Nato su odgovorili Mojsiju Gadovi i Rubenovisinovi, govoreøi: “Tvoje øe sluge uçiniti kako ti,gospodaru, zapovjedaæ.26 Naæa djeca i naæe œene, naæa stoka i sve naæeœivotinje ovdje øe ostati u tvrdim gileadskim grado-vima.27 A tvoje sluge sve koji su za boj, prijeøi øe ondjepred Gospodinom u boj, kako si, gospodaru, zapo-vjedio.”28 Potom je Mojsije dao za njih zapovijed sveøeni-ku Eleazaru i Joæui, sinu Nunovu i plemenskim gla-varima Izraelovih sinova.29 Rekao im Mojsije: “Ako poåu svi vojnici Ga-dovih i Rubenovih sinova s vama preko Jordanapred Gospodinom u boj, onda im dajte, kad vambude zemlja podloœena, gileadsku zemlju u baæ-tinu.30 Ako li ratnici ne poåu s vama prijeko, neka senasele kod vas u zemlji Kanaanaca.”31 Onda su odgovorili Gadovi i Rubenovi sinovi:“Kako je Gospodin zapovjedio tvojim slugama,tako øemo uçiniti.32 Mi ratnici prijeøi øemo pred Gospodinom u zem-lju Kanaan da nam ostane naæa baætina preko Jor-dana.”33 Tako je dao Mojsije Gadovim i Rubenovim sino-vima i polovici plemena Manaseha, sina Josipova,kraljevstvo amorejskog kralja Sihona i kraljevstvobaæanskog kralja Oga: zemlju i njezine gradove snjihovom okolicom, gradove po zemlji unaokolo.34 I opet su sagradili Gadovi sinovi Dibon, Atarot,Aroer,35 Atrot, Æofan, Jazer, Jogbohu,36 Bet Nimru i Bet Haran gradove tvrde i torove zastoku.37 Rubenovi sinovi opet su sagradili Heæbon,Eleale, Kirjatajim,38 Nebo i Baal Meon s promijenjenim imenima iÆibmu, i dali su imena gradovima koje su opet sa-gradili.39 Sinovi Makira, sina Manasehova, otiæli su uGilead, osvojili ga i protjerali Amorejce, koji su biliondje.40 Mojsije je onda dao Gilead Makiru, sinu Man-asehovu, koji se ondje naselio.41 Manasehov sin Jair isto tako otiæao, osvojio nji-hova sela i nazvao ih “Havot Jair”.42 I Nobah otiæao, zauzeo Kenat s njegovim se-lima i nazvao ga po svojem imenu “Nobah”.

33 Ovo su postaje putovanja Izraelovih sinova kad su izaæli iz egipatske zemlje po svojimredovima pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.2 A Mojsije je popisao njihove postaje, kojima su,po zapovijedi Gospodinovoj, dalje putovali. Ovosu njihove postaje na putovanju njihovu:3 Krenuli su iz Ramsesa prvoga mjeseca, pet-naestoga dana prvoga mjeseca, na dan po Pashiizaæli su Izraelovi sinovi pod moønom rukom predoçima svih Egipøana.4 Dok su Egipøani pokopavali svoje prvoroåence,koje je Gospodin sve meåu njima pobio, jer je Gos-podin izvræio kazneni sud na njihovim bogovima.5 Onda su Izraelovi sinovi krenuli na put iz Ram-sesa i utaborili se u Sukotu.

6 Poæli su na put iz Sukota i utaborili se u Etamu,koji je na kraju pustinje.7 Poæli su na put od Etama i okrenuli prema Pi-Hahirotu, koji je naprema Baal Sefonu, i utaborilise blizu Migdola.8 Poæli su na put iz Pi-Hahirota i proæli posred morau pustinju i putovavæi tri dana preko Pustinje Etam,utaborili se u Mari.9 Poæli su na put iz Mare i doæli su u Elim, u Elimu jebilo dvanaest studenaca i sedamdeset palma, i tuse utaborili.10 Poæli su na put iz Elima i utaborili se kod Crve-noga mora.11 Poæli su na put od Crvenoga mora i utaborili seu Pustinji Sin.12 Putovali su iz Pustinje Sin i utaborili se u Dofki.13 Krenuli su iz Dofke i utaborili se u Aluæu.14 Poæli su na put iz Aluæa i utaborili se u Refidimu,gdje nije bilo pitke vode za narod.15 Poæli su na put iz Refidima i utaborili se uPustinji Sinaj.16 Poæli su na put iz Pustinje Sinaj i utaborili se uKibrot Hataavi.17 Poæli su na put iz Kibrot Hataave i utaborili se uHaserotu.18 Poæli su na put iz Haserota i utaborili se u Ritmi.19 Poæli su na put iz Ritme i utaborili se u RimonPeresu.20 Poæli su na put iz Rimon Peresa i utaborili se uLibni.21 Poæli su na put iz Libne i utaborili se u Resi.22 Poæli su na put iz Rese i utaborili se u Kehelati.23 Poæli su na put iz Kehelate i utaborili se na goriÆeferu.24 Poæli su na put iz od gore Æefera i utaborili se uHaradi.25 Poæli su na put iz Harade i utaborili se u Ma-khelotu.26 Krenuli su iz Makhelota i utaborili se u Tahatu.27 Poæli su na put iz Tahata i utaborili se u Terahu.28 Krenuli su iz Teraha i utaborili se u Mitki.29 Poæli su na put iz Mitke i utaborili se u Haæmoni.30 Poæli su iz Haæmone i utaborili se u Moserotu.31 Poæli su iz Moserota i utaborili se u BeneJaakanu.32 Krenuli su iz Bene Jaakana i utaborili se kod HorHagidgada.33 Poæli su iz Hor Hagidgada i utaborili se u Jotbati.34 Krenuli su na put iz Jotbate i utaborili se u Ab-roni.35 Poæli su iz Abrone i utaborili se u Esion Geberu.36 Poæli su iz Esion Gebera i utaborili se u PustinjiZin, to jest u Kadeæu.37 Krenuli su iz Kadeæa i utaborili se na gori Horuna granici edomske zemlje.38 Onda Aron, visoki sveøenik uzaæao je na goruHor po zapovijedi Gospodinovoj i ondje umro u çe-trdesetoj godini po izlasku Izraelovih sinova iz egi-patske zemlje, prvi dan petoga mjeseca.39 Aronu je bilo stotinu i dvadeset i tri godine kad jeumro na gori Horu.40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je prebivao uNegebu u zemlji Kanaanaca, çuo je za dolazakIzraelovih sinova.41 Poæli su od gore Hora i utaborili se u Salmoni.42 Poæli su iz Salmone i utaborili se u Punonu.43 Poæli su iz Punona i utaborili se u Obotu.44 Poæli su iz Obota i utaborili se u Ije-Abarimu namoapskoj granici.45 Poæli su iz Ije-Abarima i utaborili se u DibonGadu.46 Poæli su iz Dibon Gada i utaborili se u Almon

98BrojeviDiblatajimu.47 Poæli su iz Almon Diblatajima i utaborili se ugorama abarimskim pred Nebom.48 Od gora abarimskih i utaborili se na Moapskimpoljanama na Jordanu naprema Jerihonu.49 Njihov tabor protezao se na Jordanu od BetJesimota do Abel-Æitima na Moapskim pol-janama.50 Onda je Gospodin rekao Mojsiju na Moapskimpoljanama naprema Jerihonu, govoreøi:51 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kad pri-jeåete preko Jordana u zemlju Kanaan,52 protjerajte ispred sebe sve stanovnike zemlje,uniætite sve njihove kamene kipove, sve njihovelivene kipove, i opustoæite sve njihove uzvisine.53 Uzmite zemlju od stanovnika sebi u posjed iprebivajte u njoj, jer sam dao tu zemlju vama da juposjedujete.54 Œdrijebom razdijelite zemlju kao baætinu po svo-jim plemenima. Plemenu koje je mnogobrojno,dajte veøu baætinu, a onomu, koje je manje, dajtemanju baætinu. Æto komu dopadne œdrijebom, ononeka mu bude. Po svojim oçinskim plemenima,razdijelite sebi baætinu.55 Ako li ne protjerate ispred sebe stanovnikezemlje, onda øe oni, koje izmeåu njih ostavite, bititrnje vaæim oçima i bodljike vaæim bokovima i pri-tiskivat øe vas u zemlji u kojoj øete prebivati.56 I bit øe, da æto sam mislio uçiniti njima, uçinit øuvama.’ ”

34 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi: 2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima ovo: ‘Kaddoåete u zemlju Kanaan, neka vam to bude zemljakoja vam pripada kao baætina: kanaanska zemljasa svojim granicama.3 Juœna strana neka ide od Pustinje Zin uz edom-sku granicu. Juœna granica neka poçinje u istokuna juœnom kraju Slanoga mora.4 Onda neka se granica savije juœno od visineAkrabima i neka prelazi prema Sinu, dok ne doåena kraj juœno od Kadeæ-Barnea. Odatle neka teçedalje prema Hazar Adaru i neka ide do u Asmone.5 Od Asmone neka se zavije granica k Egipat-skomu potoku, dok ne doåe na kraj kod mora.6 Zapadna granica neka vam bude Veliko more, toneka vam je s te strane granica.7 Sjeverna granica neka vam bude ovo: od Veliko-ga mora povucite sebi granicu do gore Hora.8 Od gore Hora povucite sebi granicu do na putprema Hamatu. Krajnja toçka granici neka je Se-dada.9 Onda neka teçe granica dalje do Zifrona i krajneka joj bude kod Hazar Enana. To neka vam jesjeverna granica.10 Prema istoku povucite sebi granicu od HazarEnana do Æefama.11 Od Æefama neka ide granica dolje u Riblu, isto-çno od Aina. Onda neka ide granica joæ dalje doljei neka doprije na gorski greben istoçno od JezeraKinereta.12 Nato neka ide granica dolje k Jordanu, dok nedoåe na Slano more. To neka su unaokolo granicevaæoj zemlji.’ ”13 Onda je Mojsije zapovjedio Izraelovim si-novima : “To je zemlja koju øete baætiniti œdrijebomi za koju je zapovjedio Gospodin da je dobije devetplemena i polovica plemena.14 Jer pleme Rubenovih sinova po svojimobiteljima i pleme Gadovih sinova po svojim ro-dovima i polovica plemena Manasehova primili suveø svoju baætinu.

15 Ova dva plemena i polovica plemena primili susvoju baætinu na drugoj strani Jordana, napremaJerihonu, na istoku prema izlasku sunca.”16 Dalje je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:17 “Ovo su imena ljudi koji neka vam u baætinurazdijele zemlju: sveøenik Eleazar i Joæua, sinNunov.18 I uzmite po jednoga glavara iz svakoga pleme-na da dijeli zemlju.19 Ovo su imena tih ljudi: od plemena Judina, Ka-leb, sin Jefuneov;20 od plemena Simeonovih sinova, Æemuel, sinAmihudov;21 od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov;22 voåa plemena Danovih sinova, Buki sin Jogli-jev;23 od Josipovih sinova: voåa plemena Manase-hovih sinova, Haniel, sin Efodov;24 voåa plemena Efraimovih sinova, Kemuel, sinÆiftanov;25 voåa plemena Zebulunovih sinova, Elisafan,sin Parnakov;26 voåa plemena Isakarovih sinova Paltiel, sinAzanov;27 voåa plemena Aæerovih sinova Ahihud, sinÆelomijev;28 voåa plemena Naftalijevih sinova Pedahel, sinAmihudov.”29 To su oni kojima je Gospodin zapovjedio da raz-dijele Izraelovim sinovima baætinu u zemljiKanaanaca.

35 Onda je Gospodin rekao Mojsiju na Moap- skim poljanama na Jordanu, naprema Jeri-honu, govoreøi:2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima neka dadu odsvoje baætine Levitima gradove za prebivanje. Ta-koåer paænjake oko tih gradova dajte Levitima.3 Gradove neka imaju za prebivanje, a paænjaci uznjih neka im budu za tovarne œivotinje, za stada iostale œivotinje.4 Paænjake uz gradove ustupite Levitima neka seproteœu od gradskih zidina tisuøu lakata una-okolo.5 Odmjerite izvan grada na istoçnoj strani dvije tis-uøe lakata, na juœnoj strani dvije tisuøe lakata, nazapadnoj strani dvije tisuøe lakata i na sjevernojstrani dvije tisuøe lakata, tako da sam grad leœi usredini. To neka budu njihovi paænjaci uz gradove.6 Gradove koje øete dati Levitima odredite æestslobodnih gradova za mjesto utoçiæta za onogakoji je poçinio ubojstvo; osim toga, øete im dati joæçetrdeset i dva grada.7 Ukupni broj gradova koje øete predati Levitimaneka bude çetrdeset i osam gradova uz njihovepaænjake.8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda Izraelovihsinova uzmite od veøih plemena viæe gradova, aod manjih plemena manje gradova. Svako øepleme prema svojoj baætini koju øe dobiti, Levitimadati od svojih gradova.”9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govoreøi:10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: ‘Kaddoåete preko Jordana u zemlju,11 onda izaberite sebi gradove koji neka vam budugradovi za utoçiæte. Ondje neka pobjegne ubojicakoji je nehotice ubio çovjeka.12 Ovi gradovi neka vam budu za utoçiæte od krv-noga osvetnika da ubojica ne bude ubijen prijenego stane na sud pred zajednicu.13 Od gradova koje øete ustupiti, neka bude æestza utoçiæte:

99 Brojevi14 Tri grada odredite s onu stranu Jordana, a trigrada u zemlji Kanaanaca koji neka budu gradoviza utoçiæte.15 Izraelovim sinovima i doæljacima i onima, koji sumeåu njima, neka tih æest gradova budu utoçiæta,da moœe pobjeøi ondje svaki koji je nehotice ubioçovjeka.16 Ako ga œeljeznim oruåem udari tako da nastupismrt, onda je ubojica. A krvnik neka se kazni sm-røu.17 I ako kamenom iz ruke, od koga moœe çovjekpoginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, ubojicaje. Kao krvnik mora biti kaœnjen smrøu.18 Ili ako drvom iz ruke, od koga moœe çovjek po-ginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, on je ubo-jica; a ubojica mora biti smrøu kaœnjen.19 Krvni osvetnik neka osobno ubije ubojicu; kadga stigne smije ga ubiti.20 Ako netko drugoga gurne iz mrœnje ili se baciçim na njega hotimice tako da taj umre,21 ili ako ga iz neprijateljstva udari svojom rukomtako da taj umre, onda se mora takav ubojica ka-zniti smrøu, on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubijeubojicu kad ga stigne.22 Ako li ga gurne sluçajno, a ne iz neprijateljstva,ili se çim baci na njega nehotice.23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od koga çovjekmoœe poginuti, baci se na njega, i taj umre od toga,makar mu ne bio neprijatelj i nije mu htio niæta zlonanijeti,24 onda neka odluçi zajednica izmeåu ubojice ikrvnoga osvetnika po ovim pravnim propisima.25 Zajednica mora ubojicu staviti na sigurno odkrvnoga osvetnika. Zato øe ga zajednica natragvratiti u grad-utoçiæte, u koji je pobjegao. On morau njemu ostati do smrti velikoga sveøenika, koji jebio pomazan svetim uljem.26 Ako ubojica ostavi podruçje grada-utoçiæta, ukoji je pobjegao,27 i krvni ga osvetnik stigne izvan podruçja gradautoçiæta u koji je pobjegao, i krvni osvetnik ubijeubojicu, onda on nije kriv za krv.28 Jer je onaj trebao ostati u svojem gradu-utoçiætu do smrti velikoga sveøenika. Tek nakonsmrti velikoga sveøenika smije se ubojica natragvratiti k svojoj baætini.29 Ove pravne uredbe neka vrijede kod vas krozsve vaæe naraætaje u svim vaæim prebivaliætima.30 Ako netko ubije çovjeka, onda neka se ubojicakazni smrøu, samo na temelju iskaza viæe svjedo-ka; a svjedoçanstvo jednoga jedinog svjedoka nijedosta za smrtnu osudu.31 Povrh toga ne smijete uzimati otkupa za œivotubojice koji zasluœi smrt; neka se on sigurno kaznismrøu.32 Takoåer ne smijete uzimati otkupa za nekoga

koji je pobjegao u svoj grad-utoçiæte da on veø prijesmrti velikoga sveøenika vrati se u zemlju i ondjeprebiva.33 Ne smijete oskvrnjivati zemlju u kojoj prebivate,jer krv oskvrnjuje zemlju, i zemlji se ne moœe priba-viti pomirenje za krv æto je prolivena u njoj osimkrvlju onoga koji ju je prolio.34 Stoga ne oskvrnjujte zemlje u kojoj prebivate,jer i ja u njoj imam svoj stan, jer ja, Gospodin, prebi-vam meåu Izraelovim sinovima.’ ”

36 Onda su pristupili glavari obitelji sinova Gile- ada, sina Makira, sina Manasehova, od obi-telji Josipovih sinova, pred Mojsija, starjeæine ipoglavare Izraelovih sinova,2 i rekli su: “Gospodin je zapovjedio mojem gospo-daru, Mojsiju da œdrijebom dade Izraelovim si-novima zemlju u baætinu. I mojem gospodaru jebilo zapovjeåeno od Gospodina da dade baætinunaæega brata Selofhada njegovim køerima.3 Ako se sad one udaju za koga drugoga plemenaIzraelovih sinova, onda øe se njihovo vlasniætvo ot-kinuti od naæe oçinske baætine i dodat øe se baætinionoga plemena u koje se udaju; tako øe se baæti-na, æto pripadne nama, okrnjiti.4 Kad onda bude jubilejska godina Izraelovim si-novima, njihova øe se baætina sjediniti s baætinomonoga plemena u koje se budu udale, ali od baæ-tine naæega oçinskog plemena otkinut øe se nji-hova baætina.”5 Nato je Mojsije dao Izraelovim sinovima, po za-povijedi Gospodinovoj, ovu zapovijed: “PlemeJosipovih sinova ima pravo.6 Ovo je æto Gospodin zapovjeda za køeri Selof-hadove: ‘Neka se udaju za koga hoøe, ali smiju seudati samo u rodu svojega oçinskog plemena.’7 Da ne prijeåe baætina Izraelovih sinova od jedno-ga plemena na drugo, jer svi Izraelovi sinovitrebaju dobiti baætinu svojega oçinskog plemena.8 Zato se moraju sve djevojke kojima dopadnebaætina u kojem plemenu izraelskom, udati zakoga iz roda svojega oçinskog plemena, da Izra-elovi sinovi zadrœe oçinsku baætinu.9 Tako da ne prijeåe baætina od jednoga plemenana drugo, jer svako pleme Izraelovih sinova øedobiti svoju baætinu.”10 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako suuçinile køeri Selofhadove.11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, køeriSelofhadove, udale se za sinove svojih striçeva.12 One su se udale u rodove sinova Manaseha,sina Josipova. Tako je ostala njihova baætina ple-menu kojemu je pripadala obitelj njihova oca.13 To su zapovijedi i pravni propisi koje Gospodindao preko Mojsija Izraelovim sinovima na Moap-skim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu.

100

Ponovljen Zakon

øemo pred sobom nekoliko ljudi da nam istraœe ze-mlju i da nam jave za put kojim øemo iøi, i za grado-ve, u koje øemo doøi.23 Jako mi se svidjelo æto ste rekli; tako sam iza-brao izmeåu vas dvanaest ljudi, iz svakoga ple-mena po jednoga.24 Oni su krenuli na put i otiæli gore u pogorje, i stiglisu do Doline Eækol i izvidjeli zemlju.25 Uzeli su sobom neæto od ploda one zemlje idonijeli nam ga; i donijeli su ovaj izvjeætaj: Lijepa jezemlja koju nam daje Gospodin, naæ Bog.’26 Ipak vi niste htjeli iøi gore, nego ste se pobuniliprotiv zapovijedi Gospodina, svojega Boga.27 Prigovarali ste u svojim æatorima i govorili: ‘Usvojoj mrœnji na nas odveo nas Gospodin iz egipat-ske zemlje da nas preda u ruke Amorejaca, da nasoni uniæte.28 Kamo gore da idemo? Naæa su braøa obe-shrabrila naæa srca, govoreøi: Narod je ondje veøii brojniji od nas; gradovi su njihovi veliki i do nebautvråeni. Povrh toga vidjeli smo ondje i Anakovesinove.’29 A ja sam vam rekao: ‘Ne straæite se i ne bojte ihse!30 Gospodin, vaæ Bog, koji ide pred vama, borit øese za vas isto onako kako vam je uçinio u Egiptupred vaæim oçima.31 I u pustinji, gdje ste vidjeli kako vas je nosioGospodin, vaæ Bog, kao æto çovjek nosi svojegasinçiøa, cijelim putom æto ste ga proæli dok ste doælido ovoga mjesta.’32 Ali uza sve to niste imali pouzdanja u Gospodi-na, svojega Boga,33 koji je iæao pred vama putom i traœio vam mjestoza taborenje, noøu u ognju, a danju u oblaku da stemogli vidjeti put kojim ste trebali iøi.34 Kad je Gospodin çuo vaæe govorenje, razgnje-vio se i zakleo, govoreøi:35 Doista ni jedan od ljudi ovoga zla naraætajaneøe vidjeti dobre zemlje, koju sam pod prisegom,obeøao dati vaæim oçevima,36 osim Kaleba, sina Jefuneova; on øe ju vidjeti injemu i njegovim sinovima dat øu zemlju po kojoj jeiæao, jer je vjerno slijedio Gospodina.’37 Zbog vas se i na mene razljutio Gospodin, go-voreøi: Ni ti neøeæ onamo uøi.38 Ipak Joæua, sin Nunov, koji te sluœi, iøi øeonamo. Njega ohrabri, jer øe on uçiniti da Izraelovisinovi baætine zemlju.39 Povrh toga, vaæa djeca, za koju ste rekli da øepostati unesreøeni, i vaæi sinovi koji danas neznaju razlikovati izmeåu dobra i zla, doøi øe ondje.Njima øu ju dati i oni øe ju uzeti u posjed.40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crvenomu moru.41 Onda ste mi odgovorili, rekavæi: Sagrijeæili smoGospodinu; iøi øemo i borit øemo se kako nam jezapovjedio Gospodin, naæ Bog. Pa ste se opasalisvaki svojim bojnim oruœjem i htjeli ste u svojojzaslijepljenosti poøi na pogorje.42 A Gospodin mi je rekao: Kaœi ih: Ne idite gore ine bijte se s njima, jer ja nisam meåu vama; inaçe,porazit øe vas vaæi neprijatelji.43 Ja sam vam govorio, ali niste posluæali, negoste se oprijeli zapovijedi Gospodinovoj i poæli ste usvojoj drskosti gore na pogorje.44 A Amorejci, koji prebivaju na onom pogorju,izaæli su protiv vas i rastjerali vas kao roj pçela i

1 Ovo su govori koje odrœao Mojsije pred cijelim Izraelom s onu stranu Jordana, u pustinji, uArabi, naprema Sufu, izmeåu Parana, Tofela, La-bana, Haserota i Dizahaba.2 Ima jedanaest dana hoda od Horeba preko goreSeira do Kadeæ Barnea.3 Dogodilo se prvog dana jedanaestoga mjesecau çetrdesetoj godini da je govorio Mojsije Izraelo-vim sinovima sve æto mu je za njih zapovjedio Go-spodin.4 Poæto je porazio amorejskog kralja Sihona, kojije prebivao u Heæbonu i baæanskog kralja Oga kojije prebivao u Aætarotu i Edreju,5 poçeo je Mojsije, s onu stranu Jordana u moap-skoj zemlji, razlagati zakon, govoreøi:6 “Gospodin, naæ Bog, govorio nam je na Horebu,govoreøi: ‘Dosta ste dugo boravili na toj gori.7 Podignite se i krenite na put u podgorje Amore-jaca i svima njihovim susjednim mjestima u dolini,na podgorju i u dolinama, na jugu i na morskojobali, u zemlju Kanaanaca i u Lebanon do velikerijeke, do Eufrata.8 Eto, ovu zemlju stavljam pred vas. Idite u nju izaposjednite zemlju za koju se Gospodin zakleovaæim oçevima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øeju dati njima i njihovim potomcima poslije njih.’9 Ja sam vam rekao u ono vrijeme, govoreøi: ‘Ja sesam ne mogu skrbiti za vas.’10 Gospodin, vaæ Bog, umnoœio vas je da vas da-nas ima tako mnogo kao nebeskih zvijezda.11 Gospodin, Bog vaæih otaca, neka vas umnoœijoæ tisuøu puta viæe i neka vas blagoslovi, kakovam je obeøao.12 Ali kako da posve sam nosim teret i breme kojena mene stavljate, i vaæe sporove?13 Izaberite stoga iz svojih plemena mudre, raz-borite i iskusne ljude da vam ih postavim za gla-vare.’14 A vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je to æto si namrekao uçiniti.’15 Tako sam uzeo glavare iz vaæih plemenamudre i iskusne ljude i postavio sam vam ih za gla-vare: voåe tisuønike, voåe stotnike, voåe pedeset-nike i voåe desetnike, i redare za vaæa plemena.16 Onda sam u ono vrijeme zapovjedio vaæimsucima, govoreøi: ‘Sasluæajte parnice izmeåusvoje braøe, i sudite pravedno izmeåu çovjeka injegova brata ili doæljaka koji je s vama.17 Ne budite pristrani na sudu; sasluæajte i malogai velikoga. Ne bojte se nikoga, jer Boœje mjesto za-stupa sudac. Ako vam je koji pravni sluçaj pre-teœak, iznesite ga meni da ga razvidim.’18 Tako sam vam onda zapovjedio za sve ætotrebate çiniti.19 Potom smo krenuli od Horeba i proæli svu onupustinju veliku i straænu, koju ste vidjeli iduøi napogorje Amorejaca, kako nam je zapovjedio Gos-podin, naæ Bog. Onda smo doæli do Kadeæ-Barnea.20 Onda sam vam rekao: ‘Doæli ste, eto, dopogorja Amorejaca kojega nam hoøe dati Gospo-din, naæ Bog.21 Gle, Gospodin, vaæ Bog, dao vam je tu zemlju.Idite gore i zaposjednite ju, kako vam je zapovjedioGospodin, Bog vaæih otaca. Ne bojte se i nestraæite se.’22 Onda ste svi pristupili k meni i rekli: ‘Poslat

101 Ponovljen Zakontjerali su vas od Seira pa do Horme.45 Kad ste se vratili, plakali ste pred Gospodinom,ali Gospodin nije posluæao vaæ glas, niti je prignuosvoje uho k vama.46 Tako ste ostali u Kadeæu dugo vremena, ono-liko koliko ste veø stajali.

2 Onda smo skrenuli i putovali u pustinju k Crve- nom moru, kako mi je Gospodin zapovjedio.Mnogo dana smo putovali okolo gore Seira.2 Onda mi je rekao Gospodin, govoreøi:3 Dosta ste veø dugo obilazili tu goru, okrenite sesada na sjever!4 A narodu zapovjedi ovako: Upravo sad øeteproøi kroz podruçje svoje braøe, Ezavovih poto-maka, koji prebivaju u Seiru. Oni øe vas se bojati.Stoga se vi dobro pazite,5 da ne zametnete boj s njima, jer vam neøu niætadati od njihove zemlje, ni jedne jedine stope, jersam dao goru Seir Ezavu u vlasniætvo.6 Kupujte od njih hranu za novce da imate æto jesti;i pitku vodu kupujte od njih za novce da imate piti.7 Jer vas je Gospodin, vaæ Bog, blagoslivljao usvemu poslu æto ste poduzimali. On poznaje vaæemuke na putovanju kroz tu veliku pustinju. Tihçetrdeset godina kako je s vama Gospodin, vaæBog, i niæta vam nije nedostajalo.’8 I kad smo proæli svoju braøu, Ezavove sinove,putom koji vodi u Arabu pokraj Elata i Esion Ge-bera, onda smo okrenuli putom prema Moapskojpustinji.9 Onda mi zapovjedio Gospodin: ‘Ne napadaj naMoabce i ne zapoçinji boj s njima, jer ti neøu dati odnjihove zemlje niæta u posjed, jer sam dao podru-çje Ar u posjed Lotovim sinovima.10 Prije su prebivali ondje Emimci, moøan i mno-gobrojan narod, visoka rasta kao Anakovi sinovi.11 Oni su pripadali Refaimcima kao Anakovi si-novi, ali Moabci su ih zvali Emimci.12 U Seiru prebivali su prije Horijci, a Ezavovi si-novi su ih protjerali i uniætili i naselili se na njihovomjesto, kao æto je Izrael uçinio sa zemljom koju imje dao Gospodin u posjed.13 A sada se dignite i prijeåite preko potokaZereda. Tako smo proæli preko Doline Zered.14 Vrijeme naæega putovanja od Kadeæ Barnea donaæega prijelaza preko Doline Zereda potrajao jetrideset i osam godina. Sav naraætaj ljudi sposob-nih za vojsku bio je meåutim izumro u taboru, kakoim se zakleo Gospodin.15 Jer doista ruka je Gospodinova bila protiv njihda ih uniæti izmeåu tabora dok ih nestane.16 I tako je bilo kad su svi ti ljudi sposobni za bojpomrli su u narodu,17 da mi je rekao Gospodin, govoreøi,18 Eto ovoga dana øete proøi kod Ara granicuMoaba.19 A kad doåete u blizinu Amonaca, ne napadajteih i ne zapoçinjite boja s njima, jer od zemljeAmonaca ne dajem vam niæta u posjed, jer sam judao u posjed Lotovim sinovima.20 I za nju se misli da je zemlja Divova; nekad su unjoj prebivali divovi, kojima su Amonci dali imeZamzumejci.21 Bio je to velik, mnogobrojan narod, visoka rastanarod kao Anakovi sinovi. Ali ih je Gospodin uniæ-tio pred njima, pa su oni zauzeli njihovu zemlju inaselili se na njihovo mjesto.22 Tako je uçinio i sa Ezavovim sinovima, koji pre-bivaju u Seiru, kad je pred njima iskorijenio Hori-jce, zauzeli su oni njihovu zemlju i ostali su ondje ido danas œive na njihovim mjestima.

23 Takoåer Hivejce, koji su do Gaze prebivali udvorcima, iskorijenili su Kaftorimci, koji su doæli isKaftora i naselili se na njihovo mjesto.24 Dignite se i prijeåite preko potoka Arnona, Gle,dajem vam u ruke Amorejca Sihona, heæbon-skoga kralja, i njegovu zemlju. Poçnite ju osvajati iizazovite ih na boj!25 Od danas æaljem strah i trepet pred vama kodsvih naroda pod cijelim nebom. Çim samo çuju zavas, zadrhtat øe i vas øe se prepasti.26 I æaljem poslanike iz pustinje k Sihonu, heæbon-skom kralju, s mirnom ponudom:27 Htio bih proøi kroz tvoju zemlju, ali øu uvijekostati na putu, neøu skretati ni nadesno ni nalijevo.28 Hranu mi prodaj za novce, i pitku vodu daj mi zanovce. Pusti me ja hoøu samo proøi.29 To su mi dopustili i Ezavovi sinovi, koji prebivajuu Seiru, i Moabci, koji prebivaju u Aru. Moj je ciljprijeøi preko Jordana u zemlju, koju nam hoøe datiGospodin, naæ Bog.30 Ali Sihon, kralj heæbonski, nije nam htio do-pustiti prolaz, jer Gospodin, tvoj Bog, bio je uçiniote je otvrdnuo njegov duh i njegovo je srce postalouporno, da ga preda u tvoje ruke, kako je i danas.31 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Eto, poçeo sam tiveø predavati Sihona i njegovu zemlju. Nastoj danjegovu zemlju uzmeæ u posjed.32 Tada je Sihon s cijelim svojim narodom iziæao uJahas protiv nas u boj.33 I dao ga Gospodin, naæ Bog, u naæe ruke; i takosmo ga pobili, njega, njegove sinove i sav njegovnarod.34 Ujedno smo osvojili sve njegove gradove i iz-vræili smo prokletstva na svakom gradu, na muœe-vima, œenama i djeci. Nismo pustili da nam itkopobjegne.35 Zadrœali smo za sebe samo stoku i plijen iz gra-dova koje smo osvojili.36 Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini,pa sve do Gileada, nije bilo tvrda mjesta koje ne bimogli osvojiti. Sve nam to dao u naæe ruke Gospo-din, naæ Bog.37 Ipak zemlju Amonaca, cijelo podruçje na straniod Jaboka s gradovima u pogorju, nisi dotakao,posve kako je zapovjedio Gospodin, naæ Bog.

3 Nato smo poæli putom u Baæan. Onda Og, ba- æanski kralj, s cijelim svojim narodom izaæaoprotiv nas, na boj s nama kod Edreja.2 A Gospodin mi je rekao: ‘Ne boj se ga, jer gadajem s svim njegovim narodom i sa njegovomzemljom u tvoje ruke. Uçini s njim upravo onakokako si uçinio sa Sihonom kraljem amorejskim, uHeæbonu.3 Tako nam je dao Gospodin, naæ Bog, u ruke iOga, baæanskog kralja, sa svim njegovim naro-dom i tukli smo ga dok je nestalo svih œivih.4 Onda smo osvojili i sve njegove gradove, i nijebilo grada koji im nismo uzeli. Æezdeset gradova isva pokrajina Argob pripadali su kraljevstvu Oga uBaæanu.5 Bili su to sve utvråeni gradovi s visokim zidi-nama, vratima i prijevornicama, osim vrlo mnogihotvorenih mjesta.6 Potpuno smo ih uniætili kako smo bili uçinili Si-honu, kralju u Heæbonu, i iskorijenili smo u svakomgradu muœeve, œene i djecu.7 A svu stoku i plijen iz gradova uzeli smo za sebe.8 Tako smo onda uzeli zemlju iz ruku dvojiceamorejskih kraljeva, koja je s onu stranu Jordanaod potoka Arnona do gore Hermona,9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amorejci ga zovu

102Ponovljen ZakonSenir;10 sve gradove u ravnici, sav Gilead i sav Baæando Salke i Edreja, ukratko, gradove æto pripadajukraljevstvu Oga u Baæanu.11 Baæanski kralj Og bio je posljednji ostatak Re-faima , divova. Njegov krevet bio je odar odœeljeza. On stoji joæ u gradu Amonaca u Rabahu.Njegova duœina je devet obiçnih lakata, a æirina muçetiri lakta.12 Tu smo zemlju onda osvojili, od Aroera na rijeciArnonu sam ju dao s polovicom gore gileadske injezinim gradovima Rubenovcima i Gadovcima.13 Ostali dio Gileada i sav Baæan, kraljevstvoOgovo, svu pokrajinu Argob predao sam poloviciplemena Manasehova. Sav taj kraj baæanski zovese zemlja divova.14 Jair, sin Manasehov, zauzeo svu pokrajinu Ar-gob do podruçja Geæurejaca i Maakateja i nazvaotaj dio Baæana po svojemu imenu sela Jairova itako se zovu do danaænjega dana.15 Makiru sam dao Gilead.16 Plemenu Rubenovu i Gadovu�dao sam zemljuod Gileada do Arnona, sredina rijeke je granica, pado Jaboka, granice Amonaca.17 Dalje Arabu s Jordanom kao granicom, od Kin-ereta do istoçne strane mora, uz poljanu Slanogamora, na podnoœju obronaka Pisge na istoku.18 Onda sam vam dao ovu zapovijed ‘Gospodin,vaæ Bog, dao vam je tu zemlju u posjed. A vi svivojnici, poåite naoruœani ondje pred svojombraøom, Izraelovim sinovima.19 Samo vaæe œene i vaæa djeca i vaæa stoka–znam da imate mnogo stoke–neka ostanu uvaæim gradovima æto sam vam ih dao,20 dok Gospodin nije dao vaæoj braøi, isto tako kaovama, pa da i oni prime zemlju u posjed, zemljukoju vam daje Gospodin, vaæ Bog, s onu stranuJordana. Onda se smijete, svaki od vas, vratiti ksvojemu posjedu æto sam vam ga dao.’21 A Joæui dao sam onda ovu zapovijed ‘Svojimoçima vidio si sve æto je Gospodin, vaæ Bog, uçinioonoj dvojici kraljeva. Isto tako uçinit øe Gospodinsa svima kraljevstvima u koja øeæ prijeøi.22 Ne bojte ih se, jer Gospodin, vaæ Bog, sam øe seboriti za vas.’23 Onda sam se pomolio Gospodinu, govoreøi:24 ‘O, Gospodine Boœe, ti si veø do sada svojemsluzi pokazao svoju moø i jaku svoju ruku, jer gdjeje u nebu i na zemlji Bog, koji pravi takva çudesa ijunaçka djela kao ti.25 Daj mi da i ja prijeåem ondje i da vidim lijepuzemlju, s onu stranu Jordana, to sjajno gorje iLebanon.’26 Ali Gospodin se srdio na mene zbog vas i nijeme usliæao. A Gospodin mi je rekao: ‘Dosta je toga,ne govori mi viæe o tom!27 Popni se navrh Pisge i podigni svoje oçi na za-pad i na sjever, na jug i na istok i pogledaj je svojimvlastitim oçima, jer neøeæ nikada prijeøi preko Jor-dana.’28 A zapovjedio Joæui, ohrabri ga i ojaçaj, jer on øena çelu naroda prijeøi ondje u zemlju koju vidiæ injima ju razdijeliti.29 Tako smo ostali u dolini prema Bet Peoru.

4 A sada, Izraele, posluæaj zakone i pravne pro- pise koje vas uçim da drœite da biste sretnoœivjeli i uæli u posjed zemlje koju vam hoøe dati Go-spodin, Bog vaæih otaca.2 Niæta ne dodajte zapovijedima æto vam ih dajem,niti oduzmite iæta od njih, nego izvræujte zapovijediGospodina, svojega Boga, koje vam zapovjedam.

3 Svojim oçima ste vidjeli æto je uçinio Gospodinzbog Baal-Peora. Svakoga koji se prikljuçio Baal-Peoru, dao je Gospodin, tvoj Bog, iskorijeniti iztvoje sredine.4 A vi, koji se çvrsto drœite Gospodina, svojegaBoga, svi ste danas joæ na œivotu.5 Vidite, uçim vas zakone i pravne propise kako miih je zapovjedio Gospodin, moj Bog, da po njimaradite u zemlji u koju ulazite da je uzmete u posjed.6 Drœite i izvræujte ih, jer to øe vas, u oçima nezna-boœaçkih naroda, uçiniti mudrima i razumnima ikad oni çuju sve te zakone, reøi øe: ‘Zaista, taj velikinarod je mudar i razuman narod.’7 Jer gdje je tako velik narod kojemu je Bog takoblizu kao æto je nama Gospodin, naæ Bog, kad gagod zazovemo.8 I gdje je tako velik narod koji bi imao tako prave-dne zakone i pravne propise kako je sav ovaj za-kon æto vam ga danas predlaœem.9 Samo çuvajte se i dobro pazite da ne zaboraviteæto ste svojim oçima vidjeli i da vam to ne iæçezneiz srca dokle ste god œivi. Objavite to svojoj djeci idjeci svoje djece.10 Nemojte zaboraviti onaj dan kad ste stajali naHorebu pred Gospodinom, svojim Bogom, kad mije zapovjedio Gospodin: ‘Skupi mi narod, hoøu imobjaviti svoje zapovijedi da se nauçe bojati menedok su œivi na zemlji, i da to nauçe i svoju djecu.’11 Onda ste pristupili i stali pod gorom. A gora jeognjem gorjela do samoga neba, opkoljena tmi-nom, oblakom i mrakom.12 Gospodin vam onda progovorio ispred ognja.Zvuk rijeçi ste çuli, ali lika niste mogli vidjeti, samoste glas çuli.13 On vam je objavio svoj zavjet koji vam zapo-vjeda da vræite–Deset zapovijedi, i ispisao ih nadvije kamene ploçe.14 Meni je onda zapovjedio Gospodin, da vasnauçim zakone i pravne propise koje øete obdrœa-vati u zemlji u koju prelazite da je uzmete u posjed.15 Pazite dobro na sebe, za œivot vam je! Onda kadvam je Gospodin na Horebu govorio iz sredineognja, niste vidjeli nikakva lika.16 Zato ne radite naopako i ne pravite sebi nikadarezbaren kip u obliku kakve god slike, bila ta slikamuækoga ili œenskoga biøa,17 bila ta slika çetveronoœne œivotinje na zemlji ilislika kakve ptice krilate, koja leti ispod neba,18 bila ta slika kakve œivotinje æto gmiœe na zemlji,ili slika kakve ribe æto œivi u vodi pod zemljom.19 I pripazi da kad podigneæ svoje oçi k nebu i vidiæsunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, nedaj se zavesti da padneæ pred njima i da im se pok-loniæ, jer ih Gospodin, tvoj Bog, dao svima drugimnarodima pod cijelim nebom kao baætinu.20 A vas je uzeo Gospodin i izveo vas iz ognjenepeøi, iz Egipta, da budete narod njegove svojine,kako je to danas.21 Povrh toga Gospodin se na mene rasrdio zbogvas i zakleo se da ja neøu prijeøi preko Jordana i daja neøu uøi u lijepu i dobru zemlju koju Gospodin,tvoj Bog, daje tebi u baætinu.22 I ja øu umrijeti u ovoj zemlji i neøu prijeøi prekoJordana; ali vi øete prijeøi i u tu lijepu zemlju uzeti juposjed.23 Zato se çuvajte da ne zaboravite zavjeta Go-spodina, svojega Boga, koji je on napravio s vamai da ne pravite sebi rezbarena kipa u obliku biloçega æto ti je zabranio Gospodin, tvoj Bog.24 Jer je Gospodin, tvoj Bog, oganj koji spaljuje iBog koji je ljubomoran.25 Kad dobijete djecu i djece djecu i uœivite se u

103 Ponovljen Zakonzemlji i onda sagrijeæite praveøi rezbaren kip u ko-jem god obliku i uçinite æto je neugodno u oçimaGospodina, vaæega Boga, tako da ga rasrdite,26 ja danas zovem nebo i zemlju za svjedoke pro-tiv vas, da øete brzo iæçeznuti iz zemlje u koju idetepreko Jordana da je uzmete u posjed. Neøetedugo vremena œivjeti u njoj, nego øete biti posveuniæteni.27 Gospodin øe vas onda raspræiti meåu narode.Ostat øe vas samo malen broj meåu narodima ukoje øe vas odvesti Gospodin.28 Ondje øete sluœiti bogovima koje napravi rukaçovjeçja od drva i kamena, koji niti vide, niti çuju,niti jedu, niti diæu.29 Odande øete traœiti Gospodina, svojega Boga,pa øete ga i naøi ako ga budete œudili svim svojimsrcem i svom svojom duæom.30 Kada budete u nevolji i sve vas to snaåe ubuduøim danima, vi øete se vratiti Gospodinu, svo-jem Bogu, i bit øete mu posluæni.31 Jer Gospodin, vaæ Bog, milosrdan je Bog, onvas neøe ostaviti i neøe vas upropastiti i neøezaboraviti zavjeta s vaæim oçevima, za kojima sezakleo.32 Upitajte jednom prijaænja vremena æto su pro-tekla prije vas, od dana kad je Bog stvorio çovjekana zemlji, i istraœio od jednoga kraja neba do dru-goga je li se ikad æto dogodilo tako veliko, ili je li seikad çulo æto takvo?33 Je li ikad çuo koji narod glas Boœji gdje govori izognja, kako si ga ti çuo, a ipak si ostao na œivotu?34 Ili, je li ikad Bog pokuæao doøi, te uzeti sebinarod iz sredine koga drugog naroda takvim kuæn-jama, znacima i çudesima, ratom i jakom miæicomi rukom podignutom, velikim strahovitim djelima,kao æto je uçinio sve to za vas Gospodin, vaæ Bog,u Egiptu pred vaæim oçima?35 Vi ste to smjeli doœivjeti da znate da je Gospodinpravi Bog i da nema drugoga osim njega.36 Dao vam je da çujete s neba njegov glas, da bivas pouçio, i na zemlji dao vam je da vidite njegovveliki oganj, i iz ognja çuli ste njegove rijeçi.37 On poæto je ljubio vaæe oçeve, stoga je izabraonjihove potomke koji dolaze poslije njih i izveo vasiz Egipta sa svojom prisutnoæøu i velikom silom,38 otjerao je ispred vas narode, veøe i jaçe od vas,da vas uvede u njihovu zemlju i da vam ju preda uposjed kao baætinu, kako je to danas.39 Stoga spoznajte danas i uzmite to k srcu da jeGospodin pravi Bog, gore u nebu i dolje na zemlji,drugoga nema.40 Stoga drœite njegove zakone i njegove zapovi-jedi koje vam danas dajem, da bude dobro vama ivaæoj djeci nakon vas i da dugo boravite u zemljikoju vam Gospodin, Vaæ Bog, daje zauvijek.”41 Onda je Mojsije odijelio tri grada u jordanskojistoçnoj zemlji,42 da bi ubojica mogao ondje pobjeøi koji nehoticeubije drugoga, a da nije prije bio njegov neprijatelj.Tko bi pobjegao u jedan od ovih gradova ostao bina œivotu:43 Bezer u pustinji na visoravni u podruçju za Ru-benovce, Ramot u Gileadu za Gileadovce i Golanu Baæanu za Manasehovce.44 Ovo je zakon koji je dao Mojsije Izraelovim sino-vima.45 Ovo su zapovijedi, zakoni i pravni propisi koje jeMojsije objavio Izraelovim sinovima za njihovaizlaska iz Egipta,46 na ovoj strani Jordana, u dolini prema BetPeoru, u zemlji amorejskog kralja Sihona, koji jeœivio u Heæbonu, koga su pobijedili Mojsije i Izra-

elovi sinovi za svojega izlaska iz Egipta.47 I njegovu zemlju zauzeli i zemlju baæanskogkralja Oga, dvojice amorejskih kraljeva koji su bili sove strane Jordana,48 od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jestHermona,49 sa svom ravnicom s onu stranu Jordana premaistoku do mora u Arabi na podnoœju obronakaPisge.

5 Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im: Çuj, Iz- raele, zakone i pravne propise æto vam ih da-nas objavljujem! Nauçite ih i nastojte da ih drœite!2 Gospodin, naæ Bog, napravio je s nama zavjet naHorebu.3 S naæim oçevima nije napravio Gospodin taj za-vjet nego s nama koji smo danas joæ svi ovdje naœivotu.4 Licem u lice govorio je Gospodin na gori s vamaiz ognja.5 Ja sam onda stajao izmeåu Gospodina i vas davam objavim rijeç Gospodinovu, jer vi ste sestraæili od ognja i niste uzaæli na goru. Rijeçi su gla-sile:6 ‘Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji te vas je izveo izegipatske zemlje, iz kuøe ropstva.7 Ne smijete imati drugih bogova uz mene!8 Ne smijete praviti sebi rezbarena kipa, niti kakveslike od onoga æto je gore na nebu ili dolje na zemljiili u vodi pod zemljom!9 Ne smijete padati niçice pred njima i ne klanjatise njima, jer ja, Gospodin, vaæ Bog, jesam Bog lju-bomoran, pohaåam kaznom zlodjela otaca nadjeci, do treøeg i çetvrtog koljena onih koji memrze,10 A milosråe iskazujem tisuøama, onima koji meljube i drœe moje zapovijedi.11 Ne uzimajte uzalud Imena Gospodina, svojegaBoga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazne onogakoji uzima njegovo Ime uzalud.12 Obdrœavajte Subotnji dan, drœite ga svetimkako vam je zapovjedio Gospodin, vaæ Bog!13 Æest dana radite i obavljajte sve svoje poslove!14 Ali sedmi dan jest dan odmora u çast Gospodi-nu, vaæemu Bogu. Onda ne smijete obavljatinikakva posla, ni vi ni vaæ sin ili vaæa køi, ni vaæsluga ni vaæa sluækinja, ni vaæ vol, ni vaæ magarac,ni sva vaæa stoka, ni doæljak koji boravi kod vasunutar tvojih vrata, da bi se tvoj sluga i tvojasluækinja mogli odmoriti kao i ti!15 Pomiæljajte na to da ste i vi sami bili robovi uzemlji Egipat, i da te je Gospodin, tvoj Bog, izveoodande jakom miæicom i rukom podignutom. Zatoti Gospodin, tvoj Bog, zapovjeda da svetkujeteSubotnje dane.16 Poætujte svojega oca i svoju majku, kako ti jezapovjedio Gospodin, tvoj Bog, da dugo œivite i dati bude dobro u zemlji koju øe vam dati Gospodin,vaæ Bog.17 Ne smijete ubiti!18 Ne smijete çiniti preljuba!19 Ne smijete krasti!20 Ne smijete svjedoçiti laœno protiv svojega bliœ-njega!21 Ne smijete poœeljeti œene svojega bliœnjega! Nesmijete poœeljeti kuøe svojega bliœnjega, ni nje-gove njive, njegova sluge, njegove sluækinje, nje-gova vola, njegova magarca, ni igdje iæta ætopripada tvojem bliœnjemu!’22 Te rijeçi je izgovorio Gospodin svoj vaæoj zajed-nici na gori iz sredine ognja, oblaka i mraka velikimglasom, i niæta viæe nije dodao. On ih je onda

104Ponovljen Zakonnapisao na dvije kamene ploçe i dao ih meni.23 Kad ste vi çuli glas iz tmine, a gora je ognjemgorjela, onda ste pristupili k meni, svi vaæi plemen-ski glavari i vaæe starjeæine,24 I rekli ste: ‘Zaista, Gospodin, naæ Bog, pokazaonam svoju slavu i veliçinu, i çuli smo njegov glas izognja. Danas smo doœivjeli da Bog moœe govoriti sçovjekom, i çovjek da ostane na œivotu.25 A sada, zaæto bismo umrli? Jer øe nas spaliti tajoganj veliki. Ako budemo joæ dalje sluæali glas Go-spodina, svojega Boga, pomrijet øemo.26 Jer gdje je çovjeçje biøe koje je kao mi çulo glasBoga œivoga kako govori iz ognja, a ostalo na œiv-otu?27 Pristupi ti i sluæaj æto øe reøi Gospodin, naæ Bog!Onda nam kaœi sve æto ti rekne Gospodin, naæBog, i mi øemo to sluæati i çiniti.’28 Kad je Gospodin çuo vaæe rijeçi, koje glasnorekli ste meni, rekao mi Gospodin: ‘Çuo sam rijeçikoje je taj narod tebi glasno rekao. Imaju pravo usvemu æto govore.29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo da me se uvijekboje i drœe sve moje zapovijedi, onda bi bilo uvijekdobro njima i njihovoj djeci.30 Idi i kaœi im: “Vratite se u svoje æatore!”31 A ti ostani ovdje pokraj mene i ja øu ti govoritisve zapovijedi, zakone i pravne propise, koje øeædati njima da ih nauçe, da ih obdrœavaju i da ponjima rade u zemlji, koju øu im dati u posjed.’32 Gledajte dakle, da çinite tako kako vam je zapo-vjedio Gospodin, vaæ Bog! Ne smijete odstupati odtoga ni nadesno ni nalijevo!33 Idite toçno putom æto vam ga je pokazao Go-spodin, vaæ Bog, da ostanete na œivotu i da vambude dobro i da dugo prebivate u zemlji, koju øetedobiti u posjed.

6 Sada ovo su zapovijedi, zakoni i pravni propisi, za koje je Gospodin, vaæ Bog, zapovjedio davas ih nauçim, da bi ih obdrœavali i po njima œivjeliu zemlji u koju idete da ju zaposjednete,2 da bi se bojali Gospodina, svojega Boga, da bidrœali njegove zakone i zapovijedi koje vam zapo-vjedam, vi i vaæa djeca i vaæa unuçad, sve danevaæega œivota, da bi vam se œivot produœio.3 Stoga posluæaj ih, o Izraele, i briœno ih obdrœavaj,da bi ti bilo dobro i da bi se veoma umnoœio, kao ætoti je Gospodin, Bog tvojih otaca, obeøao– ‘zemljuu kojoj teçe mlijeko i med.’4 Çuj, Izraele! Gospodin je tvoj Bog, Gospodinjedini!5 Zato ljubi Gospodina, svojega Boga, svim svojimsrcem, svom svojom duæom i svom svojom sna-gom!6 Ove zapovijedi, koje ti danas dajem, neka ti buduu srce upisane.7 Napominji ih svojoj djeci! Govori o njima, ili kadboraviæ kod kuøe ili si na putu, ili kad lijeœeæ ili kadustajeæ.8 Priveœi ih sebi kao znak na svoju ruku, i nosi ihkao spomen na çelu.9 Napiæi ih na dovratnike svoje kuøe i na svojavrata.10 A dolazi vrijeme kad øe te Gospodin, tvoj Bog,uvesti u zemlju za koju se zakleo tvojim oçevima,Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe ti je dati, u zemljus velikim i lijepim gradovima, koje nisi zidao,11 s kuøama punim svakoga dobra, koje nisipunio, sa iskopanim studencima, koje nisi kopao, svinogradima i maslinicima, koje nisi sadio. Kad senajedeæ do sitosti,12 onda se dobro çuvaj da ne zaboraviæ Gospo-

dina, koji te izveo iz egipatske zemlje, iz kuøe rop-stva.13 Boj se Gospodina, svojega Boga, sluœi mu izaklinji se samo njegovim imenom!14 Ne smijeæ iøi za drugim bogovima, za bogovimaneznaboœaca, koji su oko tebe.15 Jer Gospodin, tvoj Bog, Bog je ljubomoranprema tebi; inaçe bi se mogao Gospodin, tvoj Bog,razgnjeviti na tebe, pa te iskorijeniti sa zemlje.16 Ne smijeæ kuæati Gospodina, svojega Boga,kako si ga kuæao u Masi.17 Briœno drœi zapovijedi, Gospodina, svojegaBoga, njegove zakone i pravne propise koje ti jedao.18 Çini æto je dobro i pravedno u oçima Gospodi-novim da ti bude dobro i da mogneæ uøi u lijepuzemlju, za koju se Gospodin zakleo tvojim oçe-vima, da ju zaposjedneæ,19 kada sve tvoje neprijatelje otjera ispred tebe,kako je obeøao Gospodin.20 Ako te poslije upita tvoj sin æto trebaju znaçitizapovijedi, zakoni i pravni propisi æto vam ih je daoGospodin, tvoj Bog,21 onda je odgovorio svojem sinu: ‘Bili smo robovifaraonovi u Egiptu, ali nas je izveo Gospodin izEgipta jakom rukom.22 Gospodin je pred naæim oçima uçinio velika istrahovita znamenja i çudesa protiv Egipta,faraona i svega njegova domaøinstva.23 Onda nas je izveo odande da bi nas doveoovamo i dao nam zemlju za koju se bio zakleonaæim oçevima.24 Onda nam je zapovjedio Gospodin da vræimosve ove zakone i da se bojimo Gospodina, svojegaBoga, da nam uvijek bude dobro i da nas odrœi naœivotu, kao æto je danas.25 Onda øe nam biti pravednost, ako briœnodrœimo sve ove zapovijedi pred Gospodinom, svo-jim Bogom, kako nam je zapovjedio.’

7 Kad vas Gospodin, vaæ Bog, dovede u zemlju u koju idete da je uzmete u posjed, i kad otjer-ate ispred tebe mnoge narode: Hitejce, Girgaæe-jce, Amorejce, Kanaance, Perizejce i Jebusejce,sedam naroda koji su brojniji i jaçi od tebe.2 Kad ih Gospodin, vaæ Bog, preda vama, vi ihpotucite i potpuno ih uniætite. Ne smijete sklapati snjima savez i ne ætedjeti ih.3 Niti stupajte u œenidbu s njima: svoje køeri nedajite za œenu komu od njihovih sinova, niti koju odnjihovih køeri ne uzimajte za œenu svojem sinu.4 Jer bi mogli odvratiti vaæega sina od mene, takoda sluœi drugim bogovima; onda bi Gospodinplanuo na vas da vas uniæti.5 Nego ovako s njima postupite: njihove œrtvenikeporuæite, njihove kamene spomenike porazbijajte,njihova sveta stabla sasijecite i njihove izrezanebogove vatrom spalite.6 Jer vi ste narod koji je posveøen Gospodinu, svo-jem Bogu; vas je izabrao Gospodin, vaæ Bog, iz-meåu svih naroda na zemlji da budete narod kojipripada samo njemu.7 Ne zato æto bi vas bilo viæe nego drugih naroda,obratio se Gospodin na vas i izabrao vas, jer vi stenajmanji od svih naroda,8 Nego æto vas Gospodin ljubi i drœi zakletvu kojomse zakleo vaæim oçevima. Zato vas je Gospodinizveo jakom rukom i izbavio vas iz kuøe ropstva, izruke faraona, egipatskog kralja.9 I tako znajte da je Gospodin, vaæ Bog, pravi Bog,vjerni Bog, koji drœi zavjet i milost iskazuje do u ti-suøu koljena onima koji ga ljube i drœe njegove za-

105 Ponovljen Zakonpovijedi.10 A onima koji ga mrze, uzvraøa izravno da ihuniæti. Ne odgaåa onima koji ga mrze, negoizravno plaøa njima samima.11 Zato drœite zapovijedi, zakone i pravne propisekoje vam danas zapovjedam da ih vræite.12 Onda øe se dogoditi da ako ove pravne propisesasluæate i toçno uzdrœite, i Gospodin, vaæ Bog,drœat øe s vama zavjet i milost, za æto se zakleovaæim oçevima.13 On øe vas ljubiti, blagoslovit øe vas i umnoœit øevas, blagoslovit øe plod vaæe utrobe, urod vaæezemlje, vaæe œito, vaæe vino i vaæe ulje, plod vaæihgoveda i prirast vaæe stoke u zemlji za koju se za-kleo Gospodin vaæim oçevima da øe vam ju dati.14 Bit øete blagoslovljeni mimo svih narode. Neøebiti kod vas ni neplodna ni neplodne, ni meåuvaæom stokom.15 Gospodin øe ukloniti od vas sve bolesti i neøepustiti da doåe na vas ni jedno od ljutih zala egipat-skih koja poznajete, nego øe ih pustiti na sve vaæeneprijatelje.16 Uniætite sve narode koje vam je izruçio Gospo-din, vaæ Bog! Nemojte imati milosråa s njima i nesluœite njihovim bogovima, jer bi to za vas bilazamka.17 Ali ako sami u sebi pomislite: ‘Ti su narodi bro-jniji od nas, kako ih moœemo protjerati?’18 Ne bojte ih se, nego pomislite na ono æto je Gos-podin, vaæ Bog, uçinio faraonu i svemu Egiptu:19 na velike kuænje koje su vidjele vaæe oçi, naznamenja i çudesa, na ruku jaku i miæicu podig-nutu, çim vas izveo Gospodin, vaæ Bog. Tako øeuçiniti Gospodin, vaæ Bog, sa svim narodima kojihbi se bojali.20 I stræljene øe poslati Gospodin, vaæ Bog, na njihdok ne poginu svi koji bi preostali i sakrili se od vas.21 Ne bojte ih se, jer je u vaæoj sredini Gospodin,vaæ Bog, moøni i straæni Bog!22 A Gospodin, vaæ Bog, sve malo po malo pro-tjerat øe te narode ispred vas; neøeæ ih moøiodjedanput uniætiti, inaçe bi se tebi odviæe um-noœile divlje œivotinje.23 Ali Gospodin, vaæ Bog, predat øe ih vama iudarit øe ih strahom poraza dok ih sve ne uniæti.24 I njihove kraljeve predat øe u vaæe ruke i vi øetezatrti njihova imena pod nebom. Nitko se neøemoøi odrœati pred vama dokle ih ne uniætite.25 Rezbarene kipove njihovih bogova spalite. Nesmijete se polakomiti na srebro i zlato æto je nanjima i ne uzimaj te ga za sebe, da time ne budetezavedeni, jer je to odvratno Gospodinu, vaæemuBogu.26 Ne smijete unositi takvu gnusobu u svoju kuøuda ne budete proklet kao i on! Neka ti se to gadi ineka te hvata groza od toga, jer je to prokleto.

8 Sve zapovijedi koje vam danas dajem obdrœa- vajte toçno, da ostanete na œivotu, da se um-noœite i dobijete u posjed zemlju koju je Gospodinpod zakletvom obeøao vaæim oçevima!2 Pomiæljajte na sav put kojim vas je vodio Gospo-din, vaæ Bog, çetrdeset godina po pustinji da vasponizi, da vas iskuæa, da spozna æto vam je u srcu,hoøete li drœati njegove zapovijedi ili neøete.3 Ponizio vas je i glaåu vas morio, ali vas je ondahranio manom, koju niste poznavali ni vi ni vaæioçevi, da vam pokaœe da çovjek ne œivi o samomkruhu, jer çovjek œivi o svemu æto izlazi iz usta Go-spodinovih.4 Haljine vaæe nisu se poderale na vama, i vaæenoge nisu otekle za tih çetrdeset godina.

5 Zato spoznajte u svojem srcu da vas je Gospo-din, vaæ Bog, odgajao kao æto netko odgaja svojedijete!6 Drœite zapovijedi Gospodina, svojega Boga, ihodite njegovim putovima i bojte se njega!7 Jer Gospodin, vaæ Bog, vodi vas u lijepu zemlju,u zemlju potoka, izvora i jezera æto izviru u ravnicii u gori.8 U zemlju pæenice i jeçma, loze, smokava imogranja, u zemlju maslina i meda.9 U zemlju, u kojoj neøete sirotinjski jesti svojegakruha, jer neøete podnositi nikakve oskudice, uzemlju gdje kamenje ima œeljeza i gdje øete iz brdanjezinih kopati mjed.10 Kad se najedete do sitosti, onda zahvalite Gos-podinu, svojem Bogu, za lijepu zemlju koju vam jedao.11 Çuvajte se da ne zaboravite Gospodina, svoje-ga Boga, i da ne prestupite njegovih zapovijedi,pravnih propisa i zakona koje vam danas daje;12 kad se do sitosti najedete, lijepe kuøe sagraditei u njima se smjestite;13 kad se vaæa goveda i vaæe ovce naplode, kadvam se namnoœi srebro i zlato, i sve vaæe imanje iblago kad se umnoœi,14 kad se uznese vaæe srce, i zaboravite Gospo-dina, svojega Boga, koji vas je izveo iz egipatskezemlje, iz kuøe ropstva;15 koji vas je vodio preko velike i straæne pustinjegdje su zmije otrovne i ætipavci, preko suhih kra-jeva gdje nema vode; koji vam je izveo vodu iz hri-dine tvrde kao kremen;16 koji vas je manom hranio u pustinji, koju nisupoznavali vaæi oçevi, da bi vas tako ponizavao ikuæao, pa da bi vam na kraju mogao iskazati do-bro.17 Ne smijete pomiæljati u sebi: ‘Moja snaga i mojajaka ruka pribavila mi je to bogatstvo.18 Spomenite se Gospodina, svojega Boga, jer onje taj koji ti je dao snagu da si pribavite bogatstvo,da tako ispuni svoj zavjet za koji se zakleo vaæimoçevima, kao æto je to danas.19 Ako li zaboravite Gospodina, svojega Boga, ipoåete za drugim bogovima i njima budete sluœili iklanjali se, onda vas sveçano uvjeravam danas:zacijelo øete propasti.20 Kao narodi koje je Gospodin uniætavao ispredvas, tako øete onda i vi propasti, jer niste posluæaliglasa Gospodina, svojega Boga.

9 Çuj, Izraele! Sada øete prijeøi preko Jordana da oduzmete zemlju narodima koji su veøi ijaçi od vas i gradove velike i do neba utvråene,2 narod silan i visok, potomke Anakove, koje znaæi za koje si çuo: ‘Tko moœe odoljeti potomcima Ana-kovim?’3 Stoga sada znaj: Gospodin, vaæ Bog, iøi øe sampred vama kao oganj koji spaljuje. On øe ih uniætiti,sruæiti i pred vama, tako da ih mognete protjerati iuniætiti, kako vam je obeøao Gospodin.4 Ne mislite u svojem srcu, kad ih Gospodin, vaæBog, otjera ispred vas, govoreøi: ‘Zbog moje pra-vednosti doveo me Gospodin da primim u posjedtu zemlju,’ jer je Gospodin otjerao te narode ispredvas zbog njihova zloçinstva.5 Nije to zbog vaæe pravednosti i poætenja vaæegasrca da primite u posjed njihovu zemlju, nego jeprotjerao Gospodin, vaæ Bog, te narode ispred vaszbog njihova zloçinstva i da bi ispunio obeøanje,za koje se Gospodin zakleo vaæim oçevima, Abra-hamu, Izaku i Jakovu.6 Stoga zazumijte, da vam Gospodin, vaæ Bog, ne

106Ponovljen Zakondaje u posjed tu lijepu i dobru zemlju zbog vaæepravednosti, jer vi ste tvrdovrat narod.7 Pomiæljajte na to i ne zaboravljajte kako sterazgnjevili Gospodina, svojega Boga, u pustinji.Od dana kad ste izaæli iz egipatske zemlje do svo-jega dolaska na ovo mjesto, opirali ste se Gospo-dinu.8 Osobito na Horebu razgnjevili ste Gospodina iGospodin je tako planuo na vas da vas je htio un-iætiti.9 Bio sam uzaæao na goru da primim kameneploçe, ploçe zavjeta koji je s vama napravio Go-spodin. Çetrdeset dana i çetrdeset noøi ostao samna gori ne jeduøi kruha i ne pijuøi vode.10 Onda mi je Gospodin dao dvije kamene ploçe,ispisane Boœjim prstom, na kojima su bile sve za-povijedi koje vam je Gospodin priopøio na gori izognja na dan sastanka vaæega.11 I dogodilo se da mi Gospodin, poslije çetrdesetdana i çetrdeset noøi, dao dvije kamene ploçe,ploçe zavjeta.12 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Ustani! Siåiodavde poœuri dolje, jer tvoj narod, koji si izveo izEgipta, zlo su postupili. Oni su brzo siæli s puta zakoji sam im zapovjedio, i veø su si napravili livenikip.’13 Nadalje mi je rekao Gospodin, govoreøi: ‘Po-gledao sam taj narod i doista, to je narod tvrdovrat.14 Pusti me da ih uniætim i ime njihovo zatrem podnebom! A od tebe øu uçiniti narod jaçi i brojniji negoæto je taj.’15 Onda sam siæao sam s gore i vratio se, a dvijeploçe zavjeta bile su mi u rukama. Gora je joæ uvi-jek ognjem gorjela.16 Onda sam vidio, zaista, da ste bili sagrijeæili pro-tiv Gospodina, svojega Boga, i bili ste sebinapravili saliveno tele. Tako ste brzo siæli s puta zakoji vam je zapovjedio Gospodin.17 Ja sam prihvatio one dvije ploçe, bacio sam ih izsvojih ruku i razbio ih pred vaæim oçima.18 Onda sam pao kao prvi put pred Gospodinaniçice, çetrdeset dana i çetrdeset noøi kruha nejeduøi i vode ne pijuøi zbog svih grijeha vaæih ætoste ih bili poçinili, kad ste uçinili æto je bilo mrskoGospodinu i koje ga je moralo razgnjeviti.19 Jer sam se bojao gnjeva i jarosti kojom se Go-spodin raspalio na vas, tako da vas je htio uniætiti.A Gospodin me usliæao i ovaj put.20 I na Arona bio se Gospodin jako razgnjevio takoda je htio i njega uniætiti. Pomolio sam se onda i zaArona.21 Onda sam uzeo vaæ grijeh, tele æto ste ga bilinapravili, spalio ga, razbio ga na komade i zdrobioga u prah, i prah njegov bacio sam u potok koji teçes gore.22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi razgnjevili steGospodina.23 Kad vas je poslao Gospodin iz Kadeæ Barnea izapovjedio: ‘Poåite gore i uzmite u posjed zemlju,koju sam vam dao,’ onda ste se oprijeli zapovijediGospodina, svojega Boga, niste mu povjerovali iniste posluæali njegova glasa.24 Nepokorni ste bili Gospodinu otkada vaspoznajem.25 I kad sam çetrdeset dana i çetrdeset noøi predGospodinom na tlu prostrt leœao, jer je Gospodinzaprijetio da øe vas uniætiti.26 Stoga sam se ovako pomolio Gospodinu: ‘Sve-moøni Gospodine, ne uniætavaj ipak svojega naro-da, svoje baætine koju si izbavio velikom svojommoøi i izveo jakom rukom iz Egipta.27 Spomeni se svojih sluga Abrahama, Izaka i

Jakova, i ne gledaj na tvrdokornost toga naroda,na njegovo zloçinstvo i na njegov grijeh.28 Neka se ne mogne reøi u zemlji iz koje si nasizveo: “Jer ih Gospodin nije mogao uvesti u zemljukoju im je obeøao, i jer ih je mrzio, zato ih izveo daih pomori u pustinji.”29 Oni su ipak tvoj narod i tvoja baætina, koju siizveo svojom velikom snagom i svojom is-pruœenom rukom.’

10 U ono vrijeme mi je Gospodin zapovjedio: ‘Iskleæi sebi dvije kamene ploçe kao æto subile one prve, i uzaåi k meni na goru i napravi sebidrvenu ækrinju.2 Napisat øu na te ploçe rijeçi koje su bile na prvimploçama æto si ih razbio i stavi ih onda u ækrinju.’3 Tako sam napravio ækrinju od drva akacije, iskle-sao sam dvije kamene ploçe, kao æto su bile prve,i uzaæao sam na goru s dvjema ploçama.4 Onda je On napisao na ploçe jednakim pismomkao i prije, Deset zapovijedi, koje vam je Gospodinpriopøio na gori iz ognja na dan vaæega sastanka,i Gospodin mi ih je predao.5 I siæao sam opet s gore i stavio sam ploçe uækrinju æto sam ju bio napravio; i evo ih kako mi jezapovjedio Gospodin.6 A Izraelovi sinovi su krenuli, od izvora u podruçjuJaakanovih sinova u Moseru. Ondje je mjesto gdjeje umro Aron i ondje bio pokopan, a mjesto njegapostao je sveøenik njegov sin Eleazar.7 Odatle su otiæli u Gudgodu, iz Gudgode u Jot-batu, pokrajinu obilnu vodom.8 U ono vrijeme odvojio je Gospodin Levijevopleme da nosi ækrinju Gospodinova zavjeta, dasluœi pred Gospodinom i da blagoslivlja u njegovoIme kako to jest do danas.9 Zato Levi nije dobio dijela ni baætine kao njegovabraøa. Gospodin je njegova baætina kako mu jeobeøao Gospodin, vaæ Bog.10 A ja sam ostao, kao i prije, na gori çetrdesetdana i çetrdeset noøi. I usliæao me Gospodin i ovajput; nije vas Gospodin uniætio.11 Onda mi zapovjedio Gospodin: ‘Ustani i idi prednarodom dalje da doåu u posjed zemlje za kojusam se zakleo njihovim oçevima da øu im je dati.’12 A sada, Izraele, æto traœi od vas Gospodin, vaæBog? Samo to da se bojite Gospodina, svojegaBoga, da hodite po svim njegovim putovima, da galjubite i sluœite Gospodinu, svojem Bogu, svim svo-jim srcem i svom svojom duæom,13 i da drœite zapovijedi i zakone Gospodinove,koje vam danas dajem da vam bude dobro.14 Eto doista, Gospodinu, vaæemu Bogu, pri-padaju nebo i najviæa nebesa, zemlja i sve æto je nanjoj.15 Pa ipak Gospodin se, u svojoj ljubavi, okrenuok vaæim oçevima i izabrao vas, njihove potomke,izmeåu svih naroda, kako je danas.16 Zato obreœite svoje srce i ne budite viæe tvr-dovrati.17 Jer Gospodin, vaæ Bog, jest najviæi Bog i najviæiGospodin, veliki, silni, straæni Bog, koji ne gleda naosobu, nije pristran i ne da se podmititi.18 Koji pomaœe do pravice siroçadi i udovici, ljubidoæljaka i daje mu hranu i odjeøu.19 Stoga ljubite i vi doæljaka, jer ste i sami bili doæl-jaci u zemlji Egipat.20 Bojte se Gospodina, svojega Boga, njemu slu-œite, njega se drœite, njegovim se imenom samozaklinji.21 On je vaæa slava, on je vaæ Bog koji je na vamauçinio ona velika i çudesna djela koja ste vidjeli

107 Ponovljen Zakonsvojim oçima.22 Vaæi oçevi su otiæli dolje u Egipat sedamdesetosoba, a sada vas Gospodin, vaæ Bog, umnoœiokao zvijezde na nebu.

11 Zato ljubite Gospodina, svojega Boga, i uvijek izvræujte, njegove zakone, njegove pravnepropise i njegove zapovijedi.2 Znajte da se ne govorim vaæoj djeci, jer oni nisuproœivjeli i na sebi i iskusili karanje Gospodina, va-æega Boga, njegovu veliçinu, njegovu jaku miæicu,njegovu podignutu ruku;3 njegova çudesna znamenja i njegova djela kojaje uçinio u Egiptu: na faraonu, egipatskom kralju, ina cijeloj njegovoj zemlji;4 æto je uçinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima ibojnim kolima; kako je uçinio da ih voda Crvenogamora potopila kad su vas tjerali, i tako ih Gospodinuniætio do danaænjega dana;5 onda æto vam je uçinio u pustinji, dok niste doælido ovoga mjesta;6 æto je uçinio s Datanom i Abiramom, sinovimaEliaba, Rubenova potomka, kad je zemlja otvorilasvoja usta, i usred svega Izraela proœdrla njih i nji-hove obitelji i njihove æatore i sve æto su imali.7 Vi ste svojim oçima vidjeli sva ta velika djela kojaje uçinio Gospodin.8 Zato drœite sve zapovijedi koje vam danas zapo-vjedam, da budete jaki i da uzmete u posjed zemljuu koju idete da ju osvojite;9 i da dugo œivite u zemlji za koju se zakleo Gospo-din da øe ju dati vaæim oçevima, njima i njihovimpotomcima, ‘zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.’10 Jer zemlja u koju idete da ju zaposjednete, nijekao egipatska zemlja, iz koje ste izaæli. Ova semorala, çim si bio sjeme posijao, natapati nogos-tupnim spravama za vrt i za povrøe.11 Ali zemlja u koju idete da je zaposjednete, zem-lja je u kojoj su brda i doline, a natapa ju kiæanebeska,12 zemlja za koju se brine Gospodin, vaæ Bog, nakoju su stalno uperene oçi Gospodina, vaæegaBoga, od poçetka do svræetka godine.13 I bit øe, ako budete paœljivo sluæali moje zapovi-jedi, koje vam danas dajem, i budete ljubili Gospo-dina, svojega Boga, te mu sluœili svim svojimsrcem i svom svojom duæom,14 onda øu davati kiæu vaæoj zemlji u pravo vrije-me, ranu kiæu i kasnu kiæu, da mognete skupitisvoje œito, svoje vino i svoje ulje.15 I za vaæu stoku dat øu travu na vaæ poljima, imoøi øete jesti do sitosti.16 A çuvajte se da se ne zavara vaæe srce, da seodmetnete i sluœite drugim bogovima i klanjate imse!17 Inaçe, raspalit øe se na vas srdœba Gospodino-va: zatvorit øe nebesa, neøe viæe pasti kiæa, zemljaneøe viæe dati roda svojega i vi øete brzo iæçeznutiiz ove lijepe zemlje koju vam daje Gospodin.18 Stoga utisnite ove moje zapovijedi u svoje srcei u svoju duæu, priveœite ih kao znak na svoje rukei nosite ih kao spomen meåu svojim oçima.19 Uçite ih svojoj djeci i govorite o njima kad stekod kuøe ili na putu, ili kad lijeœete ili kad ustajete.20 Napiæite ih na dovratnike svoje kuøe i na svojavrata,21 Da vi i vaæa djeca u zemlji za koju se zakleoGospodin vaæim oçevima da øe im ju dati, da bitako dugo œivjeli koliko dugo budu stajala nebesanad zemljom.22 Jer ako budete drœali sav zakon ovaj æto vam gadajem da nas, i budete ljubili Gospodina, svojega

Boga, hodili svim njegovim putovima i njega sedrœali,23 onda øe otjerati Gospodin sve te narode ispredvas, i pobijedit øete narode, veøe i jaçe od vas.24 Svako mjesto, na koje stupi stopalo vaæe noge,bit øe vaæe: od pustinje Lebanona, od rijeke, RijekeEufrata do Zapadnoga mora dosezat øe vaæe pod-ruçje .25 Nitko se neøe odrœati pred vama. Strah i trepetpred vama raæirit øe Gospodin, vaæ Bog preko svezemlje, na koju stupite, kako sam vam obeøao.26 Eto, iznosim danas pred vas blagoslov i prokle-tstvo:27 blagoslov, ako budete sluæali zapovijedi Go-spodina, svojega Boga æto vam ih danas dajem,28 a prokletstvo, ako ne budete sluæali zapovijediGospodina, svojega Boga, i ako skrenete s putakoji vam danas pokazujem i potrçite za bogovimakoje ne poznajete.29 I kad vas uvede Gospodin, vaæ Bog, u zemlju ukoju idete da ju zaposjedne, onda izrecite blago-slov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Eba-lom.30 One su s onu stranu Jordana uz Zapadnni put,u zemlji Kanaanaca koji prebivaju u ravnici premaGilgalu kod terebinte Morejeve.31 Tako sad prijeåite Jordan da zaposjednetezemlju koju vam daje Gospodin, vaæ Bog, vi çete juzaposjednuti i prebivati u njoj.32 I drœite toçno sve zakone i pravne propise ætovam ih danas dajem.

12 To su zakoni i pravni propisi koje uvijek, dok ste god œivi na zemlji, pazite da ih toçnodrœite u zemlji koju vam je dao u posjed Gospodin,Bog vaæih otaca.2 Sruæite iz temelja sva mjesta u kojima su narodi,koje øete pobijediti, ætovali svoje bogove, na vi-sokim brdima, na breœuljcima, pod svakim zelenimstablom.3 Poruæite njihove œrtvenike, porazbijajte njihovekamene stupove, popalite njihove drvene likove,raskomadajte kipove njihovih bogova i uniætite nji-hova imena iz tih mjesta.4 Nemojte tako iskazivati klanjanje Gospodinu,svojem Bogu.5 Potraœite mjesto koje izabere Gospodin, vaæBog, izmeåu vaæih plemena, da ondje pripraviprebivaliæte svojemu Imenu; ondje idite.6 Ondje donosite i œrtve paljenice, i svoje zaklan-ice, svoje desetine, podizanje svojih ruku, svojezavjete, svoje dragovoljne prinose i prvine govedai svojih ovaca.7 Ondje jedite œrtvu sa svojim obiteljima pred Gos-podinom, svojim Bogom, i veselite se sa svim onimæto ste priskrbili svojim rukama, i çim vas je bla-goslovio Gospodin, vaæ Bog.8 Ne çinite ubuduøe viæe po svojoj volji kako sadaovdje joæ çinite,9 jer joæ niste doæli do mirnoga posjeda baætinekoju vam hoøe dati Gospodin, vaæ Bog.10 Ali vi øete prijeøi preko Jordana i naseliti se uzemlju koju vam daje u baætinu Gospodin, vaæBog. On øe vas smiriti od svih vaæih neprijateljaunaokolo, tako da prebivate bez straha.11 Onda na mjesto koje izabere Gospodin, vaæBog, da u njemu smjesti svoje Ime, donosite sveæto vam zapovjedam: svoje œrtve paljenice i svojezaklanice, svoje desetine, podizanje svojih ruku,sve svoje zavjetne œrtve, koje ste obeøali Gospodi-nu.12 Veselite se pred Gospodinom, svojim Bogom,

108Ponovljen Zakonsa svojim sinovima, svojim køerima, svojim slu-gama i svojim sluækinjama, zajedno s Levitom, kojiprebiva u vaæim mjestima, jer on nema dijela i baæ-tine s vama.13 Çuvajte se da ne prinosite svojih œrtavapaljenica na kojem god mjestu koje vidite,14 nego na mjestu koje izabere Gospodin u vaæimplemenima prinosite svoje œrtve paljenice, i ondjeuçinite sve to æto vam zapovjedam.15 Ipak smijete po volji klati i jesti meso u svim svo-jim mjestima, koliko te blagoslovi Gospodin, vaæBog. Çisti i neçisti smije ga jesti kao gazelu i jelena.16 Samo krvi ne smijete jesti; izlijte ju na zemljukao vodu.17 Desetine svojega œita, vina i ulja ne smijete jestiu svojim mjestima; takoåer ni prvina goveda i svo-jih ovaca, ni svojih zavjetnih œrtava æto ste ihobeøali, ni svojih dragovoljnih prinosa, ni podi-zanja svojih ruku.18 Jedite ih samo pred Gospodinom, svojim Bo-gom, na mjestu koje izabere sebi Gospodin, vaæBog, sa svojim sinovima, svojim køerima, svojimslugama i svojim sluækinjama, zajedno s Levitima,koji stanuju u vaæim mjestima: veselite se predGospodinom, svojim Bogom, sa svim onim æto stepriskrbili svojim rukama.19 Çuvajte se da ne zapustite Levita dok ste godœivi u svojoj zemlji.20 Kad raæiri Gospodin, vaæ Bog, vaæe podruçje,kako vam je obeøao, i mislite: ‘Rado bih jeo mesa,’jer vam srce traœi jesti mesa, smijete jesti mesagdje god vam je volja.21 Ako je daleko od vas mjesto koje je Gospodin,vaæ Bog, izabrao da ondje pripravi prebivaliætesvojemu Imenu, smijete zaklati od goveda i svojihovaca koje vam je dao Gospodin, kako sam vamveø zapovjedio, i jesti u svojim mjestima, kako vamje volja.22 Upravo onako kako se smije jesti meso gazelei jelena, smijeæ to jesti; neçisti i çisti mogu to jesti.23 Samo toga se sigurno drœite da ne jedete krvi,jer u krvi je œivot. Œivot ne smijete jesti zajedno smesom.24 Ne jedite je, nego ju izlij te na zemlju kao vodu.25 Ne jedite ju, da bude dobro vama i vaæoj djeci,ako çinite æto je ugodno Gospodinu.26 Samo svete darove koje imate i svoje zavjetneœrtve uzmite i doåite s njima na mjesto koje izabereGospodin.27 Kod svojih œrtava paljenica donesite meso i krvzajedno na œrtvenik Gospodina, svojega Boga.Kod œrtava zaklanica mora se izliti krv na œrtvenikGospodina, vaæega Boga; a meso smijete jesti.28 Drœite toçno sve zapovijedi koje vam dajem, dabude uvijek dobro vama i vaæim potomcima, jerçineøi ono æto je dobro i pravedno pred Gospodi-nom, svojim Bogom.29 Kad Gospodin, vaæ Bog, iskorijeni ispred vasnarode u çiju zemlju idete da je zaposjednete, i kadzaposjednete njihovo podruçje i smjestite se u nji-hovoj zemlji,30 çuvaj se da ne padnete u zamku pa da poåeteza njima, poæto budu uniæteni ispred vas. Neobraøaj te se na njihove bogove i ne govorite:‘Kako su ti narodi ætovali svoje bogove, tako øu i jaçiniti.’31 Ne çinite tako Gospodinu, svojem Bogu, jer sveæto je Gospodinu odurnost koju on mrzi, çine oni uçast svojim bogovima. Dapaçe, svoje sinove isvoje køeri spaljuju svojim bogovima.32 Drœite toçno sve æto vam zapovjedam! Niæta ktomu ne dodavajte, niæta od toga ne oduzimajte.

13 Ako ustane meåu vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili çudo,2 pa se zaista dogodi taj znak ili çudo æto vam ga jenavijestio, govoreøi: ‘Hajde da ætujemo druge bo-gove, koje do sada nismo poznavali, i njima da slu-œimo,’3 ne sluæaj æto ti govori taj prorok ili sanjar, jer Go-spodin, vaæ Bog, kuæa vas da spozna ljubite li Go-spodina, svojega Boga, svim svojim srcem i svomsvojom duæom.4 Samo Gospodinu, svojem Bogu, sluœite i njegase bojte; njegove zapovijedi drœite, njegov glassluæajte, njemu sluœite i njega se drœite.5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se pogubi, jer jepoticao na otpad od Gospodina, vaæega Boga, kojivas izveo iz egipatske zemlje i izbavi te iz kuøe rop-stva. On vas je htio odvratiti od puta, za kojega vamje Gospodin, vaæ Bog, zapovjedio da idete. Takoøete iskorijeniti zlo iz svoje sredine.6 Ako tvoj brat, sin tvoje majke, ili tvoj sin, ili tvojakøi, ili tvoja mila œena, ili tvoj prijatelj koga ljubiæ kaosamoga sebe, hoøe da te tajno zamami: ‘Hajde dasluœimo drugim bogovima,’ koji su vama i vaæimoçevima nepoznati,7 bogovima naroda oko tebe, u tvoj blizini ili dalekood tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga.8 ne pristaj s njim, niti ga sluæaj; ni tvoje oko nekaga ne œali, ni ne ætedi ga; ne taji njegove krivnje,9 nego ga ubij; tvoja ruka neka se prva podigao nanjega da ga ubijeæ, pa onda ruka svega naroda.10 Kamenuj ga do smrti, jer te je pokuæao odvratitiod Gospodina, tvojega Boga, koji te izveo iz egi-patske zemlje, iz kuøe ropstva.11 Sav Izrael neka to çuje i neka se boji da nitkoviæe ne poçini takvo zlo meåu vama.12 Ako u kojem od svojih gradova æto vam ga Go-spodin, vaæ Bog, daje za prebivaliæte, govoreøi:13 ‘Neki nevaljali ljudi iz vaæe sredine izaæli su i za-veli stanovnike svojega grada na otpad, govoreøi:Hajde da sluœimo drugim bogovima, kojih ne po-znajete,’14 onda dobro istraœite, raspitajte i izvidite. I budeli zaista stvar istinita, i u vaæoj se sredini uçinilatakva odurnost,15 pobijte oætricom maça stanovnike toga grada.Potpuno ih uniætite sve æto je u njemu, takoåer injegovu stoku, oætricom maça.16 Sav plijen iz njega iznesite nasred trga i pot-puno spalite grad i sav plijen kao œrtvu paljenicuGospodinu, svojem Bogu. Neka ostane zauvijekruæevina; neøe se opet sazidati.17 Niæta od prokletih stvari neka ne ostane uvaæem posjedu, da se Gospodin povrati od œestinesvojega gnjeva i udijeli vam milost, kako se zakleovaæim oçevima, umnoœi vas u svojoj dobroti,18 ako budete sluæali glas Gospodina, svojegaBoga, i drœali njegove zapovijedi koje vam danasdajem, i çinite æto je drago Gospodinu, vaæemuBogu.

14 Vi ste djeca Gospodina, Boga svojega. Ne smijete zbog mrtvaca sebi praviti ureze isprijeda na glavi brijati se.2 Jer ti si narod koji je svet Gospodinu, svojemBogu. Tebe je izabrao Gospodin da mu pripadaækao njegov vlastiti cijenjeni narod izmeåu svih na-roda na zemlji.3 Ne smijete jesti niæta gnusno.4 Ovo su œivotinje koje smijete jesti: vol, ovca,koza,5 jelen, gazela, srndaø, kozorog, antilopa, bivol idivokoza.

109 Ponovljen Zakon6 Sve œivotinje koje imaju papke razdvojene, i tooboje papke posve razdvojene, i koje ujednopreœivaju, smijete jesti.7 Samo od preœivaça ne smijete jesti ili od onih kojeimaju papke razdvojene, a to su: deva, zec i kuniø;oni doduæe preœivaju, ali nemaju razdvojenih pa-paka; neka su vam neçiste.8 I svinja neka vam je neçista: ona ima razdvojenepapke, ali ne preœiva; ona neka vam je neçista.Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove nesmijete se doticati.9 Od svih œivotinja koje œive u vodi smijete jesti ove:sve koje imaju peraje i ljuske, smijete jesti.10 A sve æto nemaju peraja i ljusaka, ne smijetejesti; neka su vam neçiste.11 Sve çiste ptice smijete jesti.12 Od ovih ne smijete jesti: orla, strvinara, jast-reba,13 tetrijeba, sokola, svih vrsta kobaca,14 svih vrsta gavrana,15 noja, lastavice, galeba i raznih vrsta kobaca,16 sove, uæare, labuda,17 pelikana, bijelog strvinara, gnjurca,18 rode, svih vrsta çaplja, pupavca i æiæmiæa.19 I sve male krilate œivotinje neka su vam neçistei ne smiju se jesti.20 Sve çiste ptice smijete jesti.21 Nikakve uginule œivotinje ne smijete jesti. Doæl-jaku, koji boravi u tvojim mjestima, smijeæ ju dati dabi je jeo ili ju prodati strancu, ali ti si narod koji jesvet Gospodinu, svojem Bogu. Jareta ne smijeækuhati u mlijeku njegove majke.22 Odvajaj svake godine desetinu od svega svoje-ga uroda usjeva æto vam izraste na njivi.23 Jedi pred Gospodinom, svojim Bogom, namjestu koje on izabere sebi da ondje prebiva nje-govo Ime, desetinu svojega œita, vina i ulja i prvinesvojih goveda i ovaca da se nauçiæ uvijek bojatiGospodina, svojega Boga.24 Ako li je put za tebe predug, tako da ne moœeæodnijeti, jer je od tebe predaleko udaljeno mjestokoje izabrao Gospodin za prebivaliæte svojemImenu, kad te blagoslovi Gospodin, tvoj Bog,25 onda zamijeni za novac, uzmi novac sobom i idiu mjesto koje izabrao sebi Gospodin, tvoj Bog.26 Kupi za novac svega æto œeliæ: goveda, ovaca,vina, jakih piøa i svega æto ti srce zaœeli. I jedi ondjepred Gospodinom, svojim Bogom, te se veseli sasvojom obitelji.27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji boravi u tvo-jim mjestima, jer on nema s tobom dijela ni baætine.28 Svake treøe godine odvoji svu desetinu od svo-jih dohodaka one godine i ostavi ju u svojemumjestu!29 Onda mogu doøi: Levit koji s tobom nema dijelani baætine, doæljak, sirota i udovica, koji œive u tvo-jim mjestima, i najesti se do sitosti–da be te bla-goslovio Gospodin, tvoj Bog, u svim poslovimakoje obavljaæ.

15 Na kraju svake sedme godine dat øeæ oprost dugova.2 Oprost neka bude na ovako: svaki neka oprostiduœniku koji je dao svojem bliœnjemu; neka ne utje-ruje od svojega bliœnjega ni od svojega brata, jer sezove oprost Gospodinov.3 Od doæljaka smijeæ uzimati, ali æto je od tvojegabliœnjega, oprosti mu.4 Doduæe ne bi trebalo biti siromaha kod tebe, jer teGospodin obilno blagoslivlja u zemlji koju ti Gos-podin, tvoj Bog, daje da je zaposjedneæ kao baæti-nu,

5 samo ako sluæaæ glas Gospodina, svojega Boga,i drœiæ toçno sve zapovijedi koje ti danas zapovje-dam.6 Jer øe te blagosloviti Gospodin, tvoj Bog, kako tije obeøao; moøi øeæ mnogim narodima davati no-vac u zajam, a ti sam neøeæ morati uzimati u zajam,i vladat øeæ mnogim narodima, a nad tobom neøenitko vladati.7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, koji god iizmeåu tvoje braøe u kojem tvojem mjestu u zemljikoju ti daje Gospodin, tvoj Bog, onda ne budi tvrdasrca i nemoj zatvarati svoje ruke pred siromahom,svojim bratom.8 Otvori mu rado svoju ruku i posudi mu drage voljekoliko god mu treba i æto god mu je potrebno.9 Çuvaj se da se ne porodi u tvojem srcu opakamisao, govoreøi: Blizu je sedma godina, godinaoprostna, i da zlo ne gledaæ na siromaha svojegabrata, pa da mu ne daæ niæta. Ako on protiv tebezazove Gospodina, na tebi je grijeh.10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan u svojem srcukad mu dajeæ, jer øe te za taj çin blagosloviti Go-spodin, tvoj Bog, u svakom poslu i u tvojem poth-vatu.11 Jer bit øe uvijek siromaha u zemlji, zato ti zapo-vjedam, govoreøi: ‘Otvori rado svoju ruku svojempotrebitu i siromaænu bratu u svojoj zemlji.’12 Ako ti se proda koji brat, Hebrejac ili Hebrejka,neka ti sluœi æest godina, a sedme godine otpustiga od sebe slobodna.13 Kad ga otpustiæ slobodna, ne otpuætaj gapraznih ruku.14 Bogato ga daruj darovima od svoje stoke, svo-jega gumna i iz svojega tijeska; sa çime te je bla-goslovio Gospodin, tvoj Bog, od toga mu podaj.15 Pomisli na to da si i ti jednom bio rob u zemljiEgipat, i da te je izbavio Gospodin, tvoj Bog; zato tidanas dajem ovu zapovijed.16 Ako li ti rekne: ‘Neøu te ostaviti, jer te ljubi i radoje u tvojoj kuøi,’ i jer mu je bilo dobro kod tebe,17 onda uzmi æilo i probuæi mu njim uho na vratima,i neka ti onda bude rob dovijeka. Isto tako uçinisvojoj sluækinji.18 A neka ti ne bude teæko kad ga otpuætaæ, jer onti je svojom sluœbom od æest godina priætedio dvo-jaku najamnikovu plaøu. Gospodin øe te onda zato blagosloviti u svemu æto radiæ.19 Svako muæko prvençe meåu svojim govedimai ovcama posveti Gospodinu, svojem Bogu! Neradi s prvencem svojih goveda i ne striœi prvencasvojih ovaca.20 Pred Gospodinom, svojim Bogom, jedi ih ti itvoje domaøinstvo svake godine na mjestu kojesebi izabrao Gospodin, tvoj Bog.21 Ako li je na njima koja mana, ako su hromi ilislijepi, ili imaju koju god zlu manu, ne smijeæ ih œr-tvovati Gospodinu, svojem Bogu.22 A u svojemu mjestu smijeæ ih jesti; smiju ih jestineçisti i çisti, kao meso gazele i jelena.23 Samo krvi njihove ne smijeæ jesti. Izlij je na zem-lju kao vodu.”

16 Obdrœavaj na mjesec abib i svetkuj Pashu u çast Gospodinu, svojem Bogu, jer u mjese-cu abibu noøu izveo te je Gospodin, tvoj Bog, izEgipta.2 Zato œrtvuj Pashu u çast Gospodinu, svojemBogu, ovce i goveda na mjestu koje izabere Go-spodin za prebivaliæte svojem Imenu.3 Ne smijeæ jesti s njom niæta kvasno; nego sedamdana jedi s njom beskvasne kruhove, koji je kruhnevolje, jer si u nagloj hitnji iziæao iz egipatske

110Ponovljen Zakonzemlje, da bi se sjeøao, dok si god œiv, dana svo-jega izlaska iz egipatske zemlje.4 Sedam dana ne smije se naøi kod tebe nikakavkvasac u cijelom tvojem podruçju. Od mesa kojeœrtvujeæ uveçer prvoga dana, ne smije preostatiniæta do jutra.5 Ne smijeæ œrtvovati Pashu u bilo kojem od svojihmjesta koja ti je dao Gospodin, tvoj Bog,6 nego samo na mjestu koje izabere Gospodin,tvoj Bog, za prebivaliæte svojem Imenu. Ondje øeæœrtvovati Pashu naveçer o sunçanom zalasku, uvrijeme kad si iziæao iz Egipta.7 Peci i jedi ga na mjestu koje izabere sebi Gospo-din, tvoj Bog, a drugoga jutra moœeæ se povratitikuøi.8 Æest dana jedi beskvasni kruh, a sedmi dan nekabude sveti saziv u çast Gospodinu, tvojem Bogu.Onda ne smijeæ obavljati nikakva posla.9 Nabroji sebi sedam tjedana; poçni brojiti sedamtjedana od dana kad se stavi srp na œito,10 Onda drœi Gozbu Tjedana u çast Gospodinu,svojem Bogu, s dragovoljnim darovima kojedaruje tvoja ruka koliko god moœe, kako te blago-slovi Gospodin, tvoj Bog.11 Veseli se na mjestu koje izabere Gospodin, tvojBog, kao prebivaliæte svojem Imenu, pred Gospo-dinom, svojim Bogom: ti, tvoj sin i tvoja køi, tvojsluga i tvoja sluækinja, Levit, koji œivi u tvojim mjes-tima, i doæljak, i udovica i sirota, koji stanuju kodtebe.12 Trebaæ pomisliti na to da si i ti bio rob u Egiptu,i zato briœno obdrœavaj sve ove zakone.13 Sedam dana svetkuj Sveçanu Gozbu Sjenica,kad skupiæ prihod svojega gumna i svojega tijeska.14 Veseli se na ovu Svetkovinu: ti, tvoj sin i tvojakøi, tvoj sluga i tvoja sluækinja, Levit i doæljak, udo-vica i sirota, koji borave unutar tvojih vrata.15 Sedam dana svetkuj Sveçanu Gozbu u çastGospodinu, svojem Bogu, na mjestu koje izabereGospodin, jer Gospodin, tvoj Bog, blagoslovit øe tekod cijele tvoje œetve i kod svih tvojih poslova, dabudeæ veseo.16 Tri puta u godini neka se prikaœu svi tvoji muækipred Gospodinom, tvojim Bogom, na mjestu, kojeon sebi izabere: na dan Gozbe Beskvasnih kruho-va, na dan svetkovine gozbe Tjedana i na danGozbe Sjenica. Nitko neka se ne prikaœe predGospodinom praznih ruku.17 Svaki neka donese ono æto po svojoj mo-guønosti moœe dati, kako te je blagoslovio Gospo-din, tvoj Bog.18 Postavi sebi suce i glavare u svim mjestimakoja ti je dao Gospodin, tvoj Bog, prema svojimplemenima neka oni sude narodu pravedno.19 Ne smijeæ iskrivljavati pravice; ne smijeæ bitipristran i ne smijeæ primati mita, jer mito zaslje-pljuje oçi mudrima i preokreøe rijeçi pravednima.20 Slijedi samo ono æto je pravedno da bi dugoœivio i zaposjeo zemlju koju ti je daje Gospodin, tvojBog.21 Ne smijeæ saditi sebi nikakva stabla kao drvenilik, u blizini œrtvenika Gospodina, svojega Boga.22 Ne smijeæ postavljati sebi idolskih stupova, kojemrzi Gospodin, tvoj Bog.

17 Ne smijeæ œrtvovati Gospodinu, svojem Bogu, vola ni ovce æto ima na sebi bilo kakvu manuili nakazu, jer je to odvratno Gospodinu, tvojemBogu.2 Ako se naåe meåu vama, u kojem od mjesta tvo-jih, koja ti je dao Gospodin, tvoj Bog, çovjek ili œenakoji çine æto je mrsko Gospodinu, tvojem Bogu,

prestupaju njegov zavjet,3 idu i sluœe idolima i klanjaju se njima ili suncu,mjesecu, ili svoj vojsci nebeskoj æto sam zabranio,4 i tebi se to javi, i ti to çujeæ, onda presluæaj i dobroraspitaj, pa ako bude istina i zaista se uçinila takvaodurnost u Izraelu,5 onda izvedi na gradska vrata toga çovjeka ili tuœenu koji su uçinili takvo zlo, i kamenuj toga çovje-ka ili œenu na smrt.6 Na svjedoçanstvo dva ili tri svjedok neka sepogubi onaj koji je na smrt optuœen! Na svjedoçan-stvo jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.7 Svjedoci neka najprije dignu ruku protiv njega daga ubiju, a poslije toga neka ruke ostalog naroda.Tako øeæ ukloniti zlu osobu iz svoje sredine.8 Ako ti bude odviæe teœak koji pravni sluçaj zasuditi, izmeåu stepena ubojstva, izmeåu jednepresude i druge, ili izmeåu jedne kazne i druge,pitanje nesporazuma unutar tvojih vrata, onda us-tani i idi na mjesto koje sebi izabere Gospodin, tvojBog.9 Obrati se sveøenicima, Levitima i sucu, koji budetamo u ono vrijeme, i upitaj njih i oni neka ti objavezakonsku presudu.10 Uçini toçno po presudi koju ti izreknu na mjestukoje izabere Gospodin. Pobrini se da izvræiæ toçnosve po onomu æto ti zapovjede.11 Uçini po rijeçi zakona i zapovijedima æto ti gadadu i po presudi koju ti izreknu. Ne smijeæodstupati od onoga æto ti kaœu, ni nalijevo ninadesno.12 Ako li bi se çovjek drsko odupro i ne bi posluæaosveøenika koji ondje obavlja sluœbu Gospodinu,tvojem Bogu, ili suca, neka se taj çovjek usmrti.Tako øeæ ukloniti zlu osobu iz Izraela.13 Sav narod neka to çuje i neka se boji i da viæe neradi nepokorno.14 Kad doåeæ u zemlju koju ti daje Gospodin, tvojBog, i kad je zaposjedneæ i naseliæ se u njoj i kaœeæ:‘Hoøu postaviti kralja nad sobom kao svi narodioko mene,’15 onda postavi nad sobom za kralja samo onogakoga izabere Gospodin, tvoj Bog. Samo jednogaizmeåu svoje braøe smijeæ postaviti nad sobom zakralja. Doæljaka, koji nije tvoj brat, ne smijeæpostaviti nad sobom.16 Ali neka ne drœi mnogo konja i neka ne æaljeljude u Egipat da sebi nabavi mnogo konja, jer vasje Gospodin opomenuo: ‘Ne idite viæe nikada timputom!’17 I neka nema mnogo œena, da ne otpadne njego-vo srce; i neka ne nakupi sebi mnogo srebra i zlata.18 Takoåer, kad sjedne na kraljevsko prijestolje,neka sebi na svitak dade prepisati ovaj zakon izknjige koja je kod sveøenika iz Levijeva plemena.19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka ga çita svakidan, dok je god œiv, da bi se nauçio bojati Gospodi-na, svojega Boga, i paœljivo drœati sve rijeçi togazakona i te uredbe.20 Neka se oholo ne podigne iznad svoje braøe ineka ne odstupi ni nalijevo ni nadesno od zapovi-jedi, da on i njegovi sinovi dugo vladaju nad Izra-elom.

18 Levitski sveøenici i svo Levijevo pleme neka nemaju dijela ni baætine u Izraelu! Neka œiveod œrtava Gospodinovih i od onoga æto pripadanjemu!2 Neka ne imaju baætine meåu svojom braøom:Gospodin je baætina njihova, kako im je obeøao.3 Ovo je pravo koje neka imaju sveøenici premanarodu, to jest onomu koji prinosi govedo ili ovcu

111 Ponovljen Zakonkao œrtvu: neka se dade sveøeniku pleøe, oba licai œeludac.4 Nadalje øeæ mu dati prvine svojega œita, vina i uljai prvine od striœenja svojih ovaca.5 Jer njega je izabrao Gospodin, tvoj Bog, izmeåusvih tvojih plemena, da on i njegovi sinovi uvijekobavljaju svetu sluœbu u Ime Gospodinovo.6 Ako se zaputi koji Levit iz kojega god od tvojihmjesta u svemu Izraelu gdje boravi, i doåe sa svomœeljom svojega srca na mjesto koje je izabrao Go-spodin,7 onda smije obavljati sluœbu u Ime Gospodina,svojega Boga, kao sva njegova braøa Leviti, kojiondje stoje u sluœbi Gospodinovoj.8 Neka on onda jede jednak dio kao i on, osim ono-ga æto dobije od prodaje svojih oçinskih dobara.9 Kad doåeæ u zemlju koju øe ti dati Gospodin, tvojBog, ne uçi se çiniti odurnosti onih naroda.10 Neka se ne naåe kod tebe nitko koji bi pustio danjegov sin ili njegova køi idu kroz oganj, nitko koji bivraçao, ili koji bi gatao, ni koji bi çarao ili bajao,11 nitko koji bi gonio duhove, nitko koji bi pitaoduha mrtvaca ili duha vraçkoga ili se obraøao namrtve!12 Jer je odurnost Gospodinu tko god se tim bavi.Zbog tih odurnosti protjerat øe ih ispred tebe Go-spodin, tvoj Bog.13 A ti budi besprijekoran pred Gospodinom, svo-jim Bogom.14 Jer ti narodi æto øeæ ih protjerati iz njihova pos-jeda, sluæaju gatare i vraçare, ali tebi Gospodin,tvoj Bog, takvo æto ne dopuæta.15 Proroka iz sredine tvoje, izmeåu tvoje braøe,kao æto sam ja, podignut øe ti Gospodin, tvoj Bog;njega sluæajte.16 Upravo za to na dan sastanka na Horebu moliosi Gospodina, svojega Boga, kad si traœio: ‘Nemogu viæe duœe sluæati glas Gospodina, svojegaBoga ni viæe gledati taj silni oganj, da ne moramumrijeti.’17 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Pravo je æto surekli.18 Podignut øu im proroka izmeåu njihove braøe,kao æto si ti. Svoje rijeçi stavit øu u njegova usta daim govori sve æto mu zapovjedim.19 A tko ne posluæa moje rijeçi æto øe ih govoriti uIme moje, toga øu ja sam pozvati za to na odgovor-nost.20 A prorok koji se usudi govoriti æto u Ime moje ætomu nisam zapovjedio govoriti, i koji govori u imedrugih bogova, takav prorok neka se pogubi’21 Ako li pomisliæ: ‘Kako øu znati koju rijeç nijeGospodin rekao?’–22 Kad se ono, æto prorok govori u Ime moje, nedogodi i ne ispuni, to je rijeç koju nije rekao Gospo-din. Drsko ju je izgovorio prorok, i niæta ga se neboj.

19 Kad Gospodin, tvoj Bog, iskorijeni narode çiju zemlju daje tebi Gospodin, tvoj Bog, ikad se nakon njihova progona naseliæ u njihovimgradovima i kuøama,2 onda odvoji sebi tri grada u zemlji koju ti Gospo-din, tvoj Bog, daje da ju zaposjedneæ.3 Napravi dobro put ondje i razdijeli podruçje svojezemlje koju ti u posjed daje Gospodin, tvoj Bog, natri dijela. Svaki ubojica neka mogne pobjeøi ondje.4 Ova uredba neka vrijedi za ubojicu koji pobjegneondje da ostane œiv: Tko ubije drugoga nehotice, ada mu veø prije nije bio neprijatelj,5 kao kad bi otiæao u æumu s drugim da sijeçe drva,i ruka bi njegova zamahnula sjekirom da posijeçe

drvo, a sjekira bi spala s drœalice i pogodila dru-goga tako da umre, onda neka uteçe u koji od tihgradova da ostane œiv.6 Inaçe, krvni osvetnik u srdœbi svojoj potjera ubo-jicu i stigne ga, jer je put odviæe dalek, i ubije ga,premda nije skrivio smrt, jer mu prije nije bio nepri-jatelj.7 Zato ti zapovjedam ovako: ‘Odvoji sebi tri grada.’8 Kad Gospodin, tvoj Bog, raæiri tvoje podruçje,kao æto se zakleo tvojim oçevima, i dao ti svu zem-lju koju je obeøao tvojim oçevima,9 ako budeæ sav taj zakon, kojega ti danas dajem,drœao toçno i ljubio Gospodina, svojega Boga, iuvijek hodio njegovim putovima, onda dodaj ovimgradovima joæ tri druga,10 da se u tvojoj zemlji, koju ti u posjed daje Gospo-din, tvoj Bog, ne prolijeva neduœna krv i da ne pa-dne na tebe krivnja krvi.11 Ali ako netko mrzi drugoga i vreba ga, napadnega i ubije, i onda uteçe u koji od tih gradova,12 onda starjeæine grada neka ga odatle izvedu ipredaju ruci krvnoga osvetnika tako da umre.13 Neka ga oko tvoje ne saœaljuje, nego uklonineduœno prolivenu krv s Izraela, pa da ti bude do-bro.14 Ne smijeæ pomicati meåe svojega susjeda, kojusu povukli stari na tvojem posjedu æto øeæ ga dobitiu zemlji koju ti je dao Gospodin, tvoj Bog, da ju za-posjedneæ.15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni protiv koga,kad se radi o kakvu zloçinu ili prijestupu ili o kojojgod krivnji koju netko poçini. Samo na izjavu dvo-jice ili trojice svjedoka neka padne odluka.16 Ako ustane laœni svjedok protiv nekoga, da gaoptuœi za neku krivnju,17 onda neka stanu oba çovjeka koji imaju turaspravu pred Gospodina u nazoçnosti sveøenikai sudaca, koji budu u to vrijeme.18 Suci neka istraœe sluçaj toçno. Naåe li se da jesvjedok bio laœni svjedok i da je dao laœljive izjaveprotiv svojega brata,19 onda uçinite mu onako kako je on mislio uçinitisvojem bratu. Tako øeæ ukloniti zlo iz svoje sred-ine!20 Ostali neka to çuju i neka se boje i neka viæenikada ne poçine takvu opaçinu u tvojoj sredini.21 Neka se oko tvoje ne saœaljuje: œivot za œivot,oko za oko, zub za zub, ruka za ruku i noga zanogu!

20 Kad poåeæ u boj protiv svojih neprijatelja i opaziæ konje i kola i narod brojniji od sebe,nemoj ih se bojati, jer je s tobom Gospodin, tvojBog, koji te izveo iz egipatske zemlje.2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi sveøenik i nekaprogovori narodu,3 i neka im rekne: ‘Sluæaj, Izraele! Vi sad polazite uboj protiv svojih neprijatelja. Neka ne dræøe vaæesrce, i ne bojte se njih.4 Jer Gospodin, vaæ Bog, ide s vama u boj protivvaæih neprijatelja i pomoøi øe vam da pobijedite.5 A voåe neka kaœu narodu: ‘Tko je sagradio novukuøu a nije je joæ posvetio, neka ide i neka se vratikuøi, da ne padne u boju i drugi je ne posveti.6 Tko je zasadio vinograd, a joæ ga nije pobrao,neka ide i neka se vrati kuøi, da ne padne u boju idrugi ga ne pobere.7 Tko je zaruçio œenu i joæ je nije odveo, neka ide ineka se vrati kuøi, da ne padne u boju i drugi je neodvede.’8 Nadalje neka voåe kaœu narodu ovo: ‘Tko jestraæljiv i maloduæan, neka ide i neka se vrati kuøi

112Ponovljen Zakonda joæ ne prestraæi i svoju braøu, kako je sam pre-straæen.’9 Kad voåe svræe svoj govor narodu, onda nekapostave glavare na çelo narodu.10 Kad se pribliœiæ kojemu gradu da ga opsjedneæ,najprije mu ponudi mir.11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve puçan-stvo æto se naåe u njemu potpada pod danak i ro-biju.12 Ako li neøe zakljuçiti mir s tobom, nego se odluçiza boj s tobom, onda ga opsjedni.13 Kad ti ga preda u ruke Gospodin, tvoj Bog, ondapobij sve muæko u njemu oætricom maça!14 Ali œene i djecu i stoku i sve æto se inaçe nalaziu gradu, sav plijen, uzmi za sebe. Moœeæ slobodnoraspolagati plijenom svojih neprijatelja æto ti ga jedao Gospodin, tvoj Bog.15 Tako çini sa svim gradovima koji su daleko odtebe i ne pripadaju gradovima ovih naroda.16 Ali u gradovima ovih naroda koje ti Gospodin,tvoj Bog, daje u posjed, ne smijeæ nikoga ostavitina œivotu.17 Neumoljivo izvræi na njima prokletstvo: na Hite-jcima, Amorejcima, Kanaancima, Perizejcima,Hivejcima i Jebusejcima, kako ti je zapovjedioGospodin, tvoj Bog,18 Da vas ne nauçe çiniti sve te gnusobe koje oniçine u çast svojim bogovima, i da tako ne sagri-jeæite protiv Gospodina, svojega Boga.19 Ako øeæ trebati koji grad dugo vremena opsje-dati da ga zauzmeæ, ne uniætavaj njegovih stabala,da ih sijeçeæ sjekirom! Nego jedi njihove plodove,a njih same ne sijeci, jer poljska stabla nisu ljudi, dabi ih ti morao opsjedati.20 Samo stabla za koja znaæ da im se plod ne jede,smijeæ sruæiti i posjeøi, da protiv grada, koji se bijes tobom, sagradiæ opsadne opkope, dokle ne pa-dne.

21 Ako se u zemlji koju ti daje u posjed Gspodin, tvoj Bog, naåe ubijen çovjek gdje leœi napolju, a ne zna se tko ga je ubio,2 onda neka izaåu starjeæine tvoje i suci tvoji i nekaizmjere udaljenost do mjesta koja leœe okolo ubije-noga.3 Starjeæine grada koji leœi najbliœe ubijenomuneka uzmu junicu na kojoj se joæ nije radilo, i kojajoæ nije vukla u jarmu;4 i starjeæine toga grada neka odvedu junicu napotok æto teçe uvijek, na mjesto na kojemu se joænije nikada oralo ni sijalo, i ondje neka junici otvorevrat tako da krv isteçe u potok.5 Onda neka pristupe sveøenici, Levijevi sinovi, jernjih izabrao Gospodin, tvoj Bog, da obavljaju slu-œbu njegovu i da u Ime Gospodinovo blagoslivljaju.Njihova presuda odluçuje svaki spor i svaku ætetu.6 Sve starjeæine toga grada, koji stanuju najbliœeubijenomu, neka operu svoje ruke nad junicomkojoj je bio otvoren vrat u potok.7 Glasno neka posvjedoçe: ‘Naæe ruke nisu prolileove krvi, i oçi naæe nisu vidjele niæta.8 Oçisti svoj narod Izraela, koji si otkupio, Gospo-dine, i ne daj da bude neduœno prolivena krv u tvo-jem narodu Izraelu.’ Tako øe biti osloboåeni krivnjekrvi.9 Tako øeæ ukloniti krivnju neduœno prolivene krviiz svoje sredine kad uçiniæ æto je ugodno Gospodi-nu.10 Kad odeæ u rat protiv svojih neprijatelja, i Go-spodin, tvoj Bog, preda ih u tvoje ruke i ti od njihugrabiæ zarobljenike,11 i meåu zarobljenicima opaziæ lijepu œenu i ti bi ju

htio rado imati za œenu,12 odvedi ju svojoj kuøi, ona neka onda oæiæa svojuglavu i obreœe svoje nokte,13 i neka skine svoje haljine u kojima je zarobljena,i neka stoji u tvojoj kuøi. Poslije, kad je cijeli mjesecdana œalila za svojim ocem i za svojom majkom,moœeæ poøi k njoj i oœeniti se njome, i ona ti ondapripada kao œena.14 Ali ako ti viæe ne bi bila po volji, moœeæ ju ot-pustiti, ali ju ne smijeæ prodati za novce ili s njomstrogo postupati, jer si ju imao za œenu.15 Ako netko ima dvije œene, jednu koju viæe ljubi,i drugu koju manje ljubi, pa ako su mu one,ljubljena i manje ljubljena, rodile sinove, a prvoro-åenac bi bio od manje ljubljene,16 onda, kad hoøe razdijeliti svoje imanje meåusvoje sinove, ne smije dati pravo prvoroåenja sinuljubljene i zapostaviti prvoroåenca manje ljub-ljene.17 Nego mora prvoroåenca manje ljubljene œenepriznati kao takva i dati mu dva dijela od svega ætoima, jer je on prvenac snage njegove, pripada mupravo prvoroåenja.18 Ako netko ima sina razuzdana i nepokorna, kojine sluæa svojega oca i svoju majku, pa i onda kadga pokara, ne sluæa,19 onda neka ga uzmu njegov otac i njegova ma-jka i neka ga dovedu starjeæinama njegova grada,na vrata njegova prebivaliæta,20 i neka kaœu starjeæinama njegova grada: ‘Ovajnaæ sin je razuzdan i nepokoran; neøe nas sluæati;izjelica je i pijanica.’21 Onda svi ljudi njegova grada neka ga na smrtkamenuju. Tako øeæ ukloniti zlo iz svoje sredine; isav Izrael neka to çuje i neka se boji.22 Tko poçini takav zloçin da zasluœi smrt, te budepogubljen i objesiæ ga na drvo,23 neka ne ostane truplo njegovo preko noøi nastablu. Isti joæ dan moraæ ga pokopati, jer je odBoga proklet onaj tko je objeæen. Ne oskvrni zem-lje koju ti Gospodin, tvoj Bog, daje u baætinu.

22� Ako vidiæ da je zalutalo govedo tvojega bra- ta ili njegova ovca, ne smijeæ im uskratitisvoju pomoø, nego ih odvedi natrag svojem bratu.2 Ako li tvoj brat nije u tvojoj blizini, ili ti je nepoznat,odvedi ih svojoj kuøi. Neka ostanu kod tebe dok ihne potraœi tvoj brat, pa mu ih onda vrati.3 Isto tako uçini s njegovim magarcem, tako uçini snjegovom haljinom i sa svakom izgubljenom stvariæto je izgubi tvoj brat, a ti je naåeæ. Ne smijeæ pustitida leœi.4 Ako vidiæ da su magarac tvojega brata ili njegovogovedo pali na putu, ne smijeæ im uskratiti svojupomoø, nego mu pomozi podignuti ih.5 Œena ne smije nositi niæta od muæke odjeøe imuæki neka se ne odijeva u œenske haljine, jer tkotakvo æto çini, odurnost je Gospodinu, tvojemBogu.6 Naåeæ li vani na stablu ili na tlu gnijezdo ptiçje smladima ili s jajima, dok majka leœi na mladima ilina jajima, onda ne hvataj majke s mladima.7 Pusti majku u svakom sluçaju neka leti, a mladesi uzmi, da ti bude dobro i da si produœiæ œivot.8 Ako gradiæ novu kuøu, napravi na svojemu krovuogradu da ne navuçeæ na svoju kuøu krivnje krvi,ako bi tko pao s nje.9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjemena, inaçe,sav urod bude neçist i sad koji posadiæ i urodvinogradski.10 Ne ori volom i magarcem zajedno.11 Ne odijeva haljine tkane od dvije vrste, od vune

113 Ponovljen Zakoni lana zajedno.12 Napravi sebi rese na çetiri kraja ogrtaça kojimse ogrçeæ.13 Ako netko uzme œenu i s njom œivi, ali mu ondaomrzne,14 i optuœi je zbog ruœnih stvari i razglasi loæ glas onjoj, govoreøi: ‘Kad sam uzeo tu œenu i njoj se prib-liœio, nisam naæao u nje djeviçanstva,’15 onda otac i majka mlade œene neka uzmu zna-kove djeviçanstva mlade œene i donesu ih predstarjeæine grada na vrata.16 Otac mlade œene neka rekne starjeæinama:‘Svoju køer dao sam ovomu çovjeku za œenu, ali juon zamrzio.17 Sad je optuœuje zbog ruœnih stvari, tvrdeøi:nisam naæao u tvoje køeri djeviçanstva, ali evoznaka djeviçanstva moje køeri!’ Onda neka razas-tru plahtu pred starjeæinama gradskim.18 Onda starjeæine toga grada neka uzmu muœa ikazne ga.19 Osim toga neka ga kazne kaznom od stotinusrebrnih æekela i neka ih dadu ocu mlade œene, jerje iznio loæ glas o djevojci Izraelki. Mora je zadrœatikao œenu i ne smije je pustiti dok je œiv.20 Ali ako bude istinita optuœba da se nije naæaoznak djeviçanstva kod mlade œene,21 onda neka se izvede mlada œena pred vratakuøe njezina oca i ljudi njezina grada neka ju nasmrt kamenuju, jer je poçinila sramotu u Izraelu:blud je tjerala u kuøi svojega oca. Tako øeæ uklonitizlo iz svoje sredine.22 Ako se tko uhvati gdje leœi sa œenom udanom,neka umru oboje, çovjek koji je leœao sa œenom iœena. Tako øeæ ukloniti zlo u Izraelu.23 Ako se netko sastane u gradu s djevojkom kojaje s jednim zaruçena, i legne s njom,24 izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujteih na smrt: djevojku jer nije u gradu vikala za po-moø i çovjeka jer je oskvrnuo zaruçnicu svojegabliœnjega. Tako øeæ ukloniti zlo iz svoje sredine.25 Ako netko naåe zaruçenu djevojku vani u polju,pa je siluje leœeøi s njom, neka umre samo çovjek,koji je leœao s njom.26 Djevojci neka se ne uçini niæta, jer djevojka nijeuçinila grijeh koji zasluœuje smrt. Sluçaj je sliçan,kao kad netko skoçi na drugoga i ubije ga.27 Jer ju je naæao vani na polju, mogla je vikatizaruçena djevojka, a nikoga nije bilo tu tko bi jojpomogao.28 Ako netko naåe nezaruçenu djevojku, uhvati je,legne s njom i zateknu ih,29 onda çovjek koji je legnuo s njom, ima ocudjevojçinu platiti pedeset srebrnih æekela. Mora jeuzeti za œenu jer ju je oskvrnuo, i ne smije ju ot-pustiti dok je œiv.30 Nitko se ne smije oœeniti œenom svojega oca ipodignuti pokrivalo postelje svojega oca.

23 Nitko koji je utuçen ili uækopljen, ne smije biti primljen u zajednicu Gospodinovu.2 Ni jedan roåen od nezakonita braka ne smije seprimiti u zajednicu Gospodinovu. Ni u desetomkoljenu ne smije se primiti u zajednicu Gospodi-novu.3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne smije seprimiti u zajednicu Gospodinovu. Ni njihovo de-seto koljeno ne smije se nikad primiti u zajednicuGospodinovu,4 Jer nisu izaæli pred vas s jelom i pilom na izlaskuvaæem iz Egipta, i jer su protiv vas potkupili Ba-laama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji, date prokune.

5 Ipak Gospodin, tvoj Bog, nije htio posluæati Ba-laama, nego ti Gospodin, tvoj Bog, okrenuo prok-letstvo u blagoslov, jer te ljubio Gospodin, tvojBog.6 Ne teœi nikad, dok si œiv, za njihovim mirom i nji-hovim napretkom, u sve dane dovijeka.7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod. Ne mrzi niEgipøanina, jer si bio u njegovoj zemlji gost.8 Potomci koji im se rode, smiju se primiti u treøemkoljenu u zajednicu Gospodinovu.9 Kad poåeæ u tabor protiv svojih neprijatelja, çuvajse od svake zle stvari.10 Ako je netko uza te koji je postao neçist od noø-noga izljeva, neka iziåe iz tabora! On ne smije opetnatrag doøi u tabor.11 Kad padne veçer, neka se opere, i kad suncezaåe, neka se vrati u tabor.12 Izvan tabora imaj mjesto gdje øeæ izlaziti.13 U odjeøi svojoj imaj lopaticu i njom, kad moraæiziøi, iskopaj jamu i poslije zagrni neçist svoju.14 Jer Gospodin, tvoj Bog, ide posred tvojegatabora, da te ætiti i da ti preda tvoje neprijatelje.Zato neka je tabor tvoj svet, da ne naåe kod tebeniæta neçisto i da se ne odvrati od tebe.15 Roba, koji uteçe k tebi od svojega gospodara,ne smijeæ izdati njegovu gospodaru.16 Neka ostane kod tebe na mjestu koje izaberesebi u jednom od tvojih gradova, gdje mu se svidi,i ne smijeæ ga muçiti.17 Neka ne bude bludnice meåu køerima Izraelo-vim i neka ne bude bludnika meåu Izraelovim sino-vima.18 Ne nosi bludniçine plaøe ni pasjih novaca u domGospodina, svojega Boga, za bilo koji zavjet, jer jeoboje odurnost Gospodinu, tvojem Bogu.19 Od svojega brata ne smijeæ uzimati kamatu, nitiza novce, niti za hranu, niti za igdje iæta æto se po-suåuje na kamate.20 Od stranaca smijeæ traœiti kamate, ali od svoje-ga brata ne smijeæ uzimati kamate da te Gospodin,tvoj Bog, blagoslovi u svim tvojim djelima u zemlji ukoju ideæ da je primiæ u posjed.21 Kad uçiniæ zavjet Gospodinu, svojem Bogu, neoklijevaj ispuniti ga, jer øe ga strogo traœiti od tebeGospodin, tvoj Bog; bio bi ti grijeh.22 Ali ako propustiæ uçiniti zavjet, onda ti nije gri-jeh.23 Æto obeøaju tvoja usta, to drœi toçno, jer sidragovoljno zavjetovao Gospodinu, svojem Boguæto si izrekao svojim ustima.24 Ako doåeæ u vinograd koga od svoje braøe,moœeæ jesti groœåa po volji, dok se nasitiæ, ali niætane stavljaj u svoju posudu.25 Ako doåeæ u œito svojega bliœnjega, smijeæ tr-gati klasje rukom, ali ne smijeæ stavljati srp na œitosvojega bliœnjega.

24 Kad tko uzme œenu i oœeni se s njom, i ona mu se potom viæe ne sviåa, jer na njoj naåeneæto ruœno, neka joj napiæe otpusno pismo, dadejoj ga u ruke i otpusti ju iz svoje kuøe.2 Kad ona ode iz njegove kuøe i uda se za drugoga,3 pa ako i ovaj drugi muœ omrzne na nju, napiæe jojotpusno pismo, dade joj ga u ruke i otpusti ju izsvoje kuøe, ili ako umre ovaj drugi muœ, koji senjom oœenio,4 onda se prvi njezin muœ, koji ju je otpustio, nesmije opet s njom oœeniti, poæto je postala neçista,jer to je odurnost pred Gospodinom, i ti ne smijeæopteretiti zemlju krivnjom, koju ti Gospodin, tvojBog, daje u baætinu.5 Ako se netko skoro oœenio, ne treba iøi u vojsku.

114Ponovljen ZakonNeka mu se ne nameøu nikakve obveze i godinudana neka je slobodan za svoju kuøu i neka raz-veseljuje svoju œenu koju je doveo.6 Ne smije se uzimati u zalog ruçni mlin ili gornjimlinski kamen, jer tim se uzima œivot u zalog.7 Ako se tko naåe da je ukrao od koga izmeåusvoje braøe, kojeg Izraelca, i s njim kao s robompostupao ili ga prodao, taj kradljivac neka se usm-rti! Tako øeæ ukloniti zlo iz svoje sredine.8 Kod bolesti gube radi toçno i paœljivo po svimuputama koje vam daju levitski sveøenici. Raditetoçno onako kako sam vam zapovjedio!9 Pomisli na ono æto je Gospodin, tvoj Bog, uçinioMirjami na putu kad ste izaæli iz Egipta.10 Ako dadeæ svojem bliœnjemu æto u zajam, ne idiu njegovu kuøu da mu uzmeæ zalog.11 Stoj vani, a onaj komu si dao zajam, neka ti iz-nese zalog.12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njego-vim.13 Vrati mu zalog çim zapadne sunce, da moœeleøi spavati u svojem ogrtaçu i da te blagoslivlja. Toøe ti se uraçunati u zaslugu pred Gospodinom, tvo-jim Bogom.14 Ne smijeæ zakidati uboga i siromaæna nadni-çara, bilo da je on jedan od tvoje braøe ili jedan odstranaca koji su u tvojoj zemlji, u tvojim mjestima.15 Isti dan podaj mu plaøu njegovu. Sunce neka nezaåe nad njom, jer je siromaæan i uzdiæe za njom.Inaçe zavapit øe protiv tebe Gospodinu, i ti bi takosagrijeæio.16 Oçevi neka se ne usmrøuju zbog djece i djecazbog otaca. Svaki neka bude usmrøen za svojvlastiti grijeh.17 Ne smijeæ iskrivljavati pravice doæljaku ili siroti ine smijeæ uzimati u zalog haljine udovici.18 Pomisli na to da si bio rob u Egiptu i da teodande oslobodio Gospodin, tvoj Bog. Zato ti za-povjedam da tako çiniæ.19 Kad œanjeæ na polju svoju ljetinu i zaboraviæ kojisnop na polju, ne vraøaj se da ga uzmeæ. Neka pri-padne doæljaku, siroti i udovici, da te blagosloviGospodin, tvoj Bog, u svakom poslu tvojih ruku.20 Kad treseæ svoje masline, ne pretraœuj joægrane iza sebe; to neka dopadne doæljaku, siroti iudovici!21 Kad bereæ svoj vinograd, ne pabirçi nakonbranja. Neka to pripadne doæljaku siroçetu i udo-vici.22 Pomisli na to da si i ti bio rob u zemlji Egipat.Zato ti zapovjedam da tako çiniæ.

25 Ako doåu ljudi koji su meåu sobom u raspra- vi pred sud, neka im se sudi. Neduœna nekaoslobode, a krivca neka osude.2 Ako je krivac zasluœio batine, onda neka sudaczapovjedi da legne i da mu pred njim dadu tolikoudaraca koliko odgovara njegovoj krivnji.3 Çetrdeset udaraca smije narediti da mu se dade,ali ne viæe, da se ne ponizi pred tobom tvoj brat, kadbi mu se preko toga udarilo joæ viæe udaraca.4 Ne smijeæ zavezati usta volu kad vræe œito!5 Ako braøa stanuju skupa i jedan od njih umre, ane ostavi sina iza sebe, onda neka se œena umr-loga ne uda vani za stranca. Muœev brat neka odek njoj, neka ju uzme za œenu i izvræi na njoj duœnostmuœeva brata.6 Prvoroåenac, koga ona rodi, neka nosi ime brataumrloga da ne izumre njegovo ime u Izraelu.7 Ako li onaj çovjek neøe uzeti œene svojega brata,onda neka œena njegova brata ode na gradskavrata pred starjeæine i neka rekne: ‘Brat mojega

muœa neøe da saçuva ime svojem bratu u Izraelu ineøe uçiniti duœnost brata mojega muœa.’8 Starjeæine njegova grada neka ga onda dozovu ipovuku na odgovor. Prikaœe li se on i dade li izjavu:‘Neøu ju uzeti za œenu.’9 Onda neka pristupi k njemu œena njegova brata,pred starjeæinama neka mu izuje obuøu s nogu,neka mu pljune u lice i glasno povikne: ‘Tako nekabude çovjeku, koji neøe da zida kuøe svojegabrata!’10 Kuøa njegova neka se u Izraelu zove samo joæ‘kuøa bosoga.’11 Ako se potuku ljudi i œena jednoga dotrçi daotme svojega muœa iz ruku onoga koji ga tuçe, ipruœila svoju ruku i uhvatila ga za sram,12 onda joj odsijeci ruku; tvoje oko neka ne imamilosråa.13 Ne smijeæ nositi u svojoj torbi dvojaki uteg, teœii lakæi.14 Ne smijeæ imati u svojoj kuøi dvojaku mjeru,veøu i manju.15 Ne smijeæ imati u svojoj kuøi dvojaki uteg nekati je puna i prava mjera, da dugo œiviæ u zemlji kojuti daje Gospodin, tvoj Bog.16 Jer svaki koji çini tako i svaki koji çini nepoætenoodvratno je Gospodinu, tvojem Bogu.17 Pomisli na to æto su ti uçinili Amaleçani na putukad ste iæli iz Egipta.18 Na putu su te napali, jer si bio umoran i iznem-ogao, pobili kod tvoje zadnje grupe sve koji su odumora zastali za tobom, bez straha od Boga.19 Kad te jednom Gospodin, tvoj Bog, smiri od svihneprijatelja tvojih unaokolo u zemlji, koju ti dajeGospodin, tvoj Bog, u posjed i baætinu, onda izbriæipod nebom ono æto spominje na Amaleka! Ne za-boravi to!

26 Kad doåeæ u zemlju koju ti daje Gospodin, tvoj Bog, u baætinu i primiæ je u posjed i na-seliæ se u njoj,2 Onda uzmi dio od prvina svih poljskih plodova ætosi ih poœeo od zemlje koju ti daje Gospodin, tvojBog, stavi ih u koæaru i idi na mjesto, koje izabereGospodin, tvoj Bog, da ondje prebiva njegovo Ime.3 Ondje doåi k sveøeniku koji u to vrijeme bude usluœbi, i kaœi mu: ‘Zahvaljujem danas Gospodinu,tvojem Bogu, da sam doæao u zemlju za koju seGospodin zakleo naæim oçevima da øe im je dati.’4 Nato neka uzme sveøenik koæaru iz tvoje ruke istavi ju pred œrtvenik Gospodina, tvojega Boga.5 Onda izgovori i kaœi pred Gospodinom, svojimBogom: ‘Moj otac bio je Sirijac, koji je lutaonaokolo, s malo ljudi otiæao je u Egipat i ondje sesmjestio. Ondje je postao veliki narod, jak i mnogo-brojan.6 Ali kad su Egipøani zlo postupali s nama, tlaçilinas i stavljali na nas teæke poslove,7 mi smo zavapili Gospodinu, Bogu svojih otaca. IGospodin je çuo naæ glas i pogledao na naæunevolju, na naæ trud i na naæu muku:8 Gospodin nas izveo jakom miæicom i rukom pod-ignutom, velikom srahovitoæøu, znacima içudesima.9 Doveo nas na ovo mjesto i dao nam ovu zemlju,zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.10 I sada evo, donosim prvine od plodova zemljekoju si mi dao, Gospodine!’ Onda stavi koæarupred Gospodina, svojega Boga, i pokloni se Gos-podinu, svojem Bogu.11 Veseli se svakim dobrom koji je dao Gospodin,tvoj Bog, tebi i tvojoj kuøi, ti i Levit i doæljak koji jekod tebe.

115 Ponovljen Zakon12 Kad u treøoj godini, u godini desetine, odijeliæsvu desetinu od svojih dohodaka i predaæ jeLevitu, doæljaku, siroti i udovici da od toga u tvojemprebivaliætu jedu i nasite se,13 onda moli pred Gospodinom, svojim Bogom:‘Iznio sam iz svoje kuøe æto je posveøeno i dao samLevitu, doæljaku, siroti i udovici toçno po zapovije-dima koje si mi ti dao. Nijedne tvoje zapovijedi janisam prestupio i nisam zaboravio.14 Nisam jeo od toga u svojoj œalosti i niæta nisamuzeo od toga kad sam bio neçist. Niæta od toganisam darovao za mrtvaca. Posluæao sam Gospo-dina, svojega Boga, i uçinio sam kako si zapovje-dio.15 Pogledaj iz svojega svetoga prebivaliæta sneba, i blagoslovi svoj narod Izraela i zemlju koju sinam dao, kako si se zakleo naæim oçevima, zemljuu kojoj teçe mlijeko i med.’16 Danas ti zapovjeda Gospodin, tvoj Bog, da dr-œiæ ove zakone i pravne propise. Toçno ih izvræujsvim svojim srcem i svom svojom duæom!17 Danas si se dogovorio s Gospodinom da øe onbiti tvoj Bog, a ti da øeæ iøi njegovim putovima idrœati njegove zakone, njegove zapovijedi i nje-gove pravne propise i sluæati njegov glas.18 I Gospodin se danas dogovorio s tobom da øeæbiti njegov osobit narod, kako ti je obeøao i da øeæizvræavati sve njegove zapovijedi.19 On øe te nad sve narode koje je stvorio, podig-nuti hvalom, çaæøu i slavom. A ti budi sveti narodGospodinu, svojem Bogu, kako je zapovjedio.”

27 Onda je Mojsije sa starjeæinama Izraelovim zapovjedio narodu, govoreøi: “Izvræujte svezapovijedi koje vam danas dajem!2 Kad prijeåete preko Jordana u zemlju koju ti dajeGospodin, tvoj Bog, podigni sebi veliko kamenje,namaœi ga vapnom,3 I napiæi na njemu, çim prijeåeæ prijeko, sve rijeçitoga zakona, da uåe u zemlju koju ti daje Gospo-din, tvoj Bog, u zemlju u kojoj teçe mlijeko i med,kako ti je obeøao Gospodin, Bog tvojih otaca.4 Kada, dakle, prijeåete preko Jordana, postavi tokamenje za koje sam vam danas dao uputu, nagori Ebalu, i namaœite ga vapnom!5 Napravi ondje i œrtvenik u çast Gospodinu, svo-jem Bogu, œrtvenik od kamenja koje nisi klesaoœeljezom.6 Od neklesana kamenja podigni œrtvenik Gospo-dinu, svojem Bogu! Onda na njemu prinesi Gospo-dinu, svojem Bogu, œrtve paljenice.7 Œrtvuj mirotvorne œrtve i drœi ondje œrtvenugozbu, i veseli se pred Gospodinom, svojim Bo-gom.8 Napiæi na to kamenje razgovijetno i pomno sverijeçi toga zakona!”9 Mojsije i levitski sveøenici govorili su svemu Izra-elu, govoreøi: “Æuti, Izraele, i sluæaj! Danas si po-stao narod Gospodina, svojega Boga.10 Sluæaj, glas Gospodina, svojega Boga, i drœinjegove zapovijedi i propise, koje ti danas dajem!”11 Isti dan zapovjedio Mojsije narodu, rekavæi:12 “Çim prijeåete preko Jordana, neka stanu jednina gori Gerizimu da blagoslivljaju narod, naime:Simeon, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin.13 Drugi neka stanu na gori Ebalu da proklinju,naime: Ruben, Gad, Aæer, Zebulun, Dan i Naftali.14 Leviti neka poçnu, i jakim glasom neka progov-ore svima Izraelcima:15 ‘Proklet bio tko napravi kip rezbaren ili liven,odurnost Gospodinu, djelo ruke umjetniçke, ipostavi ga potajno!’ I sav narod neka odgovori:

‘Amen!’16 ‘Proklet bio tko prezire svojega oca ili svojumajku!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’17 ‘Proklet bio tko pomakne meåu svojega bliœnje-ga!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’18 ‘Proklet bio tko zavede slijepca s puta!’ I savnarod neka odgovori: ‘Amen!’19 ‘Proklet bio tko iskrivi pravicu doæljaku, siroti iudovici!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’20 ‘Proklet bio tko sagrijeæi sa œenom svojega oca,jer pogrdi œenidbenu postelju svojega oca!’ I savnarod neka odgovori: ‘Amen!’21 ‘Proklet bio tko sagrijeæi s kojim œivinçetom!’ Isav narod neka odgovori: ‘Amen!’22 ‘Proklet bio tko sagrijeæi sa svojom sestrom,køerju svojega oca ili svoje majke!’ I sav narodneka odgovori: ‘Amen!’23 ‘Proklet bio tko sagrijeæi sa punicom svojom!’ Isav narod neka odgovori: ‘Amen!’24 ‘Proklet bio tko ubije svojega bliœnjega izpotaje!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’25 Proklet bio tko primi kakav dar da prolije krvneduœnu!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’26 ‘Proklet bio tko ne drœi zapovijedi ovoga zakonai ne izvræuje ih!’ I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’

28 Ako budeæ vjerno sluæao Gospodina, svo- jega Boga, i ako budeæ izvræavao njegovezapovijedi, koje ti danas dajem, uzvisit øe te Gos-podin, tvoj Bog, iznad svih naroda na zemlji.2 Svi ovi blagoslovi doøi øe na tebe i stignut øe te,ako budeæ sluæao Gospodina, svojega Boga.3 Blagoslovljen øeæ biti u gradu i blagoslovljen upolju.4 Blagoslovljen øe biti plod tvojega tijela, plod tvojenjive, plod tvoje stoke, mlado tvojih goveda i tvojihovaca.5 Blagoslovljena øe biti tvoja œetvena koæara i tvojenaøve.6 Blagoslovljen øeæ biti kada dolaziæ i blagoslov-ljen kada odlaziæ.7 Gospodin øe poraziti pred tobom tvoje neprijate-lje, koji se podignu protiv tebe. Jednim putom øeoni doøi protiv tebe, a na sedam putova øe bjeœatipred tobom.8 Gospodin øe ti dati blagoslov u tvojim œitnicamai u svakom poslu tvojih ruku. On øe te blagosloviti uzemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.9 Gospodin øe te uçiniti svojim svetim narodom,kako ti se zakleo, ako izvræujeæ zapovijedi Gospo-dina, svojega Boga, i ideæ njegovim putovima.10 Svi narodi u zemlji vidjet øe da se s pravomzoveæ narodom Gospodinovim, i bojat øe se tebe.11 Gospodin øe te obasuti dobrima, plodom tvo-jega tijela, stoke i njive u zemlji, za koju se zakleoGospodin tvojim oçevima da øe ti je dati.12 Gospodin øe otvoriti svoju bogatu riznicu,nebesa, da tvojoj zemlji u pravo vrijeme dade kiæui da blagoslovi svaki posao tvojih ruku. Onda øeædavati u zajam mnogim narodima, a sam da neøeæuzimati u zajam.13 Gospodin øe te uçiniti glavom a ne repom. Tiøeæ biti samo gore a nikada dolje, ako sluæaæ zapo-vijedi Gospodina, svojega Boga, koje ti danas da-jem, i toçno ih izvræujeæ.14 Od svega æto ti zapovjedam danas, ne odstupajni nadesno ni nalijevo, pristajuøi za drugim bogovi-ma i sluœeøi njima!15 Ali ako ne sluæaæ Gospodina, svojega Boga, itoçno ne drœiæ sve njegove zapovijedi i zakone,koje ti danas dajem, onda øe doøi na tebe sva ovaprokletstva i stignut øe te:

116Ponovljen Zakon16 Proklet øeæ biti u gradu, proklet u polju.17 Prokleta øe biti tvoja œetvena koæara i tvojenaøve.18 Proklet øe biti plod tvojega tijela, plod tvojenjive, mlado tvojih goveda i tvojih ovaca.19 Proklet øeæ biti kada dolaziæ i proklet kadaodlaziæ.20 Gospodin øe poslati na tebe prokletstvo,zabunu i strah u svim pothvatima koje poduzmeæ,dok za kratko vrijeme posve ne propadneæ zbogsvoji zlih djela, po kojima si otpao od mene.21 Gospodin øe na tebe donijeti kugu dok te posvene iskorijeni iz zemlje u koju ideæ da je zaposjed-neæ.22 Gospodin øe te udariti suæicom, groznicom,upalom, œegom, suæom, snijeti i metljikom. Ova øete zla progoniti dok ne propadneæ.23 I nebesa nad tvojom glavom postat øe mjed, azemlja pod tvojim nogama œeljezo.24 Gospodin øe kiæu u tvojoj zemlji pretvoriti u prahi pepeo. Oni øe padati s neba na tebe dok ne budeæuniæten.25 Gospodin øe te poraziti pred tvojim neprijatelji-ma. Jednim øeæ putom iziøi protiv njih, a na sedamøeæ putova bjeœati pred njima. Svim kraljevstvimana zemlji bit øeæ jedno straæilo.26 Mrtvaci tvoji bit øe hrana svim pticama nebe-skim i œivotinjama divljim, i nitko ih neøe prestraæiti.27 Gospodin øe te udariti priætem egipatskim, çire-vima, svrabom i krastom, od çega neøeæ viæe moøiozdraviti.28 Gospodin øe te udariti bjesnilom, sljepoøom ipometnjom duha.29 U jasno podne pipat øeæ okolo kao æto pipa sli-jepac u mraku. U svojim pothvatima neøeæ imatisreøe. Uvijek øe te tlaçiti i pljaçkati, a nitko ti neøepomoøi.30 Oœenit øeæ se, a drugi øe biti s tvojom œenom.Sazidat øeæ kuøu, a neøeæ œivjeti u njoj. Posaditøeæ vinograd, a neøeæ uœivati njegova ploda.31 Tvoga vola klat øe na tvoje oçi, a ti ga neøeæjesti. Tvoga magarca otet øe ti pred oçima i neøe tiga viæe vratiti. Tvoje ovce dat øe se tvojim neprija-teljima, i nitko ti neøe pomoøi.32 Tvoji sinovi i tvoje køeri past øe kao plijenstranom narodu. Tvoje oçi morat øe to gledati ikapat øe neprestano za njima, ali ti øeæ bitinemoøan.33 Plod tvoje zemlje i sav prihod muke tvoje izjestøe narod koji ne poznajeæ. Tlaçit øe te neprestanoi zlostavljati uvijek.34 Poludjet øeæ od onoga æto øeæ gledati svojimoçima.35 Gospodin øe te udariti zlim priætevima na kolje-nima i na golijenima, tako da neøe na tebi ostatiniæta zdravo od stopala do tjemena.36 Gospodin øe tebe i kralja, koga øeæ postavitinad sobom, odvesti u narod koji nisi poznavao ni tini tvoji oçevi. Ondje øeæ sluœiti drugim bogovimaod drva i kamena.37 Postat øeæ predmet zgraœanja, rugla i podsmi-jeha svim narodima u koje te odvede Gospodin.38 Mnogo øeæ sjeme iznijeti u polje, a samo øeæmalo od toga poœeti jer øe ga izjesti skakavci.39 Vinograde øeæ saditi i obraåivati, ali vina neøeæpiti i u klijet spremati, jer øe izjesti crvi.40 Imat øeæ maslina u svem podruçju svojem, alise neøeæ moøi mazati uljem, jer øe opasti maslinetvoje.41 Imat øeæ sinova i køeri, ali neøe pripadati tebi, jerøe otiøi u ropstvo.42 Sve tvoje drveøe i urod tvoje zemlje uniætit øe

buba.43 Doæljak, koji prebiva kod tebe, uzdizat øe senada te sve viæe, a ti øeæ padati sve niœe.44 On øe ti davati u zajam; a ti njemu ne øeæ moøiuzajmiti. On øe postati glava, a ti rep.45 Sva ova prokletstva doøi øe na tebe, progonit øete i stizat øe te dok ne budeæ uniæten, ako ne budeæsluæao Gospodina, svojega Boga, i ne budeædrœao njegovih zapovijedi i zakona, koje ti je dao.46 Ona øe biti tebi i tvojim potomcima kao znak içudo zauvijek.47 Kad nisi htio radosno i rado sluœiti Gospodinu,svojem Bogu, uza sve obilje,48 sluœit øeæ svojom neprijateljima, koje protiv tebepoæalje Gospodin, u gladi i œeåi, u golotinji i svakojoskudici. On øe ti staviti œeljezni jaram na vrat dokte ne uniæti.49 Gospodin øe iz daleke daljine, s kraja svijeta,dovesti protiv tebe narod koji leti kao orao, narodçiji jezik ne razumijeæ.50 Narod tvrdoga pogleda, koji ne ætedi starca i smladiøem nema smilovanja.51 On øe jesti podmladak tvoje stoke i prihod tvo-jega polja dok ne budeæ uniæten. On ti neøe niætaostaviti od œita, vina i ulja, od podmladka goveda iovaca dok te ne upropasti.52 On øe te opkoliti u svim tvojim gradovima, dokpo cijeloj tvojoj zemlji ne popadaju zidovi tvoji vi-soki i tvrdi u koje se uzdajeæ. On øe te opkoliti usvim tvojim gradovima, po cijeloj zemlji, koju ti jedao Gospodin, tvoj Bog.53 Onda øeæ u nevolji i tjeskobi u koju øe te stavititvoj neprijatelj, jesti plod svojega vlastitog tijela,meso svojih sinova i køeri, koje ti je dao Gospodin,tvoj Bog.54 I najmekæi i najnjeœniji çovjek kod tebe bit øe punzlovolje prema svojem bratu, prema svojojljubljenoj œeni i svojoj djeci koja mu joæ ostanu.55 Nikomu od njih neøe dati mesa svoje djece ætoøe ga jesti, jer neøe imati niæta drugo u nevolji i tje-skobi, u koju øe te staviti tvoj neprijatelj u svim tvo-jim gradovima.56 I najmekæa i najnjeœnija œena kod tebe, koja sene bi usudila staviti svoju nogu na golu zemlju, jerje bila odviæe njeœna i mekuæna, bit øe zlovoljnaprema svojemu ljubljenom muœu, prema svojemsinu i svojoj køeri;57 zbog posteljice æto dolazi iz njezine utrobe, ilizbog djece kojoj daje œivot, jer u svakoj oskudiciona øe ih potajno jesti od nevolje i tjeskobe, u kojuøe te staviti tvoj neprijatelj u tvojim gradovima.58 Ako se ne budeæ toçno drœao zapovijedi ovogazakona, koje su zapisane u ovoj knjizi, i ako se nebudeæ bojao uzviæenoga i çasnoga imena, Gospo-dina, svojega Boga,59 poslat øe Gospodin tebi i tvojim potomcima iz-vanredne kuænje, teæka i dugotrajna zla, ljute iduge bolesti.60 Sva egipatska zla kojih se bojiæ, pustit øe natebe, i ona øe se prilijepiti za tebe.61 Uz to øe Gospodin pustiti na tebe joæ sve bolestii kuænje, koje nisu zapisane u ovoj zakonskoj knji-zi, dok ne budeæ uniæten.62 Ostat øe vas samo malo, makar vas prije bilokao nebeskih zvijezda, ako ne budeæ sluæao Go-spodina, svojega Boga.63 Kako vam se Gospodin radovao çineøi vamdobro i mnoœeøi vas, tako øe vam se sad Gospodinradovati da vas uniætava i iskorijenjuje. Bit øeæiskorijenjen iz zemlje u koju ideæ da ju zaposjed-neæ.64 Gospodin øe te razasuti po svim narodima, s

117 Ponovljen Zakonjednoga kraja zemlje do drugoga. Ondje øeæ sluœitidrugim bogovima, koji su bili nepoznati tebi i tvojimoçevima, bogovima od drva i kamena.65 Meåu ovim narodima neøeæ uœivati mira. Tvojanoga neøe imati poçivaliæta. Ondje øe ti Gospodinutisnuti u srce tjeskobu, u oçi teœnju za zaviçajem,a u duæu tugu.66 Svoj œivot vidjet øeæ da visi o koncu. Drhtat øeædanju i noøu i neøeæ se osjeøati nikada siguran zasvoj œivot.67 Ujutro øeæ govoriti: ‘O, da je veø veçer,’ a uveçerøeæ govoriti: ‘O, da je veø jutro,’ zbog tjeskobe usrcu æto øeæ je imati, i zbog svega onoga æto øeæmorati svojim oçima gledati.68 Onda øe te Gospodin vratiti u Egipat na laåama,putom za koji sam ti rekao: ‘Neøeæ ga viæe nikadavidjeti!’ Ondje øe vas prodavati vaæim neprijatelji-ma za robove i ropkinje, ali nitko vas neøe htjetikupiti.”

29 To su rijeçi zavjeta, koje Mojsije, po zapovi- jedi Gospodinovoj, napravio sa Izraelovimsinovima u moapskoj zemlji, osim zavjeta koji je snjima uçinio na Horebu.2 Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im: “Vidjeli stesve æto je uçinio Gospodin pred vaæim oçima uzemlji Egipat faraonu, svim njegovim slugama i ci-jeloj njegovoj zemlji:3 velike kuænje, koje su vidjele vaæe oçi, ona velikaznamenja i çudesa.4 Ali vam nije dao Gospodin do danas razuma daspoznate, ni oçiju da vidite, ni uæiju da çujete.5 Vodio sam vas çetrdeset godina po pustinji.Haljine na vaæem tijelu nisu se raspale i vaæaobuøa nije se izderala na vaæim nogama.6 Kruha niste jeli i vina i jakoga piøa niste pili. Takoste imali spoznati da sam ja Gospodin, vaæ Bog.7 Kad ste doæli na ovo mjesto, izaæao je Sihon, kraljheæbonski, i Og, baæanski kralj, pred nas u boj, alismo ih pobili.8 Osvojili smo njihovu zemlju i dali smo ju u baætinuRubenovcima, Gadovcima i polovici plemena Ma-nasehova.9 Zato drœite i izvræujte zapovijedi ovoga zavjeta,da bi imali uspjeh u svemu æto poduzimate!10 Vi svi stojite danas pred Gospodinom, svojimBogom: vaæi plemenski glavari, vaæi suci, vaæestarjeæine i vaæi upravitelji, svi Izraelovi ljudi,11 vaæa djeca, vaæe œene, i doæljak koji je kod vasu taboru, i onaj koji vam sijeçe drva, i onaj, koji vamnosi vodu,12 da stupite u zavjet s Gospodinom, svojim Bo-gom, i na zakletvom potvråeni ugovor, koji je zak-ljuçio danas s vama Gospodin, vaæ Bog.13 Tako on danas hoøe da vas postavi za svojnarod i da bude vaæ Bog, kako vam je obeøao ikako se zakleo vaæim oçevima, Abrahamu, Izaku iJakovu.14 Ali ne sklapam samo s vama ja ovaj zavjet i ovajzakletvom potvråeni ugovor,15 nego s onima koji danas stoje ovdje s namapred Gospodinom, Bogom naæim, i s onima kojinisu danas ovdje nazoçni s nama.16 A vi se joæ sjeøate: kako smo prebivali u zemljiEgipat i kako smo iæli posred naroda kroz koje steproæli.17 Vidjeli ste njihove gadne idole od drva i ka-mena, od srebra i zlata koje imaju.18 Neka ne bude meåu vama çovjeka, ni œene, niobitelji, ni plemena, koji bi se danas odvratili odGospodina, naæega Boga. Neka ne bude meåuvama korijena na kojem bi rastao otrov i pelin.

19 Nitko, koji çuje rijeçi ove zakletve, neka neobeøa sebi blagoslova i neka ne pomisli: ‘Bit øe midobro, iako budem slijedio svoju vlastitu volju.’Tako bi se uniætilo natopljeno zajedno s osuæenim.20 Takvomu neøe Gospodin nikada oprostiti, negoøe se, onda brzo raspaliti srdœba i jarost Gospodi-nova protiv njega. Sva prokletstva, koja su za-pisana u ovoj knjizi, sruæit øe se na njega, iGospodin øe izbrisati njegovo ime pod nebom.21 Gospodin øe ga odvojiti na propast iz svih Izra-elovih plemena, po svim prokletstvima zavjeta ætosu zapisana u ovoj knjizi zakona.22 Buduøi naraætaji, vaæa djeca æto nastanu izavas, i doæljak koji doåe iz daleke zemlje, reøi øe,kad vidi zla i bolesti u ovoj zemlji kojima øe ih udaritiGospodin;23 Sve njezino tlo jest mjesto sumporno, slano,opaljeno. Na njemu se ne moœe sijati i niæta ne niçena njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opusto-æenje kao ono Sodome i Gomore, Adme i Se-boima, koje je Gospodin sruæio u svojem gnjevu i usvojoj jarosti.24 Jest, svi øe narodi pitati: ‘Zaæto je Gospodinuçinio tako toj zemlji? Zaæto ta strahovita srdœba ijarost?’25 Onda øe se odgovoriti, jer su prekræili zavjetGospodina, Boga svojih otaca koji je on napravio snjima kad ih izveo iz egipatske zemlje,26 i otiæli su sluœiti drugim bogovima i klanjati im se,bogovima koji su im bili nepoznati i koje im on nijebio odredio.27 Zato se raspalila srdœba Gospodinova na tuzemlju tako da pusti na nju sva prokletstva koja suzapisana u ovoj knjizi.28 Zato ih je Gospodin u srdœbi i jarosti i u silnomogorçenju odstranio iz njihove zemlje i izbacio ih udrugu zemlju, kako je danas.29 Tajne su stvari u Gospodina, naæega Boga.Objavljene stvari za nas su i djecu naæu dovijeka,da izvræujemo sve zapovijedi ovoga zakona.

30 Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, æto sam iznio pred vas, doåe na vas, onda uzmite tosebi k srcu meåu svim narodima u koje vas je prog-nao Gospodin, vaæ Bog!2 Obratite se sa svojom djecom iz svega srca i izsve duæe Gospodinu, svojem Bogu, i posluæajte gau svemu æto vam danas zapovjedam.3 Onda øe Gospodin, vaæ Bog, promijeniti vaæusudbinu, smilovat øe vam se i opet øe vas skupitiizmeåu svih naroda, meåu koje vas je razasuoGospodin, vaæ Bog.4 Kad bi vas prognao i do na kraj neba, Gospodin,vaæ Bog, opet øe vas skupiti i odande vas uzetinatrag.5 Gospodin, vaæ Bog, dovest øe vas u zemlju kojusu bili zaposjeli vaæi oçevi. Opet øete ju posjedo-vati; uçinit øe vas sretnijim i brojnijim nego æto subili vaæi oçevi.6 Gospodin, vaæ Bog, obrezat øe onda srce vamai vaæim potomcima da ljubite Gospodina, svojegaBoga, iz svega srca i iz sve duæe, da biste mogliœivjeti.7 Sva ona prokletstva sruæit øe onda Gospodin,vaæ Bog, na vaæe neprijatelje i protivnike koji suvas progonili.8 Onda øete opet sluæati Gospodina i izvræavatisve njegove zapovijedi, koje vam danas dajem.9 Gospodin, vaæ Bog, dat øe vam izobilje dobara usvemu æto poduzmete u blagoslovu djece, u plodustoke i u prihodima zemlje, jer øe se Gospodin,kako se radovao vaæim oçevima, na vaæe spase-

118Ponovljen Zakonnje, opet radovati vama zbog toga.10 Kad sluæate Gospodina, svojega Boga, izvræu-jete njegove zapovijedi i zakone koji su zapisani uovoj knjizi zakona, i zbog toga æto se iz svega srcai iz sve duæe opet vraøate Gospodinu, svojem Bogu.11 Zakon, koji vam danas dajem, nije za vas pre-teœak i nije nedostiœan.12 Nije na nebu da bi morao reøi: ‘Tko øe nam sepopeti na nebo da nam ga donese i objavi da bi gamogli izvræavati?’13 I nije preko mora, da bi mogao reøi: ‘Tko øe namotiøi preko mora da nam ga donese i objavi, da biga mogli izvræavati?’14 Ne, zakon vam je posve blizu. U vaæa usta i uvaæe srce stavljen je tako da bi ga mogli izvræavati.15 Gle, danas stavljam pred vas œivot i sreøu, smrti nesreøu.16 Æto vam zapovjedam danas jest: da ljubite Gos-podina, svojega Boga, da idete njegovim putovi-ma i da drœite njegove zapovijedi, zakone i pravnepropise. Onda øete ostati na œivotu i umnoœiti se iGospodin, vaæ Bog, blagoslovit øe vas u zemlji ukoju idete da ju zaposjednete.17 Ako li se odvrati vaæe srce i ne budete sluæali ibudete se dali zavesti da se klanjate drugim bogo-vima i njima sluœite,18 onda vas veø danas uvjeravam, da øete pro-pasti. Onda neøete dugo œivjeti u zemlji u koju idetepreko Jordana da je zaposjednete.19 Zazivam danas nebo i zemlju protiv vas zasvjedoke: Œivot i smrt, blagoslov i prokletstvostavio sam pred tebe. Zato izaberite œivot da os-tanete na œivotu, vi i vaæi potomci.20 Ljubite Gospodina, svojega Boga, sluæajte ga ibudite mu vjerno odani, jer o tom ovisi vaæ œivot iduœina vaæih dana, koje moœete provesti u zemljiza koju se zakleo Gospodin vaæim oçevima, Abra-hamu, Izaku i Jakovu, da øe im ju dati.”

31 Mojsije je otiæao i odrœao ovaj govor svemu Izraelu:2 Rekao im: “Meni ima sada stotinu i dvadesetgodina i ne mogu viæe odlaziti i dolaziti. A Gospo-din mi je rekao: ‘Ne smijeæ prijeøi preko toga Jor-dana.’3 Gospodin, vaæ Bog, iøi øe pred vama prijeko. Onøe rastjerati te narode ispred vas tako da mognetestupiti na njihovo mjesto. I Joæua øe iøi pred vamaprijeko, kako je odredio Gospodin.4 Gospodin øe uçiniti s njima kako je uçinio skraljevima amorejskim Sihonom i Ogom i sa nji-hovom zemljom, koje je uniætio.5 Kad ih Gospodin preda u vaæu vlast, onda imuçinite posve po zapovijedi koju sam vam dao!6 Budite snaœni i hrabri! Ne bojte se i nemojte ih sebojati, jer Gospodin, vaæ Bog, ide sam s vama. Onvas neøe ostaviti ni napustiti.”7 Onda je Mojsije dozvao Joæuu i rekao mu u nazo-çnosti svega Izraela: “Budi snaœan i hrabar, jer øeæti uøi s ovim narodom u zemlju za koju se zakleoGospodin njihovim oçevima da øe im ju dati. Ti øeæju razdijeliti meåu njih u baætinu.8 Gospodin øe sam iøi pred tobom. On je s tobom,i on te neøe ostaviti ni napustiti; niæta se ne boj i nestraæi!”9 Mojsije je napisao ovaj zakon i predao ga sveøe-nicima, Levijevim sinovima, koji nose ækrinju Go-spodinova zavjeta, i svima Izraelovimstarjeæinama.10 Mojsije im je dao ovu zapovijed, govoreøi:“Svake sedme godine, u oprosnoj godini, na danGozbe Sjenica,

11 kad doåe sav Izrael i stane pred Gospodina,tvojega Boga, na mjesto koje je sebi izabrao,proçitajte glasno ovaj zakon pred svim Izraelom.12 I skupite narod, ljude, œene i djecu i doæljaka kojije kod vas u vaæim mjestima, da ga çuju i da se bojeGospodina, vaæega Boga, i toçno izvræuju sve ure-dbe ovoga zakona!13 I djeca njihova, koja ga joæ nisu upoznala, nekaga çuju i neka se nauçe bojati Gospodina, vaæegaBoga, dok œivite u zemlji u koju idete preko Jor-dana da je zaposjednete.”14 Nato je Gospodin rekao Mojsiju: “Eto, tvoji danipribliœuju se smrti. Dozovi Joæuu i stupite u æatorsastanka da mu dadem svoje zapovijedi!” Mojsijei Joæua otiæli su i stupili u æator sastanka.15 Nato je Gospodin govorio u æatoru u stupu odoblaka, a stup od oblaka stajao je na ulazu u æator.16 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Eto, ti øeæsada poçinuti k svojim precima. Onda øe se ovajnarod podignuti i çinit øe u svojoj sredini preljub sdrugim bogovima zemlje u koju ide. On øe me os-taviti i prekræit øe moj zavjet koji sam ugovorio snjim.17 Taj dan raspalit øe se srdœba moja protiv njega.Ostavit øu ih i sakrit øu svoje lice od njih tako dabudu uniæteni. Stignut øe ih mnoga zla i tjeskobe.Onda øe reøi: ‘Ove su me muke stigle samo zato jermoj Bog ne prebiva viæe u mojoj sredini.’18 A Ja øu onda sasvim sakriti svoje lice zbogsvega toga zla koje su poçinili, u taj dan su se obra-tili drugim bogovima.19 Napiæite sad sebi ovu pjesmu! Neka ju nauçeIzraelovi sinovi! Stavi im je u usta, da mi ta pjesmabude kao svjedok protiv Izraelovih sinova.20 Odvest øu ih u zemlju za koju sam se zakleonjihovim oçevima, u kojoj teçe mlijeko i med, alikada budu jeli i nasitili se i ugojili se, onda øe seobratiti k drugim bogovima i njima øe sluœiti, amene øe odbaciti i prekræit øe moj zavjet.21 Kada ih onda stignu mnoga zla i tjeskobe, ondaøe ta pjesma, koja øe nezaboravno dalje œivjeti uustima njihovih potomaka, svjedoçiti protiv njih, dasam ja znao njihove misli kojima se danas bave,prije nego sam ih uveo u zemlju koju sam im podzakletvom obeøao.”22 Stoga je Mojsije taj dan napisao tu pjesmu inauçio Izraelove sinove pjesmi.23 A Joæui, sinu Nunovu, zapovjedio: “Budi sna-œan i hrabar, jer øeæ ti uvesti Izraelove sinove uzemlju za koju sam im se zakleo; ja øu biti s tobom!”24 Kad je napisao Mojsije rijeçi ovoga zakona uknjigu sve do kraja,25 zapovjedio je Mojsije Levitima koji su nosiliækrinju Gospodinova zavjeta, govoreøi:26 “Uzmite ovu knjigu zakona i stavite ju pokrajækrinje Gospodinova zavjeta, svojega Boga, dabude ondje kao svjedok protiv vas.27 Jer poznajem vaæu nepokornost i vaæ tvrdi vrat.Eto, dok joæ œivim meåu vama, nepokorni steGospodinu, a koliko joæ viæe bit øe tako po mojojsmrti. � � �28 Skupite k meni sve starjeæine svojih plemena iupravitelje svoje da im glasno izgovorim te rijeçi ida pozovem nebo i zemlju, kao svjedoke, protivnjih.29 Jer znam da øete po smrti mojoj posve naopakoraditi i skrenuti s puta koji sam vam pokazao. Zatoøe vas snaøi nesreøa u buduøe vrijeme, jer øeteçiniti æto je zlo pred Gospodinom, jer ga potiçete nasrdœbu djelom svojih ruku.” �30 Nato je Mojsije izgovorio svoj Izraelovoj zajed-nici rijeçi ove pjesme do kraja:

119 Ponovljen Zakon

32 “Sluæajte, nebesa, sad øu govoriti, o zemljo çuj rijeçi mojih usta!2 Kao kiæa neka se spusti moj nauk, kao rosa nekapada rijeç moja, kao sitna kiæa na mladu travu, kaokrupna kiæa na odraslu travu.3 Glasno øu javljati slavu Gospodinovu: çast dajtenaæem Bogu!4 Hridina je, savræeno je njegovo djelo. Svi sunjegovi putovi pravica, Bog je vjeran, bez krivnje,pravedan i istinit.5 Ali su grdno sagrijeæili protiv njega nevaljalinjegovi sinovi: rod zao i opak.6 Tako li vraøate Gospodinu, narode ludi i bez-umni! Nije li on tvoj Otac, koji te otkupio, tvojStvoritelj, koji te napravio i utvrdio?7 Spomeni se nekadaænjih dana; pomisli na god-ine kroz sve vaæe naraætaje! Pitaj svojega oca; onøe ti reøi, svoje starce; oni øe ti pripovijediti.8 Kada je Sveviænji dijelio narodima posjede, kadaje dijelio çovjeçje sinove, onda je postavio granicenarodima po broju Izraelovih sinova.9 Jer je dio Gospodinov njegov narod, Jakov jenjemu odmjerena baætina.10 Naåe ga u zemlji pustari, u pustinji, gdje buçisamoøa. Ogradio ga, ætitio, çuvao ga kao zjenicusvojega oka.11 Kao æto se orao, koji straœari nad svojim gnijez-dom, uzdiœe iznad svojih ptiøa, rasprostire krila,uzima ih i nosi svojim jakim krilima.12 Tako ga je vodio Gospodin jedini, i nije bilo snjim stranoga boga.13 Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je poljske plo-dove. Davao mu je da siæe med iz kamena, ulje iztvrda kremena.14 Maslo krava, mlijeko ovaca, pretilinu janjaca iovnova, od baæanskh volova i jaraca, i srce od na-jslaåe pæenice, i pio krv od groœåa i vino s iskrama.15 Ali se Jeæurun ugojio, pa se poçeo ritati; utoviose, udebljao i zasalio, pa odbacio Boga, koji ga jestvorio, i prezreo Hrid svojega spasenja.16 I razdraœili su ga drugim bogovima,odurnostima su ga razgnjevili.17 Prinosili su œrtve zlim duhovima, koji nisu bo-govi, bogovima koje nisu znali, posve novima kojisu tek nastali, koje nisu çastili vaæi oçevi.18 A na Hrid, koja ti œivot dade, nisi viæe mislio,zaboravio si Boga koji te u svijet stavio.19 Kad je to vidio Gospodin, odbacio ih, pun gn-jeva zbog takvih sinova i køeri.20 Ovo je njegova rijeç: ‘Sakrit øu im svoje lice ividjet øu kakav øe im biti konac; oni su rod posvepokvaren, sinovi u kojima nema vjere.21 Razdraœili su me svojim ispraznim idolima,razgnjevili su me svojim vjetrovitim idolima. I ja øunjih razdraœiti narodom nepoætenim, razljutit øu ihludim narodom.22 Jer se rasplamtio oganj mojega gnjeva, bukti dou dubinu bezdana, œdere zemlju i plod njezin, palitemelje brdima.23 Zgrnut øu na njih zla, strijele svoje pobacat øuna njih.24 Glad øe ih satirati, groznica i ljuta kuga proœdi-rati, i poslat øu na njih zube zvjeradi i otrov zmija ætoplaze u prahu.25 Onda øe ih ubijati maç izvana, a po kuøamastrah, i momka i djevojku, dijete nejako i sijedaçovjeka.26 Rekao bih: Posve øu ih razbiti, spomen øu imuniætiti meåu ljudima,27 da se ne bih bojao ruga neprijateljeva, da se nebi tlaçitelji njihovi ponijeli i rekli: ‘Ruka je naæa nad-vladala, nije Gospodin uçinio sve ovo.’

28 Jer su narod bez razboritosti, nema u njih ra-zuma.29 Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mislili bi nasvoj svræetak.30 Kako bi jedan mogao goniti tisuøu, a dvojicanatjerati u bijeg deset tisuøa, da ih nije prodala Hridnjihova i da ih nije predao Gospodin.31 Jer hrid njihova nije kao naæa Hrid; neprijateljinaæi tomu su svjedoci.32 Jer je njihov trs od çokota sodomskoga, od go-morskih poljana. Groœåe je njihovo groœåe punootrova, njihove su jagode gorke kao œuç,33 Njihovo je vino zmajeva slina, grozan otrovzmije otrovnice.34 Nije li to kod mene pohranjeno, zapeçaøeno umojoj riznici?35 Moja je osveta i plaøa u vrijeme kad im popuznenoga, jer je blizu dan njihove propasti, ide brzo onoæto øe ih snaøi. �36 Onda øe Gospodin pribaviti pravicu svojemnarodu i pokazat øe smilovanje svojim slugama,jer vidi da je snaga usahnula, da viæe nema slobod-njaka i robova. �37 I pitat øe: ‘Gdje su im sad njihovi bogovi, gdje jenjihova hrid, kojoj su se utjecali?’38 Oni koji su jeli loj njihovih œrtava, oni koji su pilivino njihovih naljeva: neka sad ustanu, neka vampomognu, neka vam budu zaklon!39 Ipak vidite da sam ja, i samo ja, i da nema Bogaosim mene! Ja sam koji ubija i opet oœivljava; jasam koji rane zadaje i opet iscjeljuje. Ima li tko da bise mogao oteti mojoj ruci?40 Jer podiœem k nebu svoju ruku i zaklinjem se:Tako da sam doista œiv dovijeka:41 kad naoætrim svoj sjajni maç i u svoju ruku uz-mem suåenje, uçinit øu osvetu na svojimtlaçiteljima, vratit øu onima koji me mrze.42 Napojit øu krvlju svoje strijele, moj maç œderatøe meso, krv ubijenih i zarobljenih, dugokosuglavu neprijatelja.43 Slavite, vi narodi, njegov narod, jer osveøuje krvsvojih sluga, osveøuje se svojim tlaçiteljima, çiniokajanje za zemlju, svoj narod!” �44 Tako je Mojsije doæao s Joæuom, sinom Nu-novim i glasno izgovorio u uæi narodu sve rijeçi ovepjesme.45 Kad je Mojsije do kraja izgovorio sve ove rijeçisvemu Izraelu,46 rekao im: “Privijte k srcu sve rijeçi koje danassvjedoçim meåu vama! Stavite ih na srce svojojdjeci da izvræuju toçno sve zapovijedi ovoga za-kona.47 Jer to nisu za vas prazne rijeçi, nego vaæ œivot!Izvræavanjem ovih zapovijedi dugo øete prebivati uzemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjed-nete.” � �48 Isti dan opet je rekao Gospodin Mojsiju, gov-oreøi:49 “Uzaåi na gorje Abarim, na goru Nebo, koja je umoapskoj zemlji prema Jerihonu, i pogledaj zem-lju Kanaan, koju dajem Izraelovim sinovima u po-sjed!50 Onda umri na gori na koju uzaåeæ, i pridruœi sesvojim precima, kao æto je umro tvoj brat Aron nagori Horu i pridruœio se svojima precima.51 Vi ste uçinili krivo protiv mene meåu Izraelovimsinovima kod vode Meribe u Kadeæu, u PustinjiZin, i jer me meåu Izraelovim sinovima niste htjelipokazati kao svetoga. �52 Zato øeæ samo pred sobom vidjeti tu zemlju.Neøeæ uøi u zemlju koju dajem Izraelovim sinovi-ma.”

120Ponovljen Zakon

33 Ovo je blagoslov koji je pred svoju smrt podi- jelio Izraelovim sinovima Mojsije, Boœji ço-vjek.2 On je rekao: “Sa Sinaja doæao je Gospodin, usvjetlu se ukazao sa Seira narodu, zasjao s goreParan, doæao usred deset tisuøa svetih anåela, izdesnice njegove razbuktio se plamen.3 Joæ on ljubi svoj narod. Svi njegovi poboœni u nje-govoj su ruci. Okupili se uz tvoje noge, primili sutvoje zapovijedi.4 Zakon æto nam ga zapovjedio Mojsije.5 Onda je postao dio baætine tvoje zajednica Ja-kovljeva, i on je postao kralj u Jeæurunu kad su seskupljali narodni glavari i okupljala se plemena Iz-raelova.6 Pa neka œivi Ruben, neka ne izumre nikada, alinjegovih ljudi neka bude malo!”7 A ovo je rekao za Judu: “Gospodine, çuj molitvuJudinu, dovedi ga k njegovu narodu! Njegove suse ruke borile za njega. Budi mu obrana protiv nje-govih tlaçitelja!”8 O Leviju je rekao: “Tvoj Tumim i tvoj Urim u çovje-ka su koji se posvetio tebi. Njega si iskuæao kodMase, s njim se prepirao kod vode Meribe,9 s njim koji je rekao o svojem ocu i majci: Ne poz-najem onoga, koji nije gledao na svoju braøu i nijeviæe znao za svoje sinove. Oni su izvræavali zapo-vijed tvoju, drœali se tvojega zavjeta.10 Tvoje zakone uçe oni Jakova, tvoje pravne pro-pise Izraela. Prinose ti miomirisni k∑d, œrtve palje-nice na tvojem œrtveniku.11 Blagoslovi, Gospodine, njegovu snagu! Neka timio bude rad njegovih ruku! Slomi leåa njegovimneprijateljima i onima koji njega mrze, da viæe nika-da ne ustanu!”12 O Benjaminu je rekao: “Ljubimac je Gospodi-nov, skriven kod njega boravi. On ga ætiti uvijek.Smije boraviti meåu pleøima njegovim.”13 O Josipu je rekao: “Zemlja njegova neka je bla-goslovljena od Gospodina rosom blagom neba imora æto poçiva u dubini.14 Blagom koje izmami sunce, blagom æto dolaziod mjeseca,15 blagom prastarih gora, blagom vjeçnih breœu-ljaka,16 blagom zemlje i obilja njezina! Milost onoga kojistoji u grmu, neka doåe na glavu Josipovu, natjeme izabranika izmeåu njegove braøe!17 Kao prvenac vol sja on u jakosti; njegovi rogovi,rogovi su bivola; njima nabada narode sve do nakraj zemlje. To su deset tisuøa Efraimova, to sutisuøe Manasehove.”18 O Zebulunu je rekao: “Veseli se, Zebulune, svo-jim voœnjama, ti Isakare, svojim æatorima!19 Narode øe zvati na goru, ondje øe prinositi pob-jedne œrtve; uœivat øe bogatstvo mora i skrivenoblago obale.”20 O Gadu je rekao: “Hvala onomu koji je daoGadu æirok prostor. Kao lav leœi on tu i trga rame itjeme.21 Izabrao sebi prvinu, jer ondje leœi pripravljen diovoåi. S narodnim glavarima hita on ovamo, iz-

vræuje pravedni sud Gospodinov, njegove pravnepropise u zavjetu s Izraelom.”22 O Danu je rekao: “Dan je laviø koji iskaçe izBaæana.”23 O Naftaliju je rekao: “Naftali je nasiøen sreøom,pun je blagoslova Gospodinova, posjeduje more ijuœne krajeve.”24 O Aæeru je rekao: “Viæe od drugih sinova Aæer jeblagoslovljen, ima prednost pred svojom braøom;svoju nogu zamaçe u ulje.25 Zasuni su tvoji od œeljeza i mjedi; tvoja snaganeka traje s danima tvojim!”26 “Nitko nije kao Bog Jeæurunov: po nebesima sevozi tebi u pomoø, na oblacima pun je veliçan-stva.27 Gore pomaœe vjeçni Bog, dolje vjeçne ruke; ongoni neprijatelja pred tobom, zapovjeda: ‘Uniæti!’28 Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen je izvorJakovljev, u zemlji je punoj œita i vina, i s njegovihnebesa pada rosa.29 Sretan si ti, Izraele! Tko je kao ti, ti narod pob-jeditelj u Gospodinu. On je ætit tvojega spasenja,maç tvoje pobjede. Tvoji neprijatelji moraju seprignuti pred tobom, po njihovim uzvisinama tistupaæ pobjedonosan.”

34 Mojsije je uzaæao iz Moapskih poljana na Nebo, na vrh Pisge, koji je nasuprot Jeri-honu. Gospodin mu pokazao svu zemlju Gilead doDana,2 sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i Manasehovu,svu pokrajinu Judinu do Zapadnoga mora,3 Negeb i nizinu jordansku, ravnicu Palmovagrada Jerihona do Zoara.4 Onda mu rekao Gospodin: “Ovo je zemlja za kojusam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu: ‘Tvojimpotomcima dat øu je.’ Dao sam ti da je vidiæ svojimoçima, ali u nju neøeæ uøi!”5 I umro je Mojsije, sluga Gospodinov, ondje umoapskoj zemlji, po zapovijedi Gospodinovoj.6 On ga pokopao u dolini, u moapskoj zemlji,prema Bet-Peoru. Nitko ne zna za njegov grob dodanaænjega dana.7 Bilo je Mojsiju stotinu i dvadeset godina kad jeumro. Njegovo oko nije joæ bilo oslabilo, i njegovaœivotna snaga nije bila slomljena.8 Izraelovi sinovi oplakivali su Mojsija tridesetdana na Moapskim poljanama; potom su proæliplaçni dani œalosti za Mojsijem.9 Joæua, sin Nunov, bio je napunjen duhommudrosti, jer je Mojsije bio poloœio na njega svojeruke. Izraelovi sinovi sluæali su ga i çinili ono æto jeGospodin zapovjedio Mojsiju.10 Otada nije ustao viæe prorok u Izraelu kao Mo-jsije, kojega bi Gospodin poznavao licem u lice.11 Sa svim znacima i çudesima æto mu ih je, kaosvojem poslaniku, dao da çini u Egiptu na faraonu,na svim njegovim slugama i na cijeloj njegovojzemlji,12 i sa svim dokazima silne moøi i svim velikim,strahovitim djelima, koja je uçinio Mojsije predoçima svega Izraela.

121

Joæua

uhoditi zemlju.”3 Poslao je kralj u Jerihonu k Rahabi i poruçio: “Iz-vedi van ljude koji su doæli k tebi i uæli u tvoju kuøu,jer su doæli uhoditi svu zemlju!”4 Ali œena je uzela oba çovjeka i sakrila ih, pa ondarekla: “Istina, ljudi su doæli k meni, ali ja nisam znalaodakle su bili.5 Kad su se gradska vrata u mrak zatvarala, ljudisu otiæli, i ja ne znam kamo su otiæli. Idite brzo zanjima, jer ih joæ moœete stiøi.”6 A ona ih je bila izvela na krov i sakrila pod lanenestabljike koje je bila razastrla na krovu.7 I ljudi su pohitjeli za njima, prema Jordanu, dobrodova, i vrata se gradska zatvorila kad su ljudi,koji su iæli za njima, bili vani.8 Joæ prije nego su oni zaspali, uzaæla je ona knjima na krov9 i rekla ljudima: “Znam da vam je Gospodin daozemlju, da je nas spopao strah pred vama, i da svistanovnici zemlje dræøu pred vama.10 Jer smo çuli da je Gospodin osuæio vodu Crve-noga mora pred vama kad ste izlazili iz Egipta, i ætoste uçinili od dva amorejska kralja koji su s onustranu Jordana, od Sihona i Oga, koje ste pobili.11 Kad smo to çuli, klonula su naæa srca, i nitkoviæe nema srçanosti pred vama, jer Gospodin, vaæBog, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji.12 A sada mi se zakunite Gospodinom; jer kakosam ja vama uçinila dobro, tako i vi uçinite dobrokuøi mojega oca i dajte mi siguran znak:13 da øete ostaviti na œivotu mojega oca, mojumajku, moju braøu i moje sestre i sve njihove i daøete nas izbaviti od smrti.”14 Ljudi su joj obeøali: “Mi jamçimo za vas svojimœivotom ako ne izdate naæu stvar, i kad nam Go-spodin dade zemlju, uçinit øemo ti ljubav i vjer-nost.”15 Onda ih ona spustila kroz prozor na uœetu, jer jekuøa njezina bila prizidana uz gradski zid, ona jestanovala na gradskom zidu.16 Ona im je joæ rekla: “Idite u goru da ne naiåe navas potjera, i ondje se krijte tri dana, dok se ne vratipotjera; onda moœete iøi svojim putom.”17 A ljudi su joj rekli: “Mi øemo ovako ispuniti tuzakletvu kojom si nas zaklela:18 kad doåemo u zemlju, priveœi ovu crvenu vrpcuna prozor kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe,u kuøi, svojega oca, svoju majku i svoju braøu i svusvoju rodbinu.19 Tko onda iziåe na cestu kroz vrata tvoje kuøe,sam je odgovoran za svoj œivot, a mi nismo krivi, alitko bude s tobom u kuøi, za njegov œivot mi smoodgovorni ako ga se tko rukom dotakne.20 Ali ako ti izdaæ naæu stvar, onda smo slobodniod zakletve kojom si nas zaklela.”21 A ona je odgovorila: “Kako ste rekli, tako nekabude!” Onda ih je pustila van, oni su otiæli, a ona jena prozor privezala crvenu vrpcu.22 Onda se oni zaputili i stigli u goru, gdje su ostalitri dana dok se nije vratila potjera. Traœila ih jepotjera po svim putovima, ali ih nije naæla.23 Tako se zaputila kuøi ona dva çovjeka, siæli su sgore, proæli su prijeko i doæli k Joæui, sinu Nunovu ipripovjedili mu sve æto im se dogodilo.24 Oni su rekli Joæui: “Gospodin je svu zemlju daou naæe ruke, jer su svim stanovnicima klonula srcai boje nas se.”

1 Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodinova, go- vorio je ondje Gospodin Joæui, sinu Nunovu,sluzi Mojsijevu, govoreøi:2 “Moj sluga Mojsije je mrtav; zato sad ustani, poåiondje preko Jordana, ti i sav taj narod, u zemljukoju dajem njima, Izraelovim sinovima.3 Svako mjesto na koje stupi vaæa noga, dajemvam, kako sam obeøao Mojsiju.4 Od pustinje i ondje od Lebanona do velike rijekeEufrata, sva zemlja Hitejaca, do Velikoga mora nazapadu, bit øe vaæe podruçje.5 Nitko se neøe moøi odrœati pred tobom sve danetvojega œivota. Kako sam bio s Mojsijem, tako øubiti i s tobom. Neøu te ostaviti ni napustiti.6 Budi jak i pun hrabrosti, jer ti øeæ tomu narodu datiu baætinu zemlju za koju sam se zakleo njihovimoçevima da øu im ju dati.7 Samo budi snaœan i vrlo hrabar, da briœno drœiæsve po zakonu koji ti je zapovjedio moj sluga Mo-jsije. Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevoda bi mogao uspjeti u svemu æto poduzmeæ.8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima irazmiæljaj o njoj dan i noø, da briœno drœiæ sve æto jeu njoj napisano, jer onda øeæ imati sreøu i uspjeh usvim svojim pothvatima.9 Nisam li ti zapovjedio? Budi jak i hrabar, ne boj sei ne strahuj, jer Gospodin, tvoj Bog, s tobom je usvemu gdje god ideæ.”10 Onda je Joæua zapovjedio upraviteljima naro-da, govoreøi:11 “Proåite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed:‘Spremite sebi braænjenice, jer za tri dana poøi øeteondje preko Jordana i poçet øete osvajati zemljukoju vam Gospodin, vaæ Bog, daje u baætinu.’ ”12 A Rubenovcima, Gadovcima i polovici plemenaManasehova rekao je Joæua:13 “Sjeøajte se zapovijedi æto vam je dao Mojsije,sluga Gospodinov, kad je rekao: ‘Gospodin, vaæBog, dovest øe vas k cilju i dati vam tu zemlju.’14 Vaæe œene, vaæa djeca i vaæa stada neka ost-anu u zemlji koju vam je odredio Mojsije na istoçnojstrani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi,morate naoruœani prijeøi na çelu svoje braøe i po-moøi im,15 dok vas i vaæu braøu Gospodin ne dovede domjesta da se odmorite, i ne uzmu i oni u posjedzemlju koju im daje Gospodin, vaæ Bog. Onda øetese vi vratiti u svoju vlastitu zemlju, koju vam jeodredio Mojsije, sluga Gospodinov, u istoçnoj jor-danskoj pokrajini, pa øete je posjedovati.”16 Onda su oni odgovorili Joæui: “Sve æto nam za-povjediæ, çinit øemo, i kamo nas god poæaljeæ, iøiøemo.17 Upravo onako kako smo sluæali Mojsija, sluæatøemo i tebe. Samo neka Gospodin, tvoj Bog, budes tobom kao æto je bio s Mojsijem!18 Svaki, koji se protivi tvojim zapovijedima i nesluæa tvoje zapovijedi, koje nam dajeæ, neka sekazni smrøu! Samo budi jak i hrabar!”

2 Nato je poslao Joæua, sin Nunov, potajno iz Æitima dva çovjeka kao uhode s nalogom:“Idite, izvidite zemlju, osobito Jerihon!” Oni su otiælii doæli su u kuøu jedne bludnice koja se zvala Ra-haba, da ondje prenoøe.2 I kad se javilo kralju u Jerihonu: “Pripazi, noøassu doæli ovamo neki ljudi izmeåu Izraelovih sinova

122Joæua

3 Tada je Joæua ustao rano ujutro, i krenuli su iz Æitima i doæli su na Jordan, on i svi Izraelovisinovi. Noøili su ondje prije nego su krenuli prijeko.2 I bilo je tako da su poslije tri dana proæli çasnicikroz tabor,3 i dali su narodu zapovijed, govoreøi: “Kad viditeækrinju zavjeta Gospodina, svojega Boga, i sveøe-nike od Levijeva plemena, koji ga nose, dignite sei vi sa svojega mjesta i poåite za njom!4 Ali neka bude razmak od dvije tisuøe lakata iz-meåu vas i nje. Ne smijete joj se pribliœiti, da zna-dete put kojim vam treba iøi, jer joæ niste nikada iælitim putom.”5 I Joæua je zapovjedio narodu: “Posvetite se, jerøe sutra Gospodin uçiniti çudesa meåu vama.”6 Tada je Joæua rekao sveøenicima, govoreøi: “Di-gnite Zavjetnu ækrinju i idite prijeko pred narodom!”Tako su oni digli Zavjetnu ækrinju i poæli pred naro-dom.7 A Gospodin je rekao Joæui: “Danas øu poçeti date çinim velikim u oçima svega Izraela, neka znadeda øu biti s tobom kako sam bio s Mojsijem.8 Ti sad zapovjedi sveøenicima, koji nose Zavjetnuækrinju, govoreøi im: ‘Kad doåete na kraj vode naJordanu, stanite mirni u Jordanu!’�”9 Tako je Joæua rekao Izraelovim sinovima: “Pris-tupite ovamo i çujte rijeç Gospodina, svojegaBoga!”10 Dalje je rekao Joæua: “Po ovom øete spoznatida je œivi Bog u naæoj sredini i da øe odagnati ispredvas Kanaance, Hitejce, Hivejce, Perizejce, Gir-gaæejce, Amorejce i Jebusejce.11 Evo, ækrinja zavjeta Gospodina sve zemlje poøiøe pred vama preko Jordana.12 Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz Izraelovihplemena, iz svakoga plemena po jednoga!13 Çim sveøenici koji nose ækrinju Boga, Gospodi-na sve zemlje, stave svoje stope u vodu Jordana,iæçeznut øe voda Jordana. A voda æto pritjeçe odo-zgor, zaustavit øe se kao nasip.”14 I bilo je, kad se podigao narod iz svojega taborada prijeåe preko Jordana, sa sveøenicima koji sunosili Zavjetnu ækrinju pred narodom.15 I kad su nositelji ækrinje doæli na Jordan i sveøe-nici koji su nosili ækrinju zagazili u vodu na kraju (jerse Jordan bio prelio preko svih svojih obala, za ci-jelo vrijeme œetve),16 onda se zaustavila voda æto je pritjecala odo-zgor i digla se gore kao nasip, u velikoj udaljenostiod grada Adama, koji leœi kod Sartana. A voda ætoje tekla k moru pustinje, Slanomu moru, oteçe sa-svim i tako je narod prelazio ondje prema Jeri-honu.17 A sveøenici koji su nosili Zavjetnu ækrinju stajalisu na suhom usred Jordana, a sav Izrael jeprelazio po tvrdom tlu, sve dok sav narod nije pot-puno preæao preko Jordana.

4 I dogodilo se, kad je sav narod potpuno preæao preko Jordana, Gospodin je rekao Joæui, go-voreøi:2 “Izaberite sebi izmeåu naroda dvanaest ljudi, odsvakoga plemena po jednoga çovjeka,3 i zapovjedite ovako: ‘Uzmite odande, iz sredineJordana, s mjesta gdje su stajale noge sveøenikadvanaest kamenova, ponesite ih sobom i stavite ihu taboriæte gdje øete noøas prenoøiti!’�”4 Onda je pozvao Joæua dvanaest ljudi koje jeodredio izmeåu Izraelovih sinova, iz svakoga ple-mena po jednoga çovjeka,5 i Joæua im rekao: “Preåite ondje pred ækrinjomGospodina, svojega Boga, u sredinu Jordana, i

uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, premabroju Izraelovih plemena,6 da to bude za spomen meåu vama. Ako vas vaæadjeca u buduønosti upitaju govoreøi: ‘Æto vamznaçe ovi kamenovi?’7 Onda øete im odgovoriti da je voda Jordana pre-stala teøi pred ækrinjom Gospodinova zavjeta, kadje prelazila preko Jordana, voda Jordana je pre-stala teøi. A ovi kamenovi neka budu Izraelovimsinovima vjeçni spomen.”8 Izraelovi sinovi su uçinili tako upravo kako im jezapovjedio Joæua. Uzeli su dvanaest kamenova izsredine Jordana, kako je Gospodin rekao Joæui,prema broju Izraelovih plemena, donijeli su ihsobom u taboriæte i ondje ih stavili.9 A dvanaest drugih kamenova postavio je Joæuausred Jordana, na mjesto gdje su bile stajale nogesveøenika koji su nosili Zavjetnu ækrinju. Oni se joænalaze ondje do danaænjega dana.10 A sveøenici, koji su nosili ækrinju, bili su ostalistojeøi usred Jordana, dok se nije svræilo sve æto jeGospodin zapovjedio Joæui da objavi narodu æto jeMojsije zapovjedio Joæui; a narod je brzo preæaoprijeko.11 Tada se dogodilo da kad je sav narod bio pot-puno preæao prijeko, preæla je i Gospodinova ækri-nja i sveøenici pred oçima svega naroda.12 Rubenovci i Gadovci i polovica plemena Man-asehova proæli su prijeko naoruœani na çelu Izra-elovih sinova, kako im je zapovjedio Mojsije.13 Oko çetrdeset tisuøa naoruœanih ljudi poæli supred Gospodinom u boj na poljanu kod Jerihona.14 Taj dan Gospodin je uzvisio Joæuu pred oçimasvega Izraela, tako da su imali strahopoætovanjepred njim za sve dane njegova œivota, kao æto subili imali strahopoætovanje pred Mojsijem.15 Onda je rekao Gospodin Joæui, govoreøi:16 “Zapovjedi sveøenicima, koji nose ækrinju za-vjeta, neka izaåu iz Jordana!”17 I zapovjedio je Joæua sveøenicima: “Izaåite izJordana!”18 I dogodilo se, kad su izaæli sveøenici koji sunosili ækrinju Gospodinova zavjeta iz sredine Jor-dana. Jedva su dotaknule stope sveøenika suhuzemlju, vratila se voda Jordana opet na svojemjesto i preæla kao prije posvuda preko obala.19 Narod je izaæao iz Jordana deseti dan prvogamjeseca i utaborio se u Gilgalu na istoçnoj graniciJerihona.20 A onih dvanaest kamenova æto su ih bili uzelisobom iz Jordana, postavio je Joæua u Gilgalu.21 Tada je rekao Izraelovim sinovima, govoreøi:“Kad vaæa djeca poslije upitaju svoje oçeve: ‘Ætoznaçe ovi kamenovi?’22 Onda pouçite svoju djecu, govoreøi: ‘Izrael jeovdje preæao po suhom preko Jordana,’23 jer Gospodin, vaæ Bog, osuæio je vodu Jordanazbog vas dok niste proæli, kako je uçinio Gospodin,vaæ Bog, s Crvenim morem, koje je osuæio isprednas dok nismo proæli,24 da bi svi narodi zemlje mogli spoznati da je rukaGospodinova jaka, i vi se imate uvijek bojati Go-spodina, svojega Boga.”

5 Tako je bilo, kad su svi kraljevi Amorejaca, koji su s onu stranu Jordana na zapadu i svi kra-ljevi Kanaanaca na moru, çuli da je Gospodin os-uæio vodu Jordana ispred Izraelovih sinova, doknisu proæli, klonulo im posve srce i izgubili su svusrçanost pred Izraelovim sinovima.2 U ono vrijeme rekao je Gospodin Joæui: “Napravikamene noœeve i obreœi po drugi put Izraelove si-

123 Joæuanove!”3 I napravio je sebi Joæua kamene noœeve i obre-zao Izraelove sinove kod breœuljka prednjihkoœica.4 A uzrok zaæto ih obrezao Joæua, bio je ovaj: sviljudi koji su bili izaæli iz Egipta, muækarci i svi ratnici,bili su iza svojega izlaska iz Egipta pomrli na putuu pustinji.5 Jer svi ljudi koji su izaæli bili su obrezani, ali sviljudi koji su se rodili putujuøi kroz pustinju, poizlasku iz Egipta, nisu bili obrezani.6 Jer çetrdeset godina iæli su Izraelovi sinovi popustinji dok nisu pomrli svi ratnici koji su izaæli izEgipta, jer nisu posluæali zapovijedi Gospodi-novih, kojima se zakleo Gospodin da im neøe datividjeti zemlju koju je nama htio dati, kako je Gospo-din pod zakletvom obeøao njihovim oçevima, ze-mlju u kojoj teçe mlijeko i med.7 Tako je Joæua obrezao njihove sinove, koje jepostavio na njihovo mjesto, jer su bili joæ neobre-zani, poæto na putu nisu bili obrezani.8 Kad je sav narod bio obrezan, ostali su ondje,gdje su bili u taboru, sve dok nisu ozdravili.9 Onda je rekao Gospodin Joæui: “Danas samskinuo s vas sramotu egipatsku.” Zato se zove tomjesto Gilgal do danaænjega dana.10 Tako su Izraelovi sinovi taborili u Gilgalu,svetkovali su Pashu çetrnaesti dan toga mjesecauveçer na poljani kod Jerihona.11 I jeli su na dan po Pashi od plodova zemlje,beskvasan kruh i prœeno œito, upravo na taj dan.12 A iduøega dana prestala je mana, jer sad sumogli jesti od plodova zemlje. Kako Izraelovi sinovinisu viæe imali mane, hranili su se u onoj godini plo-dovima kanaanske zemlje.13 I dogodilo se kad se Joæua naæao jedanput predJerihonom, podigao je oçi i pogledao, a to stoji pre-ma njemu çovjek s golim maçem u svojoj ruci.Joæua je pristupio k njemu i upitao ga: “Jesi li ti snama ili s naæim neprijateljima?”14 On je odgovorio: “Nisam, nego sam zapovjed-nik vojske Gospodinove, a upravo sam doæao.” AJoæua je pao na zemlju na svoje lice, poklonio se iupitao ga: “Æto ima moj Gospodar reøi svojemsluzi?”15 A zapovjednik vojske Gospodinove rekao jeJoæui: “Izuj svoju obuøu sa svojih nogu, jer je svetomjesto na kojemu stojiæ.” I tako je uçinio Joæua.

6 Jerihon je imao zatvorena vrata i ostao je zat- voren zbog Izraelovih sinova; nitko nije mogaoiziøi van ni uøi unutra.2 Onda je rekao Gospodin Joæui: “Evo, dajem ti uruke Jerihon, njegova kralja i ratne junake.3 Vi øete svi obiøi oko grada, vi svi ratnici; obiåiteokolo grada jedanput! Tako çinite æest dana!4 A sedam sveøenika neka nosi sedam truba odovnujskih rogova pred ækrinjom! A sedmi danobiåite oko grada sedam puta, i sveøenici neka pri-tom trube u trube!5 Onda øe se dogoditi, da kad zatrube u ovnujskirog dugim glasom, neka sav narod, çim çujete glastrube, podigne iza glasa veliku viku; onda øe segradski zidovi sruæiti na tlo. Narod neka ondauzaåe, svaki s mjesta gdje stoji ravno naprijed!”6 Joæua, sin Nunov, pozvao je sveøenike i rekaoim: “Dignite Zavjetnu ækrinju, a sedam sveøenikaneka nosi sedam truba od ovnujskih rogova predGospodinovom ækrinjom!”7 A narodu je rekao: “Idite i koraçajte oko grada, i toratnici neka idu pred Gospodinovom ækrinjom!”8 I kad je Joæua bio to izgovorio narodu, poælo je

sedam sveøenika noseøi pred Gospodinom se-dam truba od ovnujskih rogova zatrubili su u trube,dok je ækrinja Gospodinova zavjeta iæla za njima.9 Ratnici su krenuli pred sveøenicima koji su trubiliu trube, a zaleåe je poælo za ækrinjom, dok su sve-øenici stalno trubili u trube.10 Onda je Joæua rekao narodu, govoreøi: “Vi nesmijete podiøi viku i nemojte da vam se çuje glas, inijedna rijeç ne smije iziøi iz vaæih usta dok vam jane reknem: ‘Viçite!’ Onda podignite viku!”11 Tako je pustio da Gospodinova ækrinja obiåeoko grada jedanput. Onda su otiæli u tabor i ostalisu preko noøi u taboru.12 Rano ujutro ustao je Joæua, a sveøenici su poni-jeli Gospodinovu ækrinju.13 Onda su sedam sveøenika noseøi sedam trubaod ovnujskih rogova pred Gospodinovom ækrin-jom iæli i stalno trubili u trube. Ratnici su iæli prednjima, a zaleåe je poælo za Gospodinovom ækrin-jom, dok su sveøenici stalno trubili u trube.14 I drugi dan su obiæli jedanput oko grada i vratilise onda natrag u tabor. Tako su uçinili æest dana.15 A dogodilo se sedmi dan da su rano ustali, kadje zora osvanula, i obiæli su oko grada isto onakosedam puta. Samo taj dan su obiæli oko grada se-dam puta.16 A sedmoga puta bilo je tako da kad su sveøenicizatrubili u trube, povikao je Joæua narodu: “Podig-nite viku, jer Gospodin vam predaje grad!17 A grad sa svim æto je u njemu neka propadne poGospodinu i bude uniæteno. Samo bludnica Ra-haba øe ostati na œivotu sa svima koji su kod nje ukuøi, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali.18 Ali vi se, u svakom sluçaju, çuvajte zakletoga,da ne biste po tome postali prokleti kad bi prisvojiliæto sebi od zakletoga i time na tabor Izraelov na-vukli zakletvu i spustili ga u nesreøu.19 A sve srebro i zlato, sve mjedeno i œeljeznoposuåe neka se posveti Gospodinu i neka doåe uriznicu Gospodinovu!”20 Tako je narod podigao viku kad su sveøenicizatrubili u trube. I dogodilo se da kad je narod za-çuo glas truba i podigao viku iz svega glasa, da suse sruæili zidovi na tlo. Onda je narod uzaæao ugrad, svaki je iæao s mjesta gdje je stajao ravnonaprijed, i zauzeli su grad.21 Onda su oætricom maça uniætili sve æto se nala-zilo u gradu, oboje muœeve i œene, mlade i stare,goveda, ovce i magarce.22 A Joæua je rekao onoj dvojici ljudi, koji su biliuhodili zemlju: “Idite u kuøu bludnice i izvediteodande œenu i sve æto ima, kao æto ste joj se zak-leli!”23 I mladi ljudi, koji su bili uhode, otiæli su i izveliRahabu, njezina oca, njezinu majku, njezinu braøui sve æto je imala. Tako su izveli sve njezine roåakei pustili ih izvan tabora izraelskoga.24 A grad i sve æto je bilo u njemu spalili su ognjem;samo su srebro i zlato, mjedeno i œeljezno posuåestavili u riznicu Gospodinova doma.25 A bludnicu Rahabu Joæua je ostavio na œivotu,s njezinim oçevim domom i sa svim æto je imala.Tako je ostala meåu Izraelovim sinovima do da-naænjega dana, jer je bila sakrila glasnike koje jeJoæua poslao uhoditi Jerihon.26 Tada ih je Joæua zakleo, govoreøi: “Prokletneka je pred Gospodinom çovjek koji hoøe opetsagraditi grad Jerihon! Svojim prvoroåencemneka mu postavi temelj i svojim najmlaåim sinomneka mu stavi vrata!”27 Tako je Gospodin bio s Joæuom, da se njegovoime razglasilo po cijeloj zemlji.

124Joæua

7 Ali su Izraelovi sinovi poçinili prijestup, jer su sebi prisvojili ono æto je zakleto, jer je Akan,sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od ple-mena Judina, uzeo sebi neæto od zakletoga. Zatose raspalila srdœba Gospodinova protiv Izraelovihsinova.2 Nato je Joæua poslao neke ljude iz Jerihona u Ajkod Bet-Avena, istoçno od Betela, i rekao im, go-voreøi: “Idite gore i uhodite zemlju!” Ljudi su otiæligore i uhodili su Aj.3 Kad su se vratili k Joæui, rekli su mu: “Ne treba iøigore sav narod, samo dvije tisuøe do tri tisuøe ljudineka idu da osvoje Aj. Ne muçi onamo sav narod,jer je njih samo malo.”4 Tako je otiælo onamo naroda jedno tri tisuøe ljudi,ali su ih ljudi iz Aja natjerali u bijeg.5 I ljudi iz Aja poubijali su ih oko trideset i æest ljudi,progonili su ih od gradskih vrata do u Æebarima ipotukli ih na obronku brijega; zbog toga je klonulosrce naroda i postalo kao voda.6 Tada je Joæua razderao svoje haljine, bacio sepred Gospodinovom ækrinjom niçice na svoje licesve do naveçer, on s Izraelovim starjeæinama, iposuli su prah na svoju glavu.7 Onda se pomolio Joæua: “Ah, Gospodine, Boœemoj, zaæto si preveo ovaj narod preko Jordana danas predaæ u ruke Amorejcima da nas uniæte? O,da smo radije ostali s onu stranu Jordana.8 Ah, Gospodine æto da kaœem kad je Izrael okreneleåa pred svojim neprijateljima.9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to øe çuti; oni øenas opkoliti, navaliti na nas i iskorijenit øe ime naæesa zemlje. Æto øeæ onda uçiniti od svojega velikogImena?”10 Onda je Gospodin rekao Joæui: “Ustani! Ætotako leœiæ na svojem licu?11 Izrael je sagrijeæio; prestupili su moju zabranukoju sam im dao. Prisvojili su sebi æto je zakleto,poçinili su kraåu, posakrivali su i stavili meåu svojestvari.12 Zato ne mogu viæe Izraelovi sinovi izdrœati predsvojom neprijateljima, nego moraju okrenuti leåapred svojim neprijateljima, jer su time postali os-uåeni na propast. Ja neøu viæe biti meåu vama,ako ne uniætite iz svoje sredine ono æto je zakleto.13 Ustani, posveti narod i objavi: ‘Posvetite se zasutra, jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:Zakleti predmeti postoje u tvojoj sredini, Izraele! Tine moœeæ izdrœati pred svojim neprijateljima dokne ukloniæ iz svoje sredine zakletve predmete.14 Zato øete sutra rano pristupiti po svojim ple-menima. I neka bude da pleme koje oznaçi Gospo-din, pristupi po svojim rodovima, i rod koji oznaçiGospodin neka pristupi po svojim obiteljima, iobitelj koju oznaçi Gospodin, neka pristupi iz njeçovjek za çovjekom.15 Onda neka bude da onaj tko se naåe s predme-tom zakletve neka se ognjem spali, on sa svim ætoposjeduje, jer je prestupio zapovijed Gospodino-vu, i jer je poçinio sramotu u Izraelu!”16 Tako je Joæua sutradan rano dao da pristupeIzraelovi sinovi po svojim plemenima, i bilo jeoznaçeno pleme Judino.17 Potom je dao da pristupi rod Judin, i bila jeoznaçena obitelj Zerahova. Nato je dao da pristupiobitelj Zerahova çovjek za çovjekom, i bio jeoznaçen Zabdi.18 Potom je dao da pristupi njegovo domaøinstvoçovjek za çovjekom, i bio je oznaçen Akan, sinKarmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od pleme-na Judina.19 Nato je Joæua rekao Akanu: “Moj sine, daj Gos-

podinu, Bogu Izraelovu slavu, pokaj mu se i priznajmeni æto si uçinio i ne krij mi niæta!”20 Akan je odgovorio Joæui: “Jest, ja sam sagri-jeæio Gospodinu, Bogu Izraelovu, i uçinio sam ovo:21 Kad sam vidio meåu plijenom lijepu babilonskuhaljinu, dvjesta æekela srebra i zlatnu æipku, pede-set æekela teæku, ja sam se polakomio i uzeo. To jezakopano u zemlji usred mojega æatora, sa sre-brom odozdol.”22 Joæua je poslao poslanike ondje, i oni su otrçaliu æator, i zaista bile su stvari zakopane u æatoru iodozdol srebro.23 Uzeli su to iz sredine æatora, donijeli Joæui i svimIzraelovim sinovima i stavili pred Gospodina.24 Onda je Joæua, i sav Izrael, uzeo Akana, sinaZerahova, i srebro, haljinu i zlatnu æipku, njegovesinove, njegove køeri, njegova goveda, njegovemagarce, njegove ovce, njegov æator i sve æto jeposjedovao, i izveli ih u Dolinu Akor.25 I Joæua je rekao: “Zaæto si nas unesreøio? Go-spodin øe tebe danas unesreøiti.” Onda su ga ka-menovali svi Izraelovi sinovi i ognjem ih spalilinakon kamenovanja.26 Podigli su nad njim veliku hrpu kamenja æto jetamo joæ do danas. Tako se Gospodin povratio odœestine svojega gnjeva. Zato se zove ono mjestoDolina Akor, do danaænjega dana.

8 Tada je Gospodin rekao Joæui: “Ne boj se i nemoj se smesti! Ustani i uzmi sobom sav na-rod koji je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajemti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, njego-vim gradom i njegovom zemljom.2 Uçini s Ajem i kraljem njegovim kako si uçinio sJerihonom i njegovim kraljem! Ipak plijen i stokusmijete uzeti za sebe. Namjesti zasjedu gradu izatebe!”3 Tako je ustao Joæua sa svim ljudima za boj da iduna Aj; i izabrao je Joæua trideset tisuøa hrabrih ju-naka, i poslao ih noøu.4 I zapovjedio im, govoreøi: “Pazite, vi se imatenamjestiti u zasjedu iza grada. Ne smijete seodviæe udaljivati od grada i budite svi spremni!5 Onda øu se ja sa svim ljudima koji su kod meneprimaknuti gradu, i ako oni onda kao prvi put izaåuprotiv nas, mi øemo bjeœati pred njima.6 Jer øe oni izaøi za nama tako daleko dok ih odvo-jimo od grada, jer oni øe misliti: ‘Bjeœe pred namakao prvi put.’ A mi øemo joæ dalje bjeœati prednjima.7 Onda vi ustanite iz zasjede i zauzmite grad, jer øevam ga Gospodin, vaæ Bog, dati u ruke.8 Kad zauzmete grad, zapalite ga, i uçinite po za-povijedi Gospodinovoj! Pazite, to vam je moja za-povijed!”9 Nato ih je Joæua otpustio, i oni su otiæli i smjestilise u zasjedu, i stajali su izmeåu Betela i Aja, za-padno od Aja; a Joæua je prenoøio onu noø meåuljudima.10 Onda sutradan rano obiæao je Joæua ljude ipoæao s Izraelovim starjeæinama na çelu ratnikaprotiv Aja.11 Svi ljudi za boj koji su bili kod njega, poçeli seprimicati i doæli do pred grad. Utaborili se sjevernood Aja. A leœala je dolina izmeåu njih i Aja.12 Tako je on uzeo oko pet tisuøa ljudi i namjestioih u zasjedu izmeåu Betela i Aja, zapadno odgrada.13 A kad su namjestili narod, sva vojska koja je bilagradu sa sjevera, i njihovo zaleåe æto je bilo sa za-pada gradu, Joæua je onu noø poæao posred do-line.

125 Joæua14 A kad je to vidio Ajski kralj, da su ljudi grada,uranili i poæli protiv Izraela u boj, on i sav njegovnarod su izaæli na dogovoreno mjesto kod pustinje.A on nije znao da mu je bila namjeætena zasjedaiza grada.15 A Joæua i svi Izraelovi sinovi su uçinili tako kaoda bi bili od njih potuçeni, i nagnuli bjeœati premapustinji.16 Tako je bio sazvan sav narod koji je bio u Aju daih tjera. I dok su tako tjerali Joæuu, sve su se viæeodvajali od grada.17 Nije ostao nitko u Aju i Betelu da nije poæao upotjeru za Izraelovim sinovima, a grad su staviliotvoren dok su tjerali Izraelove sinove.18 Onda je rekao Gospodin Joæui: “Digni koplje ætoti je u ruci protiv Aja, jer ti ga dajem u ruke.” I Joæuaje podigao koplje æto mu je bilo u ruci, protiv Aja.19 Tada se zasjeda brzo podignula sa svojegamjesta i potrçala çim je Joæua bio podigao ruku, iuæla u grad, zauzela ga i odmah zapalila grad.20 I kad su se Ajani obazreli, vidjeli su kako se dimiz grada diœe prema nebu. Nisu imali kamo bjeœatini ovamo ni onamo, jer se okrenula protiv progo-nitelja vojska, koja je bjeœala prema pustinji.21 A kad su vidjeli Joæua i sav Izrael da je zasjedazauzela grad i da se diœe dim iz grada, okrenuli sei udarili na Ajane.22 Onda su drugi iz grada izaæli pred njih, tako dasu se naæli meåu Izraelovim sinovima, jer jedni sudoæli s jedne strane, a drugi s druge strane. Potuklisu ih tako da ni jedan nije ostao œiv niti pobjegao.23 A kralja ajskoga uhvatili su œiva i doveli ga Joæui.24 I dogodilo se, kad su Izraelovi sinovi pobili sveAjane na slobodnom polju u pustinji kamo su ih biliprogonili, i kad su svi pali od maça i svi do posljed-njeg çovjeka bili uniæteni, da su se okrenuli svi Izra-elovi sinovi protiv Aja i pobili ga oætricom maça.25 I bilo je da je broj svih koji su pali onaj dan, ljudii œena, iznosio dvanaest tisuøa, sve samih Ajana.26 Joæua nije spustio svoju ruku koju je bio podi-gao s kopljem dokle nije pobio sve ajskestanovnike.27 Samo stoku i plijen toga grada uzeli su Izraelovisinovi sebi, po rijeçi Gospodinovoj, koju je on biodao Joæui.28 Tako je Joæua dao spaliti Aj i uçinio ga zauvijekruæevinom, pustinjom do danaænjega dana.29 A kralja ajskoga dao je objesiti na drvo doveçeri. A çim je zapalo sunce zapovjedio je Joæuada skinu s drveta njegovo truplo, i da ga onda bacena ulaz u grad, i da podignu nad njim veliku hrpukamenja, koja je joæ ondje do danaænjega dana.30 Onda Joæua napravio œrtvenik Gospodinu,Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,31 kako je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodinov,Izraelovim sinovima, kako je propisano u knjiziMojsijeva zakona: œrtvenik od neklesana kame-nja, na koje nije bilo doælo œeljezno oruåe. I prinijelisu na njemu œrtve paljenice Gospodinu i œrtvovaliœrtve mirotvorne.32 I ondje, pred oçima Izraelovih sinova, napisaoje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona koji je onnapisao.33 Tada su, sav Izrael sa svojim starjeæinama,poglavarima i sucima, stali s obje strane ækrinjeprema levitskim sveøenicima, koji su nosili ækrinjuGospodinova zavjeta, doæljaci i domaøi, jednapolovica na gori Gerizimu, druga polovica na goriEbalu, kako je nekada zapovjedio Mojsije, slugaGospodinov, da blagoslovi Izraelov narod.34 A poslije on je proçitao sve rijeçi zakona, bla-goslove i prokletstva, sve kako je zapisano u knjizi

zakona.35 Nije bilo nijedne rijeçi od svega æto je zapovje-dio Mojsije koje nije proçitao Joæua pred svomIzraelovom zajednicom, i pred œenama, djecom idoæljacima koji su œivjeli meåu njima.

9 A dogodilo se da kad su to çuli svi kraljevi koji su prebivali s ove strane Jordana na brdima iu nizinama i na svim obalama Velikoga mora svedo Lebanona: Hitejci, Amorejci, Kanaanci, Perize-jci, Hivejci i Jebusejci,2 skupili se da se sloœno bore protiv Joæue i Izrae-laca.3 A stanovnici Gibeona kad su çuli kako je Joæuauçinio s Jerihonom i Ajem,4 dali se prijevarom na posao, iæli su i pretvarali sekao da su poslanici. Uzeli su stare vreøe za svojemagarce i stare, poderane i pokrpane vinskemjeæine.5 Obuli su na svoje noge staru pokrpanu obuøu iiznoæene haljine i ponijeli sobom na put kruh os-uæen i pljesnjiv.6 I otiæli su k Joæui, u tabor u Gilgal, i rekli njemu iIzraelovom narodu: “Doæli smo iz daleke zemlje,zato sada zakljuçite s nama ugovor.”7 Onda su Izraelovi ljudi izjavili Hivejcima: “Moœebiti da prebivate meåu nama; kako da onda zak-ljuçimo ugovor s vama?”8 Oni su govorili Joæui: “Mi smo tvoje sluge.” Kad ihje Joæua upitao: “Tko ste i odakle dolazite?”9 Odgovorili mu: “Iz zemlje vrlo daleke doæle sutvoje sluge zbog slave Gospodina, tvojega Boga,jer smo çuli glas o njemu i sve æto je uçinio u Egiptu;10 i sve æto je uçinio dvojici kraljeva amorejskih sonu stranu Jordana, Sihonu, heæbonskom kralju, iOgu, baæanskom kralju u Aætarotu.11 Onda su nam rekle starjeæine naæe i svi stanov-nici zemlje: ‘Uzmite sebi hrane za put, idite im ususret i recite im: ’Mi smo vaæe sluge, zakljuçiteugovor s nama!’12 Ovo je naæ kruh, bio je joæ vruø kad smo ga odkuøe uzeli sobom za put, u dan kad smo izaæli dadoåemo k vama. Sad vidite da je osuæen i pljesnjiv.13 I ovo su vinske mjeæine koje su bile nove kad ihsmo ih napunili. A sad vidite, poderane su. I ovo sunaæe haljine i naæa obuøa, zbog dalekog puta sas-vim su poderane.”14 Onda su Izraelovi ljudi uzeli neæto od njihovehrane, ali nisu potraœili odluke Gospodinove.15 A Joæua je uçinio s njima mir i zakljuçio s njimaugovor, da øe ih ostaviti na œivotu. I zakleli su im sepoglavari zajednice.16 I dogodilo se nakon tri dana zakljuçenja ugo-vora s njima, spoznali su da su iz blizine i da prebi-vaju u njihovoj blizini.17 Tada se podigli Izraelovi sinovi i treøi dan doælisu u njihove gradove. A njihovi gradovi se zvaliGibeon, Kefirah, Beerot i Kirjat-Jearim.18 A Izraelovi sinovi nisu im uçinili niæta na œao, jersu im se poglavari zajednice zakleli Gospodinom,Bogom Izraelovim. Zato je sva zajednica mrmljalaprotiv poglavara.19 Tada su svi poglavari govorili cijeloj zajednici:“Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izra-elovim, zato im ne smijemo niæta uçiniti.20 Ovako øemo postupati s njima: darovat øemoim œivot da ne doåe gnjev na nas zbog zakletvekojom smo im se zakleli.”21 I poglavari su im izjavili: “Neka ostanu na œivotu,ali neka sijeku drva i nose vodu za svu zajednicukako su im obeøali poglavari.22 Tada ih je Joæua dao dozvati i rekao im: “Zaæto

126Joæuaste nas prevarili, govoreøi: ‘Vrlo daleko prebivamood vas, kad eto prebivate meåu nama?’23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka ro-bovi, da sijeçete drva i nosite vodu za kuøu mojegaBoga!”24 Oni su odgovorili Joæui i rekli mu: “Zato æto jetvojim slugama bilo javljeno da je Gospodin, vaæBog, zapovjedio svojem sluzi Mojsiju da vam jedao svu zemlju i da iskorijeni sve stanovnike zem-lje ispred vas. Stoga smo se jako bojali za svojœivot od vas i to smo uçinili.25 A sada smo eto u tvojoj ruci, pa çini s nama kakoti se uçini dobro i pravo.”26 Tako je uçinio s njima na spomenuti naçin isaçuvao ih od Izraelovih sinova tako da ih nisupobili.27 I toga dana im je odredio Joæua da sijeku drva inose vodu za zajednicu i za Gospodinov œrtvenikdo danaænjega dana na mjestu koje bi izabrao Go-spodin.

10 Nato se dogodilo, kad je Adoni-Zedek, jeru- zalemski kralj, saznao kako je Joæua osvo-jio Aj i potpuno ga uniætio, i kako je uçinio s Jeri-honom i njegovim kraljem, tako je uçinio i s Ajem injegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona zak-ljuçili mir s Izraelom i ostali meåu njima;2 da su se vrlo bojali, jer je Gibeon bio velik grad,kao kakav kraljevski grad, i bio je veøi od Aja, a svisu njegovi ljudi bili hrabri.3 Zato je poruçio Adoni-Zedek, jeruzalemski kralj,Hohamu, hebronskom kralju, Piramu, jarmutskomkralju, Jafiji, lakiækom kralju, i Debiru, eglonskomkralju:4 “Doåite k meni i pomozite mi da porazimoGibeon, jer je napravio mir s Joæuom i sa Izraelo-vim sinovima!”5 Stoga pet amorejskih kraljeva, jeruzalemskikralj, hebronski kralj, jarmutski kralj, lakiæki kralj,eglonski kralj, skupili se i poæli gore sa svim svojimvojskama, i utaborili se ispred Gibeona i napali ga.6 A Gibeonci su poslali k Joæui u tabor u Gilgal iporuçili: “Ne diœi svojih ruku sa svojih sluga! Doåibrzo k nama, spasi nas i pomozi nam, jer su seujedinili protiv nas svi amorejski kraljevi koji prebi-vaju u gorama.”7 Onda se Joæua spustio iz Gilgala, on i s njim savratni narod, i svi silni junaci.8 A Gospodin je rekao Joæui: “Ne boj ih se, jer ihdajem u tvoje ruke. Ni jedan od njih se neøe odrœatipred tobom.”9 Stoga je Joæua udario na njih iznenada, hodali susvu noø od Gilgala.10 Tako ih je smeo Gospodin pred Izraelom da suih ovi ljuto pobili kod Gibeona, i tjerali ih putomprema Bet-Horonu i udarali ih sve do Azeke iMakede.11 I dogodilo se kad su na bijegu pred Izraelom biliniz vrlet bethoronsku, bacao je Gospodin na njihveliku tuçu s neba sve do Azeke, tako da su bilipotuçeni. Viæe je bilo onih koji su poginuli od kame-ne tuçe nego onih koje je pobio maç Izraelovih si-nova.12 Onda je rekao Joæua Gospodinu, na dan kad jeGospodin predao Amorejce Izraelovim sinovima, ipovikao pred Izraelovim sinovima, govoreøi:“Stani, sunce, iznad Gibeona i mjeseçe u Doliniajalonskoj!”13 I zaustavilo se sunce i zaustavio se mjesec, dokse nije narod osvetio svojim neprijateljima. Ne stojili to napisano u knjizi Jaæer? Tako je stajalo suncenasred neba i skoro sav dan nije htjelo zaøi.

14 Takva dana nije bilo ni prije ni poslije da je Go-spodin posluæao glas çovjeka, jer se Gospodinborio za Izrael.15 Nato se vratio Joæua sa svim Izraelom u tabor uGilgal.16 A onih pet kraljeva su pobjegli i sakrili se u æpiljikod Makede.17 I to je bilo javljeno Joæui, govoreøi: “Pet kraljevaje naåeno skrivenih u æpilji kod Makede.”18 A Joæua je rekao: “Dovucite veliko kamenjepred ulaz æpilje i postavite ljude pred nju da ju çuva-ju!19 A vi drugi ne stojte, nego progonite svoje nepri-jatelje i napadajte njihove redove! Ne dajte im dauteknu u svoje gradove, jer vam ih je dao u rukeGospodin, vaæ Bog.”20 Tada se dogodilo, dok ih je Joæua i Izraelovi si-novi, u vrlo velikom boju, pobili do kraja, samo suse neki mogli spasiti i pobjeøi u tvrde gradove.21 I sav se narod vratio u miru k Joæui u tabor uMakedu, a da nitko nije maknuo svojim jezikomprotiv Izraelovih sinova.22 Tada je Joæua rekao: “Otvorite ulaz u æpilju i iz-vedite mi iz æpilje onih pet kraljeva!”23 Uçinili su tako i izveli mu iz æpilje onih pet kra-ljeva: jeruzalemskoga kralja, hebronskoga kralja,jarmutskoga kralja, lakiækoga kralja i eglonskogakralja.24 A kad su izveli te kraljeve k Joæui, sazvao Joæuasve Izraelove ljude i rekao voåama vojnika koji subili krenuli s njim: “Pristupite i stavite nogu na æijutim kraljevima!” Oni su pristupili i stavili im svojunogu na æiju.25 Onda im rekao Joæua: “Ne bojte se i ne straæitese! Budite jaki i hrabri jer øe tako Gospodin uçinitisvim vaæim neprijateljima s kojima øete se boriti.”26 Nato ih je dao Joæua posjeøi i poubijati i na petstabala objesiti. Visjeli su na stablima do veçeri.27 A o zapadu sunçanom zapovjedio je Joæua, tesu ih skinuli sa stabla i bacili u æpilju, u koju su se bilisakrili, i stavili veliko kamenje na ulaz u æpilju, kojeje ostalo ondje do danaænjega dana.28 Na taj dan Joæua je osvojio Makedu, udario nagrad zajedno s njegovim kraljem, oætricom maça.Potpuno ih je uniætio, sve stanovniætvo koje je bilou njemu, i nije pustio nijednoga da pobjegne. Smakedskim kraljem uçinio je isto onako kako jeuçinio s jerihonskim kraljem.29 Onda je Joæua otiæao sa svim Izraelom odMakede dalje u Libnu; i oni su vojevali protiv Libne.30 Gospodin je i nju zajedno s njezinim kraljempredao u ruke Izraela; oni ga udarili, i sav narod kojije bio u njemu oætricom maça. Nije ostavio ni nijed-noga, nego je uçinio s njezinim kraljem isto onakokako je uçinio s jerihonskim kraljem.31 Onda je Joæua otiæao sa svim Izraelom od Libnedalje u Lakiæ, utaborili se pred njim i oni su vojevaliprotiv njega.32 I Gospodin predao Lakiæ u ruke Izraela. On gaosvojio drugi dan, udario njega i sav narod koji jebio u njemu oætricom maça, isto onako kako jeuçinio s Libnom.33 Onda je doæao Horam, gezerski kralj, dapomogne Lakiæu, a Joæua je udario na njega i nje-gove ljude dok ni jedan nije ostao œiv.34 Potom je poæao Joæua sa svim Izraelom od Lak-iæa dalje u Eglon, utaborili se pred njim i vojevaliprotiv njega.35 Joæ isti dan osvojili su ga i udarili ga oætricommaça. Sve koji su bili u njemu uniætio onoga dana,isto onako kako je uçinio s Lakiæom.36 Onda se podigao Joæua sa svim Izraelom od

127 JoæuaEglona u Hebron, i vojevali protiv njega,37 I osvojili su ga i udarili ga oætricom maça za-jedno s njegovim kraljem, sa svim njegovimgradovima i sav narod koji je bio u njemu. Nije os-tavio ni nijednoga, po svemu kako je uçinio sEglonom, nego ga potpuno uniætio i sve koji su biliu njemu.38 Potom se okrenuo Joæua sa svim Izraelomprema Debiru, i vojevali su protiv njega.39 Osvojio ga s njegovim kraljem i sa svimnjegovim gradovima. Udarili su ih oætricom maça iuniætili sav narod koji je bio u njemu. Nije ostavio ninijednoga. Kako je uçinio s Hebronom, tako jeuçinio i s Debirom i njegovim kraljem, isto onakokako je uçinio i s Libnom i njezinim kraljem40 Tako je Joæua zauzeo svu zemlju, gore, juœnikraj, nizine i breœuljke sa svim njihovim kraljevima.Nije ostavio ni nijednoga, nego je potpuno uniætiosve æto je disalo, kako je zapovjedio Gospodin,Bog Izraelov.41 Joæua ih pobio od Kadeæ-Barnea do Gaze, nad-alje svu zemlju goæensku do Gibeona.42 Sve one kraljeve i njihovu zemlju uzeo je Joæuau isto vrijeme, jer se za Izrael borio Gospodin, BogIzraelov.43 Potom se vratio Joæua sa svim Izraelom u taboru Gilgal.

11 I dogodilo se, kad je to çuo Jabin, hasorski kralj, poslao je poruku k Jobabu, madonskomkralju, i æimronskom kralju i akæafskom kralju,2 i kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici juœnood Kinereta, u nizini i na dorskoj visini na zapadu,3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima,Hitejcima, Perizejcima i Jebusejcima u gorama iHivejcima pod Hermonom u zemlji Mispa.4 Tako su oni izaæli sa svim svojim vojskama. Bio jeto ratni narod, i mnogobrojan kao pijesak na mor-skoj obali, s vrlo mnogim konjima i bojnim kolima.5 Kad su se ti svi kraljevi sastali, doæli su i utaborilise na vodi Meromu da se bore s Izraelom.6 A Gospodin je rekao Joæui: “Ne boj ih se, jer sutrau ovo doba sve øu ih pobijene staviti pred Izraela.Njihove konje ohromi i njihova bojna kola ognjemspali!”7 Onda je Joæua sa svim svojim ratnicima poæaoprotiv njih na vodi Meromu, i oni su ih napali.8 I Gospodin ih je dao u ruke Izraelu koji ih je po-razio i potjerao do Velikoga Sidona i do MisrefotMajima i do u dolinu Mispe na istoku; potukao ihdok viæe nije preostao ni jedan.9 Joæua im onda uçinio kako mu je Gospodin zapo-vjedio: njihove konje osakatio i njihova bojna kolaognjem spalio.10 Onda se vratio Joæua i zauzeo Hazor i dao nje-gova kralja smaknuti maçem. Hazor je bio prijeglavni grad svima onim kraljevstvima.11 Pobili su sav narod koji je bio u njemu oætricommaça i potpuno ih uniætili. Niæta œivo nije ostalo.Onda je Hazor dao spaliti ognjem.12 Tako je sve one kraljevske gradove sa svim nji-hovim kraljevima Joæua pobio oætricom. Potpunoih uniætio kako je zapovjedio Mojsije, sluga Boœji.13 Ali nijedan grad koji je stajao na svojim visina-ma Izrael nije spalio, osim Hazora kojega je Joæuaspalio.14 Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeli su Izra-elovi sinovi za sebe. A sve ljude su udarili oætricommaça, dok ih posve nisu uniætili; nisu ostavilinikoga disati.15 Kako je Gospodin zapovjedio svojemu sluziMojsiju, tako je Mojsije zapovjedio Joæui, i tako je

uçinio Joæua. Niæta nije izostavio od svega æto jeGospodin zapovjedio Mojsiju.16 Tako je zauzeo Joæua svu tu zemlju, gore, savjuœni kraj, svu zemlju goæensku, nizine, jordanskuravnicu, Izraelove gore i njihovu nizinu,17 od golih gora æto se diœu prema Seiru, do Baal-Gada u lebanonskoj ravnici pod gorom Hermo-nom. Sve njihove kraljeve zarobio i dao ih pogubiti.18 Dugo vremena ratovao je Joæua sa svim onimkraljevima.19 Nije bilo grada koji bi se mirno predao Izraelo-vim sinovima, osim Hivejaca, koji su stanovali uGibeonu. Sve druge su osvojili u boju.20 Jer je od Gospodina bilo tako odreåeno da im seotvrdne srce, te da poåu u boj protiv Izraela, takoda bi ih mogao potpuno uniætiti, i da ne prime smi-lovanje, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.21 Onda je izaæao Joæua i uniætio Anakovce u go-rama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim jude-jskim gorama i na svim Izraelovim gorama; Joæuaih je potpuno uniætio zajedno s njihovim gradovi-ma.22 Nijedan Anakovac nije ostao viæe u zemlji Izra-elovih sinova; samo ih je neæto ostalo u Gazi, Gatui Aædodu.23 Tako je zauzeo Joæua svu zemlju, upravo ona-ko kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju; i Joæua judao Izraelu u baætinu, po njihovim redovima, i ponjihovim plemenima. Onda je zemlja poçinula odrata.

12 Ovo su kraljevi zemlje koje su pobijedili Izra- elovi sinovi, i çiju su zemlju osvojili: s onustranu Jordana na istoku od rijeke Arnona do goreHermona i svu ravnicu istoçno od Jordana:2 Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Heæbonui vladao nad polovicom Gileada, od Aroera, kojileœi na obali Rijeke Arnona, od sredine te rijeke,sve do rijeke Jaboka, koji je granica Amonaca,3 i istoçne strane Jordanske doline do mora Kiner-eta i sve do Mora Arabe (Slanoga mora), putprema Bets-Jeæimotu i juœno uz podnoœje obro-naka Pisge.4 Oga baæanskog kralja i njegovo podruçje, koji jebio od ostataka Refaima i prebivao u Aætarotu iEdreji.5 Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelimBaæanom do granice Girgaæejaca i Maakatejaca ipolovicom Gileada i sve do granice Sihona,heæbonskoga kralja.6 Tada su ih Mojsije, sluga Gospodinov, i Izraelovisinovi porazili. Mojsije, sluga Gospodinov, dao jeto u posjed Rubenovcima, Gadovcima i poloviciplemena Manasehova.7 A ovo su kraljevi zemlje koje su Joæua i Izraelovisinovi pobijedili u jordanskoj zapadnoj zemlji, odBaal-Gada u Lebanonskoj dolini do golih gora ætose diœu prema Seiru, i njihovu zemlju dao je Joæuau posjed Izraelovim plemenima po njihovim di-jelovima.8 U gorskoj zemlji, u nizinama, u jordanskojravnici, na obroncima, u pustinji i u juœnom kraju,zemlju Hitejaca, Amorejaca, Kanaanaca, Perize-jaca, Hivejaca i Jebusejaca:9 Jedan jerihonski kralj, jedan ajski kralj kodBetela;10 Jedan jeruzalemski kralj; jedan hebronski kralj;11 jedan jarmutski kralj; jedan lakiæki kralj;12 jedan eglonski kralj; jedan gezerski kralj;13 jedan debirski kralj; jedan gederski kralj;14 jedan hormski kralj; jedan aradski kralj;15 jedan libnaski kralj; jedan adulamski kralj;

128Joæua16 jedan makedski kralj; jedan betelski kralj;17 jedan tapuahski kralj; jedan heferski kralj;18 jedan afeçki kralj; jedan æaronski kralj;19 jedan madonski kralj; jedan hasorski kralj;20 jedan æimron-meronski kralj; jedan akæafskikralj;21 jedan tanaaçki kralj; jedan megidski kralj;22 jedan kedeæki kralj; jedan jokneamski kralj naKarmelu;23 jedan dorinski kralj na visinama dorinskim;jedan kralj naroda u Gilgali;24 jedan kralj tirzahski, svega trideset i jedan kralj.

13 Kad je Joæua i odmakao u svojim godinama, je rekao mu Gospodin: “Ti si star i vremeæan,a velik dio zemlje ostao je joæ neosvojen.2 Ovo je zemlja koja je joæ ostala: sve pokrajineFilistejaca i sva zemlja Geæurejaca;3 od Æihora koji je istoçno od Egipta, sve do ekro-nske granice na sjeveru, æto pripada Kanaancima;pet kneœevina filistejskih, naime, u Gazejci, Aædo-dejci, Aækelonci, Gitejci i Ekronci, dalje Avimci;4 na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Mearah æto pri-pada Sidoncima sve do Afeke, do amorejske gran-ice;5 onda zemlja Gebalijana i sav Lebanon u is-toçnom dijelu, od Baal-Gada na podnoœju Her-mona do ulaza u Hamat.6 Sve stanovnike Lebanona do Misrefota, sve Si-donce—njih øu ja sam otjerati ispred Izraelovih si-nova. Samo razdijeli to Izraelu œdrijebom u baætinukako sam ti zapovjedio.7 Stoga sad razdijeli tu zemlju u baætinu meåu de-vet plemena i polovicu plemena Manasehova!”8 S drugom polovicom plemena primili su Ruben-ovci i Gadovci svoj dio æto im ga je Mojsije odredio,istoçno preko Jordana, kako im ga je dao Mojsije,sluga Gospodinov:9 od Aroera koji leœi na obali Rijeke Arnona i gradkoji je u sredini doline, i svu ravnicu Medebe sve doDibona;10 i sve gradove amorejskog kralja Sihona, koji jevladao u Heæbonu, do granice Amonaca;11 i Gilead i pokrajinu Geæurejaca i Maakatejaca, isvu goru Hermon i sav Baæan sve do Salke;12 sve kraljevstvo Oga u Baæanu, koji je vladao uAætarotu i Edreju, Og je bio joæ preostao od osta-taka divova, koje je Mojsije pobijedio i protjerao iznjihova posjeda.13 Ali Geæurejce i Maakatejce nisu protjerali Izra-elovi sinovi, i tako su ostali Geæurejci i Maakatejcimeåu Izraelom do danaænjega dana.14 Samo plemenu Levijevu nije dao baætine: ogn-jene œrtve Gospodina, Boga Izraelova, jesunjegova baætina, kako mu je obeøao.15 Mojsije je dao plemenu Rubenovih sinova di-jelove po njihovim rodovima.16 Oni su dobili podruçje od Aroera i od grada usredini doline i svu ravnicu kod Medebe:17 Heæbon sa svim svojim gradovima koja leœe naravnici, Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon,18 Jahaz, Kedemot, Mefaat,19 Kirjatajim, Sibmu, Zeret-Æahara na gori u dolini,20 Bet-Peor, obronke Pisge i Bet-Jeæimot21 sve druge gradove na ravnici i sve kraljevstvoamorejskog kralja Sihona, koji je vladao uHeæbonu; kojega je Mojsije pobijedio zajedno smidjanskim poglavarima, Evijem Rekemom,Surom, Hurom i Rebom, Sihonovim poglavarima,koji su prebivali u zemlji.22 I vraçara Balaama, sina Beorova, ubili su Izra-elovi sinovi maçem, poæto su bili poubijali druge

maçem.23 Granica Rubenovih sinova bila je Jordan s oba-lom. To je bila baætina Rubenovih sinova po njiho-vim rodovima: gradovi sa svojim selima.24 Onda je dao Mojsije plemenu Gadovu, Gado-vim sinovima, dijelove po njihovim rodovima.25 Oni su dobili ovo podruçje: Jazer i sve gradovegileadske, polovicu zemlje Amonaca do Aroera,ispred Rabe,26 i od Heæbona do Ramah-Mispe i Betonima i odMahanaima do debirske pokrajine;27 i u dolini: Bet-Haram, Bet-Nimra, Sukot i Safon,ostatak kraljevstva Sihona, heæbonskoga kralja;Jordan sa svojom obalom sve do kraja Kineret-skoga mora, istoçno na drugoj strani Jordana.28 To je baætina Gadovih sinova po njihovim ro-dovima, gradovi sa svojim selima.29 Onda je dao Mojsije polovici plemena Manase-hova dijelove, i to polovica plemena Manasehovihsinova dobilo je po svojim rodovima.30 Njihovo podruçje se proteœe od Mahanaima,sav Baæan, sve kraljevstvo Oga, baæanskog kralja,i svi Jairovi gradovi æto su u Baæanu, æezdeset gra-dova.31 A polovicu Gileada i Aætarot i Edrej, glavnegradove kraljevstva Oga u Baæanu, dobili su sinoviMakira, sina Manasehova, i to polovica Makirovihsinova po njihovim rodovima.32 To je æto je razdijelio kao baætinu Mojsije naMoapskim poljanama, s onu stranu Jordana, is-toçno od Jerihona.33 A plemenu Levijevu nije dao Mojsije baætine.Gospodin, Bog Izraelov, jest njihova baætina, kakoim je obeøao.

14 Ovo su podruçja æto su baætinili Izraelovi si- novi u zemlji Kanaanaca, æto su im sveøenikEleazar i Joæua, sin Nunov, i plemenski poglavariIzraelovih sinova, razdijelili kao baætinu.2 Njihovu baætinu razdijelili su œdrijebom, kako jeGospodin odredio preko Mojsija za devet plemenai polovicu plemena.3 Mojsije je odredio baætinu dvama plemenima ipolovici plemena, s onu stranu Jordana, a Leviti-ma nije bio dao baætine meåu njima.4 Jer Josipovih sinova bila su dva plemena: Man-aseh i Efraim. A Levitima nisu dali dijela u zemlji,nego samo gradove za prebivanje i njihove paæn-jake za njihovu stoku i za njihov imetak.5 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako suuçinili Izraelovi sinovi i razdijelili zemlju.6 Onda su pristupili Judini sinovi k Joæui u Gilgalu.Kaleb, sin Jefuneov, Kenizejac, i rekao mu: “Tiznaæ æto je odredio Gospodin Mojsiju, Boœjemu ço-vjeku, za mene i za tebe u Kadeæ-Barneu.7 Bilo mi je çetrdeset godina kad me poslao Mo-jsije, sluga Gospodinov, iz Kadeæ-Barnea, dauhodim zemlju, i donio sam mu izvjeætaj, kako sammislio u svojemu srcu.8 A moji sudruzi, koji su iæli sa mnom, ustraæili susrce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospo-dina, svojega Boga.9 I zakleo se Mojsije onaj dan: ‘Zemlja, na koju jestupila tvoja noga, neka pripadne tebi i tvojim si-novima kao baætina u vjeçna vremena, jer si posvestupio na stranu Gospodina, mojega Boga.’10 I Gospodin me, kako vidiæ, po svojemu obeøa-nju saçuvao u œivotu punih çetrdeset i pet godinaod vremena kad je Gospodin rekao Mojsiju onu ri-jeç dok je Izrael iæao po pustinji; i sada, evo me,danas imam osamdeset i pet godina.11 Danas sam joæ krepak kao onda kad me je

129 JoæuaMojsije poslao. Moja snaga danas joæ je kao mojasnaga onda kad se trebalo boriti i dolaziti i odlaziti.12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju jeonda govorio Gospodin, jer ti si sam onda çuo dasu ondje Anakovci i veliki utvråeni gradovi. Moœdaje Gospodin sa mnom, i ja øu ih moøi protjerati,kako je to obeøao Gospodin.”13 Onda ga blagoslovio Joæua, i on je dao Kalebu,sinu Jefuneovu, Hebron kao baætinu.14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu,Kenizejcu, kao baætina sve do danaænjega dana,jer se on svom svojom duæom drœao Gospodina,Boga Izraelova.15 Hebron se prije zvao grad Kirjat-Arba, jer Arbaje bio najveøi çovjek meåu Anakovcima. Onda jezemlja poçinula od rata.

15 Ovo je onda bio dio za pleme Judinih sinova po njihovim rodovima: Granica Edoma, juœnood Pustinje Zin na granici krajnjeg juga.2 A njihova juœna granica poçinje od Slanogamora, od zaljeva koji je okrenut prema jugu.3 Onda ide na juœnu stranu uspona Akrabima,prolazi uz Zin, uzlazi na juœnoj strani Kadeæ-Barnea, prolazi dalje uz Hezron, diœe se onda naAdar, okreøe se prema Karkai.4 Potom ide prema Azmoni i produœuje do egipat-skog potoka, dok granica ne zavræi na moru. Toneka vam bude juœna granica!5 Istoçna je granica Slano more do uæøa Jordana.Sjeverna granica poçinje na sjevernom kraju morakod uæøa Jordana.6 Onda se diœe granica u Bet-Hoglu, teçe sjevernouz Bet-Arabu, onda ide gore na kamen Bohana,sina Rubenova.7 Potom se diœe granica od doline Akora premaDebiru, okreøe se na sjever prema Gilgalu, koji leœinaprema usponu Adumimu æto se nalazi juœno odpotoka. Onda se granica pruœa vodi En-Æemeæa iide dalje do studenca Rogela.8 Nato se granica diœe preko doline sina Hinomovajuœno od sljemena Jebusejaca, to jest Jeruzal-ema. Potom se granica penje k vrhuncu gore, kojaje pred dolinom Hinom na zapadu, na sjevernomkraju ravnice Refaima.9 Od vrhunca gore savija se onda granica k izvoruvode Neftoah, ide dalje prema gradovima goreEfrona i odvija se k Baali, to jest Kirjat-Jearimu.10 Od Baale okreøe se granica na zapad premagori Seiru, na sjevernu stranu od gore Jearima, tojest Kesalona, spuæta se u Bet-Æemeæ i ide kTimni.11 Dalje ide granica k sjevernom obronku Ekrona,potom se proteœe do Æikrone, ide prema gori Baalii teçe dalje do Jabneela; i granica se zavræi namoru.12 Zapadna je granica Veliko more s obalom. To jegranica plemena Judinih sinova unaokolo po nji-hovim rodovima.13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dao je dio meåuJudinim sinovima, kako je zapovjedio GospodinJoæui, naime, grad Kirjat-Arbu, koji je Hebron.(Arba je bio Anakov otac).14 Kaleb je protjerao odatle tri Anakova sina,Æeæaja, Ahimana i Talmaja, Anakove sinove.15 Odatle je otiæao protiv stanovnika Debira; Debirse prije zvao Kirjat-Sefer.16 Onda je rekao Kaleb: “Tko svlada i osvoji Kirjat-Sefer, dat øu mu svoju køer Aksu za œenu.”17 I osvojio ga Otniel, sin Kenazov, koji je bio bratKalebov. I dao mu svoju køer Aksu za œenu.18 A kad je polazila, nagovorila je svojega oca i

izmolila od njega komad obradive zemlje. Ona sespustila s magarca i Kaleb je upitao: “A æto ti œeliæ?”19 Ona je odgovorila: “Daj mi blagoslov, jer si midao juœnu zemlju, pa daj mi i vodene izvore.” Ondajoj je dao izvore u visini i izvore u nizini.20 To je baætina plemena Judinih sinova po njiho-vim rodovima.21 Krajnji juœni gradovi plemena Judinih sinovaprema edomskoj granici bili su: Kabseel, Eder,Jagur,22 Kina, Dimona, Adada,23 Kadeæ, Hazor, Jitnan,24 Zif, Telem, Bealot,25 Hazor, Hadada, Kirjat-Hezron, to jest Hazor,26 Amam, Æema, Molada,27 Hazar-Gada, Heæmon, Bet-Pelet,28 Hazar-Æual, Beer-Æeba, Bizjotja,29 Baala, Ijim, Esem,30 Eltolad, Kesil, Hormah,31 Siklag, Madmana, Sansana,32 Lebaot, Æilhim, Ain i Rimon: svega dvadeset idevet gradova sa svojim selima.33 U nizini: Eætaol, Zorah, Aæna,34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam,35 Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka,36 Æaraim, Aditaim, Gederah i Gederotaim: çetr-naest gradova sa svojim selima.37 Zenan, Hadaæa, Migdal-Gad,38 Dilean, Mispa, Jokteel,39 Lakiæ, Bozkat, Eglon,40 Kabon, Lahmas, Kitliæ,41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: æesna-est gradova sa svojim selima.42 Libna, Eter, Aæan,43 Jeftah, Aæna, Nesib,44 Keila, Akzib i Mareæa: devet gradova sa svojimselima.45 Ekron sa svojim gradovima i selima;46 od Ekrona do mora sve æto je kod Aædoda i nje-govih sela;47 Aædod sa svojim gradovima i selima, Gaza sasvojim gradovima i selima do potoka egipatskoga;granica je Veliko more.48 U gori: Æamir, Jatir, Sokoh,49 Dana, Kirjat-Sana, to jest Debir,50 Anab, Eætemoh, Anim,51 Goæen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa svo-jim selima.52 Arab, Dumah, Eæean,53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devetgradova sa svojim selima.55 Maon, Karmel, Zif, Jutah,56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah,57 Kain, Gibea i Tamna: deset gradova sa svojimselima.58 Halhul, Bet-Zur, Gedor,59 Maarat. Bet-Anot Eltekon: æest gradova sa svo-jim selima.60 Kirjat-Baal, to jest Kirjat-Jearim, Rabah: dvagrada sa svojim selima.61 U pustinji: Bet-Araba, Midin, Sekaka,62 Nibæam, Slani grad, i En-Gedi: æest gradova sasvojim selima.63 A Jebusejce, koji su prebivali u Jeruzalemu,nisu mogli protjerati Judini sinovi. Tako su ostaliJebusejci sa Judinim sinovima u Jeruzalemu dodanaænjega dana.

16 Josipovi sinovi dobili su œdrijebom svoj pos- jed od Jordana kod Jerihona, istoçno od jeri-honskih voda, nadalje pustinju, koja se diœe od

130JoæuaJerihona na Betelsku goru.2 Onda ide granica od Betela u Luz i pruœa seprema granici Arkijaca do Atarota,3 potom se spuæta na zapad do granice Jafletejado granice donjega Bet-Horona i do Gezera, injezin kraj zavræava na moru.4 I Josipovi sinovi, Manaseh i Efraim, primili susvoju baætinu.5 Granica Efraimovih sinova po njihovim rodovimabila je ova: granica njihove baætine ide na istoku odAtarot-Adara do gornjega Bet-Horona.6 Odatle teçe granica prema moru, sjeverno odMikmetata. Potom se savija granica k istoku uTaanat-Æilo i prolazi s istoka do Janoaha.7 Onda od Janoaha silazi u Atarot i Naarat, do-takne se Jerihona i svræi na Jordanu.8 Od Tapuaha ide granica prema zapadu do po-toka Kane i svræi na moru. To je baætina plemenaEfraimovih sinova po njihovim rodovima.9 K tomu dolaze efraimski gradovi, koji su bili odvo-jeni usred baætine Manasehovih sinova, svi gra-dovi sa svojim selima.10 A nisu protjerali Kanaance koji su prebivali uGezeru. Tako su ostali Kanaanci meåu Efraimo-vim sinovima do danaænjega dana, a bili su duœnidavati danak.

17 I dopao je dio plemenu Manasehovu, jer on je bio prvoroåenac Josipov. Makiru, prvo-roåencu Manasehovu, ocu Gileadovu, dopadneGilead i Baæan, jer je bio junak.2 I ostati Manasehovi sinovi dobili su svoj dio posvojim rodovima: Abiezerovi sinovi, Helekovi si-novi, Asrielovi sinovi, Æekemovi sinovi, Heferovisinovi i Æemidini sinovi. To su muæki potomci Man-aseha, sina Josipova, po svojim rodovima.3 A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sinaMakira, sina Manasehova, nije imao sinova, negosamo køeri. Ovo su im imena: Mahla, Noa, Hogla iTirsa.4 I one pristupe pred sveøenika Eleazara i predJoæuu, sina Nunova, i pred poglavare, govoreøi:“Gospodin je zapovjedio Mojsiju da nam dadenaæu baætinu meåu naæom braøom.” I dao im je onpo zapovijedi Gospodinovoj baætinu meåu braøomnjihova oca.5 Tako je dopalo Manasehu deset dijelova, osimgileadske zemlje i Baæana, koji su s onu stranu Jor-dana,6 jer su køeri Manasehove dobile baætinu meåunjegovim sinovima, a zemlja gileadska pripadnedrugim Manasehovim sinovima.7 Manasehovo podruçje bilo je od Aæera u Mik-metat, koji leœi istoçno od Æekema. Potom idegranica na jug k stanovnicima En-Tapuaha.8 Pokrajina Tapuah pripadala je Manasehu, a samTapuah na Manasehovoj granici pripadao je Efra-imovim sinovima.9 Onda silazi granica k potoku Kani, juœno od po-toka. Ovi gradovi meåu Manasehovim gradovimapripadali su Efraimu. Granica Manasehova bila jesjeverno od potoka i svræavala na moru.10 Æto leœi prema jugu, pripadalo je Efraimu, a ætoleœi prema sjeveru, Manasehu, a granica im jemore; na sjeveru granica s Aæerom, a na istoku sIsakarom.11 U Isakaru i Aæeru pripadaju Manasehu: Bet-Æean sa svojim selima, Ibleam sa svojim selima,stanovnici u Doru sa svojim selima, stanovnici uEn-Doru sa svojim selima, stanovnici u Taanakusa svojim selima, stanovnici u Megidu sa svojimselima: tri gorska podruçja.

12 A Manasehovi sinovi nisu mogli osvojiti ovihgradova, i poælo je za rukom Kanaancima da ost-anu u toj pokrajini.13 Ali kad su ojaçali Izraelovi sinovi, nametnuli sudanak na Kanaance, ali ih nisu potpuno protjerali.14 A Josipovi sinovi upitaju Joæuu, govoreøi:“Zaæto si mi dao samo jedan œdrijeb i jedan dio zabaætinu kad sam ipak narod mnogobrojan, i jer meje do sada blagoslivljao Gospodin?”15 Joæua im odgovorio: “Kad si narod mnogobro-jan, onda poåi u æumu i ondje iskrçi sebi zemlje upokrajini Perizejaca i Refaimaca, ako ti je pretije-sna Efraimova gora.”16 Josipovi sinovi su odgovorili: “Nije nam dosta tagora, jer svi Kanaanci, koji prebivaju dolje uravnici, imaju œeljezna bojna kola, i oni, koji preb-ivaju u Bet-Æeanu i njegovim selima, i oni, koji su uJezreelskoj ravnici.”17 Joæua je rekao kuøi Josipovoj, Efraimovoj i Ma-nasehovoj, govoreøi: “Mnogobrojan si narod iimaæ veliku moø, zato neøeæ dobiti samo jedanœdrijeb,18 nego øe ti pripasti gorsko podruçje. Ako jeæuma, iskrçi je, pa øe onda svi obronci biti tvoji, jerøeæ protjerati Kanaance, ako i imaju œeljezna bo-jna kola, ako su i jaki.”

18 Tada se skupila sva zajednica Izrae lovih sinova u Æilo, i ondje su namjestili æator sas-tanka. A zemlja je bila pred njima pokorena.2 Ali meåu Izraelovim sinovima joæ je ostalo se-dam plemena kojima joæ nije bila dana njihovabaætina.3 Onda je rekao Joæua Izraelovim sinovima:“Dokle øete joæ tako oklijevati da ne poåete za-posjesti zemlju koju vam je dao Gospodin, Bogvaæih otaca?4 Izaberite sebi tri çovjeka iz svakoga plemena, aja øu ih poslati da se podignu i proåu zemlju, te jepopiæu za uredbu baætine i neka se vrate k meni.5 I neka ju razdijele meåu sobom na sedam di-jelova. Juda neka ostane u svojem podruçju najugu, a kuøa Josipova neka ostane u svojem pod-ruçju na sjeveru.6 A vi popiæite zemlju na sedam dijelova i donesitemi ovamo! Onda øu za vas baciti œdrijeb, ovdjepred Gospodinom, Bogom vaæim.7 A Leviti nemaju dijela meåu vama, jer je sveøen-stvo Gospodinovo njihova baætina. A Gad i Rubeni polovica plemena Manasehova dobili su veøsvoju baætinu u jordanskoj istoçnoj zemlji, koju imje dao Mojsije, sluga Gospodinov.”8 Onda se digli ljudi i otiæli. Kad su odlazili da pop-iæu zemlju, dao im je Joæua ovu zapovijed “Idite,proåite zemlju, popiæite ju i doåite opet k meni, a jaøu onda ovdje u Æilu pred Gospodinom baciti œdri-jeb za vas.”9 Ljudi se digli, proæli zemlju, popisali su u knjigugrad za gradom u sedam dijelova i vratili se k Joæuiu tabor u Æilo.10 Onda je Joæua pred Gospodinom u Æilu bacioœdrijeb za njih. Tako je ondje podijelio Joæua ze-mlju meåu Izraelove sinove po njihovim odjelima.11 I izaæao je œdrijeb za pleme Benjaminovih sino-va po njihovim rodovima, i to pokrajina koja imdopala œdrijebom, bila je meåu Judinim sinovima iJosipovim sinovima.12 Njihova sjeverna granica poçinje na Jordanu.Onda se diœe granica do na gorsko sljeme sjev-erno od Jerihona, penje se dalje na goru premazapadu i svræava u Pustinji Bet-Avena.13 Odatle ide granica u Luzu, na gorsko sljeme

131 Joæuajuœno od Luze, to jest Betel. Onda se spuætagranica u Atarot-Adar na putu juœno od donjegaBet-Horona.14 Dalje se proteœe granica i zavija se na svojojistoçnoj strani na jug od gore koja leœi juœno od Bet-Horona, a svræava kod Kirjat-Baala, to jest Kirjat-Jearima, grada Judinih sinova. To je bila zapadnastrana.15 Juœna strana poçinje na gradskoj granici Kirjat-Jearima. Onda ide granica prema zapadu dalje kvrelu vode Neftoahu.16 Nato se spuæta granica do na kraj gore, koja leœiistoçno od doline Hinomovih sinova i sjeverno odravnice Refaim, spuæta se po dolini Hinomovojjuœno od gorskog sljemena Jebusejaca i teçe daljek izvoru Rogelu.17 Potom se proteœe prema sjeveru, ide u En-Æe-meæ i teçe u Gelilot, koji je naprema usponu Adu-mimu i silazi do kamena Bohana, Rubenova sina.18 Onda ide na gorsko sljeme sjeverno premaArabi i spuæta se u Arabu.19 Granica prolazi sjeverno od gorskog sljemenaBet-Hogle. Granica svræava na sjevernom hrtuSlanoga mora, na juœnom kraju Jordana. To je bilajuœna granica.20 Jordan je granica na istoçnoj strani. To je bilabaætina Benjaminovih sinova po njihovim rodo-vima unaokolo po njihovim rodovima.21 A gradovi plemena Benjaminovih sinova po nji-hovim rodovima bili su: Jerihon, Bet-Hogla, Emek-Kesis,22 Bet-Araba, Zemaraim, Betel,23 Avim, Parah, Ofrah,24 Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanaest gradovasa svojim selima.25 Gibeon, Ramah, Beerot,26 Mispa, Kefirah, Mosah,27 Rekem, Jirpeel, Taralah,28 Selah, Elef, Jebus, to jest Jeruzalem, Gibeat,Kirjat, çetrnaest gradova sa svojim selima. To jebaætina Benjaminovih sinova po njihovim ro-dovima.

19 Drugi œdrijeb pao je za Simeona,za pleme Simeonovih sinova po njihovim rodovima.Njihova baætina bila je usred baætine Judinih sino-va.2 Oni su dobili kao baætinu Beer-Æebu, Æebu, Mo-ladu,3 Hazar-Æual, Balu, Esem,4 Eltolad, Betul, Hormah,5 Siklag, Bet-Markabot, Hazar-Susu,6 Bet-Lebaot, Æaruhen, trinaest gradova sa svojimselima7 Ain, Rimon, Eter, Aæan, çetiri grada sa svojimselima.8 Nadalje sva sela koja su oko tih gradova, doBaalat-Beera, Ramah na jugu. To je baætina ple-mena Simeonovih sinova po njihovim rodovima.9 Baætina Simeonovih sinova bila je od dijelaJudinih sinova odijeljena, jer je dio Judinih sinovabio za nju prevelik. Zato su dobili Simeonovi sinovisvoju baætinu usred njihova posjeda.10 Treøi œdrijeb pao je za Zebulunove sinove ponjihovim rodovima. Granica njihove baætine bila jesve se do Sarida.11 Prema zapadu dizala se njihova granica u Ma-rale, dotiçe se Dabeæeta i ide na potok koji je predJokneamom.12 Od Sarida okrene se na istok, na izlazaksunçani pokrajini Kislot-Tabora, ide dalje u Dab-erat, penje se u Jafiju.

13 Odatle teçe na istok prema izlasku sunçanom uGit-Hefer, Ita-Kasin i izlazi kod Rimona, i dalje doNeahe.14 Onda se okreøe granica na sjever oko Hana-tona i svræava u dolini Jeftah-Elu.15 S Katatom, Nahalalom, Æimronom, Jidalom iBetlehemom bilo je dvanaest gradova sa svojimselima.16 To je baætina Zebulunovih sinova po njihovimrodovima: to su gradovi s njihovim selima.17 Za Isakara je pao çetvrti œdrijeb, za Isakarovesinove po njihovim rodovima.18 Njihovo je podruçje bilo: Jezreel, Kesulot,Æunem;19 Hafraim, Æion, Anaharat;20 Rabit, Kiæion, Abes;21 Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.22 Granica se dotiçe Tabora, Æahasime i Bet-Æe-meæa i svræava na Jordanu: æesnaest gradova sasvojim selima.23 To je baætina plemena Isakarovih sinova po nji-hovim rodovima: gradovi sa svojim selima.24 Peti œdrijeb pao je za pleme Aæerovih sinova ponjihovim rodovima.25 Njihovo je podruçje bilo: Helkat, Hali, Beten,Akæaf;26 Alamelek, Amad i Miæal i dotiçe se Karmela namoru i Æihor-Libnat.27 Onda se okreøe granica prema istoku sunça-nom u Bet-Dagon, dotiçe se Zebuluna i doline Jef-tah-Ela na sjeveru, Bet-Emeka i Neiela i ide premasjeveru u Kabul,28 Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do velikoga Si-dona.29 Onda se savija granica na Ramahi i do tvrdogagrada Tira. Nato se okreøe granica u Hosu i svræa-vala na moru do podruçja Mehaleb, Akziba.30 Uma, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada sasvojim selima.31 To je baætina plemena Aæerovih sinova po nji-hovim rodovima: gradovi sa svojim selima.32 Æesti œdrijeb je pao za Naftalijeve sinove, zaNaftalijeve sinove po njihovim rodovima.33 Njihova granica iæla je od Helefa, od hrasta kodSaananima, od Adami-Nekeba i Jabneela do La-kuma i svræavala na Jordanu.34 Onda se okreøe granica prema zapadu uAznot-Tabor i odatle ide dalje u Hukoku, dotiçe seZebuluna na jugu, ide na zapadu na Aæer i na is-toku na Jordan u Judi.35 Tvrdi gradovi bili su: Sidim, Ser, Hamat, Rakat,Kineret;36 Adama, Ramah, Hazor;37 Kedeæ, Edrei, En-Hazor;38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Æemeæ,devetnaest gradova sa svojim selima.39 To je baætina plemena Naftalijevih sinova po nji-hovim rodovima: gradovi sa svojim selima.40 Sedmi œdrijeb pao je za pleme Danovih sinovapo njihovim rodovima.41 Podruçje njihove baætine bilo je: Zorah, Eætaol,Ir-Æemeæ,42 Æaalabin, Ajalon, Jetla;43 Elon, Timnah, Ekron;44 Eltekeh, Gibeton, Baalat;45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon;46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod Jope.47 A podruçje Danovih sinova bilo je za njih pret-ijesno. Zato su izaæli Danovi sinovi i udarili naLeæem, osvojili ga, pobili ga oætricom maça, uzelisu ga u posjed i naselili se u njemu. Leæem su naz-vali Dan po imenu svojega oca Dana.

132Joæua48 To je baætina plemena Danovih sinova po njiho-vim rodovima: to su gradovi sa svojim selima.49 Kad su razdijelili zemlju po granicama njezinim,dali su Izraelovi sinovi Joæui, sinu Nunovu, baætinuu svojoj sredini.50 Po zapovijedi Gospodinovoj dali su mu gradkoji je zatraœio: Timnat-Serah na gori Efraimovoj.On je utvrdio grad i naselio se u njemu.51 To su baætine koje je sveøenik Eleazar i Joæua,sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih ple-mena razdijelili œdrijebom u Æilu pred Gospodinomna ulazu u æator sastanka. Tako su dovræilirazdiobu zemlje.

20 Gospodin je govorio Joæui, rekavæi:2 “Priopøi Izraelovim sinovima, govoreøi:

‘Odredite sebi gradove utoçiæta, za koje sam vamdao zapovijed preko Mojsija,3 da ondje mogne pobjeøi ubojica ako je koga ne-hotice i nenamjerno ubio. Neka vam budu utoçiætaod krvnoga osvetnika!4 A kad pobjegne u koji od tih gradova, i stane predgradskim vratima i iznese svoju stvar starjeæinamaonoga grada, neka ga prime k sebi u grad i odredemu mjesto gdje moœe kod njih boraviti.5 Onda ako ga progoni krvni osvetnik, ne smijuizruçiti ubojicu u njegove ruke, jer je nehotice ubiosvojega bliœnjega i nije mu prije bio neprijatelj.6 Neka ostane u onom gradu dok ne stane predzajednicu na sud, do smrti velikoga sveøenika, kojibude onih dana. Onda se ubojica smije opet vratitiu svoj grad i svojoj kuøi, u grad iz kojega je pob-jegao.’ ”7 Tako su odredili Kedeæ u Galileji na Naftalijevimgorama, Æekem na Efraimovim gorama, Kirjat-Arba, to jest Hebron, na Judinim gorama.8 A s onu stranu Jordana, istoçno od Jerihona,odredili su Bezer u pustinji na ravnici Rubenovaplemena, Ramot u Gileadu Gadova plemena iGolan u Baæanu Manasehova plemena.9 To su bili gradovi odreåeni za sve Izraelove si-nove i za doæljaka koji je boravio meåu njima, daondje moœe pobjeøi svaki koji je drugoga nehoticeubio, da ga ne bi ubio krvni osvetnik prije negostane pred zajednicu.

21 Nato su se obratili glavari levitskih obitelji sveøeniku Eleazaru i Joæui, sinu Nunovu, iplemenskim poglavarima Izraelovih sinova,2 i progovorili im u Æilu u zemlji Kanaanaca, govo-reøi: “Gospodin je zapovjedio preko Mojsija danam se dadu gradovi za prebivanje i njihovi paæ-njaci za naæu stoku.”3 Onda su dali Izraelovi sinovi Levitima od svojebaætine, po zapovijedi Gospodinovoj, ove gradoves njihovim paænjacima:4 Œdrijebom æto je pao za rodove Kohatovaca do-bili su izmeåu Levita sinovi sveøenika Arona, tri-naest gradova od plemena Judina, od plemenaSimeonova i od plemena Benjaminova.5 Ostali Kohatovi sinovi dobili su œdrijebom desetgradova od roda Efraimova plemena, Danova ple-mena i od polovice Manasehova plemena.6 Geræonovi sinovi dobili su œdrijebom trinaestgradova od roda Isakarova plemena, od Aæerovaplemena, od Naftalijeva plemena i od polovice Ma-nasehova plemena u Baæanu.7 Merarijevi sinovi po svojim rodovima dobili sudvanaest gradova od Rubenova plemena, odGadova plemena i od Zebulunova plemena.8 Izraelovi sinovi su predali œdrijebom Levitima tegradove s njihovim paænjacima, kako je to bio za-

povjedio Gospodin preko Mojsija.9 Od plemena Judinih sinova i od plemena Sime-onovih sinova dali su ove gradove, koji se zovu poimenu:10 koji su bili za Aronove sinove, jedan iz roda Ko-hatovaca izmeåu Levijevih sinova; na njih je paoprvi œdrijeb.11 Oni su im dali grad Kirjat-Arba, oca Anakova, tojest Hebron, na gori Judinoj s njegovim paænjaci-ma unaokolo.12 A polje toga grada sa njegovim selima dali su ubaætinu Kalebu, sinu Jefuneovu.13 Tako su dali sinovima sveøenika AronaHebron, grad za utoçiæte ubojicama, s njegovimpaænjacima, Libna s njezinim paænjacima;14 Jatir s njegovim paænjacima, Eætemoh snjegovim paænjacima;15 Holon s njegovim paænjacima, Debir s njegovimpaænjacima;16 Ain s njegovim paænjacima, Jultah s njezinimpaænjacima, Bet-Æemeæ s njegovim paænjacima:devet gradova od ona oba plemena.17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s njegovimpaænjacima, Geba s njezinim paænjacima;18 Anatot s njegovim paænjacima, Almon snjegovim paænjacima: çetiri grada.19 Aronovi sinovi, sveøenici, prema tomu dobili susvega trinaest gradova s njihovim paænjacima.20 Gradovi koji su pripali œdrijebom rodovima Ko-hatovih sinova, Levita koji su joæ preostali od Ko-hatovih sinova, pripali su plemenu Efraimovu.21 Dali su im Æekem, grad-utoçiæte ubojicama, snjegovim paænjacima na gori Efraimovoj, Gezer snjegovim paænjacima,22 Kibsaim s njegovim paænjacima, Bet-Horon snjegovim paænjacima: çetiri grada.23 Od plemena Danova Eltekeh s njegovim paæ-njacima, Gibeton s njegovim paænjacima;24 Ajalon s njegovim paænjacima, Gat-Rimon snjegovim paænjacima: çetiri grada.25 Od polovice plemena Manasehova Tanak snjegovim paænjacima i Gat-Rimon s njegovim paæ-njacima: dva grada.26 Tako su dobilli rodovi ostalih Kohatovih sinovasvega deset gradova s njihovim paænjacima.27 Geræonovi sinovi izmeåu roda Levita dobili suod polovice Manasehova plemena: Golan, grad zautoçiæte ubojicama, u Baæanu, s njegovim paænja-cima i Aætarot s njegovim paænjacima: dva grada.28 Od Isakarova plemena: Kiæon s njegovim paæ-njacima, Daberat s njegovim paænjacima;29 Jarmut s njegovim paænjacima i En-Ganim snjegovim paænjacima: çetiri grada.30 Od plemena Aæerova: Maæal s njegovim paæ-njacima, Abdon s njegovim paænjacima,31 Helkat s njegovim paænjacima i Rehob s njego-vim paænjacima: çetiri grada.32 Od plemena Naftalijeva: Kedeæ, grad-utoçiæteubojicama, u Galileji, s njegovim paænjacima,Hamot-Dor s njegovim paænjacima i Kartan s nje-govim paænjacima: tri grada.33 Rodovi Geræonovih sinova dobili su, prematomu, svega trinaest gradova s njihovim paæn-jacima.34 Rodovi Merarijevih sinova, preostalih joæLevita, dobili su od plemena Zebulunova:Jokneam s njegovim paænjacima, Kartah s njez-inim paænjacima;35 Dimnah s njezinim paænjacima, Nahalal s nje-govim paænjacima: çetiri grada.36 Od plemena Rubenova Bezer s njegovim paæ-njacima, Jahas s njezinim paænjacima;

133 Joæua37 Kedemot s njegovim paænjacima i Mefaat s nje-govim paænjacima: çetiri grada.38 Od plemena Gadova: Ramot, grad-utoçiæteubojicama, u Gileadu, s njegovim paænjacima,Mahanaim s njegovim paænjacima;39 Heæbon s njegovim paænjacima i Jazer s njego-vim paænjacima: svega çetiri grada.40 Rodovi Merarijevih sinova, koje su joæ preostaliod roda levitskih, dobili su œdrijebom prema tomusvega dvanaest gradova.41 Ukupni broj levitskih gradova usred baætineIzraelovih sinova bio je çetrdeset i osam gradova snjihovim paænjacima.42 Ovi gradovi imali su svaki svoje paænjake un-aokolo: tako je bilo kod svih ovih gradova.43 Tako je dao Gospodin Izraelovim sinovima svuzemlju za koju se bio zakleo njihovim oçevima daøe im je dati. Oni su ju uzeli u posjed i naselili se unjoj.44 Gospodin im je pribavio mir unaokolo, posveonako kako se bio zakleo njihovim oçevima. Nitkose nije odrœao pred njima od svih njihovih neprija-telja: sve neprijatelje njihove predao im Gospodinu ruke.45 Od svih obeøanja, koja je Gospodin bio dao kuøiIzraelovoj, nije ostalo nijedno neispunjeno; sve seispunilo.

22 Onda je sazvao Joæua Rubenovce, Gado- vce i polovicu plemena Manasehova,2 I rekao im: “Vi ste ispunili sve æto vam je zapo-vjedio Mojsije, sluga Gospodinov, i posluæali steme u svemu æto sam vam zapovjedio.3 Niste ostavili svoje braøe kroz dugo vrijeme dodanas, nego ste vjerno drœali zapovijed Gospo-dina, svojega Boga.4 I kad je Gospodin, vaæ Bog, pribavio mir vaæojbraøi, kako im je obeøao, to se sad vratite natragkuøi, u zemlju u kojoj je vaæa baætina, koju vam jeMojsije, sluga Gospodinov, odredio s onu stranuJordana.5 Samo pazite da vræite revno zakone i zapovijediæto vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodinov: daljubite Gospodina, svojega Boga, da hodite svimnjegovim putovima, da drœite njegove zapovijedi,da pristajete uz njega i da mu sluœite svim svojimsrcem i svom svojom duæom!”6 I blagoslovio ih Joæua i otpustio ih, i nato se onivratili natrag kuøi.7 Jednoj polovici plemena Manasehova bilo jeMojsije odredio posjed u Baæanu, drugoj polovicibio je Joæua dao posjed kod njihove braøe u za-padnoj jordanskoj zemlji. Osim toga Joæua, kad ihje otpustio kuøi i blagoslovio ih,8 i rekao im, govoreøi: “Vratite se natrag kuøi s ve-likim blagom i mnogom stokom, sa srebrom,zlatom, broncom, œeljezom i vrlo mnogomodjeøom! Porazdijelite to æto ste zaplijenili od svo-jih neprijatelja sa svojom braøom.”9 Tako se Rubenovi sinovi vratili kuøi, Gadovi si-novi i polovica plemena Manasehova i otiæli su odIzraelovih sinova iz Æila u zemlji Kanaanaca, da sezapute u zemlju gileadsku, u zemlju svoje baætine,koju su bili zaposjeli, kako je zapovjedio Gospodinpreko Mojsija.10 Kad su doæli u krajeve na Jordanu æto su joæ uzemlji Kanaanaca, napravili su Rubenovi sinovi,Gadovi sinovi i polovica plemena Manasehovaondje na Jordanu œrtvenik, œrtvenik koji se nad-aleko vidio.11 Onda su doçuli Izraelovi sinovi gdje se govori:“Eno, Rubenovi sinovi, Gadovi sinovi i polovica

plemena Manasehova naprave œrtvenik premazemlji Kanaanaca, u krajevima na Jordanu, s onustranu zemlje Izraelovih sinova.”12 Çim su to çuli Izraelovi sinovi, skupila se svazajednica Izraelovih sinova u Æilo da idu u boj pro-tiv njih.13 Izraelovi sinovi su poslali k Rubenovim sinovi-ma, Gadovim sinovima i k polovici plemena Man-asehova u zemlju gileadsku Finehasa, sinasveøenika Eleazara,14 i s njim deset poglavara, po jednoga çelnika odsvake plemenske obitelji Izraelove; svaki je od njihbio çelnik plemenskih obitelji Izraelovih.15 Kad su doæli k Rubenovim sinovima, Gadovimsinovima i polovici plemena Manasehova u zemljugileadsku, rekli su im:16 “Sva zajednica Gospodinova pita: ‘Kakva je tonevjernost koju çinite protiv Boga Izraelova? Vi stese tim æto ste podigli œrtvenik okrenuli danas odGospodina, vi ste se s tim pobunili danas protivGospodina.17 Zar nam nije dosta zloçin od Peora, od kojegase do danas joæ ne oçistismo, zbog njega je palakazna na zajednicu Gospodinovu?18 I vi, zar se hoøete danas pobuniti protiv Gospo-dina? Onda øe doøi ovo: ako se danas pobuniteprotiv Gospodina, on øe sutra pustiti svoj gnjev nasvu Izraelovu zajednicu.19 Ali ako vam se, çini neçista zemlja vaæe baætine,onda prijeåite u zemlju baætine Gospodinove gdjeje prebivaliæte Gospodinovo, i naselite se meåunama, ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bunitese protiv nas, gradeøi sebi mimo œrtvenika Gospo-dinova, naæega Boga, joæ drugi œrtvenik.20 Nije li pala kazna na svu Izraelovu zajednicukad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? Onnije bio jedini koji je morao svoja zlodjela svojimœivotom platiti.’ ”21 Onda su odgovorili Rubenovi sinovi, Gadovisinovi i polovica plemena Manasehova plemen-skim poglavarima Izraelovim, govoreøi:22 “Svemoøni Bog, Gospodin, jest Svemoøni, BogGospodin, on zna, i Izrael neka zna: Ako je to bilapobuna ili nevjernost protiv Gospodina, onda nekanas ne pomogne danas!23 Ako smo sagradili sebi œrtvenik da otpadnemood Gospodina, ili ako je to bilo zato da na njemuœrtvujemo œrtve paljenice i prinose, ili da prinosimona njemu mirotvorne œrtve, onda neka nas Gospo-din sam povuçe na raçun.24 Ne, mi smo to uçinili samo iz brige i skrbi.Pomislili smo, naime: ‘U buduønosti reøi øe vaæisinovi naæim sinovima: Æto vi imate s Gospodi-nom, Bogom Izraelovim?25 Gospodin je, eto, postavio Jordan kao meåuizmeåu nas i vas, Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi.Vi nemate dijela u Gospodina, pa øe vaæa djecadjecu naæu tako daleko dovesti da viæe ne ætujuGospodina.’26 Zato smo rekli: Pripremimo se sagraditi œrtve-nik, ne za œrtve paljenice i œrtve zaklanice,27 nego da on bude izmeåu nas i vas i naæih poto-maka svjedoçanstvo da hoøemo sluœiti Gospodi-nu pred njim svojim œrtvama paljenicama, svojimœrtvama zaklanicama i svojim œrtvama mi-rotvornim. Tako neøe moøi u buduønosti vaæi si-novi govoriti naæim sinovima: Vi nemate dijela uGospodinu.28 Nadalje, smo rekli: Ako bi kada rekli tako namai potomcima naæim, onda øemo im odgovoriti: ‘Po-gledajte sliku œrtvenika Gospodinova æto su namga podigli naæi oçevi, ne za œrtve paljenice i œrtve

134Joæuazaklanice, nego za svjedoçanstvo nama i vama.’29 Daleko neka je od nas da se diœemo protiv Go-spodina i da otpadamo danas od Gospodinaradeøi œrtvenik za œrtve paljenice, za prinose i zaœrtve zaklanice mimo œrtvenika Gospodina, naæe-ga Boga, koji je pred njegovim æatorom!”30 I kad su çuli sveøenik Finehas i poglavari zaje-dnice i poglavari izraelskih plemena, koji su bili snjim, rijeçi æto im ih rekli Rubenovi sinovi, Gadovisinovi i Manasehovi sinovi, bili su zadovoljni.31 Sveøenik Finehas, sin Eleazarov, odgovorioRubenovim sinovima, Gadovim sinovima i Mana-sehovim sinovima: “Danas spoznajemo da je Gos-podin u naæoj sredini, jer vi s tim niste poçinilinevjernosti protiv Gospodina. Tako ste saçuvaliIzraelove sinove od Gospodinove kazne.”32 Potom se vratili sveøenik Finehas, sin Elea-zarov, i poglavari od Rubenovih sinova i Gadovihsinova iz zemlje gileadske u zemlju Kanaan k Izra-elovim sinovima i donijeli su im odgovor.33 Odgovor se dopao Izraelovim sinovima, hvalilisu Boga i nisu viæe mislili na to da idu u boj protivnjih, da opustoæe zemlju u kojoj su prebivali Ru-benovi sinovi i Gadovi sinovi.34 Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi dali su œrtveni-ku ime “Jer je svjedok je meåu nama da je Gospo-din Bog.”

23 I dogodilo se nakon dugo vremena Gospo- din je bio dao Izraelu mir pred svim njego-vim neprijateljima unaokolo, a Joæua je bio star ivremeæan.2 Sazvao Joæua sav Izrael, starjeæine, poglavare,suce i sluœbenike i rekao im: “Ja sam star i vre-meæan.3 Vi ste vidjeli sve æto je uçinio Gospodin, vaæ Bog,svim tim narodima zbog vas, jer Gospodin, vaæBog, borio se za vas.4 Vidite, odredio sam vam œdrijebom te narode,koji su joæ ostali, u baætinu za vaæa plemenapoçevæi od Jordana; isto tako sve neznaboœaçkenarode koje sam iskorijenio, i Veliko more na za-padu.5 Gospodin, vaæ Bog, sam øe ih goniti ispred vas iprotjerati ih zbog vas da mognete zaposjesti nji-hovu zemlju, kako vam je obeøao Gospodin, vaæBog.6 Budite zato postojani da briœno drœite sve æto stojinapisano u knjizi Mojsijeva zakona, a da neodstupate od njega ni nadesno ni nalijevo.7 Ne smijete se pomijeæati s tim narodima koji sujoæ preostali, ne zazivajte ime njihovih bogova, nezaklinjite se njima, ne sluœite im i ne klanjajte senjima,8 nego se drœite Gospodina, svojega Boga, kakoste çinili do danas.9 Gospodin je zbog vas protjerao velike i moønenarode, i nitko se nije mogao odrœati pred vama dodanas.10 Jedan izmeåu vas tjerao je tisuøu u bijeg, jerGospodin, vaæ Bog, borio se za vas, kako vam jeobeøao.11 Pa zato na sebe briœno pazite, na to da ljubiteGospodina, svojega Boga!12 Jer ako budete radili drukçije i pristali za os-tatkom tih naroda, koji su joæ preostali kod vas, i snjima se sprijateljili i pomijeæali i oni s vama,13 onda znajte da Gospodin, vaæ Bog, neøe viæeizgoniti tih naroda ispred vas. Oni øe vam dapaçepostati zamka i mreœa, biç vaæim bokovima i trnjevaæim oçima, dok ne budete istisnuti iz te lijepezemlje koju vam je dao Gospodin, vaæ Bog.

14 Evo, ja idem sada na put, na koji mora da idesav svijet. Zato spoznajte svim svojim srcem isvom svojom duæom, da od svih obeøanja kojavam je dao Gospodin, vaæ Bog, nije ostalo nijednoneispunjeno.15 A kako vam se ispunilo svako obeøanje, kojevam je dao Gospodin, vaæ Bog, tako øe ispunitiGospodin na vama i svaku prijetnju, dok vas neistisne iz te lijepe zemlje koju vam je dao Gospo-din, vaæ Bog.16 Ako prestupite duœnosti zavjeta prema Gospo-dinu, svojem Bogu, æto vam ih je zapovjedio, ipoåete sluœiti drugim bogovima i njima se klanjati,raspalit øe se srdœba Gospodinova na vas, i brzoøete iæçeznuti iz lijepe zemlje koju vam je dao.”

24 Potom je skupio Joæua sva Izraelova ple- mena u Æekem i sazvao Izraelove star-jeæine, njegove poglavare, suce i sluœbenike; i onisu se bili postavili pred Bogom.2 Joæua je rekao svemu narodu: “Ovako govoriGospodin, Bog Izraelov: ‘U staro doba prebivali suvaæi praoci s onu stranu rijeke Tare, otac Abraha-mov i Nahorov, i ætovali su druge bogove.3 Onda sam uzeo vaæega oca Abrahama iz zemljes onu stranu rijeke i vodio sam ga po cijeloj zemljiKanaanaca, dao sam mu mnogobrojne potomke idarovao mu Izaka.4 Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu samodredio goru Seir za posjed, a Jakov i njegovi si-novi poæli su u Egipat.5 Onda sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipats tim æto sam uçinio u njemu. Potom sam vas iz-veo.6 Izveo sam vaæe oçeve iz Egipta, i doæli ste namore. A Egipøani su progonili vaæe oçeve bojnimkolima i konjanicima do Crvenoga mora.7 Onda su zavapili Gospodinu, i on je postaviogustu tamu izmeåu vas i Egipøana i naveo na njihmore koje ih je prekrilo. Svojim oçima vidjeli ste ætosam uçinio Egiptu. Onda ste ostali dugo vremenau pustinji.8 Nato sam vas doveo u zemlju Amorejaca koji suprebivali s onu stranu Jordana. Kad su se oni pobilis vama, dao sam ih u vaæe ruke. Uzeli ste njihovuzemlju, i ja sam ih iskorijenio ispred vas.9 Onda se podigao moapski kralj Balak, sin Sipo-rov, i vojevao je protiv Izraela. On je zvao Ba-laama, sina Beorova, da vas prokune.10 Ali ja nisam htio posluæati Balaama. On vas je,dapaçe, morao blagosloviti, i tako sam vas izbavioiz njegove ruke.11 Vi ste onda proæli preko Jordana i doæli u Jeri-hon. Ovdje su vojevali protiv vas graåani iz Jeri-hona, Amorejci, Perizejci, Kanaanci, Hitejci,Girgaæejci, Hivejci i Jebusejci, ali sam ih dao uvaæe ruke.12 Poslao sam pred vama stræljene. Oni su njih,dva kralja amorejska, prognali ispred vas, ne satvojim maçem i tvojim lßkom.13 Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili igradove koje niste gradili i u kojima se trebatesamo smjestiti, i vinograde i maslinike koje nistesadili dobili ste na uœivanje.’14 Zato se sada bojte Gospodina i sluœite muiskreno i vjerno! Uklonite bogove kojima su sluœilivaæi oçevi s onu stranu rijeke i u Egiptu, i sluœiteGospodinu!15 Ako li vam nije po volji sluœiti Gospodinu, ondase odluçite danas komu øete sluœiti: bogovima ko-jima su sluœili vaæi oçevi s onu stranu Rijeke, ili bo-govima Amorejaca u çijoj zemlji prebivate. A ja i

135 Joæuamoja kuøa sluœit øemo Gospodinu.”16 Onda je rekao narod, govoreøi: “Daleko neka jeod nas da ostavimo Gospodina i da sluœimo dru-gim bogovima.17 Jer Gospodin, naæ Bog, koji je izveo nas i naæeoçeve iz Egipta, iz kuøe ropstva. On je uçinio prednaæim oçima ona velika çudesa i çuvao nas na ci-jelom putu kojim smo iæli, i meåu svim narodimakroz koje smo prolazili.18 Gospodin je protjerao ispred nas sve narode, iAmorejce koji su prebivali u zemlji. I mi øemo sluœitiGospodinu, jer on je naæ Bog.”19 Joæua je rekao narodu: “Neøete moøi sluœitiGospodinu, jer on je svet Bog, on je ljubomoranBog, on vam neøe opraætati vaæih prijestupa i gri-jeha.20 Ako budete ostavili Gospodina i sluœili drugimbogovima, on øe se okrenuti od vas, zlo øe vamnanijeti i uniætiti vas, poæto vam je çinio dobro.”21 A narod je odgovorio Joæui: “Ne, mi øemo sluœitiGospodinu.”22 Joæua je rekao narodu: “Sami ste sebi svjedocida ste izabrali sebi Gospodina da mu sluœite.” Onisu rekli: “Svjedoci smo.”23 “Onda sad uklonite tuåe bogove koji su meåuvama, i priklonite svoje srce Gospodinu, Bogu Iz-raelovu!”24 Onda je narod obeøao Joæui: “Gospodinu, svo-jem Bogu, sluœit øemo i njegov øemo glas sluæati.”

25 Tako je uçinio Joæua toga dana zavjet s naro-dom i dao je zakon i uredbu u Æekemu.26 On je unio taj dogaåaj u knjigu Boœjega zakona,uzeo je veliki kamen i postavio ga ondje pod hrastæto je bio u svetiætu Gospodinovu.27 Onda je rekao Joæua svemu narodu: “Evo, ovajkamen neka nam bude svjedok, jer je çuo rijeçikoje je Gospodin govorio nama. Zato neka vam jesvjedok da ne zatajite svojega Boga!”28 Potom je Joæua raspustio narod, svakoga nasvoju baætinu.29 I dogodilo se iza ovih dogaåaja umro je Joæua,sin Nunov, sluga Gospodinov, u dobi od stotinu ideset godina.30 Pokopali su ga u podruçju njegove baætine uTimnat-Serahu u gori Efraimovoj, sjeverno odgore Gaaæa.31 Izrael je sluœio Gospodinu za œivota Joæue istarjeæina koje su joæ dugo poœivjele iza Joæue, ikoje su znale sva djela koja je Gospodin uçinioIzraelu.32 Kosti Josipove, æto su ih Izraelovi sinovi bilisobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Æekemu, nazemljiætu koje je kupio Jakov od sinova Hamora,oca Æekemova, za stotinu srebrnjaka, a bilo jedano Josipovim sinovima u baætinu.33 I Eleazar, sin Aronov, umro je, i pokopali su gau brdu koje je pripadalo njegovom sinu Finehasu,koje mu je bilo dano na Efraimovoj gori.

Suci

1 I dogodilo se po smrti Joæuinoj, upitali su Izra- elovi sinovi Gospodina, govoreøi: “Tko øe odnas iøi prvi u boj protiv Kanaanaca?”2 Gospodin je rekao: “Juda neka uziåe, eto, dajemzemlju u njegove ruke.”3 Onda je Juda rekao Simeonu svojem bratu:“Hajde sa mnom na moj odreåeni dio; borit øemose protiv Kanaanaca, a potom øu onda ja iøi s to-bom na tvoj odreåeni dio.” I poæao je Simeon snjim.4 I digli se Judini sinovi na put, i Gospodin je daoKanaance i Perizejce u njihove ruke. Pobili su ihkod Bezeka; deset tisuøa ljudi.5 U Bezeku su naæli Adoni-Bezeka, udarili su nanjega i pobili Kanaance i Perizejce,6 Onda je Adoni-Bezek bjeœao, nagnuli su oni zanjim, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nanogama.7 Onda je rekao Adoni-Bezek: “Sedamdeset kra-ljeva, kojima su bili odsjeçeni palci na rukama i nanogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kakosam çinio, tako mi je platio Bog.” Odveli su ga ondau Jeruzalem, gdje je umro.8 Nato su Judini sinovi udarili na Jeruzalem, za-uzeli ga, pobili ga oætricom maça i ognjem zapaliligrad.9 Potom su izaæli Judini sinovi da se bore sKanaancima, koji su prebivali u gori, u juœnoj zemljii u nizini.10 Onda su krenuli Judini sinovi protiv Kanaanacau Hebronu–Hebron se prije zvao Kirjat-Arba–ipobili Æeæaja, Ahimana i Talmaja.11 Odatle su otiæli na Debirane. Debir se prije zvaoKirjat-Sefer.12 Onda je rekao Kaleb: “Tko svlada i osvoji Kirjat-

Sefer, dat øu mu svoju køer Aksu za œenu.”13 I osvojio ga Otniel, sin Kenaza, mlaåega brataKalebova. I dao mu svoju køer Aksu za œenu.14 Kad je ona polazila, nagovorila je svojega oca iizmolila od njega zemlju. Ona se spustila s magar-ca, i kad ju upitao Kaleb: “A æto ti œeliæ?”15 Ona mu odgovorila: “Daj mi blagoslov, jer si meudao u juœnu zemlju, pa daj mi i vodene izvore!”Onda joj je Kaleb dao izvore u visini i izvore u nizini.16 Sinovi Kenejca, tasta Mojsijeva, izaæli su iz Pal-mova grada sa Judinim sinovima u pustinju, koja jena jugu od Arada, i naselili se ondje meåu naro-dom.17 Onda je iziæao Juda sa svojim bratom Sime-onom napali su Kanaance koji su prebivali u Se-fatu, i potpuno ih uniætili. Otada se grad nazvaoHormah.18 Onda je Juda osvojio Gazu s njezinim pod-ruçjem, Aækelon s njegovim podruçjem i Ekron snjegovim podruçjem.19 Gospodin je bio s Judom tako da je mogao za-posjesti goru, ali stanovnike u ravnici nije mogaoprotjerati, jer su imali œeljezna bojna kola.20 Hebron su dali, kako je zapovjedio Mojsije, Ka-lebu, i on je protjerao odatle tri Anakova sina.21 Ali Jebusejce, koji su stanovali u Jeruzalemu,nisu mogli protjerati Benjaminovi sinovi. Tako suostali Jebusejci u Jeruzalemu pod Benjaminovimsinovima do danas.22 I kuøa Josipova je iziæla, i to na Betel, i Gospodinje bio s njima.23 Kuøa Josipova je dala uhoditi Betel, a grad seprije zvao Luza.24 Kad su straœe vidjele çovjeka gdje izlazi izgrada, rekli su mu: “Hajde, pokaœi nam gdje se

136Sucimoœe uøi u grad, a mi øemo ti za to uçiniti milost.”25 Kad im je on bio pokazao kako se moglo prov-aliti u grad, pobili su oni grad oætricom maça. Aonoga çovjeka i svu njegovu obitelj pustili otiøi.26 Çovjek je otiæao u zemlju Hitejaca, sagradioondje grad i nazvao ga Luz, i tako se zove joæ idanas.27 Manaseh nije osvojio Bet-Æeana i njegovih selani Taanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanov-nika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleamai njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovihsela. Tako su Kanaanci ostali i œivjeli u toj zemlji.28 I dogodilo se, çim su ojaçali Izraelovi sinovi,nametnuli su Kanaancima danak, ali ih nisu moglisve protjerati iz njihova posjeda.29 Ni Efraim nije protjerao Kanaance koji su prebi-vali u Gezeru. Tako su ostali Kanaanci meåu njimau Gezeru.30 Zebulun nije mogao protjerati stanovnike iz Kit-rona i Nahalola. Tako su ostali Kanaanci meåunjima, ali im je bio nametnut danak.31 Aæer nije mogao protjerati stanovnike iz Aka,Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afeka i Rehoba.32 Tako su Aæerovci prebivali meåu Kanaancima,koji su ostali u okolici jer ih se nije izagnalo.33 Naftali nije mogao protjerati stanovnike iz Bet-Æemeæa i Bet-Anata. Tako je prebivao meåu Ka-naancima, koji su ostali u okolici, ali stanovnici izBet-Æemeæa i Bet-Anata, ali im je bio nametnutdanak.34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru inisu im dali siøi u ravnicu.35 Tako su ostali Amorejci u Har-Heresu, uAjalonu i Æaalbim, ali kad se poveøala moøJosipove kuøe, bio im je nametnut danak.36 Podruçje Amorejaca protezalo se od Akrabim-ske gore, od Sela i dalje gore.

2 Onda je doæao Anåeo Gospodinov od Gilgala u Bokim i rekao: “Ja sam vas izveo iz Egipta idoveo u zemlju za koju sam se zakleo vaæimoçevima. Obeøao sam: ‘Neøu prekinuti svojegazavjeta s vama dovijeka.2 A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima tezemlje, nego morate poruæiti njihove œrtvenike.’ Alivi niste posluæali moje zapovijedi: zaæto ste to uçi-nili?3 Zato i ja kaœem: neøu ih odagnati ispred vas,nego øe vam oni biti protivnici, i idoli njihovi bit øevam zamka.”4 I dogodilo se, da kad je to izgovorio Anåeo Gos-podinov svim Izraelovim sinovima, poçeo je narodglasno plakati.5 Zato nazovu ono mjesto Bokim. Oni su prinijeliondje œrtvu Gospodinu.6 Kad je bio Joæua otpustio narod, raziæli se Izra-elovi sinovi, svaki na svoju baætinu, da zaposjednuzemlju.7 I narod je sluœio Gospodinu za œivota Joæue i svihstarjeæina koje su nadœivjele Joæuu i vidjeli su joæsva velika djela Gospodinova, koja je uçinio Izra-elu.8 Joæua, sin Nunov, sluga Gospodinov, umro je udobi od stotinu i deset godina.9 Pokopali su ga u podruçju njegove baætine u Tim-nat-Heresu u gori Efraimovoj, sjeverno od goreGaaæ.10 Kad se onda i sav ovaj naraætaj pribrao k svojimoçevima, i nastao je drugi naraætaj iza njih, koji nijepoznavao Gospodina ni djela koja je uçinio Izra-elu.11 Onda su Izraelovi sinovi çinili zlo pred Gospodi-

nom, i sluœili su Baalima.12 A ostavili su Gospodina, Boga svojih otaca, kojiih je izveo iz Egipta. Potrçali su za drugim bogo-vima, bogovima neznaboœaca unaokolo, poklonilise njima i tako razgnjevili Gospodina.13 Oni su otpali od Gospodina i poçeli sluœiti Baalui aætartama.14 I raspalila se srdœba Gospodinova protiv Izra-elovih sinova, i on ih predao u ruke razbojnicimakoji su ih oplijenili. On je pustio da padnu u rukesvojih neprijatelja unaokolo, tako da se viæe nisumogli odrœati pred svojim neprijateljima.15 Svaki put, kad bi poæli na vojsku, bila je rukaGospodinova protiv njih na njihovu nesreøu, kakoje unaprijed rekao Gospodin i kako im se bio zak-leo Gospodin. I njihova nevolja bila je velika.16 Onda im je Gospodin podizao suce, koji su ihizbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.17 Ali ni svojih sudaca nisu sluæali, nego su tjerali sdrugim bogovima idolopoklonstvo i klanjali im se.Brzo su zaæli s puta kojim su hodali njihovi oçevi,koji su slijedili zapovijedi Gospodinove, ali oni nisuçinili tako.18 Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Go-spodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovihneprijatelja dok je œivio sudac, jer bi Gospodinaganule njihove tuœbe na njihove muçitelje itlaçitelje.19 I dogodilo se, çim bi umro sudac, potjerali bi oniponovno joæ gore nego njihovi oçevi, trçali bi zadrugim bogovima, sluœili im i klanjali im se. Nisu seostavljali svojih djela ni svojih zlih putova.20 Onda se raspalila srdœba Gospodinova protivIzraela i on je rekao: “Jer je taj narod prestupio mojzavjet, na koji sam obvezao njihove oçeve, i jer neslijedi mojih zapovijedi,21 tako i ja neøu viæe nijednoga neprijatelja gonitiispred njih izmeåu naroda koje ostavio Joæua kadje umro.22 Po njima stavit øu na kuænju Izrael, hoøe li sedrœati puta Gospodinova i hoditi po njemu, kako suçinili njihovi oçevi, ili neøe.”23 Mjesto da odmah progna one narode, Gospo-din ih ostavio i nije ih predao u ruke Joæui.

3 A ovo su narodi koje je ostavio Gospodin da po njima kuæa Izrael sve one koji joæ nisu iskusiliratova k Kanaanu.2 To je bilo tako da su naraætaji Izraelovih sinovamorali nauçiti vojniætvo; barem oni koji to joæ nisuznali od prije.3 Po imenu pet je filistejskih poglavara, svi Kana-anci, Sidonci i Hivejci, koji su prebivali na Leba-nonu, od gore Baal-Hermona do onamo gdje seide u Hamat.4 Oni su ostali zato da se po njima Izrael stavi nakuænju i da se vidi hoøe li slijediti zapovijedi Gos-podinove, na koje je obvezao njihove oçeve prekoMojsija.5 Tako su prebivali Izraelovi sinovi meåu Kana-ancima, Hitejcima, Amorejcima, Perizejcima,Hivejcima i Jebusejcima.6 Oni su uzimali sebi njihove køeri za œene, davalisvoje vlastite køeri njihovim sinovima i sluœili njiho-vim bogovima.7 Tako su Izraelovi sinovi opet çinili zlo pred Gos-podinom, i zaboravili su Gospodina, svojegaBoga, pa su sluœili baalima i aætartama.8 Zato se raspalila srdœba Gospodinova protivIzraela i dao ih u ruke Kuæan-Riæataimu, kraljusjeverne Mezopotamije. Osam godina morali suIzraelovi sinovi sluœiti Kuæan Riæataimu.

137 Suci9 Kad su Izraelovi sinovi zavapili Gospodinu, podi-gao je Gospodin Izraelovim sinovima izbavitelja,da ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlaåega brataKalebova.10 Na njega je doæao Duh Gospodinov, i on je su-dio u Izraelu. On je iziæao u rat, i Gospodin mu jepredao u ruke Kuæana Riæataima, kralja sjeverneMesopotamije; njegova je ruka nadjaçala KuæanRiæataima.11 Tako je bila zemlja mirna çetrdeset godina, doknije umro Otniel, sin Kenazov.12 Kad su Izraelovi sinovi opet çinili zlo pred Gos-podinom, uçinio je Gospodin moapskog kralja,Eglona, jaçim od Izraelovih sinova, jer su çinili zlopred Gospodinom.13 Onda se on ujedinio s Amoncima i Amaleça-nima, iziæao i pobijedio Izraelove sinove i zauzelisu Palmov grad.14 Nato su Izraelovi sinovi sluœili Eglonu, moap-skom kralju, osamnaest godina.15 A kad su Izraelovi sinovi zavapili Gospodinu,Gospodin im je podigao izbavitelja, Ehuda, sinaGere iz plemena Benjaminova, çovjeka koji je bioljevak. Izraelovi sinovi su poslali po njemu danakEglonu, moapskom kralju.16 Ehud je napravio sebi bodeœ dvorezac od laktau duœinu, priçvrstio ga pod svoju haljinu sa svojedesne strane.17 I tako predao danak Eglonu, moapskom kralju;Eglon je bio çovjek vrlo debeo.18 Kad je bio gotov s predajom danka, otpustioljude koji su bili nosili danak.19 Vratio se opet sam pokraj idolskih kipova ublizini Gilgala i rekao “Imam, kralju, neku tajnu da tikaœem.” Ovaj zapovjedio æutnju, i onda se udaljilisvi koji su bili kod njega.20 Ehud je pristupio k njemu, a on je sjedio sam usvojoj hladovitoj gornjoj sobi, i Ehud je rekao: “Ri-jeç Boœju imam ti reøi!” On je ustao sa svojega pr-ijestolja.21 Onda je Ehud, svojom lijevom rukom, trgnuobodeœ sa svoje desne bedrice i zatjerao mu ga utrbuh.22 Tako je drœak odmah prodro za oætricom, i salose sklopilo oko oætrice, jer nije opet izvukao bod-eœa iz trbuha; pritom su crijeva iziæla odande.23 Onda je Ehud izaæao van u trijem, zatvorio zasobom vrata gornje sobe i zakljuçao.24 Kad se bio udaljio, doæle su sluge da pogledaju.Kako su naæle vrata gornje sobe zakljuçana,pomislile su: “Bit øe da obavlja svoju potrebu uhladovitoj klijeti.”25 I tako su çekali veoma dugo, jer on nije otvaraovrata gornje sobe. Naposljetku uzeli su kljuç i otvo-rili, a tu je leœao njihov gospodar na podu mrtav.26 A Ehud, dok su oni çekali, bio je veø izmaknuo,i preko idolskih kipova proæao, i u Seir pobjegao.27 Çim se vratio, zatrubio je u trubu na gori Efra-imovoj, i sinovi su Izraelovi siæli s njim s gore, a onim je stajao na çelu.28 Na njegov poziv: “Hajdete za mnom, jer Gospo-din vam predaje u ruke neprijatelje vaæe, Moabce”,siæli su oni za njim, zatvorili Moabcima gazove Jor-dana i nisu dali nikomu prijeko.29 Pobili su onda Moabaca oko deset tisuøa ljudi,sve jakih i hrabrih ljudi, i nitko nije izmaknuo.30 Tako se onda morao Moab pokoriti vlastiIzraelovoj. I zemlja je bila mirna osamdesetgodina.31 Poslije njega ustao je Æamgar, sin Anatov. Onje pobio æest stotina Filistejaca volujskim os-tanom; i on je oslobodio Izrael.

4 Poslije smrti Ehudove, Izraelovi sinovi su opet çinili zlo pred Gospodinom.2 Tako ih predao Gospodin u ruke Jabinu, kanaan-skom kralju, koji je vladao u Hazoru. Njegov voj-skovoåa bio je Sisera, koji je boravio u Haroæetuneznaboœaçkom.3 Onda su zavapili Izraelovi sinovi Gospodinu zapomoø, jer Jabin je imao devet stotina œeljeznihbojnih kola i dvadeset godina jako je tlaçio Izraelo-ve sinove.4 U ono je vrijeme Debora, proroçica, œena Lapi-dotova, sudila Izraelu.5 Ona je stanovala pod Deborinom palmom iz-meåu Rame i Betela na gori Efraimovoj. Izraelovisinovi su dolazili gore k njoj na sud.6 Onda je ona je dala dozvati Baraka, sina Abinoa-mova, iz Kadeæa Naftalijeva i rekla mu: “Gospodin,Bog Izraelov, zapovjeda ti: ‘Idi, uzaåi na goru Ta-bor i uzmi sobom deset tisuøa ljudi izmeåu Naftali-jevih sinova i Zebulunovih sinova!7 I protiv tebe øu dovesti na potok Kiæon Siseru,vojskovoåu Jabinova, i njegova bojna kola i njego-vo ljudstvo i predat øu ga tebi u ruke.”8 A Barak joj rekao: “Ako øeæ ti iøi sa mnom, iøi øui ja, ako li neøeæ iøi sa mnom, neøu iøi ni ja.”9 Ona je odgovorila: “Sigurno øu ja iøi s tobom, alionda neøeæ imati slave na vojni æto je poduzimaæ,nego øe Gospodin dati œeni u ruku Siseru.” Nato seDebora podigla i otiæla s Barakom u Kedeæ.10 Onda Barak dozvao Zebuluna i Naftalija uKadeæ, i deset tisuøa ljudi poælo je gore pod njego-vim vodstvom, i Debora je iæla s njim.11 A Kenejac Heber bio se odvojio od Kaina, jed-noga od sinova Hobaba, tasta Mojsijeva. On jerazapeo svoj æator kod hrasta saanaimskogapokraj Kadeæa.12 Kad su javili Siseri da je iziæao Barak, sin Ab-inoamov, na goru Tabor.13 Skupio Sisera sva svoja bojna kola, devet stoti-na œeljeznih bojnih kola, i svu svoju vojsku, koja jebila pod njim, od Haroæeta neznaboœaçka do po-toka Kiæona.14 Onda je rekla Debora Baraku: “Ustani, jer je ovodan u koji øe ti Gospodin dati u ruke Siseru. SamGospodin iøi øe pred tobom.” Nato Barak siæao sgore Tabora, i deset tisuøa ljudi za njim.15 Gospodin je smeo Siseru i sva njegova bojnakola i svu njegovu vojsku oætricom maça predBarakom. Sisera je skoçio s kola i pjeæice pob-jegao.16 Barak je progonio kola i vojsku do HaroæetaHagojima, i sva vojska Siserina je pala od oætricemaça; nije ostao ni jedan.17 Sisera je pobjegao pjeæice do æatora Jaele,œene Kenejca Ebera, jer je meåu Jabinom, kraljemhasorskim, i rodbinom Kenejca Ebera, vladao mir.18 Jaela je izaæla u susret Siseri i rekla mu: “Svratise, gospodaru, svrati se k meni, ne boj se!” I on sesvratio k njoj u æator, i ona ga pokrila pokrivaçem.19 On je zamolio: “Daj mi malo vode da se napijem,jer sam œedan.” Ona otvorila mijeh mlijeka, dalamu da se napije i opet ga pokrila.20 Nato joj on rekao: “Stani na ulaz æatora! Ako tkodoåe i upita te: ‘Ima li tko tu?’ ti odgovori: ‘Nema!’ ”21 Ali Jaela, œena Heberova, prihvatila kolac æa-tora, uzela çekiø, pristupila k njemu polako i za-tjerala mu kolac kroz sljepooçice tako da je proæaou zemlju. On je bio, naime, od umora tvrdo zaspao,i tako umro.22 Kad je Barak, koji je progonio Siseru, mimoprolazio, Jaela mu izaæla u susret i rekla mu: “Doåi,pokazat øu ti çovjeka koga traœiæ.” Kad je on uæao,

138SuciSisera je tu leœao mrtav, i kolac mu zaboden usljepooçice.23 Tako je Bog ponizio u onaj dan Jabina, kanaan-skog kralja, pred Izraelovim sinovima.24 I ruka Izraelovih sinova bila je sve teœa Jabinu,kanaanskom kralju, sve dok nisu uniætili Jabina,kanaanskog kralja.

5 U onaj dan pjevali su Debora i Barak, sin Abi- noamov, sljedeøu pjesmu:2 “Poglavari su vodili u Izraelu, dragovoljno se po-nudio narod u boj, slavite stoga Gospodina!3 Kraljevi, çujte! Poglavari, posluæajte! Ja hoøuGospodinu, ja hoøu pjevati pjesmu, hoøu posvetitiGospodinu, Bogu Izraelovu, svoju pjesmu.4 Kad si silazio sa Seira, Gospodine, kad si iæao izedomskog polja, zemlja se tresla, nebesa su li-jevala, oblaci su tekli vodom;5 brda se njihala pred Gospodinom, Sinaj predGospodinom, Bogom Izraelovim.6 U dane Æamgara, sina Anatova, u vrijemeJaelino putovi su leœali pusti. I tko je iæao stazama,vukao se stranputicama.7 Nije bilo voåe u Izraelu, çovjek se osjeøao za-puæten, dok ja, Debora, nisam ustala, nisam ustalakao majka u Izraelu.8 Jer se traœilo nove bogove, pokucao onda navrata rat, ali se nije vidio ætit ni koplje meåu çetrd-eset tisuøa u Izraelu.9 Hvala moja ide poglavarima Izraelovim i narodukoji se dragovoljno ponudio u boj. Slavite stogaGospodina!10 Govorite, vi koji jaæete na bijelim magarcima,koji sjedite na jastucima, i hodite po putovima.11 Glasnije i od povika pastira na pojiliætima,slavite pravednu pobjedu Gospodina, sjajno djelonjegove moøi u Izraelu! Onda øe siøi na vrata Go-spodinova naroda.12 Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevajhvalospjev! Digni se, Baraçe! Vodi ih u ropstvo,sine Abinoamov!13 Ostaci junaka, izaåite van! Narode Gospodi-nov, junacima tako bogat, silazi k meni!14 Od Efraima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine,s tvojim konjanicima; poglavari izlaze iz Makira.15 Iz Zebuluna voåe sa œezlom, s Deborom su seujedinili poglavari Isakarovi, i Naftali s Barakom,za njim se juriæa u dolinu. Dugo se svjetuju u kraje-vima Rubenovim.16 Æto sjediæ meåu torovima i sluæaæ kako blejestada? Dugo se svjetuju u krajevima Rubenovim,17 Gilead s onu stranu Jordana poçiva, i zaætoboravi Dan joæ daleko kod laåa? Na obali morasjedi tiho Aæer, prebiva mirno u svojim zaljevima.18 Zebulun je narod koji œrtvuje svoj œivot do smrtii Naftali na visokim bojnim poljanama.19 I pridolaze kraljevi u boj, kraljevi kanaanskidolaze u bitku kod Taanaka na vodama Megida, alini mrve srebra nisu dobili.20 S nebesa se bore zajedno zvijezde, vojuju pro-tiv Sisere sa svojih staza.21 Kiæon odnosi neprijatelje, Kiæon, potok bitaka.Moja duæo idi snaœno naprijed!22 Veø toptaju konjska kopita, jer njihovi junacitjeraju, tjeraju ondje.23 ‘Proklinjite Meroz!’ Viçe gromko Anåeo Gospo-dinov: ‘Proklinjite njegove stanovnike, jer nisudoæli u pomoø Gospodinu, Gospodinu u pomoøkao junaci.’24 Najviæe od svih œena neka je slavljena Jaela,œena Ebera, Kenejca; najviæe od svih œena u æato-ru neka je ona visoko çaæøena.

25 On zaiska vode, ona mu pruœi mlijeka; u gos-podskoj çaæi pruœi mu vrhnje.26 Ali njezina ruka maæi se za kolac æatorski,desnica njezina za çekiø kovaçki: i udari Siseru,smoœdi mu glavu, smrska mu je i probijesljepooçice.27 Meåu noge njezine savio se, pao, leœi, savija seuz njezine noge, pao opet natrag, i gdje je pao,mrtav je ostao.28 Kroz prozor motri i jadikuje majka Siserina, krozreæetku: ‘Æto se tako dugo ne vraøaju njegovakola? Æto se tako polako miçu kotaçi njegovihkola?’29 Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, ai sama sebi ona odgovara:30 ‘Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga oni dijele:po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga;pa plijen: æarena tkanina Siseri, i plijen: æarenovezena haljina, æareno platno, odjeøa, dva rupcaoko mojega vrata, plijen.’31 Tako neka propadaju, Gospodine, svi tvoji ne-prijatelji! A oni koji te ljube, oni su kao sunce kadizlazi u svojem sjaju.” I onda je zemlja bila mirnaçetrdeset godina.

6 Kad su Izraelovi sinovi opet çinili zlo pred oçima Gospodina, dao je ih Gospodin u rukeMidjancima za sedam godina.2 Teæka je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Izra-elovi sinovi su bjeœali ispred Midjanaca u gorskejame, æpilje i utvrde.3 I bilo je tako, da kad bi Izraelovi sinovi posijali,dolazili bi Midjanci Amaleçani i sinovi Istoka, pa ioni udarili na njih.4 Oni bi se utaborili protiv njih i poœnjeli bi ljetinuzemlje sve do Gaze. I nisu ostavljali hrane za Izra-elove sinove, ni ovce ni vola ni magarca.5 Jer su dolazili sa svojim stadima i sa svojim æato-rima. Dolazili su kao jata skakavaca, i nije bilobroja njima ni njihovim devama. Dolazili su u ze-mlju da ju opustoæe.6 Tako je Izrael bio od Midjanaca jako potlaçen, izavapili su Izraelovi sinovi Gospodinu.7 I dogodilo se, kad su zavapili Izraelovi sinoviGospodinu za pomoø protiv Midjanaca,8 poslao je Gospodin Izraelovim sinovima prorokakoji im navijestio: “Ovako govori Gospodin, BogIzraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo samvas iz kuøe ropstva.9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipøana i svih vaæihtlaçitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao samvam njihovu zemlju.10 Ja sam vam zapovjedio: ‘Ja sam Gospodin, vaæBog; ne smijete ætovati bogova Amorejaca, u çijojzemlji prebivate!’ Ali vi niste posluæali moj glas.’ ”11 Onda je doæao Anåeo Gospodinov i sjeo podhrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaæa, anjegov sin Gideon mlatio je pæenicu na tijesku, daje osigura od Midjanaca.12 Njemu se prikazao Anåeo Gospodinov i rekaomu: “Gospodin je s tobom, hrabri junaçe!”13 Gideon mu odgovorio: “Molim, moj gospodaru!Ako je Gospodin s nama, zaæto nas je snaælo sveovo? Gdje su sva njegova çudesa æto su nam ihpripovijedali naæi oçevi kad su govorili: ‘Nije li nasGospodin izveo iz Egipta?’ A sada nas je ostavioGospodin i predao u ruke Midjancima.”14 Gospodin se okrenuo k njemu i rekao: “Idi u tojsvojoj snazi i izbavi Izraela iz ruku Midjanaca! Neæaljem li te Ja?”15 A on mu rekao: “Oprosti, Gospodine moj, kakoøu izbaviti Izraela? Eto, moj je rod najmanji u ple-

139 Sucimenu Manasehovu, a ja sam posljednji u svojojobitelji.”16 A Gospodin mu rekao: “Zaista ja øu biti s tobom,pobit øeæ Midjance kao jednoga çovjeka.”17 Onda mu on rekao: “Ako sam naæao milost utvojim oçima, daj mi znak da si to ti koji govoriæ samnom.18 Pa ne idi odavde dok se ja ne vratim k tebi idonesem ti svoj dar i stavim pred tebe.” On jeodgovorio: “Çekat øu dok se vratiæ.”19 Onda otiæao Gideon i pripremio jare, jednu efubraæna za beskvasne kruhove. Meso stavio ukoæaricu, juhu stavio u lonac, donio mu pod hrast ipostavio pred njega.20 Onda mu Anåeo Boœji rekao: “Uzmi to meso i tebeskvasne kruhove, stavi ih na onaj kamen i juhuizlij na to!” On je uçinio tako.21 A Anåeo Gospodinov pruœio kraj ætapa koji jebio u njegovoj ruci, i dotaknuo se mesa i beskvas-nih kruhova; i podigao se oganj iz stijene i spaliomeso i beskvasne kruhove. A Anåeo je Gospodi-nov iæçeznuo ispred njegovih oçiju.22 Onda je vidio Gideon da je to bio Anåeo Gospo-dinov, pa je rekao: “Jao, Gospodine Boœe! Vidiosam Anåela Gospodinova licem u lice!”23 A Gospodin mu rekao: “Mir neka je s tobom; neboj se, neøeæ umrijeti.”24 Gideon je napravio ondje œrtvenik Gospodinu inazvao ga “Gospodin je mir”. Do danaænjega danastoji on joæ u Ofri, koja pripada Abiezrejima.25 I dogodilo se one noøi zapovjedio mu Gospo-din: “Uzmi junca svojega oca, i drugoga junca odsedam godina, sruæi œrtvenik Baalov koji ima tvojotac, i sasijeci drveni kip koji je pokraj njega!26 I podigni œrtvenik Gospodinu, svojem Bogu,gore na onom kamenu po pravom redu i uzmi dru-goga junca i œrtvuj ga kao œrtvu paljenicu drvimaonoga kipa æto øeæ ga sasjeøi!”27 Onda je uzeo Gideon deset ljudi izmeåu svojihsluga i uçinio kako mu je zapovjedio Gospodin. Ajer se bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da toizvede danju, zato je uçinio noøu.28 Kada su ljudi onoga grada sutradan rano ustali,a to sruæen œrtvenik Baalov i drveni kip pokrajnjega sasjeçen. A drugi junac bio je œrtvovan kaoœrtva paljenica na novopodignutom œrtveniku.29 Pa su pitali jedan drugoga: “Tko je to uçinio?”Kad su traœili i raspitivali, rekli su im: “Gideon, sinJoaæov, to je uçinio.”30 Onda su rekli ljudi onoga grada Joaæu: “Izvedisvojega sina, on mora umrijeti, jer je sruæio œrtve-nik Baalov i sasjekao gaj pokraj njega.”31 A Joaæ je odgovorio svima koji su stajali kodnjega: “Hoøete li vi braniti Baala? Hoøete li ga vispasiti? Neka onaj koji øe ga braniti bude do sutrapogubljen! Ako je on bog, neka se sam brani odonoga koji mu je sruæio œrtvenik!”32 Zato su mu onoga dana dali ime Jerubaal, tojest “Baal neka se bori protiv njega, jer mu je sruæioœrtvenik.”33 Onda su se svi Midjanci i Amaleçani, uz sinoveIstoka, sastali i preæavæi preko Jordana u Jezreel-skoj dolini utaborili.34 Duh Gospodinov je doæao na Gideona, a onzatrubio u trubu, i Abiezreji se skupili iza njega.35 Poslao on glasnike po svemu plemenu Man-asehovu, pa se i oni skupili oko njega. Poslao glas-nike i plemenu Aæerovu, Zebulunovu i Naftalijevu,i ovi su im izaæli u susret.36 I Gideon je upravio Bogu molitvu: “Ako øeæ tizaista izbaviti mojom rukom Izraela, kako si obe-øao,

37 evo, ja øu staviti ovçje runo na gumno; pa akorosa bude samo na runu, a po cijeloj zemlji suho,onda øu znati, da øeæ mojom rukom izbaviti Izra-ela, kako si obeøao.”38 I tako se dogodilo. Kad je sutradan rano ustao iruno iscijedio, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelupunu vode.39 Onda je Gideon rekao Bogu: “Ne naljuti se namene, ako progovorim joæ jednom. Daj mi da joæsamo ovaj put uçinim pokus s runom. Neka budesamo runo suho, a po cijeloj zemlji neka buderosa.”40 I Bog je uçinio tako onu noø. Samo je runo os-talo suho, a po cijeloj zemlji bila je rosa.

7 Onda je Jerubaal uranio, to jest Gideon, i sav narod koji jer bio s njim i utaborili se kod izvoraHarod, tako da je tabor Midjanaca bio sjeverno odnjih na podnoœju breœuljka Moreh u ravnici.2 Onda je rekao Gospodin Gideonu: “vojska kojuimaæ uza se odviæe je mnogobrojna, a da bih daoMidjance u njezine ruke. Inaçe bi se Izrael mogaohvaliti protiv mene, govoreøi: ‘Vlastitom snagomspasio sam se.’3 Zato je oglasio ljudima: ‘Tko se boji i koga jestrah, neka se vrati i neka odstupi od gore Gile-ada!’ ” I vratili se od redova dvadeset i dvije tisuøeljudi, a deset tisuøa ljudi je ostalo.4 A Gospodin je rekao Gideonu: “Ljudi ima joæ pre-viæe. Povedi ih na vodu i ondje øu ih iskuæati. Zakoga ti reknem: ‘Ovaj ide s tobom,’ taj neka ide stobom! A za koga ti reknem: ‘Ovaj ne ide s tobom,’taj neka ne ide s tobom!”5 Poæto je ljude bio priveo na vodu, rekao je Go-spodin Gideonu: “Svakoga koji lapøe vodu jezi-kom, kao æto lapøu psi, toga stavi na stranu; tako isvakoga, koji klekne na koljena da pije.”6 Onda je bio broj onih koji su laptali vodu rukom kustima, tri stotine ljudi; a svi ostali ljudi kleknuli suna koljena da piju vodu.7 I rekao je Gospodin Gideonu: “S tri stotine ljudikoji su laptali vodu izbavit øu vas i predat øu ti uruke Midjance, a svi drugi neka se vrate svaki svo-joj kuøi!”8 Poæto su ljudi uzeli sebi opskrbu i njihove trube,onda je otpustio sve Izraelove sinove, svakoga ksvojem æatoru, a zadrœao samo one tri stotine ljudi.A tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici.9 I dogodilo se one iste noøi da je Gospodin rekao:“Ustani, i siåi protiv tabora, jer ti ga ja dajem u ruke.10 Ako se bojiæ sam siøi, siåi u tabor sa svojimslugom Purom,11 i prisluækuj æto govore, i onda øeæ dobiti hrabrostda siåeæ i napadneæ tabor.” Onda je on siæao sasvojim slugom Purom u blizinu taborskih pred-straœa.12 Midjanci i Amaleçani i svi sinovi Istoka bili su seutaborili u ravnici tako mnogobrojni kao skakavci.Devama njihovim nije bilo broja, bilo ih je kaopijeska na morskoj obali.13 Kad je doæao Gideon ondje, upravo je jedanpripovijedao drugomu ovaj san: “Sluæaj, imao samjedan san. Kotrljao se peçen kruh jeçmeni u tabormidjanski i doæao do jednog æatora. Pogodio gatako da je pao i preokrenuo se prema gore, i tako jeæator leœao.”14 Onda je rekao drugi, govoreøi: “To nije niætadrugo nego maç Izraela Gideona, sina Joaæeva,Bog mu u ruke predaje Midjance i sav njihov ta-bor.”15 Kad je Gideon çuo pripovijest sna i njegovo tu-maçenje, bacio se niçice. Onda se vratio u izrael-

140Suciski tabor i povikao: “Ustajte, jer Gospodin predajetabor Midjanaca u vaæe ruke.”16 Potom je razdijelio tri stotine ljudi u tri grupe idao je svima u ruke trube i prazne vrçeve, a uvrçevima su bile luçi.17 On im zapovjedio: “Gledajte na mene i çiniteisto tako, i kad doåem na kraj tabora, onda çiniteono æto ja çinim!18 Çim ja sa svima koji su uza me zatrubim u trubu,zatrubite i vi u trube oko svega tabora i viçite: ‘ZaGospodina i za Gideona!’ ”19 I kad je bio doæao Gideon sa stotinu ljudi, koji subili uz njega, na kraj tabora u poçetak srednjenoøne straœe–tek su bili postavili straœe–ondasu zatrubili oni u trube i razlupali su vrçeve u svojimrukama.20 U isto vrijeme su zatrubili u trube tri grupe i raz-lupali su vrçeve. U lijevoj ruci drœali su luçi, udesnoj trube da trube, i vikali su: “Maç za Gospodi-na i za Gideona!”21 Svaki je pritom stajao na mjestu, gdje je bio,okolo tabora. Onda se smeo sav tabor. Vikali su inagnuli bjeœati.22 Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravioGospodin maç jednoga protiv drugoga, i to posvemu taboru, te je pobjegla vojska do Bet-Æiteprema Serari, do na obalu Abel-Mehole kodTabata.23 A Izraelovi sinovi iz plemena Naftalijeva,Aæerova i iz svega plemena Manasehova ustali sui dali se u potjeru za Midjancima.24 I poslao je Gideon glasnike po svoj goriEfraimovoj sa zapovijeåu: “Siåite pred Midjance,zauzmite i odreœite im vodu æto natapa do Bet-Bare, naime, Jordana!” Svi Efraimovci se podigli,zauzeli i odrezali im vodu æto je natapala do Bet-Bare, naime, Jordana.25 I uhvatili su oba vladara midjanska Oreba iZeba. Oreba su ubili na Orebovoj stijeni, a Zebasmaknuli kod Zebova tijeska. Onda su potjeraliMidjance i donijeli glavu Orebovu i Zebovu Gide-onu s onu stranu Jordana.

8 Onda ga upitaju Efraimovci: “Zaæto si nam to uçinio, te nas nisi pozvao kad si poæao u bojprotiv Midjancima?” Tako su mu œestoko prigov-arali.2 On im rekao: “Pa æto sam ja sada uçinio da seusporedim s vama? Nije li Efraimovo pabirçenjegroœåa bolje od Abiezerove berbe?3 Vama je u ruke dao Bog poglavare midjanskeOreba i Zeba. Pa æto sam ja uçinio bolje od vas?”Na takve rijeçi utiæala se njihova srdœba na njega.4 Kad je Gideon bio doæao na Jordan i preæaopreko njega s tri stotine ljudi koji su bili s njim, a bilisu umorni od proganjanja.5 Onda je on zamolio ljude iz Sukota: “Dajte,molim, kruha ljudima koji idu za mnom, jer suumorni, a ja gonim kraljeve midjanske–Zebaha iSalmuna.”6 A poglavari iz Sukota su odgovorili: “A imaæ liruke Zebahove i Salmunine veø u svojoj ruci, da bidali kruha tvojoj vojsci.”7 Gideon je odgovorio: “Zato øu ja vama, kad miGospodin preda u ruke Zebaha i Salmuna, ondapomlatiti vaæa tjelesa trnjem i draçem iz pustinje.”8 Onda je odande otiæao u Penuel i zamolio ih istoonako. A ljudi iz Penuela dali su mu isti odgovorkao i ljudi iz Sukota.9 Onda je zaprijetio i ljudima iz Penuela, govoreøi:“Kad se zdravo vratim, poruæit øu ovu kulu.”10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru sa svojom

vojskom, oko petnaest tisuøa ljudi. To su bili sviostaci od sve vojske sinova Istoka; stotinu i dvade-set tisuøa teæko naoruœanih ljudi bilo je palo.11 Onda je Gideon otiæao dalje putom koji su biliuzeli ljudi koji su bili u æatorima istoçno od Nobahai Jogbohe, i napao vojsku, tabor se bio osjeøao sig-urnim.12 Zebah i Salmuna su pobjegli, a on nagnuo zanjima i uhvatio oba midjanska kralja Zebaha Sal-muna, i sav im tabor uniætio.13 Nato se vratio Gideon, sin Joaæov, iz boja s vi-sine Heresa.14 On je uhvatio nekog mladiøa, koji je pripadaoljudima iz Sukota, i poçeo ga ispitivati. On mu pop-isao imena poglavara i starjeæina u Sukotu, se-damdeset i sedam ljudi.15 Kad je doæao k ljudima u Sukotu, rekao je: “Evo,ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih ste mi senarugali rijeçima: ‘Imaæ li ruke Zebahove i Sal-munine veø u svojoj ruci da bi dali kruha tvojimumornim ljudima?’ ”16 Onda je on uzeo starjeæine grada, i trnja iz pusti-nje i draça i s tim kaznio ljude iz Sukota.17 A kulu u Penuelu dao je sruæiti i ljude u gradupobiti.18 I on je rekao Zebahu i Salmuni: “Kakvi su bililjudi koje ste pobili na Taboru?” Oni su odgovorili“Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.”19 On je rekao: “To su bila moja braøa, sinovi mojemajke. Tako bio œiv Gospodin: da ste ih ostavili naœivotu, ne bih vas pogubio.”20 Nato je zapovjedio Jeteru, svojem prvo-roåencu: “Ustani i pogubi ih!” Ali djeçak nije izvu-kao svoj maç, jer se bojao, bio je joæ djeçak.21 Onda su zamolili Zebah i Salmuna: “Ustani ti ipogubi nas, jer kakav je çovjek, onakva mu jesnaga. Gideon se podigao i pogubio Zebaha i Sal-muna. A mjeseçiøe æto su ih o vratu nosile njihovedeve, uzeo je sebi.22 Potom su zamolili Izraelovi sinovi Gideona:“Budi naæ kralj, ti, tvoj sin i tvoj unuk, jer ti si nasizbavio iz ruku Midjanaca.”23 A Gideon im rekao: “Ja ne mogu biti vaæ kralj. Imoj sin ne smije vladati nad vama, jer Gospodin jevaæ kralj.”24 Onda im rekao Gideon: “Imam jednu molbu zavas: Da mi svaki od vas dade nauænice æto ste za-plijenili!” Pobijeåeni su bili nosili zlatne nauænice,jer su bili Iæmaelovci.25 Oni su odgovorili: “Dat øemo ti ih rado.” I razas-trli su ogrtaç, i svaki je bacao na njega svoje zapli-jenjene prstenove.26 Teœina zlatnih nauænica koje je izmolio, iznosilaje tisuøu i sedam stotina æekela zlata, osimmjeseçiøa, nauænica i grimiznih haljina æto su ih bilinosili midjanski kraljevi, i osim lançiøa æto su bilioko vrata njihovih deva.27 Gideon je dao napraviti od toga efod i postavioga u Ofri, svojemu rodnom gradu, ali svi Izraelovisinovi su poçeli çiniti ondje preljub za njim. Tako daje to bilo Gideonu i njegovoj kuøi zamka.28 Midjanci su bili od Izraelaca tako poniœeni daviæe nisu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirnaçetrdeset godina, dokle je œivio Gideon.29 Onda je Jerubaal, sin Joaæov, otiæao i stanovaou svojoj kuøi.30 Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova,jer je imao mnogo œena.31 I njegova suloœnica u Æekemu rodila mu sinakomu je nadjenuo ime Abimelek.32 Gideon, sin Joaæov, umro je u visokoj starosti.Pokopali su ga u grobu njegova oca Joaæa u Ofri

141 SuciAbiezreja.33 Kad je umro Gideon, opet su Izraelovi sinovipoçeli çiniti preljub s Baalima i postavili sebi Baal-Berita za boga.34 Tako Izraelovi sinovi nisu viæe pomiæljali na Go-spodina, svojega Boga, koji ih je izbavio iz rukusvih njihovih neprijatelja unaokolo.35 I nisu iskazivali zahvalnosti kuøi JerubaalaGideona za sva dobroçinstva koja je on bio uçinioIzraelu.

9 Abimelek, sin Jerubaalov, otiæao je u Æekem k braøi svoje majke i predloœio njima i svemurodu obitelji svoje majke, govoreøi:2 “Upitajte jedanput otvoreno sve graåane uÆekemu: æto je bolje za vas, da nad vama vladasedamdeset ljudi, svi Jerubaalovi sinovi, ili da nadvama vlada jedan çovjek? Pomislite na to da samja vaæe tijelo i vaæa kost.”3 Tu izjavu njegovu rekla su braøa njegove majkepred svima graåanima u Æekemu, i njihova srcaprivinula se Abimeleku, jer su oni sebi govorili:“Naæ je brat.”4 I dali su mu sedamdeset æekela srebra iz hramaBaal-Beritova. Ovim je Abimelek sebi unajmio dr-ske ljude i pustolove, koji su poæli za njim.5 Onda je poæao u kuøu svojega oca u Ofru i pobiosvoju braøu, Jerubaalove sinove, sedamdesetljudi na jednom kamenu. Samo je ostao Jotam,najmlaåi sin Jerubaalov, jer se bio sakrio.6 Nato su se skupili svi graåani u Æekemu i svi sta-novnici Bet-Milo, otiæli su i postavili Abimeleka kra-ljem kod hrasta koji stoji u Æekemu.7 Kad su to javili Jotamu, otiæao je on, stao na vrhgore Gerizima i povika im u sav glas: “Çujte me,graåani u Æekemu, tako da vas Bog çuje!8 Jedanput poæla stabla da pomaœu sebi kralja.Rekli su maslini: ‘Budi naæ kralj!’9 A maslina im je rekla: ‘Zar da ostavim svoju pre-tilinu, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idemvladati nad stablima?’10 Onda su rekla stabla smokvi: ‘Doåi, budi naækralj!’11 A smokva im je rekla: ‘Zar da ostavim svojusladost i svoj krasni plod, pa da idem vladati nadstablima?’12 I rekla su stabla vinovoj lozi: ‘Doåi, budi naækralj!’13 A vinova loza im je rekla: ‘Zar da ostavim svojevino, koje veseli Boga i ljude, pa da vladam nadstablima?’14 I rekla su sva stabla trnu: ‘Doåi, budi naæ kralj!’15 A trn je odgovorio stablima: ‘Ako uistinu hoøetemene pomazati sebi za kralja, onda doåite i sklo-nite se u moju sjenu, ako li neøete, onda neka iziåeoganj iz trna i spali lebanonske cedre!’16 A sada, ako ste vjerno i poæteno radili kad steuçinili Abimeleka kraljem, i ako ste dobro uçiniliJerubaalu i njegovoj kuøi i nagradili mu ono æto jeuçinio–17 jer vi, za koje se moj otac borio i svoj œivot izloœioi koje je izbavio iz ruku Midjanaca;18 a vi ste danas ustali na kuøu mojega oca i pobiliste njegove sinove, sedamdeset ljudi na jednomkamenu i nad graåanima u Æekemu uçinili ste kra-ljem Abimeleka, sina njegove sluækinje, zato æto jevaæ brat.19 Ako ste dakle danas vjerno i poæteno radiliprema Jerubaalu i njegovoj kuøi, onda se veselites Abimelekom, a on neka se veseli s vama!20 Ako li niste, neka iziåe oganj od Abimeleka ispali graåane u Æekemu i Bet-Milu, i neka iziåe

oganj od graåana u Æekemu i Bet-Milu i spaliAbimeleka!”21 Onda je Jotam pobjegao i sklonio se, otiæao uBeru i ondje je ostao bojeøi se svojega brataAbimeleka.22 I vladao je Abimelek Izraelom tri godine.23 I poslao Bog razdor meåu Abimeleka i graåaneu Æekemu, tako da su graåani u Æekemu loæe pos-tupali s Abimelekom.24 Tako se imao osvetiti zloçin uçinjen na sedam-deset Jerubaalovih sinova i krv njihova doøi na nji-hova brata Abimeleka, koji ih je ubio, i na graåaneu Æekemu, koji su mu pomogli da ubije svojubraøu.25 I graåani u Æekemu postavili mu zasjede pogorskim vrhovima, pa su plijenili svakoga koji jeprolazio mimo njih onim putom. Javili su to Abime-leku.26 Gaal, sin Obedov, bio je, naime, doæao sa svo-jom braøom, i oni su se bili nastanili u Æekemu. Agraåani se u Æekemu pouzdali u njega.27 Kad su bili izaæli u polje i u svojim vinogradimaimali berbu i gnjeçili groœåe, priredili su veselje,otiæli su u hram svojega boga, jeli su i pili, i psovalisu Abimeleka.28 Onda je Gaal, sin Obedov, povikao: “Tko je Abi-melek i tko smo mi Æekemljani da mu moramosluœiti. Nije li on sin Jerubaalov, a Zebul njegov up-ravitelj? Budite radije podloœni ljudima Hamora,oca Æekemova! Zaæto da njemu budemo pod-loœni?29 O kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod, pro-tjerao bih Abimeleka.” On je rekao Abimeleku:“Pojaçaj svoju vojsku i iziåi!”30 A kad je Zebul, gradski upravitelj, çuo izjaveGaala, sina Obedova, vrlo se razljutio.31 On je poslao tajno glasnike k Abimeleku iporuçio mu: “Evo, Gaal, sin Obedov, doæao sasvojom braøom u Æekem, i oni sad bune grad pro-tiv tebe.32 Zato ustani noøu sa svojim ljudima i napravizasjedu u polju.33 I bit øe rano ujutro, kad sunce ograne, dignutøeæ se i udariti na grad. A kad on onda svojim lju-dima iziåe protiv tebe, uçini s njim kako ti œeliæ!”34 Onda je ustao Abimelek noøu sa svima svojimljudima, i oni su zasjeli oko Æekema u çetiri grupe.35 Kad je Gaal, sin Obedov, iziæao pred gradskavrata i stao, ispao je Abimelek sa svojim ljudima izzasjede.36 Gaal je opazio ljude i rekao Zebulu: “Eno, dola-ze ljudi svrh gore!” A Zebul mu rekao: “Od gorskesjene çine ti se ljudi.”37 Ali Gaal je potvrdio joæ jedanput: “Eno, ljudisilaze s visa, a druga grupa dolazi od Terebinthrasta.”38 Onda mu doviknuo Zebul: “Gdje su ti sada veli-ka usta? Ti si bio onaj koji se rugao: ‘Tko je Abime-lek da mu moramo biti podloœni?’ Pa to su ljudi,koje si prezreo. Izaåi sada i bori se s njima!”39 I iziæao je Gaal pred Æekemljanima i pobio se sAbimelekom.40 Ali ga Abimelek natjerao u bijeg, i on je pob-jegao pred njim, i mnogi njegovi ljudi pali su mrtviprije nego æto su i doæli do vrata.41 Dok je Abimelek ostao u Arumi, istjerao ZebulGaala i njegovu braøu, tako da nisu mogli duœeostati u Æekemu.42 Kad sutradan izaæli su ljudi u polje i javili toAbimeleku.43 Tako je on uzeo svoju vojsku, podijelio ju u trigrupe i stao u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi

142Suciizlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih.44 Onda je Abimelek pojurio sa svojom grupom ipostavio se kod gradskih vrata, a druge dvijegrupe udarile na sve one koji su bili u polju, i tako ihpobili.45 Onda je Abimelek cijeli dan udarao na grad,zauzeo je grad, poubijao stanovnike, razorio gradi posuo sol po njemu.46 A kad su to çuli svi stanovnici æekemske kule,otiæli su u utvrdu hrama boga Berita.47 Çim su javili Abimeleku da su se ondje skupilisvi stanovnici æekemske kule.48 Onda je iziæao Abimelek sa svim svojim ljudimana goru Salmon. Ondje prihvatio Abimelek zasjekiru, odsjekao granu od stabla, podigao je istavio na svoje rame. A svojim ljudima zapovjedio:“Æto vidite da ja uçinim, to brzo çinite kao sam jaçinio!”49 Onda su i svi ljudi, çovjek za çovjekom, odsjekligranu za sebe, poæli onda za Abimelekom, stavilisu grane na tvråavu i zapalili su tako s njima itvråavu, tako da su poginuli svi stanovnici kuleæekemske, oko tisuøu ljudi i œena.50 Potom je otiæao Abimelek na Tebes, opkolioTebes i osvojio ga.51 Usred grada bila je tvrda kula, u koju su bili pob-jegli svi ljudi i œene, i svi stanovnici grada zatvoriliza sobom vrata i popeli se na krov kule.52 Abimelek je doæao sve do kule i htio udariti nanju. On se posve primaknuo k vratima kule da ihzapali.53 A neka œena bacila gornji mlinski kamen naglavu Abimeleku i razbila mu lubanju.54 On brzo zovnuo njegova nositelja oruœja, i za-povjedio mu: “Izvadi svoj maç i ubij me! Inaçe øe sereøi za mene: ‘Œena ga je ubila.’ ” I probo ga njegovmomak, i on je umro.55 A kad su vidjeli Izraelovi sinovi da je mrtav Abi-melek, vratili se svi k svojoj kuøi.56 Tako je Bog platio Abimeleku za zloçin koji jepoçinio na svojem ocu ubivæi sedamdeset svojebraøe.57 Isto tako je dao Bog da svi zloçini ljudi u Æekemupadnu natrag na njihovu glavu. Tako se ispunila nanjima kletva Jotama, sina Jerubaalova.

10 Poslije Abimeleka ustao je da izbavi Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov, iz plemenaIsakarova, a boravio je u Æamiru na gori Efraimo-voj.2 On je bio sudac Izraelu dvadeset i tri godine; onje umro i bio je pokopan u Æamiru.3 Poslije njega ustao je Jair iz Gileada i bio je sudacIzraelu dvadeset i dvije godine.4 On je imao trideset sinova, koji su jahali na tride-setero magaradi i imali trideset gradova, koji sezovu do danaænjega dana Sela Jairova, koja leœe uzemlji Gileadu.5 Kad je umro Jair, pokopali su ga u Kamonu6 Izraelovi sinovi çinili su opet zlo pred Gospodi-nom, i sluœili su Baalima i aætartama, sirijskim bo-govima, sidonskim bogovima, moapskimbogovima, amoskim bogovima i filistejskim bo-govima; a Gospodina su napustili i nisu mu sluœili.7 Onda se raspalila srdœba Gospodinova na Izra-ela, i dao ih u ruke Filistejcima i u ruke Amoncima.8 Od one godine oni su muçili i gazili Izraelove si-nove osamnaest godina–sve Izraelove sinove sonu stranu Jordana u zemlji amorejskoj, u Gilea-du.9 Onda su Amonci proæli preko Jordana da se bijui s Judom, Benjaminom i kuøom Efraimovom, tako

da su Izraelovi sinovi bili u velikoj nevolji.10 I zavapili su Izraelovi sinovi Gospodinu ipriznali: “Sagrijeæili smo tebi, jer smo ostavili svo-jega Boga i sluœili Baalima.”11 A Gospodin je rekao Izraelovim sinovima: “Nisuli vas pritiskivali Egipøani, Amorejci, Amonci, Fil-istejci,12 Sidonci, Amaleçani i Midjanci, ali kad ste za-vapili k meni, ja sam vas izbavljao iz njihove ruke.13 A vi ste ostavili mene i sluœili drugim bogovima.Zato vas viæe neøu izbavljati.14 Idite i viçite k onim bogovima koje ste izabralisebi, neka vas oni izbave u vaæoj nevolji!”15 Onda su Izraelovi sinovi priznali Gospodinu:“Sagrijeæili smo, çini s nama æto ti je drago, samonas izbavi joæ ovaj put.”16 Tako su oni odbacili tuåe bogove iz svoje sred-ine i poçeli su opet sluœiti Gospodinu. I on viæe nijemogao trpjeti Izraelove nevolje.17 Onda se podigli Amonci i u Gileadu se utaborili.A Izraelovi sinovi skupili se i utaborili kod Mispe,18 A narod, gileadski poglavari, rekli su jedan dru-gomu: “Tko øe poçeti boj protiv Amonaca? Onneka bude poglavar svim stanovnicima Gileada!”

11 Jeftah iz Gileada bio je jak junak, a bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahov.2 Kad je Gileadova œena rodila njemu sinove, pakad su odrasli sinovi te œene, otjerali su Jeftaha irekli su mu: “Ne moœeæ biti baætinik u obitelji naæoj,jer si sin tuåe œene.”3 Onda Jeftah pobjegao od svoje braøe i naselio seu zemlji Tobu. Ondje se okupilo oko Jeftaha ljudibez imovine i poæli su s njim plijeniti.4 A dogodilo se poslije nekoga vremena da jeAmonov narod zaratio protiv Izraela.5 Amonci su poæli u boj protiv Izraela, a starjeæinegileadske su otiæle da dovedu Jeftaha iz zemljeToba.6 I tako su oni zamolili Jeftaha: “Doåi i budi namçelovoåa, da bi mogli vojevati protiv Amonaca.”7 A Jeftah je odgovorio starjeæinama gileadskim:“Niste li me mrzili i otjerali iz kuøe mojega oca, pazaæto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?”8 Starjeæine gileadske su odgovorile Jeftahu:“Zato smo sad opet doæli k tebi: “Ako poåeæ s namai budeæ vojevao protiv Amonaca, bit øeæ poglavarnama, svim gileadskim graåanima.”9 Onda je upitao Jeftah starjeæine gileadske: “Akome odvedete natrag kuøi da se bijem protivAmonaca, i ako mi ih preda Gospodin, hoøu li vamonda biti poglavar?”10 Starjeæine gileadske su odgovorile Jeftahu:“Gospodin je svjedok po çuvenju meåu nama daøemo tako çiniti kako si zahtijevao.”11 Tako je otiæao Jeftah sa starjeæinama gile-adskim. Narod ga je postavio svojim poglavarom ivoåom. Jeftah je prineo sve svoje œelje Gospodinuu Mispi.12 Potom je Jeftah poslao glasnike amonskomkralju i poruçio: “Æto hoøeæ ti od mene, te ideæ pro-tiv mene da vojujeæ protiv moje zemlje.”13 Amonski kralj je odgovorio Jeftahovim glasnici-ma: “Izrael je uzeo moju zemlju kad je doæao izEgipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana, daj mije sad natrag s mirom!”14 Ali Jeftah je poslao opet glasnike amonskomkralju,15 i poruçio mu: “Ovako kaœe Jeftah: ‘Izrael nijeuzeo Moapske zemlje ni zemlje Amonaca.16 Poæto su Izraelovi sinovi izaæli iz Egipta i puto-vali preko pustinje do Crvenoga mora i onda doæli

143 Suciu Kadeæ.17 Onda je poslao Izrael glasnike edomskom kra-lju s molbom: ‘Htio bih proøi kroz tvoju zemlju,’ aliedomski kralj nije posluæao. I moapskom kralju suposlali, ali ni on nije htio çuti. Tako su ostali Izraelo-vi sinovi u Kadeæu.18 Onda se zaputili preko pustinje, zaobiæli edom-sku zemlju i moapsku zemlju i doæli su u zemljuistoçno od moapske zemlje.19 Nato su poslali Izraelovi sinovi glasnike Sihonu,amorejskom kralju, heæbonskom kralju, i poruçiomu Izrael: ‘Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju dosvojega odreåenog mjesta.’20 Ali Sihon nije povjerovao prolazu Izraelovih si-nova kroz njegovo podruçje. Nego je Sihon skupiosav svoj narod, utaborili se u Jahasu, i on se borioprotiv Izraela.21 Ali Gospodin, Bog Izraelov, dao je Sihona sasvom njegovom vojskom u ruke Izraelovim sinovi-ma, koji su ih pobijedili. Tako je Izrael zauzeo svuzemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,22 Oni su osvojili svu amorejsku zemlju od Arnonado Jaboka, i od pustinje do Jordana.23 A sada, kada je Gospodin, Bog Izraelov, pro-tjerao Amorejce zbog svojega naroda Izraela,hoøeæ ti da ju posjedujeæ.24 Zar ne posjedujeæ sve æto ti je bog tvoj Kemoædao u posjed? Tako dakle, æto god je Gospodin,naæ Bog uzeo u posjed ispred nas, mi øemo to po-sjedovati.25 Ili si ti po çemu jaçi od moapskog kralja Balaka,sina Siporova. Je li se on ikad borio s Izraelom? Jeli on ikad ratovao s njima?26 Dok je Izrael boravio u Heæbonu i u njegovimselima, u Aroeru i u njegovim selima i u svim grado-vima koji leœe na Arnonu, tri stotine godina, zaætoih niste u to vrijeme natrag osvojili?27 Stoga ja ti nisam uçinio niæta na œao, nego timeni çiniæ krivo kad ratujeæ protiv mene. Gospo-din, sudac, danas øe suditi izmeåu Izraelovih si-nova i Amonova naroda.”28 Ali amonski kralj nije posluæao rijeçi æto mu ihporuçio Jeftaha.29 Onda je siæao Duh Gospodinov na Jeftaha, i onje proæao kroz Gilead i Manaseh. Nato je poæao uMispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podigao seprotiv Amonaca.30 A Jeftah je uçinio Gospodinu ovaj zavjet: “Akozaista predaæ Amonov narod u moje ruke,31 onda neka onaj koji mi s vrata moje kuøe doæaou susret, ako se vratim kuøi pobjedonosan nadAmoncima, pripasti Gospodinu, i ja øu ga prinijetikao œrtvu paljenicu.”32 I tako je poæao Jeftah protiv Amonaca da se bijes njima, i Gospodin mu ih posve predao u ruke.33 On ih silno porazio od Aroera do u okolicuMinita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima.Tako su bili Amonci poniœeni pred Izraelovim sino-vima.34 A kad se vraøao Jeftah svojoj kuøi u Mispu, iz-iæla mu u susret njegova køi s bubnjevima i plesom.Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao nisina ni køeri.35 I dogodilo se, kad ju je opazio, razderao je svojehaljine i povikao: “Jao, køeri moja, ti me dubokosnizujeæ! Jest, ti si, koja me u nesreøu baca, jer jasam uçinio zavjet Gospodinu i ne mogu ga poreøi.”36 Ona mu je rekla: “Oçe moj, kad si uçinio zavjetGospodinu, izvræi na meni æto si zavjetovao, jer ti jedao Gospodin da se osvetiæ svojom neprijateljima,Amonovim sinovima.”37 Onda je zamolila svojega oca: “Neka bi mi se

dopustilo ovo: daj mi joæ dva mjeseca vremena!Htjela bih otiøi, na gore se popeti i sa svojim pri-jateljicama svoje djeviçanstvo oplakati.”38 On joj odgovorio: “Idi!” I pustio ju na dva mjese-ca. I ona otiæla sa svojim prijateljicama, i po go-rama je oplakivala svoje djeviçanstvo.39 A poslije dva mjeseca vratila se k svojem ocu, ion je izvræio na njoj svoj zavjet, koji je uçinio. Onajoæ nije bila spoznala çovjeka; otada je obiçaj uIzraelu,40 da svake godine izlaze køeri Izraelove oplaki-vati za køerju Jeftaha iz Gileada, çetiri dana u godi-ni.

12 I podigli se ljudi od plemena Efraimova, proæli su prema Zafonu i upitali Jeftaha: “Zaæto siiziæao u boj protiv Amonaca, a nas nisi pozvao iøi stobom. Sad øemo ti zapaliti tvoju kuøu nad gla-vom.”2 Jeftah im rekao: “Ja i moj narod imali smo teækubitku sa Amonovim sinovima. Ja sam vas pozvao,ali me vi niste izbavili iz njihovih ruku.3 Kad sam vidio da mi vi neøete pomoøi, staviosam glavu u torbu i poæao protiv Amonaca, i Go-spodin mi ih je dao u ruke. Pa zaæto danas dolaziteprotiv mene da me napadnete?”4 Onda Jeftah podigao sve ljude od Gileada iudario na Efraimovce. I Gileadovci su poraziliEfraimovce. Ovi su, naime, bili rekli: “Vi Gileadovciste bjegunci Efraimovi usred Efraima, usred Man-aseha.”5 Gilead je zauzeo jordanske gazove prije nego sudoæli Efraimovci. I kad bi koji bjegunac Efraimovaczamolio: “Pustite me prijeøi”, upitali bi ga ljudi odGileada: “Jesi li Efraimovac?” Ako bi odgovorio:“Nisam”,6 onda bi mu zapovjedili: “Hajde kaœi Æibolet!” Kadbi rekao “Æibolet”, jer ne bi pravo izgovorio, uhvatilibi ga i zaklali bi ga na jordanskim gazovima. Takoje poginulo onda çetrdeset i dvije tisuøe ljudi izEfraima.7 Jeftah je sudio Izraelu æest godina. Onda je umroJeftah iz Gileada i bio je pokopan u jednom graduGileadovu.8 Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan iz Betlehe-ma.9 On je imao trideset sinova i trideset køeri. Køeri jepoudao iz kuøe, a trideset køeri doveo svojim sino-vima izvana. On je sudio Izraelu sedam godina.10 Kad je umro Ibsan, bio je pokopan u Betlehemu.11 Poslije njega sudio je u Izraelu Elon iz Zebu-luna. Deset godina sudio je on u Izraelu.12 Kad je umro Elon iz Zebuluna, bi pokopan uAjalonu u zemlji Zebuluna.13 Poslije njega sudio je u Izraelu Abdon, sinHilelov iz Piratona.14 On je imao çetrdeset sinova i trideset unuka,koji su jahali sedamdesetero magaradi. Sudio jeIzraelu osam godina.15 Onda je Abdon, sin Hilelov iz Piratona, bio umroi bio je pokopan u Piratonu u zemlji Efraimu na goriAmaleçana.

13 Izraelovi sinovi su opet çinili zlo pred Gospo- dinom, i Gospodin ih dao u ruke Filistejcimaza çetrdeset godina.2 A œivio je onda jedan çovjek iz Zorahe od rodaDanovih sinova po imenu Manoah. Njegova œenaje bila nerotkinja i nije imala djece.3 Onda se javio toj œeni Anåeo Gospodinov i rekaojoj: “Eto, ti si nerotkinja i joæ nisi rodila, ali øeæ za-trudnjeti i rodit øeæ sina.

144Suci4 Zato sada pripazi na sebe! Ne smijeæ piti ni vinani jakoga piøa i ne smijeæ jesti niæta neçisto!5 Kad zatrudniæ i rodiæ sina, onda britva ne smijedoøi na njegovu glavu, jer veø od majçine utrobedjeçak mora biti Nazirej Boœji. On øe kao prvak iz-bavljati Izraela iz ruku Filistejaca.”6 Œena je otiæla i javila svojem muœu: “Boœji çovjekje doæao k meni. Izgledao je kao Anåeo Boœji, pundostojanstva. Ja ga nisam upitala odakle je, niti mije on rekao svoje ime.7 On mi je rekao: ‘Eto, zatrudnjet øeæ i rodit øeæsina. Od sada ne pij niti vina niti jakoga piøa i ne jediniæta neçisto, jer od majçine utrobe pa do danasmrti svoje djeçak øe biti Nazirej Boœji.’ ”8 Onda je Manoah izrekao ovu molitvu Gospodinu:“Molim te, Gospodine, Boœji çovjek, koga si po-slao, neka joæ jedanput doåe k nama i neka namoçituje æto øemo çiniti s djeçakom koji øe se roditi.”9 I Bog je usliæao Manoahinu molitvu. Anåeo Boœjije doæao joæ jedanput k œeni kad je bila u polju, jernjezin muœ Manoah nije bio kod nje.10 Otrçala je œena brœe i javila to svojem muœu, iispripovjedila mu: “Eto, javio mi se opet onaj ço-vjek koji mi je onda doæao.”11 Manoah je ustao i poæao za svojom œenom. Kadje doæao k çovjeku, upitao ga: “Jesi li ti çovjek kojije govorio s mojom œenom?” On je odgovorio: “Je-sam.”12 A Manoah je upitao: “Ako se tvoje rijeçi ispune,koji su onda propisi za djeçaka i kakav øe mu bitiposao?”13 Anåeo Gospodinov je rekao Manouhi: “Œenaneka se çuva od svega æto sam joj rekao!14 Ne smije niæta uœivati æto dolazi od vinove loze,ni vina, ni opojnih piøa ne smije piti i niæta neçistojesti. Sve æto sam joj zapovjedio, neka drœi!”15 Onda je rekao Manoah Anåelu Gospodinovu:“Rado bismo te pozvali i pred tebe iznijeli jare.”16 A Anåeo Gospodinov je rekao Manouhi: “Dame i pozoveæ, neøu ipak niæta jesti od tvojega jela,ali ako hoøeæ pripremiti œrtvu paljenicu, prinesi jeGospodinu!” Manoah nije znao, da je to bio AnåeoGospodinov.17 Onda je upitao Manoah Anåela Gospodinova:“Kako ti je ime, da bismo ti mogli zahvaliti ako bi seispunilo tvoje obeøanje?”18 A Anåeo Gospodinov mu rekao: “Æto pitaæ zaIme moje? Vidiæ, ono je predivno.”19 Nato je Manoah uzeo jare za prinos i œrtvovaoGospodinu na hridi. Onda se dogodilo çudo, aManoah i njegova œena su to gledali:20 dok se plamen podizao sa œrtvenika k nebu,podigao se Anåeo Gospodinov u plamenu œrtveni-ka. Kad su to vidjeli Manoah i njegova œena, pali suniçice na zemlju na svoje lice.21 I Anåeo se Gospodinov nije viæe javio muœu iinjegovoj œeni. I spoznao je Manoah da je to bioAnåeo Gospodinov.22 I rekao Manoah svojoj œeni: “Mi moramo sig-urno umrijeti jer smo vidjeli Boga.”23 A njegova œena odgovorila mu: “Kad bi htio Bogda nas usmrti, ne bi primio od nas œrtve paljenice niprinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo i da takvoæto çujemo.”24 Kad je œena rodila sina, nadjenula mu ime Sam-son. Djeçak je odrastao, i Gospodin ga je blagoslo-vio.25 Duh Gospodinov poçeo je djelovati u njemu uMahaneh-Danu izmeåu Zorah i Eætaola.

14 Kad je Samson siæao u Tamnahu, upoznao je u Tamnahi jednu œenu Filistejku.

2 Kad se vratio kuøi, pripovijedao je svojem ocu isvojoj majci: “Upoznao sam u Tamnahi jednu œenuFilistejku; oœenite me njom.”3 A njegov otac i njegova majka su mu odgovorili:“Zar nema œene meåu køerima tvoje braøe i usvemu naæem narodu da se ideæ œeniti kod neob-rezanih Filistejaca?” A Samson je izjavio svojemocu: “Njom me oœeni, jer mi se ona jako sviåa.”4 Njegov otac i njegova majka nisu znali da je to odGospodina, jer je ovaj traœio svaåu s Filistejcima.Onda su vladali Filistejci nad Izraelom.5 Tako je siæao Samson sa svojim ocem i svojommajkom u Tamnahu. Kad su doæli do timnahskihvinograda, napao ga iznenada mladi riçuøi lav.6 I Duh Gospodinov je doæao na njega, i on napolarastrgao lava, kako se napola trga jare, a nije imaoniæta u ruci. A svojem ocu i svojoj majci nije pripo-vjedio æto je uçinio.7 Onda je otiæao dolje i govorio sa œenom, i ona jeSamsonu jako omiljela.8 Kad je, iza nekog vremena, opet doæao da juodvede, i kad se svratio da vidi mrtvoga lava,naæao se u truplu lava roj pçela i med.9 On ga izvadio u svoje ruke i jeo ga je iduøi dalje.Kad je doæao k svojem ocu i svojoj majci, dao im jejesti, a nije im rekao da je iz trupla lavova izvadiomed.10 Tako je siæao njegov otac k œeni. A Samson jepriredio ondje gozbu, jer tako bi çinili mladi ljudi.11 Kad su ga oni vidjeli, dali su mu trideset svadbe-nih prijatelja da budu s njim.12 Ovima je rekao Samson: “Ja øu vam zadati za-gonetku. Ako mi je odgonetnete za sedam danagozbe, dat øu vam trideset koæulja i trideset sveça-nih haljina.13 A ako mi je ne odgonetnete, vi øete dati menitrideset koæulja i trideset sveçanih haljina.” Oni gapozovu: “Zadaj nam svoju zagonetku, da çujemo!”14 On im rekao: “Od onoga koji jede iziåe neæto zajesti, i od jakoga iziåe neæto slatko.” Nisu mogliodgonetnuti zagonetku tri dana.15 I dogodilo se da su sedmoga dana rekli Sam-sonovoj œeni: “Nagovori svojega muœa da nam ri-jeæi zagonetku. Inaçe, spalit øemo tebe i kuøutvojega oca. Jeste li nas zato pozvali da nas osiro-maæite, nije li tako?”16 I zaplakala je œena Samsonova pred njim irekla: “Ti mene samo mrziæ i ne ljubiæ me. Ti mi nisirekao rjeæenje zagonetke æto si je zadao sinovimamojega naroda.” On joj rekao: “Pa ni svojem ocu nisvojoj majci nisam objasnio, a tebi da ju kaœem?”17 Kad je ona tako pred njim plakala za sedamdana, dok je trajala sveçanost, rekao joj sedmidan. Toliko je bila navalila na njega. I ona je izdalarjeæenje zagonetke svojoj braøi.18 Onda su rekli ljudi grada sedmi dan, prije negozaåe sunce: “Æto je slaåe od meda i æto je jaçe odlava?” On im odgovorio: “Da niste orali na mojojjunici, ne biste nikada pogodili moje zagonetke.”19 Onda je doæao na njega Duh Gospodinov. On jesiæao u Aækelon pobio ondje trideset ljudi izmeåunjih, uzeo im njihovu odjeøu i dao sveçane haljineonima koji su bili odgonetnuli zagonetku. Bio jevrlo rasråen i otiæao kuøi svojega oca.20 A œena Samsonova udala se za jednoga od nje-govih svadbenih prijatelja, koji su mu bili prid-ruœeni.

15 Poslije nekoga vremena, u dane jeçmene œetve, htjedne Samson pohoditi svoju œenu,donio jare i zamolio: “Htio bih uøi k svojoj œeni uloœnicu”. Ali mu nije dopustio njezin otac uøi.

145 Suci2 Njezin otac je odgovorio: “Mislio sam da ti onanije po volji, pa sam je dao jednomu od tvojih svad-benih prijatelja. Nije li njezina mlaåa sestra joæljepæa od nje? Uzmi je namjesto one.”3 Samson im odgovorio: “Ovaj put nisam Filiste-jcima odgovoran ako im uçinim neko zlo.”4 I otiæao Samson, uhvatio tri stotine lisica, uzeozublje, okrenu rep prema repu i stavio po jednuzublju meåu dva repa.5 Onda zapalio zublje, pustio ih u œita Filistejaca itako zapalio snopove, biljke, vinograde i masline.6 Kad su upitali Filistejci: “Tko je to uçinio?”Odgovorili su: “Samson, zet Timnaøaninov, jer muje uzeo njegovu œenu i dao jednomu od njegovihsvadbenih prijatelja.” Onda su otiæli Filistejci ispalili nju i njezina oca.7 A Samson im rekao: “Jer ste to uçinili, neøu miro-vati dok vam se ne osvetim.”8 I udario je sve one koje je stigao teækim udarcimaod listova do bedara. Potom otiæao i nastanio se uæpilji Etama.9 Onda su izaæli Filistejci, utaborili se u Judi i raæirilise kod Lehija.10 Kad su Judejci upitali: “Zaæto ste izaæli knama?”, odgovorili su: “Izaæli smo da uhvatimoSamsona i da mu uçinimo kako je on uçinio nama.”11 Onda su izaæle tri tisuøe ljudi od Jude k æpiljiEtama i upitali Samsona: “Ne znaæ li da su Filistejcinaæi gospodari? Æto si nam to uçinio?” On imrekao: “Kako su oni uçinili meni, tako sam ja uçinionjima.”12 Oni su mu rekli: “Doæli smo da te uhvatimo i date predamo Filistejcima.” Samson ih zamolio: “Za-kunite mi se da me neøete pogubiti!”13 Oni su mu odgovorili: “Neøemo, nego øemo tesamo uhvatiti i njima predati, sigurno neøemo tepogubiti.” Nato su ga svezali sa dva nova uœeta iizveli ga iz æpilje.14 Kad je on doæao u Lehu i Filistejci su istrçali prednjega viçuøi od radosti, onda je doæao na njegaDuh Gospodinov, i uœad na njegovim rukama supostala kao laneni konci, koje je spalio oganj, ispale sveze s njegovih ruku.15 On je naæao sirovu magareøu çeljust, pruœiosvoju ruku, prihvatio je i pobio s njom tisuøu ljudi.16 Onda je rekao Samson: “Çeljusti magareøompobio sam na hrpe i hrpe, çeljusti magareøom po-bio sam tisuøu ljudi.”17 A kad je s tim govorom bio gotov, bacio je çeljustiz ruke, i nazvao ono mjesto Ramot Lehi.18 Onda je postao jako œedan, zavapio Gospodinui pomolio se: “Ti si dao da tvoj sluga dobije ovuveliku pobjedu. A sada moram umrijeti od œeåi ipasti u ruke neobrezanima.”19 Onda je Bog otvorio jednu kotlinu, kakvih je naøikod Lehija, i potekla je iz nje voda i napio se odatle;povratio mu se œivotni duh, i opet oœivio. Zato jenazvao onaj izvor En Hakore, koji je joæ u Lehiju dodanaænjega dana.20 On je sudio u Izraelu za vremena filistejske vla-davine dvadeset godina.

16 Tako je jedanput Samson doæao u Gazu, vidio ondje jednu bludnicu i svratio se k njoj.2 I stanovnicima u Gazi se javilo: “Samson jedoæao ovamo.” Oni se strçali i vrebali su ga cijelunoø na gradskim vratima, a drœali su se cijelu noømirno. Govorili su: “Dok svane dan, ubit øemo ga.”3 Ali je Samson leœao samo do ponoøi, onda uponoø je ustao, uhvatio krila gradskih vrata zaje-dno s oba dovratnika, otrgnuo ih zajedno s pri-jevornicom, stavio ih na svoja ramena i odnio ih

navrh gore naprema Hebronu.4 Poslije toga on je zamilovao djevojku u doliniSoreku, çije je ime bilo Delila.5 Doæli su k njoj poglavari filistejski i rekli joj: “Nago-varaj ga i iskuæaj gdje stoji njegova velika snaga, ikako bismo ga mogli svladati i svezati da gauçinimo malenim! Mi øemo ti onda dati svaki potisuøu i stotinu srebrnih æekela.”6 I Delila je poçela nagovarati Samsona: “Hajdekaœi mi, u çemu je tvoja velika snaga i çim bi semoralo tebe svezati, da te se svlada.”7 Samson joj odgovorio: “Da me se sveœe sa se-dam lßkovih tetiva, joæ neosuæenih, onda bih po-stao slab i bio bih kao svaki drugi çovjek.”8 I donijeli su joj poglavari filistejski sedam lßkovihtetiva, joæ neosuæenih, i ona ga njima svezala.9 A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mupovikala: “Eto Filistejaca na tebe, Samsone!” A onje istrgao lßkove tetive, kao æto se trga konac odkudjelje kad se primakne ognju. I nije se doznaloza njegovu snagu.10 Onda je rekla Delila Samsonu: “Eto, prevario sime i slagao si mi. Kaœi mi sad çim te se moœe sve-zati!”11 On joj rekao: “Da me se sveœe novim uœadimaæto se joæ nisu rabila u poslu, postao bih slab i biobih kao drugi çovjek.”12 I Delila je uzela novu uœad i svezala ga njima, pamu rekla: “Eto Filistejaca na tebe, Samsone!” Asjedili su ljudi u sobi u zasjedi. A on ih istrgao sasvojih ruku kao konac.13 A Delila je rekla Samsonu: “Do sada si me varaoi lagao mi, ali kaœi mi çim te se moœe svezati?” Onjoj odgovorio: “Da otkaæ sedam pramenova mojekose na tkalaçkom stanu i da ih priçvrstiæ klinom navratilo stana, onda bih postao slab i bio bih kaosvaki drugi çovjek.”14 Kad je ona zabila kolçiø, povikala mu: “Eto Fil-istejaca na tebe, Samsone!” Onda se on probudiood sna i istrgao kolac, osnovu i vratilo.15 Opet mu ona rekla: “Kako moœeæ tvrditi da si midobar, kad tvoje srce nije kod mene? Veø si me triputa prevario i nisi mi rekao u çemu je tvoja velikasnaga.”16 I dogodilo se, kad mu je svaki dan dodijavalasvojim rijeçima i tako ga muçila da mu je œivot bioogorçio,17 otvorio joj cijelo svoje srce i rekao joj: “Nikad nijebritva doæla na moju glavu, jer sam od utrobe ma-jçine Nazirej Boœji. Da mi se obrije glava, ostavilabi me moja snaga i postao slab i bio bih kao svakidrugi çovjek.18 Onda je vidjela Delila da joj je otvorio cijelosvoje srce. Ona je dala pozvati filistejske pogla-vare i rekla im: “Doåite joæ jedanput, jer mi je otvo-rio cijelo svoje srce.” Poglavari filistejski su doæli knjoj i donijeli su sobom novce.19 Onda ga ona uspavala na svojim koljenima idozvala çovjeka, te mu dala obrijati sedam vlasi nanjegovoj glavi. Tako ga ona uçinila slabim, i os-tavila ga njegova snaga.20 I ona je povikala: “Eto Filistejaca na tebe, Sam-sone”, probudio se on od sna i pomislio: “Osloboditøu se kao uvijek kada se stresem.” On, naime, nijeznao, da je Gospodin odstupio od njega.21 Onda su ga uhvatili Filistejci, iskopali mu oçi,odveli ga u Gazu, okovali ga u mjedene verige, imorao je u tamnici mlin okretati.22 A kosa na njegovoj glavi opet je pomalo rasla,otkako je bila obrijana.23 I poglavari filistejski skupili se da prinesu velikuœrtvu svojem bogu Dagonu i da svetkuju veselu

146Sucisvetkovinu, jer su rekli: “Naæ je bog predao u naæeruke neprijatelja Samsona.”24 Kad su ga vidjeli, hvalili su ljudi svojega boga,jer su rekli: “Naæ je bog predao u naæe ruke nepri-jatelja, koji je zatirao naæu zemlju i pobio mnoge odnas.”25 I kad se razigralo njihovo srce, povikali su: “Zo-vite Samsona da nas zabavlja plesom!” I doveli suSamsona iz tamnice, i on ih je zabavljao plesom.Bili su ga namjestili meåu stupove.26 A Samson je rekao djeçaku koji ga je drœao zaruku: “Pusti me i pomozi mi da opipam stupove nakojima stoji hram, da se mogu na njih nasloniti.”27 Hram je bio pun ljudi i œena. Ondje su bili svifilistejski poglavari, a na krovu je bilo oko tri tisuøeljudi i œena koji su gledali Samsona kako pleæe28 Onda je Samson upravio Gospodinu ovu molit-vu: “O Gospodine Boœe, ja ti se molim sjeti me se,i daj mi samo joæ ovaj put snagu, o Boœe, da seosvetim Filistejcima za moja oba oka.”29 Onda je Samson uhvatio oba srednja stupa, nakojima je stajao hram, i podupro se na njih, najedan svojom desnom rukom, a na drugi svojomlijevom rukom.30 Onda je rekao Samson: “Hoøu, eto, umrijeti sFilistejcima.” I upro se sa svom silom, i sruæio sehram na poglavare i na sve ljude koji su bili unjemu. Tako je broj mrtvih, koje je on pobioumiruøi, bio je veøi od broja onih koje je pobio zasvojega œivota.31 Njegova braøa i sva njegova obitelj doæli su,uzeli ga, ponijeli ga i pokopali ga izmeåu Zorahe iEætaola u grobu njegova oca Manoahe. On je su-dio u Izraelu dvadeset godina.

17 Na gori Efraimovoj prebivao je jedan çovjek po imenu Mikah.2 On je rekao svojoj majci: “Tisuøu i stotinu sre-brnih æekela, koji su ti bili ukradeni, i zbog kojih siizustila kletvu, i to, dapaçe, na moje uæi, evo, to jesrebro kod mene, ja sam ga uzeo.” Njegova majkaje odgovorila: “Gospodin neka te blagoslovi, mojsine.”3 Kad je on vratio tisuøu i stotinu srebrnih æekelasvojoj majci, rekla je njegova majka: “Dajem to sre-bro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodinu zasvojega sina, da se napravi od njega kip rezbareni liven. Zato ti ga dajem natrag.”4 Kad on opet dao srebro svojoj majci, uzela je nje-gova majka dvjesta srebrnih æekela i dala ih zla-taru, koji od toga napravio rezbaren i liven kip. Bioje postavljen u kuøi Mikahovoj.5 Mikah je imao svetiæte, napravio efod i kuøneidole i posvetio jednoga od svojih sinova, koji mu jeonda sluœio kao sveøenik.6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svaki jeçinio æto mu je bilo drago.7 Œivio je onda jedan mladi çovjek iz Betlehema uJudi, iz plemena Judina. On je bio Levit i boravio jeondje kao doæljak.8 Çovjek je otiæao iz grada Betlehema u Judi, da senastani gdje god moœe naøi mjesto. Tako na svoje-mu putu doæao je u goru Efraimovu do kuøe Mika-hove.9 Mikah ga upitao: “Odakle dolaziæ?” On muodgovorio: “Ja sam Levit iz Betlehema u Judi i naputu sam da se gdje god nastanim.”10 Mikah ga zamolio: “Ostani kod mene i budi miotac i sveøenik. Ja øu ti davati deset srebrnihæekela na godinu, svu odjeøu i svu hranu.” Levit jena to pristao.11 Otada je stanovao Levit kod njega, i mladi ço-

vjek bio mu je kao jedan od njegovih sinova.12 Mikah je namjestio Levita, i mladi çovjek je po-stao njegov sveøenik i stanovao je u Mikahovojkuøi,13 Mikah je pomislio: “Sada znam da øe me Go-spodin blagosloviti, jer imam Levita za sveøenika.”

18 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Onda je pleme Danovo traœilo sebi ba-ætinski po-sjed gdje bi se naselilo, jer mu dotada nije bila joædopala baætina meåu Izraelovim plemenima.2 Zato su poslali Danovi sinovi iz svojega plemenapet ljudi, ljude osobito valjane, iz graniçnoga po-druçja, iz Zorahe i Eætaola, da uhode i upoznajuzemlju. Oni su im rekli: “Idite i uhodite zemlju!” I onisu doæli u goru Efraimovu, do kuøe Mikahove, gdjesu prenoøili.3 Kad su bili kod kuøe Mikahove i poznali glas mla-doga Levita, svratili se ondje i upitali ga: “Tko tedoveo ovamo? Æto radiæ tu? Æto zasluœujeæovdje?”4 On im odgovorio: “Tako i tako uçinio je Mikah samnom. On me nagovorio, i ja sam postao njegovsveøenik.”5 Oni su mu rekli: “Pa upitaj Boga da znamo hoøeli nam biti sretan put na koji smo poæli!”6 Nato im sveøenik dao odluku: “Idite s mirom;Bogu je po volji put kojim idete.”7 Tako je poælo dalje tih pet ljudi, doæli su u Laiæ ividjeli su da ljudi, koji su ondje prebivali, œive poobiçaju Sidonaca bezbriœno, tiho i mirno. Ni jedannije zametao svaåe, i moglo se nesmetano uœivatisvoj posjed. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalimsvijetom nisu imali nikakvih odnosa.8 Pa kad se vratili k svojoj braøi u Zorah i Eætaol,upitala su ih njihova braøa: “Æto nam imatejaviti?”9 Oni su odgovorili: “Ustajte, idimo na njih, jer smovidjeli zemlju koja je zaista vrlo dobra. Hoøete li bitijoæ neodluçni? Ne oklijevajte, zaputite se ondje izemlju zaposjednite!10 Kada doåete ondje, naøi øete narod bezbriœan,zemlju vrlo prostranu–Bog je daje u vaæe ruke–imjesto kojemu ne manjka niçega æto ima na ze-mlji.”11 Onda se podiglo odande æest stotina ljudi na-oruœanih iz plemena Danova od Zorahe i Eætaola.12 Oni se na svojemu putu utaborili kod Kirjat-Jearima u Judi. Zato se zove ono mjesto MahanehDan do danaænjega dana. Leœi zapadno od Kirjat-Jearima.13 Odatle su krenuli dalje u Efraimovu goru i doælisu do kuøe Mikahove.14 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da uhode zemljuLaiæ, obratili se svojoj braøi ovim rijeçima: “A znateli da se u ovim kuøama nalaze efod, terafe i kip rez-baren i liven? Sada gledajte æto øete çiniti!”15 I oni se svratili onamo, uæli su u kuøu mladogaLevita, u kuøu Mikahovu i pozdravili ga.16 Æest stotina naoruœanih Danovih sinova je os-talo pred vratima.17 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da uhode zemljui ovamo doæli, uæli su gore i uzeli rezbareni kip,efod, kuøne idole i liveni kip, dok je sveøenik ostaokod æest stotina naoruœanih ljudi pred vratima.18 Kad su oni bili uæli u kuøu Mikahovu i uzeli rez-bareni kip, efod, kuøne idole i liveni kip, upitao ihsveøenik: “Æto radite tu?”19 Oni su mu odgovorili: “Tiho, stavi ruku na usta,poåi s nama i budi naæ otac i sveøenik! Je li bolje zate, da budeæ sveøenik za kuøu samo jednoga ço-vjeka ili sveøenik za jedno pleme i rod u Izraelu?”

147 Suci20 Obradovan time, uzeo je sveøenik efod, terafei rezbareni kip i pridruœio se ljudima.21 Oni se podigli i otiæli su dalje, a djecu, stado iblago postavili naprijed.22 Kad su se bili udaljili od kuøe Mikahove, ljudi kojisu stanovali u kuøama kod kuøe Mikahove, skupilisu se i krenuli su u potjeru za Danovim sinovima.23 Kad su dozivali Danove sinove, okrenuli se ovii upitali Mikahu: “Æto ti je, te si skupio te ljude?”24 On je odgovorio: “Mojega boga æto sam ga na-pravio, uzeli ste mi zajedno sa sveøenikom i otiæliste æto mi je joæ ostalo? Kako me moœete joæ pitati:‘æto ti je?’ ”25 A sinovi Danovi su mu odgovorili: “Ne viçi daljeza nama! Inaçe mogli bi se gnjevni ljudi na vasokrenuti, i mogli biste izginuti ti i tvoji.”26 I sinovi Danovi otiæli su dalje. A Mikah videøi, dasu oni jaçi od njega, vratio se i otiæao svojoj kuøi.27 A oni odveli sobom djelo Mikahovo i sveøenikakoji je bio kod njega, i doæli su u Laiæ, gdje su preb-ivali tihi i mirni ljudi, pobili ih oætricom maça i spaliligrad ognjem.28 A nitko mu nije doæao u pomoø, jer je leœao da-leko od Sidona i nije imao nikakvih odnosa s os-talim svijetom. Leœao je, naime, u dolini kodBet-Rehoba. Kad su poslije opet sazidali grad,naselili se ondje.29 I nazvali grad Dan po imenu svojega pradjedaDana, koji je bio sin Izraelov. A prije se grad zvaoLaiæ.30 I sinovi Danovi namjestili sebi onaj rezbarenikip, i Jonatan, sin Geræoma, sina Manasehova, injegovi sinovi bili su sveøenici kod plemenaDanova sve do vremena kad je zemlja bilaodvedena u ropstvo.31 I bio im je namjeæten onaj rezbareni kip koji jebio napravio Mikah za sve vrijeme dokle je Boœjidom bio Æilu.

19 Dogodilo se u ono vrijeme, kad joæ nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit nakraju gore Efraimove kao doæljak. On je sebi uzeodjevojku iz Betlehema u Judi za suloœnicu.2 Suloœnica njegova bila mu je nevjerna, pa otiælaod njega natrag u svoju oçinsku kuøu u Betlehem uJudi, i bila je ondje veø çetiri mjeseca.3 Kad je ustao njezin muœ otiæao je za njom da jenagovori neka se vrati. On je imao sobom momkasvojega i dva magarca. Kad ga ona uvela u kuøusvojega oca i kad ga pogledao djevojçin otac, iza-æao mu veselo u susret.4 Jer ga je njegov tast, djevojçin otac, zadrœavao,ostao je tri dana kod njega. Zajedno su jeli i pili, iondje su noøili.5 I dogodilo se çetvrti dan, kad su bili rano ustali, ion htio iøi, rekao je otac djevojçin svojemu zetu:“Okrijepi se joæ zalogajem kruha, pa onda moœeteputovati.”6 Sjeli su oni, i obojica su zajedno jeli i pili. Onda jezamolio otac djevojçina muœa: “Hajde budi zado-voljan, pa joæ jedanput prenoøi i budi veseo.”7 A kad je çovjek ustao da ide, navalio je na njeganjegov tast, da joæ jedanput prenoøi.8 Kad se petoga dana podigao rano ujutro da ide,zamolio je opet djevojçin otac: “Ali okrijepi se na-jprije i çekajte dok se dan nagne na zapad!” I takosu jeli obojica zajedno.9 Kad je onda çovjek ustao da ide zajedno sa svo-jom suloœnicom i sa svojim slugom, rekao munjegov tast, otac djevojçin: “Eto, dan se nagnuo nazapad i sad øe veçer. Prenoøite ovdje! Eto, dan jena zalasku, prenoøi ovdje i budi veseo! Sutra mo-

œete onda uraniti na put i moœeæ se vratiti kuøi.”10 Ali çovjek nije htio joæ jedanput prenoøiti, negoje ustao, otiæao i doæao je do u blizinu Jebusa, a toje Jeruzalem. Imao je sobom dva osedlana magar-ca, i njegova suloœnica bila je s njim.11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio veø jakonagnuo, rekao je sluga svojem gospodaru:“Hajde, svratimo se u taj jebusejski grad iprenoøimo u njemu.”12 A njegov gospodar mu rekao: “Neøemo sesvraøati u tuåi grad, koji ne pripada Izraelovim si-novima, nego øemo iøi dalje do Gibee.”13 Joæ je rekao svojem sluzi: “Hajde brœe da sti-gnemo u koje od tih mjesta i da prenoøimo u Gibeiili u Rami.”14 Tako su otiæli dalje svojim putom. Sunce imzaåe kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjami-nova.15 Ovamo se svratili da prenoøe u Gibei. Kad je biounutra i sjeo na gradskom trgu, nije bilo nikoga, kojibi ih primio u svoju kuøu da prenoøe.16 Onda se uveçer vraøao jedan starac sa svojegaposla u polju. Çovjek je bio iz gore Efraimove i bo-ravio kao doæljak u Gibei, dok su stanovnici mjestabili Benjaminovi sinovi.17 I on je podigao oçi i opazio na gradskom trguputnika. Kad ga upitao starac: “Kamo ideæ i odakledolaziæ?”18 On mu odgovorio: “Mi smo na putu od Betlehe-ma u Judi u nutrinu gore Efraimove. Odande samja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem uGospodinov dom, ali nitko me ne prima u svojukuøu,19 iako imamo slame i hrane za svoje magarce ikruha i vina za sebe, za tvoju sluækinju i za momkakoji pripada nama, tvojim slugama; imamo svegadosta.”20 Onda je rekao starac: “Neka ti je mir! Ali sve-jedno moja briga øe biti, ako ti æto bude manjkalo;ali nikako ne smijeæ prenoøiti na trgu.”21 Uveo ga onda u svoju kuøu i dao hranu magar-cima. I kad su sebi oprali noge, jeli su i pili.22 Tako dok su se oni veselili, najedanput neki ljudiiz grada, zloçinci, opkolili kuøu, poçeli su lupati navrata i zatraœili od starca, gospodara kuøe: “Izvediçovjeka koji ti se svratio, da se tjelesno upoznamos njim.”23 Çovjek, gospodar kuøe, izaæao je k njima van irekao im: “Ali nemojte, moja braøo! Ne çinite zla!Kad je çovjek uæao u moju kuøu, ne smijete uçinititakvu sramotu.24 Izvest øu vam svoju køer, djevojku, i suloœnicunjegovu. Njima moœete silu nanijeti i çiniti s njimaæto vam je volja! Ali na tom çovjeku ne smijetepoçiniti takvu sramotu.”25 A kad ga ljudi nisu htjeli posluæati, uzeo je ço-vjek svoju suloœnicu i izveo je k njima na ulicu. Onisu ju zlostavljali i cijelu noø do zore çinili su s njomsvoje nevaljaætine, pa ju tek u zoru pustili.26 U zoru doæla je œena i pala pred kuønim vratimaçovjeka kod koga je stanovao njezin gospodar, iostala tu leœeøi dok se nije svanulo.27 Njezin je gospodar ujutro ustao, otvorio kuønavrata te iziæao da nastavi put, kad je opazio œenu,svoju suloœnicu, kako leœi na kuønim vratima s ru-kama na pragu.28 On joj rekao: “Ustani, poøi øemo!” Ali nije dobioodgovora. Onda ju stavio na magarca, i çovjek jeustao i otiæao u svoje mjesto.29 Kad je doæao kuøi, uzeo je noœ, prihvatio svojusuloœnicu, isjekao ju dio po dio na dvanaest ko-mada i razaslao ih u sve krajeve Izraelove.

148Suci30 Svaki, koji je to vidio, povikao je: “Takvo æto odizlaska Izraelovih sinova iz Egipta do danas nije sejoæ nikada dogodilo i nikada se nije doœivjelo.Promislite o tom, stvorite odluku i radite!”

20 Onda su izaæli svi Izraelovi sinovi i skupila se zajednica od Dana do Beer-Æebe, i zemljaGilead, kao jedan çovjek pred Gospodinom uMispi.2 A poglavari svega naroda, svih Izraelovih ple-mena, naæli su se u skupætini naroda Boœjega, çe-tiri stotine tisuøa ljudi pjeæaka, naoruœanihmaçevima.3 Benjaminovi sinovi doznali da su Izraelovi sinoviotiæli u Mispu, a Izraelovi sinovi su upitali: “Recite,kako se dogodilo to zlo!”4 Onda je odgovorio Levit, muœ œene koja je bilaubijena, govoreøi: “Doæao sam sa suloœnicom uGibeu u Benjaminu, da prenoøim.5 Graåani u Gibei su ustali na me i noøu opkolilikuøu u kojoj sam se nalazio. Htjeli su me ubiti, asuloœnicu su moju zlostavili tako da je umrla.6 Onda sam uzeo suloœnicu svoju, isjekao sam juna komade i razaslao ih u sve krajeve baætine Izra-elove, jer su poçinili groznu sramotu u Izraelu.7 I sada, vi Izraelovi sinovi svi skupa, stvoritesavjet i djelo!”8 Onda se podigao sav narod kao jedan çovjek ipovikao: “Ni jedan od nas ne smije iøi k svojemæatoru, i ni jedan od nas ne smije se vraøati svojojkuøi!”9 Eto, s Gibeahom uçinimo ovako: “Neka œdrijebgovori protiv njega!10 Uzet øemo iz svih Izraelovih plemena po desetljudi od stotine, i po stotinu od tisuøe, i po tisuøu oddeset tisuøa, da donesu hranu vojsci. Kad se onivrate, uçinit øemo Gibei u Benjaminu onako kakoje zasluœila sramota koju je poçinila u Izraelu.”11 Sav je Izrael utvrdio kao jedan çovjek da za-jedno istupi protiv toga grada.12 Onda su poslala plemena Izraelova ljude u sverodove u Benjaminu s porukom: “Kakva se tosramota uçinila meåu vama?13 Sada predajte te ljude, zloçince koji su u Gibei,da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izraela!” Ali si-novi Benjaminovi nisu pristali na zahtjev svojebraøe, Izraelovih sinova.14 Nego su se skupili sinovi Benjaminovi iz grado-va u Gibei, da poåu u rat protiv Izraelovih sinova.15 Kad se onoga dana prebrojilo Benjaminove si-nove, bilo je iz gradova dvadeset i æest tisuøa ljudijako naoruœanih, osim stanovnika u Gibei, kojih jebilo po broju sedam stotina odabranih ljudi.16 Meåu svim ovim ljudima bilo je sedam stotinaodabranih ljudi, koji su bili ljevaci. Svaki od njihznao je kamenjem gaåati iz praøke u dlaku ne pro-maæujuøi.17 Kad se prebrojilo Izraelove sinove, bilo ih je,osim Benjaminovih sinova, çetiri stotine tisuøaljudi jako naoruœanih, samih hrabrih vojnika.18 Nato se podigli i otiæli su u Betel i upitali Boga.Izraelovi sinovi pitali su: “Tko øe izmeåu nas iziøinajprije u boj protiv Benjaminovih sinova?” Gospo-din je odgovorio: “Juda najprije.”19 Sutradan podigli se Izraelovi sinovi i utaborili sepred Gibeom.20 Onda su izaæli Izraelovi sinovi u boj protiv Ben-jaminovih sinova, i izraelska vojska svrstala sepred Gibeom protiv njih.21 A sinovi Benjaminovi izaæli iz Gibee i toga danaporuæili na tlo dvadeset i dvije tisuøe ljudi izmeåuIzraelaca.

22 Ali vojnici izraelski nisu izgubili hrabrost. Oni sejoæ jedanput svrstaju na mjestu gdje su to bili uçiniliprvoga dana.23 Kad su, naime, Izraelovi sinovi bili otiæli, plakalisu sve do naveçer pred Gospodinom i upitali suGospodina: “Moramo li joæ jedanput iziøi u boj pro-tiv svoje braøe, Benjaminovih sinova?” Gospodinim je odgovorio: “Izaåite protiv njih!”24 Tako su izaæli Izraelovi sinovi drugi dan opetprotiv Benjaminovih sinova.25 Onda su provalili sinovi Benjaminovi drugi daniz Gibee i poruæili na tlo joæ osamnaest tisuøa ljudiizmeåu Izraelovih sinova, sve samih jako naoru-œanih ljudi.26 Onda se svi Izraelovi sinovi podigli na put, savnarod, i doæli su u Betel. Plakali su i ostali ondjepred Gospodinom, postili su preko dana do veçerii prinijeli Gospodinu œrtve paljenice i œrtve mi-rotvorne.27 Nato su upitali Izraelovi sinovi Gospodina.Ondje se, naime, u ono vrijeme nalazila ækrinjaBoœjega zavjeta,28 a Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov, vræio jeu one dane sluœbu pred njim. Oni su pitali: “Mora-mo li joæ jedanput iziøi u boj protiv svoje braøe,Benjaminovih sinova, ili øemo odustati od toga?”Gospodin je odgovorio: “Izaåite, jer øu ih sutra pre-dati vama u ruke.”29 Onda su namjestili Izraelovi sinovi oko Gibeeljude u zasjedu.30 Treøi dan onda su izaæli Izraelovi sinovi protivBenjaminovih sinova i svrstali se kao prije predGibeom.31 Benjaminovi sinovi su izaæli pred vojsku, dali suse odmamiti od grada i poçeli su kao prije ubijatinarod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel,drugi preko polja u Gibei, i poubijaju oko tridesetljudi od Izraelovih sinova.32 I mislili su sinovi Benjaminovi: “Potuçeni su odnas kao prvi put.” Ali Izraelovi sinovi bili su meåusobom ugovorili: “Mi øemo bjeœati da ihodmamimo od grada na putove.”33 Zato su svi Izraelovi sinovi ostavili svoja mjestai namjestili se kod Baal-Tamara, a u zasjediskriveni Izraelovi sinovi provalili iz svojih mjestazapadno od Gibee.34 Onda je doælo protiv Gibee deset tisuøa ljudi, izsvega Izraela izabranih ljudi. Razvio se teœak boj,a oni nisu slutili da øe ih zlo snaøi.35 Gospodin je dao, naime, da Izraelovi sinovipotuku Benjaminove sinove. Izraelovi sinovipogubili su onaj dan dvadeset i pet tisuøa i stotinuljudi od Benjaminovih sinova, sve samih jako na-oruœanih vojnika.36 I vidjeli su sinovi Benjaminovi da su potuçeni.Izraelovi sinovi bili su se povukli ispred Benjami-novih sinova, jer su se oslonili na zasjedu, koju subili namjestili protiv Gibee.37 Zasjeda je onda najedanput navalila protivGibee. I uspjelo je zasjedi provaliti i sav grad pobitioætricom maça.38 Meåu Izraelovim sinovima i zasjedom bilo jedogovoreno da za znak zapale vatru da se dignestup dima u gradu.39 I kada su Izraelovi sinovi u boju uzmicali, a sino-vi Benjaminovi veø poçeli ubijati neke izmeåu Izra-elovih sinova, poubili su ih oko trideset ljudi, a uvjeri da su ih pobijedili kao u prvom boju.40 Onda se poçelo u gradu dizati znak vatre, stupdima. Benjaminovi sinovi se obazreli i vidjeli sukako se oganj iz cijeloga grada diœe do neba.41 I Izraelovi sinovi vratili se natrag, a Benjami-

149 Sucinove sinove uhvatio strah, jer su vidjeli da ih je zlosnaælo.42 Bjeœali su pred Izraelovim sinovima prema pu-stinji, ali ih nije minuo boj. Oni iz drugih gradovaubijali su ih meåu sobom.43 Oni su opkolili Benjaminove sinove, gonili ih ipoubijali ih, na istok do u blizinu Gibee.44 I palo je Benjaminovih sinova osamnaest tisuøaljudi, samih junaka.45 Oni su okrenuli u bijeg, prema pustinji k hridiniRimonu, ali ih oni joæ na putovima poubili pet tisuøaljudi, i gonili ih do Gidoma i pobili joæ dvije tisuøeljudi.46 I tako je svega poginulo onaj dan Benjaminovihsinova dvadeset i pet tisuøa ljudi jako naoruœanih,sve samih junaka.47 Bilo je æest stotina ljudi kojima je uspjelo pobjeøiu pustinju k hridini Rimonu. Ostali su kod hridineRimona çetiri mjeseca.48 A Izraelovi sinovi vratili se k Benjaminovim si-novima i isjekli oætricom maça i ljude i stoku, sveæto se naælo u gradovima, i sve gradove na koje sunaiæli popalili ognjem.

21 Izraelovi sinovi bili su se zakleli u Mispi: “Ni jedan od nas neøe dati svoju køer za œenusinu Benjaminovu.”2 Kad je onda narod bio otiæao u Betel i ondje doveçeri boravio kod svetiæta, podigli svoj glas ipoçeli su glasno plakati,3 govoreøi: “Zaæto se, Gospodine, Boœe Izraelov,moralo ovo dogoditi u Izraelu, da danas nestanejednoga cijelog plemena iz Izraela?”4 Sutradan rano napravili su ondje œrtvenik i prini-jeli su œrtve paljenice i œrtve mirotvorne.5 Onda su upitali Izraelovi sinovi: “Tko od svih Izra-elovih plemena nije doæao na skupætinu Gospodi-nu?” Bili su se, naime, sveçanom zakletvomzaprijetili svakomu, koji ne bi doæao u Mispu Gos-podinu: “Neka se kazni smrøu!”6 A sad se Izraelovim sinovima saœalilo na njihovobratsko pleme Benjaminovo, i jadikovali su:“Jedno se, eto, pleme iskorijeni iz Izraela.7 Kako da pomognemo onima koji su preostali dabi imali œene, kad smo se zakleli Gospodinu, da imne damo svojih køeri za œene?”8 I kad su pitali nije li tko iz Izraelovih plemenadoæao u Mispu Gospodinu, opazilo se da nije bionitko doæao iz Jabeæa u Gileadu u tabor na skupæti-nu.9 Prebrojili su narod i pokazalo se da nije bilo ondjenijednoga od onih koji su boravili u Jabeæu u Gilea-du.

10 Onda je poslala zajednica onamo dvanaest ti-suøa od najhrabrijih ljudi i zapovjedila im: “Idite ipobijte stanovnike u Jabeæu u Gileadu maçem, iœene i djecu!”11 Imate pritom ovako postupati: “Poubijte svemuæko i sve œensko æto je spoznalo, leœalo saçovjekom!”12 Naæli su onda meåu stanovnicima Jabeæa uGileadu çetiri stotine djevojaka, koje nisu bilepoznale çovjeka, i doveli ih u tabor u Æilo u zemljiKanaanaca.13 Onda je poslala sva zajednica i poruçila Ben-jaminovim sinovima, koji su bili kod hridine Ri-mona, i ponudila im slobodno podruçje.14 Nato se vratili sinovi Benjaminovi natrag. Dalisu im djevojke koje su ostavili na œivotu izmeåuœena iz Jabeæa u Gileadu, ali ih nije bilo dosta zanjih.15 Jer je narodu bilo œao Benjaminovih sinova ætoje Gospodin smanjio pleme Izraelovo.16 Upitale su starjeæine zajednice: “Kako øemopomoøi ovima koji su preostali da bi imali œene,otkako su nestale œene iz plemena Benjaminova?”17 Rekli su: “Preostalim Benjaminovim sinovimaostaje joæ samo posjed, ali ne smije pleme iæçez-nuti iz Izraela.18 Mi im ipak ne moœemo dati œena izmeåu svojihkøeri, jer su se zakleli Izraelovi sinovi: “Neka jeproklet tko je dao œenu Benjaminovim sinovima.”19 Potom su rekli: “Eto, svake je godine Sveçanagozba Gospodinova u Æilu, koji leœi sjeverno odBetela, istoçno od puta æto vodi od Betela uÆekem, i juœno od Lebone.”20 Stoga su savjetovali Benjaminovim sinovima:“Idite i posakrivajte se u vinogradima!21 I çim vidite da djevojke iz Æila izlaze, plesati,skoçite iz vinograda i otmite svaki sebi œenu iz-meåu djevojaka iz Æila! Onda se vratite natrag uzemlju Benjamin.22 Ako li doåu njihovi oçevi i njihova braøa da pod-ignu tuœbu kod nas, onda øemo im reøi: ‘Darujtenam ih, jer u ratu nismo dobili œene za svakoga.Ako im ih ne dadete, grijeæite,’ ”23 Benjaminovi sinovi su izvræili zapovijed. Dovelisu sebi potrebni broj œena od djevojaka plesaçica,koje su oteli, vratili se natrag u svoj baætinski po-sjed, sazidali opet gradove i naselili se u njima.24 I Izraelovi sinovi vratili se odande u ono vrijemekuøi svaki svojemu plemenu i svojem rodu. Svakije otiæao odande na svoj baætinski posjed.25 U ono vrijeme joæ nije bilo kralja u Izraelu. Svakije çinio kako mu se çinilo da je pravo svakomu unjegovim oçima.

150

Ruta

spodin. Æto me zovete Noema kad Gospodin pro-tiv mene istupio i Svemoøni tugu na mene nav-alio?”22 Tako se Noema vratila iz Moapske zemlje upratnji Moabke Rute, svoje snahe, koja je htjela snjom iøi. Doæli su u Betlehem upravo poçetkomjeçmene œetve.

2 Noema je imala roåaka po muœu, çovjeka vrlo bogata iz roda Elimelekova, po imenu Boaza.2 I jednoga je dana Moabka Ruta rekla Noemi:“Rado bih iziæla u polje, i ako mi se dopusti, pa-birçila bih klasje.” Ona je odgovorila: “Idi, dragakøeri!”3 I ona otiæla, i pabirçila je u polju za œeteocima.Dogodilo se, te je doæla na njivu Boazovu, koji jebio od roda Elimelekova.4 Upravo je doæao Boaz iz Betlehema i pozdravioœeteoce: “Gospodin s vama!” Oni su odgovorili:“Gospodin te blagoslivljao!”5 Onda je upitao Boaz slugu koji je nadzirao œete-oce: “Çija je ovo djevojka?”6 Odgovorio je sluga, koji je nadzirao œeteoce,govoreøi: “To je Moabka, djevojka koja je s No-emom doæla iz Moapske zemlje.7 Molila je: ‘Rado bih pabirçila i kupila klasje iz-meåu snopova za œeteocima.’ I doæla je i od ra-noga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da jesamo malo otpoçinula.”8 Onda je Boaz rekao Ruti: “Sluæaj, køeri moja,nemoj iøi na njivu koga drugoga pabirçiti, i neodlazi odavde, nego se drœi mojih djevojaka!9 Pazi na kojoj njivi one œanju, pa idi za njima! Jasam slugama zapovjedio da te ne diraju. Kadoœedniæ, idi k posudama i pij æto su sluge donijele!”10 Onda je ona pala niçice, poklonila se sve dozemlje i rekla mu: “Kako to da si tako milostivprema meni i da si mi tako prijazan, makar samstrankinja.”11 Rekao joj Boaz, govoreøi: “Çuo sam ja sve æto siuçinila svojoj svekrvi iza smrti svojega muœa. Oca,majku i zaviçaj si ostavila, pa si doæla k narodu kojiprije nisi znala.12 Gospodin neka ti plati za tvoje djelo! Potpunaplaøa neka ti bude od Gospodina, Boga Izraelova,kad si doæla, da se pod krila njegova skloniæ!”13 Ona je odgovorila: “Naæla sam milost u tvojimoçima, gospodaru, jer si me utjeæio i prijaznoprogovorio svojoj sluækinji, ako i nisam kao jednaod tvojih sluækinja.”14 Kad je bilo vrijeme jesti, rekao joj Boaz: “Doåi ijedi kruha s nama i umoçi zalogaj svoj u ocat!” I onaje sjela pokraj œetelaca, i on je stavio pred nju tolikoprœenih zrna da se mogla nasititi i joæ joj preteklo.15 Kad je onda ustala da pabirçi dalje, zapovjedioje Boaz svojim slugama: “Ona smije pabirçiti imeåu snopovima, i nemojte ju pri tom smetati!16 Nego joæ od svojih rukoveti navlaæ ispuætajte iostavljajte joj neka kupi; ne korite je!”17 Tako je ona pabirçila na njivi sve do veçeri, i kadje onda izmlatila æto je bila napabirçila, bilo jegotovo efa jeçma.18 Ona je to uzela na sebe i otiæla u grad. Kad jenjezina svekrva vidjela koliko je napabirçila, i kadona joæ izvadila i dala joj æto joj je preteklo poæto senasitila.19 I njezina svekrva joj rekla: “Gdje si to pabirçila

1 I dogodilo se u vrijeme kad su joæ vladali suci, nastala je glad u zemlji. Onda se odselio iz Be-tlehema u Judi jedan çovjek sa svojom œenom i sasvoja dva sina. Mislio se nastaniti u Moapskojzemlji.2 Taj se çovjek zvao Elimelek, œena se njegovazvala Noema, dva njegova sina zvala su seMahlon i Kilion. Oni su bili Efraøani iz Betlehema uJudi. Kad su bili doæli u moapsku zemlju i ondje senastanili.3 Onda je umro Elimelek, muœ Noemin, a ona jeostala sa svoja dva sina.4 Oni se oœenili Moabkama: jedna se zvala Orpah,druga Ruta. Oni su boravili ondje jedno desetgodina.5 Onda su umrla i oba sina, Mahlon i Kilion. Takoiza smrti svojih sinova i svojega muœa je ostalaœena sama.6 Onda se ona podigla sa svojim snahama da sevrati natrag iz Moapske zemlje. Bila je, naime,doznala u Moapskoj zemlji, da je Gospodin po-hodio svoj narod i opet mu dao kruha.7 I tako je ona, sa svoje dvije snahe ostavila mjestogdje je stanovala do sada; i one su poæle putom, dase natrag vrate u zemlju Judinu,8 Stoga je rekla Noema svojim dvjema snahama:“Idite, vratite se natrag, svaka u kuøu svoje majke!Neka vam Gospodin naplati ljubav, koju ste iska-zale umrlima i meni!9 Neka vam Gospodin dade da naåete mir, svakau kuøi svojega muœa!” Onda ih poljubila, a one supoçele glasno plakati.10 One su joj rekle: “Ne, mi øemo tebe pratiti kuøi ktvojem narodu.”11 A Noema je rekla: “Vratite se, drage køeri, zaætobiste iæle sa mnom? Imali joæ sinova u mojoj utrobikoji bi vam mogli biti muœevi?12 Vratite se, drage køeri, idite kuøi! Ja sam odviæestara za muœa. Pa i kad bih mislila da imam joænade, i kad bih joæ noøas imala muœa, pa i sinoverodila,13 zar biste çekale na njih dok odrastu? Zar bistezbog njih ostale neudate? Ne, drage køeri, meni jeu tom gore negoli vama, da se ruka Gospodinovapodigla protiv mene.”14 One su poçele nanovo plakati. Orpah se ondaoprostila od svoje svekrve, a Ruta je ostala kodnje.15 Ali Noema je zamolila: “Eto, jetrva se tvoja pov-ratila k svojem narodu i svojim bogovima, pa sevrati i ti i slijedi svoju jetrvu.”16 A Ruta je odgovorila: “Ne sili me tako da te os-tavim i da te ne slijedim dalje. Kamo ti ideæ, ondjeidem i ja, i gdje ti ostaneæ, ondje ostajem i ja; tvojnarod je moj narod, i tvoj Bog je moj Bog.17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, i ondje hoøu biti i japokopana, Gospodin neka uçini sa mnom ætohoøe. Samo me smrt moœe rastaviti od tebe.”18 I kad je Noema vidjela da je tvrdo naumila iøi snjom, prestala ju odvraøati.19 Tako su obje iæle dalje dok nisu doæle u Betle-hem. Kad su doæle u Betlehem, sav se grad uz-bunio zbog njih. Œene su pitale: “Nije li to Noema?”20 Ona im je odgovarala: “Ne zovite me Noema,zovite me Mara, jer je Svemoøni pustio na meneveliku gorkost.21 Bogata sam otiæla, praznih ruku vraøa me Go-

151 Rutadanas? Gdje si bila na poslu? Neka je blagoslov-ljen koji ti je bio tako dobar!” I ona je pripovjedilasvojoj svekrvi kod koga je radila danas, i rekla:“Çovjek, kod koga sam danas radila zove seBoaz.”20 Noema je rekla svojoj snahi: “Neka je bla-goslovljen od Gospodina on koji svoje dobrote neuskraøuje ni œivima ni mrtvima” I rekla joj Noema:“Taj nam je çovjek u rodu, jedan od onih koji sunam duœni otkup.”21 I Moabka Ruta pripovijedala je dalje: “Joæ mi jerekao: ‘Drœi se mojih ljudi dok ne budu gotovi smojom cijelom œetvom.’ ”22 Noema je rekla svojoj snahi Ruti: “Dobro, dragakøeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te nadrugoj njivi ne mogu dirati.”23 I tako se ona kod pabirçenja drœala Boazovihdjevojaka, dok se nije dovræila œetva jeçma i œetvapæenice. Onda je œivjela u kuøi kod svekrve svoje.

3 Jednoga dana joj je rekla njezina svekrva No- ema: “Draga køeri, ne treba li da ti potraœimgdje bi ti moglo biti dobro?2 Evo, Boaz, roåak naæ, sa çijim si djevojkama bilazajedno, vijat øe ove noøi jeçam na gumnu.3 Umij se i namaœi, odjeni na se svoje najbolje paidi na gumno! Pripazi na to da te on ne vidi dok nejede i ne napije se!4 Kad onda on legne spavati, pazi gdje øe leøi, paidi ondje, digni pokrivaç s njegovih nogu i leziondje; i on øe ti veø reøi æto øeæ çiniti.”5 Ona joj odgovorila: “Æto god mi rekneæ, uçinit øu.”6 I tako je ona otiæla na gumno i uçinila sve onakokako joj je bila rekla njezina svekrva.7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, legnuo daspava iza stoga œita; ona je doæla polako, pod-ignula pokrivaç s njegovih nogu i legla ondje.8 Oko ponoøi trgnuo se çovjek, okrenuo i vidioœenu gdje leœi kod njegovih nogu.9 Kad je upitao: “Tko si?”, odgovorila je ona: “Ruta,tvoja sluækinja. Raæiri skut svoje haljine na svojusluækinju, jer ti si roåak koji duguje otkup.”10 Onda je on rekao: “Gospodin neka te blagoslo-vi, køeri moja! Ljubav koju mi sad pokazujeæ ljepæaje od one prve, jer nisi trçala za mladim ljudima, nisiromaænim ni bogatim.11 I zato, køeri moja, budi bez brige! Æto god zat-raœiæ, uçinit øu ti, jer zna svaki u gradu da si çestitaœena.12 A svakako je istina da ja dugujem otkup, ali imajoæ jedan drugi koji ima duœnost otkupa i bliœi ti jeroåak od mene.13 Ostani ovu noø ovdje, a ujutro htjedne li on ispu-niti svoju duœnost otkupa prema tebi, dobro, nekato uçini! A nije htio ispuniti svoju duœnost otkupaprema tebi, ja øu se zauzeti za te, tako mi œivogaGospodina! Sad spavaj mirno do jutra!”14 I kako je do jutra spavala kod njegovih nogu,ustala je dok joæ nije mogao çovjek çovjekaraspoznati. Onda je on rekao: “Ne smije se znati daje œena doæla na gumno.”15 Onda ju pozvao: “Daj ogrtaç koji imaæ na sebi, idrœi ga!” Ona ga pridrœala, a on je izmjerio æestmjerica jeçma i nasuo joj, i onda otiæao u grad.16 Kad je ona doæla k svojoj svekrvi, upitala ju ova:“Æto si postigla, draga køeri?” Ona joj pripovjedilatoçno kako je s njom postupao çovjek.17 A ona je rekla: “Ovih æest mjerica jeçmadarovao mi, jer mi je rekao: ‘Ne smijeæ praznih rukudoøi svojoj svekrvi.’ ”18 Onda ova je rekla: “Çekaj sad mirno, draga

køeri, dok doznaæ kako øe stvar iziøi, jer çovjek seneøe prije smiriti dok ne svræi stvar joæ danas.”

4 Boaz je uto bio otiæao na gradska vrata i ondje sjeo. I kad je prolazio onaj roåak, koji je dug-ovao otkup, a o kojemu je Boaz govorio, pozvaoga: “Hodi ovamo i sjedni ovdje!” On je doæao i sjeo.2 I doveo Boaz deset ljudi izmeåu gradskih star-jeæina i zamolio ih: “Sjednite ovdje!” I oni su sjeli.3 Onda je rekao çovjeku, koji je imao duœnost otku-pa: “Noema koja se vratila iz Moapske zemlje pro-daje njivu æto je bila naæega roåaka Elimeleka.4 Mislio sam da ti predloœim da ju kupiæ pred ovimaæto sjede ovdje, i pred narodnim starjeæinama! Akoje hoøeæ otkupiti, uçini to, ako neøeæ, kaœi mi daznam, jer osim tebe nema nikoga koji ima pravootkupa, jer ja dolazim tek poslije tebe.” Onaj jeodgovorio: “Ja øu je otkupiti.”5 Onda je Boaz rekao: “Ako kupiæ od Noeme njivu,s tim dobivaæ i Moabku Rutu, œenu pokojnoga, datako podigneæ ime pokojniku na njegovoj baætini .”6 Onda je rekao roåak koji je imao duœnost otkupa:“Onda je ja ne mogu otkupiti za sebe, jer bih oætetiosvoju vlastitu baætinu. Otkupi je ti za sebe–æto bitrebalo da ja otkupim, jer ja ju neøu otkupiti.”7 A bio je od starine ovaj obiçaj u Izraelu kod otku-pljenja i zamjene: da sva stvar bude pravomoøna,izuo bi jedan svoju obuøu i dao drugomu. To je bilapotvrda u Izraelu.8 Stoga kad je onaj roåak koji je imao duœnostotkupa, bio rekao Boazu: “Kupi to za sebe!”, izuosvoju obuøu.9 Onda je rekao Boaz starjeæinama i svima na-zoçnima: “Vi ste sad svjedoci da sam od Noemekupio sve æto je bilo Elimelekovo i æto je bilo Kil-ionovo i Mahlonovo.10 Uz to sam dobio za œenu Moabku Rutu, œenuMahlonovu, da podignem ime pokojnomu na nje-govoj baætini , da ne bi izginulo ime pokojnomu izkruga njegove braøe i s vrata njegova zaviçajnogamjesta. Tomu ste vi danas svjedoci.”11 Svi na vratima nazoçni i starjeæine su izjavili: “Mito svjedoçimo. Neka Gospodin œenu, koja ulazi utvoju kuøu, uçini kao Rahelu i Leu, koje su objesazidale kuøu Izraelovu! Neka ti izvræujeæ moø uEfrati i neka sebi naçiniæ ime u Betlehemu!12 Neka kuøa tvoja bude kao kuøa Peresa, koga jerodila Tamara Judi, po potomstvu koje neka tidade Gospodin od te mlade œene!”13 Potom je uzeo Boaz Rutu sebi, i ona je postalanjegova œena. Kad je on otiæao k njoj, Gospodin jeblagoslovio i ona je zatrudnjela i rodila sina.14 Onda su rekle œene Noemi: “Neka je blagoslov-ljen Gospodin koji ti nije danas uskratio zaætitnika;i neka njegovo Ime bude slavno u Izraelu!15 Neka bude utjeha tvojemu srcu i tvoj skrbnik ustarosti, jer ga rodila tvoja snaha koja te ljubi, onakoja ti viæe vrijedi nego sedam sinova.”16 Noema je uzela dijete, stavila ga na svoje krilo,i bila je njegova odgojiteljica.17 Susjede su mu dale ime, kad su rekle: “Rodio seNoemi sin, i nazvali su ga Obed. On je otac Davi-dova oca Jeseja.18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: “Peresu se rodioHezron;19 Hezronu se rodio Ram, Ramu se rodio Ami-nadab;20 Aminadabu se rodio Nahæon, Nahæonu se rodioSalmon;21 Salmonu se rodio Boaz, Boazu se rodio Obed;22 Obedu se rodio Jesej, Jeseju se rodio David.

152

Prva Knjiga Samuelova

odvesti da se pokaœe pred Gospodinom i da osta-ne ondje dovijeka.”23 Njezin muœ Elkana rekao joj: “Çini kako ti se çinidobro, pa ostani dok ga ne odbijeæ od prsiju. NekaGospodin ispuni svoju rijeç!” Tako je ostala œena, idojila je svojega sina dok ga nije odbila od prsiju.24 Çim ga bila odbila, povela ga sobom uzevæi tro-godiænje govedo, efu braæna i mijeh vina, i tako gauvela u svetiæte Gospodinovo u Æilu. Djeçak je bioonda joæ veoma mlad.25 Onda su zaklali govedo, i djeçaka doveli k Eliju.26 A on je rekao: “Oprosti, gospodaru, tako œiv bio,moj gospodaru! Ja sam ona œena koja je stajalaovdje kod tebe da se pomoli Gospodinu.27 Molila sam se za ovoga djeçaka, i usliæao miGospodin molbu koju sam mu upravila.28 Stoga ga predajem Gospodinu. Dok je god œiv,neka je posveøen Gospodinu!” Onda se ona ondjepoklonila Gospodinu.

2 A na je izrekla ovu molitvu: “Veseli se moje srce u Gospodinu, odviæe je velika sreøa moja uGospodinu. Sad mogu svoja usta otvoriti pred svo-jom neprijateljima, jer se smijem veseliti zbog tvojepomoøi.2 Nitko nije tako svet kao Gospodin, jer nema ni-jednoga osim tebe, niti ima Hridi kao naæ Bog!3 Ne govorite toliko oholih rijeçi. U vaæim ustimaneka zamre svaka drska rijeç, jer Gospodin je Bogsveznajuøi, i on mjeri sva ljudska djela.4 Slomit øe se lßk jakih, a slabi øe se ogrnuti sna-gom.5 Moraju siti u najam iøi za kruh, a tko je gladovao,ima sad previæe. Sedmero djece imat øe koja jebila neplodna, a koja je imala djece, uzdisat øe odboli.6 Gospodin je, koji ubija i opet oœivljava, koji vodi ucarstvo mrtvih i opet izvodi.7 Gospodin osiromaæi i obogati, ponizi i uzvisi.8 Iz praha podigao slaboga i iz bunjiæta izvlaçi ubo-goga, postavlja ih uz poglavare, odreåuje im ça-sna mjesta, jer su Gospodinovi stupovi svijeta, nanjih je on postavio svijet.9 Korake svojih poboœnih on dobro çuva, a opakipoginu u mraku, jer svojom snagom ne dolazi ço-vjek do pobjede.10 Gospodin øe satrti onoga tko mu se protivi, sneba øe zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje su-dit øe Gospodin, svojem kralju dat øe snagu, uz-visit øe moø svojemu Pomazaniku.”11 Onda se Elkana vratio natrag u Ramu svojojkuøi. A djeçak je sluœio Gospodinu pod nadzoromsveøenika Elija.12 Elijevi sinovi su bili nevaljali i nisu marili ni zaGospodina.13 Nisu marili za zakonske propise sveøenikaprema narodu. Kad god je tko prinosio œrtvu,doæao bi sluga sveøenikov dok se kuhalo meso, strokrakom vilicom u ruci.14 Onda bi zabadao njom u kotao ili lonac, u tavu ilizdjelu. Sve æto bi se nabolo na vilicu, uzimao jesveøenik za sebe. Tako su çinili svim Izraelcima,koji su dolazili u Æilo.15 Pa i prije nego bi se zapalio loj, pojavio bi sesluga sveøenikov i rekao bi çovjeku koji je prinosioœrtvu: “Daj ovamo mesa da ispeçem sveøeniku!On od tebe neøe imati meso kuhano nego sirovo.”

1 U Ramataim Sofimu œivio jedan çovjek iz Efra- imove gore po imenu Elkana, sin Jerohama,sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin.2 Imao je dvije œene. Jedna se zvala Ana, drugaPenina. Penina je imala djece, a Ana je bila bezdjece.3 Taj je çovjek iæao svake godine iz svojega gradada se u Æilu pokloni Gospodinu vojska i da mu œr-tvuje. Oba sina Elijeva, Hofni i Finehas, bili suondje Gospodinovi sveøenici.4 Kad god bi Elkana prineo œrtvu, morao je svojojœeni Penini, sa svima njezinim sinovima i køerima,dati viæe œrtvenih dijelova.5 A Ani bi dao dvostruki dio, jer je viæe ljubio Anu,iako joj je Gospodin zatvorio utrobu.6 Uz to ju œalostila njezina suparnica i draœila ju, jerjoj Gospodin nije bio udijelio djece. Δ7 Tako je iælo iz godine u godinu, kad god je iæla uGospodinov dom, ona bi ju tako jako œalostila, daje plakala i niæta nije jela.8 Onda njezin muœ Elkana nastojao ju utjeæiti:“Ana, zaæto plaçeæ? Zaæto niæta ne jedeæ? Zaæto sitako turobna? Nisam li ti ja vredniji nego desetorodjece?”9 Kad se opet jedanput drœala œrtvena gozba u Æilui pilo se, ustala je Ana. Upravo je sjedio sveøenikEli na stolici na pragu Gospodinova svetiæta.10 I s tugom u srcu molila se ona gorko plaçuøiGospodinu,11 Onda se zavjetovala i rekla: “Gospodine vo-jska, ako pogledaæ na muku svoje sluækinje ispomeneæ me se i ne zaboraviæ svoje sluækinje,nego darujeæ svojoj sluækinji sina, onda øu ga ja,dok je god œiv, posvetiti Gospodinu, i britva neøedoøi na njegovu glavu.”12 Dok se ona tako dugo molila pred Gospodinom,promatrao je Eli njezina usta.13 A Ana je govorila tiho u sebi; samo su se micalenjezine usne, a glas joj se nije mogao çuti. Stoga jeEli pomislio da je pijana.14 Eli ju upitao: “Dokle øeæ biti pijana? Gledaj, dase opet otrijezniæ!”15 Odgovorila je Ana rekavæi: “Ah ne, moj gospo-daru, ja sam nesretna œena. Vina i opojna piøanisam pila, nego sam izlila svoju duæu pred Gospo-dinom.16 Nemoj drœati svoju sluækinju za nevaljalu œenu!Samo od velike brige i tuge tako sam se molila.”17 Onda joj odgovorio Eli rekavæi: “Idi s mirom, iBog Izraelov ispunit øe tvoju molbu koju si mu up-ravila.”18 Ona je rekla: “Neka naåe tvoja sluækinja milostu tvojim oçima!” Onda je otiæla œena svojim putomi jela je i nije viæe bila œalosna.19 Kad su sutradan rano obavili svoj poklon predGospodinom, vratili se natrag svojoj kuøi u Ramu.Elkana je spoznao svoju œenu Anu, i Gospodin senje spomenuo.20 I dogodilo se, kad je proæla jedna godina, Ana,koja je bila zatrudnjela, rodila je sina i nadjenulamu ime Samuel, govoreøi: “Jer sam ga isprosila odGospodina.”21 Kad je njezin muœ Elkana sa svojom cijelomobitelji opet poæao prinijeti Gospodinu godiænjuœrtvu i ono æto je zavjetovao.22 Ana nije poæla, nego je rekla svojem muœu:“Kad odbijem djeçaka od prsiju, onda øu ga

153 1 Samuel16 A ako bi mu çovjek odgovorio: “Ali prije se morazapaliti loj, onda moœeæ uzeti sebi æto ti je volja”, onbi odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inaçe uzet øusilom!”17 Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma teœakpred Gospodinom, jer ti ljudi nisu marili za œrtvuGospodinovu.18 Djeçak Samuel, ogrnut lanenim opleøkom,sluœio je pred Gospodinom.19 Njegova majka naçinila mu mali ogrtaç i doni-jela mu ga, i tako je çinila svake godine kad bi dola-zila sa svojim muœem da prinese godiænju œrtvu.20 Onda bi Eli blagoslovio Elkanu i njegovu œenurijeçima: “Neka ti Gospodin daruje djece od teœene namjesto ovoga koga je Gospodin odabraosebi!” Nato bi se vratili kuøi.21 I Gospodin je pohodio Anu, i ona je zatrudnjelai rodila joæ tri sina i dvije køeri. A mladi je Samuelrastao u svetiætu Gospodinovu.22 Eli je bio veoma star, ali je çuo æto su sve çinilinjegovi sinovi svemu Izraelu, i da su se provodili saœenama koje su sluœile na ulazu u æator sastanka.23 Onda im je on rekao: “Zaæto to radite da çujemod svih ljudi ovdje sramote vaæe?24 Nemojte, sinovi moji, nije dobro æto çujem i daGospodinov narod navodite na grijeh!25 Kad çovjek sagrijeæi çovjeku, onda odluçujeBog kao sudac nad njim, ali ako sagrijeæi çovjekprotiv Gospodina, tko moœe onda istupiti kao su-dac za njega?” Ali oni nisu posluæali rijeç svojegaoca, jer je Gospodin bio odluçio da ih ubije.26 A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kodGospodina i kod ljudi.27 Jednoga dana doæao je Boœji çovjek k Eliju irekao mu: “Ovako govori Gospodin: ‘Zar se nisamobjavio obitelji tvojega oca kad je joæ sluœila uEgiptu u kuøi faraonovoj?28 Zar ju nisam izabrao izmeåu svih Izraelovih ple-mena sebi za sveøenike, koji bi imali uzlaziti kmojem œrtveniku, k∑d paliti i opleøak u svetiætu mo-jem nositi. Ja sam predao kuøi tvojega oca sveognjene œrtve Izraelovih sinova.29 Zaæto gazite moje œrtve i prinose æto sam ihzapovjedio u mojem prebivaliætu? Zaæto çastiæsvoje sinove viæe nego mene, da se gojite na-jboljim komadima svih œrtvenih prinosa mojeganaroda Izraela?’30 Zato kaœe Gospodin, Bog Izraelov: ‘Rekaosam, doista, da kuøa tvoja i kuøa tvojega ocamoraju uvijek vræiti sluœbu u mojem svetiætu,’ alisada, govori Gospodin: ‘Neka je to daleko odmene, jer tko mene çasti, toga çastim ja, a tkomene prezire, taj øe pasti u sramotu.31 Eto, dolazi vrijeme kad øu odsjeøi tvoju ruku iruku kuøe tvojega oca, tako da neøe viæe biti starcau tvojoj kuøi.32 Onda øeæ u strahu gledati na svakoga koji çinidobro Izraelu. Nikada viæe neøe biti starca u tvojojkuøi.33 Ali ako nekoga ne uklonim iz sluœbe na mojemœrtveniku, to øe biti samo zato, da usahnu njegoveoçi i da se œalosti njegovo srce. Svi øe potomcitvoje kuøe umrijeti u najboljim godinama.34 Ovo neka je znak æto øe doøi na oba sina tvoja,na Hofnija i Finehasa: u jedan dan umrijet øe obo-jica.35 A ja øu podignuti sebi sveøenika vjerna koji øeraditi po mojoj œelji i volji. Njemu øu sazidati tvrdukuøu da uvijek hodi preda mnom kao moj poma-zanik.36 Tko onda joæ ostane od tvoje kuøe, doøi øe ibacit øe se niçice pred njim da isprosi koji novçiø ili

komad kruha, i reøi øe: Primi me u kakvusveøeniçku sluœbu da imam komad kruha!’ ”

3 Mladi Samuel vræio je sluœbu Gospdinovu pod nadzorom Elijevim. U ono vrijeme bila je ob-java rijeçi Gospodinove neæto rijetko; viåenja nisubila çesta.2 I dogodilo se u ono vrijeme, da dok je Eli spavaou svojoj sobi, a oçi su mu bile oslabile tako da viæenije mogao vidjeti.3 Ali svjetiljka Boœja nije se bila joæ ugasila usvetiætu Gospodinovu, gdje je bila Boœja ækrinja, idok je Samuel legnuo spavati,4 Gospodin je zovnuo Samuela, a on je odgovorio:“Evo me”,5 On je otrçao Eliju i rekao: “Evo me ti si me zvao.”On je odgovorio: “Ja te nisam zvao, idi i spavaj!” Ion je otiæao spavati.6 A Gospodin je opet zovnuo Samuela. Samuel jeustao, otiæao k Eliju i rekao: “Evo me, ti si me zvao.”On je odgovorio: “Ja te nisam zvao, moj sine, idiopet i spavaj!”7 Samuel, naime, nije joæ poznavao Gospodina;joæ mu se nije bio objavio Gospodin.8 I zovnuo Gospodin Samuela po treøi put. On jeustao, otiæao k Eliju i rekao: “Evo me! Ti si mezvao.” Sad je spoznao Eli da je Gospodin zvaodjeçaka.9 Zato je rekao Eli Samuelu: “Idi i spavaj, ako tezovne, odgovori: “Govori, Gospodine, tvoj slugasluæa!” Samuel je otiæao i zaspao na svojemmjestu.10 I Gospodin je doæao, stao i zovnuo ga kao prije:“Samuele, Samuele!” Samuel je odgovorio: “Go-vori, tvoj sluga sluæa!”11 I rekao je Gospodin Samuelu: “Hoøu uçinitineæto u Izraelu, da øe zujati oba uha svakomu tkoçuje.12 Onda øu uçiniti Eliju sve æto sam zaprijetio nje-govoj kuøi, od poçetka do svræetka.13 Ja sam mu dao javiti da sam osudio njegovukuøu zauvijek za njegova zlodjela. On je znao dasu njegovi sinovi razuzdani, pa ipak ih nije kaznio.14 Zato sam se zakleo kuøi Elijevoj: “Nikad se zlo-djela kuøe Elijeve neøe oçistiti œrtvama ili pri-nosima.”15 Samuel je spavao do jutra, onda otvorio vrataGospodinova svetiæta. Samuel se bojao priopøitiEliju viåenje.16 Zato je Eli pozvao Samuela k sebi i rekao:“Samuele, moj sine!” On je odgovorio: “Evo me!”17 On je rekao: “Æto ti je rekao Gospodin? Nemojzatajiti od mene! Neka ti Bog uçini ovo i joæ viæe akozatajiæ od mene neæto æto ti je rekao!”18 I Samuel mu pripovjedio svu objavu i niæta nijezatajio od njega. On je rekao: “Gospodin je, nekaçini æto mu je volja!”19 Samuel je rastao i Gospodin je bio s njim i nijepustio da ijedna njegova rijeç ostane neispunjena.20 Sav je Izrael od Dana do Beer-Æebe spoznaoda je Samuel zaista bio prorok Gospodinov.21 Gospodin se objavljivao i nadalje u Æilu, jer seGospodin javljao Samuelu u Æilu rijeçju Gospodi-novom.

4 I vrijedila je rijeç Samuelova u svemu Izraelu. Onda su izaæli Izraelovi sinovi u boj protiv Fil-istejaca i utaborili se kod Eben-Ezera, a Filistejcisu imali svoj tabor kod Afeka.2 Filistejci se postavili protiv Izraela. Boj seproduœio i napokon su razbili Filistejci Izraela. Ovihje poginulo na bojnom polju oko çetiri tisuøe ljudi.

1541 Samuel3 Kad se vojska vratila u tabor, upitali su Izraelovestarjeæine: “Zaæto je dopustio Gospodin da nas Fil-istejci danas poraze? Hajdemo donijeti ækrinju Go-spodinova zavjeta k sebi iz Æila. Kad doåe u naæusredinu, on øe nas izbaviti iz ruku naæih nepri-jatelja.”4 Tako je narod poslao u Æilo, i donijeli su odandeækrinju zavjeta Gospodina vojska, koji vlada nadkerubinima. Oba sina Elijeva, Hofni i Finehas, pra-tila su ækrinju Boœjega zavjeta.5 Kad je stigla ækrinja Gospodinova zavjeta u ta-bor, podigao sav Izrael takvu radosnu viku da jezatutnjila zemlja.6 Filistejci su çuli glasno radovanje, govoreøi: “Ætoznaçi ta glasna vika vesela u taboru izraelskom?”Saznali su da je doæla Gospodinova ækrinja u ta-bor.7 Onda je Filistejce obuzeo strah jer su govorili:“Bog je doæao u tabor!” I povikali su: “Jao nama,takvo æto nije bilo do sada.8 “Jao nama, tko øe nas izbaviti iz ruke toga moø-noga boœanstva? To je isti Bog koji je udaraoEgipøane svakojakim mukama u pustinji.9 Dignite se i pokaœite se kao jaki ljudi, o Filistejci!Inaçe morat øete sluœiti Hebrejima, kao æto su onisluœili vama! Budite ljudi i borite se!”10 I borili se Filistejci, i Izraelci su bili potuçeni.Pobjegli su svaki u svoju postojbinu. Poraz je biovrlo teœak. Od Izraelaca palo je trideset tisuøa ljudipjeæaka.11 I ækrinja Boœji je oteta, i oba sina Elijeva, Hofni iFinehas su poginuli.12 Jedan je çovjek iz Benjamina pobjegao s boj-noga polja i doæao joæ isti dan u Æilo razdrtih haljinai praæinom na glavi.13 I kad je doæao, sjedio je Eli pun iæçekivanja nastolici pokraj vrata, jer je njegovo srce bilo u strahuza Boœju ækrinju. Kad je taj çovjek doæao i gradudonio glasove, poçela je vika svega grada.14 Eli çuvæi tu glasnu viku upitao: “Æto znaçi tavreva?” Çovjek brœe dotrçao i javio Eliju.15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oçi sunjegove bile oslijepile tako da viæe nije mogaoniæta vidjeti.16 Çovjek je rekao Eliju: “Dolazim s bojnoga polja,i danas sam pobjegao iz boja.” On je upitao: “Kakoje bilo, moj sine?”17 Rekao je Glasnik, govoreøi: “Pobjegli suIzraelci pred Filistejcima. Vojska je teæko po-raœena i tvoja oba sina Hofni i Finehas su poginuli,a Boœja ækrinja je oteta.”18 Kad je spomenuo Boœju ækrinju, pao je on sastolice pokraj vrata nauznak, slomio vrat i umro, jerje bio star i teœak çovjek. Çetrdeset godina bio jesudac Izraelu.19 Njegova snaha, œena Finehasova, bila jetrudna i pred poroåajem. Kad je doçula glas da jeBoœja ækrinja oteta i da joj je umro svekar i muœ,pala na tlo i porodila se, jer su joj najedanput doælibolovi.20 Kad je umirala, rekle su œene koje su stajale uznju: “Budi utjeæena, rodila si sina.” Ali ona nijeodgovorila niæta i nije marila za to.21 Djeçaku su nadjenuli ime Ikabod, govoreøi:“Otiæla je slava od Izraela!” jer je oteta Boœja ækrinjai mojega svekra i muœa viæe nema.22 Ona je rekla: “Otiæla je slava od Izraela, jer jeoteta Boœja ækrinja.”

5 Kad su Filistejci bili oteli Boœju ækrinju odnijeli su ju iz Eben-Ezera u Aædod.2 Onda su Filistejci uzeli Boœju ækrinju, donijeli ju u

hram Dagonov i postavili ju uz Dagona.3 A kad su stanovnici Aædoda sutradan ustali,leœao je Dagon svojim licem na tlu pred Gospodi-novom ækrinjom. Oni su uzeli Dagona i postavili gaopet na njegovo mjesto.4 Kad su sutradan ustali, leœao je Dagon opet svo-jim licem na tlu pred Gospodinovom ækrinjom.Glava Dagonova i obje njegove ruke leœale suodsjeçene na pragu; samo je ostalo Dagonovo tru-plo.5 Zato sveøenici Dagonovi i svi koji vræe sluœbu uhramu Dagonovu ne staju na prag Dagonov u Aæ-dodu do danaænjega dana.6 A ruka Gospodinova je oteœala stanovnicimaAædoda i natjerala ih u strah kad ih je udarilakuœnim çirevima, Aædot i sve njegovo podruçje.7 I kad su stanovnici Aædoda vidjeli æto je, rekli su:“Ækrinja Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jerje teæka njegova ruka na nama i na bogu naæemuDagonu.”8 Zato su poslali i skupili k sebi sve poglavare fili-stejske i upitaju: “Æto øemo çiniti sa ækrinjom BogaIzraelova?” Oni su odgovorili: “Neka se preneseækrinja Boga Izraelova prijeko u Gat!” I prenijeli suondje ækrinju Boga Izraelova.9 A kad su ju prenijeli, pustio je Gospodin na gradvrlo veliku muku i udario stanovnike grada, velike imale, tako da su na njima izaæli kuœni çirevi .10 I poslali su Boœju ækrinju u Ekron. Kad je doælaBoœja ækrinja u Ekron, povikali su stanovnici Ek-rona: “Donijeli su k nama ækrinju Boga Izraelova dapomori nas i sav narod!”11 Zato su poslali, te skupili sve poglavare filistej-ske i zamolili: “Otpravite ækrinju Boga Izraelova,neka se vrati na mjesto kamo pripada! Inaçemogao bi pomoriti nas i naæ narod.” Bio je smrtnistrah nad cijelim gradom, jer je na njemu bila teækaruka Boœja.12 Ljudi, koji nisu pomrli, bili su udareni kuœnim çi-revima i jauk se u gradu dizao do neba.

6 Gospodinova ækrinja bila je u zemlji Filistejaca sedam mjeseci.2 Nato su Filistejci pozvali sveøenike i vraçare iupitali ih: “Æto øemo çiniti sa Gospodinovom ækrin-jom? Recite nam kako øemo ju poslati natrag namjesto gdje pripada?”3 Oni su odgovorili: “Ako hoøete ækrinju Boga Izra-elova poslati natrag, ne smijete ju poslati praznu,nego mu podajte pomirni dar. Onda øete ozdravitii doznat øete zaæto se njegova ruka ne odmiçe odvas.”4 Oni su upitali: “Kakav pomirni dar da mu dad-emo?” A oni su odgovorili: “Prema broju filistejskihpoglavara: pet zlatnih çireva i pet zlatnih miæeva,jer je zlo jednako stiglo sve vas i vaæe poglavare.5 Napravite, dakle, slike svojih çireva i svojihmiæeva æto su opustoæili zemlju, i dajte çast BoguIzraelovu. Moœda øe onda olakæati svoju ruku nadvama i nad vaæim bogom i nad vaæom zemljom.6 Zaæto da budete tvrdoga srca kao æto su bili tvr-doga srca Egipøani i faraon? Zar ne, poæto ih sedarivalo, moralo ih se pustiti da mogu otiøi?7 Stoga sada napravite jedna nova kola i pribavitedvije krave dojilice na koje joæ nije doæao jaram!Upregnite krave u kola a njihovu telad ostavite ustaji!8 Onda uzmite Gospodinovu ækrinju, stavite ju nakola, a zlatne stvari, koje øete mu dati kao pomirnidar, stavite u kutiju pokraj nje, pa ju onda pustiteneka ide!9 I gledajte: ako poåe putom svojoj kuøi u Bet-Æe-

155 1 Samuelmeæ, onda je on uçinio nama ovo veliko zlo; ako line poåe tako, onda øemo znati da nas nije dohva-tila njegova ruka nego nam se sve dogodilo sluça-jno.”10 Ljudi su tako uçinili. Uzeli su dvije krave dojilicei upregnuli ih u kola, a telad njihovu ostavili u staji.11 Gospodinovu ækrinju stavili su na kola i kutiju sazlatnim miæima sa slikama svojih çireva.12 A krave su poæle pravo cestom u Bet-Æemeæ.Ostale su, svejednako muçuøi, na istom putu, inisu skretale ni nadesno ni nalijevo. Poglavari fil-istejski iæli su za njima sve do podruçja Bet-Æe-meæa.13 Stanovnici Bet-Æemeæa upravo su œeli pæenicuna dnu doline. Kad su podigli oçi i opazili ækrinju,razveselili se vidjevæi ju.14 Kola su doæla do polja Joæue iz Bet-Æemeæa iondje stala; a tu je stajao velik kamen. I iscijepali sudrvena kola i prinijeli su krave Gospodinu kao œrtvupaljenicu.15 A Leviti su uzeli Gospodinovu ækrinju i kutijupokraj nje, u kojem su bile zlatne stvari, i stavili juna veliki kamen. Ljudi iz Bet-Æemeæa prinijeli suœrtve paljenice i zaklali Gospodinu onaj dan œrtvuzaklanicu.16 A vidjevæi to pet poglavara filistejskih, vratili seu Ekron isti dan.17 Ovo su zlatni çirevi, koje su dali Filistejci Gospo-dinu kao pomirni dar: jedna za Aædot, jedna zaGazu, jedna za Aækelon, jedna za Gat, jedna zaEkron.18 Uz to zlatni miæevi prema broju svih filistejskihmjesta od pet poglavara, i utvråenih gradova i ne-ograåenih sela. Veliki kamen, na koji su stavili Go-spodinovu ækrinju, stoji do danaænjega dana napolju Joæue iz Bet-Æemeæa.19 Onda je On udario stanovnike Bet-Æemeæa, jersu bili pogledali u Gospodinovu ækrinju. Pobio jepedeset tisuøa i sedamdeset ljudi iz naroda, i.Narod je tugovao nad tim æto je Gospodin udarionarod s tako velikim uniætenjem.20 I ljudi iz Bet-Æemeæa pitali su: “Tko moœe sluœitipred Gospodinom, svetim Bogom? Komu od nasotiøi?”21 Oni su stoga poslali poslanike stanovnicimaKirjat-Jearima i poruçili: “Filistejci su donijeli na-trag Gospodinovu ækrinju. Doåite i odnesite ju ksebi!”

7 Onda su doæli stanovnici Kirjat-Jearima, uzeli su Gospodinovu ækrinju i odnijeli ju u kuøu Ab-inadabovu na brijegu. Njegova sina Eleazaraodredili su za çuvara Gospodinove ækrinje.2 Od dana kad je ækrinja bila u Kirjat-Jearimu,proælo je dugo vremena, dvadeset godina. Sva sekuøa Izraelova opet obratila puna tuge Gospodi-nu.3 A Samuel je rekao cijeloj kuøi Izraelovoj: “Ako sehoøete svim svojim srcem vratiti Gospodinu, ondauklonite neznaboœaçke idole i drvene kipove izsvoje sredine, upravite svoje srce Gospodinu i slu-œite jedino njemu, i on øe vas on izbaviti iz ruku Fil-istejaca”4 I Izraelovi sinovi su odbacili Baale i drvene kipo-ve, i sluœili su jedino Gospodinu.5 Potom je Samuel zapovjedio: “Skupite sav Izraelu Mispu! Pomolit øu se za vas Gospodinu.”6 I skupili se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevalije pred Gospodinom, postili su onaj dan i priznalisu ondje: “Sagrijeæili smo Gospodinu.” A Samuelje sudio Izraelovim sinovima u Mispi.7 Kad su Filistejci doznali da su se Izraelovi sinovi

skupili u Mispi, izaæli su poglavari filistejski protivIzraela. Kad su to çuli Izraelovi sinovi, bojali su seFilistejaca.8 Izraelovi sinovi zamolili su Samuela: “Nemoj pr-estati vapiti za nas Gospodinu, naæem Bogu, danas izbavi iz ruke Filistejaca.”9 Samuel je uzeo jedno janje odojçe i prineo gaGospodinu kao œrtvu paljenicu. Pritom se molioSamuel glasno Gospodinu za Izraela, i Gospodinga usliæao.10 Dok je, naime, Samuel upravo prinosio œrtvupaljenicu, izaæli su Filistejci protiv Izraela u boj, alije Gospodin zagrmio strahovitom grmljavinom uisto vrijeme na Filistejce, i tako ih smeo da supodlegli Izraelcima.11 Izraelovi ljudi su izaæli iz Mispe, potjerali Filiste-jce tukuøi ih do pod Bet-Kar.12 Samuel je uzeo onda kamen, stavio ga izmeåuMispe i Æena i nazvao ga Eben-Ezer, jer je rekao:“Do ovdje nas je Gospodin pomogao.”13 Tako su bili Filistejci poraœeni, i otada nisu viæedoæli u podruçje Izraelovo, jer dok je Samuel œivio,bila je ruka Gospodinova protiv Filistejaca.14 Gradovi koje su Filistejci oduzeli Izraelcima,opet se povratili Izraelu, od Ekrona do Gata. I zem-ljiæta æto su im pripadala istrgnuo je Izrael iz rukuFilistejaca. Isto tako vladao je mir meåu Izraelom iAmorejcima.15 Samuel je bio sudac Izraelu cijeloga svojeg œiv-ota.16 Svake godine iæao je okolo, obiæao bi Betel,Gilgalu i Mispu i u svima tim mjestima sudio bi Izra-elu.17 Onda bi se vratio u Ramu, jer ondje je imaosvoju kuøu i ondje je sudio Izraelu, i ondje je pod-ignuo œrtvenik Gospodinu.

8 I dogodilo se, kad je Samuel bio ostario, po- stavio je svoje sinove za suce nad Izraelom.2 Njegovu prvoroåencu bilo je ime Joel, a njegovdrugi sin Abija; oni su bili suci u Beer-Æebi.3 Ali njegovi sinovi nisu iæli njegovim putovima,nego su gledali za dobitkom, primali su poklone iizvrtali pravdu.4 Onda se skupile sve starjeæine Izraelove, doælesu Samuelu u Ramu,5 i rekle mu: “Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idutvojim putovima. Postavi dakle kralja nad nama,da nas upravlja, kako je to kod svih naroda!”6 A Samuelu nije bio po volji njihov zahtjev: “Po-stavi kralja nad nama, da nas upravlja!” I Samuelse onda pomolio Gospodinu.7 I Gospodin je rekao Samuelu: “Posluæaj zahtjevnaroda u svemu æto traœi od tebe! Nisu oni odbacilitebe nego mene, da ne budem duœe kralj nadnjima.8 Oni çine s tobom posve onako kako su çinili samnom od vremena kad sam ih izveo iz Egipta doovoga dana: ostavili su mene i sluœili drugim bogo-vima.9 Posluæaj samo zahtjev njihov, ali ih ozbiljnoopomeni i kaœi im unaprijed prava kralja koji øe vla-dati nad njima!”10 Samuel je priopøio narodu, koji je traœio odnjega kralja, sve rijeçi Gospodinove.11 On je rekao: “Ova prava traœit øe kralj koji øevladati nad vama: vaæe sinove uzimat øe da musluœe kod njegovih kola i konja, i oni øe trçati prednjegovim kolima.12 Postavit øe nadstojnike nad tisuøom i nadsto-jnike nad pedeset. Oni øe mu morati njive orati,ljetinu œeti i praviti ratne sprave i æto mu treba za

1561 Samuelnjegova bojna kola.13 Køeri øe vaæe uzimati da prave mirisne masti,da kuhaju i kruh peku.14 Najbolje vaæe njive, vinograde i maslinike uzi-mat øe i svojim slugama razdavati.15 Od vaæih zasijanih polja i vinograda podizat øedesetinu i svoje dvoranike i çinovnike plaøati.16 Vaæe sluge i sluækinje, vaæa najbolja goveda ivaæe magarce uzimat øe i upotrijebiti ih za svojeposlove.17 Od vaæih ovaca uzimat øe desetinu, i vi sami bitøete njegove sluge.18 Ako vi onda dignete viku na kralja koga ste sebiizabrali, onda vas na onaj dan neøe usliæati Go-spodin.”19 Ali narod nije htio posluæati rijeçi Samuelovih,nego je povikao: “Ne, nego kralj neka vlada nadnama!20 Hoøemo biti kao svi drugi narodi: naæ kralj nekanam sudi, neka ide pred nama i neka vodi naæeratove!”21 Samuel je sasluæao sve æto je traœio narod iiznio pred Gospodina.22 A Gospodin je rekao Samuelu: “Popusti njihovuzahtjevu i postavi im kralja!” Onda je Samuel rekaoIzraelcima: “Idite svaki u svoj grad!”

9 Onda je œivio jedan çovjek od plemena Benja- minova po imenu Kiæ, sin Abiela, sina Serora,sina Bekorata, sina Afiahe, Benjaminovac, çovjekimuøan.2 On je imao sina po imenu Saula, mlada i lijepa. Nijedan izmeåu Izraelovih sinova nije bio ljepæi odnjega. Od ramena gore nadvisivao je sve druge.3 Kad je jednoø Kiæu, ocu Saulovu, bilo nestalomagarica, rekao je Kiæ svojem sinu Saulu: “Uzmisobom jednoga momka i zaputi se traœiti magar-ice!”4 Tako je proæao goru Efraimovu i proæao zemljuÆaliæu, ali ih nije naæao. I proæli su zemlju Æaalim,ali zaludu. Onda su otiæli kroz podruçje Benjamino-vo, ali ih nisu naæli.5 Kad su doæli u zemlju Zuf, rekao je Saul momkukoji je bio s njim: “Hajde, vratimo se, inaçe øe semoj otac brinuti za nas umjesto za magarice.”6 On mu rekao: “Ovdje u ovom gradu œivi Boœjiçovjek, i on je veoma ugledan i æto god kaœe, sig-urno se tako dogodi. Hajde idemo odmah ondje,pa moœda øe nas uputiti u stvari zbog koje smo naputu.”7 Saul je rekao svojem momku: “Æto øemo, akopoåemo ondje, ponijeti tomu çovjeku? Nestalonam je kruha u torbama i nemamo dara da ga dad-emo Boœjemu çovjeku. Æto imamo drugo?”8 A momak je opet rekao Saulu: “Evo, imam joæçetvrt æekela srebra. To øu dati Boœjemu çovjekuda nas uputi u naæoj stvari.”9 Prije bi se reklo u Izraelu, kad bi se iælo pitatiBoga: “Hajde idemo k vidiocu!” jer koji se sadazovu proroci, u staro su se vrijeme zvali vidioci.10 Saul je rekao svojem momku: “Tvoj je prijedlogdobar; hajde idemo!” I poæli su u grad gdje je stano-vao Boœji çovjek.11 Kad su iæli uzbrdo prema gradu, susreli sudjevojke koje su izlazile zahvatati vodu. Upitali suih: “Je li ovdje vidjelac?”12 One su im odgovorile: “Jest, ovdje pred tobom,ali poœuri se, danas je doæao u grad, jer danasnarod drœi œrtvenu sveçanost na gori.13 Kad doåete u grad, upravo øete ga joæ zateøiprije nego poåe na goru na œrtvenu gozbu, jernarod ne poçinje œrtvenu gozbu prije nego on

doåe. Tek kad on blagoslovi gozbu, jedu uzvanici.Hajdete sada gore, jer sada ga joæ moœete zateøi.”14 Tako su otiæli gore u grad. Upravo kad su htjeliuøi u grad, doæao im u susret Samuel polazeøi nagoru.15 A Gospodin je bio, dan prije nego je Saul doæao,objavio Samuelu, govoreøi:16 “Sutra u ovo doba poslat øu ti çovjeka iz zemljeBenjaminove, i njega øeæ pomazati za vladara nadmojim narodom Izraelom! On øe izbaviti moj narodiz ruku Filistejaca, jer hoøu biti milostiv svojemunarodu, jer je njegov vapaj za pomoø prodro domene.17 Kad je Samuel pogledao Saula, objavio mu Go-spodin: “To je çovjek za koga sam ti rekao da øevladati nad mojim narodom.”18 I Saul je pristupio k Samuelu na vratima i upitao:“Kaœi mi, molim te, gdje je kuøa vidioçeva?”19 Samuel je odgovorio Saulu: “Ja sam vidjelac,pa hajde sa mnom na goru, jer øeæ danas jesti samnom, a sutra øu te rano otpustiti, i onda øu te upu-titi o svemu æto ti je na srcu.20 Za magarice, koje su ti nestale prije tri dana, nebrini se, jer su se naæle. Komu øe uostalom to svebiti æto traœi Izrael? Zar ne tebi i cijeloj tvojoj kuøi?”21 Rekao je Saul, govoreøi: “Ja sam samo Benja-minovac, iz najmanjega plemena Izraelova, i mojrod najmanji je izmeåu svih rodova Benjaminovaplemena. Æto mi govoriæ tako?”22 A Samuel je uzeo Saula i njegova momka, od-veo ih u dvoranu i posadio ih u proçelje meåu uzv-anicima, kojih je bilo oko trideset ljudi.23 Samuel je onda rekao kuharu: “Donesi komadæto sam ti ga dao, a rekao sam ti da ga staviæ nastranu!”24 Onda je uzeo kuhar pleøe i koje je bilo na njemui stavio ga pred Saula. A Samuel je rekao: “To jebilo ostavljeno, stavi pred sebe i jedi, jer je to saçu-vano za ovaj ças za tebe joæ kad sam rekao: po-zvao sam u goste.” Tako Saul jeo onaj dan saSamuelom.25 Kad su siæli s gore u grad, razgovarao je joæ saSaulom na krovu.26 Oni su ustali rano, kad je veø svanulo, pozoveSamuel Saula na krov kuøe pa mu rekao: “Ustani,pratit øu te.” Onda je ustao Saul, i obojica, on iSamuel, su izaæli.27 Kad su doæli na kraj grada, Samuel je rekaoSaulu: “Kaœi momku da ide daleko pred nama!” Imomak je otiæao naprijed. “A ti stani malo da timogu objaviti rijeç Boœju.”

10 Onda je Samuel uzeo uljanicu i izlio mu je na glavu, poljubio ga i rekao: “Gospodin te po-mazao za vladara nad svojom baætinom.2 Kad sada odeæ od mene, naøi øeæ u Selzahu kodgroba Rahelina na meåi Benjaminovoj dva çovje-ka koji øe ti reøi: ‘Magarice æto si ih iæao traœiti,naæle su se. Tvoj otac ne misli viæe na magarice,nego se zabrinuo za vas i kaœe: ‘Æto øu çiniti zbogsvojega sina?’3 Kad onda odeæ dalje odatle i doåeæ do velikoghrasta Tabora, ondje øe te sresti tri çovjeka koji iduk svetiætu u Betel: jedan nosi tri jareta, drugi trikruha, a treøi mjeæinu vina.4 Oni øe te pozdraviti i dva kruha ponuditi; primi tood njih.5 Kad onda stigneæ u Brdo Boœje (Elohim), gdje jefilistejska posada, ondje øeæ na ulasku, kad uåeæ ugrad, sresti povorku proroka koja silazi s uzviæice.Pred njima se razlijeœu harfe, bubnjevi, frule i citre;i oni øe u prorokovati.

157 1 Samuel6 Onda øe Duh Gospodinov doøi na tebe, i ti øeæ snjima prorokovati i pretvoriti se u drugoga çovjeka.7 Kad se ovi znakovi ispune na tebi, onda çini ætotvoja snaga moœe uçiniti; jer je Bog s tobom.8 Onda siåi prije mene u Gilgal, a ja øu doøi k tebi,da prinesem œrtve paljenice i zakoljem œrtve miro-tvorne. Çekaj sedam dana, dok doåem k tebi i pri-opøim ti æto øeæ çiniti!”9 I bilo je kad je on okrenuo leåa da ode od Samu-ela, preokrenuo mu Bog njegovo srce i svi se oniznakovi dogodili joæ isti dan.10 Kada je doæao ondje u Gibeu, susrela ga grupaproroka, i doæao na njega Duh Boœji tako da je onmeåu njima prorokovao.11 I kad su svi vidjeli, koji su ga poznavali od prije,kako je prorokovao meåu prorocima, pitali su ljudijedan drugoga: “Æto se to dogodilo sa Kiæevim si-nom? Je li i Saul meåu prorocima?”12 Onda je odande rekao jedan çovjek, govoreøi:“A tko li im je otac?” Tako je nastala prispodoba:“Je li i Saul meåu prorocima?”13 A kad je dovræio njegovo prorokovanje, on jepoæao na goru.14 Upitao je stric Saulov njega i njegova momka:“Kamo ste iæli?” On je odgovorio: “Da traœimo ma-garice. Kad smo vidjeli da ih nigdje nema, otiælismo k Samuelu.”15 Saulov stric ga zamolio: “Pripovijedi mi æto vamje rekao Samuel!”16 Saul je rekao svojem stricu: “Rekao nam je dasu se naæle magarice.” A æto mu je Samuel rekao okraljevskoj çasti, nije mu rekao.17 Onda je Samuel bio sazvao narod Gospodinu uMispu,18 i on je rekao Izraelovim sinovima: “Ovako go-vori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Ja sam izveo Izraelaiz Egipta i izbavio vas iz ruku Egipøana i svihkraljevstava koja su vas tlaçila.’19 A vi sada odbacujete svojega Boga, koji vas jeizbavljao od svih nevolja i tjeskoba, kad zahti-jevate od njega: ‘Postavi kralja nad nama!’ Sadadakle stanite pred Gospodinom po svojim pleme-nima i rodovima!”20 Kad je Samuel priveo sva plemena Izraelova,pao je œdrijeb na pleme Benjaminovo.21 Potom je priveo pleme Benjaminovo po rodo-vima njegovim, i pao je œdrijeb na obitelj Matrijevu.Onda je pao na Saula, sina Kiæova. A kad su gatraœili, nisu ga mogli naøi.22 Stoga su joæ upitali Gospodina: “Je li on uopøedoæao ovamo?” Gospodin je rekao: “Jest, sakriose za prtljagom.”23 Otrçali su i doveli ga odande. Kad je stao usrednaroda, bio je viæi od svih drugih od ramena i dalje.24 Samuel je rekao svemu narodu: “Vidite koga jeizabrao Gospodin, njemu nitko nije jednak usvemu narodu!” Onda je narod poçeo klicati i povi-kao: “Œivio kralj!”25 I Samuel je rekao narodu prava kraljevska,napisao ih u knjigu i stavio je pred Gospodina.Potom je Saul raspustio sav narod, svakoga k svo-joj kuøi.26 I Saul se vratio k svojoj kuøi u Gibeu, a grupaonih kojima je Bog taknuo srce otpratila ga.27 A neki nevaljali ljudi su govorili: “Æto nam tajmoœe pomoøi?” Oni su ga prezirali i nisu mu doni-jeli nikakva dara. A on se drœao mirno.

11 Amonac Nahaæ iziæao je i opkolio Jabeæ u Gi- leadu. I ljudi iz Jabeæa poruçili Nahaæu: “Zak-ljuçi ugovor s nama, pa øemo se tebi pokoriti!”2 A Amonac Nahaæ odgovorio im: “Zakljuçit øu s

vama ugovor pod uvjetom da vam svakomu isko-pam desno oko i s tim uçinim sramotu Izraelu.”3 Starjeæine iz Jabeæa su mu odgovorile: “Dopustinam rok od sedam dana da poæaljemo poslanike usve krajeve Izraelove. Ako nam nitko ne doåe upomoø, predat øemo se tebi.”4 Kad su poslanici doæli u Gibeu, gdje je stanovaoSaul, i rekli su narodu kako stoje stvari, i udario savnarod u glasno plakanje.5 Saul je upravo dolazio s polja sa stokom, pa upi-tao. “Æto je ljudima te plaçu?” Rekli su mu stanjestanovnika u Jabeæu.6 Onda je doæao Duh Boœji na Saula, kad je çuo tuvijest, i on se vrlo razgnjevio.7 I uzeo je on dva vola, raskomadao ih, i razaslaokomade po poslanicima u sve krajeve Izraelove iporuçio: “Tko ne poåe za Saulom i Samuelom,ovako øe upravo biti s govedima njegovim!” Silanstrah spopao je narod tako da je izaæao jedn-oduæno.8 Kad ih on izbrojio kod Bezeka, bilo je tri stotinetisuøa Izraelovih sinova i trideset tisuøa Judinihljudi.9 Poslanicima, koji su bili doæli, reklo se: “Javitestanovnicima Jabeæa u Gileadu: Sutra, kad budesunce najviæe stajalo, doøi øe vam pomoø!” Kad sevratili poslanici i stanovnicima u Jabeæu to javili, aoni se razveselili.10 I stanovnici u Jabeæu poruçili: “Sutra øemo doøik vama, i onda moœete od nas çiniti æto vam jedrago.”11 Sutradan razdijelio je Saul çetu u tri bojne sku-pine. One su prodrle u tabor o jutarnjoj straœi, i tuklisu Amonce dok je dan postao vruø. Æto je pre-ostalo raspræilo se, tako da nisu od njih ostali nidvojica zajedno.12 Onda je rekao narod Samuelu: “Tko je rekao:‘Saul neøe biti kralj nad nama?’ Daj nam te ljude daih pogubimo!”13 Ali Saul je rekao: “Danas se neøe pogubiti nitko,jer je danas Gospodin dao pobjedu Izraelu.”14 Samuel je rekao narodu: “Doåite, poåimo u Gil-gal i ondje potvrdimo kraljevstvo!”15 I sav je narod otiæao u Gilgalu, i ondje su predGospodinom u Gilgalu postavili Saula za kralja.Ondje su prinijeli mirotvorne œrtve pred Gospodi-nom, i ondje se Saul sa svim Izraelovim ljudimanaveliko veselio.

12 I Samuel je rekao svemu Izraelu: “Eto, u sve- mu æto ste mi predloœili, ispunio sam vaæ za-htjev i postavio sam kralja nad vama.2 Sada øe kralj iøi pred vama. Ja sam ostario i osi-jedio, evo, moji sinovi su meåu vama. Ja samhodao pred vama od moje mladosti sve do danas.3 Evo me, svjedoçite protiv mene pred Gospodi-nom i njegovim pomazanikom! Komu sam oduzeonjegova vola, komu sam odveo njegova magarca,koga sam tlaçio, komu sam silu nanio, od kogasam primio mito i jedno oko stisnuo napremanjemu, ja øu vam to natrag vratiti.”4 A oni su rekli: “Nisi nas tlaçio, nisi nam sile nano-sio i nisi ni od koga æto uzeo.”5 Onda im je on rekao: “Gospodin neka mi je svje-dok pred vama, i neka je svjedok danas njegovpomazanik, da niste naæli nikakvo nepravednodobro u mojem posjedu.” Oni su odgovorili: “On jesvjedok.”6 Onda je Samuel rekao narodu: “Gospodin je, kojije postavio Mojsija, Arona i vaæe oçeve izveo izEgipta.7 Zato sada pristupite da vam pred Gospodinom

1581 Samuelpredoçim sva dobroçinstva koja je iskazao Gospo-din vama i vaæim oçevima.8 Kad je Jakov bio doæao u Egipat i vaæi oçevi kadsu vapili Gospodinu za pomoø, onda je Gospodinposlao Mojsija i Arona. Oni su izveli vaæe oçeve izEgipta i naselili ih u ovoj zemlji.9 Ali su zaboravili Gospodina, svojega Boga. I onih je dao u ruke Siseri, hasorskom vojskovoåi, uruke Filistejcima i u ruke moapskom kralju, kad suzavojevali na njih.10 A kad su zavapili Gospodinu za pomoø ipriznali: ‘Sagrijeæili smo æto smo ostavili Gospodi-na i sluœili Baalima i drvenim kipovima, ali sada,izbavi nas iz ruku naæih neprijatelja, pa øemo tisluœiti.’11 Onda je poslao Gospodin Jerubaala, Bedana,Jeftahu i Samuela i oteo vas iz ruku vaæih nepri-jatelja unaokolo, tako da ste mogli œivjeti u sig-urnosti.12 A kad ste vidjeli da amonski kralj Nahaæ je iziæaoprotiv vas, rekli ste mi: “Ne, nego kralj neka vladanad nama! A ipak je vaæ kralj Gospodin, vaæ Bog.13 I sada, eto kralja koga ste izabrali, koga stehtjeli! Evo, Gospodin vam je postavio kralja.14 Neka biste se bojali Gospodina i njemu sluœili,sluæali njegov glas i ne protivili se zapovijedi Gos-podinovoj! Neka biste se i vi i kralj koji vlada nadvama pokoravali Gospodinu, svojem Bogu!15 Ako ne budete sluæali glas Gospodinov i budetese protivili zapovijedi Gospodinovoj, ruka øe Gos-podinova biti protiv vas, kao æto je bila protiv vaæihotaca.16 A sada pazite i vidite koliko øe çudo uçiniti Go-spodin pred vaæim oçima!17 Nije li sada œetva pæeniçna? Ja øu prizvati Go-spodina da bi poslao gromove i kiæu, da bi moglispoznati i vidjeti koliko je u oçima Gospodinovimbilo zlo æto ste ga poçinili kad ste zahtijevali sebikralja.”18 Kad je Samuel zavapio Gospodinu, poslao Go-spodin joæ isti dan gromove i kiæu. Sav narodobuzeo je velik strah pred Gospodinom i Samu-elom.19 I sav narod zamolio Samuela: “Zagovaraj svojesluge kod Gospodina, svojega Boga, da ne pom-remo, jer smo dodali svim svojim grijesima joæ zlokad smo zahtijevali sebi kralja.”20 Samuel je rekao narodu: “Ne bojte se! Uçiniliste doduæe sve to zlo, ali sad barem ne odstupajteviæe od Gospodina, nego sluœite Gospodinu svimsvojim srcem!21 Ne otpadajte opet nakon mene niætavim idoli-ma, koji ne mogu pomoøi ni izbaviti, jer suniætavila!22 Jer onda neøe Gospodin odbiti svojega narodazbog svojega velikog Imena, jer Gospodinu je bilavolja da vas uçini svojim narodom.23 A daleko neka je od mene da sagrijeæim protivGospodina prestavæi zagovarati vas, nego øu vasupuøivati na put dobar i pravi.24 Samo se bojte Gospodina i sluœite mu iskrenosvim svojim srcem, jer vidite kakve je velike stvariuçinio za vas.25 Ako li ipak zlo uçinite, i vi øete i vaæ kralj propa-sti.”

13 Saul je kraljevao jednu godinu otkada je po- stao kralj, i kad je dvije godine vladao nadIzraelom,2 Saul je izabrao sebi tri tisuøe ljudi izmeåu Izraelo-vih sinova: dvije tisuøe su ostali kod Saula u Mik-maæu i u gori Betelskoj, a jedna je tisuøa bila pod

Jonatanom kod Gibee u Benjaminu. Ostali jenarod raspustio, svakoga svojem æatoru.3 Jonatan je napao filistejski tabor koji je bio uGebi, a Filistejci su çuli za to. Onda je Saul dao pocijeloj zemlji trubiti u trube i oglasiti: “Hebrejci nekaçuju!”4 Sav je Izrael doçuo vijest: “Saul je napao filiste-jski tabor i da je stoga sav Izrael omrznuo Filiste-jcima.” Onda je narod bi pozvan da ide k Saulu uGilgal.5 A Filistejci su se skupili da vojuju protiv Izraela:trideset tisuøa bojnih kola i æest tisuøa konjanika, apjeæaka nebrojeno kao pijeska na morskoj obali.Oni su izaæli i utaborili se kod Mikmaæa istoçno odBet-Avena.6 Kad su Izraelovi ljudi vidjeli da su pali u loæpoloœaj, da je narod tvrdo pritisnut i da su u nevolji,ljudi su se sakrili u æpilje, u guætare, meåu ka-menje, u jame i çatrnje.7 Bjeœali su i preko gazova Jordana u zemlju Gadi Gilead. Saul je boravio joæ uvijek u Gilgalu, anarod je, brœe-bolje, poæao ondje k njemu.8 On je poçekao sedam dana do roka koji jeodredio Samuel, ali Samuel nije doæao u Gilgalu; anarod se poçeo razilaziti od njega.9 Nato je rekao Saul: “Donesite mi œrtvu paljenicui œrtve mirotvorne!” I prineo je œrtvu paljenicu.10 Jedva je prineo œrtvu paljenicu, kad se pojavioSamuel, a Saul mu je iziæao u susret da gapozdravi.11 A Samuel je upitao: “Æto si uçinio?” Saul jeodgovorio: “Jer sam vidio da se ljudi razilaze odmene, a ti nisi doæao u odreåeno vrijeme, i Filistejcise skupili u Mikmaæu,12 onda sam rekao: ‘Sad øe Filistejci iziøi protivmene u Gilgal, a ja joæ nisam umilostivio Gospodi-na.’ Tako sam se usudio i prinijeti œrtvu paljenicu.”13 A Samuel je rekao Saulu: “Ludo si radio æto nisidrœao zapovijedi Gospodina, svojega Boga, koju tije dao. Onda bi Gospodin potvrdio kraljevstvotvoje dovijeka.14 A ovako kraljevstvo tvoje neøe se odrœati. Go-spodin je potraœio sebi çovjeka po svojem srcu.Njega je Gospodin odredio za vladara nad svojimnarodom, jer nisi drœao æto ti je zapovjedio Gospo-din.”15 Onda se podigao Samuel i otiæao je iz Gilgala uGibeu u Benjaminu. Saul je izbrojio ljude koji su joæbili kod njega: otprilike æest stotina ljudi.16 Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudimakoji su bili uz njih boravio u Gibei u Benjaminu, aFilistejci su se bili utaborili u Mikmaæu.17 Onda je iziæla iz tabora filistejskoga vojska ætoplijeni, u tri odjeljka: jedan je odjeljak udario putomod Ofre u zemlju Æual;18 drugi odjeljak ide putom u Bet-Horon, treøiudario putom k meåi, koja preko Doline seboimskegleda u pustinju.19 Onda nije bilo kovaça u cijeloj zemlji izraelskoj,jer su Filistejci mislili: “Inaçe bi mogli Hebrejci sebipraviti maçeve i koplja.”20 Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejcimaako bi tko htio dati sebi poklepati raonik, motiku,sjekiru ili ostan za volove.21 A cijena je bila dvije treøine æekela za raonike iza motike, i za sjekire i za oætrenje ostana.22 Zato, kad je buknuo rat, nije bilo ni maça ni ko-plja u ruci cijele vojske koja je bila sa Saulom i Jo-natanom. Samo ih je bilo u Saula i u njegova sinaJonatana.23 Jedna straœa filistejska bila je iziæla premaklancu kod Mikmaæa.

159 1 Samuel

14 Jednoga dana rekao Jonatan, sin Saulov, svojem nositelju oruœja: “Hajde idemo do fil-istejske straœe koja je na onoj strani!” A svojem ocunije niæta rekao.2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee podmogranjevim stablom æto stoji kod Migrona. Naro-da je bilo s njim oko æest stotina ljudi.3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Fine-hasa, praunuk Elija, Gospodinov sveøenik u Æilu,nosio je sveøeniçki opleøak. A narod nije znao daje otiæao Jonatan.4 Usred klanca, preko kojega je Jonatan moraoprijeøi da doåe k filistejskoj straœi, bile su dvijestrme hridine, jedna s ove strane, druga s one stra-ne. Jedna se zvala Boses, a druga Seneh.5 Jedna hridina dizala se na sjevernoj strani, nasu-prot Mikmaæu, a druga na jugu nasuprot Gibei.6 Jonatan je rekao svojem nositelju oruœja: “Haj-demo otiøi do straœe tih neobrezanih ondje! Moœebiti da nas pomogne Gospodin, jer za Gospodinanema zapreke da pomogne do pobjede, s mnogoili malo ljudi.”7 Njegov nositelj oruœja, odgovorio mu: “Çini æto tije god u srcu, ja sam spreman za sve æto hoøeæ.”8 Jonatan je rekao: “Dobro, poøi øemo tim ljudimaondje i pokazat øemo im se.9 Ako nam viknu: ‘Çekajte dokle doåemo k vama,’ostat øemo na mjestu gdje smo, i neøemo iøi knjima.10 Ako li nam kaœu: ‘Doåite k nama,’ onda øemootiøi gore, jer nam ih onda predao Gospodin uruke; to øe nam biti znak.”11 Kad se obojica pokazali straœi filistejskoj, naru-gali mu se Filistejci: “Evo, izlaze Hebrejci iz rupa, ukoje su se sakrili!”12 I straœari su povikali Jonatanu i njegovomnositelju oruœja: “Doåite k nama, neæto øemo vamreøi.” A Jonatan je rekao svojem nositelju oruœja:“Hajde za mnom, jer ih predao Gospodin u rukeIzraelu!”13 Jonatan je puzao na rukama i nogama i za njimnjegov nositelj oruœja. Onda su oni padali pred Jo-natanom, i ubijao ih za njim njegov nositelj oruœja.14 Taj prvi pokolj koji su poçinili Jonatan i njegovnositelj oruœja imao je otprilike dvadeset ljudi naprostoru od oko pola rala zemlje.15 Strah je nastao u taboru, na slobodnom polju imeåu svom vojskom. I straœa i vojska æto plijeni,prepali se. Uz to se potresla zemlja, i bio je jedanveliki potres.16 I kad su uhodili Saulovi straœari, koji su se nala-zili u Gibei u Benjaminu, opazili su oni da semnoætvo uskomeæalo na sve strane.17 Saul je zapovjedio ljudima koji su bili s njim:“Pregledajte i vidite tko je otiæao od nas! Kad supregledali, pokazalo se da nema Jonatana i njego-va nositelja oruœja.18 I Saul je rekao Ahiju: “Daj donijeti Boœju ækrinju!”A Boœja ækrinja bila je onda meåu Izraelovim sino-vima.19 Dok je Saul govorio sa sveøenikom, zabuna utaboru filistejskom bila je sve jaça. Zato Saul za-molio sveøenika: “Pusti to!”20 Saul i svi ljudi koji su bili s njim podigli su bojnuviku. Kad su stigli na bojno polje, naæli su maç jed-noga okrenut protiv drugoga. Bila je zabuna vrlovelika.21 Hebrejci, koji su se odavno drœali s Filistejcimai s njima iæli na vojsku, pobunili se i prikljuçili Izrael-cima pod Saulom i Jonatanom.22 I svi Izraelci koji su se bili sakrili u gori Efraimo-voj, kad su çuli da bjeœe Filistejci, i oni nagnuli za

njima u boj.23 Tako je onaj dan dao Gospodin pobjedu Izra-elu, a boj se prenio na Bet-Aven.24 Izraelovi ljudi su se bili onaj dan vrlo umorili,izreçe Saul nad vojskom ovo prokletstvo: “Prokletneka je çovjek koji prije veçeri uzme hranu, dok sene osvetim svojom neprijateljima!” I zato nitko odljudi nije okusio niæta.25 I doæla je sva vojska u jednu æumu, gdje je bilomeda na slobodnom polju.26 Kad je vojska doæla k saøu æto je bilo punomeda, nitko ipak nije prineo ruke k svojim ustima,jer su se ljudi bojali prokletstva.27 Samo Jonatan nije çuo kako je njegov otacizrekao prokletstvo nad narodom, i on je pruœiovræak ætapa koji je drœao u ruci, zamoçio ga umedeno saøe i primaknuo svoju ruku svojim us-tima; i zasjale mu se opet oçi.28 A jedan od vojnika okrenuo se k njemu i rekao:“Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad narodom:‘Proklet neka je çovjek, koji danas uzme hranu!’ ”Ljudi su, naime, bili iznemogli.29 Jonatan je rekao: “Moj otac svaljuje zemlju unesreøu. Eto vidite kako mi se zasjale oçi jer samokusio malo toga meda.30 A da su ljudi jeli od plijena zadobivena od svojihneprijatelja, kako bi onda bio velik poraz Filiste-jaca.”31 Tako su onaj dan pobili Filistejce od Mikmaæado Ajalona, pa su ljudi bili vrlo izmoreni.32 I ljudi su navalili na plijen, uzeli su ovaca, volovai teladi, poklali ih na zemlji, pa poçeli jesti i s krvlju.33 Kad su javili Saulu: “Ljudi grijeæe protiv Boga,jer jedu s krvlju,” rekao je on: “Çinite zlo; dovaljajtemi, dok je joæ dan, veliki kamen!”34 Onda je zapovjedio Saul: “Raziåite se meåuljude i recite im: Svaki neka donese k meni svojegavola ili svoju ovcu i neka zakolje ovdje! Ondamoœete jesti, a da ne grijeæite protiv Gospodinajeduøi s krvlju.” Svaki od ljudi donio je komad stokeæto mu je bio pri ruci, joæ one noøi i ondje zaklao.35 I Saul je podigao œrtvenik Gospodinu. To je bioprvi œrtvenik koji je on podigao Gospodinu.36 Onda je Saul zapovjedio: “Gonit øemo Filistejcenoøas i plijenit øemo meåu njima dok ne svane, inijednoga od njih neøemo ostaviti!” Oni su odgovo-rili: “Çini æto god misliæ da je dobro!” Ali sveøenik jerekao: “Najprije da upitamo Boga!”37 I upitao Saul Boga: “Imam li goniti Filistejce, ihoøeæ li ih dati u ruku Izraelu?” Ali mu nije dao od-govora u onaj dan.38 Onda je Saul zapovjedio: “Pristupite ovamo, visvi poglavari naroda, i istraœite briœno tko je danaspoçinio taj grijeh!39 Jer tako mi œivoga Gospodina, koji je dao pobje-du Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan, on øe um-rijeti!” Ali nitko mu iz naroda nije odgovorio.40 I on je zapovjedio svima Izraelcima: “Vi buditena jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit øemo nadrugoj strani.” Narod je odgovorio: “Çini æto naåeæza dobro!”41 Stoga se Saul pomolio Gospodinu: “Boœe Izra-elov, daj presudi pravo!” I bili su izabrani Jonatan iSaul, a narod je iziæao slobodan.42 Sad je zapovjedio Saul: “Bacite œdrijeb izmeåumene i mojega sina Jonatana!” I bio je izabran Jo-natan.43 Saul je zapovjedio Jonatanu: “Kaœi mi æto siuçinio!” Jonatan mu je priznao: “Vrækom ætapa, ætosam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malomeda. Spreman sam umrijeti.”44 Saul je rekao: “Bog neka mi uçini æto hoøe, ako

1601 Samuelti neøeæ umrijeti, Jonatane!”45 Ali vojska je izjavila Saulu: “Æto? Jonatan, koji jeizvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu, mora umri-jeti? To ne smije biti! Tako mi œivoga Gospodina, nijedna dlaka s njegove glave neøe pasti na zemlju,jer je s pomoøu Boœjom izvojevao on danaænjupobjedu.” Tako je vojska izbavila Jonatana odsmrti.46 Saul je odustao od potjere za Filistejcima iotiæao, a Filistejci se vratili natrag u svoju zemlju.47 Otkako je Saul bio postigao kraljevsko dosto-janstvo nad Izraelom, ratovao je naokolo protivsvih svojih neprijatelja: protiv Moaba, protivAmonaca, protiv Edoma, protiv kraljeva od Sobe iprotiv Filistejaca. Kamo se god okrenuo, nadvla-davao je.48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amaleçane i iz-bavio je Izraela iz ruku onih koji su ga plijenili.49 Saulovi sinovi bili su: Jonatan, Jiæui i Malki-Æua.Njegove dvije køeri zvale su se: starija Meraba,mlaåa Mikala.50 Œena Saulova zvala se Ahinoama i bila je køiAhimaasova. Njegovu vojskovoåi bilo je ime Ab-ner, sin Nera, strica Saulova.51 Kiæ je bio otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bilisu sinovi Abielovi.52 Svega vijeka Saulova bilo je teækih bojeva pro-tiv Filistejaca. Stoga kad je vidio Saul koga godhrabra i valjana çovjeka, uzimao bi ga u svoju slu-œbu.

15 Jednoga dana Samuel je rekao Saulu: “Go- spodin me poslao da te pomaœem za kraljanad njegovim narodom Izraelom. Sluæaj dakle za-povijed Gospodinovu!2 Ovako govori Gospodin vojska: “Kaznit øu æto jepoçinio Amalek Izraelovim sinovima kad im je staona put, kad su ono iæli iz Egipta.3 Zato idi i udari Amaleka, i potpuno uniæti sve ætopripada njemu! Ne ætedi ga, nego pobij çovjeka iœenu, dijete i dojençe, govedo i ovcu, devu i ma-garca!”4 Onda Saul skupio narod i izbrojio ih u Telaimu:dvjesta tisuøa pjeæaka i deset tisuøa ljudi Jude-jaca.5 Potom je poæao Saul protiv glavnoga gradaAmaleçana i namjestio zasjedu u dolini potoka.6 A Kenejcima poruçio Saul: “Ustanite! Povucitese brœe iz podruçja Amaleçana da vas ne uniætim snjima, jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svimIzraelovim sinovima kad su iæli iz Egipta.” I povuklise Kinejci iz podruçja Amaleçana.7 Saul je pobio Amaleçane od Havile do Æura, kojileœi istoçno od Egipta.8 I uhvatio Agaga, kralja Amaleçana œivoga, i pot-puno uniætio sav narod oætricom maça.9 A Saul i narod saçuvao ipak Agaga i najbolje œi-votinje izmeåu ovaca i goveda, ugojene œivotinje ijanjce, uopøe sve valjano, a sve æto je bilo slabo ibezvrijedno potpuno su uniætili.10 I doæla je rijeç Gospodinova Samuelu, govore-øi:11 “Œalim æto sam Saula postavio kraljem, jer se onodvratio od mene i nije izvræio mojih zapovijedi.”To je raœalostilo Samuela i on je vapio Gospodinusvu noø.12 Kad je Samuel sutradan rano htio poøi Saulu ususret, javili su Samuelu: “Saul je poæao u Karmeli ondje je sebi podigao spomenik, onda se vratio iotiæao dalje u Gilgal.13 Kad je Samuel doæao k Saulu, rekao mu Saul:“Neka si blagoslovljen od Gospodina! Izvræio sam

zapovijed Gospodinovu.”14 Samuel je rekao: “Kakva je to bleka ovaca ikoza æto mi prodire u uæi, i kakva je to rika govedakoju çujem?”15 Saul je odgovorio: “Od Amaleçana, oni su ihdognali, jer narod saçuvao najbolje œivotinje odovaca i goveda, da ih œrtvuje Gospodinu, tvojemBogu, ostalo smo pobili.”16 Samuel je rekao Saulu: “Prestani! Reøi øu ti ætomi je rekao Gospodin noøas.” On mu rekao: “Go-vori!”17 Samuel je rekao: “Nisi li bio postao glava Izra-elovim plemenima, premda si bio malen u svojimoçima? Jer Gospodin te pomazao za kralja nadIzraelom.18 I Gospodin te poslao i zapovjedio ti: ‘Idi i izvræiprokletstvo na zlikovcima, Amaleçanima, i vojuj nanjih, dok ih ne uniætiæ!’19 Zaæto nisi posluæao zapovijedi Gospodinove,nego si se bacio na plijen i uçinio æto je neugodnobilo u oçima Gospodinovim.”20 Saul je rekao Samuelu: “Posluæao sam zapovi-jed Gospodinovu i iæao sam putom na koji me po-slao Gospodin, doveo sam Agaga, kraljaAmaleçana; potpuno sam uniætio Amaleçane.21 Ali je narod uzeo od plijena ovce i volove, naj-bolje od prokletih stvari, da to œrtvuje Gospodinu,tvojem Bogu, u Gilgalu.”22 A Samuel je rekao: “Zar su ugodnije Gospodinuœrtve paljenice i zaklanice od posluænosti premaGospodinovim zapovijedima? Eto, posluænost jebolja od œrtve, pokornost bolja od ovnujske pre-tiline.23 Jer neposluænost je tako zla kao grijehvraçanja, nepokornost tako zla kao idolopoklon-stvo, jer si prezreo zapovijed Gospodinovu, odb-acuje on tebe kao kralja.”24 Saul je rekao Samuelu: “Sagrijeæio sam ætosam prestupio zapovijed Gospodinovu i tvoje up-ute. Bojao sam se, naroda i popustio sam njegovuzahtjevu.25 A sada oprosti mi moj grijeh i vrati se sa mnomda se poklonim Gospodinu!”26 Ali je Samuel rekao Saulu: “Ja se ne vraøam stobom; jer si prezreo zapovijed Gospodinovu, tebeje Gospodin odbacio kao kralja nad Izraelom.”27 Kad se Samuel okrenuo da ide, uhvatio ga onza skut njegova ogrtaça, i on se otrgnuo.28 Samuel mu rekao: “Gospodin je danas oduzeood tebe kraljevstvo Izraelovo i dao ga drugomu,koji je bolji od tebe.29 I Snaga Izraelova se ne kaje, jer on nije çovjekda se moœe kajati.”30 On je odgovorio: “Ako sam i sagrijeæio, uçini miipak çast pred starjeæinama mojega naroda i predIzraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Gos-podinu, tvojem Bogu!”31 I vratio se Samuel i otiæao za Saulom, i pokloniose Saul Gospodinu.32 Onda je zapovjedio Samuel: “Dovedite miAgaga, kralja Amaleçana!” Paœljivo je doæao k nje-mu Agag, i rekao: “Tako je dakle otiæla gorçinasmrti.”33 Ali je Samuel rekao: “Kako je tvoj maç oteo œe-nama djecu tako neka bude i tvoja majka bez djecemeåu œenama!” I Samuel je isjekao Agaga na ko-made pred Gospodinom u Gilgalu.34 Potom je otiæao Samuel u Ramu, a Saul otiæaosvojoj kuøi u Gibeu Saulovu.35 Samuel viæe nije vidio Saula do svoje smrti, jerje Samuel œalio Saula, æto je Gospodin poœalio daje uçinio Saula kraljem nad Izraelom.

161 1 Samuel

16 Jednoga dana Gospodin je rekao Samuelu: “Dokle øeæ joæ œaliti za Saulom kad sam gaja odbacio da kraljuje nad Izraelom! Napuni uljemsvoj rog i hajde na put! Æaljem te k Jeseju iz Betle-hema, jer sam izmeåu njegovih sinova izabraosebi kralja.”2 Samuel je odgovorio: “Kako da idem; ako to çujeSaul, ubit øe me!” A Gospodin je zapovjedio: “Uzmisobom tele i kaœi: ‘Dolazim prinijeti œrtvu Gospodi-nu!’3 Pozovi na œrtvu Jeseja, a ja øu ti onda pokazatiæto øeæ çiniti. Pomazat øeæ onoga koga tioznaçim!”4 Samuel je uçinio kako mu je zapovjedio Gospo-din. Kad je doæao u Betlehem, izaæli su mu–bojeøise–u susret starjeæine mjesta i upitali: “Znaçi litvoj dolazak dobro?”5 On je odgovorio: “Jest, dolazim da prinesemGospodinu œrtvu. Posvetite se i naåite se sa mnomkod œrtve!” I Jeseja i njegove sinove dao je da seposvete i pozvao ih na œrtvu.6 Kad su doæli i kad je on pogledao Eliaba, pomislioje: “Jamaçno stoji ovdje pred Gospodinom njegovpomazanik.”7 Ali Gospodin je rekao Samuelu: “Ne gledaj nanjegovu vanjætinu i na njegov visoki rast, jer samga odbacio. Gospodin ne gleda kao æto çovjekgleda; jer çovjek gleda na vanjætinu, a Gospodingleda na srce.”8 I dozvao Jesej Abinadaba i doveo ga pred Samu-ela. A on je rekao: “Ni njega nije izabrao Gospo-din.”9 I doveo Jesej Æamaha. A on je rekao: “Ni njeganije izabrao Gospodin.”10 Tako je doveo Jesej pred Samuela sedam svo-jih sinova, ali Samuel je izjavio Jeseju: “Ove nijeizabrao Gospodin.”11 Tada je Samuel rekao Jeseju: “Jesu li svi mladiljudi ovdje?” On je odgovorio: “Ostao je joæ najm-laåi; on çuva ovce.” Samuel je rekao Jeseju:“Poæalji i dovedi ga, jer neøemo prije sjedati za stoldok on ne doåe.”12 I poslao, te ga doveo. A on je bio rumen, imao jelijepe oçi i krasni stas. I Gospodin je rekao: “Ustanii pomaœi ga, jer to je on!”13 Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao ga usrednjegove braøe. Od toga dana i dalje je dolazio DuhGospodinov na Davida. A Samuel je ustao i vratiose kuøi u Ramu.14 Duh Gospodinov je odstupio od Saula, a poçeoga muçiti zao duh od Gospodina.15 I sluge Saulove rekle su mu: “Eto, muçi te zaoduh od Boga.16 Neka sada naæ gospodar samo progovori rijeç,tvoje sluge stoje ti na sluœbu da potraœe çovjeka,koji zna svirati na harfu. Kad zao duh od Gospodi-na doåe na tebe, on øe zasvirati na œice i tebi øe bitibolje.”17 Saul je rekao svojim slugama: “Potraœite minekoga koji zna lijepo svirati na œice, pa mi gadovedite!”18 Jedan od slugu je rekao: “Poznam ovdje jed-noga sina Jesejeva u Betlehemu, koji umije lijeposvirati na harfu. On je hrabar junak, prokuæan rat-nik, uz to mudro govori i lijepe je vanjætine, i Gospo-din je s njim.”19 Onda je Saul poslao glasnike k Jeseju i poruçiomu: “Poæalji mi svojega sina Davida, koji je pastir!”20 A Jesej natovario na magarca kruha, mjeæinuvina i jedno jare i poslao Saulu po svojem sinu Da-vidu.21 Tako je doæao David k Saulu i stupio u njegovu

sluœbu. On ga je vrlo cijenio, te ga postavio da munosi oruœje.22 Saul poslao k Jeseju i poruçio: “Pusti da Davidostane kod mene u sluœbi, jer mi je vrlo po volji.”23 I kad god bi zao duh od Gospodina napaoSaula, David bi uzeo harfu i svirao bi na nju. Saulubi onda bilo lakæe i bolje, i zao bi duh otiæao odnjega.

17 Filistejci su skupili svoju vojsku za boj, i tako su se skupili kod Soka u Judi. Utaborili se iz-meåu Soka i Azeke kod Efez-Damima.2 Saul i Izraelovi ljudi se skupili, utaborili se u doliniElah i svrstali se u bojne redove za boj protiv Fil-istejaca.3 Filistejci se postavili na brdu s onu stranu, aIzraelci na brdu s ovu stranu, tako da je dolina sta-jala meåu njima.4 Onda je izaæao prvoborac iz filistejskih redova,po imenu Golijat iz Gata, koji je bio visok æest laka-ta i jedan pedalj.5 On je nosio na glavi kalpak od mjedi, i bio je nanjemu oklop ljuskav, koji je bio teœak pet tisuøaæekela mjedi.6 Na nogama je imao œeljezne nogavice i œeljeznokoplje na ramenima.7 Drœalo njegova koplja bilo je kao vratilo, a æiljaknjegova koplja teœio je æest stotina æekela œeljeza;a njegov ætitonoæa koraçao je pred njim.8 I on se postavio i doviknuo redovima Izraelaca irekao im: “Æto ste izaæli spremni za boj? Nisam li jaFilistejac, a vi sluge Saulove? Izaberite jednogaizmeåu sebe, pa neka iziåe k meni!9 Ako se moœe boriti sa mnom i ako me pogubi, miøemo biti podloœni vama. Ako li ja njega nadjaçami pogubim ga, onda øete vi biti nama podanici isluœit øete nam!”10 Filistejac se rugao dalje: “Danas sam osramotioIzraelovu vojsku; dajte mi çovjeka da se bijemo!”:11 Kad Saul i svi Izraelovi sinovi su çuli taj govorFilistejca, zadrhtali su i vrlo su se prestraæili.12 David je bio sin onoga Efraøanina iz Betlehemau Judi, komu je bilo ime Jesej i imao osam sinova.U vrijeme Saulovo bio je çovjek star; bio je uæaomeåu najstarije ljude.13 Tri najstarija sina Jesejeva bila su otiæla sa Sau-lom u rat. Njegova tri sina, koja su bila otiæla navojsku zvala su se: nastariji Eliab, drugi Abinadab,treøi Æamah.14 David je bio najmlaåi, a ona tri najstarija su otiæliza Saulom.15 David bi otiæao çeæøe od Saula kuøi da u Betle-hemu çuva ovce svojega oca.16 A Filistejac bi izlazio jutrom i veçerom i postav-ljao bi se ondje kroz çetrdeset dana.17 Jednoga dana rekao je Jesej svojem sinu Da-vidu: “Uzmi za svoju braøu efu ovoga prœenog œitai ovih deset kruhova i odnesi ih brœe svojoj braøi utabor!18 A ovih deset sireva odnesi tisuøniku! Vidi svojubraøu kako su i donesi od njih znak!19 Saul i oni i svi Izraelovi ljudi nalaze se u doliniElah u ratu protiv Filistejaca.”20 Sutradan rano predao je David stado jednomuçuvaru, uzeo stvari i otiæao na put kako mu je zapo-vjedio Jesej. Kad je doæao do ograde bojnih kola,upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizalabojnu viku.21 Izraelci i Filistejci smjestili se za boj, red premaredu,22 David je predao svoje stvari çuvaru prtljage,otrçao k bojnom redu i pozdravio svoju braøu.

1621 Samuel23 Dok je govorio s njima, izaæao iz reda filiste-jskoga onaj prvoborac, Filistejac Golijat, tako sezvao, iz Gata, i poçeo govoriti isto onako kao i prijetako da ga je çuo David.24 Svi Izraelovi ljudi, koji su vidjeli toga çovjeka,pobjegli su pred njim i vrlo se prestraæili.25 Jedan Izraelac je rekao: “Jeste li vidjeli çovjekakoji tu izlazi? On izlazi samo da sramoti Izraele.Tko ga pogubi, uçinit øe ga kralj vrlo bogatim, datøe mu svoju køer i kuøu njegova oca osloboditi odporeza u Izraelu.”26 David je upitao ljude koji su stajali uz njega: “Ætodobiva çovjek koji pogubi toga Filistejca i skinesramotu s Izraela, jer tko je taj Filistejac neobreza-ni, da sramoti vojsku Boga œivoga?”27 Ljudi su mu opetovali isto: “Tako øe se nagraditionoga koji ga pogubi.”28 A kad je çuo njegov najstariji brat Eliab, kako jegovorio s tim ljudima, razljutio se Eliab na Davida iotreso se na njega: “Æto si, zapravo, doæao ovamoi komu si ostavio ono malo ovaca u pustinji?Poznam ja tvoju drskost i tvoju zloøu tvojega srca;doæao si samo da gledaæ boj.”29 David je rekao: “Pa æto sam uçinio, samo samupitao?”30 I okrenuo se od njega drugomu i upitao isto, aljudi su mu odgovorili kao prije.31 Kad se çulo æto je govorio David, javili su toSaulu, i on ga dozvao k sebi.32 David je rekao Saulu: “Neka nitko ne gubisrçanosti zbog njega! Sluga øe tvoj iziøi i borit øe ses tim Filistejcem.”33 Saul je rekao Davidu: “Ne moœeæ ti iøi na togaFilistejca i s njim se boriti, jer ti si joæ djeçak, a on jeratnik od mladosti.”34 David je rekao Saulu: “Sluga je tvoj çuvao ovcesvojem ocu, pa kad bi doæao lav ili medvjed i sebiodnio ovcu iz stada,35 potrçao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih muje iz ralja, i a ako bi podigao na mene, uhvatio bihga za grivu i ubio bih ga.36 Tvoj sluga je ubio lava i medvjeda, i taj neobre-zan Filistejac bit øe kao jedan od njih, jer je os-ramotio vojsku Boga œivoga.”37 David je joæ rekao: “Gospodin koji me je izbavioiz pandœa lava i medvjeda, izbavit øe me i iz rukutoga Filistejca.” Onda je Saul rekao Davidu: “Idi,Gospodin neka bude s tobom!”38 Saul je dao onda staviti na Davida svoje oruœje,stavio mu na glavu œeljeznu kacigu i stavio oklopna njega.39 David je pripasao njegov maç preko svoje bo-jne oprave i pokuæao hodati, jer ih nije isprobao.David je rekao Saulu: “Ne mogu iøi u tom, jer nisamna to navikao,” i skinuo David sve sa sebe.40 I on je uzeo ætap u svoj u ruku i potraœio sebi upotoku i izabrao pet glatkih kamençiøa, stavio ih upastirsku torbu, koju je koristio kao torbu zapraøku. Onda je uzeo svoju praøku i pribliœio seFilistejcu.41 Filistejac je iæao sve bliœe k Davidu i njegov jeætitonoæa koraçao pred njim.42 Kad je Filistejac pogledao i vidio Davida, samomu se podsmjehnuo, jer je bio joæ tako mlad, ru-men i krasna lica.43 Filistejac je doviknuo Davidu: “Zar sam psetoda ideæ na mene sa ætapom?” I prokleo FilistejacDavida svojim bogovima.44 I Filistejac je rekao Davidu: “Hodi ovamo k menida dadem tvoje meso pticama nebeskim i œivotin-jama zemaljskim!”45 A David je rekao Filistejcu: “Ti ideæ na mene s

maçem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na tebe uIme Gospodina vojska, Boga vojske Izraelove,koju si ti pogrdio.46 Danas øe te Gospodin dati u moju ruku. Ubit øute i glavu ti odsjeøi, i trupla vojske filistejske joædanas øu dati pticama nebeskim i œivotinjama ze-maljskim, da spozna sav svijet da ima Bog u Izraelu.47 Znat øe sve ovo mnoætvo da Gospodin ne dajepobjede maçem i kopljem, jer je rat Gospodinov, ion øe vas dati u naæe ruke.”48 Kad se Filistejac pomaknuo i sve se bliœe Davi-du primicao, David je brœe potrçao prema vojsci ususret Filistejcu.49 Pritom se maæio u svoju torbu, izvadio ka-mençiø, zavitlao ga iz praøke i pogodio Filistejca uçelo, tako da se kamençiø zabio u çelo, i on je paona svoje lice.50 Tako je pobijedio David Filistejca praøkom ikamenom i pogubio Filistejca, a da nije imao Davidmaça u ruci.51 David je pritrçao, stao pokraj Filistejca, uzeonjegov maç, izvukao ga iz korica i pogubio gaodsjekavæi mu njim glavu. Kad su vidjeli Filistejci,da im je najjaçi mrtav, pobjegli su.52 Onda se podigli ljudi od Izraela udarili u bojnuviku, i ljudi od Jude potjerali su Filistejce do dolinei do pred vrata Ekrona. Pobijeni Filistejci pokrili suput od Æaraima do Gata i Ekrona.53 Kad se onda vratili Izraelovi sinovi od tjeranjaFilistejaca, oplijenili su njihov tabor.54 David je uzeo glavu Filistejçevu i odnio ju u Je-ruzalem, a njegovo oruœje stavio u svoj æator.55 Kad je vidio Saul kako je David izaæao pred Fil-istejca, upitao je svojega vojskovoåu Abnera: “Çijije sin taj mladiø, Abnere?” Abner je odgovorio:“Tako œiv ti bio, kralju, ne znam.”56 Kralj je rekao: “Upitaj, çiji je sin taj mladi çovjek!”57 Kad se vratio David, pobijedivæi Filistejca, uzeoga Abner i doveo pred Saula, a u ruci je joæ imaoglavu Filistejçevu.58 Saul ga upitao: “Çiji si ti sin, mladi çovjeçe?”David je odgovorio: “Sin tvojega sluge Jeseja izBetlehema.”

18 Kad je svræio svoj razgovor sa Sau lom, prih- vatio je Jonatan Davida duboko u srce, i Jo-natan ga zavoljeo kao samoga sebe.2 Saul ga uzeo taj dan k sebi i nije mu viæe dao dase vrati u svoju oçinsku kuøu.3 Jonatan je uçinio zavjet s Davidom, jer ga je lju-bio kao samoga sebe.4 Jonatan skinuo sa sebe ogrtaç koji je nosio i daoga Davidu, uz to svoju odoru sa svojim maçem,svojim lßkom i svojim pojasom.5 I David je iæao kamo god bi ga slao Saul, i imao jeuspjeha, i zato ga postavio Saul na çelo svojimratnicima. Bio je voljen od svega naroda, pa i odSaulovih dvorana.6 Kad se David, ubivæi Filistejca vraøao, izaæle suœene kod ulaska iz svih Izraelovih gradova pjeva-juøi i pleæuøi u susret kralju Saulu s bubnjevima,klicanjem i cimbalima.7 Pritom su œene pleæuøi pjevale: “Saul je pobiosvoju tisuøu, a David svojih deset tisuøa.”8 Saul se stoga vrlo razgnjevio, jer mu ta pjesmanije bila nikako po volji. On je rekao: “Davidu dajudeset tisuøa, a meni samo tisuøu; joæ mu samotreba kraljevsko dostojanstvo.”9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul Davidapoprijeko.10 Iduøega dana napao Saula zao duh od Boga,tako da je mahnitao u svojem dvoru. David je svi-

163 1 Samuelrao na harfu kao svaki dan; a Saul je imao u rucisulicu.11 Onda je Saul bacio sulicu, a mislio je: “Pribit øuDavida uza zid.” Ali joj se David dvaput izmaknuo.12 Saul se bojao Davida, jer je Gospodin bio s njim,a od Saula je bio odstupio.13 Zato ga Saul udaljio iz svoje blizine i uçinio gatisuønikom; i on je izlazio na çelu svojih ljudi.14 Kod svih svojih pothvata imao je David uspjeh,jer je Gospodin bio s njim.15 Kad je Saul vidio da on ima mnogo uspjeha,poveøao se joæ viæe njegov strah od njega.16 Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, jer je onpred njima odlazio i dolazio.17 Saul je rekao Davidu: “Evo, svoju najstariju køerMerabu dat øu ti za œenu, ali se ti moraæ iskazatikao junak i voditi ratove Gospodinove.” Saul je,naime, mislio: “Ja sam neøu staviti ruku na njega,nego Filistejci neka stave ruku na njega!”18 David je rekao Saulu: “Tko sam ja i æto je mojrod, obitelj mojega oca u Izraelu, da budem zetkraljev?”19 A kad je doælo vrijeme kad bi se trebala Saulovakøi Meraba dati Davidu, dali su ju Adrielu iz Meholeza œenu.20 Saulova køi Mikala ljubila je Davida. Kad su tojavili Saulu, bilo mu je pravo.21 Saul je, naime, mislio: “Dat øu mu je, ali øe muona biti propast, i ruka Filistejaca doøi øe na njega!”Saul je rekao Davidu: “S drugom mi sada moœeæbiti zet.”22 I Saul je zapovjedio svojim dvoranima: “Govori-te Davidu povjerljivo i recite mu: “Eto, omilio si kra-lju, i svi njegovi dvorani vole te, pa sada moœeæ bitikraljev zet.”23 Kad su Saulovi dvorani tako govorili Davidu,rekao je David: “Mislite li vi da je tako lako bitikraljev zet, s obzirom da sam siromah i malen ço-vjek”24 Kad su Saulovi dvorani njemu javili, govoreøi:“Tako i tako rekao je David.”25 Onda je rekao Saul: “Priopøite Davidu: ‘Kralj neœeli nikakva drugoga œenidbena dara nego samostotinu prednjih filistejskih koœica, da se tako os-veti kraljevim neprijateljima.’ ” Tako je mislio Saul,da rukom Filistejaca ukloni Davida s puta.26 Tako kad su njegovi dvorani priopøili te rijeçiDavidu, David je bio sporazuman da tako postanekraljev zet. A vrijeme joæ nije isteklo.27 Ustao je David otiæao sa svojim ljudima i pobiodvjesta Filistejaca. David je donio njihove prednjekoœice i prebrojio ih pred kraljem, da postane zetkraljev. Onda mu Saul dao svoju køer Mikalu zaœenu.28 Saul je jasno vidio da je Gospodin s Davidom, ida ga je Saulova køi Mikala ljubila.29 A Saul se bojao Davida sve viæe; tako je postaoSaul neprijatelj Davidov dovijeka.30 Kad bi poglavari filistejski izaæli u boj, imao jeDavid, kad god bi iziæao, viæe uspjeha negoli svedruge Saulove vojskovoåe, tako da je njegovo imepostalo slavno.

19 Saul je govorio svojem sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima o tomu da on hoøe ubitiDavida. A Jonatan, Sin Saulov, vrlo je volio Davida.2 Tako je to Jonatan javio Davidu i rekao: “Moj otacSaul kani te ubiti. Zato se çuvaj i sutra rano povucise u skroviæte i sakrij se!3 Ja øu iziøi i u polju, gdje ti budeæ, stajat øu uzsvojega oca, govorit øu o tebi sa svojim ocem, paæto doznam, javit øu ti.”

4 A Jonatan je govorio pred svojim ocem Saulomsamo dobro o Davidu. On mu rekao: “Kralj neka nesagrijeæi zbog svojega sluge Davida, jer on tebinije niæta skrivio, dapaçe djela su njegova vrlo do-bra za tebe.5 On je svoj œivot stavio u opasnost i Filistejca ubio,i tako je dao svemu Izraelu veliku pobjedu. Ti si tovidio i radovao si se. Zaæto, dakle, da sagrijeæiæzbog neduœne krvi i Davida ubijeæ ni za æto?6 Saul je posluæao Jonatana i zakleo se: “Tako miœivoga Gospodina, on neøe poginuti!”7 I Jonatan je dozvao Davida, i rekao mu Jonatansve ovo. Onda je doveo Jonatan Davida k Saulu ion je ostao pred njim kao i prije.8 Kad je rat ponovno buknuo, David je izaæao napolje, pobio se s Filistejcima i jako ih porazio, takoda su pobjegli pred njim.9 Jednoga dana opet je napao Saula zao duh odGospodina. Sjedio je u svojem dvoru i imao sulicuu ruci, a David je svirao na harfu.10 I Saul htjedne Davida svojom sulicom pribiti uzazid, ali se on izmaknuo Saulu, te je sulica udarila uzid. I David je pobjegao i sklonio se te noøi.11 One noøi poslao Saul ljude Davidovoj kuøi daga çuvaju i drugog jutra ubiju, ali Mikala, œena Da-vidova, javila mu to i rekla: “Ako se joæ noøaæ neskloniæ na sigurno mjesto, sutra øeæ biti mrtav.”12 I Mikala je spustila Davida kroz prozor. On jeotiæao, pobjegao i izmaknuo.13 Mikala je uzela kip, stavila ga u postelju, prekrilamu glavu pleterom od kozje dlake i pokrila gapokrivaçem.14 Kad je Saul poslao ljude da uhvate Davida, onaje rekla: “Bolestan je.”15 Ali je Saul poslao ljude natrag, da vide Davida izapovjedio: “Donesite mi ga u postelji da ga ubi-jem!”16 Kad su doæli poslani, a to kip u postelji, okoglave mu pleter od kozje dlake.17 I Saul je rekao Mikali: “Zaæto si me tako pre-varila i pustila mojega neprijatelja da pobjegne, tega tako sklonila na sigurno mjesto?” Mikala jeodgovorila Saulu: “On mi je zaprijetio: ‘Pusti me iliøu te ubiti!’�”18 Otkako se David bio bijegom sklonio, otiæaoSamuelu u Ramu i pripovjedio mu sve æto mu jeuçinio Saul. Onda otiæao sa Samuelom i stanovalisu u proroçkoj kuøi.19 Kad se javilo Saulu, govoreøi: “Eno, David je uproroçkoj kuøi u Rami.”20 Onda je Saul poslao ljude, da uhvate Davida.Kad su oni opaziali skup proroka i njima na çeluSamuela u proroçkom zanosu, doæao je Duh Boœjii na Saulove poslanike, te su i oni poçeli proroko-vati.21 Kad su to javili Saulu, poslao on druge posla-nike, ali i oni su poçeli prorokovati. I Saul poslao potreøi put poslanike, ali i oni su poçeli prorokovati.22 Onda je poæao on sam u Ramu. Kad je doæao dovelikog studenca kod Soka, upitao i rekao: “Gdjesu Samuel i David? Neki mu odgovorili: “Eno ihNajotu u Rami.”23 Tako on poæao prema Najotu u Rami, ali i nanjega je doæao Duh Boœji tako da je iæao dalje uprorokujuøi, dok nije stigao k proroçkoj kuøi uRami.24 I on skinuo gornju odjeøu sa sebe i prorokovaoje pred Samuelom. Sav dan i svu noø leœao je tugol. Zato se govori: “Je li i Saul meåu prorocima?”

20 A David je pobjegao iz Najota u Rami i oti- æao i rekao Jonatanu: “Æto sam poçinio

1641 Samuelçemu su moja zlodjela i moj prekræaj protiv tvojegaoca da me hoøe ubiti?”2 On mu rekao: “Saçuvaj Boœe! Ti neøeæ umrijeti.Eto, moj otac ne çini niæta, ni malo ni veliko, a dameni to ne kaœe. Zaæto bi mi to moj otac tajio? Neøeto biti.”3 Ali mu David opet rekao: “Tvoj otac zna vrlo do-bro da me ti voliæ, i zato je rekao: ‘To ne treba do-znati Jonatan da se ne oœalosti.’ Ali tako mi œivogaGospodina i tebe, izmeåu mene i smrti samo jejedan korak.”4 Jonatan je odgovorio Davidu: “Æto god zaœeliæ, jaøu ti uçiniti.”5 I David je predloœio Jonatanu ovo: “Znaæ, sutra jemjesec mlaåak, i da moram sjediti s kraljem za sto-lom, ali pusti me da idem: sakrit øu se u polju dotreøe veçeri.6 Opazi li tvoj otac da me nema, ti mu kaœi: ‘Davidme je zamolio da moœe otiøi u svoj oçinski gradBetlehem, jer ondje je godiænja œrtva za svu njego-vu obitelj.’7 Ako kaœe: ‘Dobro,’ onda je miran tvoj sluga. Akoli se razgnjevi, onda znaj da je nesreøa u njemuzakljuçena stvar.8 Iskaœi milost svojem sluzi kad si vjeru Gospodi-novu uhvatio sa svojim slugom, ako je kakva kri-vnja na meni, ubij me ti, ali me ne izruçuj svojemocu!”9 A Jonatan je odgovorio: “Daleko od toga! Akodoznam da je moj otac naumio na tebe svaliti nes-reøu, ja øu to tebi bez sumnje javiti.”10 David je rekao Jonatanu: “Tko øe mi javiti ako tije tvoj otac odgovorio æto zlo za mene?”11 A Jonatan je rekao Davidu: “Hajde, izaåimo upolje!” Tako su obojica bila iziæla u polje.12 Onda je Jonatan rekao Davidu: “Gospodine,Boœe Izraelov neka je svjedok! Kad sutra u ovodoba ili preksutra saznam od svojega oca da je do-bro po Davida, i ako onda ne poæaljem k tebi i nejavim ti,13 neka Gospodin za to kazni Jonatana! Ako li mojotac bude naumio da ti uçini zlo, ja øu i to javiti iotpustit øu te da moœeæ otiøi øeæ s mirom. Gospo-din neka bude s tobom, kako je bio s mojim ocem.14 Ako ja onda joæ budem œiv, iskaœi mi milosråeGospodinovo da ne umrem;15 ne uskrati nikada mojoj kuøi svoju naklonost, nionda kad Gospodin iskorijeni sve neprijateljeDavidove sa zemlje.16 Neka onda ima Jonatan savez s kuøom Davi-dovom, a Gospodin neka se osveti neprijateljimaDavidovim!”17 Onda se zakleo Jonatan joæ jedanput Davidusvojom ljubavlju k njemu, jer mu je on bio odansrdaçnom ljubavi.18 Potom je rekao Jonatan: “Sutra je mjesecmlaåak; i opazit øe se da tebe nema, jer tvoje øemjesto ostati prazno.19 A kad budeæ ondje tri dana, onda poåi namjesto, gdje si se sakrio na dan onoga dogaåaja, isjedi ondje kod kamena Ezel!20 Ja øu odapeti tri strijele u njegovu blizinu kao dagaåam u cilj.21 Onda øu poslati momka i reøi mu: ‘Idi, traœi stri-jele,’ ako onda viknem momku: ‘Strijele leœe zatobom ovamo bliœe, donesi ih!’ Onda doåi, jer nisi uopasnosti, i nema niæta, tako mi œivoga Gospodi-na!22 Ali ako viknem momku: ‘Strijele leœe pred to-bom ondje dalje,’onda idi, jer te æalje Gospodin.23 Za ovo æto smo mi, ja i ti, ugovorili meåu sobom,Gospodin je svjedok izmeåu mene i tebe zauvijek.”

24 Nato se David sakrio u polju. Kad je doæaomjesec mlaåak, sjeo je kralj za gozbu.25 Kralj je sjeo na svoje obiçno mjesto, na mjestouza zid. Jonatan je bio uzeo suprotno mjesto, Ab-ner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo jeprazno.26 Saul nije rekao niæta onaj dan, jer je mislio:“Neæto mu se dogodilo, nije çist, jer se nije daooçistiti.27 A kad drugi dan iza mjeseca mlaåaka ostalo jeopet prazno Davidovo mjesto, upitao je Saul svo-jega sina Jonatana: “Zaæto sin Jesejev nije doæaona objed ni juçer ni danas?”28 Jonatan je odgovorio Saulu: “David je od meneizmolio sebi dopust u Betlehem.”29 Rekao je: ‘Pusti me, jer imamo obiteljsku œrtvuu gradu jer me pozvao moj brat. Ako mi, eto, hoøeæiskazati dobru uslugu, pusti me otiøi i posjetiti svojubraøu! Zato nije doæao na kraljev objed.”30 Onda se Saul razgnjevio na Jonatana i rekaomu: “Ti izrode bludnice nepokorne œene! Znam daletiæ za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svojui svoje majke.31 Jer dokle œivi na zemlji sin Jesejev, neøeæ seutvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah poæaljiondje i dovedi ga k meni, jer je on dijete smrti!”32 A Jonatan je odgovorio svojem ocu Saulu:“Zaæto on treba umrijeti? Æto je skrivio?”33 Onda je Saul zavitlao koplje na njega da ga pro-bode. I upoznao je Jonatan da je njegov otac nau-mio ubiti Davida.34 Sav srdit Jonatan je ustao od stola. Drugi danmjeseca mlaåaka nije on jeo niæta, jer je tugovaoza Davidom kad ga je njegov otac izgrdio.35 Ujutro je izaæao Jonatan u polje, kako je ugovo-rio s Davidom, i pratio ga je jedan mladi sluga.36 On je rekao svojem sluzi: “Trçi i naåi strijele kojeispuætam!” Dok je mladiø trçao, ispustio on strijelepreko njega.37 Kad je mladiø doæao na mjesto, gdje su leœalestrijele, koje je odapeo Jonatan, viknuo je Jonatanza momkom: “Strijele leœe pred tobom ondjedalje!”38 Joæ je viknuo Jonatan za momkom: “Brœe, po-hiti i ne stoj!” Sluga Jonatanov je podigao strijele idonio ih svojem gospodaru.39 Sluga nije znao niæta, samo su Jonatan i Davidznali æto je.40 Jonatan je predao svoje oruœje sluzi koji je bio snjim i rekao mu: “Idi, odnesi to u grad!”41 Kad je sluga otiæao, podigao se David izskroviæta, bacio se niçice na zemlju na lice i poklo-nio se tri puta. Potom se poljubili, i plakali su privi-jeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlogorko.42 Onda je Jonatan rekao Davidu: “Idi u miru! Ætosmo obojica prisegli u Ime Gospodinovo, za to jeGospodin svjedok izmeåu mene i tebe, izmeåumojih i tvojih potomaka zauvijek!” Nato je ustaoDavid i otiæao, a Jonatan se vratio u grad.

21 David se zaputio u Nobu k sveøeniku Ahime- leku. Ahimelek je doæao Davidu radosno ususret i upitao ga: “Zaæto dolaziæ sam i nikoganema s tobom?”2 David je odgovorio sveøeniku Ahimeleku: “Kraljmi je zapovjedio i rekao mi: ‘Nitko ne smije niæta otomu znati zaæto te æaljem i æto sam ti zapovjedio.’Zato sam upravio ljude u to i to mjesto.3 Stoga, æto imaæ upravo pri ruci? Daj mi pet kruho-va ili drugo æto se naåe!4 A sveøenik je odgovorio Davidu: “Nemam pri ruci

165 1 Samuelobiçnoga kruha, tu je samo sveti kruh, ako su seljudi suzdrœali od œena?”5 David je odgovorio sveøeniku i rekao: “Sigurno,su nam œene bile uskraøene tri dana otkako sampoæao. Tijela ljudi su sveta i kad je obiçan pothvat,koliko su viæe posveøeni danas na tijelu u ovompothvatu.”6 Onda mu je dao sveøenik sveti kruh, jer nije bilotu drugoga kruha osim kruhova prikazivanja koji subili uzeti ispred Gospodina da se zamijeni svjeœimkruhom na dan kad se oni uzmu.7 A onda je bio ondje jedan od Saulovih slugu, za-drœao se u svetiætu pred Gospodinom, Edomac poimenu Doeg, nadglednik Saulovih pastira.8 David je upitao Ahimeleka: “Imaæ li tu kakvo ko-plje ili maç? Jer nisam mogao uzeti sobom ni svo-jega maça ni svojega oruœja, jer je kraljevazapovijed bila vrlo hitna.”9 Sveøenik je odgovorio: “Maç Filistejca Golijata,koga si ubio u dolini Elah, leœi uvijen u platno, izaefoda. Ako ga hoøeæ uzeti, uzmi ga, jer drugoganema ovdje.” David je rekao: “Njemu sliçna nema;daj mi ga!”10 I David se podigao i pobjegao onaj dan od Saulai poæao gatskom kralju Akiæu.11 A dvorani Akiæovi rekli su mu: “Nije li to David,kralj zemlje? To je onaj o kojem su pleæuøi pjevali:‘Saul je pogubio svoju tisuøu, a David svojih desettisuøa.’ ”12 David se zamislio na ove rijeçi i vrlo se pobojaoAkiæa, kralja gatskoga.13 Zato je pred njima promijenio svoje ponaæanjei pravio se meåu njima kao smuæenjak, æarao je povratima i puætao je slinu niz svoju bradu.14 Onda je rekao Akiæ svojim dvoranima: “Etovidite da je çovjek lud, zaæto ste mi ga doveli?15 Zar nemam dosta ludih, te ste mi doveli njegada luduje preda mnom? Zar taj da doåe u mojukuøu?

22 Tako je David otiæao odande i sklonio se u æpilju Adulam. Kad su to saznala njegovabraøa i njegova obitelj, doæli su ondje k njemu.2 I okupili se oko njega svi koji su bili potlaçeni,zaduœeni i nezadovoljni, i on im postao poglavar.Jedno çetiri stotine ljudi se njemu pridruœilo.3 Odatle je otiæao David u Mispu u moapskoj zemljii zamolio moapskog kralja: “Ne bi li smjeli moj otaci moja majka ostati kod vas dok ne saznam æto øeBog uçiniti sa mnom?”4 Tako ih ostavio kod moapskog kralja. Oni su os-tali kod njega dokle je David bio u gorskoj tvråavi.5 A kad je prorok Gad rekao Davidu: “Nemoj ostatiu gorskoj tvråavi! Ustani i idi u Judinu zemlju!”Podigao se David i otiæao u Heretsku æumu.6 Kad je doçuo Saul da su se pojavili David i ljudikoji su bili s njim. Saul je upravo sjedio u Gibei podstablom tamarisk na uzvisini, s kopljem u ruci, asve njegove sluge stajale su oko njega.7 Onda je rekao Saul svojim slugama koji su bilioko njega: “Çujte, sinovi Benjaminovi! Hoøe li vamsvima sin Jesejev darovati njive i vinograde, hoøeli vas sve uçiniti tisuønicima i stotnicima?8 Vi ste se svi urotili protiv mene i nitko mi nije javio,kad se moj sin sloœio sa sinom Jesejevim. Nitko odvas nije se saœalio na mene i rekao mi kad je mojsin pobunio mojega slugu protiv mene, kako je tosada.”9 Onda Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranimaSaulovim, uzeo rijeç i rekao: “Vidio sam gdje je sinJesejev doæao k Ahimeleku u Nobu, sinuAhitubovu.

10 Ovaj je upitao Gospodina za njega, dao muhrane i maç Filistejca Golijata.”11 Onda je kralj dao dozvati sveøenika Ahimeleka,sina Ahitubova, i cijelu kuøu njegova oca, sveøeni-ke, koji su bili u Nobu. I oni su svi doæli kralju.12 Rekao je Saul: “Çuj, sine Ahitubov!” a on jeodgovorio: “Evo me, gospodaru!”13 Saul ga upitao: “Zaæto ste se urotili protiv mene,ti i sin Jesejev? Dao si mu kruha i maç i pitao siBoga za njega tako da je on kao neprijatelj mogaoiziøi protiv mene, kako je on to sada.”14 Ahimelek je rekao kralju: “Tko je izmeåu svihtvojih sluga tako pouzdan kao David? Zet kraljev,çelovoåa tvoje tjelesne straœe, poætovan u tvojojkuøi.15 Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga zanjega? Nipoæto! Neka ipak kralj ne podmeøe niætasvojem sluzi i cijeloj kuøi njegova oca, jer tvoj sluganije znao od svega toga niæta.”16 A kralj je rekao: “Ti moraæ umrijeti, Ahimelek, tii cijela kuøa tvojega oca!”17 I kralj je zapovjedio slugama, koji su stajali okonjega: “Hajde, pogubite Gospodinove sveøenike,jer su i oni pomogli Davidu i nisu mi javili, premdasu znali da je on bio u bijegu.” Ali su kraljeve slugeoklijevale podiøi ruku, da pogube Gospodinovesveøenike.18 Onda je kralj zapovjedio Doegu: “Hajde, pogubiti sveøenike!” I Edomac Doeg pristupio i pogubiosveøenike. Osamdeset i pet ljudi koji su nosililaneni opleøak, pobio je on onoga dana.19 Sveøeniçki grad u Nobu pobio je on oætricommaça, ljude i œene, djecu i dojençad, goveda,magarce i ovce oætricom maça.20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, sinaAhitubova, po imenu Abiatar, spasio se i pobjegaok Davidu.21 Abiatar je javio Davidu: “Saul je dao poubijatiGospodinove sveøenike.”22 Onda je David rekao Abiataru: “Znao samonda, kad je Edomac Doeg bio ondje, da øe on toizdati Saulu. Ja sam kriv za sve ljudske œivote kuøetvojega oca.23 Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko traœi mojœivot, traœit øe i tvoj, a kod mene ti øeæ biti siguran.”

23 Javili su Davidu, govoreøi: “Filistejci opsje- daju Keilu i haraju gumna.”2 Stoga je David upitao Gospodina: “Trebam li iøi iudariti na te Filistejce?” Gospodin je rekao Davidu:“Idi, pobij Filistejce i izbavi Keilu!”3 A Davidovi ljudi su mu rekli: “Evo, nas je ovdje uJudi veø velik strah, pa kako da joæ idemo u Keiluprotiv filistejske vojske?”4 David je upitao Gospodina joæ jedanput, i Gospo-din mu je rekao: “Ustani i idi u Keilu, jer øu predatiFilistejce u tvoju ruku!”5 Nato je krenuo David sa svojim ljudima u Keilu,udario na Filistejce, zadao im teæki udarac i otjeraoim stoku. Tako je David izbavio stanovnike u Keili.6 Kad je Abiatar, sin Ahimelekov, pobjegao k Davi-du u Keilu, bio je sobom donio opleøak.7 Kad su javili Saulu, da je David otiæao u Keilu,pomislio je Saul: “Bog mi ga je izruçio u ruke, jer sesam zatvorio otiæavæi u grad, koji ima vrata i prije-vornice.”8 Stoga je Saul podigao sav narod na vojsku, daide na Keilu i zatvorio Davida i njegove ljude.9 Kad je David doznao da mu Saul snuje zlo, za-molio je sveøenika Abiatara: “Donesi ovamoopleøak!”10 Onda je rekao David: “Gospodine, Boœe Izra-

1661 Samuelelov! Doznao je tvoj sluga da Saul namjerava poøiu Keilu, uniætiti grad zbog mene.11 Hoøe li me stanovnici Keile izruçiti njemu?Hoøe li doøi Saul, kako je çuo tvoj sluga, Gospod-ine, Boœe Izraelov, objavi to svojem sluzi!” Gospo-din je rekao: “Doøi øe.”12 David je upitao dalje: “Hoøe li stanovnici Keilemene i moje ljude izruçiti Saulu?” Gospodin jerekao: “Oni øe vas izruçiti.”13 Onda se David podigao sa svojim ljudima, okoæest stotina ljudi, ostavili Keilu i otiæli su kamo sugod mogli iøi. Onda su javili Saulu da je David iz-maknuo iz Keile, i on je prestao dalje iøi.14 David se zadrœavao u pustinji na gorskim visi-nama, osobito je boravio na gori u Pustinji Zifu.Saul ga je to cijelo vrijeme traœio, ali nije dao Bogda on padne u njegove ruke.15 Znao je David da je Saul bio iziæao da traœinjegov œivot. David se nalazio u æumi u PustinjiZifu.16 Onda se podigao sin Saulov, Jonatan, otiæao kDavidu u æumu i ohrabrio ga u Bogu.17 I on mu rekao: “Ne boj se, jer te neøe pogoditiruka mojega oca Saula, nego øeæ ti postati kraljnad Izraelom, a ja øu biti drugi za tobom. I moj otacSaul zna to.”18 Onda su utvrdili obojica savez pred Gospodi-nom. David je ostao u æumi, a Jonatan se vratiokuøi.19 Jednoga dana doæli su Zifejci k Saulu u Gibeu ijavili: “David se krije kod nas na gorskim visinamapo æumi, na brdu Hakili, koje leœi juœno od Jeæi-mona.20 Stoga poåi kralju, kad ti bude volja i naæe øeonda biti da ga predamo u ruke kralju.”21 Saul je rekao: “Gospodin neka vas blagosloviæto ste me poœalili.22 Idite sada, pripazite joæ toçnije i briœno istraœitemjesto njegova boravka, i tko ga je ondje vidio;rekli su mi da je vrlo lukav.23 Istraœite toçno sva skroviæta u kojima se krije,onda mi se sigurno vratite! Ja øu onda poøi s vama,i ako joæ bude u zemlji, traœit øu ga po svim tis-uøama Judinim.”24 Onda su ustali i otiæli u Zif prije Saula. David seonda nalazio sa svojim ljudima u Pustinji Maonu, uravnici juœno od Jeæimona.25 I Saul je izaæao sa svojim ljudima da ga traœi.Çim su to javili Davidu, otiæao je u Selu æto leœi uPustinji Maonu. Kad je to saznao Saul, otiæao zaDavidom u Pustinju Maon.26 Saul je iæao jednom stranom planine, David sasvojim ljudima drugom stranom. David je htio uteøiSaulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spre-man opkoliti Davida i njegove ljude i pohvatati ih.27 Onda je stigao glasnik Saulu i javio: “Doåi brœe!Filistejci su navalili na zemlju.”28 Nato je Saul odustao od proganjanja Davida iotiæao protiv Filistejaca. Zato se nazvalo ono mje-sto Hrid razlaza.29 Onda je David otiæao odande i nastanio se uutvrdama En-Geda.

24 Dogodilo se, kad se Saul bio vratio od pro- ganjanja Filistejaca, javili su mu: “David jesada u Pustinji En Gedi.”2 Onda je uzeo Saul tri tisuøe ljudi izabranih izsvega Izraela i krenuo da traœi Davida i njegoveljude istoçno od Hridina divokoza.3 Kad je putom doæao k ovçjim torovima, bila jeondje æpilja. Saul je uæao u nju da obavi svojupotrebu, a David i njegovi su bili u dnu te æpilje.

4 Davidovi ljudi su mu rekli: “Eto, ovo je dan za kojiti je rekao Gospodin: ‘Evo, predat øu ti u ruke tvo-jega neprijatelja da uçiniæ s njim æto ti je volja!’ ”David je ustao, te neprimjetno odsjekao skut odSaulova ogrtaça.5 Ali je poslije Davida zapekla savjest zato æto jeodsjekao skut Saulu.6 I rekao je svojim ljudima: “Gospodin neka mesaçuva da takvo æto uçinim svojem gospodaru,pomazaniku Gospodinovu, i da podignem svojuruku na njega, jer on je pomazanik Gospodinov.”7 I ukorio je David svoje ljude i nije im dopustio daustanu na Saula. Kad je Saul bio ostavio æpilju ipoæao dalje svojim putom.8 Onda je ustao i David, izaæao iz æpilje i povikao zaSaulom: “Gospodaru i moj kralju!” Kad se okrenuoSaul, bacio se David licem na zemlju i poklonio muse.9 Onda je viknuo David Saulu: “Zaæto sluæaæ æto tivele ljudi koji govore: ‘David snuje tvoju propast’?10 Evo, na danaænji dan vidio si vlastitim oçima date je Gospodin danas u æpilji bio predao u mojeruke. Nagovarali su me da te ubijem, ali sam tesaçuvao i rekao: “Neøu dignuti svoje ruke na svo-jega gospodara, jer on je pomazanik Gospodinov.11 A evo, oçe moj, vidi skut od svojega ogrtaça umojoj ruci! Po tom æto sam odsjekao samo skut odtvojega ogrtaça, a tebe nisam ubio, moœeæ jasnospoznati da ne mislim na zloøu i izdaju i da se neogrijeæujem o tebe, premda mi ti hoøeæ oduzetiœivot.12 Gospodin neka bude sudac izmeåu mene itebe, Gospodin neka me osveti od tebe–ali rukase moja neøe podignuti na tebe.13 Veø stara prispodoba govori: ‘Samo od bezboœ-nika izlazi bezboœnost.’ Ali moja ruka neøe biti pro-tiv tebe.14 Za kim to izlazi Izraelov kralj? Koga goniæ?Mrtva psa. Buhu jednu.15 Pa neka bude Gospodin sudac i neka presudiizmeåu mene i tebe! On neka pogleda za praved-nikom, neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo pro-tiv tebe!”16 Kad je David izgovorio sve rijeçi Saulu, povikaoje Saul: “To je tvoj glas, moj sine Davide!” I Saul jepoçeo glasno plakati.17 On je rekao Davidu: “Ti si bolji od mene, jer timeni iskazujeæ dobro, a ja sam tebi çinio zlo.18 Danas si mi, eto, pokazao koliko si mi dobraiskazao: nisi me ubio, premda me Gospodin daotebi u ruke.19 Tko bi, stigavæi svojega neprijatelja, pustio gada ide mirno svojim putom? Gospodin neka tiiskaœe dobro za ovo æto si mi danas uçinio!20 Sad znam sigurno da øeæ biti kralj i da øe po tebipostojati Izraelovo kraljevstvo.21 Zato mi se sada zakuni Gospodinom da neøeæiskorijeniti mojih potomaka iza moje smrti i daneøeæ mojega imena uniætiti iz moje oçinske kuøe!”22 David se zakleo Saulu. Onda se Saul vratiokuøi, a David je otiæao sa svojim ljudima na gorskuvisinu.

25 Uto je umro Samuel; a sav Izrael se skupio i odrœao mu tugovanje, i pokopali su ga kodnjegove kuøe u Rami. A David je ustao i siæao upustinju Paran.2 U Maonu œivio je çovjek koji je svoje imanje imaou Karmelu, a çovjek je bio vrlo bogat. On je pos-jedovao tri tisuøe ovaca i tisuøu koza. On je upravobio u Karmelu zaposlen striœenjem ovaca.3 Çovjek se zvao Nabal, a njegova œena Abigaila.

167 1 SamuelŒena je bila mudra i vrlo lijepa, a çovjek surov iopak, pravi Kalebovac.4 Kad je David u pustinji doznao da Nabal striœesvoje ovce,5 poslao je ondje deset ljudi. David je dao ljudimaovu zapovijed: “Idite u Karmel, poåite k Nabalu, ipozdravite ga u moje ime.6 I uz pozdrav recite: ‘Mir tebi, mir tvojoj kuøi i mirsvemu æto posjedujeæ.7 Çuo sam, eto, da imaæ striœenje ovaca. Pastiri suse tvoji zadrœavali meåu nama i nismo im nikadaniæta uçinili na œao. Nikada im nije niæta nestalodokle su god bili u Karmelu.8 Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu potvrditi.Zato budi dobar ovim ljudima, jer odlazimo usveçan dan; pa daj svojim slugama i svojem sinuDavidu æto ti doåe do ruke.’�”9 Kad su doæli Davidovi ljudi, rekli su Nabalu sve tou ime Davidovo, i onda su çekali.10 A Nabal je odgovorio Davidovim ljudima: “Tkoje David i tko je sin Jesejev? Danas ima previæesluga æto bjeœe od svojih gospodara.11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu i svojustoku æto sam je zaklao za svoje strigaçe i da todadem ljudima za koje ni ne znam odakle sudoæli?”12 Tako se Davidovi ljudi zaputili natrag i vratili sekuøi; doæli su k Davidu, i javili mu sav sluçaj.13 Odmah je zapovjedio David svojim ljudima:“Svaki neka pripaæe svoj maç!” Tako je svaki pri-pasao svoj maç i David je pripasao svoj maç. Ondasu izaæli pod vodstvom Davidovim, jedno çetiri sto-tine ljudi; dvjesta su ostali kod prtljage.14 Meåutim jedan od sluga je javio œeni Nabalovoj,Abigaili: “Upravo je David iz pustinje poslao glas-nike da pozdrave naæega gospodara, a on ihotjerao.15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, i nikada nam nisuniæta na œao uçinili. Nikada nam nije niæta nestalodokle smo god iæli u njihovoj blizini, kad smo bili napolju.16 Bili su kao zid oko nas danju i noøu, dokle smogod çuvali ovce u njihovoj blizini.17 Pa promisli i vidi æto øeæ uçiniti, jer je gotovo zlonaæem gospodaru i cijeloj njegovoj kuøi. On je samodviæe opak da bi se moglo s njim govoriti.”18 Abigaila brœe je uzela dvjesta kruhova, dvijemjeæine vina, pet spremljenih ovaca, pet mjericaprœena œita, stotinu osuæenih grozdova i dvjestagruda suhih smokava, i natovarila sve to na ma-garce.19 Ona je rekla svojim slugama, a da nije niætarekla svojemu muœu Nabalu: “Hajdete naprijed; jaøu odmah doøi za vama.”20 Kad je ispod gore jahala na magarcu, doæao jojupravo u susret David sa svojim ljudima, i susrelase s njima.21 A David je mislio: “Uzalud sam tomu çovjekuçuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada muniæta nije nestalo od svega njegova imanja. A sadmi on vraøa zlo za dobro.22 To i to neka Bog uçini Davidovim neprijateljimaako mu, od svega æto ima, ostavim do zore iæta mu-æko!”23 Kad je Abigaila opazila Davida, siæla je brœe smagarca, bacila se pred Davida niçice na svojelice i duboko mu se poklonila.24 Onda mu pala k nogama i povikala: “Uzimam nasebe tu krivnju zlodjela, moj gospodaru! Daj,molim, da pred tobom govori tvoja sluækinja, i po-sluæaj rijeçi svoje sluækinje!25 Moj gospodaru, ne gledaj niæta na toga opakog

çovjeka, Nabala, jer æto govori njegovo ime, to jeon: luåak se zove, i on je pun ludosti. Ja, tvojasluækinja, nisam vidjela ljude koje si poslao, mojgospodaru.26 Zato sada, moj gospodaru, tako mi œivoga Go-spodina i tebe samoga: Gospodin te je od togasaçuvao, da ideæ na krv i da samovoljno pribaviæsebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji sutebi neprijatelji i protiv tebe, moj gospodaru, zlomisle!27 A ovaj dar æto ti ga je tvoja sluækinja sobom doni-jela, moj gospodaru, odreåen je za ljude koji te,moj gospodaru, prate na tvojim putovima.28 Oprosti svojoj sluækinji njezin prijestup! Gospo-din øe tebi, moj gospodaru, utemeljiti kuøu æto imaopstanak, jer ti, moj gospodaru, vojujeæ Gospodi-nove bojeve. Pa neka se na tebi ne naåe nikakvanepravda, dokle god œiviæ.29 Ako se tko digne da te progoni i da traœi tvojœivot, to neka tvoj œivot, moj gospodaru, netaknutbude saçuvan u sveœnju œivota kod Gospodina,tvojega Boga, a œivot tvojih neprijatelja neka onbaci kao iz praøke.30 Kad onda Gospodin tebi, mojem gospodaru,dade svako dobro koje je obeøao, i postavi te vla-darom nad Izraelom,31 da neøe tebi, moj gospodaru, spoticanja nigriœnje savjesti da si prolio krv ni za æto i da sisamovoljno sebi, moj gospodaru, pribavio pravdu.Kad onda Gospodin tebi, moj gospodaru, udijelisreøu, onda se spomeni i svoje sluækinje!”32 David je rekao Abigaili: “Neka je blagoslovljenGospodin, Bog Izraelov, koji te sada poslao meni ususret!33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka siblagoslovljena ti sama¬, koja me odvratila sada odtoga da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavimsebi pravdu!34 Jer tako mi œivoga Gospodina, Boga Izraelova,koji me je saçuvao od toga, da ti uçinim zlo. Da minisi brœe iziæla u susret, ne bi ostalo Nabalu do zoreniæta muæko!”35 Nato je primio David iz njezine ruke æto mu jebila sobom donijela i rekao joj: “Vrati se u miru nat-rag kuøi! Eto, posluæao sam te i pogledao sam natebe.”36 Kad se Abigaila vratila kuøi k Nabalu, imao je onupravo gozbu u svojoj kuøi, pravu kraljevskugozbu. Nabal je bio u najboljem raspoloœenju i vrlopijan. Zato mu ona nije niæta pripovjedila do jutra.37 A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio, priopøilamu njegova œena æto se dogodilo, njemu obamrlosrce u tijelu, i on je postao kao kamen.38 I tako poslije deset dana udario je GospodinNabala, te je umro.39 Kad je çuo David da je Nabal mrtav, povikao je:“Neka je blagoslovljen Gospodin, koji je osvetiopogrdu nanesenu meni od Nabala i mene, svojegaslugu, zadrœao od zla! Gospodin je pustio da zloøaNabalova padne natrag na njega samoga,” Jed-noga dana poslao je David i poruçio Abigaili da øeju uzeti za œenu.40 Ljudi Davidovi su doæli k Abigaili u Karmel i reklisu joj: “David nas æalje k tebi; on bi te htio uzeti zaœenu.”41 Onda je ona ustala, poklonila se licem do zem-lje i rekla: “Tvoja sluækinja je spremna rado bititvoja ropkinja i prati noge slugama svojega gospo-dara.”42 Potom je Abigaila brœe ustala i sjela na magar-ca, i pratilo ju je pet njezinih djevojaka. Tako je onapoæla za Davidovim glasnicima i postala mu œena.

1681 Samuel43 Iz Jezreela doveo je sebi David Ahinoamu, itako su obje postale njegove œene.44 Saul je bio meåutim svoju køer Mikalu, œenuDavidovu, dao Paltiju, sinu Laiæovu iz Galima.

26 Zifejci su doæli k Saulu u Gibei i javili: “David se krije u brdu Hakili na kraju pustinje.”2 Onda se Saul zaputio i siæao u Pustinju Zif s tritisuøe izabranih Izraelaca da traœi Davida uPustinji Zif.3 Saul se utaborio u brdu Hakili, koje leœi na krajupustinje na putu. David je ostao u pustinji, i opazioda Saul ide za njim u pustinju.4 Zato je David poslao uhode i doznao da je zaistaSaul veø tu.5 Onda se podigao David i stigao na mjesto gdje seutaborio Saul. David je mogao vidjeti mjesto nakojem je leœao Saul sa svojim vojskovoåom Abn-erom, sinom Nerovim. I Saul je leœao usred tabora,a vojska je taborila naokolo oko njega.6 Onda se obratio David Hitejcu Ahimeleku iAbiæaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu, i upitao:“Tko øe siøi sa mnom k Saulu u tabor?” Abiæaj jeodgovorio: “Ja øu siøi s tobom.”7 Tako se David i Abiæaj doæuljali noøu k ljudima.Saul je leœao i spavao u grabi bojnih kola, sa za-bodenim kopljem u zemlju pokraj glave. Abner ivojska leœali su naokolo oko njega.8 Abiæaj je rekao Davidu “Danas ti je dao Bog tvo-jega neprijatelja u ruke. Zato, dopusti da ga sadapribodem njegovim kopljem za zemlju jednim jed-inim udarcem, i neøe mi trebati drugi.”9 A David je rekao Abiæaju: “Ne ubijaj ga, jer tko bibio podigao ruku na pomazanika Gospodinova iostao nekaœnjen?”10 “Tako mi œivoga Gospodina”, nastavio je David,“ili øe ga Gospodin ubiti, ili øe doøi njegov dan kadmora umrijeti, ili øe iziøi u rat i poginuti.11 Ali neka me saçuva Gospodin od toga dadignem ruku na pomazanika Gospodinova. Uzmisada koplje pokraj njegove glave i pehar za vodu ionda idemo!”12 I uzeo je David koplje i çaæu za vodu pokrajSaulove glave, i udalje se, a da nitko nije to vidio iliopazio, i nitko se nije probudio, dapaçe svi su spa-vali, jer je bio doæao na njih dubok, od Gospodinaposlan, san.13 David otiæao onda na drugu stranu i stao u nekojudaljenosti navrh brda, tako da je meåu njima biovelik prostor.14 I povikao David vojsci i Abneru, sinu Nerovu,govoreøi: “Æto se ne odazivaæ, Abnere?” Odgovo-rio je Abner rekavæi: “Tko si ti da uznemirujeækralja?”15 David je rekao Abneru: “Ti si ipak junak i nitko tinije u Izraelu jednak. Zaæto ne paziæ na svojegagospodara, kralja? Netko se uæuljao da ubijekralja, tvojega gospodara.16 Nije ti na çast æto si uçinio. Tako mi œivoga Go-spodina, zasluœili ste smrt, jer niste pazili na svoje-ga gospodara, pomazanika Gospodinova. Eto,gledaj, gdje je kraljevo koplje i çasa za vodu pokrajnjegove glave!”17 Tada je Saul poznao Davidov glas i povikao: “Jeli to tvoj glas, moj sine Davide?” David je rekao:“Jest, moj gospodaru, kralju!”18 On je nastavio: “Zaæto progoni moj gospodarsvojega slugu? Æto sam uçinio i koja je krivnja umojoj ruci?19 Kad bi ipak moj gospodar i moj kralj sad poslu-æao rijeçi svojega sluge: Ako te Gospodin huækana mene, pa neka dobije œrtvu; ako li su ljudi, neka

su prokleti pred Gospodinom, jer me sad izgoneda mi ne bude dijela na posjedu Gospodinovu, agovore: Idi, sluœi drugim bogovima!20 Ne, moja krv neka padne na zemlju daleko odlica Gospodinova, jer Izraelov kralj ide u lov za jed-nom buhom, kao kad se na gorama lovi jarebica.”21 Saul je rekao: “Krivo sam çinio. Vrati se natrag,moj sine Davide, jer ti neøu viæe nikada zlo çiniti, jermoj œivot bio je danas dragocjen u tvojim oçima.Eto, ludo sam radio i teæko sam sagrijeæio.”22 Odgovorio je David rekavæi: “Ovdje je kopljekraljevo, neka doåe ovamo koji od sluga i neka gauzme!23 Gospodin plaøa svakomu njegovu pravednost ivjernost. Gospodin te je danas predao u mojeruke, ali ja nisam htio staviti svoju ruku na Gospo-dinova pomazanika.24 Evo, kako je danas bio tvoj œivot dragocjen umojim oçima, tako neka bude moj œivot dragocjenu oçima Gospodinovim, i neka me izbavi iz svakenevolje!”25 Onda je povikao Saul Davidu: “Da si blagoslov-ljen, moj sine Davide! Ti øeæ to izvesti i imati usp-jeh.” Nato je David otiæao svojim putom, a Saul sevratio natrag u svoje mjesto.

27 David je rekao u sebi: “Jednoga dana ipak øe me ruka Saulova smaknuti. Ne preostajemi niæta bolje nego da pobjegnem u zemlju Filiste-jaca. Onda øe Saul odustati od toga da me joæ daljetraœi u svem podruçju Izraelovu, i tako øu izmak-nuti njegovoj ruci.”2 Tako se podigao David i otiæao sa æest stotinaljudi, koje je imao uza se, k Akiæu, sinu Maokovu,gatskomu kralju.3 David se nastanio kod Akiæa u Gatu, on i njegoviljudi, svaki sa svojom obitelji, David sa svoje objeœene, Ahinoamom od Jezreela i Abigailom, œenomNabalovom, iz Karmela.4 Kad su javili Saulu, da je David pobjegao u Gat,nije ga dalje progonio.5 A David je rekao Akiæu: “Ako sam naæao milost utvojim oçima, neka mi se dade za boraviæte jedangrad u zemlji da mogu ondje stanovati. Zaæto datvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”6 I dao mu Akiæ onoga dana Siklag. Zato Siklagpripada Judinim kraljevima do danaænjega dana.7 I David je ostao u zemlji Filistejaca jednu godinui çetiri mjeseca.8 David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni suudarali na Geæurejce, Girzejce i Amaleçane, jer suto bili od starine stanovnici zemlje do Æura i Egipta.9 Kad god bi David udario na zemlju, ne bi ostaviona œivotu ni ljude ni œene, uzeo bi ovce, goveda,magarce, deve i odjeøu, vratio bi se i doæao opet kAkiæu.10 Ako bi Akiæ onda pitao: “Gdje ste ovaj putudarili?” David bi odgovorio: “U juœnoj Judinojzemlji” ili “U juœnoj kraju Jerahmeel” ili “U juœnojkraju Kenejskom.”11 Ljude i œene nije David ostavljao na œivotu zatoda ih ne mora dovesti u Gat, jer je mislio: “Neka sene iskazuju protiv nas, ‘Tako i tako uradio je David.’Tako je postupao David za sve vrijeme koje je pro-veo u zemlji Filistejaca.12 Akiæ se pouzdavao u Davida, jer je mislio: “Om-razio se sa svojim narodom u Izraelu, zato øe mibiti sluga dovijeka.”

28 U ono se vrijeme skupili Filistejci svoju vo- jsku da udare na Izraela. Akiæ je rekao Da-vidu: “Znaj da øeæ iøi sa mnom na vojsku, ti i tvoji

169 1 Samuelljudi.”2 David je odgovorio Akiæu: “Dobro, sad øeæ vidjetiæto moœe uçiniti tvoj sluga.” Akiæ je odgovorio Davi-du: “Dobro, postavljam te dovijeka svojim çu-varom.”3 Samuel je bio umro, sav je Izrael odrœao tugo-vanje za njim i pokopali su ga u njegovu graduRami. A Saul je bio protjerao iz zemlje zazivaçeduhova i vraçare,4 I kad se Filistejci skupili, izaæli su i kod Æunama seutaborili, skupio je i Saul svega Izraela, i oni se uta-borili na Gilboi.5 Kad je Saul opazio tabor Filistejaca, pao je utjeskobu i jako se prestraæio.6 Zato je upitao Saul Gospodina, ali mu Gospodinnije dao odgovora, ni u snu, ni po Urimu, ni prekoproroka.7 I Saul je zapovjedio svojim slugama: “Traœite miœenu koja zaziva duhove da idem k njoj i upitam ju.”Njegove sluge odgovorile mu: “Evo, u End-Doruima œena koja moœe zazivati duhove.”8 I Saul se uçinio nepoznatim, odjenuo druge ha-ljine i zaputio se praøen dvojicom ljudi. Kad su ponoøi doæli k onoj œeni, on je rekao: “Vraçaj mizazivajuøi duhove i daj dozovi mi onoga za koga tireknem!”9 Œena mu odgovorila: “Pa ti znaæ æto je uçinioSaul; kako je iskorijenio u zemlji zazivaçe duhovai vraçare. Zaæto mi postavljaæ zamku da me ubi-jeæ?”10 Ali joj se Saul zakleo Gospodinom: “Tako miœivoga Gospodina, neøe te u ovom sluçaju stiøinikakva kazna!”11 Onda ga upitala œena: “Koga da ti dozovem?”On je odgovorio: “Dozovi mi Samuela!”12 A kad je œena vidjela Samuela, povikala je izaglasa i rekla: “Zaæto si me prevario? Pa ti si Saul.”13 Kralj joj rekao: “Ne boj se, pa æto vidiæ?” Œena jeodgovorila Saulu: “Nadljudsko biøe vidjela samgdje izlazi iz zemlje.”14 On je upitao: “Kako izgleda?” Ona je odgovo-rila: “Star çovjek izlazi zaogrnut ogrtaçem!” Iz togaje zakljuçio Saul da je to Samuel, prignuo lice k ze-mlji i pao se niçice.15 A Samuel je upitao Saula: Zaæto si pomutio mojmir i zazvao me?” Saul je rekao: “U velikoj sammuci; Filistejci stoje u ratu protiv mene, a Bog seodvratio od mene i ne odgovara mi viæe ni prekoproroka ni u snu. Zato sam pozvao tebe, javi mi ætoda çinim!”16 Samuel je odgovorio: “Æto pitaæ mene kad seGospodin odvratio od tebe i postao tvoj neprijatelj.17 Gospodin ti je samo uçinio æto je unaprijedrekao preko mene. Gospodin trga iz tvoje ruke kra-ljevstvo i daje ga tvojemu bliœnjemu, Davidu.18 Jer nisi posluæao zapovijedi Gospodinove i nisiizvræio njegova œestoka gnjeva na Amaleku, zato tije danas Gospodin to uçinio.19 I Izraela predaje Gospodin s tobom u ruke Fil-istejcima. Sutra øeæ sa svojim sinovima biti kodmene. I Izraelovu vojsku predat øe Gospodin uruke Filistejcima.”20 Onda je Saul odjedanput pao na zemlju kolikoje dug, toliko se prestraæio Samuelovih rijeçi. Ionako nije viæe imao snage jer cijeli dan i cijelu noønije niæta jeo.21 Kad je œena pristupila k Saulu i vidjela ga tolikoizvan sebe, rekla mu: “Eto, sluækinja te tvoja pos-luæala i u opasnost stavila svoj œivot i posluæala za-povijed koju si mi dao.22 A sada i ti posluæaj svoju sluækinju, i dat øu timalo kruha, pojedi ga da se okrijepiæ i da mogneæ

poøi svojim putom!”23 A on nije htio i rekao: “Ne mogu niæta jesti.” Akad su sa œenom navalile na njega i njegove sluge,posluæao ih, ustao sa zemlje i sjeo na jastuk.24 Œena je imala u kuøi ugojeno tele. Brzo ga zak-lala i onda uzela braæna, umijesila ga i ispeklapogaçu.25 To je postavila pred Saula i njegove sluge i onisu jeli. Poæto su jeli, digli su se i otiæli iste noøi.

29 Filistejci su skupili svu svoju vojsku u Afek, a Izraelci se utaborili kod izvora æto leœi uJezreelu.2 I kako su poglavari filistejski iæli sa svojim stoti-nama i tisuøama, a i David je iæao najposlije uzAkiæa sa svojim ljudima.3 Onda su rekli filistejski poglavari: “Æto rade ovdjeti Hebrejci?” A Akiæ je rekao filistejskim poglavari-ma: “Pa to je David, sluga Saula, kralja izrael-skoga, koji je kod mene toliko dana, ili godina inisam naæao na njemu nikakva zla otkako jepreæao k meni do danas.4 Ali se poglavari filistejski rasrdili na njega i zat-raœili od njega: “Poæalji natrag toga çovjeka, da semoœe vratiti na mjesto æto si mu ga odredio i nekane ide s nama u rat, da nas ne izda u boju! Çime bimogao bolje opet omiljeti svojem gospodaru ne-goli glavama ovih ljudi”5 Nije li to onaj David, komu se u çast pjevalopleæuøi: “Saul je pogubio svoju tisuøu, a David svo-jih deset tisuøa.”6 I dozvao Akiæ Davida i rekao mu: “Tako mi œivogaGospodina, ti si poæten. Meni bi bilo drago kad bi tisa mnom iziæao i uæao u boj. Ja nisam naæao natebi do danas niæta nepravedno, otkako si preæaok meni, ali nisi po volji poglavarima.7 Pa se, eto, vrati i idi s mirom kuøi, i ne çini niæta ætonije po volji filistejskim poglavarima!”8 David je upitao Akiæa: “Ali æto sam uçinio i æto sinaæao na svojem sluzi, otkako sam stupio u tvojusluœbu, do danaænjega dana, da ne idem i da se nebijem protiv svojega neprijatelja gospodara,kralja.”9 Onda je Akiæ odgovorio Davidu, govoreøi: “Znamda si mi mio kao anåeo Boœji, ali poglavari filistejskiizjavljuju: ‘Neka on ne ide s nama u boj!’10 Pa tako ustani sutra rano sa slugama svojegagospodara, koji su doæli s tobom! Ustanite rano,çim svane, pa idite!”11 I tako je David ustao sutradan rano sa svojimljudima da se vrati u zemlju filistejsku. A Filistejcisu otiæli prema gradu Jezreelu.

30 Kad je David sa svojim ljudima doæao treøi dan u Siklag, bili su Amaleçani upali u juœnuzemlju i u Siklag, i bili su opljaçkali Siklag i ognjemga spalili.2 Œene i sve æto je bilo ondje, mlado i staro, bili suzarobili, a da nikoga nisu ubili, nego su ih odvelisobom kad su odlazili.3 Kad je David sa svojim ljudima doæao u grad, bioje grad pretvoren u pepeo, i njegove œene, sinovi ikøeri bili su zarobljeni i odvuçeni.4 David i njegovi ljudi poçeli su plakati u sav glas,dok veø nisu mogli plakati.5 I obje œene Davidove, Ahinoama iz Jezreela iAbigaila, œena Nabalova iz Karmela, bile su zarob-ljene i odvuçene.6 David je bio na velikoj muci, jer su ljudi govorili daøe ga kamenovati, buduøi da je sav narod bio vrloogorçen zbog sinova i køeri. Ali se David ohrabriou Gospodinu, svojem Bogu.

1701 Samuel7 Onda je David rekao sveøeniku Abiataru, sinuAhimelekovu: “Donesi mi opleøak!” Abiatar je do-nio opleøak Davidu.8 Onda je upitao David Gospodina: “Trebam li poøiu potjeru za tom razbojniçkom çetom i hoøu li jestignuti” On mu odgovorio: “Poåi u potjeru i sigurnoøeæ ih stignuti i ljude osloboditi!”9 I podigao se David sa æest stotina ljudi, koje jeimao kod sebe, i doæli su do rijeke Besora, gdje suneki, koji su zaostali, zaustavili.10 David je sa çetiri stotine ljudi poæao dalje, advjesta ljudi posustalih je ostalo, te nisu mogli pri-jeøi preko rijeke Besora.11 Tada su u polju naæli jednoga Egipøanina,Doveli ga k Davidu, dali su mu kruha za jesti i vodeza piti.12 I dali su mu komad smokvenjaçe i dva suha gro-zda. On je to pojeo i doæao opet k sebi, jer tri danai tri noøi nije bio niæta jeo i niæta pio.13 Onda mu David rekao: “Çiji si ti i odakle si?” Onje odgovorio: “Ja sam mladiø iz Egipta, sluga jed-noga Amaleçanina. Moj me gospodar ostavio, jersam se razboljeo prije tri dana.14 Napali smo juœnu keretejsku zemlju i na Judinu,isto tako na juœnu Kalebovu zemlju, i Siklag smospalili ognjem.”15 David ga upitao: “Hoøeæ li me odvesti k toj vo-jski?” On je odgovorio: “Zakuni mi se Bogom da meneøeæ ni ubiti ni mojem gospodaru izruçiti, i ja øu teodvesti k toj vojsci.”16 I kad ga je odveo, bili su se oni raæirili po cijelojpokrajini. Jeli su, pili i svetkovali zbog svojega ve-likog plijena koji su bili donijeli iz filistejske zemlje iiz Judine zemlje.17 David ih je tukao od popodne do naveçeriduøega dana, tako da nitko od njih nije pobjegao,osim çetiri stotine sluga koji su pojahali deve i po-bjegli.18 Tako je David spasio sve koje su bili ugrabiliAmaleçani; i obje svoje œene izbavio je David.19 Niæta im se nije izgubilo, ni veliko ni malo, nisinovi ni køeri, i niæta od plijena æto su bili uzelisobom; David je sve natrag uzeo.20 David je dobio sve ovce i goveda. Gonili su ihpred drugim stadom i govorili: “To je plijen Davi-dov!”21 Kad se vratio David k onima dvjesta ljudi, koji subili sustali, te nisu mogli dalje iøi s Davidom, i kojeje bio ostavio na rijeci Besoru, izaæli su oni u susretDavidu i njegovim ljudima. David je pristupio k lju-dima i pozdravio ih.22 Onda su progovorili svi zli i nevaljali ljudi izmeåuonih koji su bili s Davidom, govoreøi: “Jer nisu iæli snama, ne damo im niæta od plijena koji smo uzeli,osim svakomu njegovu œenu i njegovu djecu, da tomogu uzeti sobom i otiøi!”23 Ali je David rekao: “Ne çinite tako, moja braøo,s onim æto nam je dao Gospodin! On nas je saçu-vao i dao nam u ruke vojsku koja je bila napala nanas.24 Tko øe vas u tomu posluæati? Nego, kakav je dio

onomu koji je iæao u boj, takav neka je dio i onomukoji je ostao kod prtljage; neka se jednako podijeli!”25 Tako je ostalo od onoga dana unaprijed. On jeuçinio to zakonom i uredbom u Izraelu do da-naænjega dana.26 Kad se David vratio u Siklag, poslao od plijenaJudinim starjeæinama, koji su mu bili prijatelji, iporuçio im: “Evo vam dar od plijena Gospodinovihneprijatelja!”27 Onima u Betelu, i onima u Ramotu u juœnoj zem-lji i onima u Jeteru;28 i onima u Aroeru, i onima u Sifmotu i onima uEætemoi;29 i onima u Rahalu, i onima u jerahmeelskim gra-dovima, i onima u kenijskim gradovima,30 i onima u Hormi, i onima u Kor-Aæanu, i onima iu Ataku,31 i onima u Hebronu i svima mjestima, u koja jedolazio David sa svojim ljudima.

31 Nato je bilo doælo do bitke meåu Izraela i Fili- stejaca. Izraelovi ljudi su bili nagnuli u bijegpred Filistejcima i leœali na gori Gilboi ranjeni nasmrt.2 Onda su Filistejci nagnuli za Saulom i njegovimsinovima. A Filistejci su pogubili Jonatana, Ab-inadaba, Malkiæua, Saulove sinove.3 I za Saula postao je boj vrlo teœak, pogodile su gastrijele, i on je bi teæko ranjen.4 Onda je Saul zapovjedio svojem nositelju oruœja:“Izvadi svoj maç i probodi me da ne doåu ti nezna-boæci, probodu me i narugaju mi se!” Ali njegovnositelj oruœja neøkao se, jer se vrlo bojao. Stogaje Saul sam uzeo maç i bacio se na njega.5 Kad je njegov nositelj oruœja vidio da je Saul mr-tav, bacio se i on na svoj maç i umro s njim.6 Tako je poginuo Saul, tri njegova sina, njegovnositelj oruœja i svi njegovi ljudi zajedno, onogadana.7 Kad su Izraelovi ljudi s onu stranu doline i Jor-dana, doznali da su Izraelovi ljudi pobjegli i da sumrtvi Saul i njegovi sinovi, ostavili su svojegradove i pobjegli. A Filistejci su doæli i smjestili seu njima.8 Kad su sutradan doæli Filistejci da opljaçkaju po-bijene, naæli su Saula i tri njegova sina poginuta nagori Gilboi.9 Oni su mu odsjekli glavu i skinuli oruœje s njega.Onda su poslali u filistejsku zemlju na sve straneda jave hramovima svojih idola i narodu vijest opobjedi.10 Njegovo oruœje stavili su u hram aætarte, a nje-govo tijelo objesili na zid Bet-Æana.11 Kad su stanovnici Jabeæa u Gileadu saznali ætosu Filistejci uçinili Saulu,12 podigli se svi ljudi naoruœani i iæli su svu noø,skinuli su Saulovo tijelo i tjelesa njegovih sinova sazida bet-æanskoga i donijeli ih u Jabeæ i ondje ihspalili.13 Onda su uzeli njihove kosti i pokopali ih pod sta-blom tamarisk u Jabeæu, i postili su sedam dana.

171

Druga Knjiga Samuelova

jaçi od lavova.24 Køeri Izraelove, plaçite za Saulom koji vas jelijepo odijevao u grimiz, zlatnim nakitom kitio vamhaljine.25 Kako su pali junaci u vrevi boja! Na tvojim visi-nama leœi Jonatan mrtav.26 Œao mi je tebe, brate moj, Jonatane! Kako si mibio drag; draœa mi je bila ljubav tvoja od ljubaviœenske.27 Kako su pali junaci, i razbijeno je oruœje ubojito!”

2 Nato je David upitao Gospodina: “Trebam li otiøi u koji Judin grad?” Gospodin mu odgovo-rio: “Idi!” David je upitao dalje: “Kamo da odem?”On mu odgovorio: “U Hebron.”2 I David je otiæao onamo s obje svoje œene, Ahi-noamom iz Jezreela i Abigailom, œenom Nabalo-vom, iz Karmela.3 I ljude vojnike koji su bili s njim pustio da idu snjim, svakoga s obitelji svojom. Oni se nastanili ugradovima Hebrona.4 Onda su doæli Judejci i pomazali ondje Davida zakralja nad kuøom Judinom. Onda su ljudi iz Judejavili Davidu, govoreøi: “Ljudi od Jabeæa u Gileadupokopali su Saula.”5 Onda je David poslao poslanike k ljudima odJabeæa u Gileadu i poruçio im: “Da ste blagoslov-ljeni od Gospodina æto Saulu, svojem gospodaru,iskazali ste tu ljubav i pokopali ste ga!6 Pa neka Gospodin iskaœe i vama ljubav i vjer-nost! A i ja øu vam uçiniti dobru uslugu æto ste touçinili.7 A sada budite srçani i pokaœite se kao hrabri ljudi,jer Saul, vaæ gospodar, doduæe je mrtav, ali zato jepleme Judino pomazalo mene za svojega kralja.”8 Abner, sin Nerov, vojskovoåa Saulov, uzeoIæboæeta, sina Saulova, i odveo ga u Mahanaim,9 i postavio ga kraljem nad Gileadom, Aæurom,Jezreelom, Efraimom, Benjaminom i svim Izra-elom.10 Iæboæet, sin Saulov, imao je çetrdeset godinakad je postao kralj nad Izraelom, a vladao je samodvije godine. Uz Davida pristajalo je samo plemeJudino.11 David je bio kralj u Hebronu, nad plemenomJudinim, sedam godina i æest mjeseci.12 Iz Mahanaima je izaæao Abner, sin Nerov, s lju-dima Iæboæeta, sina Saulova, u Gibeon.13 Joab, sin Serujin, i Davidovi ljudi su izaæli i kodjezera u Gibeonu se sreli. Jedni se utaborili s ovestrane jezera, drugi s one strane.14 Onda je doviknuo Abner Joabu: “Neka semomci poigraju boja pred nama!” Joab je odgovo-rio: “Neka se pokaœu!”15 Postavili se i stupili jedni prema drugima nabroj; dvanaest od Benjamina, od strane Iæboæeta,sina Saulova, i dvanaest od Davidovih ljudi.16 Svaki je uhvatio drugoga za glavu i pritisnuoprotivniku maç u bok. Tako su popadali svi za-jedno. Zato se nazvalo ono mjesto “Polje neprija-telja”. Ono leœi kod Gibeona.17 I zametnuo se onoga dana veoma œestok boj.Ljudi Davidovi potukli Abnera i Izraelove ljude.18 Bila su ondje i tri sina Serujina, Joab, Abiæaj iAsahel. Asahel je bio brzonog kao srna u polju.19 I kad je Asahel potjerao Abnera, a da nijeskrenuo desno ili lijevo od Abnera,

1 I dogodilo se iza smrti Saulove da se David bio vratio pobijedivæi Amaleçane i dva danaproboravio u Siklagu,2 doæao je treøega dana iz Saulova tabora çovjekrazdrtih haljina i glave posute prahom. Doæavæi kDavidu bacio se smjerno na zemlju.3 David ga upitao: “Odakle dolaziæ?” On muodgovorio: “Pobjegao sam iz izraelskoga tabora.”4 David ga upitao dalje: “Æto se dogodilo? Pripovi-jedi mi!” On je izvjeæøavao: “vojska je pobjegla izbitke. Mnogi su od ljudi pali i izginuli, i Saul i njegovsin Jonatan mrtvi su.”5 Nato je upitao David mladoga çovjeka koji mudonio taj glas: “Kako znaæ da su Saul i njegov sinJonatan mrtvi?”6 Mladi çovjek koji mu donio glas, odgovorio je:“Sluçajno sam doæao na goru Gilbou i vidio samSaula gdje se naslonio na svoje koplje, a bojnakola i konjanici pribliœavali su se k njemu.7 Kad se on okrenuo i opazio je mene, zovnuo me.Ja sam odgovorio: ‘Evo me!’8 On me onda upitao: ‘Tko si?’ i ja sam mu odgov-orio: ‘Amaleçanin sam.’9 Onda mi zapovjedio: ‘Pristupi k meni i usmrti me,jer su me obuzele muke, a joæ je sasvim duæa umeni.’10 I pristupio sam k njemu i usmrtio ga, jer samznao da neøe ostati œiv nakon pada. Onda samuzeo kraljevski znak s njegove glave i grivnu s nje-gove ruke, i evo ih donosim svojem gospodaru.’�”11 Onda je David zgrabio svoje haljine i razderaoih; isto tako su uçinili svi ljudi koji su bili s njim.12 Ridali su i plakali i postili sve do veçeri za Sau-lom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Go-spodinovim i kuøom Izraelovom æto su poginuli odmaça.13 Onda je David upitao mladoga çovjeka koji mukoji mu donio glas: “Odakle si?” On je odgovorio:“Ja sam sin jednoga doæljaka Amaleçanina.”14 A David mu rekao: “Kako te nije bilo strah podiøisvoju ruku i ubiti pomazanika Gospodinova?”15 I dozvao je David jednoga izmeåu svojih vo-jnika i zapovjedio: “Idi, pogubi ga!” I on mu zadaosmrtni udarac.16 A David mu doviknuo: “Krv tvoja neka doåe natvoju glavu, jer tvoja vlastita usta svjedoçila su pro-tiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam usmrtio pomazanikaGospodinova.’ ”17 David je zapjevao za Saulom i njegovim sinomJonatanom ovu pjesmu tuœaljku.18 On je zapovjedio neka Judini sinovi nauçe ovupjesmu o lßku; eto, napisana je u knjizi Pravedni-ka:19 “Na tvojim visinama, Izraele, najbolji leœe mrtvi!Kako su pali junaci?20 Æutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest uli-cama Aækelona: inaçe se raduju køeri filistejske,inaçe glasno kliçu køeri neobrezanih.21 O gore Gilboe: neka ne pada rosa ni kiæa na vas,niti na polja puna ploda prvoga; jer ondje leœe æti-tovi junaka! Ætit Saulov, kao da ne bi bio nikadapomazan uljem.22 Natopljen krvlju pobijenih, maæøu junaka. Nika-da se nije vraøala natrag strijela Jonatanova; nika-da nije dolazio kuøi maç Saulov bez uspjeha.23 Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u œivotu,tako se i u smrti nisu rastavili; brœi su bili od orlova,

1722 Samuel20 obazreo se Abner i upitao: “Jesi li Asahel?” Onje odgovorio: “Ja sam.”21 Onda ga Abner zamolio: “Skreni desno ili lijevo,uhvati jednoga od tih mladih ljudi i uzmi sebiodoru!” Ali Asahel nije htio odstupiti od njega.22 I Abner je opet pozvao Asahela: “Odstupi odmene, zaæto da te sastavim sa zemljom? Kako bihjoæ mogao doøi na oçi tvojem bratu Joabu?”23 Ali on nije htio odstupiti od njega. Onda mu Ab-ner utisnuo koplje u slabine, tako da je koplje iziælokroz leåa van, i on je ondje pao i umro na mjestu.Svi su se, koji su doæli na to mjesto, gdje je pao ipoginuo Asahel, zaustavili ondje.24 Samo Joab i Abiæaj potjerali su Abnera. Upravoje zaælo sunce kad su stigli do breœuljka Ame ætoleœi prema Giji na putu u Pustinju Gibeon.25 Ovdje su se skupili Benjaminovi sinovi kod Ab-nera, svrstali se u jednu çetu i stali navrh jednogabrda.26 A Abner je doviknuo Joabu: “Zar da maç vjeçnoproœdire? Ne vidiæ li da øe svræetak biti straæan?Zaæto ne zapovjediæ ljudima da se okane svojebraøe?”27 Joab je odgovorio: “Tako mi œivoga Boga, da tinisi govorio, ljudi bi se joæ jutros bili povukli od pro-ganjanja svoje braøe.”28 Joab je zatrubio u trubu, odmah se zaustavili sviljudi i prestali dalje tjerati Izraelce i prekinuli boj.29 Abner i njegovi ljudi iæli su preko jordanskeravnice cijelu onu noø, preæli preko Jordana, proælisav Bet-Horon i doæli su u Mahanaim.30 Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnerai svu çetu skupio, nije bilo od Davidovih ljudi devet-naest momaka, uz to Asahel.31 A Davidovi su ljudi, od Benjaminovih sinova iostalih Abnerovih ljudi pobili tri stotine i æezdesetljudi.32 Asahela su uzeli sobom i pokopali ga u grobunjegova oca u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi iælisu svu noø, i kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu.

3 Ali rat izmeåu kuøe Saulove i kuøe Davdove potrajao je joæ duœe. David je postajao svemoøniji, kuøa Saulova sve slabija.2 U Hebronu se rodili Davidu ovi sinovi: njegovprvoroåenac bio je Amnon, od Ahinoame iz Jez-reela;3 Njegov drugi bio je Kileab, od Abigaile, œeneNabalove iz Karmela; treøi je bio Absalom, sinMaake, køeri kralja Talmaja od Geæura;4 çetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Æefatija, sin Abi-talin;5 æesti Jitream od Egle, œene Davidove. Oni su serodili Davidu u Hebronu.6 Dok je bio rat izmeåu kuøe Saulove i kuøe Davi-dove, drœao se Abner vjerno uz kuøu Saulovu.7 A Saul je bio imao suloœnicu, koja se zvala Ris-pah, køi Ajina. Jednoga dana upitao Iæboæet Abn-era: “Zaæto se mijeæaæ sa suloœnicom mojegaoca?”8 Abner se vrlo razgnjevio na upit Iæboæetov i povi-kao: “Jesam li ja pasja glava judejska? Do danasçinio sam samo dobro kuøi Saula, tvojega oca, ibraøi njegovoj i prijateljima njegovim. Brinuo samse za to da ne padneæ u ruke Davidove, a danasme prekoravaæ zbog jedne œene.9 Neka Bog uçini Abneru zlo i doda drugo ako neostvarim ono za æto se Gospodin zakleo Davidu,10 da øe istrgnuti kraljevstvo kuøe Saulove i prijes-tolje Davidovo podignuti nad Izraelom i Judom odDana do Beer-Æebe.”11 A on se nije usudio niæta odgovoriti Abneru, jer

ga se veoma bojao.12 Tada je Abner poslao poslanike k Davidu iporuçio: “Çija je zemlja?” I rekao: “Uçini, eto, savezsa mnom, i moja øe ruka biti s tobom, i ja øu privestik tebi svega Izraela.”13 A David je odgovorio: “Dobro, ja øu utvrditisavez s tobom, ali samo jedno traœim od tebe: ‘Nesmijeæ mi stupiti pred oçi, osim ako mi dovedeæ so-bom Mikalu, køer Saulovu, kad doåeæ da mi sepredstaviæ!’ ”14 Ujedno je poslao David poslanike k Iæboæetu,sinu Saulovu, i poruçio: “Daj mi natrag moju œenuMikalu, koju sam dobio za stotinu filistejskih pred-njih koœica.”15 Iæboæet je poslao i dao ju uzeti od njezina muœaPaltiela, sina Laiæova.16 Njezin muœ iæao je s njom i pratio ju plaçuøi doBahurima, ali mu je rekao Abner: “Gledaj da sevratiæ!” I on se vratio.17 Abner se porazgovorio i sa starjeæinama izrael-skim i rekao: “Veø odavna htjeli ste imati Davida zakralja nad vama.18 Sada izvedite to, jer Gospodin je to izrekaoDavidu: ‘Rukom mojega sluge Davida izbavit øusvoj narod Izraela iz ruku Filistejaca i svih njegovihneprijatelja.’ ”19 Tako je isto govorio Abner sa Benjaminovimsinovima. Onda se Abner zaputio da i Davidu uHebronu priopøi sve æto su bili zakljuçili Izrael i savBenjamin.20 I doæao je Abner s dvadeset ljudi k Davidu uHebron. David je priredio gozbu za Abnera i zaljude koji su bili s njim.21 Pritom je obeøao Abner Davidu: “Ustat øu i poøii sav øu Izraelov narod okupiti oko svojega gospo-dara, kralja, da zakljuçe ugovor s tobom da moœeæbiti svuda kralj, kako si to œelio.” Nato je David ot-pustio Abnera da ide s mirom.22 Onda su se upravo vraøali iz boja Davidovi ljudii Joab i nosili su sobom bogat plijen. Abner nije viæebio kod Davida u Hebronu, jer ga je veø otpustiootiøi s mirom.23 Kad Joab i sva vojska koja ga je pratila stigli,javili su Joabu: “Abner, sin Nerov, doæao je kralju,i on ga otpustio da opet ode s mirom.”24 Joab je poæao kralju i rekao: “Æto si uçinio? Ab-ner je bio kod tebe, pa zaæto si ga pustio otiøi smirom?25 Pa ti poznaæ Abnera, sina Nerova. On je samodoæao da te prevari, da vidi kamo polaziæ i ne po-laziæ i da dozna sve æto radiæ.”26 Kad je Joab bio otiæao od Davida, poslao jeglasnike za Abnerom, koji su ga vratili od studencaSire. David nije niæta znao o tom.27 I kad se vratio Abner u Hebron, uzeo ga Joab nastranu pod vrata, da hoøe govoriti s njim nasamo,i tu ga ubo u slabine tako da je umro, zbog krvi svo-jega brata Asahela.28 Kad je to David poslije saznao, povikao je: “Ja ikraljevstvo moje neduœni smo pred Gospodinomzauvijek za krv Abnera, sina Nerova.29 Neka padne na glavu Joabovu i na svu njegovuoçinsku kuøu; neka kuøa Joabova ne bude nikadabez ljudi æto imaju izljev sjemena i gubu, nikadabez ljudi koji se podupiru na ætake, koji padaju odmaça i nemaju kruha!30 A Joab i njegov brat Abiæaj ubili su Abnera æto jeon pogubio njihova brata Asahela kod Gibeona uboju.”31 David je zapovjedio Joabu i svemu narodu kojije bio s njim: “Razderite svoje haljine, odjeniteodjeøu œalosti i tugujte za Abnerom!” Kralj David

173 2 Samueliæao je za nosilima.32 Kad su Abnera pokopali u Hebronu, udario kraljna grobu Abnerovu u glasan plaç; i sav je narodplakao.33 Kralj sastavio pjesmu tuœaljku za Abnerom izapjevao: “Kako umire bezumnik, tako moradeumrijeti Abner:34 Tvoje ruke nisu bile svezane i tvoje noge nisubile u okovima; pao si, kao æto se pada od nevalja-lih ljudi.” I sav je narod zaplakao za njim joæ viæe.35 Kad je onda doæao sav narod da nagovore Da-vida da jede, dok je joæ bio dan, zakleo se David:“Bog neka mi uçini ovo i ono ako okusim kruha iliæto drugo prije zalaska sunca!”36 A sav je narod to çuo i po volji to mu je bilo; kaouopøe sve æto je çinio kralj, bilo je po volji svemunarodu.37 U onaj dan upoznao je sav narod i sav Izrael daumorstvo Abnera, sina Nerova, nije bilo iziælo odkralja.38 Kralj je rekao svojim slugama: “Ne znate li da jedanas pao vladar i velikan u Izraelu?39 Ja sam i danas joæ odviæe slab, premda sampomazan za kralja. Ovi ljudi, Serujini sinovi, jaçi suod mene. Neka Gospodin plati onomu koji çini zloprema zloøi njegovoj!”

4 Kad je sin Saulov doznao da je Abner poginuo u Hebronu, klonula mu srçanost i savse Izrael smeo.2 A imao je sin Saulov dvojicu çelovoåa nadçetama. Jedan se zvao Baana, drugi Rekab. Bilisu sinovi Benjaminovca Rimona iz Beerota, jer seBeerot se ubrajao k Benjaminu.3 A stanovnici Beerota su pobjegli u Gitaim i stojeondje kao doæljaci do danaænjega dana.4 Jonatan, sin Saulov imao je sina, koji je na objenoge bio hrom. Bilo mu je pet godina kad je stigaoglas o Saulu i Jonatanu iz Jezreela. Onda ga je bilauzela njegova dojilja i pobjegla. U brzini bijega jepala i on je tako postao hrom. Ime mu je bilo Mefi-boæet.5 Sinovi Rimona iz Beerota, Rekab i Baana, pod-igli se i poæli za podnevne œege u kuøu Iæboæetovu,kad je otpoçivao o podne.6 Prodrli su u nutrinu kuøe, kao da su htjeli uzetipæenice, i proboli ga u slabine. Nato se udaljilioRekab i njegov brat Baana.7 Kad su bili doæli u kuøu, leœao je on na svojoj pos-telji u spavaonici. Oni su ga ubili, odsjekli mu glavu,uzeli glavu, pa su iæli cijelu onu noø niz Jordanskuravnicu.8 I donijeli su glavu Iæboæetovu k Davidu u Hebroni rekli su kralju: “Evo glave Iæboæeta, sina Saulova,neprijatelja tvojega, koji ti je radio o glavi! Tako jedanas Gospodin osvetio mojega gospodara,kralja, od Saula i njegova potomka.”9 David je odgovorio Rekabu i njegovu bratuBaani, sinovima Rimona iz Beerota, i rekao im:“Tako mi œivoga Gospodina, koji je izbavio mojœivot iz svake tjeskobe,10 da sam onoga koji mi donese glas: ‘Saul je mr-tav,’ i koji je mislio da je sretan glasnik, dao uhvatitii ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu morao platiti zanjegovu vijest.11 I kad su opaki ljudi ubili çovjeka neduœna u nje-govoj kuøi na njegovoj postelji, da ja onda ne tra-œim od vas njegovu krv i da vas ne iskorijenim sazemlje?”12 I David je dao zapovijed vojnicima, i oni su ihpogubili, odsjekli im ruke i noge i objesili ih kod jez-era u Hebronu. A Iæboæetovu glavu su uzeli i poko-

pali ju u Abnerovu grobu u Hebronu.

5 Onda su doæla sva izraelska plemena k Davidu u Hebron, govoreøi: “Evo, mi smo od tvojegamesa i od tvoje krvi.2 Veø prije, kad je joæ Saul bio naæ kralj, ti si bio onajkoji je u boj odvodio i opet kuøi dovodio Izraela.Tebi je obeøao Gospodin: ‘Ti øeæ pastiriti mojnarod Izraela, i ti øeæ biti vladar nad Izraelom!’ ”3 Kad su se tako bile naæle kod kralja u Hebronusve starjeæine, utvrdio je kralj David savez s njimau Hebronu pred Gospodinom. I oni su pomazaliDavida za kralja nad Izraelom.4 Trideset godina bilo je Davidu kad je postao kralj,i çetrdeset godina bio je kralj.5 U Hebronu vladao je sedam godina i æest mje-seci nad Judom, a u Jeruzalemu je vladao trideseti tri godine nad svim Izraelom i Judom.6 Jednoga dana otiæao kralj sa svojim vojnicima uJeruzalem protiv Jebusejaca, koji su œivjeli u onojzemlji. Oni su rekli Davidu: “Neøeæ uøi ovamo,nego øe te protjerati slijepi i hromi.” Tim su htjelireøi: “David neøe uøi ovamo.”7 Ipak je David osvojio tvråavu Sion, to je kasnijiDavidov grad.8 Onda je rekao David: “Tko pobije Jebusejce idopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome, kojimrze Davidov œivot, dobit øe nagradu.” Zato segovori: “Slijep i hrom ne smije doøi u kuøu.”9 David se nastanio u tvråavi i nazvao ju: Davidovgrad; i posagradio David unaokolo od Mila i unutra.10 Sve je viæe rasla moø Davidova, jer je Gospo-din, Bog vojska, bio s njim.11 Hiram, kralj Tira, poslao je k Davidu poslanike scedrovim drvima, s drvodjeljama i kamenarima dagrade dvor Davidu.12 David je spoznao da ga je Gospodin potvrdiokao kralja nad Izraelom i da je podigao ugled nje-govoj vladavini zbog svojega naroda Izraela.13 David je uzeo sebi joæ daljnje suloœnice i œene izJeruzalema, otkako se bio preselio ondje iz Hebro-na. Tako mu se rodilo joæ viæe sinova i køeri.14 Ovo su imena onih koji su mu se rodili u Jeruzal-emu: Æamua, Æobab, Natan, Salomon,15 Ibhar, Eliæua, Nefeg, Jafija,16 Eliæama, Eliada i Elifelet.17 A kad su çuli Filistejci da su pomazali Davida zakralja nad Izraelom, izaæli su svi Filistejci, da uh-vate Davida. A David je to çuo, pa otiæao utvråavu.18 Filistejci su doæli i raæirili se u Refaimskoj dolini.19 David je upitao Gospodina: “Hoøu li iziøi protivFilistejaca, i hoøeæ li ih dati u moje ruke?” Gospo-din je odgovorio Davidu: “Izaåi, jer øu dati Filistejceu tvoje ruke.”20 Onda je doæao David u Baal-Perasim i ondje ihje David pobio; i rekao: “Gospodin je prodro predamnom kroz moje neprijatelje, kao æto voda prodirenasip.” Zato se nazvalo ono mjesto Baal-Perasim.21 Idolske kipove, koje su ondje ostavili, odnijeli suDavid i njegovi ljudi.22 Onda su joæ jednom doæli Filistejci i raæirili se poRefaimskoj dolini.23 I David je upitao Gospodina i On je odgovorio:“Ne izlazi, nego ih zaobiåi, pa udari na njih ispreddudovih stabala!24 I bit øe, da çim çujeæ da zaæuæti po vrhovimadudovih stabala, onda se hitro spremi, jer onda idepred tobom Gospodin da pobije filistejski tabor!”25 David je uçinio tako kako mu je Gospodin zapo-vjedio, i pobio Filistejce od Gebe do u blizinu Gez-era.

1742 Samuel

6 Jednoga dana skupio je David opet izabrane u Izraelu, trideset tisuøa ljudi.2 Onda se podigao David i otiæao sa svim ljudima,koji su bili s njim, od Baale u Judi, da odatle pre-nesu Boœju ækrinju, koja nosi ime: “Ime Gospodinavojska, koji prebiva meåu kerubinima”.3 Stavili su Boœju ækrinju na nova kola i povezli ju izkuøe Abinadabove, koja je bila na brdu. Uza i Ahio,Abinadabovi sinovi, vodili su nova kola.4 Tako su odvezli Boœju ækrinju iz kuøe Abinad-above, koja je bila na brdu. Ahio je iæao pred ækrin-jom.5 Onda su David i sva kuøa Izraelova plesali punirevnosti pred Gospodinom, i pjevali su pjesme uzpratnju citara, harfa, bubnjeva, zvonçiøa i cimbala.6 Kad su doæli do gumna Nakonova, prihvatio jeUza za Boœju ækrinju i pridrœao ju çvrsto, jer su vo-lovi potegnuli na stranu.7 Onda se raspalila srdœba Gospodinova na Uzu,i udario ga Bog ondje zbog njegove pogreæke; iumro je ondje uz Boœju ækrinju.8 David se vrlo oœalostio æto je Gospodin ubio Uzu;i nazvalo ono mjesto Perez Uza do danaænjegadana.9 Jer se David u onaj dan prestraæio Gospodina ipomislio: “Kako øe doøi k meni Gospodinova ækri-nja?”10 Nije dao David odvesti Gospodinovu ækrinju uDavidov grad, nego ju sklonio David u kuøu Obed-Edoma iz Gata.11 Tako je ostala Gospodinova ækrinja tri mjesecau kuøi Obed-Edoma iz Gata. Gospodin je bla-goslovio Obed-Edoma i svu njegovu kuøu.12 Kad su javili kralju Davidu: “Gospodin je bla-goslovio kuøu Obed-Edomovu i sav njegov posjedzbog Boœje ækrinje”, otiæao David i pun radostiprenio Boœju ækrinju iz kuøe Obed-Edomove uDavidov grad.13 Kad su nositelji Gospodinove ækrinje bili uçiniliæest koraka, œrtvovao je on volove i tovnu telad.14 Sam je David pun revnosti plesao pred Gos-podinom, i bio je David ogrnut samo lanenim ople-økom.15 Tako je David, sa svom kuøom Izraelovom,uznio Gospodinovu ækrinju kliçuøi i trubeøi u trube.16 Kad je Gospodinova ækrinja ulazila u Davidovgrad, gledala je Mikala, køi Saulova, kroz prozor ividjela kralja Davida gdje skaçe i pleæe pred Gos-podinom; prezrela ga u svojem srcu.17 Onda su unesli ækrinju Gospodinovu stavili juna svoje mjesto u æatoru, koji je David podigao zanjega, i David je prineo pred Gospodinom œrtve pa-ljenice i œrtve mirotvorne.18 Kad je prineo David œrtve paljenice i œrtve miro-tvorne, blagoslovio je narod u Ime Gospodina vo-jska.19 On je dao razdijeliti meåu sav narod, svemumnoætvu Izraelaca, ljudima i œenama, svakom po-jedincu po jedan kruh, komad mesa i kolaç odgroœåa. Onda otiæao sav narod kuøi.20 Kad se vratio David da pozdravi svoju obitelj,doæao je Davidu u susret Mikala, køi Saulova, irekao: “Kako se danas çasno ponio Izraelov kraljkad se otkrio pred sluækinjama svojih sluga, kaoæto çine nitkovi!”21 A David je rekao Mikali: “Pred Gospodinom, kojime je izabrao pred ocem tvojim i cijelom njegovomkuøom i odredio me vladarom nad narodom Gos-podinovim, nad Izraelom, jest, pred Gospodinomhoøu plesati.22 Pa makar se ja morao joæ viæe poniziti i joæ manjibiti u svojim oçima, ali kod sluækinja, o kojima gov-

oriæ, kod njih øu se joæ çasniji pokazati.”23 A Mikala, køi Saulova, nije imala poroda sve dosvoje smrti.

7 I dogodilo se, kad se kralj uselio u svoj dvor i Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih ne-prijatelja unaokolo ,2 rekao je kralj proroku Natanu: “Evo, ja stojim udvoru od cedra, a Boœja ækrinja stoji pod æatorskimpokrovom.”3 Natan je odgovorio kralju: “Izvedi sve æto ti je usrcu, jer je Gospodin s tobom.”4 Ali joæ u istoj noøi doæla je rijeç GospodinovaNatanu:5 “Idi i kaœi mojem sluzi Davidu: ‘Ovako govori Go-spodin: hoøeæ li mi ti graditi kuøu, da u njoj stanu-jem?6 A ja nisam nikada stanovao u kuøi odonda, kadsam izveo Izraelove sinove iz Egipta, do danaænje-ga dana, nego sam putovao sam okolo i stanovaou æatoru.7 Jesam li, dok sam meåu svima Izraelovim sinovi-ma okolo hodio, komu od sudaca Izraelovih zapo-vjedio, da pastire moj narod Izraela, ikada jednurijeç rekao: ‘Zaæto mi niste sagradili kuøu od ce-dra?’8 Zato kaœi sada mojem sluzi Davidu: ‘Ovako go-vori Gospodin vojska: Ja sam te uzeo s paæe odstada ovaca da budeæ vladar mojem narodu Izra-elu.9 Bio sam s tobom kod svega æto si poduzimao, iuniætio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje, ipribavio ti veliko ime, kako ga samo imaju najveøina zemlji.10 Ja øu odrediti mjesto svojem narodu Izraelu iondje ga postaviti, da mirno prebiva na svojemmjestu i da se viæe ne uznemiruje; ni silnici ga viæeneøe muçiti kao prije.11 Od onoga vremena, kad sam postavio sucenad svojim narodom Izraelom i pribavio sam ti mirpred tvojim neprijateljima. Gospodin ti javlja da øeti on sagraditi kuøu.12 Kad se navræe tvoji dani i poçineæ kod svojihotaca, odredit øu tvojega tjelesnog sina tvojimnasljednikom i utvrdit øu njegovo kraljevstvo.13 On øe sagraditi dom mojem Imenu, i ja øu uçvr-stiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena.14 Ja øu mu biti otac, on neka mi bude sin! Poçini lizlodjela, kaznit øu ga prutom ljudskim i udarcimakako ih zadaju ljudi.15 Ali naklonost moja neøe se nikada odvratiti odnjega, kako sam je odvratio od Saula, koga samuklonio od tebe.16 Kuøa tvoja i kraljevstvo tvoje stajat øe pred to-bom dovijeka. Tvoje øe prijestolje stajati tvrdodovijeka!’ ”17 Po svim ovim rijeçima i po svoj ovoj objavi Na-tan je govorio s Davidu.18 Onda otiæao kralj David, pao pred Gospodinomi pomolio se: “Tko sam ja, Gospodine Boœe? Æto jemoja kuøa, da si me doveo do ovdje?19 I nije ti to joæ bilo dosta, Gospodine Boœe, i ti sikuøi svojega sluge dao obeøanje za daleka vreme-na. Ti si postupao sa mnom kao s velikim çovje-kom, Gospodine Boœe!20 Æto øe ti joæ David reøi! Ta ti znaæ svojega slugu,Gospodine Boœe!21 Zbog svoje rijeçi i po svojem srcu uçinio si sveovo veliko i svojem sluzi dao objavu.22 Zato si tako velik, Gospodine i Boœe, i nitko ti nijejednak, i osim tebe nema Boga po svemu æto smoçuli.

175 2 Samuel23 Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael,zbog koga je Bog doæao da ga iskupi sebi za narod,da mu steçe ime, da za vas izvede velika i çudesnadjela, da ispred tvojega naroda, æto si ga izbavio izEgipta, protjerao narode i njihove bogove?24 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vre-mena kao narod i ti si, Gospodine, postao njihovBog.25 Pa daj Gospodine, Boœe, da se obeøanje æto siga dao svojem sluzi i njegovoj kuøi ispuni za svavremena, i uçini æto si obeøao.26 Onda øe biti tvoje Ime uzveliçano zauvijek, igovorit øe se: ‘Gospodin vojska jest Bog Izraelov,’i kuøa tvojega sluge Davida stajat øe pred tobom.27 Jer ti, Gospodin vojska, Bog Izraelov, objavio sisvojem sluzi: ‘Sagradit øu ti kuøu.’ Zato se tvojsluga usudio tebi upraviti ovu molitvu.28 Tako, Gospodine Boœe, ti si Bog, i rijeçi su tvojeistina, jer si svojem sluzi uçinio ovo sjajno obeøa-nje.29 Budi zato voljan i blagoslovi kuøu svojega slugeda postoji pred tobom zauvijek. Ti si, GospodineBoœe, to obeøao, i neka tvojim blagoslovom budeblagoslovljena kuøa tvojega sluge dovijeka.”

8 I dogodilo se poslije toga, pobijedio je David Filistejce, podjarmio ih i uçinio tako kraj prev-lasti Filistejaca na obali.2 I Moabce je pobio i izmjerio ih uzicom povaljavæiih na zemlju. Dvije uzice izmjerio za one koji su biliodreåeni za smrt, a jednu punu uzicu za one koji suimali ostati na œivotu. Tako su postali Moabci Davi-du podloœni i morali su plaøati danak.3 David je pobijedio i Hadadezera, sina Rehobova,sobskoga kralja, kad se spremio opet uspostavitisvoju vlast na rijeci Eufrat.4 Njemu je David zarobio tisuøu bojnih kola, se-dam stotina konjanika i dvadeset tisuøa pjeæaka.Sve konje bojnih kola dao je David ohromiti; osimæto je ostavio samo toliko za stotinu bojnih kola.5 Kad su Sirijci od Damaska doæli u pomoø Hada-dezeru, sobskom kralju, pobio je David dvadeset idvije tisuøe Sirijaca.6 Potom je namjestio David namjesnike u Dam-asku u Siriji, i Sirijci su postali podloœni Davidu iobvezani na danak. Tako je pomagao Bog Daviduu svemu æto bi poduzimao.7 David je zaplijenio zlatne ætitove æto su ih imalesluge Hadadezerove, i donio ih u Jeruzalem.8 U Betahu Berotaju, gradovima Hadadezerovim,kralj David je zaplijenio veoma mnogo mjedi.9 Kad je Tou, hamatski kralj, doznao, da je Davidpobio svu Hadadezerovu vojsku,10 poslao je Tou svojega sina Jorama kralju Da-vidu da ga pozdravi i zaœeli mu sreøu æto se borioprotiv Hadadezera i pobijedio ga. Hadadezer jebio, naime, ratni protivnik Touov. Joram je doniosobom predmeta od srebra, zlata i mjedi.11 I to je posvetio kralj David Gospodinu zajednosa srebrom i zlatom koje je odredio za posvetu odsvih naroda koje je podjarmio:12 od Sirijaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca,Amaleçana i od plijena Hadadezera, sina Re-hobova, sobskoga kralja.13 Kad se David vratio, stekao je sebi novu slavupobivæi Sirijce–osamnaest tisuøa ljudi u Slanojdolini.14 Onda je namjestio u Edomu posadu, i topostavio posadu u cijelom Edomu, i sav Edom bioje podloœan Davidu. Tako je pomagao GospodinDavidu u svemu æto bi poduzimao.15 Tako je David kraljevao nad svim Izraelom,

çineøi sud i pravdu svemu svojem narodu.16 Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, sinSerujin, a ljetopisac je bio Joæafat, sin Ahiludov.17 Sveøenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Ahime-lek, sin Abiatarov; pisar je bio Seraja.18 Vrhovni zapovjednik nad Keretejcima i Pelete-jcima bio je Benaja, sin Jehojadov. Davidovi sinovibili su namjesnici.

9 Jednoga dana upitao David: “Œivi li joæ tko koji je ostao od Saulove kuøe da bi mu iskazao mi-losråe zbog Jonatana.”2 A bio je u Saulovoj kuøi sluga po imenu Siba.Tako su ga dozvali k Davidu i kralj ga upitao: “Jesili ti Siba?” On je odgovorio: “Jesam, tebi na slu-œbu.”3 Kralj je upitao: “Zar nitko viæe ne œivi od kuøeSaulove komu bi mogao iskazati Boœje milosråe.”Siba je odgovorio kralju: “Œivi joæ sin Jonatanov,koji je hrom na obje noge.”4 A kralj je upitao: “Gdje je?”, Siba je odgovoriokralju: “On je u kuøi Makira, Amielova sina, u Lo-Debaru.”5 Onda je poslao kralj David i dao ga dovesti izkuøe Makira, sina Amielova, iz Lo-Debara.6 I kad je Mefiboæet, sin Jonatanov, unuk Saulov,doæao k Davidu, pao je niçice na svoje lice i poklo-nio se. David mu je rekao: “Mefiboæete!” On jeodgovorio: “Evo tvojega sluge!”7 A David mu je rekao: “Ne boj se, jer øu ti ja zbogtvojega oca Jonatana iskazati milost i natrag øu tidati sve imanje tvojega djeda Saula. Ti øeæ samdovijeka jesti za mojim stolom.”8 Onda se on poklonio i rekao: “Æto je tvoj sluga dase tako brineæ za mrtva psa kao æto sam ja?”9 Nato je dao kralj da doåe sluga Saulov Siba izapovjedio mu: “Sve æto pripada Saulu i cijeloj nje-govoj kuøi predajem sinu tvojega gospodara.10 Ti øeæ mu, sa svojim sinovima i slugama,obraåivati polje i unositi œetvu, da sin tvojega gos-podara mogne œivjeti. Mefiboæet, sin tvojega gos-podara, uvijek øe jesti za mojim stolom.” Siba jeimao petnaest sinova i dvadeset slugu.11 Tada je Siba obeøao kralju: “Kako gospodarkralj zapovjeda svojem sluzi toçno øe tako uçinititvoj sluga. A za Mefiboæeta rekao je kralj: “Onmoœe jesti za mojim stolom kao jedan od kraljevihsinova.”12 Mefiboæet je imao sina po imenu Mika. Svi kojisu stanovali u kuøi Sibinoj bili su na sluœbu Mefi-boæetu.13 Mefiboæet je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijekjeo za kraljevim stolom. A bio je hrom na obje noge.

10 Poslije toga umro je kralj Amonova naroda. Njegov sin Hanun uzaæao je mjesto njega naprijestolje.2 David je mislio: “Imat øu prijateljske odnose sHanunom, sinom Nahaæovim, jer je i njegov otacstajao sa mnom u dobrom odnosu.” I poslao jeDavid i dao mu preko svojih poslanika izreøi svojusuøut zbog njegova oca. I Davidovi poslanici sudoæli u zemlju Amonaca.3 Onda su rekli poglavari Amonaca Hanunu, svo-jem gospodaru: “Misliæ li da David çasti tvojegaoca kad ti æalje poslanike, da te utjeæe? Dapaçe,æalje David svoje poslanike k tebi samo zato dapromotri grad, da ga uhodi i onda da ga razori.”4 Onda je dao Hanun poslanike Davidove uhvatiti,obrijati im pola brade i odsjeøi im haljine po polasve do bokova, i tako ih otpremio.5 Kad su to javili Davidu, poslao im u susret glas-

1762 Samuelnike, jer su ljudi bili teæko pogråeni. Kralj imporuçio: “Ostanite u Jerihonu dok vam opet nar-aste brada; onda doåite kuøi!”6 Kad su Amonci uvidjeli da su se omrazili s Davi-dom, poslali su Amonci i unajmili Sirijce od Bet-Rehoba i Sirijce od Sobe, dvadeset tisuøapjeæaka, od kralja od Maake tisuøu ljudi i dvanaesttisuøa ljudi od stanovnika od Iæ-Toba.7 Çim je to çuo David, poslao je Joaba sa svomvojskom samih junaka.8 Amonci su izaæli i postavili se u bojni red predvratima, a Sirijci od Sobe i Rehoba i ljudi od Iæ-Toba i Maake stajali su za sebe u polju.9 Kad je Joab vidio da mu prijeti napad sprijeda istraga, izabrao je sebi odabrane Izraelce i namje-stio se prema Sirijcima.10 Ostatak vojske predao svojem bratu Abiæaju, iovaj se namjestio prema Amonovu narodu.11 Joab je rekao: “Ako Sirijci budu jaçi od mene,moraæ mi doøi u pomoø. Ako li Amonci budu jaçi odtebe, ja øu tebi doøi u pomoø.12 Samo budi hrabar, i budimo jaki za svoj narod iza gradove svojega Boga. Gospodin neka uçiniæto mu se çini dobro!”13 Tako je Joab, s çetama kojima je zapovjedao,izaæao da udari na Sirijce, oni su pobjegli isprednjega.14 A çim su Amonci vidjeli da su Sirijci nagnuli ubijeg, pobjegli su i oni ispred Abiæaja i povukli se ugrad. Nato je Joab otiæao od Amonaca i otiæao uJeruzalem.15 Kad su vidjeli Sirijci da su ih navladali Izraelci,skupili se opet.16 Hadadezer, dapaçe, dao je podiøi Sirijce s onustranu Rijeke, i oni su otiæli u Helam. A Æobak,Hadadezerov vojskovoåa, iæao je pred njima.17 Kad su to javili Davidu, podigao je on sav Izrael,preæao preko Jordana i otiæao u Helam. A Sirijci senamjestili protiv Davida i pobili se s njim.18 Ali Sirijci su morali nagnuti u bijeg ispred Izrae-laca. David je uniætio od Sirijaca sedam stotinaboraca bojnih kola i çetrdeset tisuøa konjanika. Injihova vojskovoåu Æobaka ondje pogubio.19 Kad su vidjeli svi kraljevi, koji su bili podloœniHadadezeru, da su ih Izraelci razbili, zakljuçili sumir s Izraelom i pokorili mu se. A Sirijci su se çuvalida ubuduøe joæ pomaœu Amoncima.

11 Dogodilo se u proljeøe iduøe godine, u vrijeme kad obiçno kraljevi idu na boj, da je David po-slao Joaba s njegovim ljudima i s cijelim Izraelom;i oni su opustoæili zemlju Amonaca i opkolili Ra-bah. A David je bio ostao u Jeruzalemu.2 Dogodilo se jednu veçer da se David podigao sasvoje postelje i proæetao po krovu kraljevskogdvora. A s krova vidio je œenu gdje se kupa, a œenaje bila vrlo lijepa.3 Onda je kralj poslao propitati se za œenu. Neki sumu rekli: “To je Batæeba, køi Eliamova, œena Hite-jca Urije.”4 Nato je poslao David poslanike i dao ju dovesti.Kad je doæla k njemu, on je legnuo s njom. Poæto sebila oçistila od svoje neçistoøe vratila se u svojukuøu.5 I œena je zatrudnjele, pa poslala i poruçila Dav-idu: “Trudna sam.”6 Onda je isporuçio David Joabu zapovijed:“Poæalji mi Hitejca Uriju!” Joab je poslao Uriju kDavidu.7 Kad je Urija doæao k njemu, upitao ga David kakoje Joab i kako je vojska i kako ide rat.8 Onda je rekao David Uriji: “Idi sada u svoju kuøu

i operi sebi noge!” I kad je Urija ostavio kraljev dvor,iznijeli su za njim kraljevsko jelo.9 Ali je Urija legnuo na vratima kraljevskog dvorakod sluga svojega gospodara, i nije otiæao u svojukuøu.10 Kad su to javili Davidu, govoreøi: “Urija nijeotiæao u svoju kuøu.” Onda je upitao David Uriju:“Nisi li doæao s puta? Zaæto nisi otiæao u svojukuøu?”11 Urija je odgovorio Davidu: “Ækrinja i Izrael i Judaprebivaju u æatorima, i moj gospodar Joab i slugemojega gospodara taboruju na slobodnu polju, pada onda idem ja u svoju kuøu, da jedem i pijem ispavam kod svoje œene? Tako ti bio œiv i tako bilaœiva tvoja duæa, neøu to uçiniti!”12 Onda je rekao David Uriji: “Ostani joæ i danasovdje, a sutra te otpuætam.” Tako je ostao Urija joæonaj i sutraænji dan u Jeruzalemu.13 Kad je na poziv Davidov kod njega jeo i pio, ovajga opojio. A uveçer je otiæao, legnuo na svoju po-stelju kod sluga svojega gospodara da spava i nijeotiæao u svoju kuøu.14 Iduøega jutra napisao je David pismo Joabu iposlao ga po Uriji.15 U pismu je pisao: “Postavite Uriju sprijeda, gdjeje najœeæøi boj, onda se povucite od njega da budepogoåen i padne!”16 I Joab je, kod opsjedanja grada, namjestio Urijuna mjesto gdje je znao da su bili hrabri ljudi.17 Kad su onda graåani izaæli i na Joaba navalili,pali su neki od vojske, od Davidovih ljudi, i HitejacUrija je naæao smrt.18 Onda je Joab poslao k Davidu i javio mu sve ætoje bilo u boju.19 On je dao glasniku zapovijed “Kad pripovjediækralju sve æto je bilo u boju,20 razgnjevit øe se kralj i upitat øe te: ‘Zaæto ste seu boju tako blizu primakli gradu? Zar niste znali dase strijelja sa zida?21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nijeli œena bacila na njega sa zida gornji mlinski ka-men, tako da je umro u Tebesu? Zaæto ste iæli takoblizu zida?” Onda ti samo kaœi: ‘Pao je i tvoj sluga,Hitejac Urija.’ ”22 Glasnik je otiæao i doæavæi, javio Davidu sve ætomu je zapovjedio Joab.23 Glasnik je javio kralju: “Ljudi su bili jaçi od nas iizaæli su protiv nas na slobodno polje, pa smo ihmorali uzbiti do gradskih vrata.24 Onda su strijelci poçeli strijeljati na tvoje sluge,i pritom nekoliko kraljevih sluga je palo i tvoj sluga,Hitejac Urija, naæao je smrt.25 David je odgovorio glasniku: “Javi Joabu ovo:‘Ne uzimaj to k srcu, jer maç proœdire sad ovoga,sad onoga. Bori se samo hrabro protiv grada i ra-zori ga!’ Tako ga ohrabrio!”26 Kad je œena Urijina doznala da je pao njezinmuœ Urija, œalila je za svojim muœem.27 Çim je proælo vrijeme œalovanja, dao ju Daviddovesti u svoju kuøu. Ona mu je postala œena irodila mu sina, ali se Gospodinu nije svidjelo æto jeuçinio David.

12 Onda je poslao Gospodin Natana k Davidu. Kad je on doæao k njemu, rekao mu: “U jed-nom gradu œivjela su dva çovjeka. Jedan je biobogat, drugi siromah.2 Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda.3 Siromah nije imao niæta osim jednu jedinu maluovçicu, koju je bio sebi kupio i hranio ju. Odrasla jeuz njega i uz njegovu djecu. Jela je od njegova za-logaja i pila je iz njegove çaæe, spavala je na njego-

177 2 Samuelvim prsima i bila mu je kao køi.4 Kad je jednoga dana doæao netko u posjetbogatomu çovjeku, njemu je bilo œao uzeti izmeåusvojih ovaca i goveda, da pripravi gozbu gostu kojiga je posjetio; nego je uzeo ovcu siromaænoga ço-vjeka i pripravio gostu koji se bio svratio k njemu.”5 David se vrlo razgnjevio na toga çovjeka i rekaoNatanu: “Tako mi œivoga Gospodina, zasluœio jesmrt taj çovjek koji je to uçinio!6 Ovcu øe çetverostruko naknaditi, jer je tako radioi nije bio milosrdan!”7 Natan je odgovorio Davidu: “Ti si taj çovjek!‘Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Ja sam tepomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavioiz ruke Saulove.8 Dao sam ti kuøu tvojega gospodara i œene tvo-jega gospodara na tvoje krilo. Predao sam ti kuøuIzraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dao bih ti joæviæe.9 Zaæto si prezreo zapovijed Gospodinovu i uçinioto æto mu nije bilo po volji? Hitejca Uriju ubio simaçem i njegovu œenu uzeo sebi za œenu, i njega sidao ubiti maçem Amonaca.10 Zato sada se neøe nikada odmaknuti maç odtvoje kuøe, jer si prezreo mene i uzeo œenu HitejcaUrije sebi za œenu.’11 Ovako govori Gospodin: ‘Evo, ja øu dati da potvojoj vlastitoj kuøi doåe zlo na tebe. Uzet øu ti tvojeœene pred tvojim oçima i dat øu ih drugomu. On øe,na vidiku sunca, ondje zlo çiniti sa œenama tvojim.12 Ti si doduæe çinio tajno, ali øu ja ovu prijetnjuizvesti pred oçima svega Izraela i po bijelom danu.’”13 Onda je rekao David Natanu: “Sagrijeæio samGospodinu.” Natan je odgovorio Davidu: “I Gospo-din je tebi oprostio tvoj grijeh; neøeæ umrijeti.14 Ali, jer si tim djelom bio povodom spoticanjaGospodinovim neprijateljima, umrijet øe sin koji tise rodio.”15 Potom se Natan vratio u svoju kuøu. A Gospo-din je udario boleæøu dijete koje je bila rodila Davi-du œena Urijina.16 Onda je David usrdno molio za djeçaka, mnogoje postio, vraøao se kuøi i noøu bi spavao na zemlji.17 Starjeæine na dvoru dolazile bi k njemu, nagov-arajuøi ga da ustane sa zemlje, ali on nije htio i nijes njima niæta jeo.18 I dogodilo se sedmoga dana dijete je umrlo.Davidovi dvorani su mu se bojali javiti za smrt dje-teta. Mislili su: “Dok je dijete joæ bilo na œivotu, nijenas sluæao kad smo htjeli s njim govoriti. Kako mumoœemo sada javiti da je dijete mrtvo? On bimogao uçiniti zlo.”19 Kad je David vidio da njegove sluge æapøumeåu sobom, dosjetio se David da je dijete umrlo.Zato je upitao David svoje sluge: “Je li dijetemrtvo?” Oni su mu odgovorili: “Mrtvo je.”20 I David je ustao je sa zemlje, umio se i namazao,promijenio haljine i otiæao u Gospodinov dom dase pokloni. Kad se bio vratio u svoju kuøu, zamolioda mu donesu jesti; i on je jeo.21 Njegove sluge upitale su ga: “Kakvo je to pos-tupanje i ponaæanje? Kad je dijete joæ œivjelo, pos-tio si zbog njega i plakao a sad, kad je dijete umrlo,ustajeæ i opet jedeæ.”22 On je odgovorio “Kad je dijete joæ œivjelo, postiosam zbog njega i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna,moœe mi se smilovati Gospodin da dijete ostane naœivotu!’23 Sad je mrtvo i zaæto bih sad joæ postio? Mogu liga opet povratiti, i ja øu otiøi k njemu, a ono se nevraøa k meni.”

24 David je tjeæio svoju œenu Batæebu, iæao je k njoji leœao s njom. Ona mu rodila sina i on ga nazvaoSalomon. Gospodin ga zamilovao,25 i dao ga preko proroka Natana zbog Gospodinanazvati Jedidija.26 Joab je udario na Rabah amonskoga naroda iosvojio kraljevski grad.27 Nato poslao Joab poslanike k Davidu i javio mu:“Udario sam na Rabah i zauzeo sam grad s vo-dovodom.28 Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli grad i za-uzmi ga, da ja ne zauzmem grad, i da se ne pro-zove mojim imenom.”29 I podigao David sve ljude, otiæao na Rabah,udario na njega i osvojio ga.30 Uzeo krunu njihovu kralju s glave. Imala je vri-jednost od jednog talenta zlata i dragoga kamenjai pristajala je glavi Davidovoj. On je odnio iz gradavrlo obilat plijen.31 Narod koji je stanovao u njemu dao izvesti,staviti ga na pile, na œeljezne brane i na œeljeznesjekire, i da radi na peøima gdje se peku opeke.Tako je uçinio sa svim ostalim gradovimaAmonaca. Onda se vratio David sa svim ljudstvomu Jeruzalem.

13 Poslije toga Absalom, sin Davidov, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru, a Amnon sinDavidov, zavolio ju.2 Toliko je tugovao Amnon da se razbolio zbogsvoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, tose Amnonu çinilo nemoguøe da se s njom moœeikako druœiti.3 A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba,sina Æimea, brata Davidova. Jonadab je bio vrlodomiæljat çovjek.4 On ga je upitao: “Zaæto izgledaæ svako jutro takojadno, kraljev sine? Neøeæ li mi to povjeriti?” Am-non mu odgovorio: “Ljubim Tamaru, sestru svoje-ga brata Absaloma.”5 Jonadab mu rekao: “Lezi u svoju postelju i pravise bolestan. Kad onda doåe tvoj otac da te posjeti,zamoli ga: ‘Daj ipak neka doåe moja sestra Ta-mara i neka mi dade æto jesti! Kad bi ona predmojim oçima pripravila jelo, da ja to mogu vidjeti,uzeo bih rado jelo iz njezine ruke.’ ”6 Amnon je legnuo u svoju postelju i uçinio se bo-lestan. Kad je doæao kralj da ga posjeti, zamolioAmnon kralja: “Daj, ipak, neka doåe moja sestraTamara i pred mojim oçima neka ispeçe koji kolaç,da ih mogu jesti iz njezine ruke!”7 David je poslao k Tamarinoj kuøi i poruçio: “Doåiu stan svojega brata Amnona i pripravi mu jelo!”8 Tamara je otiæla u stan svojega brata Amnona.Dok je on leœao u postelji, uzela ona braæna, zam-ijesila ga, pripravila ga pred njegovim oçima i is-pekla kolaçe.9 Onda uzela tavicu i stavila pred njega, ali Amnonnije htio jesti. Onda je rekao Amnon: “Neka sviizaåu van!” I oni se svi udaljili ispred njega.10 Onda je rekao Amnon Tamari “Donesi to jelo usobu da jedem iz tvoje ruke!” Tamara je uzelakolaçe, koje je bila pripravila, i donijela ih svojembratu Amnonu u sobu.11 A kad mu je pruœila, on ju uhvatio i rekao joj:“Hodi, lezi uza me, draga sestro!”12 Ona mu je odgovorila: “Ali ne, brate moj, neobeæçaæøuj me, jer takvo æto ne smije se çiniti uIzraelu. Ne çini takve sramote!13 Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti bi bio uIzraelu kao nepoæten çovjek, ali ipak govori jedan-put s kraljem! On me neøe tebi uskratiti.”

1782 Samuel14 Ali je on nije htio posluæati, nego ju svladao isilovao.15 Potom ju Amnon jako omrznuo, te mrœnja, kojuje osjeøao prema njoj, bila je veøa od ljubavi, kojuje prije imao prema njoj. I viknuo joj Amnon: “Us-tani i odlazi!”16 Ona mu odgovorila: “To je veøe zlo koje mi sadaçiniæ kad me tjeraæ, negoli æto si mi prije uçinio.” Aliju on nije htio posluæati.17 Onda je on pozvao momka koji ga je sluœio irekao mu: “Evo, izvedi ovu van i zakljuçaj za njomvrata!”18 Ona je imala na sebi æarenu haljinu, jer tako suse od davnine odijevale kraljevske køeri dok subile neudane. Sluga je izveo van i zakljuçao zanjom vrata.19 A Tamara se posula po glavi pepelom, razdrlaæarenu haljinu koju je imala na sebi, stavila ruku naglavu i otiæla odatle jauçuøi.20 Njezin brat Absalom rekao joj: “Je li tvoj bratAmnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, buditiha, jer on ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!” I tako jeostala Tamara neudana u kuøi svojega brata Ab-saloma.21 Kad je kralj David doznao sav taj sluçaj, vrlo serazgnjevio.22 A Absalom nije viæe progovorio s Amnonom ni-jedne rijeçi, ni u zlu ni u dobru, jer je Absalom zam-rzio Amnona æto mu je bio obeæçastio sestruTamaru.23 I dogodilo se poslije dvije godine, kad je Absa-lom imao striœenje ovaca u Baal-Hazoru, koji leœikod Efraima, pozvao Absalom sve kraljeve sinove.24 I otiæao Absalom kralju i rekao: “Evo, tvoj slugaima striœenje ovaca. A kralj øe i njegovi ljudi poøi sasvojim slugom.”25 Kralj je rekao Absalomu: “Nemoj, moj sine, nesmijemo svi skupa doøi, jer øemo ti biti na teret.”Premda je navaljivao na njega, nije htio poøi, negoga otpustio.26 Absalom je zamolio: “Kad ti eto neøeæ, a ondaneka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon!”Kralj ga je upitao: “Zaæto da on ide s tobom?”27 Ali kad je Absalom navalio na njega, poslao jeon Amnona i s njim sve kraljevske sinove.28 I Absalom je zapovjedio svojim slugama: “Pazi-te sad, kad se srce Amnonu razveseli od vina i javam viknem: ‘Posijecite Amnona,’ i onda ga ubijte!Ne bojte se, ja sam koji vam je to zapovjedio. Bu-dite srçani i pokaœite se kao hrabri junaci!”29 Sluge Absalomove su uçinile s Amnonom takokako im je zapovjedio Absalom. Onda su skoçili svikraljevski sinovi, pojahali svaki svoju mazgu i pob-jegli.30 I dogodilo se, dok su joæ na putu, da je veø biodopro glas do Davida da je Absalom pobio sve kra-ljevske sinove, da nije ostao od njih ni jedan na œi-votu.31 Kralj je ustao, razderao svoje haljine i bacio sena zemlju. I sve njegove sluge stajale su oko njegas razdrtim haljinama.32 Odgovorio je Jonadab, sin Æimea, brata Davi-dova, govoreøi: “Moj gospodar neka ne govori dasu pobili sve kraljeve mlade sinove! Samo je Am-non mrtav, jer je zlo leglo na lice Absalomovo odonoga dana kad je Amnon bio obeæçastio svojusestru Tamaru.33 Sada neka moj gospodar i kralj ne uzima to ksrcu i neka ne govori da su svi kraljevi sinovi mrtvi,samo je Amnon poginuo.34 A Absalom je pobjegao.” Kad je momak nastraœi podigao oçi, opazio je mnoge ljude na putu u

Horonaim gdje silaze niz brijeg,35 Jonadab je rekao kralju: “Vidiæ li, kraljevi sinovidolaze, kako je rekao tvoj sluga, tako je.”36 Jedva je izgovorio, pojavili se kraljevi sinovi iudarili u glasan plaç. I kralj i sve njegove slugepoçeli su glasno i jako plakati.37 A Absalom je bio pobjegao i otiæao k Talmaju,sinu Amihudovu, geæurskom kralju. David jetugovao za svojim sinom svaki dan.38 Poæto je Absalom bio pobjegao i u doæaoGeæur, ostao je ondje tri godine.39 Kralj David prestao se srditi zbog Absaloma, jerse bio pomirio s tim, da je umro Amnon.

14 Tako je Joab, sin Serujin, opazio da se kra- ljevo srce opet okrenulo k Absalomu.2 Poslao Joab u Tekou i odande doveo lukavuœenu, i rekao joj: “Uçini se kao da bi bila u œalosti,odjeni œalobne haljine i nemoj se namazati uljem,nego se ponaæaj kao œena koja odavna œali zamrtvim!3 Idi tako kralju i govori mu ovako!” I Joab je staviorijeçi u njezina usta.4 Œena Tekoanka otiæla je kralju, bacila se na ze-mlju niçice na svoje lice, poklonila mu se i zamolila:“Pomozi, kralju!”5 Kad je kralj upitao: “Æto œeliæ?”, odgovorila jeona: “Ah, udovica sam, umro mi je muœ.6 Tvoja sluækinja imala je dva sina. Posvadili su seu polju i nije bilo nikoga da ih razvadi, te jedanudario na drugoga i ubio ga.7 Sada se digla sva obitelj na tvoju sluækinju i zahti-jeva: ‘Daj bratoubojicu da ga pogubimo za njegovœivota brata koga je ubio, i da tako uklonimobaætinika!’ Tako hoøe da ugase iskru koja mi je os-tala, i mojem muœu da ne ostane ni imena ni po-tomstva na zemlji.”8 Onda je kralj rekao œeni: “Idi svojoj kuøi i ja øunarediti za te.”9 A œena Tekoanka odgovorila je kralju: “Na meni,moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leœi krivnjazlodjela. Kralja i njegovo prijestolje ne pogaåaodgovornost.”10 Nato je odgovorio kralj: “Tko neæto hoøe odtebe, dovedi ga k meni i neøe te se viæe dotaknuti!”11 Ona je nastavila: “Neka se zakune kralj predGospodinom, svojim Bogom, da krvni osvetnikneøe zlo poçiniti i da neøe ubiti mojega sina!” On jeobeøao: “Tako mi œivoga Gospodina, tvojem sinuneøe ni jedna dlaka pasti s glave.”12 Onda je rekla œena: “Smije li tvoja sluækinja joæjednu rijeç upraviti gospodaru kralju?” On je rekao:“Govori!”13 Onda je rekla œena: “Zaæto snujeæ i protivBoœjega naroda? Kad je kralj tako govori, ondakao da je kriv æto ne puæta da se natrag vrati njegovprognani sin.14 Jer mi moramo, doduæe, umrijeti i bit øemo kaovoda æto se prolije na zemlju i viæe se ne moœeskupiti, ali Bog ne grabi duæu, nego ozbiljnopomiælja na to da prognanik ne ostane prognan odnjega.15 Razlog, zbog kojega sam doæla reøi ovo gospo-daru kralju, bio je taj æto su me prestraæili ljudi. Zatoje pomislila tvoja sluækinja: “Moram ipak jedanputgovoriti s kraljem, moœda kralj ispuni molbu svojesluækinje.16 Jer øe kralj posluæati mene i izbaviti svojusluækinju iz ruke çovjeka koji hoøe mene i mojegasina ukloniti iz baætinstva Boœjega.’17 Zato je pomislila tvoja sluækinja: ‘Rijeç mojegagospodara i kralja bit øe mi na umirenje, jer je moj

179 2 Samuelgospodar i kralj kao anåeo Boœji, te sluæa dobro izlo. Gospodin, tvoj Bog, neka bude s tobom!’�”18 Nato je odgovorio kralj œeni, govoreøi: “Nemojtajiti od mene æto øu te pitati!” Œena je rekla: “Mojgospodar i kralj neka samo govori!”19 Onda je upitao kralj: “Da nije ruka Joabova u igrikod ove stvari?” Odgovorila je œena rekavæi: “Takoœiv bio, moj gospodaru i kralju, ne moœe se ni nade-sno ni nalijevo od svega æto je rekao moj gospodari kralj! Jest, tvoj sluga Joab zapovjedio mi je isluækinji tvojoj stavio u usta sve ove rijeçi.20 Da stvari dade drugo lice, sluga je tvoj Joab takouçinio, ali je moj gospodar tako mudar kao anåeoBoœji, koji zna sve æto se dogaåa na zemlji.”21 Potom je kralj rekao Joabu: “Pa eto, ispunja-vam tvoju molbu. Stoga idi i dovedi mladogaçovjeka, Absaloma!”22 Joab se bacio licem na zemlju, poklonio se içestitao kralju. Onda je rekao Joab: “Danas je vidiotvoj sluga da kod tebe, moj gospodaru i kralju, sto-jim u milosti, jer je kralj ispunio molbu svojegasluge.”23 Joab se podigao, otiæao u Geæur i doveo natragu Jeruzalem Absaloma.24 A kralj je rekao: “Neka ide u svoju kuøu i neka mine dolazi na oçi!” I povukao se Absalom u svoj stani nije se viæe nikada pojavio pred kraljem.25 U svem Izraelu nije bilo çovjeka koga su zbognjegove ljepote toliko hvalili kao Absaloma. Odpete do tjemena nije bilo na njemu mane.26 Kad bi sebi dao æiæati glavu–a dao ju je æiæatiposlije svake godine, postala bi mu odviæe teæka–njegova kosa na glavi, kad ju je dao æiæati, vagalaje dvjesta æekela po kraljevskoj teœini.27 Absalomu su se tri sina i jedna køi po imenuTamara. Ona je bila vrlo lijepa œena.28 Absalom je proboravio dvije godine u Jeruzale-mu, a da nije vidio kraljeva lica.29 Onda je Absalom poslao po Joaba da ga poæa-lje kralju, ali on nije htio poøi k njemu. Kad je poslaopo drugi put, nije htio opet doøi.30 Absalom je zapovjedio svojim slugama: “Znate,Joab ima njivu pokraj moje i na njoj je jeçam; iditei zapalite ju!” I zapalili su sluge Absalomove onunjivu.31 Sada se podigao Joab, otiæao k Absalomu ukuøu i upitao ga: “Zaæto su tvoje sluge zapalilemoju njivu?”32 Absalom je odgovorio Joabu: “Eto, slao sam ktebi i poruçio ti: ‘Hodi ovamo, htio bih te poslati kra-lju da upitaæ zaæto sam se vratio iz Geæura? Bilo biza me bolje da sam joæ ondje.’ A sada bih htiostupiti pred kralja. Ako ima kakva krivnja zlodjelana meni, neka me pogubi!”33 Tako je Joab otiæao kralju i pripovjedio mu æto jei kako je. Kad je dao dozvati Absaloma, on je doæaokralju, bacio se pred kraljem na svoje lice niçice nazemlju, i kralj je poljubio Absaloma.

15 Poslije toga Absalom je sebi nabavio bojnih kola i konja, uz to pedeset ljudi koji su trçalipred njim.2 Rano ujutro stajao bi Absalom na putu kraj vrata.Svakoga, koji je imao parnicu i htio poøi kralju nasud, Absalom bi dozvao k sebi i upitao: “Iz kojegasi grada?” Kad bi onaj odgovorio: “Sluga je tvoj iztoga i toga Izraelova plemena.”3 Onda bi mu rekao Absalom: “Eto, tvoja je stvardobra i pravedna, ali te nema tko sasluæati kodkralja.”4 Absalom bi joæ rekao: “Kad bi se mene postaviloza suca u zemlji, svaki koji ima parnicu ili kakav

pravni posao, mogao bi doøi k meni i ja bih mu veøpribavio njegovo pravo.”5 I kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni, on bipruœio svoju ruku, te bi ga privukao k sebi i poljubioga.6 Tako je çinio Absalom sa svim Izraelovim si-novima koji su dolazili kralju da im sudi. S tim jeAbsalom primamljivao srca Izraelovih ljudi.7 Dogodilo se nakon çetrdeset godina, Absalom jerekao kralju: “Htio bih otiøi i u Hebronu izvræiti svojzavjet æto sam ga uçinio Gospodinu.”8 Jer kad sam boravio u Geæuru u Siriji, uçinio jetvoj sluga ovaj zavjet: “Ako dade Gospodin, te sevratim u Jeruzalem, prinijet øu Gospodinu œrtvu.”9 Kralj mu odgovorio: “Idi s mirom!” I Absalom sezaputio i otiæao u Hebron.10 Poslao je tajne glasnike svim Izraelovim ple-menima i poruçi : “Çim çujete trube da zatrube,poviçite: “Absalom je kralj u Hebronu!”11 S Absalomom otiælo je dvjesta ljudi iz Jeruzal-ema, koji su bili pozvani i bezazleno poæli, a da nisuniæta slutili.12 Absalom je dao dovesti na prinoæenje œrtava iGilonjanca Ahitofela, savjetnika Davidova, iz nje-gova grada Gilaha. Tako je buna dobila na jakosti,i sve viæe ljudi prikljuçivalo se Absalomu.13 Onda je stigao k Davidu glasnik i javio: “SrcaIzraelaca pristali su za Absalomom.”14 Nato je David zapovjedio svim svojim slugama,koji su bili kod njega u Jeruzalemu: “Ustajte!Bjeœimo, jer inaçe neøemo pobjeøi od Absaloma.Brœe se spremite na put! Inaçe, pohitjet øe on idostignut øe nas, stavit øe na nas zlo i udarit øegrad oætricom maça.”15 Kraljeve sluge su odgovorile kralju: “Sve up-ravo tako kako œeli gospodar i kralj i mi smo tvojepokorne sluge.”16 Tako je otiæao kralj i sav dvor za njim. Samodeset œena suloœnica ostavio kralj da çuvaju kuøu.17 Kralj je otiæao i svi ljudi za njim i zaustavili se kodposljednje kuøe.18 Sve njegove sluge proælo su mimo njega. SviKeretejci i Peletejci, svi Gitejci, æest stotina ljudi,koji su bili poæli za njim iz Gata, proæli su mimonjega.19 Itaju Gitejcu rekao je kralj: “Zaæto øeæ i ti iøi snama? Vrati se i ostani kod kralja, pa ti si doæljak isam si prognan iz svoje domovine.20 Juçer si doæao, i danas da te uzimam da sepotucaæ s nama, a da ne znaæ kamo ja idem. Vratise i odvedi natrag svoju braøu! Istina i milosråeneka budu s tobom!”21 Ali Itaj je odgovorio kralju: “Tako mi œivoga Go-spodina, i tebe samoga moj gospodaru i kralju!Ondje gdje bude moj gospodar i kralj, bilo na smrtili na œivot, bit øe i tvoj sluga!”22 Onda je rekao David Itaju: “Idi prijeko!” I tako jeproæao Itaj Gitejac sa svima svojim ljudima i sasvom pratnjom koja je bila s njim.23 Sve je puçanstvo plakalo iza glasa kad su prola-zili svi ljudi. Nato je preæao kralj preko potoka Kid-rona, a i sav je narod poæao u pravcu premapustinji.24 I Sadok je bio kod njega sa svim Levitima koji sunosili ækrinju Boœjega zavjeta. Oni su spustili Boœjuækrinju, i Abiatar je œrtvovao, dok je sav narod biozavræio izlazak iz grada.25 Potom je rekao kralj Sadoku: “Nosi Boœjuækrinju natrag u grad! Ako naåem milost u oçimaGospodinovim, on øe me dovesti natrag i dat øe mida opet vidim njega i njegov stan.26 Ako li rekne ovo: ‘Nisi mi po volji,’ evo me, neka

1802 Samueluçini sa mnom æto mu se çini dobro!”27 Onda je joæ rekao kralj sveøeniku Sadoku: “Tiuviåaæ to, vrati se mirno u grad i s vama oba sinavaæa: tvoj sin Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov!28 Evo, ja øu çekati na gazovima pustinje dok nedoåe vaæ glasnik i donese mi vijest.”29 Onda su Sadok i Abiatar odnijeli Boœju ækrinjunatrag u Jeruzalem i ostali ondje.30 A David se penjao uz Maslinsku goru, plaçuøi ipokrivene glave iæao je gore i hodao je bos. I sviljudi, koji su bili s njim, bili su svaki pokrili svojuglavu. Neprestano plaçuøi penjali se gore.31 Kad su javili Davidu da je Ahitofel meåu bun-tovnicima kod Absaloma, povikao je David: “OGospodine, obezumi savjet Ahitofelov!”32 Kad je David doæao na vrh gore, gdje je bioobiçaj çastiti Boga, susreo ga iznenada ArkijaninHuæaj razdrte haljine i glave posute prahom.33 David mu rekao: “Ako poåeæ sa mnom, samo simi na teret.34 Ali ako se vratiæ u grad i rekneæ Absalomu:‘Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio slugatvojem ocu, tako sam sada sluga tebi;’–ondamoœeæ razbiti savjet Ahitofelov.35 I sveøenici Sadok i Abiatar bit øe ondje s tobom.Sve æto çujeæ iz kraljevskog dvora, priopøi sveøe-nicima Sadoku i Abiataru.36 Oni imaju ondje kod sebe svoja oba sina, Ahi-maasa, sina Sadokova i Jonatana, sina Abia-tarova. Po njima mi javljajte sve æto doçujete.”37 I tako je otiæao Davidov prijatelj Huæaj u grad,kad je Absalom upravo uæao u Jeruzalem.

16 David je upravo vrh prekoraçio kad mu doæao mu u susret Siba, momak Mefiboæetov, s dvaosedlana magarca. Oni su nosili dvjesta kruhova,stotinu suhih grozdova, stotinu voønjaça i mijehvina.2 Kralj je upitao Sibu: “Æto øeæ s tim?” Siba jeodgovorio: “Magarci su za obitelj kraljevu da jaæe,kruhovi i voøe da jedu momci, a vino da piju oni kojise umore u pustinji,”3 Kralj je upitao: “Gdje je sin tvojega gospodara?”Siba je odgovorio kralju “On je ostao u Jeruzale-mu, jer je mislio: ‘Danas øe mi kuøa Izraelova vratitikraljevstvo mojega oca.’�”4 Onda je kralj rekao Sibi: “Tvoje neka bude sve ætoposjeduje Mefiboæet!” Siba je odgovorio: “Bacamse niçice, jer sam naæao milost u tvojim oçima,gospodaru kralju!”5 Kad je kralj David bio stigao u Bahurim, izaæao jeodande çovjek od roda kuøe Saulove, po imenuÆimej, sin Gerin. On se pribliœavao ruœno psujuøi.6 Pritom se bacao kamenjem na Davida i na slugekralja Davida, na narod i ratnike s desne i s lijevestrane.7 Ovako Æimej je psovao: “Odlazi, odlazi, ti kr-vopijo, ti niætarijo!8 Sad donosi Gospodin na tebe krv kuøe Saulove,na çije mjesto si sebe uçinio kraljem. Gospodinpredaje kraljevstvo tvojem sinu Absalomu. Ti si,eto, pao u nesreøu jer si krvopija.”9 Onda je rekao Abiæaj, sin Serujin, kralju: “Zaætoda psuje ovaj mrtvi pas mojega gospodara i kralja?Pusti me da mu skinem glavu!”10 Ali kralj je rekao: “Æto ja imam s vama, Serujinisinovi? Kad on tako psuje i Gospodin ga nadah-nuo: ‘Psuj Davida!,’ tko smije onda pitati: ‘Zaætotako çiniæ?’ ”11 Onda je rekao David Abiæaju i svim svojim slu-gama: “Kad moj tjelesni sin traœi tvoj œivot, a kakoneøe ovaj sin Benjaminov? Pustite ga neka psuje,

jer mu je to udahnuo Gospodin.12 Moœda pogleda Gospodin na moju nevolju i daomi Gospodin sreøu za psovku æto me bije danas.”13 I tako je David sa svojim ljudima iæao dalje. AÆimej je iæao pokraj gore naprema njemu i ne-prestano ga psovao, bacao se kamenjem na njegai zasipao ga praæinom.14 Napokon je doæao kralj sa svim narodom, kojiga je pratio, do cilja umoran; ondje su se odmorili.15 Meåutim Absalom je bio sa svim Izraelovim si-novima stigao u Jeruzalem; Ahitofel ga je pratio.16 Kad Arkijanin Huæaj, prijatelj Davidov, doæao jek Absalomu, povikao je Huæaj Absalomu: “Œiviokralj! Œivio kralj!”17 Absalom je odgovorio Huæaju: “Je li to tvojavjernost prema tvojemu prijatelju? Zaæto nisiotiæao s svojim prijateljem?”18 A Huæaj je odgovorio Absalomu: “Ne, negokoga su izabrali Gospodin i narod i svi Izraelovi si-novi, njegov sam ja, i kod njega øu ostati.19 Povrh toga, komu da sluœim? Zar ne njegovomsinu? Kako sam sluœio tvojem ocu, tako øu sluœiti itebi.”20 Onda je Absalom rekao Ahitofelu: “Dajte misvoj savjet æto da çinimo”,21 Odgovorio je Ahitofel Absalomu: “Uåi k suloœni-cama svojega oca, koje je ostavio da çuvaju kuøu!Kad çuje sav Izrael, da si se posve posvadio sasvojim ocem, ohrabrit øe se svi tvoji sljedbenici.”22 I tako razapnuo Absalom æator na krovu, i Absa-lom je uæao pred oçima svega Izraela k suloœni-cama svojega oca.23 Savjet, naime, æto bi ga dao Ahitofel vrijedio jeonda toliko kao da bi tko upitao Boga. Toliko je vri-jedio svaki savjet Ahitofelov i u Davida i u Absa-loma.

17 Nato je predloœio Ahitofel Absalomu: “Hoøu izabrati sebi dvanaest tisuøa ljudi, da joæ ovenoøi idem u potjeru za Davidom.2 Ja øu ga stiøi, jer je posve izmoren, i prepast øuga. Sva øe vojska, koja je s njim, pobjeøi i ja moguubiti kralja samoga.3 Onda øu dovesti svu vojsku k tebi. Kad se sviratnici, kao æto œeliæ, povrate, zavladat øe mir usvemu narodu.”4 Taj je savjet bio po volji Absalomu i svima Izra-elovim starjeæinama.5 Ipak je zapovjedio Absalom: “Neka se joæ do-zove Arkijanin Huæaj, da çujemo æto øe on reøi.”6 Kad je doæao Huæaj k Absalomu, priopøio mu Ab-salom: “Tako je svjetovao Ahitofel, imamo li izvestinjegov prijedlog? Ako ne, govori ti!”7 A Huæaj je odgovorio Absalomu: “Savjet Ahitofe-lov nije ovaj put dobar.”8 I Huæaj je nastavio: “Ti znaæ da su junaci tvoj otaci njegovi ljudi, puni ljute srçanosti kao medvjedicau polju kad joj otmu medvjediøe. Uz to je tvoj otacbojnik koji s ljudima ne drœi noønoga sna.9 On se sada sigurno sakrio u kakvu jamu ili gdjedrugdje. Pa ako odmah u poçetku neki padnu, ljudito çuju, reøi øe: ‘Pristaæe Absalomove su pora-œene.’10 Onda øe i najhrabriji, koji imaju srce kao lav,izgubiti srçanost, jer sav Izrael zna da je tvoj otacjunak i da su hrabri ljudi njegovi pratioci.11 Zato ja svjetujem da skupiæ k sebi sav Izraelovnarod od Dana do Beer-Æebe, da ih bude kaopijeska na moru, pa ti glavom s njima poåi u boj!12 Kad ga onda zateçemo na mjestu gdje se up-ravo nalazi, mi øemo napasti na njega, kao ætorosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi, koji su s

181 2 Samuelnjim, neøe ostati ni jedan.13 Povuçe li se u koji grad, sav øe Izrael opasatiuœadima taj grad, pa øemo ga svuøi u dolinu da seviæe ni kamençiø ne naåe ondje.”14 Onda su izjavili Absalom i svi Izraelovi sinovi:“Savjet Arkijanina Huæaja bolji je nego savjet Ahi-tofelov.” Gospodin je, naime, bio tako odredio da jedobar savjet Ahitofelov bio odbaçen, jer je Gospo-din htio navuøi zlo na Absaloma.15 Huæaj je javio sveøenicima Sadoku i Abiataru:“Tako i tako svjetovao Ahitofel Absalomu i starjeæi-ne izraelske, a ja sam svjetovao tako i tako.16 Sad poæaljite brœe Davidu ovaj glas: ‘Ne noøujviæe kod gazova u pustinji, nego prijeåi prijeko! In-açe øe dostiøi pogibija kralja i sve ljude koji su snjim.’ ”17 Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod stu-denca Rogela. Jedna sluækinja doæla je ondje idonijela im vijest. Oni su onda imali odnijeti glaskralju Davidu, jer se nisu smjeli pokazati ni uøi ugrad.18 Ali ih je vidio jedan djeçak i javio to Absalomu.Onda su oni obojica brœe pribjegli u kuøu jednogaçovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svoje-mu dvoriætu, u koji se oni spustili.19 Œena je uzela pokrivaç i razastrla ga povrh stu-denca. Povrh toga razasula stuçenoga zrnja, takoda se nije moglo niæta opaziti.20 Kad su ljudi Absalomovi doæli k œeni u kuøu,upitali su ju: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Œena imje odgovorila: “Otiæli su k vodi.” I oni su traœili, a nisunaæli niæta i vratili se natrag u Jeruzalem.21 Çim su bili otiæli, izaæli su oni iz studenca, otiælisu i javili kralju Davidu. Rekli su Davidu: “Ustanite!Prijeåite brœe preko vode, jer je tako i takosvjetovao Ahitofel protiv vas.”22 Odmah je ustao David sa svim ljudima koji subili s njim, i preæao je preko Jordana. Kad je jutroosvanulo, bili su svi do posljednjeg çovjeka proælipreko Jordana.23 Kad je vidio Ahitofel da se nije uçinilo kako je onsvjetovao, osedlao je magarca i zaputio se kuøi usvoj grad. Poæto je zapovjedio za svoju kuøu,objesio se i tako je on umro. Bio je pokopan u grobusvojega oca.24 David je veø bio stigao u Mahanaim kad je Ab-salom sa svim Izraelovim sinovima, koji su bili snjim, preæao preko Jordana.25 Na mjesto Joabovo bio je Absalom postavioAmasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom.Amasa je bio sin nekoga Izraelca, komu je bilo imeJitra. Ovaj je bio imao odnose s Abigailom, køerjuNahaæovom, sestrom Seruje, majke Joabove.26 Izraelovi sinovi, pod Absalomom, utaborili se uzemlji Gileadu.27 Kad je David doæao u Mahanaim, onda Sobi, sinNahaæov iz amonskoga grada Rabahe, i Makir, sinAmielov iz Lo-Debara, i Gileadovac Barzilaj izRogelima,28 donijeli su mu postelja, lonaca, zemljanih po-suda, pæenice, jeçma, braæna, prekrupe, boba,leøe, prœenih zrna,29 meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira. Oni su toponudili Davidu i njegovim ljudima da jedu, jer sumislili: “Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se ioœednjeli.”

18 David je prebroji ljude, koji su bili s njim i po- stavio im voåe nad tisuøom i nad stotinom.2 Treøinu vojske postavio je pod zapovijed Jo-abovu, treøinu pod Abiæaja, sina Serujina i brataJoabova, i treøinu pod Itaja Gitejca. Kralj je rekao

ljudima: “I ja øu iøi s vama”,3 A ljudi su odgovorili: “Ti ne smijeæ iøi, jer kad mibjeœimo, neøe mariti za nas. Kad bi i nas pola palo,ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuøa.I bolje je da nam ti pomaœeæ iz grada.”4 Kralj im rekao: “Æto vam se çini da je dobro, uçinitøu.” Nato je kralj stao kod vrata i sva je vojska izla-zila po stotinu i po tisuøu.5 A Joabu, Abiæaju i Itaju zapovjedio je kralj. “Çu-vajte mi mladoga Absaloma!” Sva je vojska bilasvjedok kako je kralj zapovjedio svim voåama zaAbsaloma.6 Tako je izaæla vojska u polje protiv Izraela, i uæumi Efraimovoj zametnula se bitka.7 Ondje su Izraelovi sinovi bili potuçeni od Davi-dovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan teœak porazizgubivæi dvadeset tisuøa ljudi.8 Boj se raæirio po svoj tamoænjoj okolici. Æuma jeviæe proœdrla ljudi nego æto u onaj dan pobio maç.9 Sluçajno je doæao Absalom Davidovim ljudimana oçi. Absalom je jahao na mazgi. Kad je mazganaiæla pod granje velikog hrasta, ostao je on gla-vom viseøi o hrastu i ledbio je izmeåu neba i zemljedok je mazga otrçala ispod njega.10 Nato neki çovjek je to vidio i javio Joabu: “Vidiosam Absaloma gdje visi o hrastu.”11 Joab je rekao çovjeku koji mu je bio donio tuvijest: “Pa kad si ga vidio, zaæto ga nisi odmahsruæio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjakai jedan pojas.”12 A çovjek je odgovorio Joabu: “I kad bi mi se iz-brojilo tisuøu srebrnjaka, ne bih dignuo svoje rukena kraljeva sina, jer smo çuli na svoje uæi kako jekralj zapovjedio tebi, Abiæaju i Itaju: ‘Çuvajte mimladoga Absaloma!’13 Da sam napao na njega, ne bi se mogao odkralja sakriti, a ti bi se drœao po strani.”14 Joab je rekao: “Neøu ja dangubiti s tobom.” Pauzeo tri koplja u ruku i zabo ih u prsa Absalomu, kojije joæ œiv visio o hrastu.15 Pristupili su deset Joabovih nositelja oruœja, iubili Absaloma.16 Nato je dao Joab zatrubiti u trubu, i ljudi su pre-stali goniti Izraelove sinove, jer je Joab bio ljudimazapovjedio da stanu.17 I uzeli su Absaloma, bacili ga u æumi u velikujamu i nabacali na njega vrlo veliku hrpu kamenja.A sav Izrael je pobjegao svaki u svoj æator.18 Absalom je bio sebi podigao spomenik za svo-jega œivota u Kraljevoj dolini, jer je mislio: “Nemamsina koji bi mogao drœati u spomenu moje ime.”Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom.Zove se do danaænjega dana “Absalomovspomenik”.19 Ahimaas, sin Sadokov, je rekao: “Otrçat øu iodnijet øu kralju glas da mu je Gospodin udijeliopobjedu nad njegovim neprijateljima.20 A Joab mu rekao: “Nemoj danas biti glasnik, nakoji drugi dan moœeæ biti glasnik, ali danas ne smi-jeæ biti, jer je mrtav sin kraljev.”21 Joab je zapovjedio Kuæitu: “Idi, javi kralju æto sividio!” Kuæit se bacio pred Joaba niçice i otrçao.22 A Ahimaas, sin Sadokov, joæ jedanput je rekaoJoabu: “Neka bude æto hoøe! Ja øu ipak trçati zaKuæitom!” Joab je rekao: “Pa æto øeæ trçati, mojsine, kad neøeæ dobiti nagrade.”23 On je odgovorio: “Neka bude æto hoøe, trçat øu!”Onda mu rekao: “Pa trçi!” Ahimaas je krenuo ravni-com Jordana i pretekao Kuæita.24 David je upravo sjedio meåu dvojim vratima.Straœar je bio uzaæao na krov iznad zidnih vrata, ikad je podigao svoje oçi i pogledao, vidio jednoga

1822 Samuelçovjeka gdje trçi sam.25 Straœar je povikao i javio kralju. Kralj je rekao:“Kad je sam, onda nosi dobar glas.” I onaj je brzodoæao i pribliœio se.26 Straœar je vidio joæ drugoga çovjeka gdje trçi. Ipovikao straœar vrataru: “Vidim joæ jednoga çovje-ka, gdje trçi sam.” Kralj je rekao: “I on nosi dobarglas.”27 Straœar je povikao dalje: “Prvi trçi, koliko vidim,upravo kao Ahimaas, sin Sadokov.” Kralj jeodgovorio: “To je dobar çovjek; taj dolazi s dobrimglasom.”28 Onda je Ahimaas povikao kralju: “Pobjeda!”,onda se bacio se pred kraljem licem sve do zemljei rekao: “Neka je blagoslovljen Gospodin, tvoj Bog,koji je predao ljude koji su podigli svoju ruku namojega gospodara, kralja!”29 Kralj je upitao: “Je li dobro mladom Absalomu?”Ahimaas je odgovorio “Vidio sam veliku vrevu kadje kraljev sluga Joab poslao tvojega slugu, ali neznam æto je bilo.”30 Kralj je rekao: “Ukloni se i stani ondje!” On seuklonio i stao.31 Onda je stigao Kuæit i progovorio: “Moj gospo-dar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest:“Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svimakoji su se pobunili protiv tebe.”32 A kralj je upitao Kuæita; “Je li dobro mladomAbsalomu?” Kuæit je odgovorio: “Kao mladi çovjektako neka proåu neprijatelji mojega gospodara,kralja, i svi koji ustaju na tebe u zloj namjeri!”33 Kralj je zadrhtao i otiæao plaçuøi u gornju sobunad vratima. Iduøi je jadikovao: “Moj sine Ab-salome! Moj sine! Moj sine Absalome! Ah, da samja umro mjesto tebe! O Absalome, moj sine, mojsine!”

19 Javili su Joabu da kralj plaçe i jadikuje za Absalomom.2 Tako se pobjeda onoga dana okrenula u œalostza sav narod. Jer je narod saznao u onaj dan dakralj tuguje za svojim sinom.3 Zato je narod uæao u grad kradom, kao æto sesakriva vojska koja se stidi, jer je pobjegla iz bitke.4 Kralj je pokrio svoje lice. “Moj sine Absalome,”jadikovao je iza glasa, “moj sine Absalome, mojsine!”5 Onda je doæao Joab kralju u kuøu i rekao: “Izgrdiosi danas sve svoje sluge, a one su danas spasileœivot tebi, tvojim sinovima i køerima, tvojim œena-ma i suloœnicama.6 Iskazao si ljubav onima koji te mrze, a mrœnjuonima koji te ljube, jer pokazujeæ, eto, danas datebi niæta nisu vojskovoåe i ljudi. Jest, sada znamda bi ti bilo pravo kad bi Absalom joæ bio œiv, a midrugi svi kad bismo danas poginuli.7 Ali ustani sada, izaåi van i progovori prijazno svo-jim ljudima, jer zaklinjem ti se Gospodinom: “Akone izaåeæ, neøe ni jedan ostati kod tebe ovu noø.To øe biti gore za tebe negoli sva zla æto su tesnalazila od tvoje mladosti do sada.”8 Onda je kralj ustao i sjeo na vratima. Kad su javilivojsci, govoreøi: “Evo, sjedi kralj na vratima,” doælisu svi ljudi pred kralja. A Izraelci su pobjegli, svakiu svoj æator.9 I sav se narod poçeo svaåati. Po svim Izraelovimplemenima govorilo se: “Kralj nas je oslobodio izruku naæih neprijatelja i izbavio nas iz ruku filistej-skih, a ipak je morao bjeœati iz zemlje pred Absalo-mom.10 A Absalom, koga smo bili pomazali za kralja,poginuo je u boju. Zaæto joæ oklijevate, te ne dove-

dete kralja natrag?”11 Nato je kralj David poslao k sveøenicimaSadoku i Abiataru i poruçio im: “Upitajte starjeæineJudine i recite: ‘Zaæto vi da budete posljednji koji øekralja natrag dovesti u njegovu kuøu? Jer ono ætose govorilo po svemu Izraelu, bilo je, naime, doælodo kralja i u njegovu kuøu.12 Vi ste moja braøa, vi ste od mojega mesa i kosti.Zaæto da budete posljednji koji øe natrag dovestikralja?’13 Recite Amasi: ‘Ti si ipak od mojega mesa i kosti.Tako i tako neka mi uçini Bog ako mi ne budeævrhovni vojskovoåa dok si œiv na mjesto Joaba!’ ”14 Tako je pridobio srca svih ljudi od Judina roda,tako da jednoduæno zamolio kralja: “Vrati se sasvim svojim ljudima!”15 I tako se kralj vratio i stigao na Jordan. Judejcisu bili doæli u Gilgal kralju u susret, da prevedukralja preko Jordana.16 I Benjaminovac Æimej, sin Gerin, iz Bahurima,bio je pohitio dolje s Judejcima kralju Davidu u sus-ret.17 I s njim tisuøu ljudi iz Benjaminova roda. I Siba,upravitelj kuøe Saulove, bio je doæao kralju na Jor-dan s petnaest svojih sinova i dvadeset svojihsluga.18 Kad se prevezla laåa da prevede kraljevskuobitelj i da mu stoji na sluœbu, bacio se Æimej, sinGerin, pred kraljem niçice, kad je ovaj htio prijeøipreko Jordana.19 Onda je rekao kralju: “Neka mi moj gospodar neupiæe u krivnju i neka se viæe ne spominje zlodjelakoju je poçinio tvoj sluga u onaj dan, kad je mojgospodar, kralj, izlazio iz Jeruzalema i neka mikralj ne pamti to!20 Jer tvoj sluga zna da je sagrijeæio; ali, kako vidiæ,danas sam prvi iz sve kuøe Josipove doæao u sus-ret svojemu gospodaru, kralju.”21 Onda je odgovorio Abiæaj, sin Serujin, govoreøi:“Æimej neka umre, jer je psovao pomazanika Go-spodinova!”22 A David je rekao: “Æto ja imam s vama, Serujinisinovi, da mi danas budete protivnici? Zar dapogine danas tko u Izraelu kad znam, da sam da-nas opet kralj nad Izraelom?”23 Onda je kralj rekao Æimeju: “Neøeæ poginuti!” Izakleo mu se kralj.24 I Mefiboæet, unuk Saulov, doæao je kralju u sus-ret. On nije njegovao svojih nogu, nije svoje bradeureåivao, niti je svoje haljine prao od onoga danakad je bio otiæao kralj, sve do dana kad se opet vra-tio zdrav.25 I kad je on doæao u Jeruzalem kralju u susret,upitao ga kralj: “Mefiboæete, zaæto nisi poæao samnom?”26 On je odgovorio: “Moj gospodaru i kralju! Pre-vario me moj sluga, jer tvoj sluga bio je sebipoduzeo da dade osedlati magarca, da odjaæeondje i poåe s kraljem, jer je tvoj sluga hrom.27 Ali on je oklevetao tvojega slugu kod mojegagospodara, kralja, ali je moj gospodar, kralj, kaoanåeo Boœji; zato çini æto ti se çini dobro!28 Premda sva kuøa mojega oca nije imala niætadrugo oçekivati od mojega gospodara i kralja negosmrt, ipak si ti uzeo svojega slugu meåu svoje pri-jatelje za stolom. Pa kakvo imam joæ pravo i kakavzahtjev kod kralja?”29 Kralj mu odgovorio: “Çemu tolike rijeçi o tomu?Rekao sam: ‘Ti i Siba podijelite imanje!’30 A Mefiboæet je rekao kralju: “Radije neka uzmesve kad se moj gospodar i kralj vratio kuøi çitav izdrav!”

183 2 Samuel31 I Barzilaj od Gileada bio je doæao iz Rogelima ipoæao s kraljem na Jordan da ga prati preko Jor-dana.32 Barzilaj je bio vrlo star, çovjek od osamdesetgodina. On je bio kralja hranio za njegova boravkau Mahanaimu, jer je bio vrlo imuøan.33 I kralj je rekao Barzilaju: “Hajde prijeko samnom, ja øu se brinuti za tvoje uzdrœavanje dok siu Jeruzalemu.34 Ali Barzilaj je odgovorio kralju: “Kako øu dugojoæ œivjeti da idem s kraljem u Jeruzalem?35 Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li joærazlikovati dobro i zlo? Ima li tvoj sluga joæ okusa zaono æto jede i pije? Mogu li joæ sluæati glas pjevaçai pjevaçica? Zaæto bih, tvoj sluga, pao joæ na teretsvojemu gospodaru i kralju?36 Samo komadiøak htio bi tvoj sluga proøi s kra-ljem preko Jordana. Zaæto øe mi kralj odmah takonaplatiti?37 Pusti ipak da se tvoj sluga vrati kuøi, umrijeti usvojem rodnom gradu kod groba svojega oca isvoje majke! Ali evo, tu je tvoj sluga Kimham; onneka ide s mojim gospodarom, kraljem, pa uçininjemu æto drœiæ za dobro!”38 Kralj je odgovorio: “Neka ide sa mnom Kimham,ja øu mu uçiniti æto bude tebi drago i tebi øu ispunitisvaku œelju.”39 Potom je preæao sav narod preko Jordana. Ikralj je preæao prijeko i onda poljubio Barzilaja irastao se s njim, pa se vratio u svoje mjesto.40 Kralj je otiæao dalje u Gilgal, i Kimham ga je pra-tio. Sva vojska Judina i polovica Izraelovih ratnikabila je dopratila kralja.41 I doæli su svi Izraelovi sinovi kralju i upitali kralja:“Zaæto su te odvela naæa braøa, Judejci, i prevelipreko Jordana kralja s njegovom obitelji i svomDavidovom druœinom?”42 Svi Judejci su odgovorili Izraelovim sinovima:“Kralj je ipak u srodstvu s nama, zaæto se tako srd-ite zbog toga? Jesmo li moœda œivjeli o troæku kra-ljevu? Pa je li bio ugrabljen od nas?”43 Ali Izraelovi sinovi su odgovorili Judejcima: “Miimamo deset dijelova na kralju, i mi smo premavama prvoroåenci. Zaæto ste nas zapostavili? Nijeli, najprije, na naæoj strani izreçena œelja da natragdovedemo svojega kralja?” Ali odgovor Judejacabio je joæ œeæøi negoli govor Izraelaca.

20 Sluçajno je bio ondje opak çovjek po imenu Æeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On je za-trubio u trubu i povikao: “Mi nemamo dijela s Davi-dom, niti imamo nasljedstva sa sinom Jesejevim.Svaki neka se vrati u svoj æator, Izraelovi sinovi!”2 Nato su svi Izraelci otpali od Davida i prikljuçili seÆebi, sinu Bikrijevu. A Judejci su otpratili svojegakralja od Jordana u Jeruzalem.3 Kad je David bio doæao u svoj dvor u Jeruzalem,dao je deset suloœnica, koje je bio ostavio da çu-vaju kuøu, odvesti u posebnu kuøu, i brinuo se zanjihovo uzdrœavanje, ali nije viæe opøio s njima.Tako su œivjele do svoje smrti zatvorene kao udov-ice iza œivota muœa.4 Potom je zapovjedio kralj Amasi: “Sazovi miJudejce za tri dana, i ti isto tako budi ovdje!”5 I Amasa otiæao da sazove Judejce. A kad je za-ostao preko vremena æto mu ga je bio odredio.6 I David je rekao Abiæaju: “Sad øe nam Æeba, sinBikrijev, biti opasniji od Absaloma. Uzmi ti ljudesvojega gospodara i progoni ga! Inaçe, dobit øetvrde gradove i zadat øe nam puno jada.”7 Joabovi ljudi su izaæli pod njegovim vodstvom, uzto Keretejci i Peletejci, i svi ratnici junaci. Ostavili

Jeruzalem, da gone Æebu, sina Bikrijeva.8 Kad su doæli na veliki kamen kod Gibeona, sus-reo ih Amasa. Joab je bio odjeven u haljinu dobed-ricu. Na njoj je visio bodeœ, koji je u koricama biosvezan uz bedro. Kad je poæao naprijed, bodeœ muispao na tlo.9 Onda Joab upitao Amasu: “Jesi li zdravo, dragibrate?” I prihvatio Joab desnom rukom Amasu zabradu da ga poljubi.10 A Amasa nije opazio maç u ruci Joabovoj. Takomu ga je on mogao zabosti u slabine, tako da su senjegova crijeva prosula na zemlju. On je umro, ada nije trebao joæ drugi mu ubod zabosti. Potom suJoab i njegov brat Abiæaj otiæli su dalje u potjeru zaÆebom, sinom Bikrijevim.11 Jedan od Joabovih ljudi morao je ostati kodAmase i viknuti: “Tko se drœi uz Joaba i tko je zaDavida, neka ide za Joabom!”12 Amasa, sav obliven krvlju, leœao je nasred puta.Kad je onaj çovjek vidio da se svi ljudi zaustavljaju,odvukao je Amasu s puta u polje i stavio na njegahaljinu, jer svaki koji je prolazio motrio bi ga i zaus-tavio bi se.13 Çim ga je bio uklonio s puta, prikljuçili se sviJoabu, da tjeraju Æebu, sina Bikrijeva.14 A on je proæao sva plemena Izraelova do uAbelu Bet-Maaku, ali su ga svi gradovi prezreli, pai progonili.15 Svi Joabovi ljudi doæli su i opkolili ga u Abeli Bet-Maaki, iskopali opkop oko grada tako da su stajalipred gradskim zidom i potkopavali zid da ga sruæe.16 Onda je viknula jedna mudra œena iz grada:“Çujte, çujte! Recite Joabu neka doåe ovamo!Htjela bih s njim govoriti.”17 Kad je on doæao u njezinu blizinu, upitala jeœena: “Jesi li ti Joab?” On je odgovorio: “Jesam.”Ona mu je rekla: “Posluæaj rijeçi svoje sluækinje!”On je odgovorio: “Çujem.”18 Ona je rekla: “Od starine se govori ovako: ‘Pita-jte samo u Abeli’ i doøi øete do cilja.19 Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izraelu. A tihoøeæ razoriti majku gradova u Izraelu. Zaætohoøeæ upropastiti vlasniætvo Gospodinovo?”20 Odgovorio je Joab rekavæi:: “Daleko je to odmene da uniætim i razorim.21 Ne radi se o tom, nego jedan çovjek iz goreEfraimovce po imenu Æeba, sin Bikrijev, pobuniose protiv kralja, protiv Davida. Dajte samo njega i jaodlazim od grada.” Œena je odgovorila Joabu:“Njegova glava bacit øe ti se odmah preko zida!”22 I puna lukavosti nagovorila je œena sve ljude ioni su odsjekli glavu Æebi, sinu Bikrijevu, i bacili juJoabu. I on je zatrubio u trubu, i oni se raziæli odgrada, svaki u svoj æator. Joab se vratio kralju uJeruzalem.23 Joab je bio na çelu sve izraelske vojske.Benaja, sin Jehojadov je zapovjednik Keretejcimai Peletejcima.24 Adoram je bio nadzornik prihoda; Joæafat, sinAhiludov je bio peçatnik.25 Æeva je bio drœavni pisar. Sadok i Abiatar su bilisveøenici.26 I Jairanin Ira je bio je glavni savjetnik kod Davi-da.

21 Jedanput, u Davidovim danima, tri godine vladala je glad, iz godine u godinu. I David jeupitao Gospodina. “Na Saulu i njegovoj kuøi leœikrvna krivnja,” odgovorio je Gospodin, “jer je pogu-bio Gibeonce.”2 Onda je kralj dozvao Gibeonce i rekao im.Gibeonci, naime, ne pripadaju Izraelovim si-

1842 Samuelnovima nego ostacima Amorejaca. Premda su imse Izraelovi sinovi bili obvezali zakletvom, traœio jeSaul u svojoj revnosti za Izraelove sinove i Judejceda ih uniæti.3 Stoga je David upitao Gibeonce: “Æto da vamuçinim i çime da vas namirim da biste blagosloviliGospodinovu baætinu!”4 Gibeonci su mu odgovorili: “Ne traœimo ni srebrani zlata od Saula i njegove kuøe. Niti nam je do togada se itko pogubi u Izraelu.” On ih upitao: “Pa ætohoøete, ja øu vam uçiniti.”5 Oni su odgovorili kralju: “Çovjek, koji nas je zati-rao i smiæljao da nas iskorijeni, da nas ne budenigdje u Izraelovu podruçju,6 od njegovih sinova neka nam se dade sedamljudi, a mi øemo ih pred Gospodinom u Gibei Sau-lovoj na gori Gospodinovoj objesiti.” Kralj je rekao:“Dat øu vam ih.”7 Ali Mefiboæeta, sina Jonatana, sina Saulova,kralj je saçuvao zbog zakletve poloœene pred Go-spodinom, koja je bila meåu njima, Davidom i Jo-natanom, Saulovim sinom.8 I uzeo je kralj oba sina koje je rodila Saulu Ris-pah, køi Ajina, Armonija i Mefiboæeta, i pet sinovakoje Mikala, køi Saulova rodila Adrielu, sinu Me-holaja Barzilaja.9 Ove je dao u ruke Gibeoncima, a oni ih objesili nagori pred Gospodinom. Tako su sedmoricapoginuli u isto vrijeme. U prvim danima œetve, upoçetku jeçmene œetve, umrli su.10 Onda je uzela Rispah, køi Ajina, crnu haljinu isebi ju prostrla po hridi kao postelju, od poçetkaœetve dok ne padne kiæa s neba na mrtva tjelesa.Tako je sprijeçila da po danu slijeøu nebeske ptice,a po noøi poljske zvijeri.11 I javili su Davidu æto je uçinila suloœnica SaulovaRispah, køi Ajina.12 Onda je dao David donijeti kosti Saulove i nje-gova sina Jonatana kod graåana grada Jabeæa uGileadu. Ovi su ih bili potajno uzeli iz Bet-Æana,gdje su ih objesili Filistejci, kad su Filistejci potukliSaula na Gilboi.13 Odande je dao on donijeti kosti Saula i njegovasina Jonatana, i k tomu priloœili kosti objeæenih14 i pokopali su kosti Saula i njegova sina Jona-tana u grobu njegova oca Kiæa u Seli, u Benjami-novoj zemlji. Poæto su uçinili sve kako im jezapovjedio kralj, smilovao se Bog zemlji.15 I nastao opet rat izmeåu Filistejaca i Izraelaca.David je otiæao sa svojim ljudima i borio se s Filiste-jcima; a David pritom sustao.16 Onda ga je mogao uhvatiti Iæi-Benob, koji je biood roda divova. U koplju njegovu bilo je tri stotineæekela mjedi, i bio je opasan novim maçem kad jehtio ubiti Davida.17 Ali mu je doæao Abiæaj, sin Serujin, i ubio Filiste-jca. Onda su ga zakleli Davidovi ljudi: “Ne smijeæviæe izlaziti s nama u boj da ne ugasiæ Izraelovusvjetiljku!”18 Potom je opet nastao rat Gobu s Filistejcima.Onda je Huæejac Sibekaj ubio Safa, koji je od rodadivova.19 Kad onda opet kod Gobe nastao rat s Filiste-jcima, ubio je Elhanan, sin Jaare-Oregima iz Betle-hema, Golijata Gitejca, komu je koplje bilo kaovratilo.20 I opet nastao rat kod Gata. Tu je bio jedan ço-vjek gorostas, koji je imao æest prsta na rukama iæest prsta na nogama, svega dvadeset i çetiri. I onje bio od roda divova.21 Kad je on pogrdio Izraelove sinove, ubio ga Jo-natan, sin Æimea, brata Davidova.

22 Ta su çetvorica vukla lozu od roda divova uGatu, i pali od ruke Davidove i njegovih ljudi.

22 David je sastavio, u vrijeme kad ga je Go- spodin izbavio iz ruku svih njegovih nepri-jatelja i iz ruke Saulove u slavu Gospodinu, ovupjesmu.2 On je pjevao: “Gospodin, je moja Hridina, mojautvrda, moj Izbavitelj!3 Bog je moja Hridina, u njega se uzdajem. Ætitmoj, rog mojega spasenja, moja utvrda, mojeutoçiæte! Moj Spasitelj, koji me je spasio od nasilja.4 Zazvat øu Gospodina koji je hvale dostojan; takoøu biti izbavljen od svojih neprijatelja.5 Kad me okruœe pobjesnjeli valovi smrti, poplavezla drœe u tjeskobi,6 okovi pakla okruœe me, zamke smrti suprotstavilimi se.7 U svojoj nevolji povikao sam Gospodinu, zava-pio sam svojem Bogu: i On je iz svojega domarazabrao moj glas, do njegovih uæiju doæao je mojvapaj.8 Onda se najedanput uznemirila zemlja i za-drhtala, utvrde se nebesa uzdrmale, njihale su se,jer je On bio pun gnjeva.9 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz njegovih ustabuktio oganj æto proœdire, poœar je plamsao odtoga.10 On je savio nebesa i siæao, dok su mu nogepoçivale na tamnu oblaku.11 Na kerubinima je sjedio i vozio se i dohujao nakrilima vjetrova.12 Tamu je razvukao oko sebe, kao voda teœak,mraçan oblak postao mu æator.13 U svjetlosti æto je sjala pred njim plamtjele suognjene glavnje.14 Gospodin je pustio da gromovi zagrme nanebu, Sveviænji pustio da se zaori njegov glas.15 Strijele odapeo on i raspræio ih, munje izbacio ipomeo ih.16 Pokazale se morske dubine, otkrili se temeljisvijeta pred prijetnjom i gnjevom Boœjim, preddahtanjem njegove srdœbe.17 S visine stigao je i uhvatio me, iz silnih vodaizvukao me.18 Istrgnuo me od mojih jakih neprijatelja, od mojihprotivnika koji su od mene bili jaçi.19 Napali me u dan kad sam bio u nevolji, ali mi jeGospodin bio zaætitnik.20 Izveo me na çistinu, oslobodio me, jer mi je biomilostiv i naklonjen.21 Tako mi je Gospodin naplatio po mojoj praved-nosti moje djelo, tako mi nagradio çistoøu mojihruku.22 Jer sam se drœao Gospodinovih putova, nikadnisam uçinio krivo svojem Bogu.23 Pred oçima sam imao sve njegove pravne pro-pise, nikad nisam odbacio njegova zakona.24 Bez prijekora hodao sam pred njim, çuvao samse od svojih zlodjela.25 Zato mi nagradio Gospodin moju vjernost pomojoj pravednosti, koja mu je poznata, moju çis-toøu.26 Dobar si dobromu, vjeran si vjernomu.27 S çistim postupaæ çisto, samo se zloçestu pro-tiviæ.28 Pomaœeæ nevoljnu narodu, snizujeæ pogledoholu.29 Ti si moj svjetionik, Gospodine, moj Bog, koji mirasvjetljuje tamu.30 Tvojom snagom razbijam neprijateljske vojneredove; preko zidina skaçem sa svojim Bogom.

185 2 Samuel31 Bog–savræen je njegov put; istinita je rijeç Go-spodinova. On je ætit svima koji se uzdaju u njega.32 Jer tko je Bog osim Gospodina? Tko je Hridina,ako ne naæ Bog?33 Bog, koji me paæe snagom, çini neopasnim putmoj.34 Çini moje noge brzima kao u jelena, postaviome visoko na kamenit greben.35 Ruku moju upravlja u boju, miæice moje zapinjulßk od mjedi.36 Svoju pomoø dao si mi kao ætit; uçinila me ve-likim tvoja dobrota.37 Mojemu koraku dao si raæiren prostor, nikad mikoljena nisu klecala.38 Tako sam mogao tjerati svojega neprijatelja,mogao sam ga dostignuti i nisam se povratio prijedok nije pao uniæten.39 Pograbio sam ga, udario sam ga, te nije viæeustao; meåu noge pao mi je.40 Snagom si me naoruœao za boj; koji se staviliprotiv mene, sruæio si ih na koljena pred mene.41 Moje neprijatelje natjerao si preda mnom u bi-jeg; tako sam uniætio svoje neprijatelje.42 Vikali su za pomoø, ali nije bilo pomoønika,Vikali su Gospodinu, ali ih on nije çuo.43 Kao zemaljski prah satro sam ih, potukao ih,zgazio ih kao blato na ulici.44 Izveo si me çitava iz borbe za moj narod. Zapoglavara neznaboæcima postavio si me; narod,koga nikada nisam vidio, postao mi podanik.45 Sinovi iz tuåe zemlje iskazuju mi ætovanje, narijeç su mi posluæni.46 Padaju niçice sinovi iz tuåe zemlje, dræøuøiizlaze iz svojih gradova.47 Œiv je Gospodin! U sav glas neka je slavljenamoja Hridina! Visoko hvaljen neka je Bog, Hridinamojega spasenja!48 Bog, koji me pomogao za osvetu, narode mipod noge natjerao,49 koji me izbavi od mojih neprijatelja! Ti si meuzvisio iznad mojih protivnika, oslobodio me odsamovoljna çovjeka.50 Zato øu te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gos-podine! Pjevat øu tvojem Imenu,51 Koje daje sreøu i spasenje svojem kralju, milostdijeli svojemu pomazaniku: Davidu i njegovu roduu vjeçna vremena!”

23 Ovo su Davidove posljednje rijeçi. Ovo go- vori David, sin Jeseja, ovo govori çovjek kojije bio uzviæen visoko; pomazanik Boga Jakovlje-va, koji je pjevao Izraelove pjesme:2 “Duh Gospodinov preko mene govori, i na mo-jem je jeziku bila njegova rijeç.3 Bog Izraelov je rekao, hridina Izraelova govorilame: ‘Onaj tko vlada ljudima mora biti pravedan,koji vlada u Boœjem strahu.4 Taj øe biti kao jutarnje svjetlo, kad sunce ograne,a nikakav oblak ne muti ranu svjetlost. U sjajusunçanu, iza kiæe, mlada trava niçe iz zemlje.5 Tako stoji, zaista, moja kuøa prema Bogu: vjeçnizavjet napravio je on sa mnom, ureåen u svemu idobro çuvan. Svaku moju œelju i svaku mojuçeœnju on puæta, da zaista uspije.6 Kao iæçupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zatone dotiçe.7 Tko se namjeri na njih, prihvati za œeljezo i koplje,i praskajuøi planu oni u œeravici.”8 Ovo su imena Davidovih junaka: TakmonacJoæeb Baæebet, çelovoåa trojici. On zavitla svojekoplje i ubije odjedanput osam stotina.9 Za njim dolazi izmeåu tri junaka Ahoahej Elea-

zar, sin Dodov. On je bio s Davidom u Pas-Dam-imu, kad su se ondje skupili Filistejci na boj, a Izra-elovi sinovi se povukli .10 On je ostao i tukao Filistejce dokle mu se rukanije umorila i ruka mu se nije ukoçila na maçu.Tako je dao Gospodin u onaj dan sjajnu pobjedu.Ljudi se vratili i poæli za njim, ali samo zato dapokupe plijen.11 Za njim dolazi Hararanin Æamah, sin Ageov.Jednoø su se skupili Filistejci u Lehiju. Ondje je biokomad zemlje s leøom. Onda su ljudi pobjegli odFilistejaca.12 A on je stao nasred polja, obranio ga i pobioFilistejce. Tako je dao Gospodin veliku pobjedu.13 Jedanput su siæli ta tri najodliçnija, izmeåu tride-setorice, u vrijeme œetve k Davidu u æpilju Adulam,kad je vojska Filistejaca taborila u Refaimovoj do-lini.14 David je bio upravo u tvråavi. A u Betlehemu jeonda bila filistejska straœa.15 I kad je David zaœelio: “Tko bi mi donio vode dapijem iz studenca na vratima Betlehema?”16 Onda su ona tri junaka prodrla kroz tabor Fil-istejaca, zahvatili vode iz studenca na vratimaBetlehema i donijeli su Davidu, ali je on nije htiopiti, nego ju prolio Gospodinu u çast.17 I rekao on: “Ne daj mi, Gospodine, da takvo ætouçinim! Pa to je krv ljudi koji prodru uz opasnostœivota!” Zato nije htio piti. To su uçinila ova tri ju-naka.18 Abiæaj, brat Joabov, sin Serujin, bio je çelovoåatridesetorici. On je zavitlao svoje koplje na tri sto-tine i pobio ih. Bio je ugledan kod trojice19 Jer se odlikovao meåu tridesetericom, postaoim çelovoåa, ali trojice nije dostigao.20 Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela, bio je hra-bar çovjek, velik na djelima. On je pogubio dvamoapska junaka. Jednog snijeœnog dana on jesiæao i ubio lava u jami.21 On je ubio i jednoga Egipøanina gorostasneveliçine. Premda je Egipøanin imao u ruci koplje,on je izaæao na njega sa ætapom, istrgao Egipøani-nu koplje iz ruke i ubi ga njegovim vlastitim ko-pljem.22 To je uçinio Benaja, sin Jehojadov. Kod trojicejunaka imao je visok ugled.23 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice nijedostigao. David ga postavio na çelo tjelesnojstraœi.24 Meåu tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel,Elhanan iz Betlehema, sin Dodov;25 Æamah iz Haroda, Elika iz Haroda;26 Heles iz Paltija, Ira, sin Ikeæov iz Tekoe;27 Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Huæe;28 Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe;29 Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin Ribajev, izGibee u plemenu Benjaminovu;30 Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka Gaaæa;31 Abi-Albon iz Arbe, Azmavet iz Barhumeje;32 Eliaba iz Æaalbona, Jaæenovi sinovi, Jonatan;33 Æamah iz Harara, Ahiam, sin Æararov iz Harara;34 Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog MaakejcaEliam, sin Ahitofela iz Gilona;35 Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj;36 Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada;37 Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota nositeljoruœja Joaba sina Serujina;38 Ira, Itranin, Gareb, Itranin;39 Urija, Hitejac: svega trideset i sedam.

24� Gospodinova srdœba se raspalila joæ jedan- put protiv Izraelaca, i on je potaknuo Davi-

1862 Samuelda protiv njih da zapovjedi: “Hajde, izbroji Izraela iJudu!”2 Onda je Kralj zapovjedio svojem vojskovoåiJoabu: “Proåi po svim Izraelovim plemenima odDana do Beer-Æebe i izbroji narod, da znam brojnaroda!”3 A Joab je odgovorio kralju: “Gospodin, tvoj Bog,dodat øe k narodu, koliko ga je sad, joæ stotinu putatoliko, i moj gospodar i kralj to øe joæ sam doœivjeti.Zaæto moj gospodar i kralj takvo æto hoøe?”4 Ali kraljeva zapovijed je primorala Joaba i voj-skovoåe, i tako su Joab i vojskovoåe otiæli od kraljada prebroje Izraelov narod.5 Proæli su preko Jordana i poçeli kod Aroera,desno od grada, koji leœi u dolini potoka, u pravcuprema Gadu i Jazeru.6 Onda su otiæli u Gilead i do u zemlju Hitejaca premaKadeæu. Potom su doæli u Dan i okrenuli u Sidon.7 Onda su stigli u tvrdi grad Tir i u sve gradoveHivejaca i Kanaanaca. Potom su otiæli u juœnu ze-mlju Judinu, u Beer-Æebu,8 Tako su obiæli svu zemlju i vratili se u Jeruzalemposlije devet mjeseci i dvadeset dana.9 Joab je dao kralju broj popisana naroda, i bilo jeod Izraela osam stotina tisuøa ljudi sposobnih zaoruœje i opasanih maçem, a ljudi od Jude petstotina tisuøa.10 A poæto je David prebrojio narod, zapekla gasavjest. I David se pomolio Gospodinu: “Teækosam sagrijeæio æto sam to uçinio, ali, Gospodine,oduzmi svojem sluzi krivnju njegovih zlodjela, jersam bio posve zaslijepljen!”11 Kad je David ujutro ustao, doæla je rijeç Gospo-dinova proroku Gadu, vidiocu Davidovu, govoreøi:12 “Idi i kaœi Davidu: π‘Ovako govori Gospodin: trojeti predlaœem; izaberi jedno od toga da ti uçinim!’ ”13 Gad je poæao k Davidu i navijestio mu i rekao:“Hoøeæ li da doåe na tvoju zemlju sedam godinagladi, ili da bjeœiæ tri mjeseca pred svojim neprijate-ljima i oni da te gone, ili da bude tri dana kuga utvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj æto øu odgovoritionomu koji me poslao!”14 David je odgovorio Gadu: “U velikoj sam muci.

Mi øemo radije pasti u ruke Gospodinove, jer jenjegovo milosråe veliko, a u ruke ljudima neka nezapadnem.”15 Tako je pustio Gospodin kugu na Izraela odjutra do odreåenoga vremena. Pomrije naroda odDana do Beer-Æebe sedamdeset tisuøa ljudi.16 Veø je pruœio anåeo svoju ruku na Jeruzalem daga uniæti, onda se saœalilo Gospodinu zbog zla izapovjedio anåelu koji je ubijao narod: “Dosta je,povuci natrag svoju ruku!” Anåeo Gospodinov bioje upravo doæao do gumna Jebusejca Araune.17 Kad je vidio David, kakvo je zlo uçinio anåeo unarodu, pomolio se Gospodinu ovako: “Ah, sagri-jeæio sam, zlo sam uçinio, a ove ovce æto su oneuçinile, pa okreni svoju ruku na mene i na mojuobitelj.”18 Joæ istoga dana pojavio se Gad kod Davida irekao mu: “Idi i podigni Gospodinu œrtvenik nagumnu Jebusejca Araune!”19 David je otiæao na Gadovu rijeç, kako mu je biozapovjedio Gospodin.20 Kad je Arauna pogledao i vidio kralja gdje mudolazi sa svojom pratnjom, izaæao je Arauna i pok-lonio se kralju licem do zemlje.21 Arauna je upitao: “Zaæto dolazi moj gospodar,kralj, svojem sluzi.” David je rekao: “Da kupim odtebe to gumno. Hoøu da podignem Gospodinu œr-tvenik, da se kuga ukloni od naroda.”22 Arauna je odgovorio Davidu: “Moj gospodar,kralj, neka je uzme i neka œrtvuje æto mu je volja!Evo, ovdje su volovi za œrtvu i kola i jarmovi volujskiza drva.23 Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju.” I Araunaje rekao kralju: “Gospodin, tvoj Bog, neka ti budemilostiv.”24 A kralj je rekao Arauni: “Ne, nego ja øu je samokupiti od tebe. Neøu prinositi Gospodinu, svojemBogu, œrtve paljenice koje me niæta ne koætaju.” Itako je David kupio gumno i volove za pedeset sre-brnih æekela.25 David je ondje podignuo Gospodinu œrtvenik iprineo paljenice i mirotvorne œrtve. Onda se Go-spodin smilovao zemlji, i prestala je kuga u Izraelu.

Prva Kniga Kraljeva

1 Kralj David je bio ostario i postao vremeæan. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.2 Stoga su mu svjetovale njegove sluge: “Neka sepotraœi za gospodara kralja mlada djevojka, koja bikralja dvorila i bila mu na ruku kao skrbnica. Kadbude ona na tvojemu krilu, ugrijat øe se veø gospo-dar kralj.”3 I potraœili su lijepu djevojku po cijeloj zemlji izra-elskoj i naæli su Abiæagu iz Æunama, te je dovelikralju.4 Djevojka je bila vrlo lijepa, i ona je njegovalakralja i sluœila mu, ali ju kralj nije spoznao.5 Adonija, sin Hagitin, pomislio je u svojoj preuzet-nosti: “Ja sam buduøi kralj!” Zato nabavi sebi bo-jnih kola i konjanika i pedeset ljudi koji su trçali prednjim.6 Njegov otac nikad mu se u svojemu œivotu nijeusprotivio i nije ga upitao: “Zaæto çiniæ takvo æto?”Uz to je imao vrlo lijepu vanjætinu i bio je od roåenjaprvi iza Absaloma.7 On je stupio u dogovore s Joabom, sinom Seru-

jinim, i sa sveøenikom Abiatarom, i obojica su seprikljuçili i pomogli Adoniji.8 Ali sveøenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, pro-rok Natan i Æimej i Rei nisu pristali za Adonijom.9 I kad je Adonija zaklao ovaca, volova, tovne te-ladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, po-zvao svu svoju braøu, kraljeve sinove, i sve ljude izJudeje, koji su bili u kraljevskoj sluœbi.10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni Benaja, niDavidovih junaka, ni svojega brata Salomona.11 Onda je rekao Natan Batæebi, Salomonovojmajci, govoreøi: “Jesi li çula da Adonija, sin Hagi-tin, postaje kralj a da David, gospodar naæ, ne znaniæta o tomu?12 A sada daj da ti savjet dadem kako moœeæ sebii svojem sinu Salomonu spasiti œivot!13 Hajde, idi odmah kralju Davidu i kaœi mu: ‘Mojgospodaru i kralju, nisi li se ipak zakleo svojojsluækinji, govoreøi: “Moj sin Salomon øe biti kraljposlije mene i on øe sjediti na mojem prijestolju.”Pa zaæto onda Adonija postaje kralj?’

187 1 Kraljevi14 Onda dok ti ondje budeæ govorila s kraljem, doøiøu ja za tobom i potvrdit øu tvoje rijeçi.”15 Tako je poæla Batæeba kralju u sobu. A kralj jebio vrlo star, i Abiæaga Æunamka ga dvorila.16 Kad se Batæeba poklonila pred kraljem i bacilaniçice, upitao ju kralj: “Æto œeliæ?”17 Ona mu je odgovorila: “Moj gospodaru, ti si sezakleo svojoj sluækinji Gospodinom, svojim Bo-gom: ‘Tvoj sin Salomon bit øe kraljevati poslijemene, i on øe sjediti na mojem prijestolju.’18 A, evo, Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospo-daru i kralju, ne znaæ za to.19 Dao je naklati volova, tovne teladi i mnogoovaca i pozvao je sve kraljeve sinove i sveøenikaAbiatara i vojskovoåu Joaba, a tvojega slugu Salo-mona nije pozvao.20 U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oçisvega Izraela. Javi im, tko øe kao nasljednik sjestina prijestolje mojega gospodara i kralja!21 Inaçe, doøi øe tako daleko da øemo ja i moj sinSalomon biti tu kao zloçinci, çim moj gospodar ikralj poçine kod svojih otaca.”22 Dok je ona joæ govorila s kraljem, doæao je pro-rok Natan.23 Javili su kralju: “Prorok Natan je ovdje.” On jestupio pred kralja i bacio se pred kraljem niçice nasvoje lice.24 I Natan je rekao: “Moj gospodaru i kralju, jesi li tizapovjedio: ‘Adonija øe biti kralj poslije mene, onøe sjediti na mojem prijestolju?’25 On je danas otiæao i dao je naklati volova, tovneteladi i mnogo ovaca. Pozvao je sve kraljeve si-nove i vojskovoåe i sveøenika Abiatara. I eno jedui piju kod njega i viçu: œivio kralj Adonija!26 A mene, tvojega sluge, ni sveøenika Sadoka, niBenaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salo-mona nije pozvao.27 Ako je to bilo nareåeno od mojega gospodara ikralja, to nisi dao obavijestiti svojega slugu tko øekao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospo-dara i kralja.”28 Nato je odgovorio kralj David, govoreøi:“Zovnite mi Batæebu!” Ona se pojavila pred kraljemi stupila pred kralja.29 I kralj se zakleo i rekao: “Tako mi œivoga Gospo-dina, koji me izbavio iz svake nevolje!30 Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izra-elovim: ‘Tvoj sin Salomon bit øe kralj poslije mene,i on øe mjesto mene sjediti na mojem prijestolju;joæ øu to danas izvesti.”31 Onda se Batæeba poklonila kralju licem do zem-lje, i rekla: “Vjeçno neka œivi moj gospodar, kraljDavid!”32 I kralj David je rekao: “Zovnite mi sveøenikaSadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jeho-jadova!” Tako se oni pojavili pred kraljem.33 A kralj im rekao: “Uzmite sobom sluge svojegagospodara, dajte posaditi mojega sina Salomonana moju mazgu i odvedite ga do Gihona!34 Ondje neka ga sveøenik Sadok i prorok Natanpomaœu za kralja nad Izraelom; zatrubiti u trubu iviçite: œivio kralj Salomon!35 Onda uzaåite za njim ovamo, i on neka doåe isjedne na moje prijestolje, jer on øe biti kralj mjestomene. Jer ja sam njega odredio za vladara nadIzraelom i Judom.”36 Benaja, sin Jehojadov, je dogovorio kralju:“Tako neka bude! Tako je volja Gospodina, mo-jega Boga gospodara i kralja.37 Kako je bio Gospodin s mojim gospodarom ikraljem, tako neka bude i sa Salomonom i nekauzvisi njegovo prijestolje joæ viæe nego prijestolje

Davida, mojega gospodara i kralja!”38 I siæli su sveøenik Sadok i prorok Natan iBenaja, sin Jehojadov, s Keretejcima i Pelete-jcima, dali su Salomona posaditi na mazgu kraljaDavida i odveli ga do Gihona.39 Sveøenik Sadok, koji je bio uzeo sobom rog suljem iz æatora pomazao je Salomona. Zatrubili suu trubu i sav narod je povikao: “Œivio kralj Salo-mon!”40 Onda je poæao sav narod gore za njim. Ljudi susvirali u frule i klicali su tako glasno da se sva zem-lja razlijegala od njihove vike.41 To su çuli Adonija i svi uzvanici koji su bili kodnjega, upravo kad su svræili gozbu. Kad je Joabzaçuo glas trube, upitao je: “Zaæto ta velika vika ugradu?”42 Dok je on joæ govorio, doæao je Jonatan, sinsveøenika Abiatara. Adonija je rekao: “Uåi, ti siçovjek hrabar i nosiæ dobru vijest!”43 A Jonatan je odgovorio Adoniji rekavæi: “Ne!Naæ gospodar, kralj David, postavio je Salomonaza kralja.44 Kralj je s njim poslao sveøenika Sadoka i pro-roka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Keretejcei Peletejce, oni su ga dali posaditi na kraljevumazgu.45 I sveøenik Sadok i prorok Natan pomazali su gana Gihonu za kralja. Odatle uz glasno klicanje suotiæli gore i sav je grad uzavreo. To je vika æto steçuli.46 I Salomon sjedi na kraljevskom prijestolje.47 I doæle su kraljeve sluge blagosloviti naæegagospodara, kralja Davida, govoreøi: ‘Tvoj Bogneka uçini ime Salomonovo joæ slavnijim od tvoje-ga imena i njegova prijestolja joæ uzviæenijim odtvojega prijestolja!’ Onda se sam kralj poklonio nasvojoj postelji.48 I uz to je ovako kliknuo: ‘Blagoslovljen neka jeGospodin, Bog Izraelov, koji je dao danas damogu vidjeti svojim oçima kako jedan sjedi namojem prijestolju!’�”49 Onda su se prepali svi uzvanici koji su bili kodAdonije, ustali su, i svaki je otiæao svojim putom.50 I Adonija se pobojao Salomona; zato se ustao,otiæao i uhvatio se za rogove œrtvenika.51 Javili su Salomonu: “Adonija se pobojao kraljaSalomona i eno se uhvatio za rogove œrtvenika imoli: ‘Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti daneøe svojega sluge maçem pogubiti.’ ”52 Salomon je rekao: “Ako se pokaœe kao poætençovjek, neøe mu dlaka pasti na zemlju; ali ako sevidi da çini zlo, poginut øe.”53 Nato je kralj Salomon poslao i dao ga odvesti odœrtvenika. Kad je doæao i bacio se niçice pred kra-ljem Salomonom, rekao mu Salomon: “Idi u svojukuøu!”

2 Kad se pribliœilo vrijeme Davidu umrijeti, dao je on svojem sinu Salomonu ovu zapovijed:2 “Ja idem kamo ide sve æto je zemaljsko, stogabudi jak i pokaœi se kao çovjek!3 Drœi zakon Gospodina, svojega Boga, idi njego-vim putovima i obdrœavaj njegove zakone, zapov-ijedi, propise i uredbe, kako to stoji napisano uMojsijevu zakonu, da bi imao uspjeh u svemu ætoçiniæ i poduzimaæ.4 Onda øe dati Gospodin da se ispuni njegovo obe-øanje koje je dao meni, kad je rekao: ‘Ako tvoji si-novi budu pazili na svoje djelovanje i vjerno hodilipreda mnom svim svojim srcem i svom svojomduæom, onda øe uvijek jedan od tvojih sjediti naIzraelovu prijestolju.’

1881 Kraljevi5 Nadalje, znaæ sam æto mi je uçinio Joab, sin Se-rujin: æto je uçinio obojici Izraelovih vojskovoåa,Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kadih je ubio i u miru poçinio krvoproliøa, kakva se uratu dogaåaju, i krvlju æto se smije proliti samo uratu, natopio pojas oko svojih bokova i obuøu nasvojim nogama.6 Stoga radi po svojoj mudrosti i nemoj dati da senjegova sijeda glava spusti s mirom u grob.7 A sinovima Barzilaja od Gileada iskaœi ljubav:neka budu meåu onima koji jedu za tvojim stolom,jer su oni doæli meni isto tako u susret kad sammorao bjeœati pred tvojim bratom Absalomom.8 Nadalje øeæ joæ neæto obraçunati sa Æimejem,sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je namene izbacio najruœnije psovke kad sam bjeœao uMahanaim, ali mi je onda doæao u susret na Jordani ja sam mu se zakleo Gospodinom: ‘Neøu te ubitimaçem!’9 Ali ga ti sad nemoj pustiti nekaœnjena! Ti si mudarçovjek i znaæ kako trebaæ postupiti, da dadeæopraviti njegovu sijedu glavu s krvlju u grob.”10 Potom je David poçinuo kod svojih otaca i biopokopan u Davidovu gradu.11 Vladao je David nad Izraelom çetrdeset godina.U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jeruzale-mu trideset i tri godine.12 I Salomon je sjeo na prijestolje svojega ocaDavida, i njegova se vlast utvråivala sve viæe i viæe.13 Adonija, sin Hagitin, je poæao k Batæebi, Salo-monovoj majci. Kad je ona upitala: “Dolaziæ li smirom?”, on je odgovorio: “S mirom”14 I nastavio: “Imam neæto govoriti s tobom.” Onaje rekla: “Govori!”15 Nato je on rekao: “Znaæ sama da je kraljevstvopripadalo meni, i da je oçekivao sav Izrael da jabudem kralj, ali je izaælo drukçije, i kraljevstvodopalo mojem bratu, jer ga je bio Gospodin njemuodredio.16 Sad ja tebe molim samo za jedno, nemoj meodbiti!” Ona mu je rekla: “Govori!”17 On je rekao: “Govori kralju Salomonu–tebe onneøe odbiti–neka mi da za œenu Abiæagu Æu-namku!”18 A Batæeba je rekla: “Dobro, ja øu govoriti kraljuza te.”19 Nato je poæla Batæeba kralju Salomonu da mugovori o Adoniji. Kralj je ustao, poæao joj u susret,poklon se pred njom i sjeo na svoje prijestolje. Zakraljicu majku dao je namjestiti stolicu, i ona za-uzela mjesto njemu s desne strane.20 Onda je ona rekla: “Imam malu molbu na tebe inemoj me odbiti.” Kralj joj rekao: “Zatraœi samo,draga majko, neøu te odbiti.”21 Ona je rekla: “Neka bi se dala Abiæaga Æu-namka tvojem bratu Adoniji za œenu.”22 A kralj Salomon je odgovorio svojoj majci, go-voreøi: “Zaæto prosiæ samo Abiæagu Æunamku zaAdoniju? Pa zatraœi za njega odmah i kraljevstvo!Ta on je moj stariji brat i na njegovoj strani stojesveøenik Abiatar i Joab, sin Serujin.”23 Nato se zakle kralj Salomon Gospodinom:“Neka me kazni Bog kako hoøe, ako Adonija nijeizrekao rijeç protiv svojega œivota!24 I tako mi œivoga Gospodina koji me je postavio,posadio me na prijestolje mojega oca Davida iutemeljio mi kuøu, kako je obeøao, joæ øe danaspoginuti Adonija!”25 Potom je zapovjedio kralj Salomon Benaji, sinuJehojadovu; i on mu zadao smrtni udarac i on jeumro.26 Sveøeniku Abiataru zapovjedio je kralj: “Idi u

Anatot na svoj posjed! Premda si zasluœio smrt,neøu te sad pogubiti, jer si ovamo nosio ækrinju Go-spodina Boga pred mojim ocem Davidom i sve sipodnosio æto je morao trpjeti moj otac.”27 Tako je Salomon skinuo Abiatara, te viæe nijebio Gospodinov sveøenik. Tim se imalo ispunitiGospodinovo proroçanstvo koje je bio izrekao uÆilu protiv kuøe Elijeve.28 Onda je doæla vijest o tom i do Joaba. Kako seJoab bio prikljuçio Adoniji, premda za Absalomomnije bio pristao, pobjegao je Joab u Gospodinovæator i uhvatio se za rogove œrtvenika.29 Kad su javili kralju Salomonu: “Joab je pobje-gao u Gospodinov æator i stoji na œrtveniku”, po-slao je Salomon Benaju, sina Jehojadova, izapovjedio: “Idi i pogubi ga!”30 Benaja je otiæao u Gospodinov æator i rekao mu:“Ovako govori kralj: “Izaåi!” A on je odgovorio:“Neøu, ovdje hoøu umrijeti!” I Benaja je javio kralju:“Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.”31 Onda mu zapovjedio kralj: “Çini kako je rekao;pogubi ga i pokopaj ga da se tako skine s mene i skuøe mojega oca krv koju je prolio Joab bez ra-zloga!32 Neka Gospodin pusti da njegova krv padnenatrag na njegovu glavu, jer je maçem ubio dvaçovjeka, koji su bili poæteniji i bolji od njega, a da zato nije znao moj otac David: Abnera, sina Nerova,Izraelova vojskovoåu, i Amasu, sina Jeterova, Ju-dina vojskovoåu.33 Zato neka njihova krv padne natrag na Joabovuglavu i na glavu njegova potomstva za sva vreme-na. A Davidu i njegovu potomstvu, njegovoj kuøi injegovu prijestolju, neka bude mir zauvijek od Go-spodina!”34 I otiæao Benaja, sin Jehojadov, i zadao mu sm-rtni udarac. Bio je pokopan na svom posjedu upustinji.35 Mjesto njega postavio je kralj Benaju, sina Je-hojadova, na çelo vojske, a sveøenika Sadokapostavio kralj na mjesto Abiatarovo.36 Nato je dao kralj pozvati Æimeja i rekao mu: “Sa-gradi sebi kuøu u Jeruzalemu, stanuj ovdje i nesmijeæ nikamo odande odlaziti.37 Çim izaåeæ i prijeåeæ potok Kidron, upamti do-bro, odmah øeæ poginuti, i onda øe tvoja krv pastina tvoju glavu.”38 Æimej je odgovorio kralju: “Dobro, kako je mojgospodar kralj zapovjedio, tako øe çiniti tvojsluga.” Tako je œivio Æimej dugo vremena u Jeru-zalemu.39 Ali poslije tri godine pobjegli su Æimeju dva robak Akiæu, sinu Maakinu, kralju gatskomu. Kad sujavili Æimeju: “Tvoji su robovi u Gatu!”40 A Æimej je ustao, osedlao svojega magarca iotiæao u Gat k Akiæu da dovede svoje robove.Æimej je otiæao i doveo svoje robove iz Gata.41 Onda su javili Salomonu da je Æimej bio otiæaoiz Jeruzalema u Gat i da se opet vratio.42 Kralj je dao dozvati Æimeja i rekao mu: “Nisam lite dao zakleti Gospodinom i nisam li ti jasno rekao:‘Çim izaåeæ i kamo god odeæ, upamti dobro,odmah øeæ poginuti!’ Onda si mi rekao: ‘Dobro, ra-zumio sam.’43 Zaæto onda nisi drœao zakletve Gospodinomzaprisegnute i zapovijedi koju sam ti dao?”44 Dalje je kralj rekao Æimeju: “Ti znaæ sve zlo, ti sesjeøaæ onoga æto si uçinio mojem ocu Davidu, paneka Gospodin dade da tvoja zloøa natrag padnena tvoju glavu!45 A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijesto-lje Davidovo neka çvrsto stoji dovijeka!”

189 1 Kraljevi46 Nato je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jeho-jadovu. On je izaæao i zadao mu udarac i on jeumro. Tako se utvråivalo kraljevstvo u Salo-monovoj ruci.

3 Salomon se sprijateljio s faraonom, egipatskim kraljem, i oœenio se njegovom køerju. Doveoje u Davidov grad, dok nije dovræio svoj dvor i Go-spodinov dom i zid oko Jeruzalema.2 Narod je onda joæ prinosio œrtve na uzvisinama,jer dotada joæ nije bio sazidan dom Imenu Gospo-dinovu.3 Salomon je, doduæe, ljubio Gospodina, drœeøipropise i zakone svojega oca Davida, ali bi i on joæœrtvovao i kadio na uzvisinama.4 Tako je otiæao kralj u Gibeon da ondje œrtvuje jerto je bila najuglednija uzvisina. Tisuøu œrtavapaljenica prineo je Salomon ondje na œrtveniku.5 Onda je Gospodin govorio Salomonu u Gibeonunoøu u snu i rekao Bog: “Zatraœi æto da ti dadem!”6 Salomon je odgovorio: “Ti si svojemu sluzi Da-vidu, mojem ocu, iskazivao veliku naklonost, jer jeon hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti iiskrenim srcem, i ti si mu saçuvao tu veliku naklon-ost i darovao si mu sina koji sada sjedi na njegovuprijestolju.7 Sada, Gospodine, Boœe moj, ti si uçinio svojegaslugu kraljem na mjesto mojega oca Davida. A jasam mlad çovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.8 Tvoj sluga stoji usred tvojega naroda koji si iza-brao i koji je tako mnogobrojan da se od mnoœinene moœe izbrojiti ni procijeniti.9 Daj svojem sluzi srce razumno da moœe vladatitvojim narodom i da zna razlikovati izmeåu dobra izla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim mnogobro-jnim narodom?”10 Puno se svidjelo Bogu to æto je zamolio Salo-mon.11 Bog mu odgovorio: “Jer si to zamolio i nisi molioza sebe duga œivota, niti blaga, niti smrti svojih ne-prijatelja, nego si sebi zaprosio mudrost u pravomdjelovanju,12 eto, udovoljio sam tvojoj molbi; gle, dat øu timudro i razumno srce tako da tebi jednaka nije biloprije tebe, niti øe biti tebi jednaka poslije tebe.13 Ali dat øu ti i to æto nisi prosio, i bogatstvo i slavu,tako da tebi jednaka ne bude meåu kraljevima doksi œiv.14 Ako budeæ iæao mojim putovima drœeøi mojezakone i zapovijedi, kako je iæao tvoj otac David,dat øu ti i dug œivot.”15 Kad se Salomon probudio vidio da je to bio san.Potom se vratio natrag u Jeruzalem, stupio predækrinju Gospodinova zavjeta, prineo œrtve paljeni-ce i pripravio œrtve mirotvorne i pripremio sveçanugozbu za sve svoje sluge.16 U ono vrijeme doæle su dvije bludnice kralju istupile pred njega.17 Jedna je œena rekla: “S oproætenjem, moj go-spodaru! Ja i ova tu œena stojimo u istoj kuøi, i jasam se rodila kod nje u kuøi.18 Tri dana poslije mojega poroåaja rodila i ovaœena. Bile smo same; ni jedan doæljak nije bio snama u kuøi, osim samo nas dvije u kuøi.19 I dijete ovoj œeni je umrlo u noøi, jer je ona bilalegla na njega.20 I ona je ustala usred noøi, i uzela je, dok jespavala tvoja sluækinja, moje dijete s moje strane istavio ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavilana moja prsa.21 Kad sam ujutro ustala da podojim svoje dijete, aono mrtvo. Kad se razdanilo, razgledala sam bolje,

a to nije bilo moje dijete æto sam ga bila rodila.”22 A druga œena je povikala: “Nije tako, nego jemoje dijete ovo œivo, a tvoje je to mrtvo.” Ona jetvrdila: “Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a mojeje dijete evo œivo.” Tako su se prepirale pred kra-ljem.23 Onda je kralj rekao: “Jedna tvrdi: ‘Ovo je tu mojedijete, œivo, a tvoje je dijete mrtvo’; druga tvrdi: ‘Nijetako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijeteœivo.’ ”24 I kralj je zapovjedio: “Donesite mi maç!” Donijelisu maç pred kralja.25 Kralj je zapovjedio: “Razdijelite œivo dijete nadvoje i dajte jednu polovicu ovoj, drugu polovicuonoj!”26 Onda je povikala kralju œena kojoj je pripadaloœivo dijete–jer ljubav prema njezinu djetetu jakose u njoj uzbudila: “Ah, moj gospodaru, podajtenjoj œivo dijete i ne ubijajte gal” A druga povikala:“Neka ne bude ni meni ni tebi, samo ga rasijecite!”27 Onda je odgovorio kralj rekavæi: “Podajte onojprvoj œivo dijete i ne ubijajte ga; ona mu je majka.”28 Sav je Izrael çuo presudu koju je kralj izrekao. Ipoætivali su kralja, jer se vidjelo da je u njemu bilaBoœja mudrost u izricanju pravde.

4 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom. 2 Ovo su bili njegovi vrhovni çinovnici: sveøe-nik je bio Azarija, sin Sadokov,3 drœavni pisari bili su Elihoref i Ahija, Æiæini sinovi,peçatnik je bio Joæafat, sin Ahiludov;4 Vrhovni vojskovoåa bio je Benaja, sin Jeho-jadov. Sveøenici su bili Sadok i Abiatar.5 Nad pristavima bio je postavljen Azarija, sin Na-tanov. Zabud, sin Natanov, bio je sveøenik i kraljevprijatelj.6 Upravitelj dvora je bio Ahiæar, a Adoniram, sinAbdin, vodio je nadzor nad poslenicima.7 Salomon je imao dvanaest namjesnika nad svimIzraelom. Oni su opskrbljivali kralja i sav dvor. Pomjesec dana u godini imao je svaki podmirivatiizdrœavanje.8 Ovo su njihova imena: sin Hurov u gori Efraimo-voj;9 Ben-Deker u Makasu i Æaalbimu, Bet-Æemeæu,Elonu i Bet-Hananu;10 Ben-Hesed u Arubotu; njemu je odreåen Sohoi sve Heferovo podruçje;11 Ben-Abinadab u svim dorskim pokrajinama; onje imao Salomonovu køer Tafatu za œenu;12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku, Megidu isvemu Bet-Æeanu æto leœi kod Saretana pod Jez-reelom, od Bet-Æeana do Abel-Mehole i do prekoJokneama;13 sin Ben-Geber u Ramotu u Gileadu: njemu subila predana æatorska sela Jaira, Manasehovasina, u Gileadu; njemu je bio podreåen kraj Argobæto leœi u Baæanu, æezdeset velikih gradova sa zi-dovima i œeljeznim prijevornicama;14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu;15 Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo Salo-monovu køer, Basematu, za œenu.16 Baana, sin Huæajev, u Aæeru i Alotu;17 Joæafat, sin Paruahov, u Isakaru;18 Æimej, sin Elin, u Benjaminu;19 Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji Sihona,amorejskog kralja, i Oga, baæanskog kralja. Bio jeto jedan namjesnik, koji je bio postavljen nad zem-ljom.20 Jude i Izraela bilo je mnogo kao pijeska namoru. Jelo se i pilo se i bilo se dobre volje.21 Salomon je bio vladar nad svima kraljevstvima

1901 Kraljeviod Rijeke do filistejske zemlje i do egipatske meåe.Donosila su mu danak i bila su podloœna Salo-monu dokle je œivio.22 Za hranu trebalo je Salomonu na dan do tri-deset kora bijeloga braæna i æezdeset kora obiç-noga braæna,23 deset ugojenih volova, dvadeset volova s paæei stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugo-jenih ptica.24 Jer se njegova moø protezala preko svega po-druçja s onu stranu Rijeke, od Tafse do Gaze, ipreko svih kraljeva s onu stranu Rijeke, i on je imaomir sa svim susjedima unaokolo.25 Tako su œivjeli Juda i Izrael u sigurnosti, svakipod svojom lozom i pod svojom smokvom, odDana do Beer-Æebe, dokle je œivio Salomon.26 Salomon je imao çetrdeset tisuøa konja zasvoja bojna kola i dvanaest tisuøa konja za ja-hanje.27 Spomenuti namjesnici hranili su svaki po jedanmjesec kralja Salomona i sve koji su imali pristup kstolu kralja Salomona. Nije niæta manjkalo od nji-hove opskrbe.28 I jeçam i slamu za konje i za tegleøu marvu do-nosili su na mjesto gdje bi se on upravo zadrœao,svaki kako bi ga zapalo.29 Bog je dao Salomonu mudrost i vrlo veliki ra-zum, isto tako blagog duha jednako pijesku naobali morskoj.30 Mudrost Salomonova bila je veøa od mudrostisvih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta.31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana, Ezrahijca,od Hemana, Kalkola i Darde, Maholovih sinova.Kod svih naroda unaokolo bio je glasovit.32 On je sastavio tri tisuøe mudrih izreka, a njego-vih pjesama bilo je tisuøu i pet.33 Pjevao je priçe o stablu, o cedru na Lebanonudo izopa æto raste na zidu. Sastavio je priçe o stoci,o pticama, o œivotinjama æto gmiœu, i o ribama.34 Iz svih naroda dolazili su ljudi da çuju Salo-monovu mudrost, od svih krajeva na zemlji doælisu, kad su çuli za njegovu mudrost.

5 Hiram, kralj Tira, poslao je svoje sluge k Salo- monu kad je bio çuo, da su ga kao nasljednikanjegova oca pomazali za kralja. Hiram je, naime,bio uvijek s Davidom u najboljem odnosu.2 Nato je Salomon poruçio Hiramu:3 “Ti znaæ da moj otac David nije stigao sagraditidom Imenu Gospodina, svojega Boga, zbog ra-tova koji su ga zaokupili od svuda dok mu Gospo-din nije poloœio neprijatelje pod njegove noge.4 Ali sad mi je dao Gospodin, moj Bog, mir odsvuda, i nemam viæe protivnika ni opasnosti.5 Zato namjeravam sagraditi dom Imenu Gospodi-na, svojega Boga. Tako je Gospodin mojem ocuDavidu obeøao i rekao: ‘Tvoj sin, koga øu posaditimjesto tebe na tvoje prijestolje, øe sagraditi dommojem Imenu.’6 Zato zapovjedi neka mi nasijeku cedara naLebanonu! Moji øe ljudi zajedno raditi s tvojim lju-dima. Plaøu za tvoje ljude dat øu ti kako odrediæ, jerti znaæ da u nas nema nikoga koji umije sjeçi drvakao Sidonci.”7 Kad je Hiram primio vijest Salomonovu, jako seobradovao i povikao: “Neka je blagoslovljen danasGospodin, koji je dao Davidu mudra sina kao vla-dara nad ovim velikim narodom!”8 Onda poslao Hiram Salomonu ovaj odgovor:“Uzeo sam do znanja æto si mi poruçio. Ispunit øusve tvoje œelje glede stabla cedrova i çempresova.9 Moji øe ih ljudi snijeti s Lebanona k moru. Onda

øu ih dati na moru povezati u splavi i dovesti ih namjesto za koje mi odrediæ, i ondje ih razvezati, ionda ih daj odnijeti! Tako øeæ ispuniti moju molbu idati hranu mojem domaøinstvu.”10 Tako je davao Hiram Salomonu cedrova i çem-presova drva koliko je œelio.11 Salomon je za to davao Hiramu dvadeset tisuøakora pæenice za hranu njegovim ljudima i dvadesetkora ulja od stuçenih maslina. Toliko je davaoSalomon Hiramu svake godine.12 Jer Gospodin je dao mudrost Salomonu, kakomu je bio obeøao, zato je doælo do prijateljstva iz-meåu Hirama i Salomona tako da su meåu sobomzakljuçili savez.13 Nato je odredio kralj Salomon poslenike izsvega Izraela. Broj ovih poslenika iznosio je tride-set tisuøa ljudi.14 Slao ih je naizmjence u Lebanon, svaki mjesecpo deset tisuøa ljudi. Jedan mjesec bili su na Leba-nonu, a dva mjeseca kod kuøe. Adoniram je bionad svim radnicima.15 Salomon je u gorama imao sedamdeset tisuøanositelja tereta i osamdeset tisuøa kameno-rezaca.16 Pokraj toga Salomonovih nadstojnika, koji suvodili rad, tri tisuøe i tri stotine, koji su nadzirali ljudezaposlene tim poslom.17 Kralj je zapovjedio da se izlomi veliko, teækobirano kamenje, da ga kleæu i da se postavi zatemelj domu.18 Salomonovi i Hiramovi graditelji i Gibljani,pripravljali su drvo i kamenje za gradnju doma.

6 I dogodilo se çetiri stotine i osamdesete godine po izlasku Izraelovih sinova iz egipatske zem-lje, çetvrte godine Salomonova vladanja nad Izra-elom, mjeseca Ziva–to je drugi mjesec–poçeo jegraditi Gospodinu dom.2 Dom koji je Salomon zidao Gospodinu bio jeæezdeset lakata dug, dvadeset lakata æirok i tride-set lakata visok.3 Trijem pred glavnim prostorom doma bio jedvadeset lakata dug, prema æirini doma, a desetlakata æirok pred domom.4 Prozori, koje je dao napraviti na domu, imali suguste reæetke.5 Nadalje, je dao napraviti uz zid doma, i unaokolouz zidove doma, oko glavnoga prostora i nutraæn-jega prostora, hodnike, koje unaokolo podigao ukatove.6 Donji kat bio je pet lakata æirok, srednji je bio æestlakata æirok, a treøi je bio sedam lakata æirok. Bio jedao napraviti zasjeke na kuøi izvana unaokolo dane mora zahvatiti u zidove doma.7 Uzelo se, kod gradnje doma, samo kamenje kojeje bilo kod lomljenja posve izraåeno, tako da senije çuo ni çekiø ni dlijeto ili drugo œeljezno oruåe,dok se podizao dom.8 Ulaz u donji kat bio je na desnoj strani doma. Nazavojnim stubama se uzlazilo gore na srednji kat,iz srednjega na treøi.9 Kad je tako bio dovræio gradnju doma, obloœiodom gredama i cedrovim daskama.10 Hodnike je napravio oko cijeloga doma pet la-kata visoke i svezao ih s domom cedrovim gre-dama.11 Onda je doæla rijeç Gospodinova Salomonu,govoreøi:12 “Glede toga doma koji gradiæ: ako ideæ po mo-jim propisima i drœiæ moje zakone i izvræavaæ svemoje zapovijedi i po njima urediæ svoj œivot, ispunitøu na tebi svoje obeøanje æto sam ga dao tvojem

191 1 Kraljeviocu Davidu.13 Boravit øu meåu Izraelovim sinovima i neøu ni-kada ostaviti svojega naroda Izraela.”14 Tako je Salomon dovræio gradnju doma.15 On je iznutra obloœio zidove doma, od poda dostropa, cedrovim daskama, a pod doma pokrioçempresovim daskama.16 Isto tako je obloœio dvadeset lakata na straœnjojstrani doma cedrovim daskama od poda dopokrova. Tako ga napravio unutra kao nutraænjesvetiæte, za Najsvetije Mjesto.17 Sprijeda svetiæte doma imalo je çetrdeset laka-ta u duœinu.18 Unutra je bio dom obloœen cedrovim drvom, ana njemu izrezane jabuke i razvijeni cvjetovi. Sveje bilo od cedrova drva, tako da se ne vidi kamen.19 Unutra u domu napravio je unutraænje svetiæteda ondje smjesti ækrinju Gospodinova zavjeta.20 Unutraænje svetiæte bilo je dvadeset lakatadugo, dvadeset lakata æiroko i dvadeset lakata vi-soko. On ga je dao obloœiti çistim zlatom; isto takonjim je obloœio œrtvenik od cedrova drva.21 Nadalje obloœio je Salomon dom unutra çistimzlatom i zategnuo zlatne lance pred unutraænjimsvetiætem, koje je isto tako obloœio zlatom.22 Sav je dom obloœio zlatom, potpuno svuzgradu. I sav œrtvenik, koji je pripadao unutraæn-jemu svetiætu, obloœio zlatom.23 Unutra u straœnjem prostoru napravio je dvakerubina od maslinova drva, svaki je bio deset la-kata visok.24 Pet lakata imala su krila jednoga kerubina i petlakata krila drugoga kerubina, tako da je deset la-kata bilo od kraja jednoga krila do kraja drugogakrila.25 Deset lakata imao je i drugi kerubin. Oba keru-bina imala su isto obliçje.26 Visina jednoga kerubina imala je deset lakata,isto tako imao je drugi kerubin.27 Kerubine je smjestio u unutraænjosti doma, ikerubini su drœali krila svoja tako raæirena da jekrilo jednoga doticalo jedan zid, a krilo drugogakerubina dopiralo do drugoga zida. U sredini domasastajala su se njihova krila jedno u drugo.28 I kerubine obloœio zlatom.29 Sve zidove doma unaokolo oba unutraænje ivanjsko svetiæte, ukrasio izrezanim kerubinima,palmama i razvijenim cvjetovima.30 I na pod doma oba unutraænjega i vanjskogasvetiæta obloœio zlatom.31 Za ulaz u unutraænje svetiæte napravio jedvokrilna vrata od maslinova drva; pragovi sdovratnicima bili su jedna petina zida.32 Na oba dvokrilna vrata od maslinova drva, izre-zao je kerubine, palme i razvijene cvjetove, i ob-loœio ih zlatom; kerubine i palme obloœio zlatom.33 Isto tako i za ulaz u svetiæte napravio je dovrat-nike od maslinova drva jednu çetvrtinu zida.34 I dvoja dvokrilna vrata od çempresova drva. Nadvije se strane otvaralo jedno krilo, i na dvije sestrane otvaralo drugo krilo.35 Onda je urezao na njima kerubine, palme i raz-vijene cvjetove i zlatom ih obloœio–posve pomjeri.36 Unutraænje predvorje dao je okruœiti sa tri redaklesana kamena i jednoga reda cedrovih greda.37 Çetvrte godine mjeseca Ziva bio je postavljentemelj Gospodinovu domu.38 I jedanaeste godine mjeseca Bula–to je osmimjesec–bio je dom dovræen sa svim svojim dijelo-vima i sa svim æto mu pripada. Gradio ga je sedamgodina .

7 Salomon je svoju vlastitu kuøu gradio trinaest godina; i tako ju dovræio.2 Kuøu Lebanonska Æuma gradio je stotinu lakatadugu, pedeset lakata æiroku i trideset lakata vi-soku, na çetiri reda cedrovih stupova, i na stu-povima su leœale cedrove grede.3 Od cedrova drva bio je i pokrov na gredama ætosu bile na çetrdeset i pet stupova, po petnaest ujednom redu.4 Grede su imale tri reda, i po tri prozora stajala sujedan prema drugomu.5 Sva vrata s dovratnicima bila su çetverokutna, ipo tri prozora stajala su jedan prema drugomu.6 Onda je podigao trijem od stupova pedeset laka-ta dug i trideset lakata æirok. Jedan trijem sa stu-povima i krovom bio je sprijeda.7 Nadalje je sagradio trijem za prijestolje, gdje jesudio, sudski trijem bio je obloœen cedrovim drvomod poda do stropa.8 Napokon njegov dvor, u kojem je stanovao, udrugom dvoriætu unutar trijema, bila je na isti naçingraåen. I za faraonovu køer, kojom se bio Salomonoœenio, sagradio je kuøu jednaku onomu trijemu.9 Sve ove graåevine bile su sagraåene od teækogakamenja, klesanoga po mjeri, iznutra i izvana pi-lom zavræeno, od temelja do krova i izvana do ve-likog predvorja.10 Temelji su bili od birana velikoga kamenja, oddeset lakata i od osam lakata.11 Na tom je leœalo teæko, po mjeri klesano ka-menje i cedrove grede.12 Tri reda klesana kamenja i jedan red cedrovihbrvana okruœivali su unaokolo veliko predvorje,isto tako unutraænje predvorje u Gospodinovudomu i trijem dvora.13 Nato je poslao kralj Salomon i dao dovestiHirama iz Tira.14 On je bio sin jedne udovice iz plemena Nafta-lijeva; njegov je otac bio veliki kovaç u Tiru. On jebio je veoma razuman i vjeæt u svakojakom radu odmjedi. On je doæao kralju Salomonu i izradio musve radove.15 Tako je salio oba stupa od mjedi. Visina jedno-mu stupu bila je osamnaest lakata; konac od dva-naest lakata obuhvatao je jedan i drugi stup.16 Napravio uz to dva od mjedi salivena oglavljada se stavi odozgor na stupove. Visina je jednogaoglavlja pet lakata, visina drugoga oglavlja istotako pet lakata.17 Na oglavlja stupova napravio je pletenice ispre-pletene i vrpce kao lance, jedno na prvo oglavlje idrugo na drugo oglavlje.18 Onda je napravio mogranje, u dva reda una-okolo na jednoj pletenici, da pokrivaju oglavlje stu-pova. Tako je napravio i na drugom oglavlju.19 Oglavlja na stupovima u trijemu bila su naprav-ljena kao ljiljani od çetiri lakta.20 Na oglavljima, na oba stupa, bili su odozgor iprema sredini pod pletenicama mogranji, kojih jebilo dvjesta u dva reda unaokolo na jednom i nadrugom oglavlju.21 Stupove je podigao na ulazu u trijem doma.Jedan je postavio na desnu stranu i nazvao ga Ja-kin; drugi je postavio na lijevu stranu i nazvao gaBoaz.22 Navrh stupova namjestio je izraåeno ljiljanovocvijeøe. Tako se dovræili stupovi.23 Onda je salio more od mjedi. Ono je imalo desetlakata od jednoga kraja do drugoga i bilo je okruglounaokolo i pet lakata visoko. Trebalo je tridesetlakata vrpce da ga se unaokolo obuhvati .24 Ispod njegova kraja, koji ima deset lakata, op-

1921 Kraljevitjeçu more nakiti kao cvjetne çaæke. U dva redaoptjeçu ga nakiti kao cvjetne çaæke æto su s njimsalivene.25 Stajalo je na dvanaest volova, od kojih su tri bilaokrenuti na sjever, tri na zapad, tri na jug i tri naistok. Na njima je stajalo more. Njihove straœnjestrane bile su sve okrenute unutra.26 Bilo je kao podlanica debelo, i njegov kraj bio jekao kraj u çaæe, kao ljiljanov cvijet. Primalo je dvijetisuøe bata.27 Napravio i deset podnoœja od mjedi. Svako jepodnoœje bilo je çetiri lakta dugo, çetiri lakta æirokoi tri lakta visoko.28 Podnoœja su bila izraåena ovako: imala suoplate, i oplate su bile umetnute u okvire.29 Na oplatama u okvirima, bili su prikazani lavovi,volovi i kerubini, isto tako na okvirima iznad i ispodlavova i volova visjeli su vijenci.30 Svako je podnoœje imalo çetiri kotaça od mjedi,kojima su osovine bile isto tako od mjedi. Na çetirinoge bila su kao ramena i pod svakom umivaoni-com bila su ta ramena salivena i vijencima ob-loœena.31 Dubina umivaonice od vrha do dna nadstupcem, bila je lakat, i u vrhu je bila okrugla kao istupac, koji je bio od lakat i pol, i po vrhu joj je bilorezbareno, a oplata joj je bila çetverokutna, a neokrugla.32 Çetiri kotaça bila su pod tom oplatom, a osovinekotaça izlazile su na podnoœju, i svaki je kotaç biovisok lakat i pol.33 Kotaçi su bili izraåeni kao kolski kotaçi Njihoveosovine, glavçine, naplatci i paoci, sve je bilo liv-eno.34 Çetiri ramena bila su na çetiri ugla u svakogapodnoœja, iz podnoœja su izlazila njegova ramena.35 Odozgor u podnoœja bilo je visine pol lakta, kojaje bila svuda okrugla, i odozgor na podnoœju bile sunjegove strane i oplate æto su izlazile iz njega.36 Po njegovim stranama i po njegovim oplatamaizrezao je kerubine, lavove i palme, jedno do dru-goga uz vijence unaokolo.37 Na taj naçin napravio je deset podnoœja; sva subila jednako salivena, iste mjere i istoga oblika.38 Uz to napravio je deset umivaonica od mjedi.Svaka umivaonica uzimala je çetrdeset bata, isvaka umivaonica imala je çetiri lakta. Na svako oddeset podnoœja doæla je po jedna umivaonica.39 Namjestio je pet podnoœja na sjevernoj stranidoma. More je namjestio na juœnoj strani doma, najugoistoku.40 Nadalje, napravio je Hiram lonce, lopate i kot-liøe. Tako Hiram dovræio sve radove koje je moraoizraditi kralju Salomonu za Gospodinov dom:41 dva stupa i dva oglavlja okrugla odozgor na obastupa, dvije pletenice da pokrivaju ona dva oglav-lja okrugla odozgor na stupovima;42 çetiri stotine mogranja za obje pletenice, dvareda mogranja za svaku pletenicu, da pokrivajudva oglavlja okrugla odozgor na stupovima;43 uz to deset podnoœja i deset umivaonica napodnoœjima;44 jedno more i dvanaest volova pod morem;45 lonce, lopate i kotliøe. Sve posuåe, koje jenapravio Hiram kralju Salomonu za dom, bilo je odsjajne mjedi.46 Dao ih kralj saliti u kalupima o gline u jordanskojravnici, u zemlji izmeåu Sukota i Sartana.47 Salomon nije izmjerio sve posuåe, i to nijemogao zbog velike brojnosti, i teœina mjedi nije bilautvråena.48 Onda je dao Salomon napraviti sve posuåe æto

se rabilo u Gospodinovu domu: zlatni œrtvenik,zlatni stol za prikazne kruhove;49 svjetiljke, pet na desnoj i pet na lijevoj strani,pred unutraænjim svetiætem od çistoga zlata, izlatne cvjetove, œiœke i usekaçe;50 vrçeve, noœeve, ækropionice, maæice i kadion-ice od çistoga zlata. I çepovi na dvokrilnim vratimau unutraænji prostor, u Najsvetijem Mjestu, i nadvokrilnim vratima doma u glavni prostor bili su odzlata.51 Kad su bili dovræeni svi radovi, koje je kralj Salo-mon dao izraditi za dom, dao je Salomon unijeti iposvetne darove svojega oca Davida. Srebro izlato i posuåe stavio je u riznicu Gospodinovadoma.

8 Onda je Salomon skupio Izraelove starjeæine i sve poglavare plemenske, poglavare rodovaIzraelovih sinova, kod kralja Salomona u Jeruzale-mu da se prenese ækrinja Gospodinova zavjeta izDavidova grada, a to je Sion.2 I tako su se skupili pred kraljem Salomonom sviIzraelovi ljudi na svetkovinu u mjesecu Etanimu, ato je sedmi mjesec.3 Kad su doæle sve Izraelove starjeæine, podigli susveøenici ækrinju.4 I prenijeli su Gospodinovu ækrinju, æator Svjedo-çanstva i sve sveto posuåe koje je bilo u æatoru.5 Pritom je kralj Salomon œrtvovao i s njim sva Izra-elova zajednica koja se naæla kod njega predækrinjom, toliko ovaca i goveda da ih se zbog nji-hova mnoætva nije moglo izbrojiti niti proraçunati.6 Onda su sveøenici unijeli ækrinju Gospodinovazavjeta na njegovo mjesto u unutraænjem svetiætudoma, u Najsvetijem Mjestu pod krila kerubina.7 Kerubini su drœali raæirena krila nad mjestomgdje je stajala ækrinja. Tako su kerubini pokriliækrinju i njegove motke.8 Motke su bile tako duge da su se krajevi motakavidjeli sa svetoga mjesta pred unutraænjim sveti-ætem, ali se dalje nisu vidjeli. One su tamo do da-naænjega dana.9 U ækrinji su bile samo dvije kamene ploçe, koje jebio u nju stavio Mojsije na Horebu, kad je Gospo-din napravio savez sa Izraelovim sinovima, poætosu izaæli iz egipatske zemlje.10 A kad bi sveøenici trebali napustili sveto mjesto,oblak bi napunio Gospodinov dom.11 Sveøenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti davræe svoju sluœbu, jer be slava Gospodinova napu-nila Gospodinov dom.12 Onda je rekao Salomon: “Gospodin je rekao daøe boraviti u tamnom oblaku.13 I ja sam ti sagradio uzviæeni dom, mjesto da unjemu prebivaæ dovijeka.”14 Onda se okrenuo kralj i blagoslovio svu Izraelo-vu zajednicu, a sva je zajednica Izraelovih sinovastajala.15 Onda je on rekao: “Blagoslovljen neka je Go-spodin, Bog Izraelov, koji je, eto, zaista ispunioobeøanje koje je svojim ustima dao mojem ocu Da-vidu, kad je rekao:16 ‘Od vremena kad sam bio izveo iz Egipta svojnarod Izraela, nisam izabrao nijednoga grada iz-meåu svih Izraelovih plemena da se ondje sagradidom da u njemu moœe boraviti Ime moje, ali zatosam izabrao Davida da vlada nad mojim narodomIzraelom.’17 I naumio je moj otac David sagraditi dom ImenuGospodina, Boga Izraelova.18 Ali je Gospodin rekao mojem ocu Davidu: ‘Dakaniæ sagraditi dom mojem Imenu, dobro çiniæ æto

193 1 Kraljevisi to naumio.19 Ali neøeæ ti sagraditi toga doma nego tvoj sin,koji øe ti se roditi, on øe sagraditi dom mojem Im-enu.’20 I, eto, Gospodin je ispunio obeøanje koje je dao:ja sam stupio na mjesto svojega oca Davida i sjeosam na Izraelovo prijestolje, kako je Gospodinobeøao, i sagradio sam dom Imenu Gospodina,Boga Izraelova.21 Ja sam u njemu pripravio mjesto za ækrinju, ukojoj je Gospodinov zavjet koji je napravio s naæimoçevima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.”22 Potom je stupio Salomon pred cijelom Izraelo-vom zajednicom pred Gospodinov œrtvenik, raæiriosvoje ruke prema nebu23 i pomolio se: “Gospodine, Boœe Izraelov! Nijedan bog, gore na nebu, i dolje na zemlji, nije tebijednak, ti koji drœi svoj savez i milost sa svojim slu-gama, koji hodaju pred tobom svim svojim srcem.24 Ti si svojem sluzi, mojem ocu Davidu, ispunioæto si mu bio obeøao. Æto si obrekao svojim ustima,to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.25 A sada, Gospodine, Boœe Izraelov, odrœi svo-jem sluzi, mojem ocu Davidu, i obeøanje koje si mudao kad si rekao: ‘Koliko je do mene, neøe ti nikadanestati çovjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijes-tolju. Samo moraju tvoji potomci drœati svoje pon-aæanje i tako urediti da hodaju preda mnom kao ætosi ti hodio preda mnom.’26 Sada molim o Boœe Izraelov, daj da se obistinitvoje obeøanje koje si dao svojem sluzi, mojemocu Davidu!27 A hoøe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto,nebo i naviæa nebesa ne mogu te obuhvatiti–ko-liko manje ovaj dom koji sam sagradio!28 A obazri se na molitvu svojega sluge i na njegovvapaj, Gospodine, Boœe moj, çuj zaziv i molitvukoju danas upravlja tebi tvoj sluga!29 Daj da tvoje oçi budu otvorene nad ovim do-mom dan i noø, nad mjestom za koje si obeøao:‘Ime moje ondje øe stanovati,’ da bi ti çuo molitvukoju upravlja tebi tvoj sluga za ovo mjesto.30 Neka bi çuo molitvu koju øe na ovom mjestuobavljati tvoj sluga! Çuj vapaj svojega sluge i svo-jega naroda Izraela, kad god se mole na ovommjestu! Usliæaj je na mjestu gdje sjediæ na prijesto-lju, u nebu, usliæaj je i oprosti!31 Ako netko sagrijeæi protiv svojega bliœnjega injemu se odredi zakletva, kojom øe se zakleti, i onse pokaœe sa zakletvom pred tvojim œrtvenikom uovoj kuøi,32 onda ti çuj to u nebu i zahvati i pribavi pravosvojim slugama: Krivca osudi obraøajuøi njegovadjela na njegovu glavu, a neduœna oslobodi postu-pajuøi s njim po njegovoj pravednosti!33 Ako tvoj narod Izrael bude potuçen od neprija-telja, jer sam sagrijeæio protiv tebe, ali se opetobrati k tebi i slavi tvoje Ime i u ovoj se kuøi moli ivapije k tebi,34 onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe svojemupuku Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju koju si daonjihovim oçevima!35 Ako se zatvorilo nebesa tako da ne pada kiæa,jer su sagrijeæili protiv tebe, i oni se mole na ovommjestu i slave tvoje Ime i obrate se od svojih grije-ha, jer si ih ponizio,36 onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slu-gama i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na praviput kojim da idu, i pusti kiæu na svoju zemlju, koju sidao svojem narodu u baætinu!37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga,suæa, snijet, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj

pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodikakvo god zlo ili bolest;38 svaku molitvu, svaki vapaj æto onda koji godizgovori u svemu tvojem narodu Izraelu, ako svakiosjeøa bol u svojem srcu i raæiri ruke prema ovojkuøi,39 onda ti si to çuo u nebu, na mjestu, gdje sjediæna prijestolju, i oprosti i zahvati i podaj svakomu posvemu njegovu œivotu, jer ti poznaæ njegovo srce,jer ti jedini prozireæ srce sve çovjeçje djece,40 da te se uvijek boje, dokle god œive u zemlji kojusi dao naæim oçevima!41 Ali i stranca koji ne pripada tvojemu naroduIzraelu, nego iz daleke zemlje dolazi zbog tvojegaImena42 �jer se çuje za tvoje Ime veliko, za tvoju jaku rukui za tvoju podignutu miæicu–kad on doåe i pomolise u ovom domu,43 onda ga ti çuj u nebu, na mjestu gdje sjediæ naprijestolju, i uçini sve za æto te zaziva stranac, dasvi narodi na zemlji upoznaju tvoje Ime, da te ætujukao tvoj narod Izrael i da doznaju da je ovaj domkoji sam ti sagradio, nazvan po tvojem Imenu!44 Ako tvoj narod bude izaæao na vojnu protiv svo-jih neprijatelja putom kojim ga poæaljeæ i pomoli seGospodinu prema gradu koji si izabrao, premadomu koji sam sagradio tvojem Imenu,45 onda ti çuj u nebu njegovu molitvu i njegov vapaji podaj mu pobjedu!46 Ako su sagrijeæili protiv tebe–jer nema çovjekakoji ne grijeæi–i ti se rasrdiæ na njih i predaæ ih ne-prijatelju tako da ih njihovi tlaçitelji zarobe i odveduu neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,47 i ako oni onda doåu k sebi u zemlji gdje su zar-obljeni, i obrate se i zavape k tebi u zemlji svojihtlaçitelja i priznaju: ‘Sagrijeæili smo i zlo smo uçinili,bezboœni smo bili.’48 Ako se onda svim svojim srcem i svom svojomduæom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, kojisu ih odveli, i pomole se tebi, prema zemlji, koju sidao njihovim oçevima, prema gradu koji si izabrao,i prema domu koji sam sagradio tvojem Imenu,49 onda ti usliæaj njihovu molitvu i vapaj u nebu, namjestu, gdje sjediæ na prijestolju, i pribavi im pra-vicu!50 I oprosti svojem narodu æto je sagrijeæio protivtebe, i sve prijestupe koliko su skrivili protiv tebe, idaj da naåu milost kod svojih tlaçitelja, da im sesmiluju!51 Jer on je tvoj narod i tvoja svojina, koju si izveoiz Egipta, ispred talionice œeljeza.52 Neka budu tvoje oçi otvorene na molbu tvojegasluge i na molbu tvojega naroda Izraela, da ih us-liæaæ u svemu za æto te zazovu!53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz svih narodana zemlji, kako si obeøao preko svojega slugeMojsija kad si izveo naæe oçeve iz Egipta, ti velikiGospodine!”54 Kad je bio Salomon posve dovræio ovu proænjui molitvu Gospodinu, ustao je s mjesta pred Go-spodinovim œrtvenikom, gdje je bio kleçao s ru-kama raæirenim prema nebu.55 Stupio je onda naprijed i blagoslovio svuIzraelovu zajednicu velikim glasom, govoreøi:56 “Blagoslovljen neka je Gospodin, koji je svoje-mu narodu Izraelu pribavio mir posve onako kakoje obeøao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedinood svih sjajnih obeøanja koja je dao preko svojegasluge Mojsija.57 Gospodin, naæ Bog, neka bude s nama, kako jebio s naæim oçevima! Neka nas ne ostavi i ne od-bije,

1941 Kraljevi58 Da se naæa srca obrate k njemu i mi hodimosvim njegovim putovima i drœimo njegove zapovi-jedi, zakone i pravne propise, na koje je obvezaonaæe oçeve.59 I ove moje rijeçi æto sam ih u molitvi upravioGospodinu, neka budu nazoçne Gospodinu,naæem Bogu, dan i noø, da pribavi pravicu svojemsluzi i svojem narodu Izraelu u svako doba,60 da svi narodi na zemlji doåu do spoznanja da jeGospodin Bog i nitko drugi.61 Zato vaæe srce neka bude odano Gospodinu,naæem Bogu, da hodite njegovu po zakonu i drœitenjegove zapovijedi, kao danas!”62 Onda je prineo kralj i sav Izrael s njim œrtve za-klanice Gospodinu.63 Kao œrtvu mirotvornu, koju je dao Salomon za-klati za Gospodina, œrtvovao je on: dvadeset i dvijetisuøe volova i stotinu i dvadeset tisuøa ovaca.Tako su kralj i svi Izraelovi sinovi posvetili Gospo-dinov dom.64 U onaj dan posvetio je kralj srednji dio predvorjapred Gospodinovim domom, jer ondje je prineoœrtve paljenice, prinose i pretilinu od mirotvornihœrtava. Mjedeni œrtvenik, koji je stajao pred Gospo-dinom, bio je premalen da obuhvati œrtve paljen-ice, prinose i pretilinu mirotvornih œrtava.65 Tako je onda Salomon proslavio svetkovinu, i snjim sav Izrael, skup velik od ulaska u Hamat doPotoka egipatskoga, pred Gospodinom, Bogomnaæim, sedam dana i joæ jedanput sedam danadakle–çetrnaest dana.66 Osmi dan otpustio je ljude. Oni se rastali odkralja i otiæli su k svojim æatorima, veseli i dobrevolje zbog svega dobra koje je Gospodin bio iska-zao svojemu sluzi Davidu i svojemu narodu Izra-elu.

9 I dogodilo se u vrijeme kad je bio Salomon do- vræio gradnju Gospodinova doma i kraljevskogdvora i sve druge naume, koje je Salomon œelioizvesti,2 javio se Gospodin Salomonu po drugi put, kaoæto mu se bio javio u Gibeonu.3 I rekao mu Gospodin: “Usliæao sam tvoju molitvui tvoj vapaj æto si mi ga upravio. Posvetio sam tajdom æto si mi ga sagradio. Zato øe Ime moje ondjeuvijek stanovati, i moje oçi i moje srce ondje øeuvijek boraviti.4 Ako budeæ hodio preda mnom onako kako je iæaotvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravednosti,tako da çiniæ sve æto sam ti zapovjedio, i drœiæ mojzakon i pravne propise,5 onda øu zauvijek utvrditi prijestolje tvojega kra-ljevstva nad Izraelom, kako sam obeøao tvojemocu Davidu, kad sam rekao: ‘Nikada ti neøe nestatiçovjeka na Izraelovu prijestolju.’6 Ali ako se vi, vi i vaæi sinovi, odvratite od mene i neuzdrœite mojih zapovijedi i uredaba, na koje samvas obvezao, nego odete i sluœite drugim bogovi-ma i klanjate im se,7 onda øu odstraniti Izraela iz zemlje koju sam imdao, i dom æto sam ga posvetio svojem Imenu,odbacit øu od svojega lica, i Izrael øe postati pris-podoba i ruglo svim narodima.8 I ovaj øe dom postati jedna ruæevina. I kad upi-taju: ‘Zaæto je takvo æto Gospodin uçinio ovoj zem-lji i ovomu domu?’9 Odgovorit øe se: ‘Oni su ostavili Gospodina, svo-jega Boga, koji je njihove oçeve izveo iz Egipta, iokrenuli se k drugim bogovima, njima se klanjali isluœili im. Zato je Gospodin pustio na njih svu tunesreøu.’ ”

10 Kad je proælo dvadeset godina, u kojima jeSalomon sagradio obje zgrade, Gospodinov domi kraljevski dvor.11 Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona premapotrebi drvom cedrovim i çempresovim i zlatom–onda je dao kralj Salomon Hiramu dvadeset gra-dova u zemlji Galileji.12 Ali kad je doæao Hiram iz Tira da vidi gradove ætomu ih bio ustupio Salomon, nije mu se svidjelo,13 i rekao: “Kakvi su to gradovi koje si mi dao,brate?” Zato se zove ta zemlja sve do danaænjegadana Kabul.14 Hiram je bio poslao kralju stotinu i dvadesettalenata zlata.15 Ovo je razlog s radnom snagom koju je bio di-gao kralj Salomon da sagradi Gospodinov dom isvoj vlastiti dvor, Milo i zidove Jeruzalema i Hazor,Megido i Gezer.16 Faraon, egipatski kralj, bio je iziæao, osvojioGezer i spalio ga ognjem, Kanaance, koji su stano-vali u gradu, pobio i dao ga kao miraz svojoj køeri,œeni Salomonovoj.17 I Salomon je opet sagradio opet Gezer i donjiBet-Horon,18 Baalat, Tadmor u pustinji–u zemlji,19 sve gradove za spremiæta, koja je imao Salo-mon, i gradove za bojna kola i gradove za jahaliætei sve graåevine, koje je Salomon htio podignuti uJeruzalemu, na Lebanonu i u svem podruçju svojevlasti.20 Sve æto je joæ bilo ostalo od Amorejaca, Hite-jaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebusejaca, koji nisubili od Izraelovih sinova.21 Njihove potomke, koji su iza njih joæ bili ostali uzemlji, jer ih nisu mogli Izraelovi sinovi iskorijeniti,njih je Salomon natjerao da plaøaju danak i darobuju do danaænjega dana.22 Od Izraelovih sinova nije uçinio Salomon nije-dnoga robom, nego su oni postali njegovi ratnici içinovnici, njegove viæe i niœe voåe, njegovi zapo-vjednici nad bojnim kolima i nad konjanicima.23 Glavnih nadstojnika nad gradnjama Salo-monovim, bilo je pet stotina i pedeset. Oni sunadzirali ljude koji su bili radovima zaposleni.24 Køi faraonova iz Davidova grada bila uæla usvoju kuøu, koju je Salomon bio sagradio za nju.Onda je on sagradio Milo.25 Tri puta u godini prinosio bi Salomon œrtvepaljenice i œrtve mirotvorne na œrtveniku koji jepodigao Gospodinu, i palio je kßd na œrtveniku, kojije stajao pred Gospodinom. Tako je dovræio hram.26 I laåe je napravio kralj Salomon u Esion-Ge-beru, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora uEdomu.27 Hiram je poslao na tim laåama svoje ljude,mornare, koji su vjeæti moru, zajedno s ljudimaSalomonovim.28 Oni se odvezli u Ofir, uzeli su odande zlata çetiristotine i dvadeset talenata i donijeli su kralju Salo-monu.

10 Kad je kraljica od Sabe çula o Salomonovoj slavi, koju je bio stekao po Imenu Gospodi-novu, doæla ona da ga iskuæa zagonetkama.2 Doæla je u Jeruzalem s veoma velikom pratnjom.Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata, i dragogakamenja. Kad je bila doæla k Salomonu, iznijela muje sve æto joj je bilo na srcu.3 A Salomon joj je odgovorio na sva njezinapitanja. Niæta nije bilo æto bi ostalo kralju skrivenoda joj ne bi mogao objasniti.4 I kad je kraljica od Sabe vidjela svu Salomonovu

195 1 Kraljevimudrost i dvor, koji je bio sagradio,5 i jela na njegovu stolu, kako su njegovi dostojan-stvenici tu sjedili i njegove sluge dvorile, nadaljenjihova odjeøa i njegove peharnike i œrtve paljeni-ce æto bi ih on u domu prinosio Gospodinu, ona seonda nije viæe mogla suzdrœati.6 Onda je rekla kralju: “Istina je bila æto sam çula usvojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti.7 Nisam htjela vjerovati æto se govorilo dok nedoåem i vidim svojim oçima. I zaista, ni pola mi nijekazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju glasæto sam ga sluæala.8 Sretni su tvoji ljudi, sretne su tvoje sluge æto uvi-jek stoje pred tobom i sluæaju tvoju mudrost!9 Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj Bog, koji teje zavolio tako da te je posadio na Izraelovo prije-stolje, jer Gospodin ljubi Izraela uvijek, postavio tekraljem da sudiæ i dijeliæ pravicu.”10 Potom je kralju darova stotinu i dvadeset tale-nata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja.Nikada viæe nije doælo toliko mirisa koliko kraljicaod Sabe darovala kralju Salomonu.11 I laåe Hiramove, koje su donosile zlato iz Ofira,donijeli su iz Ofira vrlo mnogo drva sandalovine idragoga kamenja.12 I kralj je dao napraviti iz drva sandalovinesjedala za Gospodinov dom i za kraljevski dvor icitare i harfe za pjevaçe. Toliko drva sandalovinenikada se viæe nije donijelo niti ga se vidjelo do da-naænjega dana.13 A kralj Salomon je darovao kraljici od Sabe sveæto joj se svidjelo i æto je zatraœila, osim onoga ætojoj dao drage volje i dareœljivoæøu jednoga kraljaSalomona. Potom se ona digla i otiæla natrag usvoju zemlju sa svojim slugama.14 Zlata æto je dohodilo Salomonu u jednoj godinibilo je æest stotina i æezdeset i æest talenata,15 osim onoga æto je dohodilo od veletrgovaca i odporeza malih trgovaca. Uz to su donosili Salo-monu zlato i srebro svi arapski kraljevi i zemaljskiupravitelji.16 I dao je kralj Salomon napraviti dvjesta velikihætitova od kovana zlata; æest stotina æekela zlatautroæeno je u svaki ætit.17 I tri stotine manjih ætitova od kovana zlata; trimine zlata utroæeno je u svaki ætit. Kralj ih daosmjestiti u kuøu Lebanonska Æuma.18 Nadalje je kralj dao napraviti veliko prijestoljeod bjelokosti i obloœiti ga çistim zlatom.19 Prijestolje je imalo æest stepenica, a gornji dioodostraga na prijestolju bio je okrugao. Nasloni subili s obje strane sjedala, i pokraj naslona bila sudva lava.20 Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na æeststepenica. Takvo æto nije bio joæ nikada naprav-ljeno za koje bilo kraljevstvo.21 Sve posuåe za piøe kralja Salomona bile su odzlata, i sve posuåe u kuøi Lebanonska Æuma bilo jeod çistoga zlata. Niæta nije bilo od srebra, koje uvrijeme Salomonovo nije imalo nikakve cijene.22 Kralj je imao taræiæke laåe na moru kod Hiram-ovih laåa. Svake tri godine jedanput dolazile sulaåe taræiæke kuøi, natovarene zlatom, srebrom,bjelokosti, majmunima i paunovima.23 Tako je nadvisio kralj Salomon sve kraljeve nazemlji bogatstvom i mudroæøu.24 I sav je svijet œelio vidjeti Salomona, da çuje nje-govu mudrost, koju mu je bio udijelio Bog.25 Pritom bi svaki sobom donio dar, srebrne izlatne posude, haljine, oruœje, mirise, konje imazge, svake godine.26 Salomon je sebi nakupio i mnogobrojna bojna

kola i konjanike, i imao je tisuøu i çetiri stotine bo-jnih kola i dvanaest tisuøa konjanika. Njih jerasporedio po kolskim gradovima i u okolici kralja uJeruzalemu.27 Kralj je uçinio da je bilo u Jeruzalemu takomnogo srebra kao kamenja, a cedara tako mnogokao dudova æto rastu u nizini.28 Uvoz konja kojih je imao Salomon, bio je izEgipta i Kue. Kraljevi trgovci su ih dovodili ih iz Kueza plaøu.29 Tako su jedna bojna kola kod izvoza iz Egiptakoætala po æest stotina æekela srebra, a konj po sto-tinu i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svihitejski i sirijski kraljevi.

11 Kralj Salomon je ljubio, uz faraonovu køer, mnoge œene strankinje: Moabke, Amonke,Edomke, Sidonke i Hitejke,2 od naroda, za koje je bio Gospodin zapovjedioIzraelovim sinovima: “Ne upuætajte se s njima i onine smiju opøiti s vama. Inaçe oni øe posve sigurnozanijeti vaæa srca za svojim bogovima.” Za njih jeprionuo Salomon ljubeøi ih.3 A imao je sedam stotina œena kraljica i tri stotinesuloœnica. I njegove œene su ga zavele.4 Kad je Salomon bio ostario, njegove œene zani-jele su mu srce za drugim bogovima. Njegovo srcenije viæe potpuno pripadalo Gospodinu, njegovuBogu, kao srce njegova oca Davida.5 I Salomon je ætovao aætartu, boœicu Sidonaca, iMilkomu, grozotu Amonaca.6 Salomon je çinio zlo pred Gospodinom, i nijehodio za Gospodinom do kraja kao njegov otacDavid.7 Onda je Salomon sagradio œrtvenu uzvisinu zaKemoæa, odurnost Moabaca, na gori, istoçno odJeruzalema, i isto tako za Moleka, grozotuAmonaca.8 Isto je uçinio za sve svoje œene strankinje, koje suprinosile svojim bogovima k∑d i œrtve zaklanice.9 I Gospodin se razgnjevio na Salomona, jer je onodvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izraelo-va, koji mu se bio javio dva puta10 i bio mu je zapovjedio da ne ætuje drugih bo-gova, ali on nije drœao æto mu je bio Gospodin za-povjedio.11 Zato je dao Gospodin reøi Salomonu: “Jer si touçinio, i nisi drœao moj savez i uredbe, koje sam tizapovjedio, zato øu otrgnuti od tebe kraljevstvo idati ga tvojemu sluzi.12 Ali neøu to joæ uçiniti za tvojega œivota zbog tvo-jega oca Davida; ja øu ga otrgnuti iz ruku tvojegasina.13 Ipak neøu od njega otrgnuti svega kraljevstva.Jedno øu pleme dati tvojem sinu zbog Davida,mojega sluge, i zbog Jeruzalema æto sam ga iza-brao.”14 I dao je Gospodin podiøi Salomonu protivnika uEdomu Hadada–iz kraljevska roda u Edomu.15 Jer kada je David tukao Edomca, i vojskovoåaJoab otiæao da pokopa pobijene, i sve za oruœjesposobne muækarce u Edomu dao poubijati,16 (jer je Joab proboravio ondje æest mjeseci sasvim Izraelom, dok nije uklonio sve za oruœjesposobne muækarce u Edomu),17 da je pobjegao Hadad s nekoliko Edomaca, kojisu bili sluge njegovom ocu, i otiæao u Egipat. Ha-dad je bio onda joæ malen djeçak.18 Otiæli su iz Midjana i doæli su u Paran. Iz Paranasu uzeli sobom ljude i doæli su u Egipat k faraonu,egipatskom kralju; on mu dao kuøu i odredio muhranu, i dao mu zemlje.

1961 Kraljevi19 Hadad je naæao veliku milost u faraona, tako damu je dao sestru svoje œene Tafnese za œenu.20 Sestra Tafnesina rodila mu njegova sina Genu-bata. Tafnesa mu dala u dvoru faraonovu prviodgoj. Tako je ostao Genubat u faraonovom dvorumeåu faraonovom djecom.21 A kad je Hadad u Egiptu doçuo da je Davidpoçinuo kod svojih otaca, i da je mrtav vojskovoåaJoab, zamolio je Hadad faraona: “Pusti me daidem u svoju zemlju!”22 Faraon ga upitao: “A nedostaje li ti æto kodmene, te hoøeæ da ideæ u svoju zemlju?” On jeodgovorio: “Niæta! Ali me pusti da idem!”23 Onda mu podigao Bog kao protivnika Rezona,sina Eliadova, koji je bio pobjegao iz okolice svoje-ga gospodara Hadadezera, sobskoga kralja.24 Ovaj je skupio ljude oko sebe i postao im çelo-voåa, onda kad David poçinio krvoproliøe meåunjima. Oni su otiæli onda u Damask, ostali su ondje,i vladali u Damasku.25 On je bio protivnik Izraelov dokle je god œivioSalomon. Osim zla koje je spremio Hadad, mrzioje i on Izraela, dokle je god bio kralj nad Sirijom.26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz Serede–njegova se majka zvala Serua i bila je udovica–çinovnik Salomonov, pobunio se protiv kralja.27 Uzrok zaæto se podigao na kralja bio je ovaj:Salomon je sagradio Milo i poravnao jamu u graduDavida, svojega oca.28 Ovaj Jeroboam bio je valjan i hrabar çovjek, ikad je vidio Salomon da se mladi çovjek pokazaomarljiv u poslu, postavio ga nadzornikom nad svimposlovima Josipove kuøe.29 Tada se dogodilo da je Jeroboam otiæao iz Jeru-zalema i na putu susreo ga prorok Ahija iz Æila sanovim ogrtaçem na sebi; a njih dvoje su bili sami upolju.30 Onda je uzeo Ahija novi ogrtaç koji je imao nasebi, razderao ga na dvanaest komada.31 On je rekao Jeroboamu. “Uzmi sebi deset ko-mada, jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:‘Evo, istrgnut øu iz ruke Salomonove kraljevstvo itebi øu dati deset plemena.32 Samo øe jedno pleme on zadrœati zbog mojegasluge Davida i zbog Jeruzalema, grada, koji samizabrao izmeåu svih Izraelovih plemena.33 Jer su ostavili mene i poklonili se aætarti, boœiciSidonaca, Kemoæu, bogu Moabaca, i Milkomu,bogu Amonaca. Nisu hodili mojim putovima, nisuçinili æto je meni po volji, i nisu drœali mojih propisai zapovijedi, kako je to çinio njegov otac David.34 Ali neøu mu oduzeti svega kraljevstva, nego øuga ostaviti neka vlada dokle je god œiv zbog mo-jega sluge Davida, koga sam izabrao i koji je drœaomoje zapovijedi i zakon.35 Ali øu njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi gadati, naime, deset plemena.36 Jedno jedino pleme njegovu sinu øu dati, dabude svjetiljka mojem sluzi Davidu uvijek predamnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi,da u njemu prebiva Ime moje.37 A tebe øu uzeti: ti øeæ vladati nad svim æto ti duæaœeli i bit øeæ kralj nad Izraelom.38 Ako posluæaæ u svemu æto ti zapovjedim i poåeæmojim putovima i uçiniæ æto je meni po volji drœeøimoj zakon i zapovijedi, kako je to çinio moj slugaDavid, bit øu ja s tobom i sagradit øu ti kuøu takotvrdo kako sam sagradio Davidu, i dat øu ti Izraela.39 Zato øu poniœavati Davidove potomke, ali ne zasva vremena.’ ”40 Jer je Salomon traœio da ubije Jeroboama,podigao se Jeroboam i pobjegao u Egipat k

Æiæaku, egipatskom kralju, i ostao je u Egiptu doSalomonove smrti.41 Ostala djela Salomonova i sve æto je uçinio, injegova mudrost, to je zapisano u knjizi Salo-monove povijesti.42 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izra-elom çetrdeset godina.43 Onda je Salomon poçinuo kod svojih otaca.Pokopali su ga u gradu Davida, njegova oca.Mjesto njega kraljevao je njegov sin Roboam.

12 Roboam je otiæao u Æekem, jer se u Æekemu bio skupio sav Izrael da ga postavi kraljem.2 O tom je Jeroboam, sin Nebatov, primio vijest.On je, naime, joæ bio u Egiptu, kamo je bio moraopobjeøi od kralja Salomona; Jeroboam se bio na-stanio u Egiptu.3 I poslali su ondje i dali su ga pozvati. Tako sudoæli Jeroboam i sva Izraelova zajednica i javili suRoboamu, govoreøi:4 “Tvoj je otac stavio na nas teœak jaram. Olakæajnam sada ti tvrdu sluœbu svojega oca i teæki jaramkoji nam je stavio, i mi øemo ti biti podloœni!”5 On im odgovorio “Idite i za tri dana doåite opet kmeni!” I narod se udaljio.6 I kralj Roboam posvjetovao se sa starim ljudimakoji su sluœili njegovu ocu Salomonu dok je bio œiv,i upitao: “Æto mi svjetujete da odgovorim tim lju-dima?”7 Oni mu odgovorili: “Ako danas udovoljiæ narodu,njima se prilagodiæ, posluæaæ ih i prijateljski imodgovoriæ, oni øe ti biti dovijeka podloœni.”8 Ali se on nije osvrnuo na savjet æto su mu ga dalistarci, nego se posvjetovao s mladim ljudima kojisu bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti,9 On ih je upitao: “Æto mi svjetujete da odgovorimtim ljudima, koji zahtijevaju od mene: ‘Olakæajjaram koji je stavio na nas tvoj otac?’ ”10 Mladi ljudi koji su bili odrasli s njim odgovorili muovo: “Ovako øeæ odgovoriti tim ljudima, koji su tirekli: ‘Tvoj je otac stavio na nas teœak jaram,olakæaj ti naæ jaram!’ ovako øeæ im odgovoriti: ‘Mojje mali prst deblji od bedara mojega oca!11 Eto, otac vam je moj stavio teœak jaram. Ja øuvaæ jaram uçiniti joæ teœim. Otac vas je moj æibaobiçevima, a ja øu vas krotiti bodljikavim biçe-vima.’ ”12 Kad su Jeroboam i sav narod doæli opet treøidan k Roboamu, kako im je zapovjedio kralj, govo-reøi: “Doåite opet k meni za tri dana!”13 Onda je kralj oætro odgovorio narodu i nije seosvrnuo na savjet æto su mu ga bili dali starci.14 Kako su ga savjetovali mladi ljudi, odgovorioim: “Moj vam je otac stavio teœak jaram. Ja øu vaæjaram uçiniti joæ teœim. Otac vas je moj æibao biçe-vima. Ja øu vas krotiti ætipavcima.”15 Tako kralj nije usliæao naroda, jer je Gospodintako uredio da ispuni svoje obeøanje koje je Go-spodin preko Ahije od Æila bio dao Jeroboamu,sinu Nebatovu.16 Kad je vidio sav Izrael da ih kralj nije htio usliæati,narod je odgovorio kralju ovo: “Kakav dio miimamo s Davidom? Mi nemamo baætine sa sinomJesejevim. Kuøi Izraelovih sinova! Sad gledajsvoju kuøu, Davide!” Tako je Izrael otiæao kuøi.17 Roboam je vladao samo joæ nad Izraelovim si-novima koji su stanovali u Judinim gradovima.18 Kad je kralj Roboam poslao Adorama, nadzor-nika nad rabotnim poslovima, sav ga Izrael zasuokamenjem i ubio. Kralj Roboam mogao je upravojoæ skoçiti na svoja kola i pobjeøi u Jeruzalem.19 Tako je otpao Izrael od kuøe Davidove do dana-

197 1 Kraljeviænjega dana.20 I dogodilo se, kad je çuo sav Izrael da se vratioJeroboam, poslali su i dali ga dovesti na skupætinui postavili ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuøuDavidovu nije pristao nitko, osim jedino pleme Ju-dino.21 Çim je Roboam doæao u Jeruzalem, podigao jesvu Judinu kuøu i pleme Benjaminovo, stotinu iosamdeset tisuøa odabranih ratnika, da zarate saIzraelovom kuøom, da natrag dobiju kraljevstvo zaRoboama, sina Salomonova.22 Onda je doæla rijeç Boœja Æemaji, Boœjemu ço-vjeku, govoreøi:23 “Javi Roboamu, sinu Salomonovu, Judinu kra-lju, i svoj Judinoj i Benjaminovoj kuøi i ostalom nar-odu:24 Ovako govori Gospodin: ‘Ne izlazite i ne bijte sesa svojom braøom, Izraelovim sinovima! Svakineka svaki se vrati u svojoj kuøi, jer sam ja zapovje-dio da tako bude.’�” Oni su posluæali zapovijedGospodinovu, i vratili se kuøi, po zapovijedi Gos-podinovoj.25 Jeroboam je utvrdio Æekem u Efraimovo gori inaselio se u njemu. Isto je odatle otiæao i utvrdioPenuel.26 Jeroboam je mislio u sebi: “Kraljevstvo øe seopet povratiti kuøi Davidovoj.27 Jer ovaj narod ide gore da u Gospodinovudomu u Jeruzalemu prinosi œrtve, te øe se srceovoga naroda opet okrenuti Roboamu, Judinu kra-lju, kao svojem gospodaru. Mene øe ubiti i opet sepovratiti k Roboamu, Judinu kralju.”28 Kad je kralj razmislio, dao napraviti dva zlatnateleta i rekao narodu: “Vi ste dosta dugo iæli gore uJeruzalem. A evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji teje izveo iz egipatske zemlje.”29 Jedno je namjestio u Betelu, drugo je dao odni-jeti na Dan.30 To je postalo povod grijehu, jer je narod iæao kjednomu sve do Dana.31 Takoåer je podigao svetiæta na uzvisinama ipostavio za sveøenike proste ljude, koji nisu pripa-dali Levitima.32 Nadalje je Jeroboam uveo osmoga mjeseca,petnaestoga dana u mjesecu, sveçanu gozbu kojaje odgovarala svetkovini u Judi. On je sam uzaæaona œrtvenik. Isto tako uçinio u Betelu da œrtvuje te-ladima koje je bio dao napraviti. I postavio u Betelusveøenike svetiæta na uzvisinama, koje je bionapravio.33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca, daklemjeseca koji je on sam sebi bio izabrao da uvedesvetkovinu za Izraelovu djecu, uzaæao na œrtvenik,koji je bio podigao u Betelu, i pristupio œrtvenikukaditi.

13 A gle, javio se u Betelu, po zapovijedi Gospo- dinovoj, Boœji çovjek iz Judine zemlje, a Je-roboam je upravo stajao na œrtveniku, da œrtvuje.2 Onda se onaj, po zapovijedi Gospodinovoj,okrenuo prema œrtveniku i viknuo: “Œrtveniçe,œrtveniçe, ovako govori Gospodin: ‘Sin øe sejedanput roditi kuøi Davidovoj. Josija je njegovoime. On øe na tebi klati sveøenike uzvisina, koji œr-tvuju na tebi. Ljudske øe se kosti spaliti na tebi.’ ”3 U isto doba navijestio on znak i rekao: “Znak da jeGospodin govorio je ovo: evo, œrtvenik øe se ras-pasti i prosut øe se pepeo æto je na njemu! ”4 Tako se dogodilo da kad je kralj çuo prijetnju kojuje Boœji çovjek izrekao protiv œrtvenika u Betelu,pruœio je Jeroboam svoju ruku sa œrtvenika i zapo-vjedio: “Drœite ga!” Ali njegova se ruka, koju je bio

pruœio protiv njega, tako ukoçila da ju nije mogaoopet povuøi natrag.5 A œrtvenik se raspao i prosuo se pepeo sa œrtve-nika. To je bio znak koji je navijestio Boœji çovjek pozapovijedi Gospodinovoj.6 Kralj je rekao Boœjemu çovjeku, govoreøi: “Za-zovi ipak, Gospodina, svojega Boga, na blagost ipomoli se za mene da mogu opet natrag povuøisvoju ruku!” Onda je ublaœio Boœji çovjek Gospodi-na i kralj je opet mogao povuøi ruku natrag, i bila jekao prije.7 Nato je rekao kralj Boœjemu çovjeku “Doåi samnom kuøi i okrijepi se, i dat øu ti dar.”8 Ali je Boœji çovjek odgovorio kralju: “Kad bi mi daoi polovicu svojega kraljevstva, ne bih iæao s tobom,ne bih jeo ni pio na ovom mjestu.9 Jer tako mi je zapovjedila rijeç Gospodinova: “Nesmijeæ ni jesti ni piti, ni vratiti se putom kojim sidoæao.”10 Tako je on krenuo drugim putom i nije se vratioputom kojim je bio doæao u Betel.11 Nato je stanovao u Betelu jedan stari prorok.Njegovi sinovi doæli su i pripovjedili mu sve æto jeuçinio Boœji çovjek onaj dan u Betelu. Oni su biliispripovjedili svojem ocu i rijeçi koje je on bioizrekao kralju.12 Upitao ih njihov otac: “Kojim je putom otiæao?”Njegovi sinovi su mu pokazali put kojim je biokrenuo Boœji çovjek, koji je bio doæao iz Judinezemlje.13 Nato je on zapovjedio svojim sinovima: “Osed-lajte mi magarca!” Kad su oni osedlali magarca,uzjahao ga on14 i pojahao za Boœjim çovjekom. Naæao ga gdjesjedi pod terebintom i upitao ga: “Jesi li ti Boœji ço-vjek koji je doæao iz Judine zemlje?” On je odgovo-rio: “Jesam.”15 Onda ga zamolio: “Hodi sa mnom kuøi i pojediæto god.”16 On je odgovorio: “Ne smijem se vratiti s tobomi s tobom iøi. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom uovom mjestu.17 Jer je meni rijeç Gospodinova zapovjedila: “Nesmijeæ ondje ni jesti ni piti, niti se vratiti putom kojimsi doæao.”18 Ali onaj mu odgovorio: “I ja sam prorok kao ti.Anåeo mi je Gospodinovoj zapovjedio: “Dovedi gasobom kuøi da jede i pije.” Tako mu je slagao.19 Tako se on vratio se s njim, i jeo je i pio u njego-voj kuøi.20 A dok su sjedili za stolom, doæla je rijeç Gospo-dinova proroku, koji ga je bio doveo natrag.21 On je povikao Boœjemu çovjeku, koji je biodoæao iz Judine zemlje: “Ovako govori Gospodin:‘Jer nisi posluæao zapovijed Gospodinovu i nisidrœao zapovijed koju ti je dao Gospodin, tvoj Bog,22 nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za koje ti jerekao: “Ne smijeæ ni jesti ni piti,” zato neøe tvojetijelo doøi u grob tvojih otaca!’�”23 I poæto je bio jeo kruh i pio, dao je onaj prorokuosedlati magarca, kojega je bio doveo natrag.24 Tako je on odjahao; lav ga susreo na putu i us-mrtio ga. Njegovo tijelo leœalo je ispruœeno naputu, magarac je stajao uz njega, i lav je ostao sto-jeøi uz tijelo.25 I kad su ljudi, koji su prolazili, vidjeli tijelo is-pruœeno na putu i lava gdje stoji uz tijelo, otiæli su ipripovjedili to u gradu gdje je stanovao stari pro-rok.26 Çim je to çuo prorok, koji ga je bio vratio s puta,rekao je: “To je Boœji çovjek koji nije posluæao za-povijedi Gospodinove. Zato ga Gospodin predao

1981 Kraljevilavu, koji ga rastrgao i usmrtio po rijeçi Gospodi-novoj, koju mu je bio rekao.”27 Nato je progovorio svojim sinovima: “Osedlajtemi magarca!” I tako mu ga oni osamarili.28 On je onda odjahao i naæao njegovo tijelo ispru-œeno na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo.Lav nije bio tijelo proœderao ni magarca rastrgao.29 Prorok je podigao tijelo Boœjega çovjeka, stavioga na magarca i odnio ga natrag u grad. Stari pro-rok je doæao u grad, da odrœi tugovanje i pokopaga.30 Poloœio je on tijelo u svoj vlastiti grob i odrœaomu tugovanje: “Ah, brate moj!”31 Kad ga je bio pokopao, rekao je svojim sinovi-ma: “Kad umrem, pokopajte me u istom grobu ukojem je pokopan Boœji çovjek! Uz njegove kostistavite i moje kosti!32 Jer øe se zacijelo ispuniti rijeç koju je po zapov-ijedi Gospodinovoj izgovorio protiv œrtvenika uBetelu i protiv svih hramova i uzvisina u gradovimaSamarije.”33 I poslije ovoga dogaåaja nije se Jeroboam vra-tio sa svojega zla puta, nego je nastavio po voljipostavljati sve proste ljude za sveøenike uzvisina.Tko je œelio, onomu je davao punomoø i postavljaoga za sveøenika uzvisina.34 Zbog takva postupanja sagrijeæila je Jero-boama kuøa, poruæila se i iskorijenila sa zemlje.

14 U ono vrijeme razboljeo se Abija, sin Jerobo- amov.2 Onda je zamolio Jeroboam svoju œenu: “Idi, pre-odjeni se da se ne opazi da si Jeroboamova œena,pa idi u Æilo! Ondje prebiva prorok Ahija, koji mi jejedanput prorokovao da øu biti kralj nad ovim naro-dom.3 Uzmi sobom deset kruhova i kolaça i vrç meda ipotraœi ga! On øe ti reøi æto øe biti s djeçakom.”4 Œena Jeroboamova je uçinila tako. Ona se zapu-tila u Æilo i doæla u kuøu Ahijinu. A Ahija nije mogaoviæe vidjeti, jer su njegove oçi bile oslijepile od star-osti.5 Uto je bio Gospodin rekao Ahiji: “Eto dolazi Jero-boamova œena da te pita za svojega sina jer jebolestan. Tako i tako øeæ joj reøi!” Jer øe biti, kaduåe preodjevena, da øe se pretvoriti kao da je nekadruga.6 I tako je bilo, Ahija je razabrao æuætanje njezinihkoraçaja, kad je uæla na vrata, on je rekao: “Uåi,Jeroboamova œeno! Zaæto se pretvaraæ da si netkodrugi? Meni je za tebe dana loæa vijest.7 Idi, kaœi Jeroboamu: ‘Ovako govori Gospodin,Bog Izraelov: Podigao sam te izmeåu naroda ipostavio te vladarom nad svojim narodom Izrae-lom.8 Otrgnuo sam kraljevstvo od kuøe Davidove i daoga tebi. A ti nisi bio kao moj sluga David, koji jedrœao moje zapovijedi, sluæao me svim svojimsrcem i çinio samo ono æto je pravedno u mojimoçima.9 Ne, ti si radio gore od svih svojih prethodnika, jersi dao sebi napraviti druge bogove, i to livenekipove da bi me draœio; a mene si bacio za svojaleåa.10 Zato øu ja pustiti nesreøu na Jeroboamovukuøu i iz Jeroboamove sve obitelji uniætit øu svemuæko, doraslo i nedoraslo u Izraelu. Ja øu po-mesti kuøu Jeroboamovu kao æto se mete smeøe,dok ga viæe niæta ne ostane.11 Tko umre u gradu od obitelji Jeroboamove,proœderat øe ga psi, i tko umre u polju, izjest øe ganebeske ptice–jer Gospodin je to izrekao.

12 A ti se sada vrati kuøi! Kad tvoje noge stupe ugrad, djeçak øe umrijeti.13 Sav øe Izrael drœati tugovanje za njim i pokopatøe ga, jer øe on jedini iz obitelji Jeroboamove doøiu grob, jer se na njemu naælo neæto æto se na kuøiJeroboamovoj svidjelo Gospodinu, Bogu Izraelo-vu.14 povrh toga, Gospodin øe podignuti sebi kraljanad Izraelom, koji øe u onaj dan iskorijeniti kuøuJeroboamovu. Ovo je dan. Æto? Çak i sada.15 Udarit øe Gospodin Izraela, da øe se zaljuljati,kao æto se ljulja trska na vodi. Iæçupat øe Izraela izove lijepe zemlje koju je dao njihovim oçevima, irazasut øe ih s onu stranu Rijeke, jer su napravilisebi drvene kipove i tako razdraœile na gnjev Gos-podina.16 Napustit øe Izraela zbog grijeha koje je poçinioJeroboam i na koje je naveo Izraela da sagrijeæi.”17 Onda se Jeroboamova Œena zaputila kuøi idoæla u Tirsu. Kad je prekoraçila kuøni prag, bio jedjeçak veø mrtav.18 Pokopali su ga i sav Izrael odrœao tugovanje zanjim, kako je to unaprijed rekao Gospodin prekosvojega sluge, proroka Ahije,19 Ostala djela Jeroboamova, njegovih ratova injegove vladavine; nije li to zapisano u knjizi ljeto-pisa Izraelovih kraljeva?20 Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije godine.Tako je on poçinuo kod svojih otaca. Onda jenjegov sin Nadab kraljevao mjesto njega.21 Kralj nad Judom bio je Roboam, sin Salo-monov. Bilo je Roboamu çetrdeset i jedna godinakad je postao kralj, i vladao je sedamnaest godinau Jeruzalemu, u gradu koji je bio izabrao Gospodinizmeåu svih Izraelovih plemena da ondje nastanisvoje Ime. Njegova se majka zvala Naama i bila jeAmonka.22 I Juda je çinio zlo pred Gospodinom. Oni suizazivali grijesima æto su ih çinili njegovu srdœbuviæe nego njihovi oçevi svim onim æto su çinili.23 Jer su i oni sebi podigli uzvisine, stupove i dr-vene kipove na svakom visokom breœuljku i podsvakim zelenim stablom.24 Dapaçe, bilo je posveøenih bludnica u zemlji.Tako su naslijedili sve grozote neznaboœaca, kojeje bio Gospodin istjerao ispred Izraelovih sinova.25 U petoj godini Roboamova kraljevanja izaæao jekralj Æiæak od Egipta protiv Jeruzalema.26 I on ugrabio blago iz Gospodinova doma i izkraljevskog dvora, i sve je on uzeo. Ugrabio i svezlatne ætitove koje je bio dao napraviti Salomon.27 Na njihovo mjesto dao je kralj Roboam napravitimjedene ætitove i povjerio ih paœnji starjeæina nadstraœama, koji su straœili na ulazu u kraljevski dvor.28 Kad god bi kralj iæao u Gospodinov dom, nosilisu ih tjelesni straœari, a poslije su ih opet stavljali ustraœarnicu.29 Ostala djela Roboamova i sve æto je uçinio; nijeli to zapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?30 Bio je rat izmeåu Roboama i Jeroboama ne-prestano.31 Kad je Roboam bio poçinuo kod svojih otaca,bio je pokopan kod svojih otaca u Davidovu gradu.Njegova se majka zvala Naama i bila je Amonka.Abiam njegov sin kraljevao namjesto njega.

15 U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboa- ma, sina Nebatova, postao je Abiam kralj nadJudom.2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova semajka zvala Maaka i bila je unuka Abiæalomova.3 On je çinio sve grijehe svojega oca koje je ovaj

199 1 Kraljevibio çinio pred njim, i njegovo srce nije bilo cijeloodano Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njego-va djeda Davida.4 Ipak mu je Gospodin, njegov Bog, zbog Davidadao svjetiljku u Jeruzalemu, kad je nakon njegapodigao njegova sina u Jeruzalemu i utvrdio Jeru-zalem,5 Jer je David bio çinio æto je bilo pravo u oçimaGospodina, i za svega svojega œivota nije bioodstupio od onoga æto mu je zapovjedio, osim ono-ga æto je uçinio Hitejcu Uriju.6 Izmeåu Roboama i Jeroboama bio je rat dok jegod onaj œivio.7 Ostala djela Abiamova i sve æto je uçinio; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva? I iz-meåu Abiama i Jeroboama bio je rat.8 Kad je Abiam bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u Davidovu gradu. Namjesto njega kra-ljevao je njegov sin Asa.9 U dvadesetoj godini kraljevanja Jeroboamovanad Izraelom, kraljevao je Asa nad Judom.10 On je vladao çetrdeset i jednu godinu u Jeruza-lemu. Njegova se majka zvala Maaka i bila je køiAbiæalomova.11 Asa je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodi-na, kao njegov djed David.12 On je protjerao bludnice iz zemlje i uklonio sveidolske kipove æto su ih bili napravili njegovi oçevi.13 I svoju baku Maaku svrgnuo s njezina mjestakao kraljicu, jer je bila podigla idolski kip Aæere.Asa je sasjekao njezin odurni kip i spalio ga u Kid-ronskoj dolini.14 Ali uzvisine nisu bile sruæene, ipak Asa je ostaosvega svojega œivota vjerno odan Gospodinu.15 I dao je u Gospodinov dom unijeti sve posvetnedarove svojega oca i svoje vlastite darove, srebro,zlato i posuåe.16 Izmeåu Ase i Baaæe, Izraelova kralja, bio je ratdok su god œivjeli.17 Baaæa, Izraelov kralj, izaæao je protiv Jude iutvrdio Ramu da ne da nikomu otiøi k Asi, Judinukralju, ni od njega doøi.18 Ali Asa je uzeo sve srebro i zlato æto je bilo joæostalo u riznicama Gospodinova doma, i blagokraljevskog dvora i predao ga svojim slugama.Tako ih poslao kralj Asa k Ben-Hadadu, sinu Tab-rimonovu, unuku Hezjonovu, sirijskomu kralju, kojije imao svoje sjediæte u Damasku, i poruçio:19 “Savez postoji izmeåu mene i tebe, izmeåumojega i tvojega oca. Evo æaljem ti srebro i zlatokao dar. Pa razrijeæi svoj savez s Baaæom, Izraelo-vim kraljem, pa da mora otiøi od mene!”20 Ben-Hadad je posluæao kralja Asu i poslaosvoje vojskovoåe protiv Izraelovih gradova. Dao jepoharati Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku i sav Kineretzajedno sa svom zemljom Naftalijevom.21 Kad je Baaæa to çuo, prestao je utvråivati Ramui vratio se u Tirsu.22 I kralj Asa je podigao sve Judejce bez iznimke.Oni su morali odnijeti kamenje i grede, koje je bioBaaæa upotrebljavao za utvråivanje Rame. S tim jedao kralj Asa utvrditi Benjaminovu Gebu i Mispu.23 Sva ostala Asina djela, sve njegove pobjede injegova djela i gradovi, koje je utvrdio; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva? U svo-joj starosti bolovao je od nogu.24 Kad je Asa bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga kod njegovih otaca u gradu njegovadjeda Davida. Namjesto njega kraljevao je njegovsin Joæafat.25 Nadab, sin Jeroboamov, postao je Izraelov kralju drugoj godini kraljevanja Asina nad Judom, i vla-

dao je dvije godine nad Izraelom.26 On je çinio zlo pred Gospodinom i hodio jetragom svojega oca i u njegovu grijehu na koji jebio naveo Izraela.27 Protiv njega zasnovao je urotu Baaæa, sin Ahi-jin, od kuøe Isakarove, i ubio ga Baaæa kod Gibe-tona koji je pripadao Filistejcima, kad su Nadab isav Izrael opsjedali Gibeton.28 Ubio ga Baaæa u treøoj godini Asina kraljevanjanad Judom i kraljevao je namjesto njega.29 Çim je on bio postao kralj, iskorijenio je svuJeroboamovu kuøu i nije ostavio na œivotu nijedneduæe od obitelji Jeroboamove, dok je nije uniætio.Tako je unaprijed rekao Gospodin preko svojegasluge Ahije iz Æila.30 Zbog grijeha koje je bio poçinio Jeroboam i nakoje je bio naveo Izraela, i zbog gnjeva na koji je biorazdraœio Gospodina, Boga Izraelova.31 Ostala djela Nadabova i sve æto je uçinio; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?32 Izmeåu Ase i Izraelova kralja Baaæe bio je ratdokle su god œivjeli.33 U treøoj godini kraljevanja Asina nad Judompostao je Baaæa, sin Ahijin, kralj svega Izraela i vla-dao je u Tirsi dvadeset i çetiri godine.34 On je çinio zlo pred Gospodinom, i hodio jetragom Jeroboamovim i u njegovu grijehu na koji jebio naveo Izraela.

16 Onda je doæla rijeç Gospodinova Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baaæa, govoreøi:2 “Iz praha sam te podigao i postavio vladarom nadmojim narodom Izraelom. A ti si iæao putom Jero-boamovim i naveo si moj narod Izraela na grijeh,tako da su me svojim grijesima draœili na gnjev.3 Zato øu zatrti Baaæa i njegovu kuøu i s tvojomkuøom postupati kao s kuøom Jeroboama, sinaNebatova,4 Tko od obitelji Baaæine umre u gradu, toga øe psiproœderati, i tko od njegove obitelji umre u polju,toga øe izjesti nebeske ptice!”5 Ostala djela Baaæina pobjede i sve æto je uçinio;nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovihkraljeva?6 Kad je Baaæa bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u Tirsi. Namjesto njega kraljevao je nje-gov sin Ela.7 A protiv Baaæa i njegove kuøe doæla je rijeç Go-spodinova preko proroka Jehua, sina Hananijeva,iziæla samo zbog svega zla kojim je sagrijeæio pro-tiv Gospodina i draœio ga na gnjev svim svojim dje-lima, tako da je imao dijeliti sudbinu kuøeJeroboamove, nego i zbog toga æto je on nju isko-rijenio.8 U dvadeset æestoj godini kraljevanja Asina nadJudom postao je Ela, sin Baaæin, Izraelov kralj. Onje vladao u Tirsi dvije godine.9 Protiv njega podigao je bunu Zimri, jedan od nje-govih çasnika, zapovjednik jedne polovice bojnihkola. Dok je on pio u Tirsi u kuøi Arse, koji je uprav-ljao dvorom u Tirsi,10 provalio je Zimri, ubio ga u dvadeset sedmojgodini kraljevanja Asina nad Judom i postao jeumjesto njega kralj.11 I dogodilo se, çim je on postao kralj i zasjeo naprijestolje, pobio je svu kuøu Baaæinu. Nije ostavioni jednoga koji je bio muækoga roda, ni roåake niprijatelje.12 Tako je Zimri zatro svu kuøu Baaæinu, kako je tobio Gospodin unaprijed rekao preko proroka Je-hua protiv Baaæa,13 zbog svih grijeha æto su ih bili poçinili Baaæa i

2001 Kraljevinjegov sin Ela, i na koje su bili naveli Izraela kad sudraœili na gnjev Gospodina, Boga Izraelova, svo-jim idolopoklonstvom.14 Ostala djela Elina i sve æto je uçinio; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?15 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asinanad Judom, kraljevao je Zimri sedam dana u Tirsi.Vojska je upravo opsjedala Gibeton æto je pripa-dao Filistejcima.16 I kad su ljudi u taboru saznali da je Zimri kodjedne pobune ubio kralja, podigao se sav Izrael uonaj dan u taboru za Izraelova kralja Omrija, zapo-vjednika vojske.17 Nato je otiæao Omri i s njim sav Izrael od Gibe-tona i opsjeo Tirsu.18 Kad je vidio Zimri da je grad veø izgubljen, povu-kao se u tvråavu kraljevskog dvora i zapalio nadsobom kraljevski dvor i tako je umro,19 zbog svojih grijeha koje je poçinio kad je çiniozlo pred Gospodinom, kad je iæao putom Jerobo-amovim i u njegovu grijehu koji je bio poçinio, i takonaveo Izraela na grijeh.20 Ostala djela Zimrijeva i buna æto je podigao za-pisana su u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva.21 Onda se razdijelio Izraelov narod u dvijestranke. Jedna polovica naroda drœala se s Tibni-jem, sinom Ginatovim, da ga postavi kraljem, adruga polovica pristajala je za Omrijem.22 Ipak ljudi koji su slijedili Omrija bili su jaçi od onihkoji su slijedili Tibnija, sina Ginatova, i kad je umroTibni, kraljevao je Omri.23 U trideset prvoj godini kraljevanja Asina nadJudom postao je Omri Izraelov kralj i kraljevaodvanaest godina, æest godina je kraljevao u Tirsi.24 Onda je kupio od Æemera samarijsku goru zadva talenta srebra, utvrdio goru i nazvao grad, kojije ondje sagradio Samarija, po imenu Æemera,vlasnika gore.25 Omri je çinio zlo pred Gospodinom, pa i gore jeçinio od svih svojih prethodnika.26 On je iæao posve tragom Jeroboama, sinaNebatova, i zbog grijeha na koje je onaj bio naveoIzraela, tako da su svojim idolopoklonstvom draœilina gnjev Gospodina, Boga Izraelova.27 Ostala djela Omrijeva, koja je çinio i njegovepobjede, koje je izvojevao; nije li to zapisano u knji-zi ljetopisa Izraelovih kraljeva?28 Kad je Omri bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u Samariji. Umjesto njega kraljevao jenjegov sin Ahab.29 U trideset osmoj godini kraljevanja Asina nadJudom postao je Ahab, sin Omrijev, Izraelov kralj,i Ahab, sin Omrijev, kraljevao je nad Izraelom uSamariji dvadeset i dvije godine.30 I Ahab, sin Omrijev, çinio je zlo pred Gospodi-nom, viæe od svih svojih prethodnika.31 Pritom bilo je joæ najmanje da je hodio u gr-ijesima Jeroboama, sina Nebatova. On je povrhtoga uzeo za œenu Jezebelu, køer Etbaala, kraljasidonskoga, otiæao u sluœbu Baalovu i klanjao muse.32 On je podigao Baalu œrtvenik u hramu Baalovukoji je bio sagradio u Samariji.33 Takoåer Ahab je dao podiøi kip aætartin. Ahab jepoçinio joæ viæe opaçina i draœio je na oganj Go-spodina, Boga Izraelova, viæe od svih Izraelovihkraljeva, koji su bili vladali prije njega.34 Za njegova vremena Hiel iz Betela sazidao jeopet Jerihon. Utemeljio ga na Abiramu, svojemprvoroåencu; na Segubu, svojem mezimcu ,stavio mu vrata, po rijeçi Gospodinovoj koju jeizrekao preko Joæue, sina Nunova.

17 Jednoga dana je rekao Ahabu Tiæbiæøanin Ilija, jedan od œitelja u Gileadu: “Tako miœivoga Gospodina, Boga Izraelova, u çijoj sluœbistojim: Iduøih godina neøe pasti ni rosa ni kiæa,osim da ja to sam zapovjedim!”2 Potom mu doæla rijeç Gospodinova:3 “Idi odavde, okreni na istok i sakrij se na potokuKeritu, koji teçe istoçno od Jordana!4 Iz potoka øeæ piti, a gavranima sam zapovjedioda te ondje hrane.”5 On je posluæao Gospodina, otiæao ondje, nasta-nio se na potoku Keritu, koji teçe istoçno od Jor-dana6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i istotako uveçer, a vodu je pio iz potoka.7 Iza nekog vremena presahnuo je potok, jer nijepala kiæa na zemlji.8 Onda mu je doæla rijeç Gospodinova, govoreøi:9 “Hajde, idi u Sarfatu æto je kod Sidona, i ostaniondje! Zapovjedio sam ondje jednoj udovici da tehrani.”10 Tako se on zaputio u Sarfatu. Kad je doæao nagradska vrata, a to jedna udovica kupila drva. Onje dozvao i zamolio: “Donesi mi malo vode u po-sudi da se napijem!”11 Kad je ona poæla da donese, viknuo on za njom:“Donesi mi i malo kruha!”12 Ona je odgovorila: “Tako mi œivoga Gospodina,tvojega Boga, nemam niæta peçeno, nego samojoæ pregræt braæna u posudi i malo ulja u vrçu. Up-ravo kupim drvaca da odem i pripravim sebi i svo-jem sinu, pa kad to pojedemo, onda øemoumrijeti.”13 A Ilija joj rekao: “Ne brini se, samo idi i uçini kakosi rekla; ali prije napravi meni od toga jedan kolaçiøi donesi mi ga; onda moœeæ i sebi pripraviti jedan isvojem sinu.14 Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:‘Braæna u posudi neøe nestati i vrç s uljem neøe seisprazniti do onoga dana, kad Gospodin opet po-æalje kiæu na zemlju.’ ”15 Ona je otiæla i uçinila kako je bio rekao Ilija, iimali su jesti dugo vremena, ona, on i njezina kuøa.16 Braæna u posudi nije ponestalo, i vrç s uljem nijese ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospo-din preko Ilije.17 Poslije toga dogodilo se da se razbolio sin œenekojoj je pripadala kuøa. Kako je bolest njegovatako okrenula na gore, da je izdahnuo svoju duæu.18 Onda je ona rekla Iliji: “Æto ja imam s tobom,çovjeçe Boœji? Ti si samo doæao k meni da u pametdozoveæ moje grehote i da mi umoriæ sina?”19 On joj je odgovorio: “Daj mi svojega sina!”, uzeoga onda iz njezina naruçja, odnio ga u gornju sobu,gdje je stanovao, i poloœio ga na svoju postelju.20 Onda se pomolio Gospodinu ovako: “Gospodi-ne, Boœe moj, hoøeæ li zaista tako ucviliti udovicu,kod koje sam gost, da joj umoriæ sina?”21 Nato se pruœio triput nad djeçakom i pomolio seglasno Gospodinu: “Gospodine, Boœe moj, dajipak da se œivot djeçakov opet vrati u njega!”22 I Gospodin je usliæao vapaj Ilijin. Œivot djeçakovvratio se opet u njega, i oœivio.23 I Ilija je uzeo djeçaka, donio ga iz gornje sobe ukuøu i predao ga njegovoj majci i rekao: “Evo, tvojsin opet œivi!”24 Onda je œena rekla Iliji: “Sada znam da si Boœjiçovjek i da je rijeç Gospodinova u tvojim ustimaistina.”

18 Dogodilo se poslije mnogo dana, doæla je rijeç Gospodinova Iliji, govoreøi: “Idi, stupi

201 1 Kraljevipred Ahaba, jer hoøu poslati kiæu na zemlju!”2 Ilija je otiæao da se pokaœe pred Ahabom. A bila jeglad u Samariji i bivala sve jaça,3 Ahab je dozvao upravitelja dvora Abdiju. Abdijaje bio vjeran ætovatelj Gospodina.4 Kad je htjela Jezebela iskorijeniti proroke Go-spodinove, uzeo je Abdija stotinu proroka i sakrioih po pedeset u jednu æpilju i hranio ih jelom ipiøem.5 Ahab je zapovjedio Abdiji: “Potraœi sve izvore ipotoke po zemlji; moœda naåemo joæ trave da bimogli odrœati na œivotu konje i mazge i da ne mo-ramo pustiti da ugine ijedna œivotinja.”6 I podijelili su se po zemlji da ju proåu. Ahab jesam otiæao jednim pravcem, a Abdija je samotiæao drugim pravcem.7 Dok je Abdija bio na putu, doæao mu u susret Ilija.Kad je on prepoznao ovoga, bacio se niçice nasvoje lice i upitao: “Jesi li to ti, moj gospodaru,Ilija?”8 On mu odgovorio: “Ja sam, idi i kaœi svojem go-spodaru: “Evo Ilije!”9 Ali onaj je odgovorio: “Æto sam poçinio da svoje-ga slugu predajeæ u ruke Ahabu da me pogubi?10 Tako mi œivoga Gospodina, tvojega Boga,nema naroda ni kraljevstva gdje te moj gospodarne bi dao traœiti. Kad mu se reklo: ‘Nema ga,’ ondaon zakle kraljevstvo ili narod da te nisu naæli.11 Sad ti traœiæ: ‘Idi, kaœi svojem gospodaru: “EvoIlije!”�’12 Kad ja sad odem od tebe, tko zna kamo øe tebe,meåutim, odnijeti Duh Gospodinov. Doåem li jaonda k Ahabu da mu javim, a on te ne naåe, ubit øeme. A tvoj sluga ætuje Gospodina od svoje mlado-sti.13 Pa nije li poznato mojem gospodaru æto samuçinio kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gos-podinove. Kako sam sakrio stotinu Gospodinovihproroka, po pedeset u jednoj æpilji, i hranio ih jelomi piøem.14 A sad ti traœiæ: ‘Idi, kaœi svojem gospodaru: EvoIlije! On øe me ubiti!’ ”15 Ali je Ilija rekao: “Tako mi œivoga Gospodinavojska, u çijoj sam sluœbi, joæ danas øu mu se poka-zati!”16 I tako je Abdija otiæao pred Ahaba i javio mu; iAhab se zaputio da se sastane s Ilijom.17 Kad je opazio Ahab Iliju, povikao mu Ahab:“Jesi li ti onaj æto donosiæ nesreøu na Izraela?”18 On je odgovorio: “Nisam ja donio nesreøu naIzraela nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili zapovi-jedi Gospodinove, i ti si pristao za Baalima.19 A sada poæalji i daj skupiti k meni svega Izraelana gori Karmelu i çetiri stotine i pedeset Baalovihproroka i çetiri stotine aætartinih proroka, koji jeduza stolom Jezebelinim!”20 I rasposlao Ahab svim Izraelovim sinovima idao skupiti proroke na gori Karmelu.21 Ondje je stupio Ilija pred sav narod i rekao:“Kako øete joæ dugo hramati na obje strane? Ako jeGospodin pravi Bog, onda se drœite uz njega! A jeli to Baal, onda idite za njim!” Ali narod nije daonikakva odgovora.22 Onda je Ilija rekao narodu: “Jedini sam ja joæostao Gospodinov prorok, a Baalovih proroka imaçetiri stotine i pedeset.23 Neka nam se dadu dva junca! Oni neka sebiizaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju istave na drva, ali ognja da ne zapale! Ja øupripremiti drugoga junca i staviti ga na drva, a dane zapalim ognja.24 Onda prizovite ime svojega boga, a ja øu priz-

vati Ime Gospodinovo. Bog koji odgovori ognjem,pravi je Bog.” I odgovorio je sav narod, govoreøi:“Tako je pravo!”25 Nato je Ilija rekao Baalovim prorocima: “Izaber-ite si jednoga od junaca i najprije ga pripremite, jervas ima mnogo. Onda prizovite ime svojega boga;ali ognja ne palite!”26 Oni su uzeli junca kojega im je dao, pripremili suga i prizivali su od jutra do podne ime Baalovoviçuøi: “Baale, usliæaj nas!” Ali nije dolazio nikakavglas i nikakav odgovor. Pritom su plesali oko œrtve-nika koji su bili podigli.27 Kad je bilo u podne, narugao se Ilija, govoreøi:“Viçite glasnije, jer je on bog, pa moœda razmiælja ilije zaposlen ili je na putu, a moœda i spava i mora seprobuditi.”28 Onda su vikali iza glasa i parali se, kako je u njihobiçaj, maçevima i kopljima dok ih nije oblila krv.29 Kad je proælo podne, pali su u bjesnilo, dokledoåe vrijeme da se prinese œrtva, ali nije doæaonikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo usliæanje.30 A sada pozvao Ilija sav narod: “Pristupiteovamo k meni!” Sav narod je pristupio k njemu. Onje podigao opet poruæen Gospodinov œrtvenik.31 Prema broju plemena Jakovljevih sinova, komuje bila doæla rijeç Gospodinova: “Izrael bit øe tvojeime”, uzeo Ilija dvanaest kamenova.32 Od toga kamenja napravio œrtvenik u Ime Gos-podinovo i oko œrtvenika iskopao jarak, dosta velik,da uzme dvije mjere œita.33 Onda je naslagao drva, raskomadao junca istavio ga na œrtvenik.34 Onda je rekao: “Napunite çetiri vrça vode i izlijteje na œrtvu paljenicu i na drva!” On je rekao: “Uçi-nite to joæ jedanput!” Uçinili su joæ jedanput. Nato jezapovjedio: “Uçinite to po treøi put!” I uçinili su potreøi put.35 Tako da je potekla voda oko œrtvenika, pa i jarakse napunio vodom.36 I dogodilo se, kad je onda doælo vrijeme da seprinese œrtva, pristupio Ilija i pomolio se: “Gospodi-ne, Boœe Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas ob-javi da si ti Bog Izraelov i ja tvoj sluga, i da sam jasve ovo uçinio po tvojoj zapovijedi!37 Usliæaj me, Gospodine, usliæaj me i daj da up-ozna ovaj narod da si ti, Gospodine, pravi Bog i dasi obratio njihova srca!”38 Onda je pao oganj Gospodinov i spalio œrtvupaljenicu i drva, kamenje i zemlju i popio vodu ujarku.39 Kad su to vidjeli svi ljudi, bacili se niçice na svojelice i povikali: “Gospodin je pravi Bog, Gospodin jepravi Bog!”40 A Ilija im zapovjedio: “Pohvatajte te prorokeBaalove! Ne dajte da i jedan od njih pobjegne!” Oniih pohvatati i Ilija ih odveo na potok Kiæon i ondje ihsmaknuo.41 Potom je rekao Ilija Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jerçujem veø hujanje kiæe.”42 Ahab je otiæao gore jesti i piti, a Ilija se popeonavrh Karmela, prignuo se k zemlji i sakrio svojelice meåu koljena.43 i rekao svojem sluzi: “Idi gore i pogledaj premamoru!” On otiæao gore, pogledao i javio: “Niæta sene vidi.” On je odgovorio: “Idi joæ sedam puta!”44 Kad je bilo sedmi put, on je javio: “Eno, diœe seod mora oblaçiø, malen kao ruka çovjeçja.” I on jezapovjedio: “Idi, kaœi Ahabu: ‘Upregni i silazi, da tene uhvati kiæa!’ ”45 Dogodilo u najkraøe vrijeme zamraçilo se nebood vjetra i oblaka, i pala je jaka kiæa. Onda se Ahabodvezao u Jezreel.

2021 Kraljevi46 A nad Iliju je doæla ruka Gospodinova, opasaosvoja bedra i otrçao pred Ahabom do u blizinu Jez-reela.

19 Ahab je pripovjedio Jezebeli sve æto je Ilija uçinio i kako je maçem poubijao sve proroke.2 Onda je poslala Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti:“Neka meni bogovi uçine æto hoøe, ako ja sutra uovo doba ne uçinim s tobom isto onako kako si ti snjima!”3 On se prestraæio ustao i otiæao odatle da se zak-loni na sigurnu mjestu. Kad je doæao u Beer-Æebuu Judinoj zemlji, ostavio je ondje svojega slugu.4 Sam je otiæao dan hoda daleko u pustinju i sjeoonda pod jednu smreku. Imao je joæ samo œelju daumre i molio se: “Dosta je toga; uzmi, Gospodine,moj œivot jer nisam bolji od svojih otaca.”5 Potom je legnuo i zaspao pod smrekom. Naje-danput taknuo ga anåeo Gospodinov i rekao mu:“Ustani i jedi!”6 Kad je pogledao, opazio je pokraj glave prœenikolaç i vrç vode. Tako je jeo napio se i legnuo opetspavati.7 Ali anåeo je doæao joæ jedanput, taknuo ga irekao: “Ustani i jedi, jer ti je dalek put.”8 Ustao je, jeo i napio se i putovao, okrijepljen ovimjelom, çetrdeset dana i çetrdeset noøi sve do goreBoœje Horeba.9 Ondje je potraœio æpilju i prenoøio u njoj. Onda mudoæla rijeç Gospodinova, i on mu rekao: “Æto radiæovdje, Ilija?”10 On je odgovorio: “Pun sam revnosti za stvarGospodina, Boga vojska, jer su Izraelovi sinovi os-tavili tvoj zavjet, tvoje œrtvenike su poruæili i tvojeproroke maçem pobili, samo sam ja ostao, ali i mojœivot traœe.”11 On je odgovorio: “Izaåi i stani na gori pred Go-spodina!” Onda je proæao Gospodin pokraj njega.Pred Gospodinom je hodio silan, œestok vihor, kojije brda razdirao i hridine potresao, ali Gospodinnije bio u vihoru.12 Iza vihora doæao je potres, doæao oganj, ali Go-spodin nije bio u ognju. Iza ognja doælo je tiho,blago lahorenje.13 Kad je to çuo Ilija, pokrio je svoje lice svojimogrtaçem, stupio van i stao na ulazu u æpilju. Ondamu progovorio glas æto je pitao: “Æto radiæ ovdje,Ilija?”14 On je odgovorio: “Pun sam revnosti za stvarGospodina, Boga vojska, jer su Izraelovi sinoviostavili tvoj zavjet, tvoje œrtvenike poruæili i tvojeproroke maçem pobili. Jedini sam ja ostao, ali imeni rade o glavi.”15 Nato mu zapovjedio Gospodin: “Idi, vrati se is-tim putom u Pustinju Damaska, i kad doåeæ ondje,pomaœi Hazaela za kralja Sirije!16 Jehuu, unuka Nimæijeva, pomaœi za kralja nadIzraelom! A Eliæeja, sina Æafatova, iz Abel-Me-hole, pomaœi za proroka mjesto sebe!17 Tko onda pobjegne maçu Hazaelovu, njega øepogubiti Jehu, i tko pobjegne maçu Jehuovu,njega øe pogubiti Eliæej.18 Ali ja øu ostaviti u Izraelu sedam tisuøa: sve, kojinisu previli svoja koljena pred Baalom, i sve koji gasvojim ustima nisu poljubili.”19 Otiæao je odande i naiæao je na Eliæeja, sina Æa-fatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmovaimao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga,Ilija je proæao pokraj njega i bacio svoj ogrtaç nanjega.20 Onda je on zaustavio volove, potrçao za Ilijom irekao: “Daj mi da se joæ oprostim od oca i majke;

onda øu poøi za tobom.” On mu odgovorio “Idisamo kuøi, jer ja nemam viæe niæta uçiniti na tebi.”21 A Eliæej se okrenuo od njega, uzeo jaram volovai zaklao ih. Drvima od pluga je skuhao meso i daoga ljudima jesti. Onda je ustao, otiæao za Ilijom ipostao mu sluga.

20 Nato je Ben-Hadad, kralj Sirije, skupio svu svoju vojsku. Trideset i dva kralja su mu seprikljuçili s konjima i kolima. On je otiæao, opkolioSamariju i udario na nju.2 I on poslao poslanike u grad k Ahabu, Izraelovukralju, i poruçio mu: “Ovako govori Ben-Hadad:3 ‘Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljep-æe œene i djeca moji su.’ ”4 Odgovorio mu Izraelov kralj, govoreøi: “Kakozapovjedaæ, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sasvim æto imam.”5 Nato su doæli poslanici joæ jedanput, govoreøi:“Ovako govori Ben-Hadad: ‘Poruçio sam ti: Svojesrebro i zlato, svoje œene i svoju djecu øeæ miizruçiti.6 A sutra øu u ovo doba poslati k tebi svoje sluge,da pretraœe tvoju kuøu i kuøe tvojih sluga. Oni øesve æto se naåe kod tebe dragocjeno, sobom uzetii ovamo donijeti.’ ”7 A Izraelov kralj je dozvao sve zemaljske star-jeæine i rekao: “Iz toga biste mogli jasno spoznati,kako on misli zlo, jer æalje k meni da odnese mojeœene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nisamodbio.”8 Starjeæine i sav narod odgovorili mu: “To ti nesmijeæ dopustiti, na to ne smijeæ pristati.”9 I on je odgovorio poslanicima Ben-Hadadovim:“Javite mojem gospodaru, kralju: ‘Sve æto si prijetraœio od svojega sluge, uçinit øu, ali ovo zadnje ætotraœiæ ne mogu ispuniti.’ ” Poslanici su otiæli i odni-jeli su mu odgovor.10 A Ben-Hadad mu poruçio: “Neka mi bogoviuçine æto hoøe ako bude dosta praha od Samarijeda svim ratnicima æto idu za mnom dopadne pojedna pregræt.”11 Odgovorio mu Izraelov kralj, govoreøi: “Recitemu samo: ‘Tko se joæ opasuje, neka se ne isprsujekao onaj koji se veø raspasuje!’ ”12 I dogodilo se da kad je on çuo taj odgovor–bioje upravo s kraljevima pod æatorima i pio–zapo-vjedio je svojim slugama: “Dignite se!”, i oni suudarili na grad.13 Onda je pristupio jedan prorok k Ahabu,Izraelovu kralju, i rekao: “Ovako govori Gospodin:‘Vidiæ to sve silno mnoætvo? Ja øu ga danas datitebi u ruke da spoznaæ da sam ja Gospodin.’ ”14 Ahab je upitao: “Preko koga?” On je odgovorio:“Ovako govori Gospodin: ‘Preko mladih zemalj-skih çelovoåa.’ ” On je upitao dalje: “Tko øe zamet-nuti boj?” “Ti sam”, odgovorio je onaj.15 I tako je prebrojio ljude voåe zemaljske, i bilo ihje dvjesta i trideset i dva. Onda prebrojio sav ratninarod, sve Izraelove sinove– bilo ih je sedam tis-uøa.16 Izaæli su u podne, dok je pod æatorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bilisaveznici.17 Najprije su izaæli zemaljski mladi voåe. KadBen-Hadad poslao ljude, javili su mu oni: “Izlazeljudi iz Samarije.”18 On je zapovjedio: “Ako dolaze zbog mira, poh-vatajte ih œive! Ako li su izaæli na boj, pohvatajte ihisto tako!”19 Meåutim, bili su izaæli iz grada mladi voåe ze-maljski i vojska koja je iæla za njima.

203 1 Kraljevi20 Svaki je ubio s kojim se sukobio, a Sirijci supobjegli. Izraelovi sinovi su nagrnuli za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobjegao je na konju s nekolikokonjanika.21 Tada je i Izraelov kralj izaæao, napao na konje ibojna kola i zadao Sirijcima teœak poraz.22 Jednoga dana doæao je prorok Izraelovu kraljui rekao mu: “Hajde, naoruœaj se iznova, i gledajkako da se spremiæ, jer øe do godine kralj Sirijeopet iziøi na tebe.”23 Sluge kralja Sirije svjetovali su mu, govoreøi:“Njihov je bog gorski bog, zato su nas pobijedili, aliako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit øemoih.24 Uçini dakle ovako: “Otpusti te kraljeve s njihovihmjesta i postavi namjesnike mjesto njih!25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona koja ti jeizginula, i konje i bojna kola kao prije! Onda øemose pobiti s njima u ravnici i zacijelo øemo ih pobi-jediti.” On je pristao na njihov savjet i uçini tako.26 Kad je proæla godina, Ben-Hadad je prebrojioSirijce i poæao u Afek da vojuje protiv Izraela.27 I Izraelovi sinovi su se prebrojili, hranom seopskrbili i izaæli su pred njih. Kao dva mala stadakoza utaborili su se Izraelovi sinovi prema njima, aSirijci su prekrili zemlju.28 Ali Boœji çovjek je pristupio i rekao Izraelovukralju: “Ovako govori Gospodin: Jer Sirijci govoreda je Gospodin gorski Bog, a nije poljski Bog, zatoøu ti dati u ruke sve to silno mnoætvo, da spoznateda sam ja Gospodin.”29 Sedam dana stajali su jedni prema drugima.Sedmoga dana doælo je do bitke. Izraelovi sinovisu poubijali Sirijce–stotinu tisuøa pjeæaka u jedanjedini dan.30 Ostatak je pobjegao u grad Afek. Onda sesruæio gradski zid na dvadeset i sedam tisuøa ljudi,koji su bili ostali. I Ben-Hadad na bijegu bio je sti-gao u grad i bjeœao je iz jedne sobe u drugu.31 Njegove sluge rekle su mu: “Evo, çuli smo çestoda su kraljevi Izraelove kuøe velikoduæni kraljevi.Pa øemo œalobne haljine staviti oko svojih bedarai vrpce oko svojih glava i iziøi pred Izraelova kralja;moœda ti daruje œivot.”32 Tako su oni odjenuli œalobne haljine oko svojihbedara, i vrpce oko svojih glava, otiæli su Izraelovukralju, govoreøi: “Tvoj sluga Ben-Hadad moli te:‘Ostavi me na œivotu!’ ” On je odgovorio: “Je li joæœiv? On je moj brat.”33 Ljudi su uzeli to kao dobar znak. I da ga odmahuhvate za rijeç, rekli su: “Ben-Hadad je tvoj brat?”On je odgovorio: “Idite, dovedite ga!” Kad je Ben-Hadad izaæao k njemu, on ga posadio uza se nabojna kola.34 A onaj mu rekao: “Gradove koje je moj otacoduzeo tvojem ocu, vratit øu ti. I smijeæ sebi u Da-masku podignuti trgovaçke kuøe, kako je uçiniomoj otac u Samariji,” On je odgovorio: “Na temeljuovoga ugovora otpustit øu te.” I zakljuçio s njimugovor i pustio ga na slobodu.35 Jedan izmeåu proroçkih uçenika po zapovijediGospodinovoj zatraœio od svojega druga: “Hajderani me!” Ali ga ovaj nije htio raniti36 A on mu rekao: “Jer nisi posluæao zapovijedGospodinovu, lav øe te ubiti i to çim odeæ odmene.” I kad je otiæao od njega, napao ga lav i ubio.37 Potom je naæao onaj drugoga çovjeka i zatraœiood njega: “Hajde rani me!” Çovjek ga jednimudarcem ranio.38 I prorok otiæao i stao na put kamo øe proøi kralj,a vrpcom iznad oçiju uçinio da se ne prepozna.39 Kad je prolazio kralj, viknuo on glasno kralja:

“Tvoj sluga bio je iziæao u boj, a usred boja pri-stupio jedan çovjek i doveo mi jednog zarobljenikai zatraœio: ‘Çuvaj ovoga çovjeka ako ti ga nestane,bit øe tvoj œivot za njega, ili øeæ platiti talenat sre-bra.’40 I dok je tvoj sluga ovamo i ondje bio zaposlen,njega je nestalo.” Kralj Izraelov mu rekao: “Pravo tije, sam si se osudio.”41 Onda on brœe strgnuo vrpcu sa svojih oçiju, iIzraelov kralj je prepoznao u njemu jednoga odproroka.42 A on mu rekao: “Ovako govori Gospodin: ‘Jer sipustio iz ruku çovjeka koga sam posvetio smrti,jamçiæ svojim œivotom za njega i tvoj narod zanjegov narod.’ ”43 Kralj Izraelov je otiæao zlovoljan i doæao kuøi uSamariju ljutit.

21 I dogodilo se, nakon toga: Jezreelac Nabot imao je vinograd u Jezreelu blizu do dvoraAhaba, samarijskog kralja.2 I Ahab predloœio Nabotu: “Daj mi svoj vinograd!Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu domoje kuøe. Dat øu ti za njega bolji vinograd. Ako livoliæ, dat øu ti u novcu æto vrijedi.”3 A Nabot je odgovorio Ahabu: “Saçuvaj Boœe da tiodstupim baætinu svojih otaca!”4 Tako se Ahab vrati u svoj dvor ljutit i zlovoljanzbog toga æto mu je Jezreelac Nabot odgovorio:“Ne mogu ti odstupiti baætinu svojih otaca.” On sebacio na svoju postelju, okrenuo svoje lice i nijeuzeo nikakva jela.5 Kad je njegova œena Jezebela doæla k njemu iupitala ga: “Zaæto si tako zlovoljan i neøeæ niætajesti?”6 Onda joj on je odgovorio: “Razgovarao sam sJezreelcem Nabotom i predloœio mu: ‘Daj mi vino-grad svoj za novce, ili ako voliæ, dat øu ti drugi vino-grad za taj.’ A on mi rekao: ‘Ne dam ti svojegavinograda.’ ”7 Onda mu je rekla njegova œena Jezebela: “Sadjedanput pokaœi da si Izraelov kralj! Ustani, jedi ibudi dobre volje, a ja øu ti veø pribaviti vinogradJezreelca Nabota.”8 I napisala ona pod imenom Ahabovim pismo,zapeçatila ga njegovim peçatom i poslala pismostarjeæinama i poglavarima koji su stanovali sNabotom u istom gradu.9 U pismu je napisala ovo; “Oglasite post ipostavite Nabota na çasno mjesto meåu naro-dom.10 Postavite dva nevaljala çovjeka prema njemu, ineka oni svjedoçe protiv njega, govoreøi: ‘Hulio sina Boga i na kralja.’ Onda ga izvedite van i ka-menujte ga da pogine!’”11 Ljudi grada, starjeæine i poglavari koji su stano-vali u njegovu gradu, uçinili kako im je bila Jez-ebela naredila u pismu æto im ga je poslala.12 Oni su oglasili post i postavili Nabota na çasnomjesto meåu narodom.13 I doæli su dva nevaljala çovjeka i sjednu premanjemu. Ovi nevaljali ljudi iznesu pred narodom pro-tiv Nabota ovo svjedoçanstvo: “Nabot je hulio naBoga i na kralja.” Potom ga izveli van pred grad ikamenovali ga, te je poginuo.14 Javili su Jezebeli: “Nabot je kamenovan i mrtavje.”15 I dogodilo se, kad je çula Jezebela da je Nabotkamenovan i poginuo, Jezebela je rekla Ahabu:“Ustani i uzmi u posjed vinograd JezreelcaNabota, kojega ti on nije htio dati za novce, jerNabot nije viæe œiv, on je mrtav.”

2041 Kraljevi16 I kad je çuo Ahab da je Nabot mrtav, ustao je iotiæao u vinograd Jezreelca Nabota, da ga uzme uposjed.17 Onda je doæla rijeç Gospodinova k Iliji, Tiæ-biøaninu:18 “Ustani, idi k Ahabu, Izraelovu kralju, koji sjedi uSamariji! Upravo je u Nebatovu vinogradu; otiæaoje ondje da ga uzme u posjed.19 Ovako øeæ mu reøi: ‘Ovako govori Gospodin:Poçinio si umorstvo, hoøeæ li joæ postati i krvniçkirazbojnik? Kaœi mu dalje ovo: Ovako govori Gos-podin: Na mjestu, na kojem su psi lizali krv Neba-tovu, lizat øe psi i tvoju krv! ’�”20 Ahab je upitao Iliju: “Jesi li me naæao, neprijate-lju moj?” On je odgovorio: “Jesam, jer si se dao nato da çiniæ zlo pred Gospodinom.21 Evo, pustit øu nesreøu na te i tebe ukloniti, i odkuøe Ahabovo sve iskorijeniti æto je muæko, nedo-raslo i doraslo u Izraelu.22 Uçinit øu s kuøom tvojom kao s kuøom Jerobo-ama, sina Nebatova, i kao s kuøom Baaæe, sinaAhijina, jer si uzbudio moju srdœbu i Izraela naveona grijeh.23 Takoåer nad Jezebelom govori Gospodinovako: ‘Psi øe proœderati Jezebelu na jezreelskompolju.’24 Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga øe psiproœderati, a tko umre vani u polju, toga øe izjestinebeske ptice!”25 Nikada nije bilo çovjeka, koji bi se tako kaoAhab bio dao na to, da çini zlo pred Gospodinom,jer ga je na to navodila njegova œena Jezebela.26 On se vladao gadno i bio posve preziranja vri-jedan, stoga æto je ætovao idole, upravo onakokako su to çinili Amorejci, koje je Gospodin bio pro-tjerao ispred Izraelovih sinova.27 Kad je Ahab çuo te rijeçi, razderao je svoje ha-ljine, stavio pokorniçku odjeøu oko gologa tijela ipostio je. On je, dapaçe, spavao u pokorniçkojodjeøi i zabrinut povlaçio se okolo.28 Onda je doæla rijeç Gospodinova Iliji, Tiæ-biøaninu, ovako govoreøi:29 “Vidiæ li kako se Ahab ponizuje preda mnom?Pa stoga neøu pustiti onu nesreøu za njegova œiv-ota. Tek za njegova sina pustit øu ono zlo na njego-vu kuøu.”

22 Proæle su tri godine bez rata izmeåu Sirije i Izraela.2 I dogodilo se treøe godine, doæao Joæafat, Judinkralj, Izraelovu kralju.3 Kralj Izraelov bio je rekao svojim slugama:“Znate da Ramot Gilead pripada nama, a mi ovdjesjedimo besposleni, umjesto da ga otmemo kraljuSirije.”4 I kad on Joæafata upitao: “Hoøeæ li poøi sa mnomu boj protiv Ramot Gileada?”, odgovorio je JoæafatIzraelovu kralju: “Æto ti hoøeæ, hoøu i ja; moja voj-ska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji.”5 A Joæafat je dao Izraelovu kralju ovaj savjet: “Upi-taj prije ipak Gospodina!”6 I tako Izraelov kralj dao je skupiti proroke, otpri-like çetiri stotine ljudi, i upitao ih: “Hoøu li poøi u ratna Ramot Gilead, ili da odustanem?” Oni suodgovorili: “Poåi, jer øe ga Gospodin dati u rukekralju!”7 A Joæafat je upitao: “Ima li ovdje joæ koji prorokGospodinov da ga upitamo?”8 Kralj Izraelov je rekao Joæafatu: “Ima joæ jedanpreko koga bismo mogli upitati Gospodina, ali jaga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriçe do-bro nego samo zlo–to je Mikaja, sin Imlin.” A

Joæafat je rekao: “Neka kralj ne govori tako.”9 I Izraelov kralj dozvao jednoga dvoranina i zapo-vjedio mu: “Brœe dovedi Mikaju, sina Imlina!”10 Uto su sjedili Izraelov kralj i Joæafat, Judin kralj,svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinamana trgu kod samarijskih vrata, i svi su proroci prednjima prorokovali.11 Zedekija, sin Kenaanaha, napravio sebi œelje-zne rogove i vikao: “Ovako govori Gospodin: ‘Takoøeæ pobosti Sirijce dok ih ne uniætiæ!’ ”12 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Poåisamo na Ramot Gilead, i uspjet øeæ. Gospodin øega dati u ruke kralju.”13 Poslanik, koji je bio otiæao da dovede Mikaju,rekao mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jed-noglasno obeøali sreøu. Pa i ti, kao svaki od njihprorokuj i sreøu navjeæøuj!”14 Mikaja je odgovorio: “Tako mi œivoga Gospodi-na, samo æto mi nadahne Gospodin, to øu navijes-titi.”15 Kad je doæao kralju, upitao ga kralj: “Mikaja,hoøemo li poøi u rat na Ramot Gilead, ili da odus-tanemo?” On mu odgovorio: “Poåi, i uspjet øeæ.Gospodin øe ga dati kralju u ruke!”16 A kralj mu rekao: “Koliko øu te puta zaklinjati, dami samo çistu istinu navijestiæ u Ime Gospodino-vo?”17 Onda je on rekao “Vidim sav Izraelov narod ra-zasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira.Gospodin je rekao: ‘Oni nemaju gospodara; zatoneka se svaki vrati kuøi u miru!’ ”18 Onda je rekao Izraelov kralj Joæafatu: “Nisam liti rekao, on mi ne prorokuje sreøu, nego samozlo?”19 A Mikaja je nastavio: “Zato çuj rijeç Gospodi-novu: Vidio sam Gospodina gdje sjedi na svojemprijestolju, a sva nebeska vojska stoji mu s desnei s lijeve strane.20 Gospodin je upitao: ‘Tko øe zaluditi Ahaba dapoåe na vojsku i da padne pred Ramotom Gilea-dom?’ Jedan je rekao ovo, drugi ono.21 Napokon je izaæao jedan duh, stao pred Gospo-dina i rekao: ‘Ja øu ga zaluditi.’ Gospodin ga upi-tao: ‘Kako?’22 Odgovorio je: ‘Poøi øu ondje i postat øu laœljivduh u ustima svih njegovih proroka.’ Onda je onrekao: ‘Moœeæ ga zaluditi; tebi øe to poøi za rukom.Idi, uçini tako!’23 Stoga, eto, Gospodin je stavio laœljiva duha uusta svim tvojim prorocima, jer je Gospodin od-luçio zlo za tebe.”24 Onda je pristupio Zedekija, sin Kenaanaha, iudario Mikaja po obrazu i rekao: “Kako je otiæaoDuh Gospodinov od mene da govori s tobom?”25 Mikaja je odgovorio: “Doznat øeæ to u onaj dankad budeæ morao bjeœati iz jedne sobe u drugu dase sakrijeæ.”26 Potom je zapovjedio Izraelov kralj: “Uhvati Mi-kaju, odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu ikraljevu sinu Joaæu,27 i javio: ‘Ovako zapovjeda kralj: Bacite toga ço-vjeka u tamnicu i drœite ga samo na vodi i kruhu dokse ne vratim çitav i zdrav!’ ”28 Mikaja je odgovorio: “Ako se ti zaista vratiæ çitavi zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.”Joæ je rekao: “Çujte to, svi narodi!”29 I tako su izaæli Izraelov kralj i Joæafat, Judin kralj,protiv Ramota Gileada.30 A Izraelov kralj rekao je Joæafatu: “Ja øu se pre-odjenuti i tako poøi u boj. Ti samo zadrœi svojehaljine!” Tako se preodjenuo Izraelov kralj i poæaou boj.

205 1 Kraljevi31 A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima,kojih je bilo trideset i dvojica nad njegovim bojnimkolima: “Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik,nego samo s Izraelovim kraljem!”32 I kad su zapovjednici bojnih kola opazili Joæafa-ta, pomislili su: “To moœe samo biti Izraelov kralj”,i sruæili se na njega, a Joæafat je povikao.33 Çim su zapovjednici bojnih kola vidjeli, da to nijeIzraelov kralj, odstupili su od njega.34 A jedan momak onako nasumce odapeo svojlßk i pogodio Izraelova kralja gdje se kopça oklop.Onda je ovaj zapovjedio svojemu vozaçu “Okreni iizvedi me iz boja, jer sam ranjen!”35 Ali je boj onoga dana bio sve œeæøi, i tako jemorao kralj izdrœati uspravno stojeøi u kolima na-prema Sirijcima. Uveçer on je umro. Krv iz ranebila se izlila u bojna kola.36 O sunçanom zapadu odjeknuo je glas kroz ta-bor: “Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kuøi,jer je kralj mrtav.”37 Nakon dolaska u Samariju pokopali su kralja uSamariji.38 Kad su prali bojna kola na samarijskom jezeru,psi su lizali njegovu krv, i bludnice su se kupale unjoj, kako je to bio navijestio Gospodin.39 Ostala djela Ahabova i sve æto je uçinio i gradnjadvora od bjelokosti i utvråenje svih gradova; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?40 Kad je Ahab poçinuo kod svojih otaca, umjestonjega kraljevao je njegov sin Ahazija.41 Joæafat, sin Asin, kraljevao je nad Judom uçetvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom.42 Imao je Joæafat trideset i pet godina kad je po-stao kralj, i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i petgodina. Njegova majka zvala se Azuba i bila je køi

Æilhijeva.43 On je posve iæao putom svojega oca Ase i nijeodstupao od njega i çinio je æto je bilo pravo uoçima Gospodina. Samo uzvisine nisu bilesruæene. Joæ uvijek prinosio je narod œrtve zaklan-ice i kadio k∑d na uzvisinama.44 S Izraelovim kraljem œivio je Joæafat u miru.45 Ostala djela Joæafatova, pobjede koje je izvo-jevao i ratovi koje je vodio; nije li to zapisano u knjiziljetopisa Judinih kraljeva?46 I ostatak pokvarenih bludnica, koje su bile pre-ostale iz vremena njegova oca, on je iskorijenio izzemlje.47 U Edomu nije bilo onda kralja nego samokraljev namjesnik.48 Joæafat je dao sagraditi taræiæke laåe da idu uOfir po zlato, ali nisu stigli ondje, jer su se laåe raz-bile u Esion-Geberu.49 Onda je Ahazija, sin Ahabov, predloœio Joæa-fatu “Moji ljudi mogli bi s tvojima iøi na laåe.” AliJoæafat nije na to pristao.50 Kad je Joæafat bio poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga kod njegovih otaca u gradu njegovadjeda Davida. Umjesto njega kraljevao je njegovsin Joram.51 Ahazija, sin Ahabov, postao je u Samariji Izra-elov kralj u sedamnaestoj godini kraljevanja Joæa-fatova Judina kralja, i kraljevao je dvije godine nadIzraelom.52 Çinio je zlo pred Gospodinom, i iæao putovimasvojega oca i svoje majke i putom Jeroboama,sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh.53 On je sluœio Baalu i klanjao mu se. S tim jerazgnjevio Gospodina, Boga Izraelova, posvekako je to bio çinio njegov otac.

Druga Knjiga Kraljeva

1 Poslije Ahabove smrti Moab se pobunio protiv Izraela.2 Nato je Ahazija u Samariji pao kroz reæetku pro-zoru svoje gornje sobe i ozlijedio se, pa je poslaoposlanike i rekao im: “Idite, pitajte Baal-Zebuba,ekronskog boga, hoøu li ozdraviti od ove ozljede!”3 Ali anåeo Gospodinov zapovjedio je Iliji, Tiæ-biøaninu: “Ustani, izaåi u susret poslanicima sa-marijskog kralja i kaœi im: ‘Zar nema Boga uIzraelu, te idete Baal-Zebubu, bogu u Ekronu, daga pitate?’4 Stoga ovako govori Gospodin: ‘S postelje, nakoju si se popeo, neøeæ viæe siøi, jer moraæ umri-jeti.’ I otiæao Ilija svojim putom.5 I kad se poslanici vratili k onomu, upitao ih on:“Zaæto ste se veø vratili!”6 Oni mu odgovorili: “Jedan çovjek doæao nam ususret i rekao nam: ‘Idite vratite se kralju, koji vas jeposlao, i javite mu: “Ovako govori Gospodin: ‘Zarnema Boga u Izraelu, te æaljeæ k Baal-Zebubu,bogu u Ekronu, da ga pitaæ? Zato neøeæ viæe siøi spostelje na koju si se popeo, jer moraæ umrijeti.’ ”7 On ih upitao: “Kako izgleda taj çovjek koji vam jedoæao u susret i to vam rekao?”8 Oni mu odgovorili: “Bio je çovjek, koji je nosiodlakavu haljinu i oko bedara koœnat pojas.” Ondaje od povikao: “To je Ilija, Tiæbiøanin!”9 Potom je poslao k njemu pedesetnika s njego-vom pedesetoricom. Kad je on doæao k njemu, on

je upravo sjedio na vrhuncu gore. On ga pozvao:“Çovjeçe Boœji, kralj zapovjeda: ‘Siåi dolje!’�”10 Odgovorio je Ilija pedesetniku, govoreøi: “Akosam Boœji çovjek, neka padne oganj s neba iproœdre tebe i tvoju pedesetoricu!” I pao je oganj sneba i proœderao njega i njegovu pedesetoricu.11 Onda je opet poslao k njemu drugoga pedeset-nika s njegovom pedesetoricom. Ovaj mu zapo-vjedio: “Çovjeçe Boœji, ovako zapovjeda kralj: ‘Siåibrœe!’�”12 Odgovorio im Ilija rekavæi: “Ako sam Boœji ço-vjek, neka padne oganj s neba i proœdre tebe i tvojupedesetoricu!” I pao je oganj Boœji s neba iproœderao njega i njegovu pedesetoricu.13 Opet je poslao joæ treøega pedesetnika s njego-vom pedesetoricom. Kad je ovaj treøi pedesetnikdoæao, pao pred Iliju na koljena i zamolio za milosti rekao: “Çovjeçe Boœji, saçuvaj ipak moj œivot iœivot ove pedesetorice tvojih slugu!14 Eto, oganj je pao s neba i proœderao oba prijaæ-nja pedesetnika s njihovom pedesetoricom. Sadaneka bude barem moj œivot dragocjen u tvojimoçima !”15 Onda je rekao anåeo Gospodinov Iliji: “Idi samos njim i ne boj ga se!” I tako je on ustao i otiæao s njimkralju.16 I rekao mu onda: “Ovako govori Gospodin: ‘Jersi poslao poslanike Baal-Zebubu, bogu u Ekronu,da ga pitaju, kao da nema Boga u Izraelu, da bi ga

2062 Kraljevipitao, neøeæ viæe siøi s postelje na koju si se popeo,nego øeæ umrijeti!”17 I umro je po rijeçi Gospodinovoj, koju je bio na-vijestio Ilija. Umjesto njega kraljevao je Joram udrugoj godini kraljevanja Jorama, sina Joæafa-tova, nad Judom, jer on nije bio ostavio sina.18 Ostala djela, koja je uçinio Ahazija, nisu li za-pisana u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?

2 A dogodilo se prije nego je Gospodin uzeo Iliju u vihoru na nebo, napustio je Ilija s EliæejemGilgal.2 Ilija je zamolio Eliæeja: “Ostani ovdje, jer Gospo-din æalje mene u Betel.” A Eliæej je odgovorio:“Tako mi œivoga Gospodina i tebe samoga, ja te neostavljam!” I tako su siæli u Betel.3 Proroçki uçenici, koji su œivjeli u Betelu, doæli suk Eliæeju i upitali ga: “Znaæ li da øe Gospodin danastvojega gospodara od tebe uzeti k sebi?” On jeodgovorio “Jest, znam, æutite!”4 I joæ jedanput zamolio ga Ilija: “Eliæej, ostani ipakovdje! Gospodin æalje mene u Jerihon.” A on jeodgovorio: “Tako mi œivoga Gospodina i tebesamoga, ja te ne ostavljam!” I tako su doæli u Jeri-hon.5 Proroçki uçenici, koji su œivjeli u Jerihonu, pris-tupili su k Eliæeju i upitali ga: “Znaæ li da øe Gospo-din danas tvojega gospodara od tebe uzeti ksebi?” On je odgovorio: “Jest, znam, æutite!”6 Opet ga zamolio Ilija “Ostani ipak ovdje, jer jeGospodin poslao mene na Jordan.” A on jeodgovorio: “Tako mi œivoga Gospodina i tebesamoga, ja te ne ostavljam!” I tako su nastavili svojput obojica zajedno.7 Pedeset proroçkih uçenika iælo je za njima, ali suostali po strani na nekoj udaljenosti, dok su oniobojica stajali kod Jordana.8 Ilija je uzeo svoj ogrtaç, smotao ga i udario njimpo vodi, i ona se razdijelila na obje strane, te suobojica preæli prijeko po suhom.9 Kad su bili prijeko, Ilija je rekao Eliæeju: “Molisamo, ako ti imam joæ æto uçiniti, prije nego budemuznesen ispred tebe!” Eliæej je odgovorio: “Neka bidvije treøine tvojega duha preæle na mene!”10 Onaj je rekao: “Traœiæ veliku stvar. Ako me vidiækad budem uznesen ispred tebe, bit øe ti tako, in-açe ne.”11 Dok su iæli dalje razgovarajuøi, doæla suodjedanput ognjena kola s ognjenim konjima irastavili ih obojicu; i Ilija se odvezao u vihoru putneba.12 Kad je to vidio Eliæej, glasno je povikao: “Oçemoj, oçe moj! Kola Izraelova i njegovi konjanici!”Kad ga viæe nije vidio, uzeo je svoje haljine irazderao ih na dvoje.13 Podigao je ogrtaç, koji je bio spao s Ilije, vratiose i stupio na obalu Jordana.14 On je uzeo ogrtaç, koji je bio spao s Ilije, udarionjim po vodi i povikao: “Gdje je sad Gospodin, BogIlijin?” I kad je on udario po vodi, razdijelila se onana obje strane, i preæao je Eliæej prijeko.15 Kad su proroçki uçenici iz Jerihona vidjeli to sdruge strane, povikali su: “Duh Ilijin je poçinuo naEliæeju!” Oni mu izaæli u susret, bacili se pred njimna zemlju niçice.16 Onda su mu rekli: “Tvojih sluga ima ovdje pede-set junaka. Neka oni idu i traœe tvojega gospodara!Moœda ga je odveo Duh Gospodinov i sklonio gana kakvo brdo ili u koju dolinu.” A on je odgovorio:“Ne æaljite ih!”17 A kad su stalno navaljivali na njega, rekao je:“Poæaljite ih samo!” I poslali su pedeset ljudi. Oni

su ga traœili tri dana, ali ga nisu naæli.18 Kad se vratili k njemu–on je bio joæ u Jeri-honu–rekao im: “Nisam li vam rekao da ne idete?”19 Onda su stanovnici grada rekli Eliæeju: “Pogle-daj poloœaj grada doduæe dobar je, kako vidiæ, gos-podaru, ali je voda loæa i zemlja neplodna.”20 On je rekao: “Donesite mi novu zdjelu i stavitesoli u nju!” Oni su mu donijeli sol.21 Onda je on izaæao na izvor, bacio u njega sol irekao: “Ovako govori Gospodin: ‘Ozdravljam ovuvodu; od sada neøe ona viæe uzrokovati ni smrti nipobacivanja.’ ”22 Tako je postala voda zdrava do danaænjegadana po rijeçi koju je bio rekao Eliæej.23 Onda je otiæao u Betel; i kako je iæao putom,izaæla su mala djeca iz grada, rugala mu se i vikala:“Hodi, øelo! Hodi, øelo!”24 On se obazreo, i kad ih je vidio, prokleo ih u ImeGospodinovo. Onda su izaæle dvije medvjedice izæume i rastrgale çetrdeset i dvoje djece izmeåunjih.25 Onda je otiæao na Karmel i odatle se vratio uSamariju.

3 Nato je Joram, sin Ahabov, kraljevao je nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini kra-ljevanja Joæafatova nad Judom. On je vladao dva-naest godina.2 Çinio je zlo pred Gospodinom, ako i ne u onojmjeri kao njegov otac i njegova majka. On nije uk-lonio Baalove stupove koje je bio podigao njegovotac.3 Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jero-boama, na koje je bio naveo Izraela, i nije odstupiood njih.4 Meæa, moapski kralj, bavio se stoçarstvom. On jeimao kao danak davati Izraelovu kralju stotinu tisu-øa janjaca i vunu od stotinu tisuøa ovnova.5 Ali çim je bio umro Ahab, pobunio se moapskikralj protiv Izraelova kralja.6 Onda jednoga dana izaæao je kralj Joram iz Sa-marije i prebrojio sav izraelski narod.7 Ujedno poslao Joæafatu, Judinu kralju, ovu vijest:“Moapski kralj pobunio se protiv mene. Neøeæ lipoøi sa mnom na vojsku protiv Moabaca?” On jeodgovorio “Jest, poøi øu; ja ti stojim posve na slu-œbu. Moj narod je tvoj narod, moji konji su tvojikonji.”8 Upitao je dalje: “Kojim putom da krenemo?” On jeodgovorio: “Putom preko Edomske pustinje.”9 I tako je izaæao Izraelov kralj s Judinim kraljem i sedomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedamdana hoda, nestalo je vode za vojsku i za stokukoja je iæla s njima.10 Onda je povikao Izraelov kralj: “Jao, Gospodinje dozvao nas tri kralja ovamo da nas preda u rukeMoabcima!”11 Joæafat je upitao: “Ima li tu koji Gospodinov pro-rok, preko koga bismo mogli upitati Gospodina?” Iodgovorio je jedan od ljudi Izraelova kralja, govo-reøi: “Ovdje je Eliæej, sin Æafatov, koji je Iliji vodompolijevao ruke.”12 Joæafat je rekao: “U njemu je rijeç Gospodino-va.” Tako Izraelov kralj i Joæafat i edomski kralj suotiæli k njemu.13 Eliæej je rekao Izraelovu kralju: “Æto ja imam stobom? Obrati se prorocima svojega oca i proroci-ma svoje majke!” A Izraelov kralj je rekao: “Ipak ne,jer je Gospodin dozvao ovamo ova tri kralja da ihpreda u ruke Moabcima?”14 Eliæej je odgovorio: “Tako mi œivoga Gospodinavojska, u çijoj sam sluœbi: Kad ne bih gledao na

207 2 KraljeviJoæafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao.15 Dovedite mi sada jednog sviraça harfe!” Kad jesviraç udarao u œice, doæla je ruka Gospodinovana njega.16 I on je rekao: “Ovako govori Gospodin: ‘Iskopa-jte u ovoj dolini jamu uz jamu!’17 Jer ovako govori Gospodin: ‘Neøete osjetitivjetra i neøete vidjeti kiæe. Ipak øe se ova dolinanapuniti vodom tako da mognete piti vi s vaæomstokom i vaæom tovarnom marvom.’18 Ipak to nije joæ dosta Gospodinu, jer on øe vami Moabce predati u ruke.19 Sve tvrde gradove i sve izabrane gradove øeteosvojiti, sva øete plodna stabla posjeøi, sve øeteizvore zatrpati i svaku øete dobru njivu kamenjemponiætiti.”20 I zaista, ujutro u doba kad se prinosi œrtva, doælaje odjednom voda od Edoma, tako da je bilapoplavljena sva okolica.21 Kad su Moabci doçuli da su izaæli kraljevi danavale na njih, sazvali su sve za oruœje sposobneljude, i na meåi se namjestili.22 Onda rano ujutro, kad je ogranulo sunce nadonom vodom, uçinilo se pred Moabcima vodacrvena kao krv.23 Oni su povikali: “To je krv! Sigurno su se kraljevipobili i jedan drugoga pogubili; pa sada na plijen,Moabci!”24 A kad su doæli do izraelskoga tabora, podigli seIzraelovi sinovi i natjerali Moabce u bijeg, pritisnuliih i zadali Moabcima joæ daljnje poraze.25 Gradove su razorili i na svaku dobru njivu bacilisvaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve iz-vore su zatrpali i sva plodna stabla posjekli. Napo-kon je ostao joæ samo grad na hridini Kir-Hareset;i njega su opkolili i praøari su poçeli na njega pu-cati.26 A kad je vidio moapski kralj da viæe nije dorastaoboju, uzeo je sedam stotina teæko naoruœanih rat-nika i pokuæao prodrijeti kod edomskog kralja, alinje uspio.27 Onda je uzeo svojega prvoroåenog sina, koji jetrebao nakon njega postati kralj, i prineo ga kaoœrtvu paljenicu na zidu. To se silno ogadilo Izraelo-vim sinovima. Oni su otiæli od njega i vratili se usvoju zemlju.

4 Jedna izmeåu œena proroçkih uçenika, zamo- lila je Eliæeja: “Moj muœ, tvoj sluga, je umro, aznaæ da je tvoj sluga bio ætovatelj Gospodina. Saddolazi vjerovnik i uzet øe mi moja oba sina zarobove.”2 Eliæej je upitao: “Æto da ti uçinim? Kaœi mi ætoimaæ u kuøi!” Ona je odgovorila: “Tvoja sluækinjanema niæta u kuøi do posudicu ulja.”:3 Onda joj je on rekao: “Idi, zatraœi posuda od svihsvojih susjeda, praznih posuda, i to ne samo neko-liko!4 Onda idi kuøi, zakljuçaj za sobom vrata i za svo-jom obojicom sinova i nalijevaj u sve te posude!Kad je pun jedan, stavi ga na stranu!”5 I ona je otiæla od njega, zakljuçala vrata za sobomi za svojim sinovima; oni su joj dodavali posude, aona je nalijevala.6 I dogodilo se, kad su bile posude pune, rekla jeona svojem sinu: “Daj mi joæ jednu posudu!” On jojodgovorio: “Nema viæe nijedne!” Onda je prestaloteøi ulje.7 Ona je otiæla i rekla Boœjemu çovjeku. On jerekao: “Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike! Odonoga æto preostane, moœeæ œivjeti sa svojim sino-vima.”

8 Dogodilo se jednoga dana da je prolazio Eliæejpokraj Æunama. Ondje je œivjela ugledna œena kojamu ponudila jelo, i kad god bi onuda prolazio, na-vraøao se k njoj na jelo.9 Ona je rekla svojem muœu: “Eto, znam, da je tosvet Boœji çovjek, koji redovito prolazi pokraj nas.10 Hajde, da mu napravimo malu gornju sobu nazidu, pa da mu namjestimo postelju, stol, stolicu isvjetiljku. Kad nam onda doåe, moœe se tu sklo-niti.”11 I kad je jednoga dana opet doæao ondje, uæao ugornju sobu i zaspao ondje.12 Potom je zapovjedio svojemu sluzi Gehaziju:“Pozovi naæu Æunamku!” On je pozvao, i ona jestupila pred njega.13 I on je rekao onomu: “Kaœi joj sad: ‘Ti si se zanas toliko brinula. Æto hoøeæ da ti uçinim? Imaæ liæto da progovorimo za tebe kralju ili vojskovoåi?’�”Ona je odgovorila: “Ja œivim meåu svojim naro-dom.”14 On je rekao: πÆto bi joj se moglo uçiniti?” Ge-hazija je odgovorio: “Eto naœalost nema sina, amuœ joj je star.”15 Potom je on rekao: “Pozovi ju!” On ju dozvao, iona je stala na vratima.16 I on joj rekao: “Do godine u ovo doba milovat øeæsina.” A ona je odgovorila: “Nemoj, moj gospoda-ru, Boœji çovjeçe, varati svoje sluækinje!”17 I zaista zatrudnjela je œena i rodila sina drugegodine u to doba, kako joj je bio obeøao Eliæej.18 Kad je djeçak bio odrastao, izaæao je on jed-noga dana svojem ocu kod œetelaca.19 Onda se potuœio svojem ocu: “Ah, glava, mojaglava!” On je rekao sluzi: “Nosi ga kuøi k njegovojmajci!”20 On ga uzeo i odnio ga k njegovoj majci. Dopodne joæ je sjedio na njezinu krilu, onda je umro.21 Onda je ona otiæla gore, poloœila ga na posteljuBoœjega çovjeka, zakljuçala za njim i izaæla.22 Potom je pozvala svojega muœa i zamolila ga:“Poæalji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Hoøubrzo k Boœjemu çovjeku i opet natrag.”23 A on je upitao: “Zaæto danas hoøeæ iøi k njemu?Niti je mlaåak ni Subotnji dan.” Ona je odgovorila:“Dobro je!”24 Potom je dao osedlati magaricu i rekao svojemsluzi: “Goni samo neprestano i nemoj mi zastajatinigdje, osim kad ti kaœem!”25 Tako je otiæao i doæao k Boœjemu çovjeku naKarmel. A kad je Boœji çovjek opazio izdaleka,rekao je svojemu sluzi Gehaziju: “Gle, to je naæaÆunamka!26 Trçi pred nju i pitaj ju: ‘Je li sve dobro s tobom?Jesu li zdravo i tvoj muœ i djeçak?’ ” Ona je odgovo-rila: “Zdravo smo.”27 Ali kad je doæla k Boœjemu çovjeku na goru,ogrlila mu noge. Gehazija pristupio i htio je odmak-nuti, ali je Boœji çovjek rekao: “Pusti ju, jer je du-boko rastuœena; a Gospodin krije od mene i nije mijavio.”28 Ona se poçela tuœiti: “Jesam li svojega gospo-dara molila za sina? Nisam li rekla: ‘Ne varaj me?’”29 Onda je on zapovjedio Gehaziju: “Opaæi svojabedra, uzmi moj ætap u ruku, pa idi! Ako susretneækoga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, nezahvaljuj mu! Stavi ætap moj na lice djeçaku!”30 A majka djeçakova je povikala: “Tako mi œivogaGospodina i tebe samoga, ne puætam te!” I on sepodignuo i poæao s njom.31 Gehazija je bio meåutim otiæao naprijed i stavioætap na lice djeçaku, ali nije bilo ni glasa ni znaka

2082 Kraljeviœivota. On je stoga otiæao natrag njemu u susret ijavio mu, da se nije probudio djeçak.32 Kad je Eliæej doæao u kuøu, naæao je djeçakagdje leœi mrtav na njegovoj postelji.33 On se povukao natrag, zakljuçao vrata za so-bom i za djeçakom i pomolio se Gospodinu.34 Potom se popeo na postelju i legnuo na djeça-ka. Stavio svoja usta na njegova usta, svoje oçi nanjegove oçi i svoje ruke na njegove ruke. I dok je onbio tako ispruœen po njemu, ugrijalo se djeçakovotijelo.35 Potom se on povukao natrag i poæao po kuøijednom ondje i ovdje, popeo se opet na postelju ipruœio se joæ jedanput po njoj. Onda je djeçak kih-nuo sedam puta, i djeçak je otvorio svoje oçi.36 I pozvao je on Gehazija; zapovjedio mu:“Dovedi naæu Æunamku!” On ju pozvao, i kad jeona doæla k njemu, rekao je on: “Uzmi svojegasina!”37 Ona je pristupila, pala mu pred noge i poklonilase do zemlje, onda je uzela svojega sina i izaæla.38 Eliæej je doæao opet u Gilgal, kad je upravo bilaglad u zemlji. I dok su proroçki uçenici sjedili prednjim, zapovjedio je on svojem sluzi: “Pristavi velikikuhinjski lonac i skuhaj jelo za proroçke uçenike!”39 Onda je otiæao jedan u polje da nabere zele-nine. Naæao je ondje divlju povijuæu i istrgnuo s njedivljih ugoraka, napunio sav svoj ogrtaç. Ondadoæao kuøi i sasjekao ih za jelo u kuhinjski lonac, alinije znao æto su.40 A kad su usuli jelo ljudima, i oni poçeli jesti, po-vikali su iza glasa: “Smrt je u loncu, Boœji çovjeçe!”I nisu mogli dalje jesti.41 A on je rekao: “Donesite ovamo braæna!” Bacioto u lonac i rekao: “Uspij ljudima, neka jedu!” I nijeviæe bilo niæta ækodljivo u loncu.42 Jednoga dana doæao netko iz Baal-Æaliæe i do-nio Boœjemu çovjeku u svojoj torbi kruhove odprvina, dvanaest jeçmenih kruhova i istuçeneklasove. On je zapovjedio: “Podaj ljudima nekajedu!”43 A sluga je odgovorio: “Kako mogu to postavitipred stotinu ljudi?” A on je rekao: “Podaj ljudimaneka jedu, jer tako govori Gospodin. Jest øete i joæøe od toga preostati.”44 Onda im on to postavio. Oni su jeli i joæ im jepreostalo, kako je bio Gospodin obeøao.

5 Naaman, vojskovoåa sirijskog kralja, bio je ço- vjek koji je kod svojega gospodara mnogo vri-jedio i bio vrlo ugledan, jer je preko njega Gospodinpodijelio Sirijcima pobjedu. Ali taj çovjek, veliki ju-nak, bio je gubav.2 A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli izizraelske zemlje mladu djevojku. Ona je postalasluækinja kod Naamanove œene.3 Ona je rekla svojoj gospodarici: “Kad bi se ipakmoj gospodar obratio proroku u Samariji, on bi gazacijelo ozdravio od njegove gube.”4 Onda je otiæao Naaman i javio to svojemu gospo-daru: “Tako i tako rekla je djevojka iz izraelskezemlje.”5 Sirijski kralj je rekao “Dobro, idi ondje, a ja øu potebi poslati pismo Izraelovu kralju.” Tako se onzaputio, uzeo sobom deset talenata srebra, æesttisuøa æekela zlata i desetore sveçane haljine.6 I predao Izraelovu kralju pismo s ovim sadrœa-jem: “Istodobno s ovim pismom æaljem k tebi svo-jega slugu Naamana da ga ozdraviæ od njegovegube.”7 Kad je Izraelov kralj bio proçitao pismo, razderaoje svoje haljine i povikao: “Zar sam ja Bog, koji

moœe ubiti i œivot povratiti, te ovaj æalje k meni daoslobodim çovjeka od njegove gube? Tu viditejasno da on traœi svaåu sa mnom.”8 I dogodilo se kad je saznao Eliæej, Boœji çovjek,da je Izraelov kralj razderao svoje haljine, poslaoje kralju i poruçio ovo: “Zaæto si razderao svojehaljine? Neka doåe sada k meni da spozna da imaprorok u Izraelu!”9 Tako je doæao Naaman s konjima i kolima i staopred Eliæejevim kuønim vratima.10 Eliæej mu poruçio preko jednoga glasnika: “Idi,okupaj se sedam puta u Jordanu, pa øeæ opet po-stati zdrav i çist!”11 Naaman se na to ozlovoljio, poæao i primijetio:“Mislio sam, da øe on sam iziøi, pred mene stupiti,Ime Gospodina, svojega Boga, zazvati, svoju rukuprema svetiætu uzdignuti i tako gubu oduzeti.12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, boljeod svih voda u Izraelu? Ne bih li postao çist i kadbih se okupao u njima?” I on se okrenuo i otiæaoodatle pun gnjeva.13 Ali njegove sluge su pristupile k njemu i reklemu: “Ætovani oçe, da je prorok traœio od tebe ætoteæko, ti bi sigurno uçinio. Koliko viæe kad on samotraœi od tebe: ‘Okupaj se, pa øeæ postati çist!’ ”14 Onda je on siæao k Jordanu i zaronio u njegasedam puta po zapovijedi Boœjega çovjeka. I nje-govo tijelo je postalo tako çisto kao tijelo malogadjeteta.15 Onda se vratio k Boœjemu çovjeku sa svom svo-jom pratnjom. Kad je doæao, stupio je pred njega irekao: “Sad znam da na cijeloj zemlji nema Boganego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od svojegasluge!”16 Ali je on rekao: “Tako mi œivoga Gospodina, uçijoj sam sluœbi, ne uzimam niæta.” I premda je na-valjivao na njega, on nije htio uzeti.17 Napokon je Naaman zamolio: “Kad, eto, neøeæ,a ono neka se meni, tvojemu sluzi, dade ove zem-lje koliko mogu ponijeti dvije mazge, jer tvoj sluganeøe viæe prinositi œrtava paljenica i zaklanica ni-jednomu drugom bogu osim Gospodinu.18 Ali Gospodin neka oprosti ovo tvojemu sluzi:kad moj kraljevski gospodar uåe u hram Rimonovda se ondje pokloni, i pritom se nasloni na mojuruku, onda neka bih se i ja smio pokloniti u hramuRimonovu kad se on pokloni u hramu Rimonovu.Neka bi to Gospodin oprostio tvojemu sluzi!”19 Onda mu je on rekao: “Idi u miru!” Tako je onotiæao od njega jedan komad puta.20 Ali je Gehazija pomislio, sluga Boœjega çovjekaEliæeja: “Gospodar je moj jeftino otpremio togaSirijca Naamana i nije niæta uzeo od onoga æto jedonio sobom. Tako mi œivoga Gospodina, potrçatøu za njim i uzet øu æto od njega.”21 I tako je Gehazija otrçao za Naamanom. Kad jeopazio Naaman gdje trçi za njim, nagnuo se s kolak njemu i upitao: “Treba li æto?”22 On je odgovorio: “Jest, moj gospodar æalje meda ti reknem: “Upravo sada doæli su k meni dvamladiøa iz gore Efraimove, proroçki uçenici. Daj miza njih talenat srebra i dvoje sveçane haljine!”23 Naaman je rekao: “Ugodi mi i uzmi dva talenta!”I natjerao ga i svezao dva talenta u dvije kese, uz todvoje sveçane haljine. On ih predao dvojici sluga,i oni su to nosili pred njim.24 Kad je on doæao na brdo, uzeo im to, ostavio ukuøi i otpustio ljude, koji su onda otiæli svojim pu-tom.25 Onda je uæao on i stao pred svojega gospodara.Eliæej ga upitao: “Odakle dolaziæ, Gehazije?” On jeodgovorio: “Tvoj sluga nije bio izaæao.”

209 2 Kraljevi26 Ali mu je onaj rekao: “Nisam li bio u duhu ondjekad se netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nisi li tiuzeo novce da sebi nabaviæ haljine, maslinike, vi-nograde, ovce i goveda, sluge i sluækinje?27 I zato guba Naamanova neka prione vjeçno zatebe i za tvoje potomke!” I onaj otiæao ispred njega,bijel od gube kao snijeg.

6 Jednoga dana rekli su proroçki uçenici Eliæeju: “Eto vidi, prostor koji mi ovdje zauzimamo kodtebe, odviæe nam je tijesan!2 Mi øemo poøi na Jordan, ondje øemo svaki uzetipo gredu i ovdje øemo sebi napraviti kuøu.” On jeodgovorio: “Idite samo!”3 A jedan je zamolio: “Budi tako dobar i poåi sasvojim slugama!” On je odgovorio: “Dobro, idem svama.4 I tako je poæao s njima. Kad su doæli na Jordan,poçeli su sjeøi drva.5 Kad je jedan tesao gredu, pala mu œeljeznasjekira u vodu. On je povikao i rekao: “Jao, gospo-daru! Joæ mi je ona posuåena.”6 A Boœji çovjek je upitao: “Gdje je pala?” Onaj mupokazao mjesto. I on je sebi odrezao komad drva,bacio ga ondje i uçinio da ispliva sjekira.7 Onda je on rekao: “Izvadi je van!” I çovjek jepruœio svoju ruku, te ju uzeo.8 Kad je sirijski kralj ratovao protiv Izraela, uçinio jesa svojim slugama ovaj dogovor: “Na tom i na tommjestu øete se utaboriti!”9 A Boœji çovjek je poslao Izraelovu kralju i poruçiomu: “Çuvaj se da ne prolaziæ onim mjestom, jer suondje Sirijci u zasjedi.”10 Onda je Izraelov kralj poslao na ono mjesto ætomu ga je bio oznaçio Boœji çovjek. Svaki put, kad biga opomenuo, bio je na oprezu. Tako se to çeæøedogaåalo.11 Zbog toga se zabrinuo sirijski kralj. On je po-zvao svoje sluge i upitao ih: “Biste li mi mogli reøitko od nas drœi s Izraelovim kraljem?”12 Jedan od njegovih sluga je odgovorio: “Nijetako, moj gospodaru i kralju, nego Eliæej, prorok uIzraelu, priopøuje Izraelovu kralju, çak i rijeçi kojegovoriæ u svojoj spavaonici.”13 Onda je zapovjedio: “Idite, pogledajte gdje onprebiva, da poæaljem ondje da ga uhvate!” Javili sumu, govoreøi: “Zaista on je u Dotanu.”14 I poslao je onamo konje i bojna kola i jaku vo-jsku. Oni su doæli noøu i opkolili grad.15 A kad se ujutro dignuo sluga Boœjega çovjeka iizaæao van, stajala je oko grada vojska s konjima ikolima. Njegov ga sluga upitao: “Jao, gospodaruæto da uçinimo?”16 A on je rekao: “Ne boj se, jer onih koji su nanaæoj strani, ima viæe negoli onih koji su na njihovojstrani.”17 I pomolio se Eliæej: “Gospodine, otvori mu oçida vidi!” I Gospodin je otvorio oçi sluzi i vidio kakoje bila gora oko Eliæeja puna ognjenih konja i kola.18 I kad neprijatelji Sirijci poæli protiv njega, pomo-lio se Eliæej Gospodinu: “Udari te ljude sljepoøom!”I udario ih sljepoøom, kako je to bio zamolio Eliæej.19 Nato se okrenuo Eliæej k njima: “To nije praviput, i to nije pravi grad. Hodite za mnom! Ja øu vasodvesti k çovjeku koga traœite.” I odveo ih u Sa-mariju.20 Kad su bili doæli u Samariju, pomolio se Eliæej:“Otvori im sad oçi da vide!” Gospodin im otvoriotada oçi, i vidjeli su najedanput da su usred Sama-rije.21 Kad ih opazio Izraelov kralj, upitao je Eliæeja:“Oçe moj, hoøu li ih dati sasjeøi?”

22 A on je rekao: “Ne! Zar øeæ sasjeøi one koje nisizarobio svojim maçem i lßkom? Iznesi im jela ipiøa, neka jedu i piju! Onda neka idu kuøi svojemgospodaru!”23 On im onda pripremio veliku gozbu, i oni su jelii pili. Onda ih otpustio i oni se vratili natrag svojemgospodaru. Od toga vremena nije viæe upadalasirijska vojska u izraelsku zemlju.24 Kasnije skupio je Ben-Hadad, sirijski kralj, svusvoju vojsku, iziæao pred Samariju i opkolio ju.25 Nastala je strahovita glad u Samariji. Oni su juopsjedali tako dugo dok nije bila glava magareøaza osamdeset æekela srebra, a çetvrt kaba neçistigolubinje za pet æekela srebra.26 Kad je jednom Izraelov kralj iæao po zidu, pov-ikala mu jedna œena: “Pomozi mi, moj gospodaru ikralju!”27 On je rekao: “Ako ti ne pomogne Gospodin,kako øu ti ja pomoøi? Moœda kojim darom s gumnaili iz tijeska!”28 Onda ju kralj upitao: “Æto te muçi?” Ona jeodgovorila: “Ova tu œena mi je rekla: ‘Daj ovamosvoje dijete da ga danas pojedemo, a moje dijeteøemo onda sutra pojesti.’29 Tako smo skuhale moje dijete i pojele ga. A kadsam joj iduøega dana rekla: ‘Daj ovamo svoje di-jete da ga pojedemo,’ onda je ona sakrila svoje di-jete.’ ”30 A dogodilo se, kad je çuo kralj œenine rijeçi,razderao je svoje haljine, jer je iæao po zidu, narodje vidio da on na golu tijelu nosi pokorniçku odjeøu.31 I on je povikao: “Neka me kazni Bog kako hoøeako glava Eliæejeva, sina Æafatova, ostane joæ da-nas na njemu!”32 Eliæej je bio u svojoj kuøi, dok su starjeæinesjedile kod njega. Onda je kralj poslao naprijedjednoga çovjeka. A prije nego je poslanik stigao knjemu, rekao je Eliæej starjeæinama: “Eto, on æaljetoga krvnika da mi odsijeçe glavu! Pazite! Çimdoåe poslanik, zakljuçajte vrata i njemu se odu-prite na vratima! Ne çuje li se veø za njim topotnogu njegova gospodara?”33 Dok je joæ govorio s njima, stupio je veø i kraljpred njega i rekao: “Kad Gospodin nanosi takvozlo, kako øu se joæ uzdati u Gospodina.”

7 A Eliæej navijestio: “Çujte rijeç Gospodinovu! Ovako govori Gospodin: ‘Sutra øe u ovo dobana vratima Samarije biti jedna mjera bijeloga bra-æna za æekel, a dvije mjere jeçmenoga braæna zaæekel.’ ”2 Dvorski çinovnik, na çiju se ruku naslanjao kralj,je odgovorio Boœjemu çovjeku: “I kad bi Gospodinnaçinio okna na nebu, kako bi se moglo takvo ætodogoditi?” A on je odgovorio: “Vidjet øeæ svojimoçima, ali ga neøeæ jesti.”3 A bila su izvan gradskih vrata çetiri gubavca, i onisu rekli jedan drugomu: “Æto øemo ovdje stajatidok umremo?4 Ako odemo u grad, gdje je glad, umrijet øemoondje, a ostanemo li ovdje, umrijet øemo ovdje.Zato hajdemo otiøi u tabor Sirijaca! Ako nas ostaveu œivotu, ostat øemo u œivotu; ako nas pogube, paumrijet øemo.”5 Oni se u sumrak podigli i zaputili u tabor Sirijaca.Doæli su do sirijskog kraja tabora, ali nije bilo nigdjenikoga.6 Gospodin je, naime, bio uçinio da se u taboruSirijaca çuje ætropotanje bojnih kola i konja i bukavelike vojske, tako da je govorio jedan drugomu:“Sigurno je Izraelov kralj protiv nas najmio hitejskekraljeve i egipatske kraljeve da udare na nas.”

2102 Kraljevi7 Zato su se u sumrak bili podigli i pobjegli. Svojeæatore, svoje konje i magarce, sav tabor, kako jebio, bili su ostavili i pobjegli da spase svoj œivot.8 Kad su oni gubavci bili doæli na drugi kraj tabora,uæli su u jedan æator, najeli se i napili se, uzeli susobom ondje srebro, zlato i haljine i otiæli da tosakriju. Onda se vratili natrag i uæli u drugi æator, iovaj su oplijenili i otiæli opet da to sakriju.9 Onda su rekli meåu sobom “Ne smijemo çinititako. Danaænji je dan, dan radosne vijesti. Akoæutimo i do sutra rano çekamo, bit øemo krivi. Zatohajde idemo to javiti kraljevskom dvoru!”10 Tako se podigli, dozvali gradske vratare i reklisu im: “Doæli smo u tabor Sirijaca, ali ondje nije bilonikoga vidjeti ni çuti, samo povezani konji imagarci, i æatori, kako su bili prije.”11 Gradski vratari su to glasno povikali, i javili oni-ma u kraljevskom dvoru.12 Kralj se podigao joæ u noøi i rekao svojim sluga-ma: “Reøi øu vam æto hoøe Sirijci uçiniti s nama.Oni znaju da gladujemo, zato su ostavili tabor dase sakriju u slobodnu polju; a misle: ‘Kad izaåu izgrada, pohvatat øemo ih œive i provalit øemo ugrad.’ ”13 Odgovorio je jedan od njegovih sluga, govoreøi:“Neka se ipak uzme pet konja, koji su joæ preos-tali–to je sve æto je ostalo u svemu mnoætvu Izra-elovu, a druge su izjeli–pa da ih poæaljemo iizvidimo!”14 Stoga su oni uzeli dvoja bojna kola s konjima, ikralj ih poslao za sirijskom vojskom i zapovjedio:“Idite izvidjeti!”15 Oni su otiæli za njima do Jordana. Sav je put biopokriven haljinama i oruœjem æto su ih bili pobacaliSirijci na svojemu bijegu. Onda se vratili poslanicii javili kralju.16 I narod je izaæao i oplijenio sirijski tabor. Jednamjera bijeloga braæna bila je za æekel i dvije mjerejeçmenoga braæna za æekel, kako je bio unaprijedrekao Gospodin.17 Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskogçinovnika na çiju se ruku naslanjao. Pritom ganarod zgazio na vratima. On je umro, kako je biounaprijed rekao Boœji çovjek, kad je bio kralj doæaok njemu.18 Kad je Boœji çovjek rekao kralju: “Dvije mjerejeçmenoga braæna bit øe sutra u ovo doba na vra-tima Samarije za æekel, a jedna mjera bijeloga bra-æna takoåer za æekel.”19 Onda je dvorski çinovnik odgovorio Boœjemçovjeku: “I kad bi Gospodin naçinio okna na nebu,kako bi se moglo takvo æto dogoditi?” A onaj mu jebio odgovorio: “Vidjet øeæ svojim oçima, ali ganeøeæ jesti.”20 I tako se dogodilo: narod ga izgazio na vratima,te je umro.

8 Eliæej je bio svjetovao œeni çijega je sina povra- tio u œivot: “Ustani sa svojom obitelji, idi i sklonise negdje u tuåini, jer je Gospodin pustio glad, kojaøe doøi na zemlju za sedam godina.”2 Œena je ustala i uçinila kako joj je bio rekao Boœjiçovjek. Otiæla je sa svojom obitelji i ostala je sedamgodina u zemlji Filistejaca.3 I dogodilo se, kad je proælo sedam godina, vratilase œena iz filistejske zemlje i otiæao kralju da gamoli za svoju kuøu i za svoje njive.4 Kralj je upravo govorio s Gehazijem, slugomBoœjega çovjeka, i zamolio ga da mu pripovijedasva çudesna djela koja je bio uçinio Eliæej.5 I kad je on pripovijedao kralju kako je onaj oœiviomrtva, doæla je œena kojoj je bio oœivio sina, da moli

kralja za svoju kuøu i za svoju obitelj. Onda je rekaoGehazi: “Moj gospodaru i kralju, ovo je œena i ovoje njezin sin koga je oœivio Eliæej.”6 Onda je kralj upitao œenu i ona mu svepripovjedila. Nato joj kralj dao jednoga çinovnika,komu je zapovjedio “Gledaj da ona dobije natragsve æto je njezino, i sav prihod od njiva od dana kadje ostavila zemlju, do danas!”7 Jednoga dana doæao Eliæej u Damask, kad seupravo bio razbolio Ben-Hadad, sirijski kralj. Javilisu mu da je Boœji çovjek doæao ondje.8 Onda je zapovjedio kralj Hazaelu “Uzmi sobomdarove, idi u susret Boœjemu çovjeku i pitaj prekonjega Gospodina hoøu li ozdraviti od ove bolesti!”9 Hazael mu otiæao u susret i uzeo je sobom daro-ve, svakojakih dragocjenosti iz Damaska, natova-renih na çetrdeset deva. Kad doæao ondje, stupioje pred njega i rekao: “Tvoj sin Ben-Hadad, sirijskikralj, æalje me k tebi i pita hoøe li ozdraviti od ovebolesti.”10 Eliæej mu odgovorio: “Idi, kaœi mu: ‘Ozdravitøeæ.’ Ali mi je Gospodin pokazao da øe zaista um-rijeti.”11 Pritom se Boœji çovjek nepomiçno zagledaopreda se, pao u teæku zabunu i zaplakao.12 Kad je Hazael upitao: “Zaæto plaçe moj gospo-dar?”, odgovorio je on: “Jer znam da øeæ ti mnogozla nanijeti Izraelovim sinovima. Njihove tvrdegradove palit øeæ ognjem, njihove øeæ mladiøe ubi-jati maçem, njihovu øeæ djecu satirati i njihovetrudne œene parati.”13 Hazael je odgovorio: “Æto je tvoj sluga, pas, dauçini tako velike stvari?” Eliæej je rekao: “Gospodinmi je pokazao tebe kao sirijskog kralja.”14 Potom je otiæao od Eliæeja. Kad je doæao k svo-jemu gospodaru, upitao ga ovaj: “Æto ti je rekaoEliæej?” On je odgovorio: “Rekao mi da øeæ ozdra-viti.”15 A iduøega dana uzeo on pokrivaç, zamoçio gau vodu, prostro mu ga po licu, tako da je umro. IHazael je postao kralj mjesto njega.16 U petoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabo-va, nad Izraelom, kad je Joæafat bio joæ Judin kralj,postao je Joram, sin Joæafatov, Judin kralj.17 Imao je trideset i dvije godine kad je postaokralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.18 I hodio je putovima Izraelovih kraljeva, kako jebila çinila kuøa Ahabova, jer je on imao køerAhabovu za œenu. Tako je çinio zlo pred Gospodi-nom.19 Ipak Gospodin nije htio zatrti Jude zbog svoje-ga sluge Davida, jer mu je bio obeøao, da øe njemui njegovim sinovima, uvijek davati svjetiljku.20 Pod njegovim vladanjem pobunili se Edomciprotiv Jude i postavili sebi vlastitoga kralja.21 Joram je otiæao u Seir sa svim svojim bojnimkolima. Kad je navalio jedne noøi, razbio Edomcekoji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicimabojnih kola, a njihova vojska je pobjegla svojim kæatorima.22 Ali Edomci su ostali neovisni od Jude do dan-aænjega dana. Onda u isto vrijeme pobunila se iLibna.23 Ostala djela Joramova i sve æto je uçinio; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?24 Kad je Joram bio poçinuo kod svojih otaca, bioje pokopan kod svojih otaca u Davidovu gradu.Mjesto njega kraljevao je njegov sin Ahazija.25 U dvanaestoj godini kraljevanja Jorama, sinaAhabova, nad Izraelom, kraljevao je Ahazija, sinJorama, Judina kralja.26 Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je

211 2 Kraljevipostao kralj. Vladao je godinu dana u Jeruzalemu.Njegova se majka zvala Atalija i bila je unuka Om-rija, Izraelova kralja.27 On je hodio putom kuøe Ahabove i çinio je zlopred Gospodinom, kao i kuøa Ahabova, jer je biopostao zet kuøi Ahabovoj.28 On je poæao s Joramom, sinom Ahabovim, uRamot Gilead na vojnu protiv Hazaela, sirijskogkralja; a Sirijci su ranili Jorama.29 Onda se vratio natrag kralj Joram da se u Jez-reelu lijeçi od rana koje su mu ih bili zadali Sirijcikod Rame, kad je ratovao protiv Hazaela, sirijskogkralja. Ahazija, sin Joramov, Judin kralj, doæao daposjeti Jorama u Jezreelu, sina Ahabova, jer jeovaj leœao bolestan.

9 Prorok Eliæej je dozvao k sebi jednoga izmeåu proroçkih uçenika i zapovjedio mu:“Opaæi sebi bedra, uzmi sobom ovu uljanicu, pa idiu Ramot Gilead!2 Kad doåeæ ondje, raspitaj se ondje za Jehua,sina Joæafata, sina Nimæijeva! Idi ondje, izvedi gaizmeåu njegovih prijatelja i uvedi ga u najtajnijusobu!3 Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i kaœi:‘Ovako govori Gospodin: “Pomazujem te ovim zakralja nad Izraelom.’ ” Onda otvori vrata i odmahbjeœi!”4 A mladi çovjek, sluga prorokov, otiæao je u RamotGilead.5 Kad je ondje doæao, upravo su sjedili skupa za-povjednici vojske. On je rekao: “Imam zapovijedza tebe, zapovjedniçe!” Jehu je upitao: “Za kogaizmeåu svih nas?” On je odgovorio: “Za tebe, za-povjedniçe!”6 Onda se on podigao i uæao u kuøu. I onaj mu izlioulje na glavu i rekao mu: “Ovako govori Gospodin,Bog Izraelov: ‘Pomazujem te za kralja nad naro-dom Gospodinovim, nad Izraelom.7 Ti øeæ iskorijeniti kuøu Ahaba, svojega gospoda-ra. Tako se hoøu osvetiti na Jezebeli krv svojihsluga, proroka i krv svih Gospodinovih sluga.8 Sva øe kuøa Ahabova izginuti. Od roåakaAhabovih iskorijenit øu sve æto je muækoga roda,dorasle i nedorasle u Izraelu.9 Uçinit øu s kuøom Ahabovom kao s kuøom Jero-boama, sina Nebatova, i kao s kuøom Baaæe, sinaAhijina.10 Jezebelu øe proœderati psi u jezreelskom poljui nitko ju neøe pokopati.’ ” Potom je otvorio vrata ipobjegao.11 Kad je Jehu izaæao k slugama svojega gospo-dara, upitali su ga oni: “Je li dobro? Zaæto je doæaotaj smetenjak k tebi?” On im odgovorio: “Znateçovjeka i njegovu rijeç.”12 A oni su povikali: “To su izgovori; daj nam sadaodgovor!” On je rekao: “Tako i tako govorio mi je,naime: ‘Ovako govori Gospodin: Ja sam te poma-zao za kralja nad Izraelom.’ ”13 Odmah su uzeli svi svoje ogrtaçe, stavili mu ihpred noge na gole stepenice, zatrubili su u trube ipovikali: “Jehu je kralj!”14 Tako se pobunio Jehu, sin Joæafata, sinaNimæijeva, protiv Jorama. Joram je bio branioRamot Gilead sa svim Izraelom protiv Hazaela,sirijskog kralja.15 Onda se bio vratio kralj Joram da se lijeçi u Jez-reelu od rana æto su mu ih bili zadali Sirijci u njego-vu boju protiv Hazaela, sirijskog kralja. A Jehu jerekao: “Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavljagrada potajno da javi u Jezreel!”16 Onda je Jehu sjeo na kola i odvezao se u Jez-

reel, jer je ondje leœao Joram bolestan, i Ahazija,Judin kralj, bio je ondje doæao posjetiti Jorama.17 I kad je straœar, koji je stajao na kuli u Jezreelu,opazio çetu Jehua gdje dolazi, javio je: “Vidim çetugdje dolazi.” Joram je zapovjedio: “Uzmi kon-janika, poæalji ga u susret njima, neka upitaju,dolaze li u mirnoj namjeri!”18 I konjanik odjahao u susret njima i rekao: “Kraljpita: dolazite li u mirnoj namjeri.” A Jehu mu rekao:“Æto imaæ ti s tim dolazim li s mirom? Okreni se ihajde za mnom!” Onda je javio straœar: “Glasnik jestigao k njima, ali se ne vraøa.”19 I poslao drugoga konjanika. Kad je doæao knjima rekao je: “Kralj pita: dolazite li u mirnojnamjeri?” A Jehu je odgovorio: “Æto imaæ ti s timdolazim li s mirom? Okreni se i hajde za mnom!”20 Straœar je javio: “Glasnik je stigao k njima, ali seviæe ne vraøa. Voœnja je kao voœnja Jehua, unukaNimæijeva, jer vozi ovamo kao pomaman.”21 I zapovjedio je Joram: “Upregni.” I upregnuli unjegova kola, i Joram, Izraelov kralj, i Ahazija, Ju-din kralj, izvezli su se van, svaki na svojim kolima.Oni se odvezli u susret Jehui i sastali se s njim nanjivi Jezreelca Nabota.22 I kad je Joram opazio Jehua, upitao ga: “Dolaziæli u mirnoj namjeri, Jehu?” On je rekao: “Kako dadolazim u mirnoj namjeri, kad joæ uvijek traju idolo-poklonstva tvoje majke Jezebele i mnoga çaranjanjezina!”23 Onda se okrenuo Joram i pobjegao, govoreøiAhaziji: “Izdaja, Ahazija!”24 Ali Jehu nategnuo lßk i ustrijelio Jorama meåupleøa, tako da mu strijela proæla kroz srce, te je paou svojim kolima.25 Onda je Jehu zapovjedio svojem zapovjednikuBidkaru: “Uzmi i baci ga na njivu JezreelcaNabota! Spomeni se kako smo nas dvojica jahaliza njegovim ocem Ahabom, a Gospodin izrekaoprotiv njega ovo:26 ‘Zaista, kako sam juçer vidio krv Nebatovu i krvnjegovih sinova,’ govori Gospodin, ‘tako øu ti sig-urno platiti na ovoj njivi,’ govori Gospodin. ‘Uzmiga sad i baci na tu njivu, kako je unaprijed rekaoGospodin!’ ”27 Kad je to vidio Ahazija, Judin kralj, pobjegaoprema Bet Haganu, ali ga potjerao Jehu i povikao:“Ubijte i njega!” I ranili su ga u kolima na brdu Gurukod Ibleama. Onda je on pobjegao u Megido, iondje umro.28 Njegove sluge odvezle su ga u kolima u Jeruza-lem i pokopale su ga kod njegovih otaca u njegovojgrobnici u Davidovu gradu.29 U jedanaestoj godini kraljevanja Jorama, sinaAhabova, Ahazija je postao kralj nad Judom.30 Kad je Jehu doæao u Jezreel, çula je to Jez-ebela, namazala sebi oçi, nakitila svoju glavu, igledala je van s prozora.31 Kad je Jehu ulazio na vrata, povikala je ona: “Jeli dobro proæao Zimri, ubojica svojega gospoda-ra?”32 Jehu je pogledao na prozor i upitao: “Tko je samnom, tko?” Onda su pogledali u njega dva ili tridvoranina.33 Njima je on doviknuo: “Bacite ju dolje!” I bacili suju. Njezina krv je poækropila zid i konje i oni ju izga-zili.34 Kad je on onda bio uæao i jeo i pio, zapovjedio je:“Vidite onu prokletnicu i pokopajte ju, jer je kraljevakøi!”35 Kad su otiæli da ju pokopaju, naæli su od njesamo joæ lubanju, noge i ruke.36 Doæli su natrag i javili su mu, a on je rekao:

2122 Kraljevi“Tako glasi rijeç Gospodinova, koju je rekao prekosvojega sluge Ilije, Tiæbiøanina: ‘U polju jezreel-skom proœderat øe psi Jezebelino meso.37 Truplo Jezebelino bit øe kao gnoj u jezreelskompolju, tako da se viæe ne moœe reøi: “To je Jez-ebela! ’ ”

10 A Ahab je u Samariji imao sedamdeset sino- va. Jehu je uputio pismo u Samariju gradskimpoglavarima, starjeæinama i odgojiteljima kralje-viøa iz obitelji Ahabove, govoreøi:2 “Çim je ovo pismo doåe vama koji ste postavljeninad kraljeviøima iz obitelji svojega gospodara i nadkolima i konjima, nad tvråavama i oruœjem,3 izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kralje-viøa iz obitelji svojega gospodara, postavite ga naprijestolje njegova oca i borite se za kuøu svojegagospodara!”4 Ali se oni vrlo prestraæili, govoreøi: “Kad mu dvakralja nisu mogli odoljeti, kako øemo mi moøi?”5 I predstojnik dvora, gradski poglavar, starjeæinei odgojitelji su poslali k Jehuu ovu vijest: “Mi smotvoje sluge i çinit øemo sve æto nam zapovjediæ.Neøemo nikoga postavljati kraljem. Çini æto je do-bro u tvojim oçima!”6 A on im uputio drugo pismo s ovim sadrœajem:“Kad se drœite sa mnom i hoøete mi biti posluæni,uzmite glave kraljeviøa iz obitelji svojega gospo-dara i doåite s tim k meni sutra u ovo doba u Jez-reel!” Kraljeviøi, njih sedamdeset, bili su kodnajodliçnijih u gradu, koji su ih odgajali.7 Çim je doælo njima to pismo, uzeli su kraljeviøe ipoklali ih svih sedamdeset. Njihove glave su staviliu koæare i poslali mu ih u Jezreel.8 Kad je doæao glasnik javio mu, govoreøi: “Donijelisu glave kraljeviøa, zapovjedio je on: “Sloœite ih dosutra na vratima u dvije hrpe!”9 Iduøega jutra izaæao je on, stupio pred sav narodi rekao: “Vi ste bez krivnje. Znate, da sam ja bio tajkoji sam se pobunio protiv svojega gospodara iubio ga, ali tko je pobio sve ove?10 Sada znate da nije ostala neispunjena nijednaprijetnja Gospodinova, koju je izrekao Gospodinnad Ahabovom kuøom. Gospodin je samo izveoæto je navijestio preko svojega sluge Ilije.”11 Potom je Jehu dao pobiti sve koji su joæ bili ostaliu Jezreelu od Ahabove kuøe, sve njezine velikaæe,pouzdanike i sveøenike. Nije dozvolio da ostaneod njih ni jedan jedini.12 Onda se podigao Jehu i upao dalje u Samariju.Kad je na putu bio kod pastirske kolibe,13 Jehu je naiæao na roåake Ahazije, Judina kralja,i upitao: “Tko ste vi?” Oni su odgovorili: “Mi smoroåaci Ahazijini i doæli smo da posjetimo kraljeviøei sinove kraljice majke.”14 On je zapovjedio: “Pohvatajte ih œive!” Poh-vatali su ih œive i poklali ih, çetrdeset i dvojicu najami kod pastirske kolibe; i nisu od njih ostavili nijednoga jedinog.15 Kad je odatle poæao dalje, sastao se s Jonad-abom, sinom Rekabovim, koji mu je izaæao u sus-ret. On ga pozdravio i upitao ga: “Je li ti srce iskrenokako je moje prema tebi” Jonadab je odgovorio:“Jest!” Jehu je rekao: “Ako jest daj mi svoju ruku!”On mu je dao ruku, i on ga uzeo sebi na bojna kola.16 I rekao: “Hajde sa mnom i veseli se revnostimojoj za Gospodina!” I odvezli ga na njegovimkolima.17 Kad je doæao u Samariju, dao je poubijati svekoji su bili joæ ostali u Samariji od obitelji Ahabove,dok je svu nije iskorijenio po rijeçi koju je bio Go-spodin rekao Iliji.

18 Potom je Jehu skupio sav narod i rekao im:“Ahab je odviæe malo ætovanja iskazao Baalu, aJehu øe mu sluœiti revnije.19 Zato dozovite mi sve proroke Baalove, sve nje-gove sluge i njegove sveøenike! Nijedan ne smijeizostati, jer veliku œrtvenu sveçanost hoøu prireditiu çast Baalu. Tko izostane, neøe duœe ostati naœivotu!” Jehu je radio lukavo tako da uniæti æto-vatelje Baalove.20 Onda je zapovjedio Jehu: “Oglasite na çastBaalu sveçanu skupætinu!” I oglasili su ju.21 Po svemu Izraelu Jehu je poslao, te su doæli sviætovatelji Baalovi, i nije izostao ni jedan da ne bidoæao. Kad su bili uæli u Baalov hram, bio je Baalovhram pun od jednoga kraja do drugoga.22 Onda je zapovjedio upravitelju riznice da iz-nese haljine svim Baalovim ætovateljima. I iznijelisu im haljine.23 Zatim je uæao Jehu s Jonadabom, sinom Rek-abovim, u Baalov hram i rekao Baalovim ætovate-ljima: “Pripazite dobro na to da ovdje meåu vamane bude koji ætovatelj Gospodinov, nego samo æto-vatelji Baalovi!”24 I oni su doæli prirediti œrtve zaklanice i paljenice.A Jehu je bio vani namjestio osamdeset ljudi irekao: “Tko pusti da pobjegne jedan od ovih ljudiæto vam ih predajem u ruke, platit øe za to œivot zaœivot.”25 Poslije kad je bilo gotovo s prinosom œrtvepaljenice, zapovjedio je Jehu vojnicima i tjelesnimstraœarima: “Ustanite, i pobijte ih! Nijedan ne smijepobjeøi!” I pobili su ih maçem vojnici i tjelesnistraœari, pobacali ih van, provalili u unutraænjostBaalova hrama,26 izbacili su kipove iz Baalova hrama i spalili ih.27 Onda su razruæili Baalove kamene stupove,sruæili Baalov hram i od njega su napravili zahodeæto postoje do danaænjega dana.28 Tako je Jehu iskorijenio sluœbu Baalovu iz Izra-ela.29 Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na kojije ovaj bio naveo Izraela, nije odstupio ni Jehu,naime, od zlatnih teladi æto su bili u Betelu i Danu.30 Gospodin je rekao Jehui: “Zato æto si revno iz-vræio æto mi je po volji, i jer si uçinio s kuøom Aha-bom sve æto mi je bilo u srcu, zato øe tvoji potomci,do u çetvrto koljeno, sjediti na Izraelovu prijes-tolju.”31 Ipak se nije trudio Jehu da svim svojim srcemhodi po zakonu Gospodina, Boga Izraelova. Onnije odstupio od grijeha Jeroboamova, na koji jeovaj bio naveo Izraela.32 U ono vrijeme poçeo je Gospodin oduzimatidijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael pobio posvim izraelskim meåama:33 Istoçno od Jordana, svu zemlju Gilead, naime,Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera æto leœi na Ar-nonu, i Gilead i Baæan.34 Ostala djela Jehuova, sve æto je uçinio i sve nje-gove pobjede–nije li to zapisano u knjizi ljetopisaIzraelovih kraljeva?35 Kad je Jehu bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u Samariji. Njegov sin Joahaz je kralje-vao mjesto njega.36 Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvade-set i osam godina.

11 Kad je Atalija, majka Ahazijina, doznala, da je njezin sin mrtav, odluçila je pobiti svu kraljev-sku obitelj.2 Ali Joæeba, køi kralja Jorama, sestra Ahazijina,uzela je Joaæa, sina Ahazijina, ukrala ga izmeåu

213 2 Kraljevikraljeviøa koji su imali biti pobijeni, i donijela ga snjegovom dojkinjom u loœnicu. Tako su ga sakriliod Atalije, tako nije bio pogubljen.3 On je ostao æest godina skriven kod nje u Gospo-dinovu domu, a Atalija je vladala u zemlji.4 U sedmoj godini dao je Jehojada poslati po stot-nike, tjelesne straœare i vojnike i uvesti ih k sebi uGospodinov dom. Onda se dogovorio s njima, i za-kleo ih u Gospodinovu domu. Nato im pokazaokraljeva sina.5 I dao im je ovu zapovijed “Vi øete ovako uçiniti:treøina vas, koji odlazite na Subotnji dan i preuzi-mate straœu u kraljevskom dvoru,6 i druga treøina na vratima Sur i posljednja treøinana vratima iza vojnika, koji ste imali straœu koddvora.7 Oba druga dijela od vas, ukratko svi koji dolazena Subotnji dan i drœe straœu u Gospodinovu domuza kralja.8 Vi se imate svi okupiti oko kralja, svaki s oruœjemu ruci. Tko god doåe u blizinu neka se pogubi! Takoøete pratiti kralja kada dolazi i kada odlazi.”9 Stotnici su uçinili toçno tako kako im je zapovje-dio sveøenik Jehojada. Svaki je uzeo svoje ljude,one koji odlaze na Subotnji dan, i one koji dolazena Subotnji dan k sveøeniku Jehojadi.10 Sveøenik je dao stotnicima koplja i ætitove, kojisu bili pripadali kralju Davidu i koji su se nalazili uGospodinovu domu.11 Tako su se bili unaokolo namjestili ljudi, svaki soruœjem u ruci, od juœne strane doma do sjevernestrane doma izmeåu œrtvenika i doma, gdje je biokralj.12 Izveo je on sina kraljeva i stavio na njega zlatnivijenac i Svjedoçanstvo. Tako ga postavili kraljem,pomazali ga i pljeskajuøi rukama povikali: “Œiviokralj!”13 Kad je Atalija çula viku pratnju i naroda, doæaok narodu u Gospodinov dom.14 Ondje je vidio kralja gdje po obiçaju stoji na pr-ijestolju i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narodradovao i trubio u trube. Onda je Atalija razderalasvoje haljine i povikala: “Izdaja, izdaja!”15 A sveøenik Jehojada je zapovjedio stotnicima,zapovjednicima vojske: “Izvedite je izmeåu re-dova iz doma! Tko poåe za njom, toga pogubitemaçem!” Sveøenik je, naime, bio zapovjedio nekase ona ne pogubi u Gospodinovu domu.16 Naçinili su joj mjesto, i kad je doæla na put æto jebio odreåen za konje na ulazu u kraljevski dvor,ondje su ju ubili.17 Nato je Jehojada zakljuçio savez izmeåu Gos-podina, kralja i naroda da øe, narod biti Gospodi-nov, takoåer izmeåu kralja i naroda.18 Sav narod je otiæao u Baalov hram i razorio ga.Njegove œrtvenike i kipove posve razruæili i ubiliBaalova sveøenika Matana pred œrtvenicima.Potom je sveøenik namjestio straœu kod Gospodi-nova doma.19 I pustio da krenu stotnici, tjelesne straœe, vojnicii sav narod. Izveli su kralja iz Gospodinova doma ipoæli kroz vojniçka vrata u kraljevski dvor. Onda jeon ondje sjeo na kraljevsko prijestolje.20 Sav narod u zemlji radovao se, i grad je ostaomiran. A Ataliju su bili ubili maçem kod kraljevskogdvora.21 Joaæu je bilo sedam godina kad se uspeo naprijestolje.

12 U Jehuovoj sedmoj godini postao je Joaæ kralj i vladao je çetrdeset godina u Jeruzale-mu. Njegova se majka zvala Sibija, iz Beer-Æebe.

2 Joaæ je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,dokle ga je svjetovao sveøenik Jehojada.3 Ali uzvisine œrtvene nisu bile sruæene. Narod jejoæ uvijek prinosio na uzvisinama œrtve zaklanice ikadio miomirisni k∑d.4 Joaæ je zapovjedio sveøenicima: “Sav novac ætose kao posveøeni dar donosi u Gospodinov dom,naime, novac æto se odredio procjenom, porez poduœnosti, nadalje sav novac æto se donosi u domod svoje volje,5 to neka sveøenici uzimaju za sebe, svaki od svo-jega znanca! Oni s tim neka dadu popraviti sve ætoje troæno na domu, gdje god se naåe kakva æteta!”6 Ali u dvadeset treøoj godini kraljevanja Joaæovanisu joæ bili sveøenici popravili æto je bilo troæno nadomu.7 Tako je kralj Joaæ pozvao sveøenika Jehojadu idruge sveøenike i upitao ih: “Zaæto joæ niste po-pravili æto je troæno na domu? Od sada ne smijeteviæe uzimati novaca od svojih znanaca, nego ihmorate upotrijebiti za popravak doma.”8 Sveøenici su pristali na to da viæe ne uzimajunovaca od naroda, ali i da ne popravljaju æto jetroæno na domu.9 Onda sveøenik Jehojada uzeo jednu ækrinju, pro-rezao prorez na poklopcu i stavio ju uz œrtvenikdesno od ulaza u Gospodinov dom. Ondje su mo-rali sveøenici, koji su straœili na pragu, ubacivatisve novce æto su se donosili u Gospodinov dom.10 Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca u ækrinji,morao je za to odreåeni kraljevski çinovnik doøi svelikim sveøenikom, i novce æto su se naæli u Go-spodinovu domu prebrojiti i svezati.11 Prebrojene novce morali su uruçiti onima kojisu upravljali poslom i brinuli se za Gospodinovdom. Ovi bi isplaøivali drvodjelje i poslenike koji subili zaposleni na Gospodinovu domu:12 i zidare i kamenare, i da se dobavlja drvo i kle-sano kamenje, te se tako popravi æto je bilo troænona Gospodinovu domu, ukratko da se dobavi sveæto je trebalo da se popravi dom.13 Ali novcima æto su se donosili u Gospodinovdom nisu pravili srebrnih çaæa, noœeva, kotliøa ilitruba, niti ikakvih zlatnih i srebrnih posuda za Go-spodinov dom.14 Nego su ih davali radnicima da za njih popraveGospodinov dom.15 Pritom nisu traœili raçuna od ljudi kojima bi pre-davali novce da izdaju poslenicima, jer su radilivjerno i toçno.16 A novci od œrtava za prijestup i grijeh nisu sedavali za dom, nego su pripadali sveøenicima.17 Onda je izaæao Hazael, kralj Sirije, opkolio Gati osvojio ga. Tako se Hazael okrenuo da poåe iprotiv Jeruzalema.18 A Joaæ, Judin kralj, uzeo sve posveøene darovekoje su bili prinijeli njegovi preci, Judini kraljevi Jo-æafat, Joram i Ahazija, pa i svoje vlastite, uz to svezlato æto se naælo u riznicama Gospodinova domai kraljevskog dvora i poslao Hazaelu, kralju siri-jskomu. Tako je on odustao od vojne protiv Jeru-zalema.19 Ostala djela Joaæova i sve æto je uçinio; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?20 A napokon podigli se protiv njega njegov dvo-rani, skovali su urotu protiv njega i ubili Joaæa utvråavi Milu, kamo se silazi u Silu.21 Jozakar, naime, sin Æimatov, i Jozabad, sinÆomerov, njegovi dvorani, bili su njegove ubojice.Poslije njegove smrti pokopali su ga kod njegovihotaca u Davidovu gradu. Njegov sin Amazija jekraljevao mjesto njega.

2142 Kraljevi 13 U godini dvadeset treøoj kraljevanja Joaæa, sina Ahazijina, nad Judom, postao je Joa-haz, sin Jehuov, u Samariji Izraelov kralj za se-damnaest godina.2 On je çinio zlo pred Gospodinom, i hodio je posveza istim grijesima na koje je bio naveo Izraela Jero-boam, sin Nebatov; on nije odstupio od njih.3 Onda se raspalila srdœba Gospodinova protivIzraela. Dao ih za sve ono vrijeme u ruke Hazaelu,sirijskomu kralju, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Haza-elovu.4 Tako se Joahaz htio pomiriti s Gospodinom, iusliæao ga Gospodin, jer je vidio Izraelovu nevoljukojom ih muçi sirijski kralj.5 Gospodin je poslao Izraelu izbavitelja, tako da semogao osloboditi od sirijske ruke, i da su Izraelovisinovi mogli opet stanovati u svojim æatorima kaoprije.6 Ipak oni nisu odstupili od grijeha kuøe Jeroboam-ove, na koje je on bio naveo Izraela, nego su hodiliu njima. Takoåer i aætarta je ostala u Samariji.7 I tako je Gospodin ostavio Joahazu ratnika samopedeset konjanika, deset kola i deset tisuøa ljudi.Sirijski kralj bio ih je uniætio i kao kod vræidbe i uprah ih pogazio.8 Ostala djela Joahazova, sva njegova djela i pob-jede; nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovihkraljeva?9 Kad je Joahaz bio poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga u Samariji. Njegov sin Joaæ je kra-ljevao mjesto njega.10 U godini trideset sedmoj kraljevanja Joaæovanad Judom postao je Joaæ, sin Joahazov, u Sa-mariji Izraelov kralj za æesnaest godina.11 On je çinio zlo pred Gospodinom i nije odstupiood grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje jeovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u njima.12 Ostala djela Joaæova, sva njegova djela i pob-jede, i kako je ratovao s Amazijom, Judinim kra-ljem; nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovihkraljeva?13 Kad je Joaæ bio poçinuo kod svojih otaca i Jero-boam se uspeo na njegovo prijestolje, bio je Joaæpokopan u Samariji kod Izraelovih kraljeva.14 Kad je Eliæej bolovao od bolesti od koje je trebaoumrijeti, doæao je k njemu Joaæ, Izraelov kralj, za-plakao pred njim i povikao: “Oçe moj, oçe moj!Kola Izraelova i njegovi konjanici!”15 Eliæej mu rekao: “Donesi lßk i strijele!” On jedonio sebi lßk i strijele.16 Onda je rekao Izraelovu kralju: “Stavi svojuruku na lßk!” On je stavio svoju ruku na lßk, a Eliæejje stavio svoje ruke na kraljeve ruke,17 i rekao: “Otvori prozor na istok!” Kad ga je otvo-rio, rekao mu Eliæej: “Pusti strijelu!” I on je pustiostrijelu, a Eliæej je rekao: “To je strijela pobjedna odGospodina, strijela protiv Sirije. Ti øeæ Sirijce kodAfeka pobiti i uniætiti!”18 Onda nastavio: “Uzmi strijele!” On ih uzeo.Onda je rekao Izraelovu kralju: “Udri u zemlju!” Onje udario tri puta, pa stao.19 Ali se rasrdio na njega Boœji çovjek i rekao: “Ti biimao udariti pet puta ili æest puta, onda bi pobio iuniætio Sirijce. A ovako øeæ Sirijce samo tri putapobijediti.”20 Potom je umro Eliæej, i pokopali su ga. A obiçnobi moapska vojska, poçetkom godine, navaljivalana zemlju.21 Kad jedanput upravo su htjeli pokopati nekogaçovjeka i opazili su jednu takvu çetu, bacili çovjekau Eliæejev grob i otiæli su odatle, ali kad se çovjekdotaknuo Eliæejevih kostiju, doæao je u njega œivot

i on je ustao na svoje noge.22 Hazael, sirijski kralj, muçio je Izraelove sinovedokle je œivio Joahaz.23 Ali im Gospodin iskazao milost, smilovao im sei pogledao opet na njih zbog svojega zavjeta sAbrahamom, Izakom i Jakovom. On ih nije htiouniætio i nije ih odbacio od svojega lica do sada.24 Onda je Hazael, sirijski kralj, umro i njegov sinBen-Hadad postao kralj umjesto njega.25 Joaæ, sin Joahazov, oduzeo opet je Ben-Ha-dadu, sinu Hazaelovu, gradove koje je ovaj bio uboju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaæ ga potukaotri puta i tako opet dobi natrag izraelske gradove.

14 U drugoj godini kraljevanja Joaæa, sina Joa- hazova, nad Izraelom postao je Amazija, sinJoaæov, Judin kralj.2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postaokralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzal-emu. Njegova majka zvala se Joadana, iz Jeruzal-ema.3 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,iako ne kao njegov djed David, ali posve onako,kako je bio çinio njegov otac Joaæ.4 Uzvisine nisu bile dakako sruæene, nego je narodjoæ uvijek prinosio œrtve zaklanice i kadio k∑d nauzvisinama.5 Çim je on imao çvrsto u rukama kraljevsku vlast,dao je poubijati svoje dvorane koji su bili ubili nje-gova kraljevskog oca.6 Sinove tih ubojica nije dao ipak ubiti po zapovi-jedi Gospodinovoj æto stoji u knjizi Mojsijeva za-kona, gdje zapovjeda Gospodin: “Oçevi neka sene pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojihotaca, nego svaki neka se pogubi samo zbog svo-jega vlastitoga prekræaja.7 On je pobio deset tisuøa Edomaca u Slanoj do-lini, uzeo Selu napadom i dao gradu ime Jokteel,kojega ima do danas.8 Onda poslao Amazija poslanike k Joaæu, sinuJoahazovu, unuku Jehuovu, Izraelovu kralju, spozivom: “Doåi, da se ogledamo u boju!”9 A Joaæ, Izraelov kralj, dao je Amaziji, Judinu kra-lju, odgovoriti: “Trn na Lebanonu poslao jedanputk cedru na Lebanonu i poruçio mu: “Daj svoju køermojem sinu za œenu! Ali zvijer na Lebanonupretrçala preko trna i zgazila ga.10 Jer si pobio Edomce, postao si obijestan. Veselise svojoj slavi i ostani kod kuøe! Zaæto izazivaæ zlo,da padneæ ti i Juda s tobom?”11 Jer nije htio Amazija posluæati, podigao seJoaæ, Izraelov kralj, i ogledaju se on i Judin kraljAmazija kod Bet-Æemeæa Judina.12 Judejci budu potuçeni od Izraelaca i pobjegnusvi k svojoj kuøi.13 A Amaziju, Judina kralja, sina Joaæova, unukaAhazijina, uhvati Joaæ, Izraelov kralj, kod Bet-Æe-meæa i odveo ga u Jeruzalem. Onda sruæi zid jeru-zalemski od vrata Efraimovih do vrata na uglu uprostoru od çetiri stotine lakata.14 Uzeo sve zlato i srebro i sve posuåe æto se naåeu Gospodinovu domu i u riznicama kraljevskogdvora, uz to taoce, pa se vratio u Samariju.15 Ostala djela Joaæova, njegova djela i pobjede, ikako je ratovao s kraljem Judinim Amazijom; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?16 Kad je Joaæ bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u Samariji kod Izraelovih kraljeva.Njegov sin Jeroboam je kraljevao mjesto njega.17 Amazija, sin Joaæov, Judin kralj, œivio je izasmrti Joaæa, sina Joahazova, Izraelova kralja, joæpetnaest godina.

215 2 Kraljevi18 Ostala djela Amazijina; nije li to zapisano u knji-zi ljetopisa Judinih kraljeva?19 Skovali su u Jeruzalemu urotu protiv njega. Kadje pobjegao u Lakiæ, poslali su za njim ljude u Lakiæi dali su ga ondje ubiti.20 Prenijeli su ga na konjima i pokopali su ga uJeruzalemu u Davidovu gradu kod njegovih otaca.21 Potom je sav Judin narod uzeo Azariju, komu jetek bilo æesnaest godina, i postavio ga kraljemmjesto njegova oca Amazije.22 On je utvrdio Elat koji je bio povratio Judi, poætoje kralj bio poçinuo kod svojih otaca.23 U petnaestoj godini kraljevanja Amazije, sinaJoaæova, nad Judom kraljevao je u Samariji Jero-boam, sin Joaæa, Izraelova kralja, za çetrdeset ijednu godinu.24 On je çinio zlo pred Gospodinom, i nije odstupioni od jednoga grijeha Nebatova sina Jeroboama,na koje je ovaj bio naveo Izraela.25 On opet natrag dobi podruçje Izraelovo odulaza u Hamat do mora pustinje po obeøanju kojeje bio dao Gospodin, Bog Izraelov, preko svojegasluge, proroka Jone, sina Amitajeva, iz Gat-Hef-era.26 Jer je bio Gospodin vidio veoma Izraelovugorku nevolju: bili su propali odrasli i neodrasli i po-moønika nije viæe bilo Izraelu.27 Ali Gospodin nije bio sebi poduzeo da zatre imeIzraelovo pod nebom. Zato mu pomogao sadapreko Jeroboama, sina Joaæova.28 Ostala djela Jeroboamova, sva njegova djela injegove pobjede, kako je ratovao i povratio Dam-ask i Hamat od Jude Izraelu, nije li to je zapisano uknjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?29 Kad je Jeroboam bio poçinuo kod svojih otaca,Izraelovih kraljeva, postao je njegov sin Zaharijakralj mjesto njega.

15 U dvadeset sedmoj godini Jeroboamova kra- ljevanja nad Izraelom postao je Azarija, sinAmazijin, Judin kralj.2 Bilo mu je æesnaest godina kad je postao kralj, ivladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu.Njegova majka zvala se Jekolija, iz Jeruzalema.3 On je çinio ono æto je bilo pravo u oçima Gospo-dina, toçno onako kako je bio çinio njegov otacAmazija.4 Samo uzvisine nisu bile sruæene. Narod je joæuvijek prinosio œrtve zaklanice i kadio miomirisnik∑d na uzvisinama.5 A Gospodin pohodi kralja teæko: on posta gubavdo dana smrti svoje i stanovao je odvojen u svojojkuøi. Jotam, sin kraljev, upravljao je kuøom i vla-dao nad narodom u zemlji.6 Ostala djela Azarijina i sva njegova djela; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?7 Kad je Azarija bio poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga kod njegovih otaca u Davidovugradu. Njegov sin Jotam je kraljevao mjesto njega.8 U trideset osmoj godini kraljevanja Azarijina nadJudom postao je Zaharija, sin Jeroboamov, u Sa-mariji Izraelov kralj za æest mjeseci.9 On je çinio zlo pred Gospodinom, kako su biliçinili njegovi oçevi, i nije odstupio od grijeha Neba-tova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveoIzraela.10 Onda Æalum, sin Jabeæov, skovao urotu protivnjega, ubio ga pred narodom i je kraljevao mjestonjega.11 Ostala djela Zaharijina; nije li to zapisano u knji-zi ljetopisa Izraelovih kraljeva?12 Tako se ispuni obeøanje Gospodinovo koje je

bio dao Jehuu: “Do u çetvrto koljeno sjedit øe tvojipotomci na Izraelovu prijestolju.” I tako se dogodi.13 Æalum, sin Jabeæov, kraljevao je u trideset de-vetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom, i vla-dao je mjesec dana u Samariji.14 Onda se podigao Menahem, sin Gadijev, izTirse protiv njega, provali u Samariju, potukaoÆaluma, sina Jabeæova, u Samariji, pogubi ga ikraljevao mjesto njega.15 Ostala djela Æalumova i urota koju je podigao;nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kralje-va?16 Onda raskopao Menahem grad Tipsu i sve ætoje bilo u njoj, i okolicu njezinu poçevæi od Tirse, jermu nisu otvorili, zato ih je pobio i dao tijelo rasparatisvim trudnim œenama.17 U trideset devetoj godini kraljevanja Azarijinanad Judom postao je Menahem, sin Gadijev, uSamariji Izraelov kralj za deset godina,18 On je çinio zlo pred Gospodinom, i nije odstupiood grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje jeovaj bio za œivota navodio Izraela.19 Onda je doæao Pul, asirski kralj, u zemlju i Me-nahem dao je Pulu tisuøu talenata srebra da muovaj pomogne i vlast utvrdi u njegovoj ruci.20 Menahem nametnuo te novce Izraelovim sino-vima, naime, svim imuønim ljudima kao porez, daih dade kralju asirskomu; pedeset æekela srebradoåe na svakoga. Nato otiæao opet asirski kralj inije ostao duœe u zemlji.21 Ostala djela Menahemova i sva njegova djela;nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kralje-va?22 Kad je Menahem bio poçinuo kod svojih otaca,postao je njegov sin Pekahja kralj mjesto njega.23 U pedesetoj godini kraljevanja Azarijina nadJudom postao je Pekahja, sin Menahemov, u Sa-mariji Izraelov kralj za dvije godine.24 On je çinio zlo pred Gospodinom, i nije odstupiood grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje jeovaj bio naveo Izraela.25 Njegov tjelesni straœar Pekah, sin Remalijin,skovao protiv njega urotu i ubi ga u Samariji u kulikraljevskog dvora s Argobom i s Arjeom. PedesetGileadovaca bilo mu je pritom u pomoøi. Poæto gaje bio ubio, kraljevao je mjesto njega.26 Ostala djela Pekahje i sva njegova djela; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?27 U pedeset drugoj godini kraljevanja Azarijinanad Judom postao je Pekah, sin Remalijin, u Sa-mariji Izraelov kralj za dvadeset godina.28 On je çinio zlo pred Gospodinom, i nije odstupiood grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje jeovaj bio naveo Izraela.29 U vrijeme Pekaha, Izraelova kralja, doæaoTiglat-Pileser, asirski kralj, i osvojio Ijon, Abel-Bet-Maaku, Janoah, Kedeæ, Hazor, Gilead i Galileju,svu zemlju Naftalijevu, i odveo zarobljeni narod uAsiriju.30 Hoæea, sin Elin, skovao urotu protiv Pekaha,sina Remalijina, ubi ga i kraljevao je mjesto njegau dvadesetoj godini Jotama, sina Azarijina.31 Ostala djela Pekahova i sva njegova djela; nijeli to zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?32 U drugoj godini kraljevanja Pekaha, sina Re-malijina, nad Izraelom postao je Jotam, sin Uzijin,Judin kralj.33 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad je postaokralj, i vladao je æesnaest godina u Jeruzalemu.Njegova majka zvala se Jeruæa i bila je køiSadokova.34 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina:

2162 Kraljeviçinio je posve onako kako je çinio njegov otacAzarija.35 Samo uzvisine nisu bile sruæene. Narod je joæuvijek prinosio œrtve zaklanice i kadio k∑d na uzvi-sinama. On je napravio gornja vrata na Gospodi-novu domu.36 Ostala djela Jotamova i sva njegova djela; nijeli to zapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?37 U ono vrijeme poslao Gospodin Resina, siri-jskog kralja, i Pekaha, sina Remalijina, protivJude.38 Kad je Jotam bio poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga kod njegovih otaca u gradu njegovadjeda Davida. Njegov sin Ahaz je kraljevao mjestonjega.

16 U sedamnaestoj godini Pekaha, sina Rema- lijina, postao je Ahaz, sin Jotamov, Judin kralj.2 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad je postaokralj, i vladao je æesnaest godina u Jeruzalemu.On nije çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,Boga njegova, kao njegov djed David.3 Nego je hodio putom Izraelovih kraljeva. Da-paçe, svojega sina pusti da ide kroz oganj po gad-nom obiçaju neznaboœaca, koje je Gospodin bioodagnao ispred Izraelovih sinova.4 On je prinosio œrtve zaklanice i kadio miomirisnik∑d na uzvisinama i breœuljcima i pod svakim ze-lenim stablom.5 Onda su izaæli u boj protiv Jeruzalema Resin, siri-jski kralj, i Pekah, sin Remalijin, Izraelov kralj. Onisu opkolili Ahaza, ali nisu imali nikakva uspjeha uboju.6 Onda Resin, sirijski kralj, povratio Sirijcima Elat iprognao Judejce iz Elata. Tako su doæli Sirijci uElat i ostali su ondje do danaænjega dana.7 Ahaz poslao poslanike k Tiglat-Pileseru, kraljuasirskom, i poruçio mu: “Tvoj sam sluga i sin. Doåi,izbavi me iz ruku sirijskog kralja i Izraelova kralja,koji su me napali!”8 Ujedno uzeo Ahaz srebro i zlato æto se naåe uGospodinovu domu i u riznicama kraljevskogdvora, i poslao na dar kralju asirskomu.9 I posluæa ga asirski kralj. Tako je poæao asirskikralj protiv Damaska, osvojio ga i odveo stanovni-ke u ropstvo u Kir. A Resina je dao pogubiti.10 Kad otiæao kralj Ahaz u Damask da se sastanes Tiglat-Pileserom, asirskim kraljem, i kad opazioœrtvenik, koji je bio u Damasku, poslao kralj Ahazsveøeniku Uriji nacrt œrtvenika i izgled sve njegovegraåe.11 Sveøenik Urija je dao sagraditi œrtvenik. Toçnopo zapovijedi koju je bio poslao Ahaz iz Damaska,izradi ga sveøenik Urija, prije nego se joæ vratiokralj Ahaz iz Damaska.12 Kad kralj doæao kuøi iz Damaska, razgledaoœrtvenik. Onda je kralj priæao œrtveniku i prineoœrtvu na njemu.13 Tako on spali svoju œrtvu paljenicu i svoj prinos,izlije svoj naljev i poækropi œrtvenik krvlju svojih mi-rotvornih œrtava.14 A mjedeni œrtvenik, koji je bio pred Gospodi-nom, dao je ukloniti s mjesta pred domom izmeåunovoga œrtvenika i Gospodinova doma i namjestitiga na sjevernoj strani novoga œrtvenika.15 Kralj Ahaz dao je sveøeniku Uriji ovu zapovijed“Spaljuj na velikom œrtveniku jutarnju œrtvu palje-nicu i veçernji prinos i œrtvu paljenicu kraljevu injegov prinos i œrtvu paljenicu svega naroda uzemlji s njihovim prinosom i njihovim naljevima! Ao mjedenom œrtveniku joæ øu promisliti.”16 Sveøenik Urija je uçinio toçno onako kako mu je

zapovjedio kralj Ahaz.17 I oplate s podnoœja dao skinuti kralj Ahaz i uzetis njih umivaonice. I more je dao skinuti s volovamjedenih, koji su ga nosili, i staviti ga na kamenipod.18 I prekriveni subotnji hodnik koji su napravili uzdom, i vanjski prilaz za kralja dao zbog asirskogkralja ukloniti od Gospodinova doma.19 Ostala djela Ahazova i æto je poduzimao; nije lito zapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?20 Kad je Ahaz bio otpoçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga kod njegovih otaca u Davidovugradu. Njegov sin Ezekija je kraljevao mjestonjega.

17 U dvanaestoj godini Ahazova kraljevanja nad Judom postao je Hoæea, sin Elin, u Samarijikralj nad Izraelom za devet godina.2 On je çinio zlo pred Gospodinom, iako ne u onojmjeri kao kraljevi Izraelovi, koji su bili prije njega.3 Protiv njega je izaæao Salmanasar, asirski kralj.Hoæea mu se pokorio, te mu je plaøao danak.4 Ali kad je asirski kralj vidio da je Hoæea bionevjeran–on je, naime, bio poslao poslanike kSou, egipatskom kralju i nije platio danka kraljuasirskomu kao svake godine–onda ga asirskikralj dao uhvatiti i u tamnicu baciti.5 I podigao se asirski kralj protiv cijele zemlje,doæao pred Samariju, i opsjedao ju tri godine.6 U devetoj godini Hoæeine vladavine osvojio asir-ski kralj Samariju, odveo Izraelove sinove u rop-stvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeciu Gozanu, i u medijskim gradovima.7 To se dogodi, jer su Izraelovi sinovi sagrijeæiliprotiv Gospodina, svojega Boga, koji ih je bio izveoiz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskog kralja, i jersu ætovali tuåe bogove.8 Œivjeli su po obiçajima neznaboœaca, koje je bioGospodin odagnao ispred Izraelaca, i po obiça-jima Izraelovih kraljeva, koji su ih bili uveli,9 Izraelovi sinovi su poçinili protiv Gospodina, svo-jega Boga, stvari æto nisu bile prave: podigli su sebiœrtvene uzvisine po svim svojim mjestima od kulestraœarske do utvråenoga grada.10 Na svakom visokom breœuljku i pod svakim ze-lenim stablom postavili su drvene kipove.11 Œrtvovali su ondje na uzvisinama kaoneznaboæci, koje je bio Gospodin odagnao isprednjih, i çinili su zle stvari, çime su draœili Gospodinana mrœnju.12 Sluœili su idolima, za koje im je bio rekao Gospo-din: “To ne smijete çiniti!”13 Gospodin je dao opominjati Izraela i Judu prekosvih svojih proroka, preko svih vidjelaca i govorio:“Vratite se sa svojega zla puta i drœite moje zapovi-jedi i propise toçno po zakonu æto sam ga zapovje-dio vaæim oçevima, i po onomu æto sam vamzapovjedio preko svojih sluga, proroka!”14 Ali nisu posluæali, nego su se pokazali tvrdovratikao njihovi oçevi, koji se nisu pouzdavali u Gospo-dina, svojega Boga.15 Oni su prezreli zakon njegov i zavjete njegovekoje je bio uçinio s njihovim oçevima, i opomenenjegove, koje je upravio njima, trçali su za niætavimidolima, tako da su sami pali u niætavnost, i za ne-znaboæcima, koji su stanovali oko njih, premda imje Gospodin bio zabranio da ne çine kao oni.16 Oni ostavili su sve zapovijedi Gospodina, svo-jega Boga, napravili sebi livene kipove, dva teleta,napravili drvene kipove, klanjali su se svojnebeskoj vojsci i sluœili su Baalu.17 Puætali su da njihovi sinovi i køeri idu kroz oganj,

217 2 Kraljevidavali se na vraçanje i gatanje i prodavali se zlupred Gospodinom, i tako ga draœili na gnjev.18 Onda se Gospodin razgnjevi vrlo na Izraela iodbaci ga od svojega lica. Niæta nije preostaloosim jedino pleme Judino.19 Ali i Juda nije drœao zapovijedi Gospodina, svo-jega Boga, nego je œivio po obiçajima koje su biliuveli u Izraelu.20 I tako Gospodin odbacio sav rod Izraelaca,ponizi ih i dao ih u ruke pljaçkaæima, dok ih ne od-baci od svojega lica.21 Kad je on odcijepio Izraela od kuøe Davidove, ioni postavili kraljem Jeroboama, sina Nebatova,odbio Jeroboam Izraelove sinove od Gospodina inaveo ih na grijeh teœak.22 Izraelovi sinovi su hodili u svim grijesima, kojeje bio poçinio Jeroboam i nisu odstupili od njih.23 Dok Gospodin ne odbaci Izraele od svojegalica, kako se prijetio preko svih svojih sluga, pro-roka, i Izraela odveo iz zemlje u Asiriju, u ropstvoæto traje do danaænjega dana.24 Asirski kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, izAve, iz Hamata iz Sefarvajima i naseli ih mjestoIzraelaca u gradovima Samarije. Oni su zaposjeliSamariju i nastanili se u njezinim gradovima.25 U prvo vrijeme, kad su stanovali ondje i Gospo-dina nisu ætovali, poslao Gospodin lavove meåunjih, koji su ih poharali.26 Javili su kralju asirskomu, govoreøi: “Narodi ætosi ih odveo i naselio u gradovima Samarije, nepoznaju zakonitog ætovanja Boga one zemlje.Zato ovaj poslao na njih lavove koji ih ubijaju, jer nepoznaju zahtjeva Boga one zemlje.”27 Asirski kralj je zapovjedio: “Dovedite ondje jed-noga od sveøenika æto ste ih odande odveli! Tajneka ondje ode, ondje se naseli i neka ih uputi uzahtjeve Boga one zemlje!”28 I tako doæao natrag jedan od sveøenika koji suih bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i uçioih je, kako bi imali ætovati Gospodina.29 Ali svaki narod napravi sebi svojega vlastitogboga i namjesti ga u hramove uzvisina æto su ih bilipodigli Samarijanci, svaki narod u gradovima gdjese nastanio.30 Ljudi iz Babilona napravili su sebi Sukot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni iz Hamata Aæimu,31 Oni iz Ave napravili su sebi Nibhaza i Tartaka,oni iz Sefarvajima spaljivali su svoju djecu u çastAdrameleku i Anameleku, sefarvajimskim bogo-vima.32 Uz to su ætovali i Gospodina i postavili su sebi izsvoje sredine ljude za sveøenike uzvisina, koji suœrtvovali za njih u hramovima uzvisina.33 Ætovali su, dakle, Gospodina i sluœili ujednosvojim bogovima po obiçaju onih naroda iz kojih suih bili odveli.34 Do danaænjega dana rade po svojim prijaænjimobiçajima. Ne ætuju Gospodina i ne rade po svojimpropisima i pravilima, i po zakonu i zapovijedi kojuje Gospodin dao sinovima Jakova, koga je nazvaoIzraelom,35 s kojima Gospodin uçini zavjet i kojima je bioovako zapovjedio: “Ne smijete ætovati drugih bo-gova niti im se klanjati, sluœiti im i œrtve im prinositi,36 nego Gospodina, koji vas je izveo iz Egipta si-lom velikom i rukom podignutom, njega øete æto-vati, njemu se klanjati i njemu œrtvovati.37 Propise i pravila, zakone i zapovijedi æto vam ihje napisao, imate uvijek toçno ispunjavati. Drugebogove ne smijete ætovati.38 Zavjet koji je uçinio s vama, ne smijete zabo-raviti, niti druge bogove ætovati.

39 Nego øete ætovati samo Gospodina, svojegaBoga. Onda øe vas on izbaviti iz ruke svih vaæihneprijatelja.”40 Ali oni nisu to posluæali, nego su çinili po svojemprijaænjem obiçaju.41 Tako su ætovali ovi narodi Gospodina, a sluœilisu ujedno i svojim idolima. I djeca njihova, i djecadjece njihove, çine do danaænjega dana tako kakosu çinili njihovi oçevi.

18 Dogodilo se u treøoj godini kraljevanja Hoæee, sina Elina, nad Izraelom kraljevao je Ezekija,sin Ahaza Judina kralja.2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad je postaokralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzal-emu. Njegova majka zvala se Abija i bila je køi Za-harijina.3 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,posve onako, kako je bio çinio njegov djed David.4 On je uklonio uzvisine, sruæio kipove, isjekao dr-vene kipove i razbio mjedenu zmiju, koju je bionapravio Mojsije; do njegova vremena bili su joj,naime, Izraelovi sinovi prinosili k∑d, a zvali su juNehuætan.5 On se pouzdavao u Gospodina, Boga Izraelova.Izmeåu svih Judinih kraljeva nije mu bilo jednakani meåu njegovim nasljednicima ni meåu njegovimprethodnicima.6 On je çvrsto prionuo samo uz Gospodina i drœaonjegove zapovijedi, koje je Gospodin bio dao Mo-jsiju.7 Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu æto bipoduzeo, imao je uspjeh. On je otpao od asirskogkralja i otkazao mu posluh.8 Filistejce je pobio do Gaze s njezinim podruçjem,od kule straœarske do utvråenoga grada.9 I dogodilo se u çetvrtoj godini kraljevanja Ezeki-jina, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hoæee,sina Elina, nad Izraelom, podigao se Salmanasar,asirski kralj, protiv Samarije i opkolio ju.10 Nakon tri godine osvojio ju. U æestoj godini kra-ljevanja Ezekijina, to jest u devetoj godini kraljeva-nja Hoæee nad Izraelom, bila je zauzeta Samarija.11 Asirski kralj odveo Izraelove sinove zarobljeneu Asiriju i naseli ih u Halahu i na Haboru, rijeci uGozanu, i u medijskim gradovima,12 jer nisu sluæali glasa Gospodina, svojega Boga,i bili su prestupili zavjet s njim, sve æto im je zapo-vjedio Mojsije, sluga Gospodinov. Nisu pazili na toi nisu radili po tom.13 U çetrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podi-gao se Senaherib, asirski kralj, protiv svihutvråenih Judinih gradova i osvojio ih.14 I Judin kralj Ezekija poslao kralju asirskomu uLakiæ i poruçio mu: “Pogrijeæio sam, idi opet odmene! Sve æto na mene nametneæ, nosit øu.” Ondaje asirski kralj nametnuo na Judina kralja Ezekijutri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.15 I Ezekija je dao sve srebro æto se naælo u Go-spodinovu domu i u riznicama kraljevskog dvora.16 Onda je Ezekija dao s vratnica na Gospodinovudomu i s dovratnika otkovati zlatnu navlaku, koju jeEzekija, Judin kralj, bio dao navuøi, i dao ju kraljuasirskomu.17 Tada je poslao asirski kralj iz Lakiæa kraljuEzekiji u Jeruzalem Tartana, Rabsarisa i Rab-æaka, s velikom vojskom protiv Jaruzalema. Oni sepodigli i doæli su pred Jeruzalem. Kad su bili stigli,razmjestili su se kod vodovoda gornjeg jezera nacesti u Valjarevo polje.18 Kad su zatraœili kralja, predstojnik dvora Elija-kim, sin Hilkijin, poæao je van k njima s drœavnim

2182 Kraljevipisarom Æebnom i peçatnikom Joahom, sinomAsafovim.19 Tada im je rekao Rabæaka: “Javite Ezekiji:‘Ovako govori veliki kralj, asirski kralj: Kakva je touzdanica, u koju se uzdajeæ?20 Misliæ li da su prazne rijeçi veø savjet i snaga zarat? Na koga se oslanjaæ da si se pobunio protivmene?21 Ti se oçito oslanjaæ samo na ætap od slomljenetrske, na Egipat, koja se svakomu, koji se naslonina nju zabije u ruku, pa je probije. Takav je faraon,egipatski kralj, svima koji se uzdaju u njega.22 Ako li mi odvraøate: ‘U Gospodina, svojegaBoga, mi se uzdajemo. Nije li to onaj çije je uzvisinei œrtvenike uklonio Ezekija kad je zapovjedio Judi iJeruzalemu: ‘Samo pred ovim œrtvenikom ovdje uJeruzalemu øete se klanjati?’ ”23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskimkraljem! Dat øu ti dvije tisuøe konja, ako mogneædobaviti konjanike za njih.24 Kako øeæ odoljeti jednom jedinom stotniku iz-meåu najmanjih sluga mojega gospodara? Zatose ti uzdajeæ u Egipat–zbog bojnih kola i kon-janika.25 Jesam li ja bez volje Gospodina doæao protivovoga mjesta da ga uniætim? Gospodin mi jerekao: ‘Idi protiv te zemlje i satri ju!’ ”26 Onda Elijakim, sin Hilkijin, Æebna, i Joaha kaœuRabæaku: “Govori svojim slugama aramejskimjezikom, jer mi razumijemo; ne govori s nama jude-jski pred uæima ljudi koji stoje na zidu!”27 A Rabæaka im rekao: “Je li me moj gospodarposlao k tvojemu gospodaru i k tebi da reknemoovo, a ne upravo onim ljudima koji ondje sjede nazidu, koji øe s vama jesti svoju vlastitu neçist i pitisvoju mokraøu?”28 Onda je Rabæaka stao i povikao judejski u savglas i rekao: “Çujte vijest velikoga kralja, asirskogkralja!”29 Ovako govori kralj: “Ne dajte se zaluditi odEzekije, jer vas on ne moœe izbaviti iz moje ruke.30 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouz-date u Gospodina, ako rekne: ‘Gospodin øe nassigurno izbaviti; on neøe dati ovaj grad u ruke kraljuasirskomu.’ ”31 “Ne sluæajte Ezekije, jer ovako govori asirskikralj: ‘Uçinite mir sa mnom i predajte mi se! Ondaøe svaki od vas jesti sa svojega trsa i sa svojesmokve, i svaki øe piti iz svojega studenca,32 dokle ne doåem i odvedem vas u zemlju, koja jekao vaæa, u zemlju punu œita i vina, u zemlju punukruha i vinograda, u zemlju punu maslina i meda.Vi øete ostati u œivotu i neøete umrijeti. Zato nesluæajte Ezekije! On vas samo vara, kad govori:‘Gospodin øe vas izbaviti!’33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zem-lju iz ruke asirskog kralja?34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje subogovi sefarvajimski, henski i ivski? Jesu li moœdaoni izbavili Samariju iz mojih ruku?35 Koji su izmeåu svih bogova ovih naroda izbavilisvoju zemlju iz moje ruke, da bi sad Gospodin iz-bavio Jeruzalem iz moje ruke?’�”36 Ali je narod æutio i nije mu odgovorio niæta, jer jekralj bio izdao zapovijed: “Ne odgovarajte mu!”37 Nato predstojnik dvora Elijakim, sin Hilkijin,drœavni pisar Æebna i peçatnik Joaha, sin Asafov,doæli su k Ezekiji razdrvæi haljine i javili mu æto jerekao Rabæaka.

19 Kad je to çuo kralj Ezekija, razderao je svoje haljine, odjenuo pokorniçku odjeøu i otiæao u

Gospodinov dom.2 Predstojnika dvora Elijakima, drœavnog pisaraÆebnu i starjeæine sveøenstva poslao, isto takoodjevene u pokorniçku odjeøu, k proroku Izaiji,sinu Amosovu.3 Oni su mu rekli: “Ovako kaœe Ezekija: ‘Dan nevo-lje, kazne i pogrde danaænji je dan, jer su prispjeladjeca do poroåaja, a nema snage da se rode.4 Moœda çuje Gospodin, tvoj Bog, sve rijeçi Rab-æaka, koga je njegov gospodar, asirski kralj, po-slao ovamo da se naruga Bogu œivomu, te ga kaznizbog rijeçi koje je çuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoliose stoga za ostatak koji se joæ nalazi!’�”5 I sluge kralja Ezekije doæle su k Izaiji.6 Izaija im rekao: “Javite ovo svojem gospodaru.‘Ovako govori Gospodin: Ne boj se od rijeçi æto si ihçuo kad su mi se narugale sluge asirskog kralja!7 Evo, ja øu mu udahnuti namisao da se vrati usvoju zemlju kad çuje jednu vijest. A u njegovoj øuzemlji uçiniti da pogine od maça.’ ”8 Na povratku naæao je Rabæaka asirskog kraljagdje opsjeda Libnu. On je, naime, bio çuo da jeovaj otiæao od Lakiæa.9 I kad je kralju doælo do uæiju za Tirhaka, kraljaetiopskoga: “Evo iziæao je u boj protiv tebe.” Po-slao opet poslanike k Ezekiji i zapovjedio:10 “Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju:‘Nemoj da te zavara tvoj Bog, u koga se uzdajeæmisleøi, da neøe Jeruzalem pasti u ruke kralju asir-skomu!11 Gledaj, sam si çuo æto su uçinili kraljevi asirskisvim zemljama uniætivæi ih sasvim; a ti da se iz-baviæ?12 Jesu li, moœda, bogovi naroda izbavili one kojesu satrli moji oçevi: Gozance, Harance, Resefce iEdence u Telasaru?13 Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kraljgrada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?’�”14 Ezekija je primio pismo od poslanika. Kad gaproçitao, otiæao je u Gospodinov dom i razvio gaondje pred Gospodinom.15 Onda se pomolio Ezekija pred Gospodinomovako: “Gospodine, Boœe Izraelov, ti koji imaæ pri-jestolje nad kerubinima. Ti si jedini Bog nad svimakraljevstvima na zemlji. Ti si onaj, koji je stvorionebo i zemlju.16 Prigni, Gospodine, svoje uho i çuj! Otvori, Gos-podine, svoje oçi i vidi! Pripazi na rijeçi æto mi ihovdje æalje Senaherib, da se naruga œivomu Bogu!17 Istina je doduæe, Gospodine, da su asirski kra-ljevi opustoæili narode i njihove zemlje,18 i njihove bogove pobacali u oganj, ali to i nisu bilibogovi, nego djelo ruke çovjeçje, drvo i kamen, izato ih se moglo uniætiti.19 A sad, Gospodine, Boœe naæ, izbavi nas iz nje-gove ruke, da spoznaju sva kraljevstva na zemljida si ti, Gospodine, jedini Bog!”20 I poslao je Izaija, sin Amosov, Ezekiji ovu vijest:“Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Molitvu,koju si mi upravio zbog Senaheriba, asirskogkralja, usliæao sam.’21 “Ovu rijeç je Gospodin izrekao za njega: ‘Smijeti se, ruga ti se djevojka, køi Siona; za tobom maæeglavom køi Jeruzalema.22 Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si glaspodigao i bacio gore oholi pogled? Protiv SvecaIzraelova!23 Pogrdio si preko svojih poslanika Gospodina iovako si rekao: “Mnoætvom bojnih kola svojihpopeo sam se na visoke gore, na vrhunac Leba-nona. Sruæio sam visoke cedre, najljepæe çemp-rese. Prodro sam sve do najviæeg vrhunca, u

219 2 Kraljevinjegove najbogatije æume.24 Studence sam iskopao i pio tuåu vodu; isuæiosam svojim stopama sve potoke obrane.25 Zar nisi joæ çuo? Kako ja to odavno spremio, odiskona sam to zasnovao, a sad puætam da se todogodi, da pretvoriæ tvrde gradove u puste ruæe-vine.26 Nemoøni su zadrhtali njihovi stanovnici i smelise, postali su kao trava u polju i kao zelena travica,kao trava na krovu, kao zrno æto se osuæi prije negodozrije.27 Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro poznamtvoje hodanje i tvoje dolaœenje, i kako sada bjesniæna mene.28 Jer bjesniæ na mene, i tvoja obijest doæla je domojih uæiju, zato øu svoju brnjicu staviti na tvojenozdrve i svoju uzdu u tvoju gubicu, pa te tjeratinatrag putom kojim si doæao.29 A ovo neka ti bude znak: ove øe se godine jestiæto samo od sebe naraste, i druge godine æto opetsamo od sebe naraste, a treøe godine sijte i œan-jite, sadite vinograde i uœivajte njihove plodove!30 Æto god onda preostane od Judine kuøe,potjerat øe opet œile odozdol i donijeti plod odo-zgor.31 Jer øe iz Jeruzalema iziøi ostatak vojske æto sespasila, iz gore Siona. Revnost Gospodina vojskato øe proizvesti.32 Zato ovako govori Gospodin za asirskog kralja:Neøe provaliti u ovaj grad i neøe baciti ovamo stri-jelu. Neøe se primaøi k njemu sa ætitom, niti øe isko-pati opkop oko njega.33 Vratit øe se putom, kojim je doæao. Neøe prov-aliti u ovaj grad! Tako glasi rijeç Gospodinova.34 Branit øu ovaj grad i spasit øu ga zbog sebe izbog svojega sluge Davida.’ ”35 I dogodilo se jedne noøi, izaæao je anåeo Go-spodinov i pobio u asirskom taboru stotinu i osam-deset i pet tisuøa ljudi. Kad su ustali ujutro, naæli suih sve kao mrtva trupla.36 Odmah se podigao Senaherib, asirski kralj, iotiæao kuøi, i ostao u Ninivi.37 I dogodilo se, kad se on jedanput, dok se klan-jao u hramu svojega boga Nisroka, ubili su ga ma-çem njegovi sinovi Adramelek i Sareser; onda supobjegli u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon jekraljevao mjesto njega.

20 U ono vrijeme razboljeo se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doæao k njemu irekao mu: “Ovako govori Gospodin: ‘Uredi svojukuøu, jer øeæ umrijeti i neøeæ viæe ozdraviti!’ ”2 Onda je on okrenuo svoje lice k zidu i upravioGospodinu ovu molitvu:3 “Ah, Gospodine, spomeni se ipak da sam hodiopred tobom u vjernosti i s odanim srcem i da samçinio æto je tebi ugodno!” I udario Ezekija u glasanplaç.4 A Izaija nije joæ ostavio srednje predvorje, doælamu rijeç Gospodinova, govoreøi:5 “Vratio se i javio Ezekiji, vladaru mojega naroda:‘Ovako govori Gospodin, Bog Davida, tvojegadjeda: Çuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Ieto, ozdravit øu te opet veø preksutra iøi øeæ u Go-spodinov dom.6 Dodat øu tvojemu vijeku petnaest godina. I iz-bavit øu tebe i ovaj grad iz ruku asirskog kralja ibranit øu ovaj grad zbog sebe i zbog svojega slugeDavida.’ ”7 Potom je zapovjedio Izaija: “Donesite grudusmokava!” Donijeli su ju i stavili na oteklinu, i on jeozdravio.

8 Ezekija je bio upitao Izaiju: “Koji je znak za to daøe me Gospodin ozdraviti i da øu preksutra moøiotiøi u Gospodinov dom?”9 Izaija je odgovorio: “Ovo neka ti bude znak odGospodina da øe Gospodin ispuniti svoje obeøa-nje koje je dao: hoøeæ li da ode sjena za deset stup-njeva naprijed ili za deset stupnjeva natrag?”10 Ezekija je odgovorio: “Lako je sjeni otiøi napri-jed za deset stupnjeva. Ne, sjena neka se vrati zadeset stupnjeva natrag!”11 I prorok Izaija je zavapio Gospodinu, i on je daosjenu po stupnjevima, koju je veø bio spustio nastepenicama Ahazovim, vratiti natrag za desetstupnjeva.12 U ono vrijeme babilonski kralj Merodak Bala-dan, sin Baladanov, poslao Ezekiji pismo sdarovima. On je, naime, bio çuo, da je Ezekija bo-lestan.13 Ezekija se obradovao tomu i pokazao im svasvoja skladiæta, srebro i zlato, mirise i skupocjenoulje, svu svoju oruœarnicu i sve æto se nalazilo uriznicama. Nije ostalo niæta u njegovom dvoru i usvemu podruçju njegova gospodstva da im nijeEzekija pokazao.14 I doæao prorok Izaija kralju Ezekiji i upitao ga:“Æto su htjeli ti ljudi i odakle su doæli k tebi?” Ezekijaje odgovorio: “Iz daleke zemlje su doæli, iz Ba-bilona.”15 Onaj je upitao dalje: “Æto su vidjeli na tvojomdvoru” Ezekija je rekao: “Vidjeli su sve æto ima namojem dvoru. Nije ostalo niæta u mojim riznicamaæto im nisam pokazao.”16 Izaija je rekao Ezekiji: “Çuj rijeç Gospodinovu:17 ‘Doøi øe vrijeme kad øe se odnijeti u Babilon sveæto se nalazi u tvojem dvoru sve æto su skupljalitvoji oçevi do danaænjega dana. Niæta neøe pre-ostati–tako govori Gospodin.18 I od tvojih vlastitih sinova, æto øe ti se joæ roditi,uzet øe neke da vræe sobarske sluœbe na dvorubabilonskog kralja.’�”19 Ezekija je odgovorio Izaiji: “Rijeç Gospodinova,koju si mi navijestio, prava je”, i pridoda: “Neka biipak, dok ja œivim, vladao mir i sigurnost!”20 Ostala djela Ezekijina, sve njegove pobjede, ikako je sagradio jezero i vodovod i doveo vodu ugrad; nije li to zapisano u knjizi ljetopisa Judinihkraljeva?21 Kad je bio Ezekija poçinuo kod svojih otaca,postao je njegov sin Manaseh kralj mjesto njega.

21 Dvanaest godina bilo je Manasehu kad je po- stao kralj, i vladao je pedeset i pet godina uJeruzalemu. Njegova majka zvala se Hefsiba.2 On je çinio zlo pred oçima Gospodinovim kad jenaslijedio gnusobe naroda koje je Gospodin bioprotjerao ispred Izraelovih sinova.3 Uzvisine, koje je bio sruæio njegov otac Ezekija,podigao on opet, podigao œrtvenike Baalu, dao jepostaviti kip aætarte, kako je bio uçinio izraelskikralj Ahab, klanjao se svoj zvjezdanoj nebeskojvojsci i njoj je sluœio.4 I u Gospodinovu domu, o kojem je bio objavioGospodin: “U Jeruzalemu dat øu da prebiva Imemoje”, sagradio œrtvenike.5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podigao œrtve-nike u oba predvorja Gospodinova doma.6 Svojega vlastitog sina pustio da ide kroz oganj,vraçao je i gatao je, i namjestio zazivaçe duhova ivraçare. Tako je çinio mnogo zlo pred Gospodi-nom, i draœio ga tako na gnjev.7 Dapaçe i rezbareni kip aætarte, koji je bio dao na-praviti, postavio je u domu, za koji je bio Gospodin

2202 Kraljeviobeøao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovajdom i Jeruzalem, koji sam izabrao izmeåu svihIzraelovih plemena, uçinit øu zauvijek stanom svo-jega Imena.8 Neøu viæe dati da se noge Izraelove maknu izzemlje koju sam dao njihovim oçevima, ako samobudu pazili na to da vjerno çine onako kako sam imzapovjedio, i to toçno po zakonu æto im ga je zapo-vjedio moj sluga Mojsije.”9 Ali oni nisu posluæali, i Manaseh ih zaveo na to daçine joæ gore negoli narodi koje je bio uniætio Go-spodin ispred Izraelovih sinova.10 Ovako je govorio Gospodin preko svojih sluga,proroka:11 “Jer je Manaseh, Judin kralj, çinio te gnusobe ijoæ gore to çinio negoli su prije njega çinili Amore-jci, i jer je on i Judu zaveo svojim idolopoklon-stvom,12 zato govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Zaista, jaøu pustiti da doåe nesreøa na Jeruzalem i na Judu,tako da øe svima, koji to çuju, zujati oba uha.13 Nategnut øu nad Jeruzalemom uœe samarijskoi mjerilo kuøe Ahabove i izbrisat øu Jeruzalemkako se briæe zdjela, pa se onda preokrene.14 Ostatak svoje baætine odbacit øu i dat øu je uruke njihovim neprijateljima . Svim svojim neprija-teljima postat øe grabeœ i plijen,15 jer su çinili zlo pred mojim oçima, i gnjev su mojizazivali od dana kad su ostavili njihovi oçevi Egi-pat, do danaænjega dana.”16 I veoma mnogo neduœne krvi prolio Manaseh,tako da napuni njom Jeruzalem od jednoga krajado drugoga. Osim toga time je sagrijeæio æto jezaveo Judu da çini zlo pred Gospodinom.17 Ostala djela Manasehova, sva njegova djela igrijesi koje poçini; nije li to zapisano u knjizi ljetopi-sa Judinih kraljeva?18 Kad je Manaseh bio poçinuo kod svojih otaca,bio je pokopan u vrtu svojega dvora, u vrtu Uzinu.Njegov sin Amon je kraljevao mjesto njega.19 Dvadeset i dvije godine imao je Amon kad jepostao kralj, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.Njegova majka zvala se Meæulemet i bila je køi Ha-rusova iz Jotbe.20 On je çinio zlo pred Gospodinom, kako je bioçinio njegov otac Manaseh.21 Hodio je posve putom kojim je bio iæao njegovotac, sluœio je idolima kojima je bio sluœio njegovotac, i klanjao se njima.22 On je ostavio Gospodina, Boga svojih otaca, inije hodio Gospodinovim putom.23 Jednoga su se dana pobunile protiv Amona nje-gove sluge i ubile kralja u njegovom dvoru.24 A narod je pobio sve koji su se bili pobunili protivkralja Amona. Njegova sina Josiju podigao jenarod za kralja na njegovo mjesto.25 Ostala djela Amonova i njegova djela; nije li tozapisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?26 Pokopali su ga u njegovoj grobnici u vrtu Uzinu,i njegov sin Josija je kraljevao mjesto njega.

22 Josija je imao osam godina, kad postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzale-mu. Njegova majka zvala se Jedida i bila je køiAdajina iz Boskata.2 Çinio je ono æto je bilo pravo u oçima Gospodina,i hodio je posve putom svojega djeda Davida. Nijeodstupio od toga ni nalijevo ni nadesno.3 I dogodilo se u osamnaestoj godini kraljevanjaJosijina poslao je kralj pisara Æafana, sina Azali-jina, sina Meæulamova, u Gospodinov dom s ovomzapovijedi:

4 “Idi gore k velikom sveøeniku Hilkiji! Nekapripravi novce æto su bili doneseni u Gospodinovdom, i koje su vratari od naroda nakupili!5 Neka ih uruçi voåama, koji su postavljeni kaonadglednici kod Gospodinova doma! Ovi neka is-plate poslenike koji su zaposleni oko Gospodino-va doma, da se popravi æto je troæno na domu:6 drvodjelje, graditelje i zidare i da se kupuje drvoi kamen lomljenjak za popravak doma.7 Ali da im se ne traœe raçuni od novaca æto im sedadu, jer oni rade vjerno i toçno.”8 Onda je rekao veliki sveøenik Hilkija pisaraÆafana: “Naæao sam knjigu zakona u Gospodi-novu domu.” Hilkija predao knjigu pisaru Æafanu ion ju proçitao.9 Onda je pisar otiæao Æafanu kralju i podnio kraljuovaj izvjeætaj: “Tvoje sluge su nakupile novce ætosu se naæli u domu i uruçili ih voåama, namjeæte-nim kod Gospodinova doma.”10 Ujedno je javio pisar Æafan kralju: “SveøenikHilkija dao mi knjigu.” I Æafan ju proçitao kralju.11 Kad je kralj çuo sadrœaj knjige zakona,razderao je svoje haljine.12 Onda je kralj dao sljedeøu zapovijed sveøenikuHilkiji, Ahikamu, sinu Æafanovu, Akboru, sinuMikinu, pisaru Æafanu i Asaji sluzi kraljevu:13 “Idite, upitajte Gospodina za mene, za narod iza svega Judu o sadrœaju naåene knjige, jer jevelika srdœba Gospodinova, koja se raspalila pro-tiv nas zato æto naæi oçevi nisu sluæali propise oveknjige, da çine sve ono æto u njoj stoji napisano!”14 I tako je otiæao sveøenik Hilkija s Ahikamom,Akborom, Æafanom i Asajom k proroçici Huldi, œeniÆaluma, sina Tikvina, sina Harhasova, koja je sta-novala u drugoj çetvrti u Jeruzalemu, i upitali ju.15 Ona im je dala ovaj odgovor: “Ovako govoriGospodin, Bog Izraelov: ‘Recite çovjeku koji vasposlao k meni:16 Ovako govori Gospodin: ‘Pustit øu zlo na ovomjesto i na stanovnike njegove, sav sadrœaj oveknjige, koju je proçitao Judin kralj.’17 Zato, jer su me ostavili i prinosili k∑d drugimbogovima, da me draœe svim djelima svojih ruku,moj øe se gnjev raspaliti protiv ovoga mjesta i neøese ugasiti.’18 A Judinu kralju, koji vas poslao da upitate Go-spodina, javite ovo: ‘Ovako govori Gospodin, BogIzraelov, za sve rijeçi koje si çuo:19 ‘Jer je tvoje srce bilo ponizno i ti si se prignuopred Gospodinom kad si çuo æto sam zaprijetioovomu mjestu i njegovim stanovnicima, da øe, bitipredmet uœasa i prokletstva, i jer si razderao svojehaljine i plakao preda mnom, zato sam i ja usliæaotebe,” govori Gospodin.’20 Zato øeæ, kad te priberem k tvojim oçevima, umiru biti stavljen u svoj grob. Tvoje oçi neøe gledatisvu tu nesreøu, koju øu pustiti na ovo mjesto.’ ” Irekli su tako kralju.

23 Tada je kralj poslao glasnike da se kod njega skupe sve Judine i jeruzalemske starjeæine.2 Kralj je otiæao u Gospodinov dom i s njim svi ljudiiz Judine zemlje i svi stanovnici Jeruzalema, i sve-øenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Ondje imje proçitao sav sadrœaj zavjetne knjige, koja je bilanaåena u Gospodinovu domu.3 Potom je kralj stupio na svoje sjediæte i uçiniozavjet pred Gospodinom da øe oni iøi za Gospodi-nom i drœati njegove zapovijedi, njegove uredbe injegove zakone, svim svojim srcem i svom svojomduæom, da tako udovolje propisima ovoga zavjetaæto su bili napisani u ovoj knjizi. I sav je narod

221 2 Kraljevipristao na zavjet.4 Onda je zapovjedio kralj velikom sveøenikuHilkiji i sveøenicima drugoga reda i vratarima daiznesu iz Gospodinova doma sve posuåe æto jebilo naçinjeno za Baala i aætartu i svu zvjezdanunebesku vojsku. On ga dao spaliti izvan Jeruzal-ema na zemljiætima na Kidronu i pepeo njegovodnijeti u Betel.5 I uklonio idolske sveøenike, koje su bili postaviliJudini kraljevi i koji su kadili na uzvisinama uJudinim gradovima i u okolici Jeruzalema, tako ione koji su kadili Baalu, suncu i mjesecu, œivoti-njskim slikama i svoj vojsci nebeskoj,6 I kip aætartu dao iznijeti iz Gospodinova domavan pred Jeruzalem u Kidronsku dolinu i spaliti je uKidronskoj dolini, u prah je satrti i njezin baciti prahu grobove prostoga naroda.7 I stanove bludnica u Gospodinovu domu, u ko-jima su œene tkale haljine za aætartu, dao poruæiti.8 Nadalje, dao je dovesti iz Judinih gradova svesveøenike, dao oskvrnuti uzvisine, gdje su bili sve-øenici kadili, od Gebe do Beer-Æebe. Dalje dao jeporuæiti uzvisine, koje su bile na ulazu pred vratimagradskog zapovjednika Joæue s lijeve strane, kadse doåe na gradska vrata.9 Ali sveøenici onih uzvisina nisu smjeli uzaøi naGospodinov œrtvenik u Jeruzalemu, nego samojesti beskvasne kruhove meåu svojom braøom usluœbi.10 I Tofet u dolini Hinomovih sinova proglasioneçistim, da viæe nitko ne bi dao svojem sinu iøikroz oganj u çast Moleku.11 Onda je dao ukloniti konje koje su bili postaviliJudini kraljevi u çast suncu na ulazu u Gospodinovdom kod sobe sobara Natan-Meleka, i spalio ogn-jem sunçana kola.12 Œrtvenike na krovu gornje Ahazove sobe, kojesu bili podigli Judini kraljevi, i œrtvenike, koje jesazidao Manaseh u oba predvorja Gospodinovadoma, dao je kralj razruæiti, ukloniti i ruæevine bacitiu kidronsku dolinu.13 Uzvisine istoçno od Jeruzalema, juœno od Gorespoticanja, dao je kralj oskvrnuti. Salomon, Izra-elov kralj, bio ih je dao podiøi aætarti, grozoti sidon-skoj, Kemoæu, grozoti moapskoj i Milkomu, grozotiAmonaca.14 On je dao razbiti stupove, sasjeøi drvene kipovei mjesto njihovo napuniti ljudskim kostima.15 I œrtvenik u Betelu, uzvisinu, koju je bio podigaoJeroboam, sin Nebatov, koji naveo na grijehIzraela, i taj œrtvenik, tu uzvisinu dao je sruæiti. Onje dao uzvisine popaliti, u prah satrti i drveni kipaætarte spaliti.16 Kad se obazreo Josija i ondje na gori vidiogrobove, poslao onamo i dao iz grobova uzeti ko-sti, na œrtveniku spaliti i tako ga oskvrnuti po rijeçiGospodinovoj, koju je bio izrekao Boœji çovjek, kojije unaprijed rekao ove stvari.17 Kad je on upitao: “Kakav je ono grobni spome-nik kojega vidim ondje?” Odgovorili su mu graåani:“Ono je grob Boœjega çovjeka, koji doæao iz Jude iunaprijed je rekao one stvari æto si ih sad uçinio naœrtveniku u Betelu.”18 On je zapovjedio: “Pustite ga da poçiva! Nitkoneka mu ne dira kosti!” I tako su njegove kosti os-tavili netaknute s kostima onoga proroka, koji jedoæao iz Samarije.19 I sve hramove uzvisina u gradovima Samarijekoje su bili podigli Izraelovi kraljevi, da draœe Go-spodina, uklonio je Josija i uçinio s njim posveonako, kako je uçinio u Betelu.20 A sve sveøenike uzvisina, koji su bili onuda, dao

je poklati na œrtvenicima i spaliti na njima ljudskekosti. Onda se vratio u Jeruzalem.21 Onda je zapovjedio kralj svemu narodu: “Svet-kujte u çast Gospodinu, svojem Bogu, SvetkovinuPashe onako kako stoji napisano u ovoj zavjetnojknjizi!”22 Jer takva Sveçana gozba Pashe nije bila viæesvetkovana od dana sudaca koji su sudili Izraelu, iza sve vrijeme Izraelovih i Judinih kraljeva.23 Tek u osamnaestoj godini kralja Josije svetko-vala se ova Sveçana gozba Pashe u çast Gospo-dinu u Jeruzalemu.24 I zazivaçe duhova i vraçare, terafime i idole,uopøe sve gnusobe idolske, koji su se vidjeli u Ju-dinoj zemlji i u Jeruzalemu, uniæti Josija, da izvræipropise zakona koji su bili napisani u knjizi koju jebio naæao sveøenik Hilkija u Gospodinovu domu,25 Nije bilo prije njega takvoga kralja, koji bi se bioobratio Gospodinu tako svim svojim srcem, svomsvojom duæom i svom snagom, posve po Mojsi-jevu zakonu. I poslije njega nije bilo njemu jed-naka.26 Ipak nije odustao Gospodin od svojega silnog iœestokog gnjeva, kojim se raspalio protiv Judezbog svih izazova kojim ga je draœio Manaseh.27 I Gospodin je rekao: “Odbacit øu i Judu od svo-jega lica, kao æto sam odbacio Izraela, i grad øuovaj odbaciti, koji sam bio izabrao, Jeruzalem, idom za koji sam rekao: ‘Moje øe Ime biti ondje.’ ”28 Ostala djela Josijina i sve æto je poduzeo; nije lito napisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?29 U ono vrijeme izaæao je faraon Neko, egipatskikralj, na asirskog kralja k rijeci Eufratu. Kralj Josijaje izaæao pred njega. A on ga smrtno ranio kodMegida, çim ga je bio opazio.30 Onda su ga njegove sluge odvezle mrtva izMegida u Jeruzalem, gdje su ga pokopale u njego-voj grobnici. A narod zemlje uzeo je Joahaza, sinaJosijina, dao ga pomazati i postavili ga kraljemnamjesto njegova oca.31 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je po-stao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.Njegova majka zvala se Hamutala i bila je køi Jer-emijina iz Libne.32 On je çinio zlo pred Gospodinom, posve kakosu çinili njegovi oçevi.33 Faraon Neko dao ga zatvoriti u Ribli u zemljiHamatu, da ne bude duœe kralj u Jeruzalemu, inametnuli zemlji danak od stotinu talenata srebrai jedan talenat zlata.34 Onda je faraon Neko postavio kraljem Elija-kima, sina Josijina, na mjesto njegova oca Josije ipromijenio mu ime u Jojakim. A Joahaza uzeosobom. Tako je doæao ovaj u Egipat i ondje umro.35 Jojakim je dao srebro i zlato faraonu. A morao jezemlji nametnuti porez, da mogne dati novce pozahtjevu faraonovu. Kako je svaki bio procijenjen,utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato, dapreda faraonu Neku.36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad jepostao kralj i vladao je jedanaest godina u Jeruzal-emu. Njegova majka zvala se Zebida i bila je køiPedajina iz Rume.37 On je çinio zlo pred Gospodinom, posve onakokako su bili çinili njegovi oçevi.

24 Za njegova vremena doæao je Nebukadne- zar, babilonski kralj. Jojakim mu je postaopodloœan za tri godine, potom je opet otpao odnjega.2 Gospodin je poslao protiv njega kaldejskepljaçkaæke grupe, sirijske, moapske i grupe

2222 KraljeviAmonaca. Poslao ih protiv Jude da ga uniæte poprijetnji Gospodinovoj, koju je bio dao objavitipreko svojih sluga, proroka.3 Samo po zapovijedi Gospodinovoj pao je to naJudu, da ga odbaci od svojega lica zbog grijehaManasehovih, zbog svega onoga æto je taj biouçinio.4 I neduœnu krv koju je bio prolio, i æto je Jeruzalemupravo napunio neduœnom krvi, to mu nije htioGospodin oprostiti.5 Ostala djela Jojakimova i sve æto je poduzimao,nije li to napisano u knjizi ljetopisa Judinih kralje-va?6 Kad je Jojakim bio poçinuo kod svojih otaca,namjesto njega kraljevao je njegov sin Jojakin.7 Egipatski kralj nije viæe izaæao iz svoje zemlje, jerje bio babilonski kralj osvojio sve æto je pripadaloegipatskom kralju, od egipatskoga potoka doEufrata.8 Jojakin je imao osamnaest godina kad je postaokralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegovamajka zvala se Nehuæta i bila je køi Elnatanova izJeruzalema.9 On je çinio zlo pred Gospodinom, posve kako jebio çinio njegov otac.10 U ono vrijeme doæle su vojskovoåe Nebukad-nezara, babilonskog kralja, protiv Jeruzalema, igrad je bio opkoljen.11 Nebukadnezar, babilonski kralj, doæao je protivgrada, dok su ga opsjedale njegove vojskovoåe,12 Onda je izaæao Jojakin, Judin kralj, babilon-skom kralju. On sa svojom majkom, sa svojimdvorskim çinovnicima, sa svojim poglavarima idvoranima. Babilonski kralj gaj zarobio u osmojgodini svojega kraljevanja.13 On je dao sve blago Gospodinova doma i blagokraljevskog dvora odnijeti odatle i sve zlatno po-suåe porazbijati koje je bio dao napraviti Salomon,kralj izraelski, u Gospodinovu domu po zapovijediGospodinovoj.14 Zarobio i odveo sav Jeruzalem, sve voåe i svevaljane ratnike, deset tisuøa zarobljenika, uz tosve kovaçe i bravare. Samo je joæ preostao siro-maæni narod zemlje.15 Zarobio i u Babilon odveo i Jojakina, tako istokraljevu majku, kraljeve œene, njegove dvorane izemaljske poglavare odveo u ropstvo iz Jeruza-lema u Babilon.16 Sve valjane ratnike, na broj sedam tisuøa, i ko-vaçe i bravare, tisuøu ljudi, sve valjane ljudesposobne za boj. Njih je odveo babilonski kralj uBabilon u ropstvo.17 Mataniju, njegova strica, postavio je babilonskikralj kraljem na njegovo mjesto i dao mu ime Zede-kija.18 Zedekija je imao dvadeset i jednu godinu kad jepostao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jeruzal-emu. Njegova majka zvala se Hamutala i bila je køiJeremijina iz Libne.19 On je çinio zlo pred Gospodinom, posve kako jeçinio Jojakim.20 Jer zbog gnjeva Gospodinova doæao s Jeruzal-emom i Judom tako daleko da ih odbacio od svoje-ga lica. Onda se Zedekija pobunio protivbabilonskog kralja.

Razorenje Jeruzalema

25 Dogodilo se u devetoj godini njegova vla- danja, u desetom mjesecu, desetoga danau mjesecu, poæao je Nebukadnezar, babilonskikralj, sa svojom cijelom vojskom protiv Jeruzale-ma, opkoli ga i sagradili su opkope oko njega.

2 Grad je ostao opkoljen do jedanaeste godinekraljevanja Zedekijina.3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu ipostala tako teæka da narod zemlje nije viæe imaoæto jesti.4 Onda je bio zid gradski provaljen, i svi su vojnicinoøu pobjegli na vrata izmeåu dva zida uz kraljevvrt, a Kaldejci su drœali grad opkoljen. A kralj jeokrenuo prema jordanskoj ravnici .5 Ali je kaldejske vojska potjerala kralja i stigla ga ujerihonskom polju, poæto ga je bila ostavila sva nje-gova vojska i razbjeœala se.6 Uhvatili su kralja i doveli ga babilonskom kralju uRiblu. On mu je izrekao presudu.7 Zedekijine sinove su poklali na njegove oçi, Ze-dekiju je on oslijepio, stavio ga u mjedene verige itako su ga odvesti u Babilon.8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devet-naestoj godini kraljevanja Nebukadnezara, ba-bilonskog kralja, doæao u JeruzalemNebuzaradan, zapovjednik tjelesne straœe, slugababilonskog kralja.9 On je popalio Gospodinov dom i kraljevski dvor isve kuøe u Jeruzalemu, sve znamenitije zgradedao je spaliti.10 Zidove je ruæila kaldejska vojska koja je stajalapod zapovjednikom tjelesne straœe.11 Onda Nebuzaradan, zapovjednik tjelesnestraœe, odveo u Babilon ostatak naroda koji je joæbio preostao u gradu, tako su isto prebjegli koji subili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak obrtnika.12 Od malih ljudi u zemlji ostavio je zapovjedniktjelesne straœe jedan dio kao vinogradare i poljod-jelce.13 Mjedene stupove u Gospodinovu domu, pod-noœja i mjedeno more u Gospodinovu domu razbilisu Kaldejci i njihov mjed uzeli sobom u Babilon.14 I lonce, lopate, noœeve, vrçeve, sve mjedenoposuåe, kojim se obavljala sluœba, su uzeli sobom.15 I pepeljare i ækropionice, koje su bile ili posve odzlata ili posve od srebra, uzeo sebi zapovjednik tje-lesne straœe.16 Oba stupa, jedno more i podnoœja, koja je Salo-mon bio dao napraviti za Gospodinov dom, mjedisvega toga posuåa nije bilo mjere.17 Jedan stup bio je visok osamnaest lakata.Odozgor na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglav-lje je bilo visoko tri lakta. Pletenice s mogranjimaovijale se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio jei drugi stup s pletenicom.18 Zapovjednik tjelesne straœe uzeo sobom ve-likoga sveøenika Seraju i drugog sveøenika Se-faniju i tri vratara.19 Dalje uzeo iz grada jednoga dvoranina, koji jebio nad vojnicima, i pet ljudi iz bliœe kraljeve oko-lice, koji su se naæli u gradu, onda pisara vojnogzapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji zavojnu sluœbu, i æezdeset ljudi iz naroda zemlje, kojisu se naæli u gradu.20 Ove je uzeo Nebuzaradan, zapovjednik tje-lesne straœe, i odveo ih u Riblu babilonskom kralju.21 A babilonski kralj dao ih pogubiti u Ribli u zemljiHamatu. Tako je on odveo Judu iz njegove vlastitezemlje.22 Nad narodom, koji je bio ostao u Judinoj zemlji,i koji je ostavio Nebukadnezar, babilonski kralj,postavio on Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Æa-fanova.23 I kad su çuli vojni zapovjednici i njihovi ljudi da jebabilonski kralj postavio Gedaliju, doæli su sa svo-jim ljudima Gedaliji u Mispu: Iæmael, sin Netanijin,Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov

223 2 Kraljeviiz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatov.24 Gedalija se zakleo njima i njihovim ljudima irekao im: “Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemljii budite podloœni babilonskom kralju, i onda øe vambiti dobro!”25 I dogodilo se u sedmom mjesecu da je doæaoIæmael, sin Netanijin, unuk Eliæamin, iz kraljevsko-ga roda, i s njim deset ljudi, udarili su i ubili Gedalijus Judejcima i Kaldejcima, koji su bili s njim u Mispi.26 Onda se podigao sav narod, malo i veliko, svojnim zapovjednicima i otiæao u Egipat, jer su sebojali Kaldejaca.27 Dogodilo se u trideset sedmoj godini, otkako se

odveo Jojakin, Judin kralj, u dvanaestom mjesecu,dvadeset sedmoga dana u mjesecu, Evil-Mero-dak, babilonski kralj, u godini svojega nastupavlade pomilovao je Jojakina, Judina kralja, i izva-dio ga iz tamnice.28 On se porazgovorio prijateljski s njim i namjes-tio mu prijestolje viæe prijestolja drugih kraljeva,koji su se naæli kod njega u Babilonu.29 Smio je skinuti sa sebe tamniçke haljine i uvijekkod njega jesti, dok je œivio.30 Njegovo uzdrœavanje, koje je bilo trajno, davalomu se od kralja iz dana u dan, sve dane njegovaœivota.

Prva Knjiga Ljetopisa

1 Adam, Set, Enoæ, 2 Kenan, Mahalalel, Jared,3 Henok, Metuselah, Lamek,4 Noa, Æem, Ham i Jafet.5 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj,Javan, Tubal, Meæek i Tiras.6 Gomerovi sinovi bili su: Aækenaz, Rifat i Toga-rma.7 Javanovi sinovi bili su: Eliæa i Taræiæ, Kitim i Do-danim.8 Hamovi sinovi bili su: Kuæ, Mizraim, Put i Ka-naan.9 Kuæovi sinovi bili su: Saba, Havila, Sabta,Raama i Sabteka. Raamini sinovi bili su: Æeba iDedan.10 Kuæu se rodio Nimrod; on je bio prvi vladar nazemlji.11 Mizraimu se rodio: Anamim, Lehabim, Naf-tuhim,12 Patrusim, Kasluhim, od kojih su potekli Filistejcii Kaftorimci.13 Kanaanu se rodio: Sidon, njegov prvoroåenac,i Het;14 Jebusejci, Amorejci i Girgaæejci;15 Hivejci, Arkejci i Sinejci;16 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci.17 Æemovi sinovi bili su: Elam, Aæur, Arfaksad,Lud, Aram, Us, Hul, Geter i Meæek.18 Arfaksadu se rodio Æelah, a Æelahu se rodioEber.19 Eberu su se rodili dva sina: jedan se zvao Pe-leg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo çovjeçan-stvo; a njegovu bratu bilo je ime Joktan.20 Joktanu se rodili Almodad, Æelef, Hasarmavet iJerah,21 Hadoram, Uzal, i Dikla,22 Ebal, Abimael i Æeba,23 Ofir, Havila i Jobab. Svi ovi su Joktanovi sinovi.24 Æem, Arfaksad, Sale,25 Eber, Peleg, Reu,26 Serug, Nahor, Terah,27 Abram, to jest Abraham.28 Abrahamovi sinovi bili su: Izak i Iæmael.29 Ovo je njihovo potomstvo: prvoroåenac Iæ-maelov bio je Nabajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,30 Miæma, Duma, Masa, Hadad, Tema,31 Jetur, Nafiæ i Kedma. To su Iæmaelovi sinovi.32 Sinovi Keture, Abrahamove suloœnice: ona jerodila Zimrana, Jokæana, Medana, Midjana,Jiæbaka i Æuaha. Jokæanovi sinovi su bili: Æeba iDedan.

33 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Henok, Abidai Eldaa. To su svi potomci Keturini.34 Abrahamu se rodio Izak. Izakovi sinovi bili su:Ezav i Izrael.35 Ezavovi sinovi bili su: Elifaz, Reuel, Jeuæ,Jalam i Korah.36 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar, Sefi, Ga-tan, Kenaz, Timna i Amalek.37 Reuelovi sinovi bili su: Nahat, Zerah, Æamah iMizah.38 Seirovi sinovi bili su: Lotan, Æobal, Sibeon, Ana,Diæon, Ezer i Diæan.39 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Homam; Lotanovasestra bila je Timna.40 Æobalovi sinovi bili su: Alian, Manahat, Ebal,Æefi i Onam. Zibeonovi sinovi bili su: Aja i Ana.41 Sin Anin jest Diæon. Diæonovi sinovi bili su:Hamram, Eæban, Jitran i Keran.42 Ezerovi sinovi bili su: Bilhan, Zaavan i Jakan.Diæanovi sinovi bili su: Uz i Aran.43 Slijede kraljevi koji su vladali u edomskoj zemljiprije nego je zavladao kralj Izraelaca: Bela, sinBeorov; njegovu stolnu gradu bilo je ime Dinhaba.44 Kad je umro Bela, kraljevao je namjesto njegaJobab, sin Zerahov iz Bosre.45 Kad je umro Jobab, kraljevao je namjesto njegaHuæam iz zemlje Temaniøana.46 Kad je umro Huæam, kraljevao je namjestonjega Hadad, sin Bedadov, koji je pobio Midjancena Moapskoj visoravni; njegovu stolnu gradu biloje ime Avit.47 Kad je umro Hadad, kraljevao je namjestonjega Samla iz Masreke.48 Kad je umro Samla, kraljevao je namjesto njegaSaul iz Rehobota na Rijeci.49 Kad je umro Saul, kraljevao je namjesto njegaBaal-Hanan, sin Akborov.50 Kad je umro Baal-Hanan, kraljevao je namjestonjega Hadad; njegovu stolnu gradu bilo je Pai; nje-gova œena Mehetabela. Ona je bila køi Matrede,køeri Mezahabove.51 Kad je umro Hadad, bili su çelovoåe u Edomu:çelnik Tamna, çelnik Alva, çelnik Jetet,52 çelnik Oholibama, çelnik Ela, çelnik Pinon,53 çelnik Kenaz, çelnik Teman, çelnik Mibsar,54 çelnik Magdiel i çelnik Hiram. To su çelniciEdoma.

2 Ovo su Izraelovi sinovi: Ruben, Simeon, Levi, Juda, Isakar, Zebulun,2 Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i Aæer.

2241 Ljetopisi3 Judini sinovi bili su: Er, Onan i Æelah. Ova trojicasu mu se rodila od køeri Æuine, Kanaanke, ali Er,prvoroåenac Judin, bio je nevaljao pred Gospodi-nom, te ga ubio.4 Njegova snaha Tamara rodila mu Peresa i Ze-raha. Bilo je svega pet Judinih sinova.5 Peresovi sinovi bili su: Hezron i Hamul.6 Zerahovi sinovi bili su: Zimri, Etan, Heman, Ka-lkol i Dara–svega pet.7 Sin Karmijev jest: Akar, koji Izraela baci u nes-reøu kad je sagrijeæio ukravæi proklete stvari.8 Sin Etanov jest Azarija.9 Hezronovi sinovi koji su mu se rodili, bili su: Jer-ahmeel, Ram i Kelubaj.10 Ramu se rodio Aminadab, a Aminadabu se ro-dio Nahæon, çelnik Judinih sinova.11 Nahæonu se rodio Salmon, a Salmonu se rodioBoaz.12 Boazu se rodio Obed, a Obedu se rodio Jesej.13 Jeseju se rodio njegov prvoroåenac Eliab, dru-goga sina Abinadaba, treøega Æimeu,14 çetvrtoga Netanela, petoga Radaja,15 æestoga Osema, i sedmoga Davida.16 Njihove sestre bile su Seruja i Abigaila. Serujinisinovi bili su: Abiæaj, Joab i Asahel, trojica.17 Abigaila je rodila Amasu; otac Amasin bio jeIæmaelac Jeter.18 Kaleb, sin Hezronov, s Azubom, svojomœenom, i s Jeriotom rodili se sinovi; ovo su njihovisinovi: Jeæer, Æobab i Ardon.19 Kad je umro Azuba, Kaleb uzeo za œenu Efratukoja mu je rodila Hura.20 Huru se rodio Uri, a Uriu se rodio Bezaleel.21 Potom je imao Hezron odnose s køerju Makira,oca Gileadova. On se njom oœenio, kad mu je biloæezdeset godina, i ona mu je rodila Seguba.22 Segubu se rodio Jair, koji je imao dvadeset i trigrada u zemlji Gileadu.23 Geæurejci i Sirijci oduzeli su im Jairova æatorskasela, Kenat i njegova mjesta, æezdeset gradova.To su sve sinovi Makira, oca Gileadova.24 Poslije smrti Hezronove u Kaleb Efrati,Hezronova œena bila je Abija, koja mu je rodilaAæura, oca Tekoina.25 Sinovi Jerahmeela, prvoroåenca Hezronova,bili su: prvoroåenac Ram, pa Buna, Oren, Osem iAhija.26 Jerahmeel je imao joæ drugu œenu po imenuAtara, koja je bila Onamova majka.27 Sinovi Rama, prvoroåenca Jerahmeelova, bilisu: Maas, Jamin i Eker.28 Onamovi sinovi bili su: Æamaj i Jada; Æamajevisinovi Nadab i Abiæur.29 Abiæurova Œena zvala se Abihaila, koja mu jerodila Ahbana i Molida.30 Nadabovi sinovi bili su: Seled i Apaim. Seled jeumro bez djece.31 Apaimov sin bio je Iæi, od Iæea Æeæan, odÆeæana Ahlaj.32 Sinovi Jade, brata Æamajeva, bili su: Jeter i Jo-natan; Jeter je umro bez djece.33 Jonatanovi sinovi bili su: Pelet i Ziza. To su Je-rahmeelovi sinovi.34 Æeæan nije imao sinova nego samo køeri. AÆeæan je imao egipatskoga roba po imenu Jarhu.35 Æeæan je dao svojem robu Jarhi svoju køer zaœenu, i ona mu je rodila Ataja.36 Ataju se rodio Natan, i Natanu se rodio Zabad;37 Zabadu se rodio Eflal, Eflalu se rodio Obed.38 Obedu se rodio Jehua, i Jehui se rodio Azarija;39 Azariji se rodio Heles, Helesu se rodio Eleasa;40 Eleasu se rodio Sismaj, i Sismaju se rodio Æalum;

41 Æalumu se rodio Jekamja, i Jekamji se rodioEliæam.42 Potomci Kaleba, brata Jerahmeelova, bili sunjegov prvoroåenac Meæa, to jest otac Zifov, i si-novi Mareæe, Hebronova oca.43 Hebronovi sinovi bili su: Korah, Tapuah,Rekem i Æema.44 Æemi se rodio Raham, otac Jorkoamov, iRekemu se rodio Æamaj.45 Sin Æamajev bio je Maon, i Maon bio je otac Bet-Surov.46 Kalebova suloœnica Efa je rodila Harana, Mozui Gazeza; Haranu se rodio Gazez.47 Johdajevi sinovi bili su: Regem, Jotam, Geæan,Pelet, Efa i Æaaf.48 Kalebova suloœnica Maaka je rodila Æebera iTirhanu.49 Ona je rodila Æaafa, oca Madmanina, Æevu,oca Makbenina, i oca Gibee; a Kalebova køi bila jeAksa.50 Ovo su potomci Kalebovi: sinovi Hura, prvoro-åenca Efratina, Æobal, otac Kirjat-Jearima,51 Salma, otac Betlehema, i Haref, otac Bet-Gad-era.52 Æobal, otac Kirjat-Jearima, imao je potomke:Haroeha i polovicu roda Manuhotejaca,53 Rodovi Kirjat-Jearima bi su: Jitrejci, Putejci,Æumatejci i Miæratejci. Od ovih potjeçu Zoratatejcii Eætaolatejci.54 Salmini sinovi bili su: Betlehem i Netofatitejci,Atrot-Bet-Joab i polovica Manuhotejaca, i Zorate-jci,55 Rodovi pismoznanaca æto prebivaju u Jabezu,bili su Tiratitejci, Æimeatitejci i Sukatitejci. To suKinejci, koji su potekli od Hamata, oca doma Rek-abova.

3 Ovo su bili Davidovi sinovi, koji mu se bili rodili u Hebronu: prvoroåenac Amnon od Ahinoameiz Jezreela, drugi Daniel od Abigaile iz Karmela;2 treøi Absalom, sin Maake, køeri kralja Talmaja odGeæura, çetvrti Adonija, sin Hagitin;3 peti Æefatija od Abitale, æesti Itream od njegoveœene Egle.4 Æest mu se rodilo u Hebronu. Ovdje je vladaosedam godina i æest mjeseci, a u Jeruzalemu jevladao trideset i tri godine.5 U Jeruzalemu su mu se rodili ovi: Æimea, Æobab,Natan i Salomon, çetiri od Batæebe, køeriAmielove;6 nadalje Ibhar, Eliæama, Elifelet,7 Nogah, Nefeg i Jafija,8 Eliæama, Eliada, Elifelet–u svemu devet.9 To su svi Davidovi sinovi, osim sinova od njego-vih suloœnica. Tamara je bila njihova sestra.10 Salomonov sin bio je Roboam; njegov je sin bioAbija, njegov sin Asa, njegov sin Joæafat;11 njegov sin Joram, njegov sin Ahazija, njegovsin Joaæ;12 njegov sin Amazija, njegov sin Azarija, njegovsin Jotam;13 njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sinManaseh;14 njegov sin Amon, njegov sin Josija.15 Josijini sinovi bili su: prvoroåenac Johanan,drugi Jojakim, treøi Zedekija, çetvrti Æalum.16 Jojakimovi sinovi bili su: njegov sin Jehonija, injegov sin Zedekija.17 Sinovi zasuœnjenoga Jekonije bili su: njegovAsir, njegov sin Æealtiel;18 Malkiram, Pedaja, Æenasar, Jekamja, Hoæamai Nedabija.

225 1 Ljetopisi19 Pedajini sinovi bili: su Zerubabel i Æimej. Zeru-babelovi sinovi bili su: Meæulam i Hananija; Æelo-mita bila je sestra njihova;20 nadalje Haæuba, Ohel, Berekija, Hasadja,Juæab-Hesed–njih pet.21 Hananijini sinovi bili su: Pelatja i Jeæaja; Re-fajini sinovi, Arnanovi sinovi, Obadijini sinovi, Æe-kanijini sinovi.22 Æekanijin sin jest Æemaja, Æemajini sinovi bilisu: Hatuæ, Jigal, Barijah, Nearja i Æafat–njih æest.23 Nearjini sinovi bili su: Elioenaj, Ezekija i Azri-kam–njih trojica.24 Elioenajevi sinovi bili su: Hodavja, Elijaæib,Pelaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani–njih sed-morica.

4 Judini sinovi bili su: Peres, Hezron, Karmi, Hur i Æobal.2 Raji, sinu Æobalovu rodio se Jahat, a Jahatu serodili Ahumaja i Lahada. To su soratski rodovi.3 Ovo su od oca Etama: Jezreel, Iæma i Idbaæ.Sestra se njihova zvala Haslelponija;4 Penuel je bio otac Gedoru, i Ezer otac Huæin. Tosu sinovi Hura, prvoroåenca Efrate, oca Betle-hema.5 Aæur, otac Tekoe, imao je dvije œene, Helahu iNaarahu.6 Naaraha mu je rodila Ahuzama, Hefera, Te-menija i Ahaætara; to su Naarahini sinovi.7 Halahini sinovi bili su: Zeret, Zohar i Etnan.8 Kosu se rodio: Anub i Zobeb i rodovi Aharhela,sina Harumova;9 Jabez je bio ugledniji od svoje braøe. Njegovamajka nadjenula mu ime Jabez, govoreøi: “Rodilasam ga s bolom.”10 Jabez je prizvao Boga Izraelova, govoreøi: “O,da bi me doista blagoslovio, i raæirio moje pod-ruçje, da bi tvoja ruka bila sa mnom, i da bi mesaçuvao od zla, tako da nestane bol.” I Bog mu jedao æto je traœio.11 Kelubovu, bratu Æuhinu, se rodio Mehir, koji jebio otac Eætonov.12 Eætonu se rodio: Bet-Raf, Paseah i Tehina, otacgrada Ir-Nahaæa. To su bili Rekini ljudi.13 Kenazovi sinovi bili su: Otniel i Seraja, sin Otn-ielov jest Hatat,14 i Meonotaj komu se rodio: Ofri, Seraji se rodioJoab, otac Ge-Haraæim, (Dolina obrtnika) jer su biliobrtnici.15 Kalebovi sinovi, sina Jefuneova, bili su: Iru, Elai Naam, sin Elin Kenaz.16 Jehalelelovi sinovi bili su: Zif, Zifa, Tirja i Asrael.17 Ezrini sinovi bili su: Jeter, Mered, Efer i Jalon; aœena Meredova, Egipøanka, je rodila Mirjamu,Æamaja i Iæbaha, oca Eætemoina.18 Njegova druga œena, Judejka, rodila je Jereda,oca Gedora, Hebera, oca Sokova, i Jekutiela, ocaZanoahova. To su sinovi Bitje, køeri faraonove,koju je Mered uzeo za œenu.19 Sinovi œene Hodije, sestre Nahama, bili suoçevi Keilaha, Garmeja, i Eætemeja, Maakateja.20 Æimonovi sinovi bili su: Amnon, Ben-Hananovsin Rina i Tilon. Iæijevi sinovi bili su: Zohet i sin Zo-hetov.21 Sinove Æele, sina Judina, bili su: Er, otac Lekin,i Laada, otac Mareæin, i obitelji platnarskih obrtnikakuøe Aæbeine;22 nadalje Jokim i ljudi od Kozebe i Joaæ i Saraf,koji su postali gospodari Moaba i onda se povratiliu Jaæubi-Lahemu, ali to su stare povijesti.23 Oni su bili lonçari i stanovali su u Netaimu iGederah; ondje su boravili kod kralja u njegovoj

sluœbi.24 Simeonovi sinovi bili su: Nemuel, Jamin, Jarib,Zerah i Æaul,25 Njegov sin Æalum, njegov sin Mibsam, njegovsin Miæma.26 Miæmini sinovi bili su: njegov sin Hamuel, injegov sin Zakur, i njegov sin Æimej.27 Æimej je imao æesnaest sinova i æest køeri. Anjegova braøa nisu imala mnogo djece. Svi njihovirodovi nisu se mnoœili toliko koliko Judini sinovi.28 Svoja naselja imali su u Beer-Æebi, Moladi,Hazar-Æualu,29 u Bilhi, Esemu, Toladu,30 u Betuelu, Hormi, Siklagu,31 u Bet-Markabotu, Hazar-Susimu, Bet-Biraju iÆaarajimu. To su njihovi gradovi do vremena kraljaDavida.32 Njihova sela bila su: Etam, Ain, Rimon, Token iAæan: pet mjesta,33 nadalje sva njihova sela, koja su bila u okolicispomenutih mjesta, sve do Baala. To su bila nji-hova naselja; a imali su svoj vlastiti rodopis:34 Meæobad, Jamlek, Amazijin sin Joæa;35 Joel, Jehu, sin Joæibje, sina Seraje, sinaAsielova;36 Elioenaj, Jaakoba, Jeæohaja, Asaja, Adiel, Jes-imiel, Benaja;37 i Ziza, sin Æifija, sina Alona, sina Jedaje, sinaÆimrijeva, sina Æemajina.38 Ovi, po imenu navedeni, bili su poglavari u svo-jim rodovima. Njihove obitelji bile su se jako raæir-ile.39 Oni su otiæli do ulaza u Gedor, do na istok do-line, da traœe paæu stoci svojoj.40 I naæli su dobru i obilatu paæu. Zemlja je pruœalana sve strane dosta prostora i mirnu, bezbriœnu si-gurnost, jer koji su prije prebivali ondje, bili suHamovi potomci.41 U vrijeme Ezekije, Judina kralja, doæli su poimenu gore zapisani, uniætili njihove æatore i Me-unejce, koji su ondje œivjeli, i potpuno ih uniætili, kaoæto je do danaænjega dana. Naselili su se mjestonjih, jer je ondje bilo paænjaka za njihovu stoku.42 Jedan dio njih, Simeonovih sinova, pet stotinaljudi otiæli su u goru Seir. Vodili su ih Pelatija,Nearja, Refaja i Uziel, Iæijevi sinovi.43 Oni su pobili posljednje ostatke Amaleçana inaselili se ondje do danaænjega dana.

5 Rubenovi sinovi, prvoroåenca Izraelova, jer je on bio prvoroåenac, ali, jer je on bio oskvrnuopostelju svojega oca, preælo je pravo njegova pr-voroåenja na Josipove sinove, Izraelova sina,tako da u rodoslovlju nije upisan kao prvoroåenac.2 Jer je Juda imao prvenstvo meåu svojombraøom: od njega je bio uzet jedan za vladara, apravo prvoroåenja doælo je na Josipa.3 Rubenovi sinovi, prvoroåenca Izraelova, bili su:Henok, Palu, Hezron i Karmi.4 Joelovi sinovi bili su: njegov sin Æemaja, njegovsin Gog, njegov sin Æimej,5 njegov sin Mikah, njegov sin Reaja, njegov sinBaal,6 njegov sin Beera, koga odveo u ropstvo asirskikralj Tiglat-Pileser; on je bio çelnik Rubenovaca.7 Njegova braøa po svojim rodovima, kad su seunosila u rodopis, bili su prvi Jeiel, Zaharija,8 Bela, sin Azaza, sina Æeme, sina Joelova. On jestanovao u Aroeru i do Neba i Baal-Meona.9 Na istok nastanio se do ulaza u pustinju æto seproteœe od Eufrata, jer su imali u Gileadu mnogostoke.

2261 Ljetopisi10 U vrijeme Saulovo zaratili se s Hagrijcima Kadsu ovi bili od njih pobijeni, naselili se u njihovimæatorima po svem istoçnom kraju Gileada.11 Gadovi sinovi stanovali su naprema njima uBaæanu do Salke:12 Joel, poglavar, Æafan, drugi, Janaj i Æafat uBaæanu.13 Njihova braøa po svojim rodovima bili su: Mi-hael. Meæulam, Æeba, Joraj, Jakan, Zija i Eber: njihsedmorica.14 To su bili sinovi Abihaila, sina Hurija, sina Ja-roaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Jeæiæaja,sina Jahdoa, sina Buzova,15 Ahi, sin Abdiela, sina Gunija, bio je poglavarnjihovim obiteljima.16 Stanovali su u Gileadu, u Baæanu i u njihovimselima i na svim paænjacima Æarona do njihovihmeåa.17 Oni su svi bili uneseni u rodovnike za vremenaJotama, Judina kralja, i za vremena Jeroboama,Izraelova kralja.18 Rubenovi i Gadovi sinovi, i polovica plemenaManasehova bili su hrabri ljudi, koji su nosili ætit imaç, zatezali lßk i bili vjeæti boju, çetrdeset i çetiritisuøe i sedam stotina i æezdeset sposobnih zaratnu sluœbu.19 Oni su ratovali protiv Hagrijaca i s Eturejaca,Nafiæejaca i Nodabejaca.20 Oni su naæli pomoø u boju protiv njih, i Hagrijcisa svojim saveznicima pali su u njihove ruke. Uboju, naime, bili su zavapili Gospodinu, i on ih us-liæao, jer su se pouzdali u njega.21 Zaplijenili su njihovu stoku: pedeset tisuøadeva, dvjesta i pedeset tisuøa ovaca i dvije tisuøemagaraca i stotinu tisuøa ljudi;22 jer su mnogi pali pogoåeni, jer je to bio rat odBoga odobren. I oni se naselili na njihovu mjestusve do odvoåenja u progonstvo.23 Pripadnici polovice plemena Manasehovastanovali su u zemlji od Baæana do Baal-Hermonai do Senira i gore Hermona. Njihov broj bio je velik.24 Ovo su bili poglavari njihovih obitelji: Efer, Jiæi,Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri ju-naci, slavni ljudi, glavari u svojim obiteljima.25 Ali su bili nevjerni Bogu svojih otaca i çinili suidolsku sluœbu naroda one zemlje, koje je Bog biouniætio ispred njih.26 Onda je Bog Izraelov pobudio jarost asirskogakralja Pula i asirskoga kralja Tiglat-Pilesera. On jeodveo u progonstvo Rubenovce, Gadovce i polo-vicu plemena Manasehova i doveo ih u Halahu,Habor, Haru i na rijeku Gozan do danaænjegadana.

6 Levijevi sinovi bili su: Geræon, Kohat i Merari.2 Kohatovi sinovi bili su: Amram, Ishar, Hebron iUziel.3 Amramovi sinovi bili su: Aron, Mojsije i Mirjama.Aronovi sinovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Ita-mar.4 Eleazaru se rodio: Finehas, Finehasu se rodioAbiæua;5 Abiæuu se rodio Buki, Bukiu se rodio Uzi;6 Uziu se rodio Zerahija, Zerahiji se rodio Merajot;7 Merajotu se rodio Amarija, Amariju se rodioAhitub;8 Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se rodio Ahi-maas;9 Ahimaasu se rodio Azarija, Azariji se rodio Jo-hanan;10 Johananu se rodio Azarija. Ovaj je vræio sveøe-

niçku sluœbu u domu koji je sagradio Salomon uJeruzalemu;11 I Azariji se rodio Amarija, Amariju se rodioAhituba;12 Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se rodio Æa-lum;13 Æalumu se rodio Hilkija, Hilkiji se rodio Azarija;14 Azariji se rodio Seraja, Seraji se rodio Josadak.15 Josadak je otiæao kad je Gospodin odveo u pro-gonstvo Judu i Jeruzalem rukom Nebukadn-ezarovom.16 Levijevi sinovi bili su: Geræon, Kohat i Merari.17 Ovo su imena Geræonovih sinova: Libni i Æimej.18 Kohatovi sinovi bili su: Amram, Ishar, Hebron iUziel.19 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Muæi. Ovo sulevitske obitelji po svojim rodovima;20 Od Geræona: Libni, njegov sin, njegov sin Ja-hat, njegov sin Zima,21 Njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Ze-rah, njegov sin Jeatraj.22 Kohatovi sinovi bili su: Aminadab, njegov sin,njegov sin Korah, njegov sin Asir,23 njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegovsin Asir,24 njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sinUzijah, njegov sin Æaul.25 Elkanini sinovi bili su: Amasa i Ahimot.26 Elkana, njegov sin Zofaj, njegov sin Nahat,27 njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegovsin Elkana.28 Samuelovi sinovi bili su: prvoroåenac Joel idrugi Abija.29 Merarijevi sinovi bili su: Mahli, njegov sin Libni,njegov sin Æimej, njegov sin Uza,30 njegov sin Æimea, njegov sin Hagija, njegov sinAsaja.31 Ovo su oni koje je postavio David za pjevanje uGospodinovu domu, otkako se ondje smjestilaækrinja.32 Oni su vræili sluœbu pred æatorom Svjedoçan-stva kao pjevaçi, dok nije bio Salomon sagradioGospodinov dom u Jeruzalemu. Po svojim slu-œbenim propisima oni su vræili svoju sluœbu.33 Ovo su koji su vræili sluœbu i njihovi sinovi; odKohatovih sinova: Heman, pjevaç u domu, sinJoela, sina Samuela,34 sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sinToaha,35 sina Zufa, sina Elkane, sina Mahata, sinaAmasa,36 sina Elkane, sina Joela, sina Azarije, sina Se-fanije,37 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sinaKoraha,38 sina Ishara, sina Kohata, sina Levija, sina Izra-elova.39 Njegov brat bio je Asaf, koji je vræio sluœbu snjegove desne strane, Asaf, sina Berekija, sinaÆimee,40 sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,41 sina Etnija, sina Zerahe, sina Adaje,42 sina Etana, sina Zime, sina Æimeja,43 sina Jahata, sina Geræoma, sina Levijeva.44 Merarijevi sinovi, njihova braøa, stajali su s li-jeve strane: Etan, sin Kiæija, sina Abdija, sinaMaluka,45 sina Haæabje, sina Amazije, sina Hilkije,46 sina Amazija, sina Bania, sina Æamera,47 sina Mahlija, sina Muæia, sina Merarija, sinaLevijeva,48 Njihovi sudruzi, Leviti, bili su odreåeni za svu

227 1 Ljetopisisluœbu u æatoru Boœjega doma.49 A Aron i njegovi sinovi vræili su sluœbu na œrtve-niku za œrtve paljenice i na kadionom œrtveniku,svu sluœbu u Najsvetijem Mjestu i sluœbu pomi-renja za Izraela toçno po propisima, koje je bio daoMojsije, sluga Boœji.50 Ovo su Aronovi potomci: Eleazar, njegov sin,njegov sin Finehas, njegov sin Abiæua,51 njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zera-hija,52 njegov sin Merajot, njegov sin Amarija, njegovsin Ahitub,53 njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas.54 Ovo su im boraviæta po njihovim mjestima upodruçju njihovu: Aronovi, obitelj Kohatovaca–na njih je pao œdrijeb–55 dobili su Hebron u Judinoj zemlji i njegovepaænjake unaokolo.56 Meåe grada i njegova sela dali su Kalebu Jefu-neovu.57 Nadalje dali su Aronovim sinovima gradove–utoçiæta Hebron i Libnu i njezine paænjake, Jatir iEætemou i njegove paænjake,58 Hilen i njegove paænjake, Debir i njegove paæn-jake,59 Aæan i njegove paænjake i Bet-Æemeæ i njegovepaænjake.60 Nadalje od plemena Benjaminova Gebu i nje-gove paænjake, Alemet i njegove paænjake i Anatoti njegove paænjake. Ukupni broj njihovih gradovaiznosio je trinaest po njihovim rodovima.61 Kohatove obitelji, koje su bile joæ preostale odroda toga plemena, dobili su œdrijebom od polov-ice plemena Manasehova deset gradova.62 Geræonovi sinovi su dobili po svojim rodovimaod plemena Isakar, Aæer, Naftali i Manaseh uBaæanu trinaest gradova.63 Merarijevi sinovi su dobili œdrijebom po svojimrodovima od plemena Ruben, Gad i Zebulun dva-naest gradova.64 Tako su dali Izraelovi sinovi Levitima te grado-ve i njihove paænjake.65 Œdrijebom su ustupili od plemena Judejaca,Simeonovaca i Benjaminovaca te po imenuoznaçene gradove.66 Ostatku od roda Kohatovaca bili su ustupljenigradovi njihova podruçja od plemena Efraimova.67 Njima su dali gradove–utoçiæta Æekem i nje-gove paænjake u gori Efraimovoj, Gezer i njegovepaænjake,68 Jokmeam i njegove paænjake, Bet-Horon i nje-gove paænjake,69 Ajalon i njegove paænjake, Gat-Rimon i njegovepaænjake.70 Od polovice plemena Manasehova Aner i nje-gove paænjake, Balaam i njegove paænjake–zaobitelji preostalih Kohatovaca.71 Geræonovi sinovi dobili su od roda polovice ple-mena Manasehova Golan i Baæan i njegove paæn-jake i Aætarot i njegove paænjake.72 Od plemena Isakarova Kedeæ i njegove paæn-jake, Daberat i njegove paænjake,73 Ramot i njegove paænjake i Anem i njegovepaænjake.74 Od plemena Aæerova Maæal i njegove paænja-ke, Abdon i njegove paænjake,75 Hukok i njegove paænjake, Rehob i njegovepaænjake.76 Od plemena Naftalijeva Kedeæ u Galileji i nje-gove paænjake, Hamon i njegove paænjake, Kir-jatajim i njegove paænjake.77 Merarijevi sinovi æto su joæ preostali dobili su od

plemena Zebulunova Rimon i njegove paænjake,Tabor i njegove paænjake.78 Nadalje s onu stranu Jordana naprema Jeri-honu u istoçnoj zemlji jordanskoj od plemena Ru-benova: Bezer u pustinji i njegove paænjake,Jahasu i njezine paænjake,79 Kedemot i njegove paænjake, Mefaat i njegovepaænjake.80 Od plemena Gadova Ramot u Gileadu i nje-gove paænjake, Mahanaim i njegove paænjake81 Heæbon i njegove paænjake, Jazer i njegovepaænjake.

7 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah, Jaæub i Æi- mron–njih çetvorica.2 Tolini sinovi bili su: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj,Jibsam i Samuel, glavari svojih obitelji od Tole,hrabri ljudi po svojim rodovima. U vrijeme Davi-dovo bilo ih je na broju dvadeset i dvije tisuøe i æeststotina.3 Potomci Uzijevi bili su Izrahija, od Izrahijepotjeçu Mihael, Obadija, Joel i Jiæija, svega ih petglavara.4 Njima su pripadali po njihovim rodovima, po nji-hovim obiteljima za boj spremna vojska: trideset iæest tisuøa ljudi. Oni su, naime, imali mnogo œenai djece.5 Njihova braøa u svim Isakarovim rodovima bili suhrabri junaci. Bilo ih svega na broj osamdeset i se-dam tisuøa.6 Benjaminovi sinovi bili su: Bela, Beker i Jedi-ael–njih trojica.7 Belini sinovi bili su: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri,pet obiteljskih glavara, hrabri junaci. Bilo ih je nabroj dvadeset i dvije tisuøe i trideset i çetiri.8 Bekerovi sinovi bili su: Zemira, Joaæ, Eliezer, Eli-oenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alemet: svi suto Bekerovi sinovi.9 Rodoslovlje zapisanih po svojim rodovima, poobiteljskim glavarima, po hrabrim junacima bilo ihje dvadeset tisuøa i dvjesta.10 Sin Jediaelov jest Bilhan; a Bilhanovi sinovi bilisu: Jeuæ, Benjamin, Ehud, Kenaanah, Zetan,Taræiæ i Ahiæahar.11 Sve su to Jediaelovi sinovi po obiteljskim gla-varima, hrabri junaci: sedamdeset tisuøa i dvjestasposobnih za ratnu sluœbu.12 Æupim i Hupim jesu Irovi sinovi: Huæim sinAherov.13 Naftalijevi sinovi bili su: Jahaziel, Guni, Jezer iÆalum, potomci Belini.14 Manasehovi potomci: Asriel, kojega mu œenarodila; njegova suloœnica Sirijka je rodila Makira,oca Gileadova.15 Makir je oœenio svoje sinove Hupima i Æupima.Njegovoj sestri bilo je ime Maaka. Drugom je bilo jeime Selofhad. Selofhad je imao køeri.16 Maaka, œena Makirova, je rodila sina i nazvalaga Pereæ. Bratu njegovu bilo je ime Æareæ. Njegovisu sinovi su bili: Ulam i Rakem.17 Sin Ulamov jest Bedan. To su sinovi Gileada,sina Makira, sina Manasehova;18 njegova sestra Hamoleketa je rodila Iæhoda,Abiezera i Mahlahu.19 A Æemidini sinovi bili su: Ahian, Æekem, Likhi iAniam.20 Efraimovi potomci bili su: Æutelah, njegov sinBared, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegovsin Tahat,21 Njegov sin Zabad, njegov sin Æutelah, Ezer iElad. Ljudi iz Gata, domoroci zemlje, ubili su ih, jersu bili izaæli da im otmu stoku.

2281 Ljetopisi22 Njihov otac Efraim tugovao je dugo za njima, idoæli su njegova braøa da ga tjeæe.23 Onda je uæao k svojoj œeni i ona je zatrudnjela irodila sina. On ga nazvao Berija, jer se to dogodilou nesreøi njegove kuøe.24 Njegova køi bila je Æeera. Ona je sagradio Donjii Gornji Bet-Horon i Uzme-Æeeru.25 Njegov sin bio je Refah, i Reæef, njegov sin Te-lah, njegov sin Tahan,26 njegov sin Laadan, njegov sin Amihud, njegovsin Eliæama,27 njegov sin Nun, njegov sin Joæua.28 Njihov nasljedni posjed i njihova prebivaliæta bilisu: Betel i njegova sela, na istok Naaran, na zapadGezer i njegova sela, Æekem i njegova sela doGaze i sela njezinih.29 U rukama Manasehovaca bili su: Bet-Æean injegova sela, Taanak i njegova sela, Megido i nje-gova sela, Dor i njegova sela. Ovdje su stanovalisinovi Josipa, sina Izraelova.30 Aæerovi sinovi bili su: Jimna, Jiæva, Jiævi, Berijai Serah, njihova sestra.31 Berijini sinovi bili su: Heber i Malkiel. Ovaj jeotac Birzajitov.32 Heberu se rodili sinovi: Jaflet, Æomer, Hotam isestra njihova Æua.33 Jafletovi sinovi bili su: Pasak, Bimhal i Aævat; tosu Jafletovi sinovi.34 Æomerovi sinovi bili su: Ahi, Rohga, Huba iAram.35 Sinovi njegova brata Helema bili su: Zofah,Jimna, Æeleæ i Amal.36 Zofahovi sinovi bili su: Suah, Harnefer, Æual,Beri i Jimra,37 Bezer, Hod, Æama, Æilæa, Jitran i Bera.38 Jeterovi sinovi bili su: Jefune, Pispa i Ara.39 Ulini sinovi bili su: Arah, Haniel i Risja.40 Svi su ovi Aæerovi sinovi, glavari kuøa svojihotaca, izabrani jaki ljudi, hrabri junaci, glavari. Biloih je za vojsku na broj dvadeset i æest tisuøa ljudi.

8 Benjaminu se rodio prvoroåenac Bela, drugi Aæbel, treøi Ahrah,2 çetvrti Noha i peti Rafa.3 Belini sinovi bili su: Adar, Gera, Abihud,4 Abiæua, Naaman, Ahoah,5 Gera, Æefufan i Huram.6 Ovo su Ehudovi sinovi, koji su bili glavari u obite-ljima, koji su œivjeli u Gebi, i oni su ih preselili uManahat:7 Naaman, Ahija i Gera; ovaj je koji ih preselio, injemu su se rodili: Uzu i Ahihud.8 Æaharaimu se rode sinovi u moapskoj zemlji,otkako je bio otpustio svoje œene Huæimu i Baru.9 I to sa svojom œenom Hodeæom rodili se sinovi:Jobaba, Sibija, Meæa, Malkama,10 Jeusa, Sakju i Mirmu. To su njegovi sinovi, gla-vari u obiteljima.11 S Huæimom se bio rodio: Abituba i Elpaala.12 Elpaalovi sinovi bili su: Eber, Miæam i Æamed.On je sagradio Ono i Lod i njegova sela.13 Berija i Æema jesu glavari obiteljski stanovnikau Ajalonu. Oni su istjerali gatske stanovnike.14 Ahio, Æaæak, Jerimot,15 Zebadija, Arad, Eder,16 Mihael, Ispah i Joha, bili su Berijini sinovi.17 Zebadija, Meæulam, Hizki, Heber,18 Jiæmeraj, Jizlia i Jobab, bili su Elpaalovi sinovi.19 Jakim, Zikri, Zabdi,20 Elijenaj, Ziletaj, Eliel,21 Adaja, Beraja i Æimrat, bili su Æimejevi sinovi.22 Jiæpan, Eber, Eliel,

23 Abdon, Zikri, Hanan,24 Hananija, Elam, Antotija,25 Jifdeja i Penuel, bili su Æaæakovi sinovi.26 Æamæeraj, Æeharja, Atalija,27 Jaareæja, Elija i Zikri, bili su Jerohamovi sinovi.28 To su glavari obitelji svojih otaca po svojim ro-dovima, kao glavari. Stanovali su u Jeruzalemu.29 U Gibeonu stanovali su otac Gibeona–njego-va œena zvala se Maaka.30 Njegov prvoroåeni sin Abdon, pa Zur, Kiæ, Baal,Nadab,31 Gedor, Ahio i Zaker32 i Miklot, komu se rodio Æimea. I ovi su stanovalikod svoje braøe u Jeruzalemu, naprema svojojbraøi.33 Neru se rodio Kiæa, Kiæu se rodio Saul, Saulu serodio Jonatan, Malki-Æua, Abinadaba i Eæ-Baala.34 Sin Jonatanov jest Merib-Baal; Merib-Baalu serodio Mika.35 Mikini sinovi bili su: Piton, Melek, Tarea i Ahaz.36 Ahazu se rodio Jehoad, Jehoadu se rodio Ale-meta, Azmaveta i Zimrija. Zimriju se rodio Moza,37 Mozu se rodio Bineu, njegov sin jest Rafa,njegov sin Eleasa, njegov sin Asel.38 Asel je imao æest sinova. Oni su se zvali Azri-kam, Bokru, Iæmael, Æearja, Obadija i Hanan; svesu to Aselovi sinovi.39 Sinovi njegova brata Eæeka jesu: njegov prvo-roåenac Ulam, drugi Jehuæ i treøi Elifelet.40 Ulamovi sinovi bili su hrabri junaci, koji su moglinatezati lßk. I imali su mnogo sinova i unuka, stoti-nu i pedeset. Svi su ovi Benjaminovi sinovi.

9 Svi su Izraelovi sinovi bili zapisani u rodoslov lje. Zapisani su u knjizi o Izraelovom kraljevi-ma. Judejci su bili odvedeni u progonstvo u Babi-lon zbog svojih bezakonja.2 Prvi stanovnici, koji su onda œivjeli na vlastitomposjedu u svojim gradovima, bili su Izraelovi sve-øenici, Leviti i netineji.3 U Jeruzalemu su stanovali od Judinih sinova, odBenjaminovih sinova, od Efraimovih sinova i odManasehovih sinova:4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sinaBanija, od potomaka Peresa, Judina sina.5 Nadalje od Æilonita prvoroåenac Asaja i njegovisinovi.6 Od Zerahovih sinova: Jeuel i njihova braøa: æeststotina i devedeset.7 Od Benjaminovih sinova: Salu, sin Meæulama,sina Hodavje, sina Hasenuina;8 Nadalje Ibneja, sin Jerohamov, i Ela, sin Uzije,sina Mikrijeva, i Meæulam, sin Æefatije, sina Re-uela, sina Ibnijina,9 I njihova braøa po svojim rodovima: devet stotinai pedeset i æest. Svi ovi ljudi bili su obiteljski glavariu svojim obiteljima.10 Od sveøenika: Jedaja, Jehojarib, Jakin;11 Azarija, sin Hilkije, sina Meæulama, sina Sado-ka, sina Merajota, sina Ahituba, glavara u Boœje-mu domu;12 nadalje Adaja, sin Jerohama, sina Paæhura,sina Malkijina, i Masaj, sin Adiela, sina Jahzere,sina Meæulama, sina Meæilemita, sina Imerova,13 i njihova braøa, glavari svojih obitelji: tisuøa isedam stotina i æezdeset ljudi, ljudi sposobnih usluœbi kod Boœjega doma.14 Od Levita: Æemaja, sin Haæuba, sina Azrikama,sina Haæabjina, od Merarijevih sinova;15 Bakbakar, Heres, Galal, Matanija, sin Mike,sina Zikrija, sina Asafova;16 Obadija, sin Æemaje, sina Galala, sina Jedutu-

229 1 Ljetopisinova, i Berekija, sin Ase, sina Elkanina, koji je sta-novao u Netofatskim selima.17 Nadalje vratari: Æalum, Akub, Talmon, Ahimani njihova braøa; Æalum je bio glavar18 On je do sada bio na vratima kraljevskim premaistoku. To su vratari u taboru Levita.19 Æalum, sin Korea, sina Abjasafa, sina Kora-hova, i njegova braøa iz njegove obitelji, Kora-hovci, vræe sluœbu u æatoru kao çuvari pragova.Veø njihovi oçevi bili su u taboru Gospodinovu çu-vari ulaza.20 Finehas, sin Eleazarov, bio je od prije glavarnjihov–Gospodin neka je s njim!21 Zaharija, sin Meæelemjin, bio je vratar kod æa-tora Svjedoçanstva.22 Svih ovih koji su bili izabrani za vratare napragovima bilo je dvjesta i dvanaest. U njihovimselima bili su uneseni u rodopis, David i vidjelacSamuel postavili ih u njihovu sluœbu.23 Oni su sa svojim sinovima kao straœa stajali navratima u Gospodinovu domu, u æatoru.24 Prema çetiri vjetra stajali su vratari, prema is-toku, zapadu, sjeveru i jugu.25 Od vremena do vremena morala su njihovabraøa iz njihovih sela doøi s vremena na vrijeme daim pomognu.26 Jer çetiri prva vratara–to su bili Leviti–bila suuvijek u sluœbi. Oni su imali nadzor nad dvoranamai riznicama Boœjega doma.27 Preko noøi stajali su u okolici Boœjega doma, jerna njima je bila straœa i morali su otvarati svakojutro.28 Neki od njih bili su nad sluœbenim posuåem: onisu ga na broj unosili i na broj iznosili.29 Drugi od njih bili su postavljeni nad drugimstvarima i nad svim posveøenim predmetima: nadbraænom, vinom, uljem, miomirisnim kadom i miri-sima.30 Neki sinovi sveøeniçki prireåivali su pomast odtih mirisa.31 Matitja, jedan od Levita, prvoroåenac KorahejaÆaluma, bio je nad stvarima æto se peku na tavi.32 Izmeåu Kohatovaca, njihove braøe, bili su nekinad prikaznim kruhom, pa bi ga prireåivali za svakiSubotnji dan.33 To su pjevaçi, obiteljski glavari Levita, koji susamo u dvoranama bili slobodni od sluœbe, jer suinaçe dan i noø bili zaposleni.34 To su obiteljski glavari Levita, glavari po svojimrodovima. Oni su stanovali u Jeruzalemu.35 U Gibeonu stanovali su: Jehiel, otac Gibe-onov–njegova œena zvala se Maaka.36 Njegov prvoroåeni sin Abdon, pa Sur, Kiæ, Baal,Ner, Nadab,37 Gedor, Ahio, Zaharija i Miklot.38 Miklotu se rodio Æimeam. I oni su stanovali kodsvoje braøe u Jeruzalemu, naprema svojoj braøi.39 Neru se rodio Kiæ, Kiæu se rodio Saul, Saulu serodio Jonatan, Malki-Æua, Abinadab i Eæ-Baal.40 Sin Jonatanov jest Merib-Baal. Merib-Baalu serodio Mika.41 Mikini sinovi bili su: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.42 Ahazu se rodio: Jar, Jaru se rodio Alemet, Az-mavet i Zimri, Zimriju se rodio Moz,43 Mozu se rodio Bineu. Njegov sin je Refaj,njegov sin Eleasa, njegov sin Asel.44 Asel je imao æest sinova, kojima su bila ovaimena: Azrikam, Bokru, Iæmael, Æearja, Obadija iHanan. To su Aselovi sinovi.

10 Izmeåu Izraelaca i Filistejaca doælo je do boja. A Izraelovi ljudi su pobjegli ispred Filistejaca

i padali mrtvi na gori Gilboi.2 Filistejci su natisnuli za Saulom i njegovim sino-vima. Pritom su Filistejci pogubili Jonatana, Ab-inadaba, Malki- Æuu, Saulove sinove.3 I za Saula postao boj veoma teœak. Napokon gastigli strijelci, i on je pao ranjen od strijelaca.4 Onda je zapovjedio Saul svojem nositelju oruœja:“Izvadi svoj maç i probodi me, da ne doåu ti nezna-boæci i narugaju mi se!” Ali njegov nositelj oruœja,nije to htio, jer se jako bojao. I tako je Saul samuzeo maç i bacio se na njega.5 Kad je njegov nositelj oruœja, vidio gdje je umroSaul, bacio se i on na svoj maç i umro.6 Tako je Saul poginuo sa svoja tri sina, i sva jenjegova kuøa poginula zajedno.7 A kad su Izraelovi ljudi, koji su stanovali u ravnici,vidjeli su gdje su pobjegli oni i gdje su Saul i njegovisinovi poginuli, ostavili su svoje gradove i nagnuli ubijeg. I doæli su Filistejci i naselili se u njima.8 Dogodilo se sutradan, kad su doæli Filistejci daopljaçkaju pobijene, naæli su Saula i tri njegovasina gdje leœe na gori Gilboi.9 Oplijenili su ga i uzeli su sobom njegovu glavu injegovo oruœje. Onda su poslali po zemlji Filiste-jaca unaokolo da jave svojim idolima i naroduvijest o pobjedi.10 Njegovo oruœje stavili su u hram svojega boga,a glavu mu objesili na Dagonovu hramu.11 A kad su çuli svi stanovnici Jabeæa u Gileadusve æto su Filistejci uçinili od Saula,12 podigli se svi naoruœani i uzeli su Saulovo tijeloi tjelesa njegovih sinova. Donijeli su ih u Jabeæ, po-kopali su kosti njihove pod terebintom u Jabeæu, ipostili su sedam dana.13 Tako je poginuo Saul zbog prijestupa koja je biopoçinio protiv Gospodina, jer nije drœao zapovijediGospodinove i jer je bio pitao duh mrtvaca da do-bije obavijest.14 Ali nije upitao Gospodina. Zato ga Gospodinubio i prenio njegovo kraljevstvo na Davida, Jese-jeva sina.

11 Svi Izraelovi sinovi skupili se kod Davida u Hebronu, govoreøi: “Evo, mi smo od tvojegamesa i od tvoje krvi.2 Veø prije, kad je joæ Saul bio kralj, ti si bio onaj,koji je u boj odvodio i opet kuøi dovodio Izraela.Tebi je obeøao Gospodin, tvoj Bog: ‘Ti øeæ pastimoj narod Izraela, i ti øeæ biti vladar nad mojim na-rodom Izraelom.’ ”3 Kad su se tako naæle kod kralja u Hebronu svestarjeæine Izraelaca, zakljuçio David s njima uHebronu pred Gospodinom savez. Onda supomazali Davida za kralja nad Izraelom po zapovi-jedi Gospodinovoj, koji je bio iziæao preko Samu-ela.4 Jednoga dana otiæao David sa svim Izraelom uJeruzalem, to jest Jebus, gdje su bili Jebusejci, kojisu œivjeli u onoj zemlji.5 Stanovnici u Jebusu rekli su Davidu: “Neøeæ uøiovamo.” Ipak je David osvojio tvråavu Sion, to jekasniji Davidov grad.6 Onda je rekao David: “Tko prvi nadvlada Jebuse-jce, bit øe vrhovni zapovjednik vojske.” Joab, sinSerujin, uzaæao je prvi i postao vrhovni zapovje-dnik.7 Tada se David nastanio u tvråavi. Zato su ga naz-vali Davidovim gradom.8 On je sazidao grad unaokolo od Mila do obzida.Joab je popravio ostali grad.9 Sve je viæe rasla moø Davidova, jer je Gospodinvojska bio s njim.

2301 Ljetopisi10 Ovo su çelovoåe Davidovih junaka, koji su sevjerno drœali s njim za njegova kraljevanja nadIzraelom i pomogli mu da bude kralj Izraelu po obe-øanju Gospodinovu.11 Ovo je popis junaka Davidovih: Jaæobam, sinHakmonijev, çelovoåa trojici. On je zavitlao svojekoplje na tri stotine i pobio ih odjedanput.12 Za njim je dolazio izmeåu ta tri junaka AhoæaninEleazar, sin Dodov.13 On je bio s Davidom u Pas-Damimu. Ondje seskupili Filistejci na boj, a ondje je bio komad zemljes jeçmom. Tako su ljudi pobjegli od Filistejaca.14 Ali su oni stali usred polja, obranili ga i pobiliFilistejce. Tako ih je Gospodin spasio velikom pob-jedom.15 Jedanput su trojica izmeåu tridesetorice otiælidolje do hridi, k Davidu u æpilju Adulam, kad je vo-jska Filistejaca taborila u dolini Refaimovoj.16 David je bio upravo u tvråavi, a u Betlehemu jeonda bila filistejska straœa.17 I kad je David zaœelio: “Tko bi mi donio vode dapijem iz studenca na vratima Betlehema?”18 Onda su ona tri junaka prodrli kroz tabor Filiste-jaca, zahvatili vode iz studenca na vratima Betle-hema i donijeli su ju Davidu, ali on ju nije htio piti,nego ju prolio Gospodinu u çast,19 govoreøi: “Ne daj mi, Gospodine, da takvo ætouçinim! Zar da pijem krv tih ljudi, koji su prodrliondje uz opasnost svojih œivota? Jer su ju donijeline mareøi za svoj œivot.” Zato je nije htio piti. To suuçinili ta tri junaka.20 Abiæaj, brat Joabov, bio je çelovoåa tridese-torici. On je zavitlao svoje koplje na tri stotine i po-bio ih. Bio je ugledan kod trojice.21 Jer se odlikovao meåu tridesetoricom, posta imçelovoåa, ali one trojice nije dostignuo.22 Benaja, sin Jehojadov, hrabar çovjek, velik nadjelima, iz Kabseela. On je pogubio oba Ariela izMoaba. Takoåer ubio dolje kod jednog studencalava kad je bio pao snijeg.23 On je ubio i nekoga Egipøanina, gorostasa vi-soka pet lakata. Premda je Egipøanin imao u rucikoplje debelo kao vratilo, on je izaæao na njega saætapom, istrgnuo Egipøaninu koplje iz ruke i ubioga njegovim vlastitim kopljem.24 To je uçinio Benaja, sin Jehojadov. Kod trojicejunaka imao je visok ugled.25 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice nijedostignuo. David ga stavio na çelo tjelesnoj straœi.26 Hrabri junaci bili su Joabov brat Asahel, El-hanan iz Betlehema, sin Dodov,27 Æamot iz Harora, Heles iz Pelona,28 Ira, sin Ikeæov iz Tekoe, Abiezer iz Anatota,29 Sibekaj iz Huæata, Ilaj iz Ahoha,30 Maharaj iz Netofe, Heled iz Netofe, sin Baanin,31 Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjami-novu, Benaja iz Piratona,32 Huraj iz potoka Gaaæa, Abiel iz Arbe,33 Azmavet iz Baharuma, Eliaba iz Æaalbona,34 Haæemovi sinovi iz Gizona, Jonatan, sin Æage-hov, iz Harara,35 Ahiam, sin Sakarov, iz Harara, Elifal, sin Urov,36 Hefer iz Mekera, Ahija iz Pelona,37 Hesro iz Karmela, Naaraj sin Ezbajev,38 Joel, brat Natanov, Mibhar, sin Hagrijev,39 Selek, Amonac, Nahraj iz Berota, nositeljoruœja Joaba sina Serujina,40 Ira, Itranin, Gareb, Itranin,41 Urija, Hitejac, Zabad, sin Ahlajev,42 Adina, sin Æizin, iz plemena Rubenova, glavarRubenovaca, i s njim trideset ljudi,43. Hanan, sin Maakin, i Joæafat iz Mitne,

44 Uzija iz Aætarota, Æama i Jeiel, sinovi Hotama izAroera,45 Jediael, sin Æimrijev, i njegov brat Joha, Tize-jac,46 Eliel, Mahavejin, Jeribaj i Joæavja, Elnaamovisinovi, i Itma, Moabac,47 Eliel, Obed i Jaasiel iz Mezobaja.

12 Ovi doæli su k Davidu u Siklag kad je joæ bje- œao ispred Saula, sina Kiæova. I oni su pripa-dali junacima koji su pomagali u boju,2 naoruœani lßkom, uvjeœbani desnicom i ljevicombacati kamenje iz praøke i iz luka odapinjati stri-jele. Od plemena Benjaminova, izmeåu braøeSaulove, bili su ovi:3 glavar Ahiezer i Joaæ, sinovi Æemaje iz Gibee,Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, Beraka i Jehu izAnatota,4 Iæmaja iz Gibeona, junak meåu tridesetoricom içelovoåa tridesetorice, Jeremija, Jahaziel, Jo-hanan i Jozabad iz Gederahe,5 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Æemarja i Æefatija izHarufa,6 Elkana, Jiæija, Azarel, Joezer, Jaæobam iz Ko-raha,7 Joela i Zebadija, Jerohamovi sinovi iz Gedora.8 I od plemena Gadova preæli su k Davidu utvråavu u pustinji uvjeœbani ljudi, hrabri junaci,naoruœani ætitom i kopljem, kojima je lice bilo kaolavovsko, i brzi kao srne po gorama:9 prvak je bio Ezer, drugi Obadija, treøi Eliab,10 çetvrti Miæmana, peti Jeremija,11 æesti Ataj, sedmi Eliel,12 osmi Johanan, deveti Elzabad,13 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.14 Ovi su doæli od Gadovih sinova, a bili su veomahrabri junaci. Najmanji bi se suprotstavio stotini,najhrabriji s tisuøu.15 Ovi su bili koji su u prvom mjesecu proæli prekoJordana kad se razlio preko svih svojih obala, inatjerali u bijeg sve stanovnike u nizinama na istoki na zapad.16 Doæli su jedanput i neki Benjaminovi i Judini si-novi k Davidu u tvråavu.17 David je izaæao pred njih i rekao im , govoreøi:“Ako dolazite k meni u mirnoj namjeri da mi po-mognete, ja øu se poæteno zdruœiti s vama. Ako lidolazite da me izdate mojim neprijateljima,premda na rukama mojim nema nepravde, nekavidi Bog naæih otaca i neka sudi!”18 Onda je doæao duh na prvaka tridesetorice, naAmasaja. On je povikao: “Tvoji su, Davide, i s to-bom, sine Jesejev! Mir, mir tebi, i mir onima, koji tipomaœu, jer tebi pomaœe tvoj Bog.” Tako ih primioDavid i postavio ih çelnicima nad bojnim çetama.19 I Manasehovi sinovi su preæli k Davidu kad je sFilistejcima iæao u boj protiv Saula, ali im nije po-mogao, jer filistejski poglavari vratili ga poæto su sebili posvjetovali, govorili su meåu sobom: “On bi naraçun naæih glava mogao prebjeøi k Saulu, svojemgospodaru.”20 Kad se vraøao u Siklag, preæli su k njemu odplemena Manasehova: Adnah, Jozabad, Jediael,Mihael, Jozabad, Elihu i Ziletaj, tisuønici u pleme-nu Manasehovu.21 Oni su pomagali Davidu protiv razbojniçkihçeta, jer su svi bili hrabri ljudi, te su postali voåe uvojsci.22 Iz dan u dan dolazili su tako ljudi k Davidu, dastupe u njegovu sluœbu, dok nije postala velika voj-ska kao vojska Boœja.23 Ovo je broj naoruœane vojske za ratnu sluœbu

231 1 Ljetopisikoji su doæli k Davidu u Hebron, da prenesu kra-ljevstvo Saulovo na njega po zapovijedi Gospodi-novoj:24 od Judinih sinova, koji su nosili ætit i koplje, biloje æest tisuøa i osam stotina naoruœanih za sluœburatnu;25 od Simeonovih sinova sedam tisuøa i stotinuhrabrih ratnika;26 od Levijevih sinova çetiri tisuøe i æest stotina.27 S Jehojadom, vladarom Aronovih sinova, podkojim je stajalo tri tisuøe i sedam stotina ljudi,28 sa Sadokom, mladim junakom, çija je obiteljstavila dvadeset i dva vladara;29 od Benjaminovih sinova, braøe Saulove, tri tis-uøe ljudi, jer dotada veøina ih se drœalo uz kuøuSaulovu;30 od Efraimovih sinova dvadeset tisuøa i osamstotina hrabrih, u svojim obiteljima veoma ugled-nih ljudi;31 od polovice plemena Manasehova osamnaesttisuøa, koji su bili po imenu odreåeni doøi i postavitiDavida kraljem;32 od Isakarovih sinova, koji su razumijevali prilikevremena, tako da su znali æto treba çiniti Izrael, dvj-esta stotnika i pod njihovim zapovjedniætvom svanjihova braøa;33 od Zebulunovih sinova pedeset tisuøa sposob-nih za rat, potpuno za rat naoruœanih ljudi, da po-mognu vjerno;34 od plemena Naftalijeva tisuøa glavara i s njimatrideset i sedam tisuøa ljudi sa ætitom i kopljem;35 od plemena Danova dvadeset i osam tisuøa iæest stotina za boj naoruœanih ljudi;36 od plemena Aæerova çetrdeset tisuøa za ratsposobnih, za boj spremnih ljudi;37 od onih s onu stranu Jordana: od plemena Ru-benova, Gadova i od polovice plemena Manase-hova stotinu i dvadeset tisuøa ljudi s potpunimratnim oruœjem.38 Svi ovi junaci doæli su, u redove ureåeni, jedn-oduæni u Hebron, da postavili Davida kraljem nadsvim Izraelom. I ostali svi Izraelovi sinovi bili susloœni da Davida postave kraljem.39 Oni su ostali ondje kod Davida tri dana, i jeli sui pili, jer su se bila njihova braøa pobrinula za njih.40 I njihova braøa sve od Isakara, Zebuluna i Naf-talija donijeli su na magarcima, devama, maz-gama i volovima œiveœnih namirnica: braæna,smokava, suhoga groœåa, vina, ulja, volova iovaca u izobilju, jer je bila radost u Izraelu.

13 Onda se posvjetovao David s tisuønicima i sa stotnicima i sa svim çelnicima.2 Nato je rekao David svemu Izraelovu narodu:“Ako je vama pravo i ako je volja Gospodina, naæe-ga Boga, onda øemo poslati k svojoj ostaloj braøipo svim Izraelovim krajevima i k sveøenicima iLevitima u gradovima, gdje su njihovi paænjaci, dase naåu kod nas,3 pa da donesemo k sebi ækrinju svojega Boga, jerse za vladanja Saulova nismo brinuli za nju.”4 Onda se sva zajednica s time suglasila da se touçini, jer je taj prijedlog bio po volji svemu narodu.5 I tako David skupio sav Izraelov narod od Æihorana putu u Egipat do glavnog puta u Hamat, da do-nesu Boœju ækrinju iz Kirjat-Jearima.6 Potom otiæao David sa svim Izraelom u Baalu, tojest Kirjat-Jearim æto pripada Judi, da odatle pre-nesu Boœju ækrinju, koja nosi ime: “Gospodin, kojivlada nad kerubinima”.7 Stavili su Boœju ækrinju na nova kola i povezli ju izkuøe Abinadabove. Uza i Ahio vodili su kola.

8 David i svi Izraelovi sinovi plesali su puni revnostipred Bogom, i pjevali su pjesme uz pratnju citara,harfa, bubnjeva, zvonçiøa i cimbala.9 Kad su doæli do gumna Kidonova, pruœio je Uzasvoju ruku da pridrœi ækrinju, jer su volovi povukli nastranu.10 Onda se raspalila srdœba Gospodinova na Uzui udario ga ondje, jer se bio rukom dotaknuoækrinje. On je umro ondje pred Bogom.11 David se vrlo oœalostio æto je Gospodin ubi Uzu.Zato se nazvalo ono mjesto Perez Uza do danaæn-jega dana.12 David se u onaj dan pobojao Boga i pomislio:“Kako mogu donijeti k sebi Boœju ækrinju?13 David nije dao dovesti ækrinju k sebi u Davidovgrad, nego ju sklonio u kuøu Obed-Edoma iz Gite-jca.14 I tako je ostala Boœja ækrinja tri mjeseca u kuøiObed-Edoma kod njegove obitelji. Gospodin jeblagoslovio kuøu Obed-Edoma i sve njegovo im-anje.

14 Nato je Hiram, kralj Tira, poslao Davidu po- slanike s cedrovim drvima, s kamenarima idrvodjeljama, da mu grade dvor.2 David je spoznao da ga je Gospodin potvrdio kaokralja nad Izraelom, jer njegovo kraljevstvo bilo sepodiglo do visokog ugleda zbog njegova narodaIzraela.3 David je uzeo sebi u Jeruzalemu joæ œena, i Da-vidu se rodilo joæ viæe sinova i køeri.4 Ovo su imena sinova koji su mu se rodili u Jeru-zalemu: Æamua, Æobab, Natan, Salomon,5 Ibhar, Eliæua, Elpelet,6 Nogah, Nefeg, Jafija,7 Eliæama, Beelijada i Elifelet.8 Kad su çuli Filistejci da je David bio pomazan zakralja nad svim Izraelom, izaæli su svi Filistejci dauhvate Davida. Çim je to David doçuo izaæao jepred njih.9 Filistejci su doæli i raæirili se u Refaimskoj ravnici.10 David je upitao Boga, govoreøi: “Hoøu li iziøiprotiv Filistejaca? Hoøeæ li ih dati u moje ruke?”Gospodin mu odgovorio: “Izaåi! Dat øu ih u tvojeruke!”11 Kad su oni otiæli u Baal-Perasim, David ih ondje.David je povikao: “Bog prodro mojom rukom krozmoje neprijatelje kao æto prodire voda.” Zato senazvalo ono mjesto Baal-Perasim.12 Idole, koje su ondje ostavili, David dao je spaliti.13 Onda Filistejci joæ jednom su doæli i raæirili se poravnici.14 Zato je upitao opet David Boga, i Bog muodgovorio: “Ne idi za njima, nego ih zaobiåi, paudari na njih od dudovih stabala!15 Çim çujeæ da zaæuæti po vrhovima dudovih sta-bala, onda izaåi i napadni, jer onda ide pred tobomBog da pobije filistejski tabor!”16 David je uçinio tako, kako mu je zapovjedioBog. Oni su pobili filistejsku vojsku od Gibeona doGezera.17 I raæirila se slava Davidova po svim zemljama,i Gospodin je zadao strah od njega svim narodima.

15 Potom je David dao sebi sagraditi kuøe u Da- vidovu gradu, pripremio je mjesto za Boœjuækrinju i razapeo joj æator.2 Onda je zapovjedio David da nitko ne smije nositiBoœju ækrinju osim Levita, jer je njih izabrao Go-spodin da nose Boœju ækrinju i da mu sluœe uvijek.3 I dozvao David sve Izraelove sinove u Jeruzalemda prenesu Gospodinovu ækrinju na mjesto koje joj

2321 Ljetopisije bio spremio.4 I tako skupi David Aronove sinove i Levite:5 od Kohatovih sinova glavara Joela i stotinu idvadeset njegove braøe;6 od Merarijevih sinova glavara Asaju i dvjesta idvadeset njegove braøe:7 od Geræonovih sinova glavara Joela i stotinu itrideset njegove braøe;8 od Elisafanovih sinova glavara Æemaju i dvjestanjegove braøe;9 od Hebronovih sinova glavara Eliela i osamdesetnjegove braøe;10 od Uzielovih sinova glavara Aminadaba i stoti-nu i dvanaest njegove braøe.11 I David je dozvao sveøenike Sadoka i Abiatarai Levite Uriela, Asaju, Joela, Æemaju, Eliela i Ami-nadaba.12 Onda im rekao: “Vi ste obiteljski glavari Levita.Posvetite sebe i svoju braøu, da moœete donijetiækrinju Gospodina, Boga Izraelova, na mjesto,koje sam mu spremio.13 Jer prijaænji put niste bili nazoçni, zato nas jeudario Gospodin, naæ Bog, jer nismo imali duœnoætovanje prema njemu.”14 Onda su se posvetili sveøenici i Leviti, da done-su ækrinju Gospodina, Boga Izraelova,15 Onda su ponijeli Leviti Boœju ækrinju, kako jezapovjedio Mojsije po zapovijedi Gospodinovoj,motkama na svojim ramenima.16 Potom je zapovjedio David levitskim glavarimada postave svoju braøu za pjevaçe, s njihovimglazbalima, harfama, citrama i cimbalima, da usk-liknu visokim radosnim glasom .17 I postavili su Leviti sina Joelova, Hemana, i odnjegove braøe Asafa, sina Berekijina, i od njihovebraøe, Merarijevih sinova, Etana, sina Kuæajina,18 s njima njihove sudruge, drugoga reda Zaha-riju, sina, Jaaziela, Æemiramota, Jehiela, Unija,Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Elifeleha,Mikneju, Obed-Edoma i Jehiela, vratare.19 Pjevaçi Heman, Asaf i Etan imali su glasnoudarati u mjedena cimbala,20 Zaharija, Aziel, Æemiramot, Jehiel, Uni, Eliab,Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima,21 Matitja, Elifeleha, Mikneja, Obed-Edoma, Je-hiela i Azazju u citare duboko, da vode pjevanje.22 Konanija je bio glavar Levita, koji su nosiliækrinju, i on je vodio prenoæenje, jer se u to razumio.23 Berekija i Elkana iæli su kao vratari pred ækrin-jom.24 Sveøenici Æebanija, Joæafat, Netanel, Amasaj,Zaharija, Benaja i Eliezer trubili su u trube predBoœjom ækrinjom. Onda su dolazili Obed-Edom iJehija kao vratari kod ækrinje.25 I tako je poæao David s Izraelovim starjeæinamai tisuønicima da s velikim veseljem i prenijeli suækrinju Gospodinova zavjeta iz kuøe Obed-Edo-move.26 I Bog je bio milostiv Levitima, nositeljima ækrinjeGospodinova zavjeta. Zato su oni œrtvovali sedamvolova i sedam ovnova.27 David je pritom bio ogrnut ogrtaçem od prepre-dena lana, tako i svi Leviti koji su nosili ækrinju, ipjevaçi i Konanija, glavar prijenosa i pjevaç. Davidje imao joæ na sebi laneni opleøak.28 Tako je sav Izrael nosio ækrinju Gospodinovazavjeta kliçuøi i trubeøi u trube i u rogove i udarajuøiu cimbala, harfe i citare.29 Tako je uæla ækrinja Gospodinova zavjeta uDavidov grad. Mikala, køi Saulova, gledala je sprozora van. Kad je vidjela kralja Davida gdjeskaçe i pleæe, prezrela ga u svojem srcu.

16 I tako su bili unijeli Boœju ækrinju i namjestili ju u æatoru kojega je bio David podigao zanjega, prinijeli su pred Bogom œrtve paljenice iœrtve mirotvorne.2 Kad je prenio David œrtve paljenice i œrtve miro-tvorne, blagoslovio je narod u Ime Gospodina.3 Onda je razdijelio svim Izraelcima, ljudima i œe-nama, svakomu po jedan kruh, po komad mesa ikolaç od groœåa.4 Potom je postavio neke Levite da sluœe kod Go-spodinove ækrinje. Oni su morali prinositi Gospodi-nu, Bogu Izraelovu, hvalu, çast i slavu:5 Asaf kao glavar i Zaharija kao drugi u redu zanjim, onda Jeiel, Æemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab,Benaja, Obed-Edom i Jeiel sa svojim glazbalima,harfama i citrama, Asaf je imao udarati u cimbale;6 Sveøenici Benaja i Jahaziel redovito su trubili utrube pred ækrinjom Boœjega zavjeta.7 Na taj dan David je prvi put dao Asafu i njegovojbraøi, psalam hvale Gospodinu:8 “Hvalite Gospodina! Zazivajte njegovo Ime; jav-ljajte narodima njegova djela!9 Pjevajte mu psalme; svirajte mu; navjeæøujte svanjegova çudesa!10 Hvalite se njegovim svetim imenom! Neka seveseli srce onih, koji traœe Gospodina!11 Traœite Gospodina i njegovu slavu; traœite uvi-jek njegovo lice!12 Spominjite se njegovih çudesa, koja je uçinio,znakova njegovih, presuda njegovih usta!13 O sjeme Izraela, njegova sluge, sinovi Jakovanjegova odabranika!14 On, Gospodin, nama je Bog; u sav svijet idupresude njegove.15 Svojega zavjeta on se vjeçno sjeøa, rijeçi, kojuje dao za tisuøu naraætaja,16 Zavjeta koji je napravio s Abrahamom, i svojezakletve Izaku.17 To je postavio Jakovu za zakon, za vjeçni zavjetIzraelu,18 ovako govoreøi: ‘Kanaan øu dati tebi kao vaæebaætinsko uœe!’19 Onda ste joæ bili brojem maleni, bilo vas samomalo i doæljaci u njemu.20 Joæ ste iæli od naroda do naroda, od jednogakraljevstva do drugoga.21 Ali on nije dao, da im se naudi. Zbog njih uputiokraljeve, govoreøi:22 ‘Ne dirajte u moje pomazanike, mojim proro-cima ne uçinite niæta na œao!’23 Pjevajte tako Gospodinu, sve zemlje! Iz dana udana navjeæøujete njegovo spasenje!24 Navjeæøujte narodima njegovu slavu, svakomupuku njegova çudesa!25 Jer je velik Gospodin i veoma dostojan hvale,strahovit iznad svih bogova.26 Jer su svi bogovi u narodima idoli, a Gospodin jestvorio nebesa.27 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila i radost usvetiætu njegovu.28 I dajte Gospodinu, plemena naroda, dajte Go-spodinu slavu i çast!29 Dajte Gospodinu slavu prema Imenu njegovu;prinosite darove, dolazite pred njegovo lice; poklo-nite se Gospodinu u svetomu nakitu!30 Neka strepi pred njim sav svijet! Çvrsto stojisvijet, nikada se ne poljulja!31 Nebesa se vesele, zemlja se raduje. Navijestitenarodima: ‘Gospodin kraljuje!’32 More buçi i æto je u njemu, polje se raduje i æto jena njemu.33 I onda øe se veseliti æumska stabla pred Gos-

233 1 Ljetopisipodinom, jer On dolazi suditi zemlju.34 Hvalite Gospodina jer je dobar, jer njegova mi-lost traje zauvijek.35 Ovako govorite: ‘Spasi nas, o Boœe naæe spa-senje! Iskupi nas, spasi nas od naroda! Da bi moglislaviti tvoje sveto Ime, da se smijemo hvaliti sla-vom tvojom.’36 Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, od vi-jeka do vijeka! I sav narod reçe: ‘Amen!’ I ‘Hvalaneka je Gospodinu!’ ”37 Onda je ostavio ondje pred ækrinjom Gospodi-nova zavjeta Asafa i njegovu braøu da sluœe predækrinjom bez prestanka onako kako to bude svakidan zahtijevao.38 Obed-Edoma i æezdeset i osam njegove braøei Obed-Edoma, sina Jedutunova, i Hosu postavioje vratarima.39 Sveøenika Sadoka i njegovu braøu, sveøenike,namjestio je za stan Gospodinov na uzvisini uGibeonu.40 Oni su imali Gospodinu redovito ujutro i uveçerprinositi œrtve paljenice na œrtveniku za œrtve palje-nice, toçno onako kako stoji napisano u knjizi za-kona Gospodinova koji je dao Izraelu.41 S njima su bili Heman i Jedutun uz ostale koji subili izabrani i poimence oznaçeni da prinose Gos-podinu hvalospjev: “Vjeçno traje njegova milost.”42 Oni, Heman i Jedutun, çuvali su trube i cimbalaza glazbenike i glazbala za Boœje pjesme. Jedutu-novi sinovi su vræili vratarsku sluœbu.43 Potom se raziæli vratili kuøi; a David otiæaopozdraviti svoj dom.

17 Dogodilo se kad se David bio uselio u svoj dvor, rekao je David proroku Natanu: “Evo, ja sto-jim u kuøi od cedra, a ækrinja Gospodinova zavjetastoji pod æatorskim krovom.”2 Natan je odgovorio Davidu: “Izvedi sve æto ti je usrcu, jer je Gospodin s tobom.”3 Ali joæ u istoj noøi doæla je rijeç GospodinovaNatanu:4 “Idi, kaœi mojem sluzi Davidu: ‘Ovako govori Go-spodin: Neøeæ mi ti graditi kuøu da u njoj prebi-vam.’5 Je ja nisam nikada stanovao u kuøi odonda,otkada sam izveo Izraelove sinove do danaænjegadana. Dapaçe ja sam putovao od jednoga æatora iboraviæta do drugoga.6 Jesam li, dok sam sa svim Izraelom hodio okolo,komu od sudaca Izraelovih, zapovjedio, da pasumoj narod Izraela, ikada jednu rijeç rekao: ‘Zaætomi niste sagradili kuøu od cedra?’7 Zato kaœi sada mojem sluzi Davidu: ‘Ovako go-vori Gospodin vojska: Ja sam te uzeo s paæe izstada, da budeæ vladar mojem narodu Izraelu.8 Bio sam s tobom kod svega æto si poduzimao, iuniætio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja øuti steøi ime kakvo imaju samo najveøi na zemlji.9 Ja øu odrediti mjesto svojem narodu Izraelu iondje ga posaditi da mirno prebiva na svom mjestui da se viæe ne uznemiruje. Silnici ga neøe viæe mu-çiti kao prije.10 Od onoga vremena, kad sam postavio sucenad svojim narodom Izraelom, ponizit øu sve tvojeneprijatelje, i javljam ti da øe ti Gospodin sagraditikuøu.11 Kad se jedanput navræe tvoji dani i ti poçineækod svojih otaca, odredit øu potomstvo tvoje, jed-noga od tvojih sinova tvojim nasljednikom i njemuøu utvrditi njegovo kraljevstvo.12 On øe mi onda sagraditi kuøu, i ja øu uçvrstitinjegovo prijestolje za sva vremena.

13 Ja øu mu biti otac, a on neka mi bude sin! Nikadamu neøu uskratiti svoju naklonost, kako sam je us-kratio njegovu prethodniku.14 Zauvijek øu ga postaviti nad svojom kuøom isvojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje øe tvrdostajati zauvijek.’�”15 Natan je svim ovim rijeçima i po svoj ovoj objavibio govorio Davidu.16 Onda je otiæao kralj David, pao pred Gospodi-nom i pomolio se: “Tko sam ja, Gospodine, o Boœemoj? Æto je moja kuøa da si me doveo do ovdje?17 I to je joæ bilo premalo pred tobom, o Boœe! Ti sidapaçe kuøi svojega sluge dao obeøanja zadaleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao svelikim çovjekom, Gospodine, Boœe moj!18 Æto øe ti joæ reøi David o slavi kojom si obasuosvojega slugu? Ta ti znaæ svojega slugu.19 Gospodine, zbog svojega sluge i po svojemsrcu uçinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovosjajno.20 Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebenema Boga po svemu æto smo çuli svojim uæima.21 Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izraelov narod,zbog kojega je Bog doæao da ga iskupi sebi zanarod, da pribavi tebi ime velikim i çudesnim djeli-ma i da ispred tvojega naroda, æto si ga izbavio izEgipta, protjerao druge narode.22 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vre-mena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihovBog!23 Pa daj, Gospodine, da se obeøanje æto si ga daosvojem sluzi i njegovoj kuøi ispuni za sva vremena,i uçini æto si obrekao!24 Neka bude utvråeno da tvoje ime bude uz-veliçano zauvijek, govoreøi: ‘Gospodin vojska jestBog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kuøa tvojegasluge Davida stajat øe pred tobom.’25 Jer ti si, Boœe moj, objavio svojem sluzi da øeæmu sagraditi kuøu. Zato se tvoj sluga usudio tebiupraviti ovu molitvu.26 Tako, Gospodine, ti si Bog, jer si svojem sluziuçinio ovo sjajno obeøanje.27 Budi sada voljan i blagoslovi kuøu svojegasluge da stoji pred tobom zauvijek, jer æto ti blago-sloviæ, Gospodine, blagoslovljeno je zauvijek!”

18 Dogodilo se poslije toga pobijedio je David Filistejce i podjarmio ih, te i Gat i køeri njego-ve uzeo iz filistejskih ruku.2 Nadalje pobio Moabce. Tako su postali MoabciDavidu podloœni i morali su plaøati danak.3 David je pobijedio i Hadadezera, sobskogakralja, koja leœi u pravcu prema Hamatu, kad seovaj spremio da utvrdi svoju vlast na Eufratu.4 Od njega je David uzeo tisuøu bojnih kola, sedamtisuøa konjanika i dvadeset tisuøa pjeæaka. Svekonje dao je David ohromiti, ostavio samo tolikokoliko je bilo potrebno za stotinu bojnih kola.5 Kad su Sirijci od Damaska doæli u pomoø sob-skom kralju Hadadezeru, pobio David dvadeset idvije tisuøe Sirijaca.6 Potom je David namjestio namjesnika u Siriji odDamaska, i Sirijci su postali podloœni Davidu i ob-vezani na danak. Tako je pomagao Gospodin Da-vidu u svemu æto bi poduzimao.7 David je zaplijenio zlatne ætitove æto su ih imalesluge Hadadezerove, i donio ih u Jeruzalem.8 U Tibhatu i Kunu, Hadadezerovim gradovima,zaplijenio je David vrlo mnogo mjedi, od çega jeSalomon dao napraviti mjedeno more, stupove imjedeno posuåe.9 Kad je Tou, hamatski kralj, doznao da je David

2341 Ljetopisipobio svu vojsku kralja sobskoga, Hadadezera10 poslao on svojega sina Adorama kralju Daviduda ga pozdravi i sreøu mu zaœeli æto se borio protivHadadezera i pobijedio ga. A Hadadezer je bioratni protivnik Touov. On je donio sobom svakoja-kih predmeta od srebra, zlata i mjedi.11 I to je David kralj posvetio Gospodinu zajednosa srebrom i zlatom æto je uzeo od svih naroda, odEdomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Ama-leçana.12 Abiæaj, sin Serujin, pobio osamnaest tisuøaEdomaca u Slanoj dolini.13 On je namjestio u Edomu namjesnike, i savEdom bio je podloœan Davidu. Tako je pomagaoGospodin Davidu u svemu æto bi poduzimao.14 I David je vladao nad svim Izraelom i davaosvemu svojem narodu pravdu i pravicu.15 Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, sinSerujin; Joæafat, sin Ahiludov bio je peçatnik.16 sveøenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Abi-melek, sin Abiatarov. Æavæa je bio drœavni pisar.17 Zapovjednik nad Keretejcima i Peletejcima bioje Benaja, sin Jehojadov. Davidovi sinovi su biliprvi iza kralja.

19 Poslije toga umro je Nahaæ, amonski kralj. Njegov sin je uzaæao namjesto njega na pr-ijestolje.2 David je pomislio: “Imat øu prijateljske odnose sHanunom, sinom Nahaæovim, jer je i njegov otacstajao sa mnom u dobrom dogovoru.” I tako poslaoDavid poslanike i dao mu izreøi svoju suøut zbognjegova oca. Kad su Davidovi poslanici su doæliHanunu u zemlju Amonaca, da mu izreknu suøut.3 Glavari Amonaca rekli su Hanunu: “Misliæ li daDavid hoøe poçastiti tvojega oca kad ti æalje posla-nike da te utjeæe? Dapaçe njegovi poslanici doælisu k tebi samo zato da razgledaju zemlju, da jeuhode i onda opustoæe.”4 Onda je dao Hanun Davidove poslanike uhvatiti,obrijati ih i odsjeøi im haljine dopola sve do bokova,i tako ih otpremio.5 Kad su to javili Davidu, poslao im u susret glas-nike, jer su ljudi bili teæko pogråeni. Kralj im poruçi:“Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada;onda doåite kuøi!”6 Kad su Amonci uvidjeli da su se omrazili s Davi-dom, poslali su Hanun i Amonci tisuøu talenatasrebra da unajme bojna kola i konjanike od Sirijacau Mezopotamiji i od Sirijaca u Maaki i Sobi.7 Oni su unajmili trideset i dvije tisuøe bojnih kola,uz to kralja od Maake s njegovom vojskom. Ovi sudoæli i utaborili se pred Medebom. I Amonci skupilise iz svojih gradova i izaæli u boj.8 Çim to doçuo David, poslao je Joaba sa svomvojskom, samih hrabrih ratnika.9 Amonci su izaæli i postavili se pred gradom u bojnired. Kraljevi, koji su bili doæli, uzeli su mjesto za seu polju.10 Kad je vidio Joab da mu prijeti napadaj sprijedai straga, izabrao sebi najodabranije Izraelove si-nove i namjestio se prema Sirijcima.11 Ostatak vojske predao svojem bratu Abiæaju dase namjeste prema Amonovim sinovima.12 On je rekao: “Ako Sirijci budu jaçi od mene,moraæ mi doøi u pomoø. Ako li Amonci budu jaçi odtebe, ja øu doøi tebi u pomoø.13 Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i zagradove svojega Boga. Gospodin neka uçini ætomu se çini dobro!”14 I kad Joab s çetama, kojima je zapovjedao, iza-æao da udari na Sirijce, a oni su pobjegli ispred

njega.15 Çim su Amonci vidjeli da su Sirijci nagnuli u bi-jeg, dali su se i oni u bijeg ispred njegova brataAbiæaja i povukli se u grad. Nato se Joab vratio kuøiu Jeruzalem.16 Kad su vidjeli Sirijci da su ih Izraelovi sinovipotukli, poslali su poslanike, te su doveli Sirijcepreko rijeke, Æofak, vojskovoåa Hadadezerov,imao je vrhovno zapovjedniætvo.17 Kada su to javili Davidu, podigao on sveIzraelce, preæao preko Jordana, poæao je protivnjih i svrstao se prema njima. I kad se David biopostavio prema Sirijcima za boj, i pobili su se oni snjim.18 Ali Sirijci su morali nagnuti u bijeg ispred Izrae-laca. David je uniætio Sirijcima sedam tisuøa bo-raca bojnih kola i çetrdeset tisuøa pjeæaka, ivojskovoåu Æofaka pogubio.19 Kad su vidjeli podanici Hadadezerovi da su ihrazbili Izraelovi sinovi, zakljuçili su mir s Davidom ipokorili mu se. A Sirijci su se çuvali da ubuduøeviæe ne pomaœu Amonovim sinovima.

20 Dogodilo se iduøe godine u vrijeme kad kra- ljevi obiçno idu u rat, poveo Joab vojsku uboj i opustoæio zemlju Amonaca. Onda otiæao i op-koli Rabu, a David je ostao u Jeruzalemu. Kad jeJoab bio osvojio i razorio Rabu.2 Onda je uzeo David njihovu kralju krunu s glave,koja je imala prema procjeni vrijednost od jednogtalenta na zlatu i na dragom kamenju æto je bilo unjoj, i pristajala je Davidovoj glavi. On je odnio izgrada vrlo bogat plijen.3 Narod koji je stanovao u njemu, dao je odvesti,staviti ga na pile, na œeljezne brane i sjekire. Takoisto je uçinio David sa svim ostalim gradovimaAmonaca. Onda se vratio David sa svom vojskomu Jeruzalem.4 Potom je u Gezeru opet doælo do boja s Filiste-jcima. Pritom Huæanin Sibekaj ubio Sipaja, koji jepripadao rodu divova. Tako su bili oni pokoreni.5 Kad je onda opet doælo do boja s Filistejcima,ubio je Elhanan, sin Jairov, Lahmija, brata Golijataiz Gitejca, çije je koplje bilo kao vratilo.6 Opet je doælo do boja kod Gata, a tu je bio jedançovjek gorostas, koji je imao æest prsta na rukamai æest prsta na nogama, svega dvadeset i çetiri. I onje pripadao rodu divova.7 Kad je on pogrdio Izraelove sinove, ubio ga Jo-natan, sin Æimea, brata Davidova.8 To su bili potomci divova u Gatu i pali su od Davi-dove ruke i njegovih slugu.

21 Sotona je ustao protiv Izraela i navratio Da- vida, da broji Izraelove sinove.2 I tako je zapovjedio David Joabu i vojskovoåa-ma: “Idite, izbrojte Izraelove sinove od Beer-Æebedo Dana, pa mi javite da znam njihov broj!”3 Ali Joab je rekao: “Gospodin neka bi dao da tvojnarod, koliko ga je sada, bude joæ stotinu puta to-liki. A oni su svi, moj gospodaru i kralju, tebi pod-loœni, mojem gospodaru. Zaæto moj gospodartakvo æto hoøe? Zaæto da se okrivi Izrael takvimgrijehom?”4 Ali je kraljeva zapovijed primorala Joaba. I takose Joab podignuo na put i obiæao sav Izrael i opetse vratio u Jeruzalem.5 Onda je Joab priopøio Davidu broj popisanoganaroda. I bilo je svega Izraelova naroda milijun istotinu tisuøa teæko naoruœanih ljudi , a naroda Ju-dina çetiri stotine i sedamdeset tisuøa ljudi teækonaoruœanih.

235 1 Ljetopisi6 Plemena Levijeva i Benjaminova nije bio s njimaizbrojio, jer je Joabu bila mrska kraljeva zapovijed.7 Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato je udarioIzraela.8 David se doduæe bio pomolio Bogu: “Teæko samsagrijeæio æto sam to uçinio, ali oduzmi svojemsluzi krivnju njegovih zlodjela, jer sam bio posvezaslijepljen!”9 A Gospodin je zapovjedio Gadu, vidiocu Davido-vu:10 “Idi i kaœi Davidu: ‘Ovako govori Gospodin:Troje ti predlaœem; izaberi si jedno od toga, da tiuçinim!’ ”11 Gad je poæao k Davidu i navijestio mu: “Ovakogovori Gospodin: ‘Biraj sebi,12 ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega pred svo-jim neprijateljima, a pritom da te stigne maç tvojihneprijatelja, ili tri dana maç Gospodinov, kuga uzemlji, a pritom da anåeo Gospodinov ubija posvim Izraelovim krajevima. Sad promisli æto øu od-govoriti onomu koji me poslao!’ ”13 David je odgovorio Gadu: “U velikoj sam muci .Radije øu pasti u ruke Gospodinove, jer je njegovomilosråe veliko, a u ruke ljudima ne bih htio pasti.”14 Tako je pustio Gospodin kugu na Izraela, te jepomrlo Izraelaca sedamdeset tisuøa ljudi.15 I Bog je poslao anåela u Jeruzalem da ga uniæti.Kad je on ubijao u njemu, pogledao je Gospodin nanjega, i saœalilo mu se zbog zla. Zato je zapovjedioanåelu koji je ubijao: “Dosta je sada, povuci natragsvoju ruku!” Anåeo Gospodinov je upravo stajaokod gumna Jebusejca Ornana.16 Kad je David podigao svoje oçi, vidio anåelaGospodinova gdje stoji izmeåu zemlje i neba, uruci mu goli maç, ispruœen protiv Jeruzalema.Onda su pali David i starjeæine niçice na svoje lice,odjeveni u kostrijet.17 I David se pomolio Bogu: “Ja sam koji je zapo-vjedio brojenje naroda. Ja sam, koji je sagrijeæio izlo uçinio. A ove ovce æto su one uçinile? Paokreni, Gospodine, Boœe moj, svoju ruku na menei na obitelj moju, ali ne na svoj narod ovim po-morom!”18 Onda je zapovjedio anåeo Gospodinov Gaduda rekne Davidu neka bi David iziæao gore podiøiœrtvenik Gospodinu na gumnu Jebusejca Ornana.19 David je izaæao na zapovijed Gadovu, koju muje ovaj bio upravio u Ime Gospodinovo.20 I Ornan, kad se okrenuo, vidio anåela pa sesakrili on i njegova çetiri sina. Ornan je upravovræio pæenicu.21 Onda je David poæao k Ornanu. Kad je Ornanpogledao i vidio kralja, izaæao je s gumna i pokloniose pred Davidom licem do zemlje.22 David je rekao Ornanu: “Daj mi to gumno dapodignem na njemu œrtvenik Gospodinu! Za novcekoliko vrijedi daj mi ga; da se pomor ukloni od naro-da!”23 Ornan je odgovorio Davidu: “Uzmi ga sebi! Mojgospodar i kralj neka çini æto mu je drago! Evo,dajem ti i volove za œrtve paljenice i sve vræeøesprave za drva i pæenicu za prinos; sve ti to daru-jem.”24 A kralj David je rekao Ornanu: “Ne, ja øu tosamo kupiti za novce koliko vrijedi, jer neøu to ætoje tvoje prinositi Gospodinu ni prinositi œrtvepaljenice koje me niæta ne koætaju.”25 I David je dao Ornanu za ono mjesto æeststotina æekela zlata.26 David podigao ondje œrtvenik Gospodinu i pri-neo œrtve paljenice i œrtve mirotvorne. Kad je priz-vao Gospodina, odgovorio mu On ognjem koji je

spustio s neba na œrtvenik za œrtve paljenice.27 A anåelu je zapovjedio Gospodin, da zatakneopet svoj maç u korice.28 Kad je onda David vidio da ga je Gospodin us-liæao na gumnu Jebusejca Ornana, prineo je ondjeœrtve.29 Gospodinov æator koji je bio Mojsije napravio upustinji i œrtvenik za œrtve paljenice bili su u onovrijeme na uzvisini u Gibeonu.30 A David se nije usudi viæe iøi ondje k njemu, daçasti Boga, jer se bio prestraæio maça anåela Go-spodinova.

22 Nato je David rekao: “Ovo ovdje ne bude kuøa Boga, Gospodina, i ovo je œrtvenik zaœrtve paljenice Izraela.”2 Potom je David zapovjedio da se skupe stranci uzemlji Izraelovoj, i odredio kamenare koji øe klesatikamen za gradnju Boœjega doma.3 I David je pripravio mnogo œeljeza za çavle zakrila vrata i za sastavke, tako isto mjedi toliko da senije moglo mjeriti.4 Isto tako cedrovih drva bez broja, jer su Sidonci iTirci dovozili Davidu mnogo cedrova drva.5 David je u sebi mislio: “Moj sin Salomon mlad jei njeœan, a dom koji treba podignuti Gospodinumora biti vrlo velik za slavu i çast po svim zemlja-ma. Zato øu mu veø sada pripraviti æto treba.” I takoje pripravio David, joæ prije svoje smrti, velikumnoœinu graåe.6 Nato je dozvao svojega sina Salomona i zapo-vjedio mu da sagradi dom Gospodinu, Bogu Izra-elovu.7 David je rekao Salomonu: “Moj sine, ja sam bionaumio sagraditi dom Imenu Gospodina, svojegaBoga.8 Ali mi je doæla rijeç Gospodinova: ‘Mnogo si krviprolio i velike si ratove vodio. Ne smijeæ ti sagraditidom mojem Imenu, jer si mnogo krvi prolio na ze-mlju preda mnom.9 Ali eto, sin ti se rodio, i on øe biti çovjek mira, i jaøu mu pribaviti mir od svih njegovih neprijateljaunaokolo. Ta njegovo je ime Salomon. Mir i pokojdat øu Izraelu u njegove dane.10 On øe sagraditi dom mojem Imenu. On øe mi bitisin, a ja øu mu biti otac. Njegovo kraljevsko prijes-tolje utvrdit øu zauvijek nad Izraelom.’11 I sada, moj sine, neka bude Gospodin s tobom,da ti uspije sagraditi dom Gospodina, tvojegaBoga, kako ti je obeøao!12 I neka ti Gospodin, kad te postavi nad Izraelom,dade razum i mudrost da drœiæ zakon Gospodina,svojega Boga!13 Onda øe ti to uspjeti ako briœno uzdrœiæ zakonei pravne propise koje je Gospodin zapovjedio Izra-elovim sinovima preko Mojsija. Budi snaœan i hra-bar, ne boj se i ne straæi se!14 Evo, u svoj nevolji svojoj pripravio sam za Go-spodinov dom stotinu tisuøa talenata zlata i milijuntalenata srebra, uz to mjedi i œeljeza æto se nemoœe izmjeriti, toliko ga ima. I za drvo i kamen po-brinuo sam se, a ti øeæ pridodati joæ viæe.15 A imaæ mnogo i poslenika, kamenara, zidara idrvodjelja, onda ljudi bez broja vjeætih svakomuposlu.16 U zlatu, srebru, mjedi i œeljezu, bez broja. Prih-vati se posla! Gospodin neka je s tobom!”17 Onda je David zapovjedio svim Izraelovimglavarima da pomaœu njegovu sinu Salomonu:18 “Nije li bio s vama Gospodin, vaæ Bog, i nije livam dao mir odasvuda? On je dao u moje rukeprijaænje stanovnike ove zemlje. Sad je zemlja

2361 Ljetopisipokorena Gospodinu i njegovu narodu.19 Pa upravite sad srce i pamet na to da vjernosluœite Gospodinu, svojem Bogu! Poåite na posaoi sagradite svetiæte, Gospodina, Boga, da semogne unijeti Gospodinova ækrinja i sveto Boœjeposuåe u dom, koji øe se sagraditi Imenu Gospodi-novu!”

23 Kad je David bio star i sit œivota, postavio je svojega sina Salomona kraljem nad Izra-elom.2 I skupio sve glavare Izraelove i sveøenike i Lev-ite.3 Leviti su bili izbrojeni od trideset godina naviæe,bilo je muækaraca na broj trideset i osam tisuøaljudi.4 David je odredio: “Od ovih imaju dvadeset i çetiritisuøe sluœiti u Gospodinovu domu. Æest tisuøa bitøe upravitelji i suci,5 çetiri tisuøe vratari, i çetiri tisuøe hvalit øe Gospo-dina uz glazbala koja sam dao napraviti za davatislavu.”6 Onda ih David razdijelio u redove po Levijevimsinovima Geræonu, Kohatu i Merariju.7 Geræonovim sinovima pripadali su Ladan i Æimej.8 Ladanovi sinovi bili su: prvi Jehiel onda Zetam iJoel, skupa tri.9 Æimejevi sinovi bili su: Æelomit, Haziel i Haran,skupa tri. To su bili obiteljski glavari Ladanovaca.10 Daljnji Æimejevi sinovi bili su: Jahat, Zina, Jeuæi Berija. To su bili Æimejevi sinovi, svega çetiri.11 Jahat je bio prvi, Zina drugi. Jeuæ i Berija nisuimali mnogo djece. Zato su tvorili samo jednuotaçku kuøu.12 Kohatovi sinovi bili su: Amram, Ishar, Hebron iUziel, skupa çetiri.13 Amramovi sinovi bili su: Aron i Mojsije. Aron biodvojen i sa svojim sinovima dovijeka posveøenza najsvetije stvari, da vjeçno pred Gospodinomprinose miomirisni k∑d, da mu sluœe i da u njegovoIme blagoslivljaju.14 A Mojsije je bio Boœji çovjek; njegovi sinovi bilisu ubrojeni u Levijevo pleme.15 Mojsijevi sinovi bili su: Geræom i Eliezer.16 Geræonov sin bio je Æebuel, prvi.17 Eliezerov sin bio je Rehabja, prvi. Drugih sinovanije imao Eliezer, ali su se Rehabjini sinovi veomaumnoœili.18 Isharov sin bio je Æelomit, prvi.19 Hebronovi sinovi bili su: Jerija, prvi, Amarijadrugi, Jahaziel treøi, Jekamam çetvrti.20 Uzielovi sinovi bili su: Mika, glavar, Jeæija drugi.21 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Muæi. Mahlijevisinovi bili su: Eleazar i Kiæ.22 Eleazar je umro, a nije ostavio iza sebe sinova;imao je samo køeri.23 Muæijevi sinovi bili su: Mahli, Eder i Jerimot,skupa tri.24 To su bili, po svojim rodovima poredani, Leviti,obiteljski glavari, koji su bili izbrojeni po broju im-ena s glave na glavu, koji su bili zaposleni kod slu-œbe u Gospodinovu domu, od dvadeset godinanaviæe.25 Jer je David pomislio: “Gospodin, Bog Izraelov,dao je mir svojem narodu. Sad øe zauvijek stano-vati u Jeruzalemu.”26 Pa tako i Leviti nisu viæe trebali nositi sveti æatori sve za njegovu sluœbu potrebno posuåe.27 Jer po posljednjim zapovijedima Davidovim bilisu Leviti izbrojeni od dvadeset godina naviæe.28 Njihova uredovna duœnost bila je sad u tom dapomaœu Aronovim potomcima kod sluœbe u Go-

spodinovu domu kao nadzornici nad predvorjima idvoranama i da drœe u çistoøi sve svete stvari i darade oko sluœbe u Boœjemu domu.29 Osim toga imali su brigu oko kruhova prika-zivanja i oko braæna za prinose i oko beskvasnihkolaça, oko tavica i oko svega æto se peçe, i okosvakoga utega i mjere.30 I morali su svako jutro pristupiti da obavemolitve hvale i zahvale u çast Gospodinu, i takouveçer.31 I morali su sluœiti kad se god prinose œrtvepaljenice Gospodinu, na Subotnje dane, mjesecemlaåake i svetkovine, u broju po svojoj uredbi, uvi-jek pred Gospodinom.32 Tako su imali sluœbu obavljati u æatoru sastankai sluœbu u svetom mjestu i sluœbu da pomognu Ar-onovim sinovima, svojom braøom, kod njihovaposla u Gospodinovu domu.

24 Ovo su redovi Aronovih sinova. Aronovi si- novi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.2 Nadab i Abihu su umrli prije svojega oca, a nisuostavili iza sebe sinova. Zato su imali sveøeniçkusluœbu samo Eleazar i Itamar.3 I David ih razdijelio: Sadoka od Eleazarovih sino-va i Ahimeleka od Itamarovih sinova po njihovuredu u njihovoj sluœbi.4 A jer se naælo da su Eleazarovi sinovi imali viæeobiteljskih glavara, negoli Itamarovi sinovi, zato suih razdijelili tako da je na Eleazarove sinove oçin-ske kuøe doælo æesnaest, a na Itamarove sinoveosam obiteljskih glavara.5 A razdijelili su ih œdrijebom, i jedne i druge, jer jebilo glavara svetinje i glavara Boœjih, i meåu Elea-zarovim sinovima i meåu Itamarovim sinovima.6 Æemaja, sin Netanelov, pisar meåu Levitima,popisao ih u nazoçnosti kralja i glavara i sveøenikaSadoka i Ahimeleka, sina Abiatarova, i obiteljskihglavara sveøenika i Levita. Po jedna obitelj bila jeizabrana za Eleazara i po jedna za Itamara.7 Prvi œdrijeb je pao na Jehojariba, drugi na Jedaja,8 treøi na Harima, çetvrti na Seorima,9 peti na Malkiju, æesti na Mijamina,10 sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,11 deveti na Jeæuu, deseti na Æekaniju,12 jedanaesti na Elijaæiba, dvanaesti na Jakima.13 trinaesti na Hupu, çetrnaesti na Jeæebaba,14 petnaesti na Bilgu, æesnaesti na Imera,15 sedamnaesti na Hezira, osamnaesti naHapisesa,16 devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,17 dvadeset prvi na Jakina, dvadeset drugi naGamula,18 dvadeset treøi na Delaju, dvadeset çetvrti naMaazju.19 To je bio njihov red za njihovu sluœbu, kojim biulazili u Gospodinov dom po uredbi izdanoj od nji-hova oca Arona, kako mu je zapovjedio Gospodin,Bog Izraelov.20 A ostali Levijevi sinovi, od Amramovih sinova:Æubael i od Æubaelovih sinova Jehdeja.21 Od Rehabjinih sinova prvi Jiæija.22 Od Isharovaca Æelomot; od Æelomotovih sino-va Jahat.23 Hebronovi sinovi bili su: Jerija, drugi Amarija,treøi Jahaziel, çetvrti Jekaman.24 Uzielovi sinovi bili su: Mika, od Mikinih sinovaÆamir.25 Brat Mikin bio je Jiæija; od Jiæijinih sinova Zaha-rija.26 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Muæi, potomcinjegova sina Jaazije.

237 1 Ljetopisi27 Merarijevi sinovi od njegova sina Jaazije bili su:Æoham, Zakur i Ibri.28 Od Mahlija Eleazar. Ovaj nije imao sinova,29 Od Kiæa, sin Kiæov, Jerahmeel.30 Muæijevi sinovi bili su: Mahli, Eder i Jerimot. Tosu bili Levijevi sinovi po svojim rodovima.31 I oni su bacili œdrijeb kao njihova braøa, Aronovisinovi, u nazoçnosti kralja Davida, Sadoka iAhimeleka i obiteljskih glavara sveøenika i Levita,i to obiteljski glavari kao i njihova mlaåa braøa.

25 Nadalje, odvojio je David u druætvu sa zapo- vjednicima vojske od Asafovih sinova, He-manovih sinova i Jedutunovih sinova one koji øese baviti svetom glazbom uz citare, harfe i cim-bala. Popis onih kojima je bila povjerena ovasluœba, ovo je:2 Od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija iAsarela, Asafovi sinovi, da pomaœu Asafu, komu jepo zapovijedi kraljevoj bila povjerena svetaglazba.3 Od Jedutuna: Jedutunovi sinovi Gedalija, Zeri,Jeæaja, Æimej, Haæabja i Matitja, skupa æest, dapomaœu svojega oca Jedutuna, koji je prorokovaouz citare, hvalio slavio Gospodina.4 Od Hemana: Hemanovi sinovi bili su: Bukija,Matanija, Uziel, Æebuel, Jerimot, Hananija, Ha-nani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Joæbekaæa,Maloti, Hotir, Mahaziot.5 Svi ovi bili su sinovi Hemana, vidioca kraljeva uboœanskim stvarima. Da uzvisi njegovu moø, Bogje bio dao Hemanu çetrnaest sinova i tri køeri.6 Ovi su svi bili po kraljevoj uredbi zaposlenisluœbom u Boœjemu domu, da pomaœu svojimoçevima Asafu, Jedutunu i Hemanu kod pjevanjau Gospodinovu domu uz cimbala, harfe i citare.7 Bilo ih je na broj dvjesta i osamdeset i osamskupa s njihovom braøom, koji su bili u pjesmamaGospodinovim dobro izvjeœbani i vjeæti.8 I bacili su œdrijeb, da odrede red u sluœbi, mlaåikao i stariji, uçitelji skupa s uçenicima.9 Pao je od Asafa prvi œdrijeb na Josipa, drugi naGedaliju s braøom i njegovim sinovima, skupadvanaest;10 treøi na Zakura s njegovom sinovima i braøom,skupa dvanaest;11 çetvrti na Jizrija s njegovom sinovima i njego-vom braøom, skupa dvanaest;12 peti na Netaniju s njegovom sinovima i njego-vom braøom, skupa dvanaest;13 æesti na Bukiju s njegovom sinovima i njegovombraøom, skupa dvanaest;14 sedmi na Jeæarelu s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;15 osmi na Jeæaju s njegovom sinovima i njego-vom braøom, skupa dvanaest;16 deveti na Mataniju s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;17 deseti na Æimeju s njegovom sinovima i njego-vom braøom, skupa dvanaest;18 jedanaesti na Azarela s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;19 dvanaesti na Haæabju s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;20 trinaesti na Æubaela s njegovom sinovima i nje-govom braøom, skupa dvanaest;21 çetrnaesti na Matitju s njegovom sinovima i nje-govom braøom, skupa dvanaest;22 petnaesti na Jerimota s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;23 æesnaesti na Hananiju s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;

24 sedamnaesti na Joæbekaæa s njegovom sinovi-ma i njegovom braøom, skupa dvanaest;25 osamnaesti na Hananija s njegovom sinovimai njegovom braøom, skupa dvanaest;26 devetnaesti na Malotija s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;27 dvadeseti na Elijatu s njegovom sinovima i nje-govom braøom, skupa dvanaest;28 dvadeset prvi na Hotira s njegovom sinovima injegovom braøom, skupa dvanaest;29 dvadeset drugi na Gidaltija s njegovom sinovi-ma i njegovom braøom, skupa dvanaest;30 dvadeset treøi na Mahaziota s njegovom sinovi-ma i njegovom braøom, skupa dvanaest;31 dvadeset çetvrti na Romamti-Ezera sa sinovi-ma i njegovom braøom, skupa dvanaest.

26 Redovi vratara od Korahovih sinova bili su: Meæelemja, sin Korahov, izmeåu Asafovihsinova.2 Meæelemjini sinovi bili su: Zaharija, prvoroåe-nac, Jediael drugi, Zebadija treøi, Jatniel çetvrti,3 Elam peti, Johanan æesti, Elijehonaj sedmi.4 Obed-Edomovi sinovi bili su: Æemaja, prvoroåe-nac, Jozabad drugi, Joah treøi, Sakar çetvrti, Neta-nel peti,5 Amiel æesti, Isakar sedmi, Peuletaj osmi. Takoga je bio blagoslovio Bog.6 I njegovu sinu Æemaji bili se rodili sinovi, koji supostali obiteljski glavari, jer su bili sposobni ljudi.7 Æemajini sinovi bili su: Otni, Rafael, Obed, Elza-bad i njegova braøa, vrlo sposobni ljudi, Elihu iSemakija.8 Ovi svi su bili Obed-Edomovi sinovi, oni i njihovisinovi i braøa bili su sposobni ljudi, marljivi za slu-œbu; æezdeset i dva od Obed-Edoma.9 I Meæelemja je imao sinova i braøe, sposobnihljudi; skupa osamnaest.10 Hosini sinovi koji su pripadali Merarijevih sino-va, bili su Æimri, glavar–premda nije bio prvoroåe-nac, bio ga je njegov otac postavio za glavara–11 Hilkija drugi, Tebalija treøi, Zaharija çetvrti. Svihsinova i braøe Hosine bilo je trinaest.12 Ovim redovima vratara, i to obiteljskimglavarima, dopali su isto tako kao njihovoj braøisluœbeni poslovi u sluœbi Gospodinova doma.13 I po obiteljima, za mlaåe kao i za starije, bacili suœdrijeb za pojedina vrata.14 Pao je œdrijeb za istoçnu stranu na Æelemju. I zanjegova sina Zahariju, mudroga savjetnika, bacilisu œdrijeb, i njegov œdrijeb je pao na sjevernustranu,15 za Obed-Edoma na juœnu stranu i za njegovesinove na riznicu.16 Za Æupima i Hosu na zapadnu stranu kod vrataÆaleket na cesti æto se penje gore, jedna straœa uzdrugu.17 Na istoçnoj strani bilo je æest Levita, na sjever-noj strani svaki dan çetiri, na juœnoj strani svaki dançetiri, kod riznice po dva.18 Kod prigradnje na zapadnoj strani çetiri zacestu, i dvije za prigradnju.19 To su bili redovi vratara meåu Korahovim sino-vima i Merarijevim sinovima.20 Njihovi braøa, Leviti, imali su nadzor nad bla-gom Boœjega doma i nad blagom od svetih darova.21 Potomci Ladanovi, to jest potomci Geræonovihsinova, koji potjeçu od Ladana, obiteljski glavariLadana, sina Geræonova Jehieli.22 Potomci Jehielovi, Zetam i njegov brat Joel,imali su odgovornost nad blagom u Gospodinovudomu.

2381 Ljetopisi23 Od Amramovih sinova, Isharovih sinova,Hebronovih sinova i Uzielovih sinova,24 Æubael, sin Geræoma, sina Mojsijeva, vrhovninadzornik nad blagom.25 Braøa po Eliezeru bili su sin Rehabja, njegov sinIzaija, njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegovsin Æelomit.26 Ovaj Æelomit i njegova braøa vodili su nadzornad svim blagom od svetih darova æto su ih biliposvetili kralj David i obiteljski glavari i tisuønici istotnici i vojskovoåe.27 Oni su ih bili posvetili od ratnoga plijena za opre-mati Gospodinov dom.28 I sve æto su bili posvetili vidjelac Samuel i Saul,sin Kiæov, i Abner, sin Nerov, i Joab, sin Serujin, isve drugo posveøeno stajalo je pod nadzoromÆelomita i njegove braøe.29 Od Isharovih sinova bili su Konanija i njegovisinovi namjeæteni kao upravitelji i suci za vanjskeposlove u Izraelu.30 Od Hebronovih sinova Haæabja i njegovabraøa, sposobni ljudi, tisuøu i sedam stotina nabroj, bili su postavljeni nad upravom Izraela za-padno od Jordana za–sve poslove Gospodinovei za sluœbu kraljevu.31 Hebronovim sinovima pripadao je Jerija, glavarrodovima i obiteljima Hebronovih sinova. U çetr-desetoj godini vladanja Davidova potraœili su ih inaælo se meåu njima u Jazeru u Gileadu sposob-nih ljudi.32 Njegovu braøu, sposobne ljude, dvije tisuøe isedam stotina obiteljskih glavara, postavio kraljDavid nad Rubenovim i Gadovim sinovima i polo-vicom plemena Manasehova, za sve posloveBoœje i kraljeve.

27 Ovo je popis izraelskih obiteljskih glavara i tisuønika i stotnika i çinovnika, koji su sluœilikralju u svim poslovima vojnih odjeljenja, koji sudolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, svakogamjeseca u godini. Svaki je odjel brojio dvadeset içetiri tisuøe ljudi.2 Nad prvim odjelom, u prvom mjesecu bio jeJaæobam, sin Zabdielov. U njegovu odjelu bilo jedvadeset i çetiri tisuøe ljudi.3 On je pripadao potomcima Peresovim i bio jevrhovni vojskovoåa nad svim zapovjednicima zaprvi mjesec.4 Nad odjelom drugoga mjeseca bio je Dodaj,Ahoæanin, i to nad svojim odjelom i nad odjelomvladara Miklota. U njegovu odjelu bilo je dvadeseti çetiri tisuøe ljudi.5 Treøi zapovjednik vojske za treøi mjesec bio jeglavar Benaja, sin sveøenika Jehojade. U njegovuodjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.6 Ovaj Benaja bio je junak meåu tridesetoricom inad tridesetoricom. Na çelu njegova odjela stajaoje njegov sin Amizabad.7 Çetvrti zapovjednik, za çetvrti mjesec, bio je Jo-abov brat Asahel i za njim njegov sin Zebadija Unjegovu odjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.8 Peti zapovjednik, za peti mjesec, bio je glavarÆamhut, Izrahejin. U njegovu odjelu bilo je dvade-set i çetiri tisuøe ljudi.9 Æesti zapovjednik, za æesti mjesec, bio je Ira, sinIkeæov, iz Tekoe. U njegovu odjelu bilo je dvadeseti çetiri tisuøe ljudi.10 Sedmi zapovjednik, za sedmi mjesec, bio jeHeles, Pelonjanin, od Efraimovih sinova. U njego-vu odjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.11 Osmi zapovjednik, za osmi mjesec, bio jeHuæatejac Sibekaj, od Zarhijevaca. U njegovu

odjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.12 Deveti zapovjednik, za deveti mjesec, bio jeAbiezer iz Anatota, od Benjaminovih sinova. U nje-govu odjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.13 Deseti zapovjednik, za deseti mjesec, bio jeMaharaj iz Netofe, od Zarhijevaca. U njegovuodjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.14 Jedanaest zapovjednika, za jedanaestimjesec, bio je Benaja iz Piratona, od Efraimovihsinova. U njegovu odjelu bilo je dvadeset i çetiritisuøe ljudi.15 Dvanaesti zapovjednik, za dvanaesti mjesec,bio je Heldaj iz Netofe, od Otnielovih sinova. U nje-govu odjelu bilo je dvadeset i çetiri tisuøe ljudi.16 Glavari Izraelovih plemena bili su kod Ruben-ovih sinova poglavar Eliezer, sin Zikrijev; kodSimeonovih sinova Æefatija, sin Maakin;17 kod Levijevih sinova Haæabja, sin Kemuelov;kod Aronovih sinova Sadok;18 kod Judinih sinova Elihu, brat Davidov; kodIsakarovih sinova Omri, sin Mihaelov;19 kod Zebulunovih sinova Iæmaja, sin Obadijin;kod Naftalijevih sinova Jerimot sin Azrielov;20 kod Efraimovih sinova Hoæea, sin Azazjin; kodpolovice plemena Manasehova Joel, sin Pedajin;21 kod polovice plemena Manasehova u GileaduIdo, sin Zaharijin; kod Benjaminovih sinovaJaasiel, sin Abnerov;22 kod Danovih sinova Azarel, sin Jerohamov. Tosu bili poglavari Izraelovih plemena.23 David nije dao brojiti one koji su bili ispoddvadeset godina, jer je bio Gospodin obeøao da øeumnoœiti Izraela kao zvijezde na nebesima.24 Joab, sin Serujin, bio je poçeo popis naroda, aliga nije dovræio jer je bio doæao na Izraela gnjevBoœji. Zato taj broj nije bio unesen u knjigu povijestikralja Davida.25 Nad kraljevim blagom vodio je nadzor Az-mavet, sin Adielov, a nad posjedima po zemlji, pogradovima, selima i kulama Jonatan, sin Uzijin.26 Nad ratarima, koji su obraåivali zemlju, vodio jenadzor Ezri, sin Kelubov;27 nad vinogradima Æimej, iz Rame, nad pravljen-jem vina Zabdi, Æifmejac;28 nad maslinicima i smokvama u nizini Hanan,Gederanin; nad posudama za ulje Joaæ;29 nad govedima æto su pasla u æaronskoj ravnici,Æitraj, Æaronjanin; nad govedima u dolinama Æa-fat, sin Adlajev;30 nad devama Obil, Iæmaelac; nad magarcimaJehdeja, Meronoøanin;31 nad ovcama Jaziz, Hagerejin. Svi ovi bili suupravitelji imetka koji je posjedovao kralj David.32 Jonatan, stric Davidov, mudar i vjeæt çovjek, bioje savjetnik. Jehiel, sin Hakmonijev, bio je odgo-jitelj kraljevih sinova.33 Ahitofel je bio kraljevski savjetnik, i Huæaj, Arki-janin, kraljev prijatelj.34 Poslije Ahitofela bio je Jehojada, sin Benajin, iAbiatar. Joab je bio kraljev vojskovoåa.

28 David je skupi u Jeruzalemu sve odliçn Izra- elove sinove, naime, plemenske glavare,glavare redova koji su stajali u kraljevoj sluœbi, ti-suønike i stotnike, upravitelje svega imanja i blagakraljeva i njegovih sinova i dvorane, junake i sveljude valjane ratnike.2 Onda se podigao kralj sa svojega sjedala i rekao:“Çujte me, moja braøo i moj narode! Ja sam biosam naumio sagraditi dom za ækrinju Gospodino-va zavjeta i za podnoœje nogama naæega Boga. Jasam uçinio i pripravio za gradnju.

239 1 Ljetopisi3 Ali mi je Bog rekao: ‘Neøeæ ti graditi kuøe mojemImenu, jer si ratnik i krv si prolijevao.’4 Mene je Gospodin, Bog Izraelov, bio izabrao izcijele kuøe mojega oca da budem kralj nad Izra-elom dovijeka, jer Judu izabrao za vladara i u ple-menu Judinu kuøu mojega oca, i naåe za dobro, daizmeåu sinova mojega oca uçini mene kraljem nadsvim Izraelom.5 A izmeåu svih mojih sinova–jer Gospodin mi jedao mnogo sinova–izabrao mojega sina Salo-mona da zasjedne na prijestolje kraljevstva Gos-podinova nad Izraelom.6 On mi je rekao: ‘Tvoj sin Salomon sagradit øemoju kuøu i moje trijemove, jer sam njega izabraosebi za sina, njemu øu biti otac.7 Zauvijek øu podignuti njegovo kraljevstvo, akoovako, kako je to danas, bude postojan u tom, daizvræuje moje zapovijedi i zakone.’8 I sada opominjem vas pred oçima svega Izraela,pred zajednicom Gospodinovom i pred uæima na-æega Boga: drœite briœno sve zapovijedi Gospodi-na, svojega Boga, da ostanete u posjedu ovelijepe zemlje i da je ostavite u baætinu svojim po-tomcima za sva vremena!9 A ti, moj sine Salomone, drœi se s Bogom svojegaoca i sluœi mu cijelim srcem i dragovoljnom duæom,jer Gospodin ispituje sva srca i zna svaku pomisaoi œelju! Ako ga budeæ traœio, on øe dati da ga naåeæ.Ako li ga ostaviæ, odbacit øe te zauvijek.10 Pa vidi sada da te je Gospodin izabrao da musagradiæ kuøu za Svetinju–poåi odvaœno naposao!”11 Potom je David predao svojem sinu Salomonusliku trijema i njegovih prostorija, riznica, gornjihsoba i unutraænjih prostorija i prostora za pomiriliæte;12 tako isto sliku svega æto je smislio: sliku trije-mova u Gospodinovu domu i soba unaokolo, slikuriznica Boœjega doma i riznica za posveøene daro-ve;13 nadalje, za redove sveøeniçke i levitske i zaposluœne poslove u Gospodinovu domu i za sveposuåe za sluœbu u Gospodinovu domu.14 Zlata mu predao toliko koliko je trebalo za svakupojedinu posudu u sluœbi Boœjoj, tako isto srebraza sve srebrno posuåe;15 nadalje, koliko mu je trebalo novaca za svje-tiljke zlatne i za njihove svjetiljke zlatne, poodreåenoj teœini njihovoj; isto tako koliko mu jetrebalo srebra za razne srebrne svjetiljke i svje-tiljke prema njihovoj teœini i potrebi;16 nadalje, koliko mu je trebalo zlata za stoloveprikaznih kruhova, za svaki pojedini stol, i srebroza srebrne stolove;17 çistoga zlata za vilice, ækropionice i kotliøe, zarazne zlatne vrçeve, po njihovoj vrijednosti, i zarazne srebrne vrçeve, po njihovoj teœini;18 nadalje, çistoga zlata za kadioni œrtvenik, poteœini. I sliku kola mu preda, naime, kola zlatnih ke-rubina, koji raæirenim krilima prekrivaju ækrinju Go-spodinova zavjeta.19 “O svemu tomu,” rekao je David, “o svim rado-vima za izvedbu te graåevne osnove pouçio me jeGospodin pismom iz svoje ruke.”20 Onda je rekao David svojem sinu Salomonu:“Budi snaœan i hrabar, ne boj se i ne straæi se, jerGospodin Bog, moj Bog, bit øe s tobom. On te neøeostaviti ni napustiti dok se ne dovræe svi radovi zasluœbu u Gospodinovu domu.21 Veø su spremni sveøeniçki redovi i levitski zasvu sluœbu u Boœjemu domu. Imaæ uza se za svakiposao ljude voljne i vjeæte svakoj sluœbi. I glavari isav narod stoje ti uvijek na sluœbi.”

29 Nadalje kralj David je rekao svemu zboru: “Moj sin Salomon, koga je sam Bog izabrao,joæ je mlad i njeœan, a djelo je veliko, jer nije za ço-vjeka odreåen ovaj dom nego za Gospodina Boga.2 I ja svom svojom snagom pripravio sam za domsvojega Boga zlata za zlatne posude, srebra zasrebrne, mjedi za mjedene, œeljeza za œeljezne idrva za drvene, kamena oniksova i crnosjajna iæarolika kamenja za okvire i drugoga dragoga ka-menja svake vrste i mramora izobilje.3 I joæ iz ljubavi prema domu mojega Boga, povrhtoga ono æto imam u vlastitom posjedu zlata i sre-bra dat øu, osim svega toga æto sam veø pripravioza sveti dom mojega Boga:4 tri tisuøe zlatnih talenata od ofirskoga zlata i se-dam tisuøa talenata çistoga srebra, da se tim ob-loœe zidovi prostorija doma,5 i za zlatno i srebrno posuåe svake vrste i za sveradove umjetniçkih ruku. Ima li joæ tko danas spre-man koji dar darovati za Gospodina?”6 Onda su darovali dragovoljno obiteljski glavari,glavari Izraelovih plemena, tisuønici i stotnici i çi-novnici u sluœbi kraljevoj.7 Oni su dali za gradnju Boœjega doma pet tisuøatalenata zlata, deset tisuøa drahmi, deset tisuøatalenata srebra, osamnaest tisuøa talenata mjedi istotinu tisuøa talenata œeljeza.8 Tko je imao dragoga kamenja, predao ga zablago Gospodinova doma Geræonovcu Jehielu.9 Narod se radovao dragovoljnim darovima, jer supoboœnim srcem dragovoljno prinosili Gospodinusvoje darove. I kralj David veoma se radovao.10 I blagoslovio je David Gospodina pred svomzajednicom. David je molio: “Blagoslovljen nekasi, Gospodine, Boœe oca Izraela, od vijeka do vi-jeka!11 Tvoja je, Gospodine, veliçina, moø, slava, hvalai veliçanstvo, jer tvoje je sve na nebu i na zemlji.Tvoje je kraljevstvo, gospodstvo, i ti se uzdiœeækao Gospodin nada sve.12 Bogatstvo i çast dolaze od tebe, i ti si vladar nadsvim. U tvojoj je ruci snaga i moø i u tvojoj je vlastida uçiniæ velikim i moønim koga god hoøeæ.13 I zahvaljujemo ti, Boœe naæ, i çastimo tvojeslavno Ime.14 A tko sam ja i æto je moj narod da smo mogli utakvoj mnoœini prinijeti svojih darova? Ne, od tebedolazi sve i iz tvoje ruke darovali smo tebi.15 Ta mi smo samo doæljaci i gosti pred tobom kaosvi naæi oçevi: kao sjena dani su naæega œivota nazemlji i bez nadanja.16 Gospodine, Boœe naæ, sve ovo blago koje smopripravili da ti sagradim dom za tvoje sveto Ime,dolazi iz tvoje ruke, i sve je to tvoje.17 Ali ja znam, Boœe moj, da ti ispitujeæ srca i davoliæ iskrenost. I tako ja sam sve ovo darovaoiskrenim srcem i s radoæøu vidio sam kako ti je ovajtvoj narod darivao darove.18 Gospodine, Boœe naæih otaca Abrahama, Izakai Izraela, uzdrœi uvijek u srcu svojega naroda takvomiæljenje i takvu volju i upravljaj njihovo srce k sebi!19 Podaj mojem sinu Salomonu posluæno srce dadrœi tvoje zapovijedi, tvoje uredbe i zakone i da çinisve to i sagradi sjajni dom, koji sam pripravio!”20 Onda je David rekao cijeloj zajednici: “Bla-goslovite Gospodina, svojega Boga!” I sav je zborblagoslivljao Gospodina, Boga svojih otaca. Onisu se poklonili i bacili se niçice pred Gospodinom ipred kraljem.21 Zaklali su Gospodinu œrtve i drugo jutro prinijelisu Gospodinu œrtve paljenice: tisuøu junaca, tisu-øu ovnova, tisuøu janjaca s njihovim naljevima,

2401 Ljetopisiosim toga œrtava zaklanica mnogo za sav Izraelovnarod.22 Jeli su i pili su onaj dan pred Gospodinom uvelikoj radosti. Onda su postavili Salomona, sinaDavidova, po drugi put kraljem i pomazali su njegaGospodinu za vladara, a Sadoka za sveøenika.23 Tako je sjedio Salomon kao kralj na prijestoljuGospodinovu, na mjesto svojega oca Davida, iimao je sreøu, i sav ga je Izrael sluæao.24 Svi glavari i junaci i svi sinovi kralja Davida pod-loœili se kralju Salomonu.25 Gospodin je dao te je Salomon doæao do veomavisoka ugleda kod svega Izraela i udijeli mu takosjajno kraljevanje kako to nije bio imao prije njegani jedan kralj nad Izraelom.

26 David, sin Jesejev, bio je vladao nad svim Izra-elom.27 A vremena za koje je bio kralj nad Izraelom biloje çetrdeset godina. U Hebronu je vladao sedamgodina, u Jeruzalemu trideset i tri godine.28 On je umro u visokoj starosti, bogat danima œiv-ota, imovinom i çaæøu. Njegov sin Salomon je kra-ljevao namjesto njega.29 Djela kralja Davida, prijaænja i posljednja, za-pisana su u povijesti vidioca Samuela i u povijestiproroka Natana i u povijesti vidioca Gada,30 sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim pob-jedama i dogaåajima æto su proæli preko njega iIzraela i preko svih drugih zemaljskih kraljevsta-va.

Druga knjiga Ljetopisa

1 Kad se Salomon, sin Davidov, bio uçvrstio u svojoj vlasti, Gospodin, njegov Bog, bio je snjim i veoma ga uzvisio.2 Onda je dozvao Salomon k sebi sav Izraelovnarod s tisuønicima i stotnicima, sa sucima i svimglavarima svega Izraela, s obiteljskim glavarima.3 Onda je Salomon u pratnji cijele narodnezajednice otiæao na visinu u Gibeonu; jer se ondjenalazio æator sastanka Boœjega, koji je Mojsije,sluga Gospodinov, bio napravio u pustinji.4 A Boœju ækrinju David je bio prenio iz Kirjat-Jearima na mjesto koje mu je David bio pripremio.U Jeruzalemu, naime, bio mu je dao razapetiæator.5 Œrtvenik mjedeni, koji je bio napravio Bezaleel,sin Urijev, unuk Hurov, bio je ondje pred svetimstanom Gospodinovim. Salomon mu se snarodom poklonio.6 Onda je ondje Salomon œrtvovao na mjedenomœrtveniku, koji je bio pred Gospodinom i pripadaoæatoru sastanka Gospodinova, i prineo na njemutisuøu œrtava paljenica.7 Noøu potom javio se Bog Salomonu i rekao mu:“Zatraœi æto da ti dadem!”8 Salomon je odgovorio Bogu: “Ti si mojem ocuDavidu iskazivao veliku naklonost i mene si uçiniokraljem mjesto njega.9 Neka bi se sad ipak, Gospodine i Boœe, ispunilotvoje obeøanje æto si ga rekao mojem ocu Davidu!Ti si me uçinio kraljem nad narodom koji jemnogobrojan kao prah na zemlji.10 Zato daj mi mudrost i znanje da vodim taj narodu svakom poloœaju, jer tko bi inaçe mogao vladatiovim tvojim mnogobrojnim narodom?”11 Bog je odgovorio Salomonu: “Jer si to zamolio,a nisi molio bogatstva, blaga i slave, ni smrti svojihneprijatelja, ni duga œivota, nego si sebi zaprosiomudrost i znanje da bi mogao mojim narodom, nadkojim sam te postavio kraljem,12 zato, daje ti se mudrost i znanje; i dat øu ti ibogatstva, blaga i slave kakve prije tebe nije imaoni jedan kralj, niti øe imati poslije tebe.”13 Nato se vratio Salomon s visine u Gibeonu, odæatora sastanka u Jeruzalem i vladao je ondje nadIzraelom.14 Salomon je skupio sebi i mnogobrojna bojnakola i konjanike. Imao je tisuøu i çetiri stotine bojnihkola i dvanaest tisuøa konjanika. Njih je smjestio ukolskim gradovima i kod kralja u Jeruzalemu.

15 Kralj je uçinio da je bilo u Jeruzalemu srebra izlata tako mnogo kao kamenja, a cedara takomnogo kao dudova æto rastu u nizini.16 Konja koje je imao Salomon bili su uvezeni izEgipta i Keve; kraljevi trgovci su ih kupovali potekuøoj cijeni.17 Tako da su jedna bojna kola kod izvoza izEgipta koætala po æest stotina æekela srebra, a konjpo stotinu i pedeset. I izvozili su ih preko svojihtrgovaca svim hitejskim i sirijskim kraljevima.

2 Salomon je odluçio, sagraditi dom Imenu Go- spodinovu i kraljevski dvor sebi samomu.2 I odbrojio je Salomon sedamdeset tisuøanositelja i osamdeset tisuøa kamenolomaca u gorii tri tisuøe i æest stotina nadzornika nad njima.3 Tada je Salomon poruçio tirskom kralju Hiramu:“Ti si mojem ocu Davidu iskazao dobrotu da mupoæaljeæ cedrova drva, te je mogao sebi za stansagraditi dvor.4 Gle, namjeravam sagraditi dom Imenu Gospodi-na, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se k∑di prednjim mirisnim kadom, da se postavljaju redovitokruhovi prikazivanja, i da se svako jutro i veçer, naSubotnje dane, mjesece mlaåake i Gospodinovesveçanosti, naæega Boga, prinosu œrtve paljenice,kako je to propis u Izraelu za vjeçna vremena.5 Dom, koji øu graditi, bit øe velik, jer je naæ Bogveøi od svih bogova.6 Ali tko moœe njemu sagraditi dom kad ga nebo inajviæa nebesa ne mogu obuhvatiti? Tko sam ja dabih mu mogao sagraditi dom, osim da se samopred njim spali œrtva?7 Pa poæalji mi sad çovjeka vjeæta radovima uzlatu, srebru, mjedi, œeljezu, modrom ljubiçastom igrimiznom predivu! On ima i u tom biti vjeæt zaposao u rezbariji i raditi s vjeætim ljudima koje imamkod sebe u Judeji i u Jeruzalemu i koje je veøpripremio moj otac David.8 Poæalji mi i cedrova drva, çempresa i sandalo-vine s Lebanona, jer znam da tvoji ljudi znaju sjeøidrva na Lebanonu; i evo, moje øe sluge raditi zaje-dno s tvojima.9 Mora se, naime, meni pripraviti veoma mnogodrva, jer kuøa koju øu graditi bit øe velika i predivna.10 Evo, poslenicima koji øe sjeøi drva, tvojim lju-dima za njihovu hranu dat øu dvadeset tisuøa korapæenice, dvadeset tisuøa kora jeçma, dvadeset ti-suøa bata vina i dvadeset tisuøa bata ulja.”

241 2 Ljetopisi11 Hiram, tirski kralj, poslao je Salomonu ovaj pis-meni odgovor: “Jer Gospodin ljubi svoj narod, zatote postavio kraljem nad njim.”12 I Hiram je nastavio: “Neka je blagoslovljen Go-spodin, Bog Izraelov, koji je stvorio nebo i zemlju,koju je dao kralju Davidu sina nadarena mudroæøu,umom i znanjem, koji øe graditi dom Gospodinu isebi kraljevski dvor.13 I sada ti æaljem çovjeka mudra i u umjetnostivjeæta majstora Hurama,14 sina neke Danovke. Njegov je otac bio Tirac.On se razumije u radove u zlatu, srebru, mjedi,œeljezu, kamenu, drvu, modrom i ljubiçastom i gri-miznom predivu i prepredenom lanu. On moœeurezati rezbariju svake vrste i izvesti svaki umjet-niçki rad æto mu se dao, u druætvu s tvojim umjet-nicima i s umjetnicima mojega gospodara, tvojegaoca Davida.15 Neka, dakle, moj gospodar poæalje pæenicu,jeçam, ulje i vino svojim slugama, kako je obeøao!16 A mi øemo nasjeøi stabala na Lebanonu kolikotrebaæ, i dovesti ih u splavovima na moru u Jopu. Tiih onda daj odnijeti u Jeruzalem!”17 Onda je Salomon prebrojio sve strance u Izra-elu po popisu koji je bio uçinio njegov otac David.Bilo ih je stotinu i pedeset i tri tisuøe i æest stotina.18 Od njih je odredio sedamdeset tisuøa zanositelje, osamdeset tisuøa za kamenolomce ugori i tri tisuøe i æest stotina za nadzornike koji øeljude dizati na posao.

3 Nato je poçeo Salomon graditi dom Gospodi- nov u Jeruzalemu na brdu Moriju, gdje jenjegov otac, David imao viåenje, na mjestu koje jebio za to odredio David, na gumnu Jebusejca Orn-ana.2 Drugoga dana drugoga mjeseca u çetvrtoj godinisvojega vladanja on je poçeo graditi.3 Ove mjere postavio je Salomon za temelj kodgradnje Boœjega doma: duœina je bila æezdeset la-kata po staroj mjeri, a æirina dvadeset lakata.4 Trijem pred svetiætem æirinom cijele kuøe bio jedvadeset lakata dug i stotinu i dvadeset lakata vi-sok. Dao ga u unutraænjosti obloœiti çistim zlatom.5 Veliki prostor prekrije çempresovim daskama,obloœio ga çistim zlatom i odozgor napravio palmei cvjetne lance.6 I obloœio je dom, i nakitio ga dragim kamenjem; azlato je bilo zlato iz Parvaima.7 Tako je obloœio dom zlatom, grede, pragove, zi-dove i vrata i dao na zidovima urezati kerubine.8 Onda je dao napraviti Nasvetije Mjesto. Duœinanjegova bila je prema æirini doma dvadeset lakata,isto tako æirina dvadeset lakata. Obloœio ga çistimzlatom u vrijednosti od æest stotina talenata.9 Vrijednost çavala bila je pedeset æekela zlata; igornje sobe obloœio je zlatom.10 U unutraænjosti Najsvetijeg Mjesta dao je na-praviti, u kiparskom radu, dva kerubina i obloœio ihzlatom.11 Krila kerubina imala su duœinu od dvadeset la-kata; pet lakata dugo krilo jednoga kerubina doti-calo je zid doma, i drugo isto tako pet lakata dugokrilo doticalo je krilo drugoga kerubina.12 Tako je isto dopiralo jedno pet lakata dugo krilodrugoga kerubina do zida prostora i drugo pet la-kata dugo krilo do krila prvoga kerubina.13 Krila tim kerubinima bila su raæirena na dvade-set lakata. Oni su stajali uspravno na nogama, alice im je bilo okrenuto prema glavnomu prostoru.14 Zavjese pred njima napravio je od modrog i lju-biçastog, i od grimiznog prediva i prepredenog

lana i po njemu su bili izvezeni kerubini.15 Pred domom je napravio dva stupa, trideset ipet lakata duga, oglavlje odozgor na njima imalo jepet lakata.16 Onda je napravio lance cvjetne kao u domu istaviti ih odozgor na stupove; i dao je napraviti sto-tinu mogranja i objesiti ih na lance.17 Stupove je postavio pred domom, jedan sdesne strane, a drugi s lijeve, onoga zdesna naz-vao Jakin, a onoga slijeva Boaz.

4 Onda je napravio œrtvenik od mjedi, dvadeset lakata dug, dvadeset lakata æirok i deset laka-ta visok.2 Onda je postavio mjedeno more, deset lakatabilo mu je od jednoga kraja do drugoga, unaokolookruglo i pet lakata visoko, a mjereno vrpcom odtrideset lakata u opsegu.3 Ispod njega bili su volovski likovi sve unaokolo,po deset ih je bilo na jednom laktu, te su okruœivalimore, u dva reda salivenih s morem.4 Stajalo je na dvanaest volova. Tri su bila okre-nuta sjever, tri na zapad, tri na jug i tri na istok.More je stajalo odozgor nad njima, a straœnjastrana svih volova bila je okrenuta unutra.5 Debljina mu je bila jedna podlanica, rub mu je biosliçan ljiljanu kao kraj u çaæe, a primalo je dvije tis-uøe bata.6 Dalje je napravio deset umivaonica, i stavio je pets desne strane, a pet s lijeve za pranje. U njima sepralo i ono æto bi se prinosilo kao œrtva paljenica; amore je sluœilo sveøenicima za njihovo pranje.7 I napravio je deset zlatnih svjetiljaka po pro-pisima koji su vrijedili za njih, i postavio ih u dom:pet s desne strane, a pet s lijeve.8 Dalje je napravio deset stolova i namjestio ih udomu, pet s desne strane, a pet s lijeve. I napravioje stotinu zdjelica od zlata.9 Onda je napravio veliki sveøeniçki trijem; trijem ivrata za veliki trijem i mjeåu obloœio vrata.10 More je namjestio s desne strane, na jugoistok.11 Onda je Hiram napravio lonce, lopate i zdjelice.Tako je Hiram dovræio radove, koje je morao izra-diti kralju Salomonu za Boœji dom:12 dva stupa i dva okrugla oglavlja koja su bilaodozgor na stupovima, obje pletenice da pokrivajudva oglavlja navrh stupova;13 çetiri stotine mogranja za obje pletenice, dvareda mogranja za svaku pletenicu da pokrivajuoba okrugla oglavlja navrh stupova;14 uz to deset podnoœja i deset umivaonica napodnoœjima;15 nadalje more i pod njim dvanaest volova;16 i lonce, lopate i vilice i sav pribor za njih od ug-laåene mjedi, napravio je majstor Hiram kraljuSalomonu za Gospodinov dom.17 Kralj ih dao ih saliti u jordanskoj ravnici uglinenim kalupima, izmeåu Sukota i Zereda.18 Salomon je dao napraviti sve ovo posuåa vrlomnogo da teœina mjedi nije bila utvråena.19 Onda je dao Salomon napraviti sve posuåekoje se upotrebljavalo u Boœjemu domu: zlatni œr-tvenik, stolove za prikazne kruhove;20 Svjetiljke sa œiæcima njihovim od çistoga zlata,koji su se po propisu morali gorjeti pred unutraæn-jim svetiætem.21 I zlatne cvjetove, œiœke i usekaçe, i to od çistogazlata;22 noœeve, ækropionice, maæice i kadionice od çis-toga zlata. I unutraænja dvokrilna vrata doma naulazu u Najsvetije Mjesto i dvokrilna vrata doma naulazu u glavni prostor bila su od zlata.

2422 Ljetopisi

5 Tako su bili svræeni svi radovi, koje je dao kralj Salomon obaviti za Gospodinov dom. Salo-mon je unio posveøene darove svojega oca Davi-da: srebro i zlato i posuåe i stavio u riznicu Boœjegadoma.2 Onda je Salomon skupio Izraelove starjeæine isve plemenske glavare, glavare rodova Izraelovihsinova, u Jeruzalem, da se prenese ækrinja Go-spodinova zavjeta iz grada Davidova, to jestSiona.3 I tako su se skupili kod kralja svi Izraelovi ljudi nasvetkovinu æto je u sedmom mjesecu.4 Tako se sastale sve starjeæine Izraelove, i Levitisu podigli ækrinju.5 Onda su prenijeli ækrinju, æator sastanka i svesveto posuåe koje je bilo u æatoru. Sveøenici iLeviti su ga prenijeli.6 Pritom su œrtvovali kralj Salomon i sva Izraelovazajednica, koja se bila naæla kod njega pred ækrin-jom, toliko ovaca i goveda da ih se zbog njihovamnoætva nije moglo izbrojiti niti procijeniti.7 Onda su sveøenici unijeli ækrinju Gospodinovazavjeta na njegovo mjesto u unutraænjem svetiætudoma, u Najsvetije Mjesto, pod krila kerubina.8 Kerubini su drœali krila raæirena nad mjestomgdje je stajala ækrinja. Tako su kerubini prekriliækrinju i njegove motke.9 Motke su bile tako duge, da su se krajevi motkiækrinje vidjeli sa svetoga mjesta pred unutraænjimsvetiætem, ali se izvana nisu vidjeli. Ostali su ondjedo danaænjega dana.10 U ækrinji su bile samo dvije kamene ploçe, kojeje bio u nju stavio Mojsije na Horebu, kad je Gospo-din napravio savez sa Izraelovim sinovima, poætosu izaæli iz egipatske zemlje.11 I dogodilo se, kad su svi sveøenici napustili Na-jsvetije Mjesto. Svi sveøenici, koji su se naæli, bilisu se posvetili bez obzira na redove,12 svi levitski pjevaçi, Asaf, Heman, Jedutun uzsvoje sinove i sudruge stajali su odjeveni u prepre-deni lan s cimbalima, harfama i citarama istoçnood œrtvenika i s njima stotinu i dvadeset sveøenikakoji su trubili u trube.13 I dogodilo se, kad su trubaçi i pjevaçi u isto vri-jeme i jednim glasom poçeli slaviti Gospodina ihvaliti ga, i çim su odjeknule trube i cimbala i ostalaglazbala hvalospjev Gospodinu, govoreøi: “Jer jedobrostiv i vjeçno traje njegova milost”, oblakomse napunio Gospodinov dom,14 tako da sveøenici nisu mogli zbog oblaka pris-tupiti da vræe svoju sluœbu, jer je slava Gospodino-va napunila Boœji dom.

6 Onda je rekao Salomon: “Gospodin je rekao da øe stanovati u tamnom oblaku.2 A ja sam ti sagradio uzviæen dom, mjesto za tebeda u njemu prebivaæ zauvijek.”3 Onda se kralj okrenuo i blagoslovio svu izraelskuzajednicu, dok je sva izraelska zajednica stajala.4 On je rekao: “Blagoslovljen neka je Gospodin,Bog Izraelov, koji je ispunio obeøanje koje je svo-jim ustima dao mojem ocu Davidu, kad je rekao:5 ‘Od vremena kad sam izveo svoj narod iz Egipta,nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova ple-mena da se ondje sagradi dom u kojem bi preb-ivalo Ime moje, i nikoga nisam izabrao da bi vladaomojim narodom Izraelom.6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu prebivaIme moje i odabrao Davida da zapovjeda mojemnarodu Izraelu.’7 I bio je doduæe naumio moj otac David sagraditidom Imenu Gospodina, Boga Izraelova.

8 Ali je Gospodin rekao mojem ocu Davidu: ‘Da sinamislio sagraditi dom mojem Imenu, dobro siuçinio æto si to naumio.9 Ali ti neøeæ sagraditi taj dom nego tvoj sin koji øeti se roditi, on øe sagraditi dom mojem Imenu.’10 I eto Gospodin je ispunio obeøanje koje je dao,ja sam stupio na mjesto svojega oca Davida i sjeosam na prijestolje Izraelovo, kako je to obeøaoGospodin, i sagradio sam dom Imenu Gospodina,Boga Izraelova.11 Ja sam ondje namjestio ækrinju u kojoj je Go-spodinov zavjet koji je napravio sa Izraelovim sino-vima.”12 Potom je stupio Salomon pred svom Izraelo-vom zajednicom pred Gospodinov œrtvenik iraæirio svoje ruke.13 Salomon je, naime, bio dao napraviti podnoœjeod mjedi i stavio ga nasred trijema doma, pet laka-ta dugo, pet æiroko i tri visoko. I stao na njega i kle-knuo na koljena pred svom Izraelovomzajednicom, raæirio svoje ruke prema nebu,14 I pomolio se: “Gospodine, Boœe Izraelov! NemaBoga u nebu gore i na zemlji dolje kao ti: koji çuvasavez i milost sa svojim slugama, koji hodaju predtobom svim svojim srcem.15 Ti si svojem sluzi, mojem ocu Davidu, ispunioæto si mu bio obeøao; i æto si obrekao svojim us-tima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.16 A sada, Gospodine, Boœe Izraelov, odrœi svo-jem sluzi, mojem ocu Davidu, i obeøanje æto si muga dao kad si rekao: ‘Neøe ti nikada nestati çovjekakoji bi sjedio na Izraelovu prijestolju! Samo morajutvoji potomci ponaæanje svoje tako urediti da budepo mojem zakonu kao æto si ti hodio preda mnom.’17 Sada, dakle, Gospodine, Boœe Izraelov, daj dase obistini obeøanje tvoje æto si ga dao svojemsluzi Davidu!18 A hoøe li doista Bog stanovati na zemlji meåuljudima? Eto, nebo i najviæa nebesa ne mogu teobuhvatiti–koliko manje ovaj dom koji sam sagra-dio!19 Ali obazri se na molitvu svojega sluge i nanjegov vapaj, Gospodine, Boœe moj: çuj zaziv imolitvu koju upravlja tebi tvoj sluga!20 Daj da tvoje oçi budu otvorene nad ovom do-mom dan i noø, nad mjestom za koje si obeøao:‘Moje øe ime ondje stanovati!’ Çuj molitvu koju øena ovom mjestu obavljati tvoj sluga!21 Çuj vapaj svojega sluge i svojega narodaIzraela kad god se mole na ovom mjestu, usliæaj gana mjestu gdje sjediæ na prijestolju, u nebu, usliæajga i oprosti!22 Ako netko sagrijeæi protiv svojega bliœnjega injemu se zapovjedi zakletva kojom øe se zakleti, ion se pokaœe sa zakletvom pred tvojim œrtvenikomu ovoj kuøi,23 onda ti çuj s neba i prihvati i pribavi pravicu svo-jim slugama. Krivca osudi obraøajuøi njegovadjela na njegovu glavu, a neduœnoga oslobodipostupajuøi s njim po njegovoj pravednosti!24 Ako tvoj narod Izrael bude potuçen od neprija-telja, jer je sagrijeæio protiv tebe, ali se opet obratik tebi i slavi tvoje Ime i u ovoj se kuøi moli i vapije ktebi,25 onda ti çuj to s nebesa, oprosti grijehe svojemnarodu Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju sidao njihovim oçevima!26 Ako bi se zatvorilo nebo tako da ne pada kiæa,jer su sagrijeæili protiv tebe, i oni se mole na ovommjestu i slave tvoje Ime i obrate se od svojih grije-ha, jer si ih ponizio,27 onda ti çuj to s neba, oprosti grijehe svojim slu-

243 2 Ljetopisigama i svojem narodu Izraelu, upravi ih na praviput kojim øe iøi, i pusti kiæu na svoju zemlju, koju sidao svojem narodu u baætinu!28 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suæai snijet, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pri-tisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodikakvo god zlo ili bolest:29 svaku molitvu, svaki vapaj æto onda koji god ilisav tvoj narod Izrael izgovori, ako svaki osjeøa bolu svojem srcu i raæiri ruke prema ovom domu,30 onda çuj s neba s mjesta gdje sjediæ na prijesto-lju i oprosti i podaj svakomu po svemu njegovu œiv-otu, jer ti znaæ njegovo srce, jer ti jedini prozireæsrce sve çovjeçje djece,31 da te se uvijek boje i hodaju tvojim putovima,dokle god œivu u zemlji koju si dao naæim oçevima.32 Ali i strancu koji ne pripada tvojemu naroduIzraelu, nego je doæao iz daleke zemlje zbog tvo-jega svetog Imena i zbog tvoje jake miæice i tvojepodignute ruke— kad on onda doåe i pomoli se uovom domu,33 onda ga ti çuj s neba s mjesta gdje sjediæ naprijestolju i uçini sve za æto te zaziva stranac, da svinarodi na zemlji upoznaju tvoje Ime, da te ætuju kaotvoj narod Izrael i da doznaju da je ovaj dom kojisam ti sagradio, nazvan po tvojem Imenu!34 Ako tvoj narod iziåe na vojsku protiv svojih ne-prijatelja putom kojim ga poæaljeæ i pomoli se tebiokrenuti prema ovomu gradu, koji si izabrao, i pre-ma ovomu domu, koji sam sagradio tvojem Imenu,35 onda ti çuj s neba njegovu molitvu i njegov vapaji podaj mu pobjedu!36 Ako su sagrijeæili protiv tebe–jer nema çovjekakoji ne grijeæi–i ti se rasrdiæ na njih i predaæ ih ne-prijatelju, tako da ih njihovi tlaçitelji zarobe iodvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizo,37 i ako onda oni doåu k sebi u zemlji gdje su zar-obljeni, te se obrate i zavapiju k tebi u zemlji svoje-ga ropstva i priznaju: ‘Sagrijeæili smo i zlo smouçinili, bezboœni smo bili;’38 ako se, dakle, svim svojim srcem i svom svojomduæom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, kojisu ih odveli, i pomole se okrenuti prema zemlji kojusi dao njihovim oçevima, prema gradu koji si iza-brao, i prema domu koji sam sagradio tvojem Im-enu,39 onda ti usliæaj njihovu molitvu i njihov vapaj sneba s mjesta gdje sjediæ na prijestolju, i pribavi impravicu! Oprosti onda svojem narodu æto je sagri-jeæio protiv tebe.40 Tako, Boœe moj, neka budu tvoje oçi otvorene itvoje uæi prignute na molitvu na ovom mjestu.41 I tako, o Gospodine, Boœe moj, podigni seprema svojem poçivaliætu, ti sam i ækrinja tvojesile! Neka su tvoji sveøenici, Gospodine, Boœemoj, odjeveni u spasenje, i tvoji poboœnici neka serazvesele u sreøi!42 Gospodine, Boœe moj, nemoj okrenuti lice odsvojega pomazanika; spomeni se onih milosti kojesi dao svojem sluzi Davidu!’ ”

7 Kad svræi Salomon molitvu, siæao je oganj s neba i spalio œrtvu paljenicu i œrtve zaklanice, islava Gospodinova je napunila dom.2 Sveøenici nisu viæe mogli stupiti u Gospodinovdom, jer je slava Gospodinova napunila Gospodi-nov dom.3 Kad su svi Izraelovi sinovi vidjeli kako je oganj islava Gospodinova siæla na dom, prignuli su selicem k zemlji na kameni pod, poklonili su se Gos-podinu i slavili su ga, govoreøi: “Dobrostiv je on ivjeçno traje njegova milost.”

4 Onda su prinijeli kralj i sav narod œrtve zaklanicepred Gospodinom.5 Kralj Salomon œrtvova tu kao œrtvu zaklanicudvadeset i dvije tisuøe volova i stotinu i dvadesettisuøa ovaca. Tako su posvetili Boœji dom kralj i savnarod.6 Sveøenici su stajali na svojim mjestima, tako istoLeviti s glazbalima Gospodinovim, koja je bio daonapraviti kralj David da pjevaju Gospodinu hval-ospjev “Vjeçno traje njegova dobrota,” kad god muje David dao pjevati hvalu sluœbom njihovom asveøenici trubili u trube pred njima, sav je Izraelstajao.7 I srednji dio trijema pred domom Gospodinovimposveti Salomon, jer je ondje prineo œrtve paljen-ice i pretilinu od œrtava mirotvornih. Na œrtvenikmjedeni koji je bio dao napraviti Salomon, nisumogle stati œrtve paljenice i prinosi i pretilina.8 Tako onda Salomon proslavio svetkovinu se-dam dana i sav Izrael s njim, skup velik, od ulaskau Hamat do potoka egipatskoga.9 U osmi dan odrœali su sveçanu skupætinu, jer suposvetu œrtvenika bili obavljali sedam dana. Sve-çana gozba je trajala sedam dana.10 Dvadeset treøega dana sedmoga mjeseca ot-pusti on narod njihovim kuøama, a bili su radosni idobre volje zbog svega dobra koje je bio Gospodiniskazao Davidu, Salomonu i svojem narodu Izra-elu.11 Tako je Salomon bio dovræio Gospodinov domi kraljevski dvor i sve priveo kraju æto je htio izvestiu Gospodinovu domu i u svojem dvoru.12 Onda je Gospodin govorio noøu Salomonu,govoreøi mu: “Usliæao sam tvoju molitvu i izabraosam to mjesto da mi bude mjesto za œrtve.13 Ako zatvorim nebo tako da ne pada kiæa, ili akopoæaljem skakavce da popasu zemlju, ili ako pus-tim kugu meåu svoj narod,14 i onda se moj narod, koji je nazvan po mojemImenu, ponizi i pomoli se i potraœi Ime moje i pov-rati se od svojih zlih putova, onda øu ih ja usliæati unebu, oprostit øu im njihove grijehe i spasit øu nji-hovu zemlju.15 Moje oçi bit øe sad otvorene i moje uæi pripazitøe na molitvu na tom mjestu.16 Izabrao sam, eto, taj dom i posvetio ga, da Imemoje tu uvijek prebiva i moje oçi i moje srce tu øedovijeka boraviti.17 I ako ti uzideæ preda mnom onako kako je iæaotvoj otac David tako da çiniæ sve æto sam ti zapovje-dio, i drœiæ moje zakone i pravne propise,18 onda øu prijestolje kraljevstva tvojega utvrditi,kako sam obeøao tvojem ocu Davidu kad samrekao: ‘Nikada ti neøe nestati çovjeka koji vladanad Izraelom.’19 Ali ako se vi odvratite od mene i ne uzdrœitemojih zapovijedi i uredaba na koje sam vas obve-zao, nego sluœite drugim bogovima i njima se klan-jate,20 onda øu odstraniti Izraela iz zemlje koju sam imdao, i dom æto sam ga posvetio svojem Imenu od-bacit øu od svojega lica, i uçinit øu od njega ruglo ipodsmijeh kod svih naroda.21 I dom ovaj koliko god bio uzviæen, tko god proåepokraj njega, zaprepastit øe se. I kad upitaju:‘Zaæto je Gospodin takvo æto uçinio ovoj zemlji iovomu domu?’22 odgovorit øe se: ‘Jer su ostavili Gospodina,Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, iokrenuli su se k drugim bogovima, njima se klanjalii sluœili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreøu.’”

2442 Ljetopisi

8 Dogodilo se na kraju dvadeset godina, u ko- jima je Salomon sagradio Gospodinov dom isvoju vlastiti dvor,2 da je Salomon utvrdio gradove koje je bio Hiramustupio Salomonu, i naselio u njima Izraelove si-nove.3 Onda je Salomon otiæao protiv Hamat Sobe i os-vojio ga.4 Sagradio Tadmor u pustinji i sve gradove zaspremiæta koje je sagradio u Hamatu.5 On je sagradio Gornji Bet-Horon i Donji Bet-Horon kao tvråave sa zidinama, vratima i prijevor-nicama;6 isto tako Baalat i sve gradove za spremiæta kojaje imao Salomon, sve gradove za bojna kola,gradove za jahaliæte, nadalje sve graåevine, kojeje Salomon htio podiøi u Jeruzalemu, na Lebanonui u svemu podruçju svoje vlasti.7 Sve æto je joæ bilo ostalo od Hitejaca, Amorejaca,Perizejaca, Hivejaca i Jebusejaca, koji nisu pripa-dali Izraelovim sinovima,8 Njihove potomke, ukoliko su bili joæ ostali u zem-lji, jer ih Izraelovi sinovi nisu bili iskorijenili, njih jenagnao Salomon da plaøaju danak do danaænjegadana.9 Od Izraelovih sinova nije uçinio Salomon nije-dnoga robom za svoje poslove, nego su oni postalinjegovi ratnici, njegovi glavari niœe voåe, njegovizapovjednici nad kolima i konjanicima10 Glavnih nadstojnika, koje je imao kralj Salo-mon, bilo je dvjesta i pedeset. Oni su imali nadzornad ljudima.11 Salomon je preselio køer faraonovu iz gradaDavidova u kuøu koju je bio sagradio za nju, jer jepomislio u sebi: “Neøe stanovati moja œena u kuøiDavida, Izraelova kralja, jer je mjesto sveto kad jeGospodinova ækrinja doæla ondje.”12 Onda je Salomon dao prinijeti œrtve paljeniceGospodinu na œrtveniku koji je bio podigao Gospo-dinu pred trijemom.13 On je dao tu œrtvovati ono æto je trebalo svakidan po zapovijedi Mojsijevoj, nadalje æto je bilopropisano za Subotnje dane, za mjesece mlaåakei za svetkovine tri puta u godini, naime, na Svetko-vinu beskvasnih kruhova, na Svetkovinu tjedana ina Svetkovinu sjenica.14 I postavio po zapovijedi svojega oca Davidaredove sveøeniçke za njihovu sluœbu i Levite zanjihove sluœbene poslove, da pjevaju hvalospjevei sluœe sveøenicima kako je trebalo svaki dan. Istotako postavio vratare po redovima njihovim za po-jedina vrata, jer tako je zapovjedio David, Boœji ço-vjek.15 Ni u çemu nije se odstupilo od kraljeve zapovi-jedi gledom na sveøenike i Levite, ni u pogleduriznica.16 I tako se dovræilo sve Salomonovo djelo oddana kad je postavio temelj Gospodinovu domu,pa do njegova dovræenja. Tako je bio dovræen Go-spodinov dom.17 Onda je Salomon otiæao u Esion-Geber i u Elatna morskoj obali u Edomu.18 Hiram mu poslao po svojim ljudima laåe i ljudekoji su bili vjeæti moru. Oni se zajedno sa Salo-monovim ljudima odvezli u Ofir, i uzeli su odandezlata çetiri stotine i pedeset talenata i donijeli kraljuSalomonu.

9 Kad je kraljica od Sabe çula o Salomonovoj slavi, doæla je ona s veoma velikom pratnjom uJeruzalem da sa zagonetkama iskuæa Salomona.Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata i dragoga

kamenja. Kad je doæla k Salomonu, iznijela mu sveæto je sebi bila poduzela.2 A Salomon joj odgovorio na sva njezina pitanja.Niæta nije bilo æto bi ostalo Salomonu skriveno dajoj ne bi mogao objasniti.3 I kad je kraljica od Sabe vidjela svu Salomonovumudrost i dvor koji je sagradio,4 i jela na njegovu stolu, kako su njegovi dostojan-stvenici tu sjedili i njegove sluge dvorile, nadaljenjihova odjeøa i njihove peharnike u njihovoj odjeøii œrtvu paljenicu, koju bi on prinosio u Gospodinovudomu, ona se onda nije viæe mogla suzdrœati.5 Onda je ona rekla kralju: “Istina je bila ono ætosam çula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti.6 Nisam htjela vjerovati æto se govorilo dok nisamdoæla i nisam vidjela svojim oçima. I zaista, ni polami nije kazano o tvojoj mudrosti. Nadvisujeæ joæ iglas æto sam ga sluæala.7 Sretni su tvoji ljudi, sretne su ove tvoje sluge ætouvijek stoje pred tobom i sluæaju tvoju mudrost!8 Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj Bog, koji teje zavolio tako da te je posadio na prijestolje kaokralja na mjesto Gospodina, tvojega Boga, jer tvojBog ljubi Izraela i hoøe ga utvrditi zauvijek, zato imje tebe postavio kraljem, da sudiæ i dijeliæ pravicu.”9 I on je darovala kralju stotinu i dvadeset talenatazlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nika-da nije bilo toliko mirisa koliko je kraljica od Sabedarovala kralju Salomonu.10 I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji su donijelizlata iz Ofira, dovezli su drva sandalovine i drag-oga kamenja.11 I kralj je dao napraviti iz drva sandalovinesjedala za Gospodinov dom i za kraljevski dvor icitare i harfe za pjevaçe. Takvo æto se nije prije vid-jelo u Judinoj zemlji.12 A kralj Salomon je darovao kraljici od Sabe sveæto joj se svidjelo i æto je zatraœila, osim onoga ætoje bila donijela kralju. Potom se ona digla i otiælanatrag u svoju zemlju, sa svojim slugama.13 Teœina zlata æto je dohodilo Salomonu u jednojgodini iznosila je æest stotina i æezdeset i æest zlat-nih talenata,14 osim onoga æto je dohodilo od veletrgovaca i odporeza malih trgovaca. Uz to su donosili Salo-monu zlato i srebro svi arapski kraljevi i zemaljskiupravitelji.15 I kralj Salomon je dao napraviti dvjesta velikihætitova od kovana zlata; æest stotina æekela kovanazlata utroæeno je u svaki ætit.16 I tri stotine laganih ætitova od kovana zlata; tristotine æekela kovana zlata utroæeno je u svaki ætit.I kralj ih dao smjestiti u kuøu Lebanonska Æuma.17 Nadalje, dao je kralj napraviti veliko prijestoljeod bjelokosti i obloœiti ga çistim zlatom.18 Æest stepenica vodilo je k prijestolju, i zlatnopodnoœje bilo je priçvræøeno za prijestolje. Naslonisu bili s obje strane sjedala, i pokraj naslona bila sudva lava.19 Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na æeststepenica. Takvo æto nije bilo joæ nikada izraåenoza bilo koje kraljevstvo.20 Sve posuåe za piøe kralja Salomona bilo je odzlata, isto tako sve posuåe u kuøi LebanonskeÆume bile su od çistoga zlata. Niæta nje bilo od sre-bra, jer srebro nije imalo u vrijeme Salomonovonikakve vrijednosti.21 Kraljeve su laåe iæle s ljudima Hiramovim vozileu Taræiæ. Svake tri godine jedanput dolazile bitaræiæke laåe kuøi i donosile sobom zlato, srebro,bjelokost, majmune i paune.22 Tako je kralj Salomon nadvisio sve kraljeve na

245 2 Ljetopisizemlji bogatstvom i mudroæøu.23 I svi kraljevi svijeta œeljeli su vidjeti Salomona,da çuju njegovu mudrost, koju mu je bio Bog dao.24 Pritom bi svaki donio dar sobom, srebrne izlatne posude, haljine, oruœje, mirise, konje imazge, svake godine.25 Salomon je imao i çetiri tisuøe staja za konje ibojna kola, i dvanaest tisuøa konja za jahanje, kojeje smjestio po kolskim gradovima i kod sebe u Je-ruzalemu.26 I vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do fil-istejske zemlje sve do meåe Egipta.27 Kralj je uçinio da je bilo u Jeruzalemu tako mno-go srebra kao kamenja, a cedara tako mnogo kaodudova æto rastu u nizini.28 Uvozili su konje Salomonu iz Egipta i iz svihostalih zemalja.29 Ostala djela Salomonova, prijaænja i posljed-nja, zapisana su u povijesti proroka Natana i u pro-roçanstvu Ahije Æilonejca i u viåenjima vidioca Idao Jeroboamu, sinu Nebatovu.30 Salomon je vladao u Jeruzalemu çetrdesetgodina nad svim Izraelom.31 Onda je Salomon poçinuo kod svojih otaca.Pokopali su ga u gradu njegova oca Davida. Nanamjesto njega kraljevao je njegov sin Roboam.

10 Roboam je otiæao u Æekem, jer se u Æekemu bio skupio sav Izrael da ga postavi kraljem.2 Tako se dogodilo kad je Jeroboam, sin Nebatov,primio vijest (on je, naime, joæ bio u Egiptu, kamo jebio morao pobjeøi od kralja Salomona), vratio seJeroboam iz Egipta.3 Onda su poslali ondje i dali su ga dozvati. Tako jedoæao Jeroboam i sav Izrael i govorili su Roboamurekavæi:4 “Tvoj je otac nametnuo na nas teœak jaram.Olakæaj nam sada ti tvrdu sluœbu svojega oca iteæki jaram koji je stavio na nas, i mi øemo ti bitipodloœni!”5 On im odgovorio: “Do tri dana doåite opet kmeni!” I narod se udaljio.6 I kralj Roboam se posvjetovao sa starim ljudimakoji su bili sluœili njegovu ocu Salomonu dok je bioœiv, i upitao: “Æto mi svjetujete da odgovorim timljudima?”7 Oni mu odgovorili: “Ako danas udovoljiæ tim lju-dima, njima se prilagodiæ i prijateljski im odgovoriæ,oni øe ti biti dovijeka podloœni.”8 Ali se on nije osvrnuo na savjet æto su mu ga dalistarci, nego se posvjetovao s mladim ljudima, kojisu bili odrasli s njim i pratili ga.9 On ih upitao: “Æto mi svjetujete da odgovorim timljudima koji su zahtijevali od mene: ‘Olakæaj namjaram koji je nametnuo na nas tvoj otac?’ ”10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovorilisu mu, govoreøi: “Ovako øeæ odgovoriti tim lju-dima, koji su ti rekli: ‘Tvoj je otac nametnuo na nasteœak jaram, olakæaj ti naæ jaram.’ Odgovorio im:‘Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca.’11 Eto, otac vam je moj stavio teœak jaram, a ja øuvaæ jaram uçiniti joæ teœim. Moj otac vas je æibaobiçevima, a ja øu vas krotiti ætipavcima.’ ”12 Kad Jeroboam i sav narod doæao opet treøi dank Roboamu, kako je to bio zapovjedio kralj, govo-reøi: “Doåite opet k meni do tri dana!”13 Onda im kralj oætro odgovorio, jer se kralj Ro-boam nije osvrnuo na savjet staraca.14 Kako su ga savjetovali mladi ljudi, odgovorioim: “Moj vam je otac stavio teœak jaram, a ja øu vaæjaram uçiniti joæ teœim. Otac vas je moj æibao biçe-vima, a ja øu vas krotiti ætipavcima.”

15 Tako kralj nije sluæao naroda, jer je Bog bio takouredio da Gospodin ispuni svoje obeøanje koje jepreko Ahije Æilonjanina bio dao Jeroboamu, sinuNebatovu.16 Kad je vidio sav Izrael da ih kralj neøe usliæati,odgovorio je narod kralju, govoreøi: “Kakav dio miimamo s Davidom? Mi nemamo baætine sa sinomJesejevim. Izraelovi sinovi svaki u svoj æator! Sadgledaj svoju kuøu, Davide!” Tako je otiæao savIzrael svojim æatorima.17 Roboam je vladao samo joæ nad Izraelovim si-novima, koji su stanovali u Judinim gradovima.18 Tada je kralj Roboam poslao Adorama, nadzor-nika poreza, sav ga Izrael zasuo kamenjem i ubio.Stoga je kralj Roboam skoçio na svoja kola i pob-jegao u Jeruzalem.19 Tako je Izrael u pobuni protiv kuøe Davidove dodanaænjega dana.

11 Çim je Roboam doæao u Jeruzalem, skupio je Judinu i Benjaminovu kuøu, stotinu i osamde-set tisuøa odabranih ratnika, da zarate protiv Izra-ela, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama.2 Onda je doæla rijeç Gospodinova Æemaji, Boœje-mu çovjeku, govoreøi:3 “Javi Roboamu, sinu Salomonovu, Judinu kralju,i svim Izraelovim sinovima u Judi i Benjaminu ovo:4 Ovako govori Gospodin: ‘Ne izlazite i ne bijte sesa svojom braøom! Svaki neka se vrati svojoj kuøi,jer sam ja zapovjedio da tako bude.’�” Oni su poslu-æali zapovijed Gospodinovu, vratili se i nisu otiæliprotiv Jeroboamu.5 Tako je ostao Roboam u Jeruzalemu i dao jesagraditi tvrde gradove u Judinoj zemlji.6 Sagradio gradove tvrde Betlehem, Etam, Tekou,7 Bet-Zur, Sokoh, Adulam,8 Gat, Mareæu, Zif,9 Adoraim, Lakiæ, Azeku,10 Zorah, Ajalon i Hebron, utvråeni gradovi u Judi-noj i Benjaminovoj zemlji.11 I uçinio od njih jake tvråave, namjestio nadnjima zapovjednike i postavio u njih spremiæta zahranu, ulje i vino.12 I u svaki grad ætitove i koplja. Tako ih uçinioveoma jakima i drœao je Judu i Benjamina çvrsto usvojoj ruci.13 Sveøenici i Leviti iz svega Izraela naæli su se kodnjega iz svih svojih krajeva.14 Leviti, naime, su ostavili svoje paænjake i svojposjed i iselili se u Judu i Jeruzalem, jer ih je Jero-boam sa svojim sinovima bio skinuo kao Gospodi-nove sveøenike.15 Onda je postavio sebi sveøenike za sluœbu nauzvisinama, za jarce i telad koje je napravio.16 Njima su se pridruœili iz svih Izraelovih plemenaoni koji su iskrenim srcem ætovali Gospodina,Boga Izraelova. Oni su doæli u Jeruzalem da œrt-vuju Gospodinu, Bogu svojih otaca.17 Tako je utvrdio Judino kraljevstvo i uçvrstioRoboama, sina Salomonova, u njegovoj vlasti zatri godine, jer za tri godine hodili su Davidovim iSalomonovim putovima.18 Roboam je uzeo sebi za œene Mahalatu, køerJerimota, sina Davidova, i Abihailu, køer Eliaba,sina Jesejeva.19 Koja mu je rodila sinove Jeuæa, Æemarju i Za-hama.20 Poslije nje oœenio se Maakom, køerju Absalo-movom. Ova mu je rodila Abiju, Ataja, Zizu i Æelo-mita.21 Roboam je ljubio Maaku, køer Absalomovu,viæe negoli sve druge svoje œene i suloœnice. On je,

2462 Ljetopisinaime, bio uzeo osamnaest œena i æezdeset su-loœnica, koje su mu rodile dvadeset i osam sinovai æezdeset køeri.22 Onda je Roboam postavio Abiju, sina Maakina,obiteljskim poglavarom, vladarom meåu njego-vom braøom, jer ga je htio uçiniti kraljem.23 I mudro pritom radeøi razmjestio sve svoje si-nove po svim Judinim i Benjaminovim krajevima,po svim tvrdim gradovima, i dao im je hrane izobiljai dao im mnogo œena.

12 Dogodilo se kad je Roboam bio utvrdio svoju vlast i osigurao svoju moø, napustio je on i snjim sav Izrael zakon Gospodinov.2 Dogodilo se u petoj godini Roboamova kraljeva-nja, izaæao je Æiæak kralj Egipta protiv Jeruzalema,jer su oni nevjerno radili protiv Gospodina,3 s tisuøu i dvije stotine bojnih kola i sa æezdesettisuøa konjanika, i narod bez broja koji su doæli snjim iz Egipta: Libijaca, Sukijaca i Etiopljana.4 On je osvojio utvråene gradove u Judi i doæao doJeruzalema.5 Onda je doæao prorok Æemaja k Roboamu iJudinim glavarima, koji su se bili pred Æiæakom po-vukli u Jeruzalem, i rekao im: “Ovako govori Go-spodin: ‘Vi ste mene ostavili, zato i ja vas ostavljamu ruke Æiæaku.’ ”6 Onda se ponizili Izraelovi glavari i kralj, govoreøi:“Gospodin je pravedan.”7 Kad je vidio Gospodin da su se ponizili, doæla jerijeç Gospodinova Æemaji govoreøi: “Ponizili suse, zato ih neøu ih uniætiti, nego øu im dati neætoizbavljenja, tako da se ne izlije sva moja jarost naJeruzalem preko Æiæaka.8 Ali øe mu biti sluge, tako da upoznaju razliku iz-meåu sluœbe meni i sluœbe kraljevstvima zemalj-skim.”9 I tako je izaæao Æiæak kralj Egipta protiv Jeruzale-ma i ugrabio blago u Gospodinovu domu i blagokraljevskog dvora; sve je on uzeo. Uzeo je sobomi zlatne ætitove koje je bio dao napraviti Salomon.10 Na njihovo mjesto dao je kralj Roboam napravitimjedene ætitove i povjerio ih paœnji starjeæina nadtjelesnim straœarima, koji su straœili na ulazu u kra-ljevski dvor.11 Kad god bi kralj iæao u Gospodinov dom, dolazilisu tjelesni straœari i nosili ih, a onda ih opet donosilinatrag u straœarnicu tjelesnih straœara.12 Kad se bio ponizio, odvratila se od njega srdœbaGospodinova, da ga posve ne uniæti, jer je i na Judibilo joæ neæto dobra.13 Tako se utvrdio kralj Roboam opet u Jeruzale-mu i vladao je dalje. Imao je Roboam çetrdeset ijednu godinu kad je postao kralj, i vladao je sedam-naest godina u Jeruzalemu, gradu koji je bio iza-brao Gospodin izmeåu svih Izraelovih gradova daondje namjesti svoje Ime. Njegova se majka zvalaNaama i bila je Amonka.14 A on je çinio zlo, jer nije upravio svoje srce na toda vjerno sluœi Gospodinu.15 Povijest Roboamova, prijaænja i posljednja,zapisana je u povijesti proroka Æemaje i vidiocaIda. Ratovi izmeåu Roboama i Jeroboama trajalisu cijelo vrijeme.16 Kad je Roboam bio poçinuo kod svojih otaca,bio je pokopan u Davidovu gradu. Onda je namje-sto njega kraljevao njegov sin Abija.

13 U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboa- mova postao je Abija kralj nad Judom.2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova semajka zvala Mikaja, køi Uriela iz Gibee. Izmeåu

Abija i Jeroboama bio je rat.3 Abija otvorio boj s vojskom hrabrih ratnika odçetiri stotine tisuøa izabranih ljudi, Jeroboam sepostavio u bojni red naprema njemu s osamstotina tisuøa izabranih, hrabrih junaka.4 Onda je stao Abija gore na brdo Zemaraim–ætoleœi u gori Efraimovoj–i povikao: “Çujte me, Jero-boame i svi Izraelovi sinovi!5 Zar uistinu niste znali da je Gospodin, Bog Izra-elov, predao kraljevstvo nad Izraelom na vjeçnavremena Davidu i njegovim potomcima na temeljuosoljena zavjeta.6 Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga Salomona sinaDavidova, ustao je i pobunio se protiv svojega gos-podara.7 I skupili se oko njega ljudi besposliçari i nevaljalii Roboama, sina Salomonova, posve su dobili usvoju vlast, jer je Roboam bio premlad i nije bio dabi im se mogao oduprijeti.8 I vi sad mislite da se moœete oduprijeti kraljevstvuGospodinovu, koje je u rukama Davidovih sinova,jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatnu telad, kojevam je Jeroboam uçinio za bogove.9 Niste li otjerali Gospodinove sveøenike, Aronovesinove, i Levite i naçinili sebi sveøenike kao narodidrugih zemalja? Svaki, koji je doæao s juncem ili sasedam ovnova da se posveti, postao je sveøenikonima koji nisu bogovi.10 Ali naæ Bog jest Gospodin, mi nismo otpali odnjega, a kao sveøenici sluœe Gospodinu Aronovisinovi, i Leviti obavljaju sluœbu.11 Oni prinose Gospodinu jutrom i veçerom œrtvepaljenice i miomirisni k∑d, stavljaju prikaznekruhove na stol od çista zlata i pale svaku veçerzlatnu svjetiljku sa œiæcima njezinim, jer mi drœimozapovijed Gospodina, svojega Boga, a vi ste gaostavili.12 Çujte, s nama je na çelu sam Bog i njegovi sve-øenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas.Izraelovi sinovi, ne borite se protiv Gospodina,Boga svojih otaca, jer neøete imati uspjeha.”13 Ali Jeroboam zaveo zasjedu da im zaåu zaleåa. Tako su Judejcima bili sprijeda jedni, a s leåazasjeda.14 I kad su se Judejci obazreli, a to boj i sprijeda istraga, oni su povikali Gospodinu, i sveøenici za-trubili u trube.15 Onda su Judejci podigli ratnu viku. Kad suJudejci podigli ratnu viku, razbio je Bog Jerobo-ama i svega Izraela pred Abijom i Judom.16 Izraelovi sinovi su pobjegli od Judejaca, i dao ihBog njima u ruke.17 Abija i njegovi ljudi nanijeli su im velik poraz,tako da je stotina tisuøa odabranih ljudi palo odIzraela.18 Tako su onda bili poniœeni Izraelovi sinovi, aJudejci su prevladali, jer su se bili oslonili na Go-spodina, Boga svojih otaca.19 Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu viæegradova, naime: Betel, Jeæanu i Efron s njihovimselima.20 Jeroboam, dokle je œivio Abija, nije se viæe opo-ravio. Gospodin ga udario, te je umro.21 A Abija je postao je moøan, uzeo sebi çetrnaestœena, i one su mu rodile dvadeset i dva sina i æes-naest køeri.22 A ostala Abijina djela, njegovi pothvati i putovizapisani su u zapisima proroka Ida.

14 Kad je Abija bio poçinuo kod svojih otaca, po- kopali su ga u Davidovu gradu. Onda je na-mjesto njega kraljevao njegov sin Asa. Za njego-

247 2 Ljetopisivih dana zemlja je imala mir deset godina.2 Asa je çinio æto je bilo dobro i pravo u oçima Go-spodina, njegova Boga,3 jer je uklonio œrtvenike tuåih bogova i sluœbu nauzvisinama, dao je poruæiti spomenike i sasjeøidrvene kipove.4 Zapovjedio je Judinim sinovima da vjerno sluœeGospodinu, Bogu svojih otaca, i da rade po za-konu i zapovijedima.5 Takoåer je uklonio iz svih Judinih gradova œrtve-ne uzvisine i sunçane stupove, i kraljevstvo jeimalo mir.6 On je sagradio tvrde gradove u Judi, jer je zemljaimala mir, i nitko u ono vrijeme nije vodio s njim rat,jer mu je Gospodin dao mir.7 Zato je on rekao Judejcima: “Sagradimo sebigradove i opaæimo ih zidovima, kulama, vratima iprijevornicama, dok je joæ mir u zemlji. Jer smovjerno sluœili Gospodinu, svojem Bogu, i bili smomu vjerni, zato nam je dao mir unaokolo.” I tako sugradili i imali su uspjeh.8 I imao je Asa vojsku koja je nosila ætit i koplje: izJude tri stotine tisuøa i iz Benjamina dvjesta iosamdeset tisuøa ljudi, koji su nosili ætitove i zapin-jali lßk, sami hrabri junaci.9 Onda je izaæao protiv njih Etiopljanin Zerah svojskom od milijun ratnika i tri stotine bojnih kola idoæao do Mareæe.10 Asa je izaæao pred njega. U Dolini Sefati kodMareæe postavili se u bojni red.11 Asa je zazvao Gospodina, svojega Boga, i po-moli se: “Gospodine, samo ti moœeæ pomoøi u bojumeåu jakim i slabim! Pomozi nam, Gospodine,Boœe naæ, jer mi se oslanjamo na tebe i u tvoje Imesmo izaæli u boj protiv tolikog mnoætva. Gospodine,ti si naæ Bog! Protiv tebe se ne smije çovjekodrœati.”12 Onda je Gospodin razbio Etiopljane pred Asomi pred Judejcima, i Etiopljani su pobjegli.13 Asa ih je tjerao sa svojim ratnicima do Gerare.Tako su Etiopljani bili poraœeni da se nisu moglioporaviti, jer se potpuno satrli pred Gospodinom injegovom vojskom. Oni su odnijeli silan plijen.14 Osvojili su sve gradove oko Gerare, jer je biodoæao na njih velik strah od Gospodina oplijenili susve te gradove, jer je bilo u njima mnogo plijena.15 I ograde sa stokom su oplijenili, odveli su mno-go ovaca i deva i vratili se u Jeruzalem.

15 A na Azariju, sina Odedova, doæao je duh Boœji.2 On je otiæao k Asi i rekao mu: “Çujte me, Asa i savJuda i Benjamine! Gospodin je s vama dok ste vi snjim. Ako ga traœite, naøi øete ga, ali ako ga os-tavite, i on øe vas ostaviti.3 Dugo je vremena bio Izrael bez pravoga Boga,bez sveøenika koji su ga pouçavali i bez zakona.4 A onda se u svojoj nevolji obrati Gospodinu,Bogu Izraelovu, i kad su ga traœili, naæli su ga.5 U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one kojiodlaze, i za one koji dolaze, nego je meåu svimstanovnicima zemalja vladao veliki nemir.6 Jedan je narod bio u svaåi s drugim, i jedan grads drugim, jer ih je Bog straæio svakojakim nevol-jama.7 Budite snaœni i ne dajte da vam klonu ruke, jer øevaæ trud naøi svoju plaøu!”8 Kad je Asa çuo ove rijeçi i proroçanstvo prorokaAzarije, sina Odedova, ohrabrio se i iskorijeniobogove iz sve Judine zemlje i Benjaminove i iz gra-dova koje je bio osvojio u gori Efraimovoj, i obnovioje Gospodinov œrtvenik koji je stajao pred trijemom

Gospodinovim.9 Onda je skupio se sav Juda i Benjamin i oni odEfraima, Manaseha i Simeona, koji su kod njihboravili kao doæljaci. Iz Izraela su bili veoma mnogiprebjegli k njemu kad su vidjeli da je s njim bio Go-spodin, njegov Bog.10 Oni su se skupili u Jeruzalem u treøem mjesecupetnaeste godine kraljevanja Asina.11 I u onaj dan su zaklali Gospodinu od plijena, kojisu bili donijeli kuøi: sedam stotina volova i sedamtisuøa ovaca.12 Onda su uçinili zavjet da øe sluœiti Gospodinu,Bogu svojih otaca, svim svojim srcem i svom svo-jom duæom.13 A tko neøe da sluœi Gospodinu, Bogu Izraelovu,taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio ço-vjek ili œena!14 Glasom i velikim klicanjem, uz trube i rogovezakleli su se Gospodinu.15 I radovao se sav Juda toj zakletvi, jer su se bilizakleli svim svojim srcem, i traœili su Gospodinaiskrenom voljom, i naæli su ga i on im je dao mirsvuda unaokolo.16 Kralj Asa je svoju mater Maaku svrgnuo snjezina mjesta, jer je bila aætarti podigla idolski kip.Asa je sruæio njezina idola, izlomio ga i spalio u Kid-ronskoj dolini.17 Ali uzvisine nisu bile sruæene u Izraelu. Ipak jeostao Asa vjeran, dokle god je œivio.18 Takoåer je dao unijeti u Boœji dom posvetnedarove svojega oca i svoje vlastite posvetnedarove, srebro, zlato i posuåe.19 Sve do trideset pete godine kraljevanja Asinanije viæe bilo rata.

16 U trideset æestoj godini Asina kraljevanja iza- æao je Baaæa, Izraelov kralj, protiv Jude i utvr-dio Ramu da ne da nikomu otiøi k Asi, Judinu kralju,ni od njega doøi.2 Ali Asa je uzeo srebro i zlato iz riznica Gospodi-nova doma i kraljevskog dvora i to poslao Ben-Ha-dadu, kralju sirijskomu, koji je imao svoje sjediæte uDamasku, i poruçio mu:3 “Savez postoji izmeåu mene i tebe, kako je bioizmeåu mojega i tvojega oca. Evo æaljem ti srebrai zlata. Pa razrijeæi svoj savez s Baaæom, Izraelo-vim kraljem, da bi morao otiøi od mene!”4 Ben-Hadad je posluæao kralja Asu i poslao svojevojskovoåe protiv Izraelovih gradova. Oni su po-harali Ijon, Dan, Abel-Maim i sva spremiæta u gra-dovima Naftalijevim.5 Kad je Baaæa to doçuo, prestao je utvråivatiRamu i prestao s poslom.6 Onda je kralj Asa podigao sve Judejce daodnesu kamenje i grede, koje je bio Baaæa upotre-bljavao za utvråivanje Rame, pa je stim dao utvrditiGebu i Mispu.7 U ono vrijeme doæao je vidjelac Hanani k Asi,Judinu kralju, i rekao mu: “Jer si se pouzdao u siri-jskog kralja, a nisi se oslonio na Gospodina, svoje-ga Boga, zato se vojska sirijskog kralja izmakla iztvojih ruku.8 Nisu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s kolimai konjanicima u vrlo velikom broju? Zato jer si seoslonio na Gospodina, dao ti ih u ruke.9 Jer oçi Gospodinove nadgledaju svu zemlju, dapruœi svoju jaku pomoø onima çije je srce njemuodano. Ti si u tom radio ludo, zato øeæ od sadamorati voditi ratove”10 Onda se Asa razgnjevio na vidioca i bacio ga utamnicu, jer se zbog toga rasrdio na njega. Asa jeonda izmuçio i ljude iz naroda.

2482 Ljetopisi11 Asina djela, prijaænja i poslednja, zapisana su uknjizi Judinih i Izraelovih kraljeva?12 U trideset devetoj godini svojega vladanja raz-bolio se Asa od nogu. Njegova bolest bila je vrloteæka, ali i u ovoj bolesti nije traœio pomoø od Gos-podina nego od lijeçnika.13 Tako je Asa poçinuo kod svojih otaca i umro uçetrdeset prvoj godini svojega kraljevanja.14 Pokopali su ga u njegovoj grobnici koju je biodao sebi iskopati u Davidovu gradu. Stavili su gana postelju koju su napunili mirisavim stvarima iumjetno pripremljenom maæøu. Priredili su muveoma veliku sveçanost.

17 Onda je namjesto njega kraljevao njegov sin Joæafat. On se naoruœao protiv Izraela.2 Ponamjestio vojsku po svim tvrdim Judinim gra-dovima i postavio posade po Judinoj zemlji i poEfraimovim gradovima, koje je bio osvojio njegovotac Asa.3 I bio je Gospodin s Joæafatom, jer je hodio puto-vima kojima je prije bio iæao njegov djed David, inije sluœio Baalima,4 nego je ætovao svojega Boga djeda, po njegovimzapovijedima hodio i nije çinio kao Izraelovi sinovi.5 Zato je dao Gospodin da ojaça kraljevstvo u nje-govoj ruci. Sav Juda prinosio je darove Joæafatu,te je imao veliko blago i slavu.6 Jer je njemu na putu Gospodinovu porasla srça-nost, uklonio je on i uzvisine i drvene kipove u Judi.7 U treøoj godini svojega vladanja poslao je svojevrhovne çinovnike Ben-Haila, Obadiju, Zahariju,Netanela i Mikaju da pouçavaju u Judinim gradovi-ma.8 I s njima Levite: Æemaju, Netaniju, Zebadiju,Asahela, Æemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju iTobadoniju, Levite, i s njima sveøenike Eliæamu iJorama.9 Ovi su pouçavali u Judi imajuøi uza se knjiguzakona Gospodinova. Obilazili su sve Judine gra-dove i uçili narod.10 Velik strah doæao je na sva kraljevstva po zem-ljama oko Jude, te se nisu usudili ratovati s Joæafa-tom.11 Filistejci su donosili Joæafatu darove i srebrokao danak. I Arapi su mu dogonili stada: sedamtisuøa i sedam stotina ovnova i po sedam tisuøa isedam stotina jaraca.12 Tako je postajao Joæafat sve jaçi i moøniji, i sa-gradio je u Judi kule i gradove za skladiæta.13 U Judinim gradovima imao je mnogo blago, a uJeruzalemu çetu hrabrih ratnika.14 Ovo je njihov broj po obiteljima: Judi su pripa-dali kao tisuønici: vojskovoåa Adnah s tri stotinetisuøa hrabrih ratnika;15 uz njega vojskovoåa Johanan s dvjesta i osam-deset tisuøa ljudi;16 uz njega Amasija, sin Zikrijev, koji se bio drago-voljno posvetio Gospodinu s dvjesta tisuøa hrabrihratnika,17 Od Benjamina hrabri junak Eliada s dvjesta tis-uøa ljudi, koji su bili naoruœani lßkom i ætitom;18 uz njega Jehozabad sa stotinu i osamdeset tis-uøa ljudi spremnih za rat.19 Ovi su sluœili kralju, osim onih koje je bio kraljponamjestio po tvrdim gradovima u cijeloj Judinojzemlji.

18 Kad je Joæafat bio postao veoma bogat i mo- øan, sprijateljio se s Ahabom.2 Poslije nekoliko godina otiæao k Ahabu u Sa-mariju. Ahab je zaklao njemu i njegovim ljudima

mnogo ovaca i volova, i pritom ga nagovorio dapoåe s njim protiv Ramota Gileada.3 I kad je Ahab, Izraelov kralj, upitao Joæafata, Ju-dina kralja: “Hoøeæ li poøi sa mnom protiv RamotaGileada?”, On mu odgovorio: “Æto ti hoøeæ, hoøu ija; moja vojska tvoja je vojska, iøi øemo s tobom uboj.”4 A Joæafat je dao Izraelovu kralju ovaj savjet: “Upi-taj prije ipak Gospodina!”5 I tako je Izraelov kralj dao skupiti proroke, çetiristotine ljudi, i upitao ih: “Hoøu li poøi u rat protivRamota Gileada ili da odustanem?” Oni suodgovorili: “Poåi, jer øe ga Gospodin dati u rukekralju!”6 A Joæafat je upitao: “Ima li ovdje joæ koji Gospodinprorok da ga upitamo?”7 Kralj Izraelov je rekao Joæafatu: “Ima joæ jedanpreko koga bismo mogli upitati Gospodina” Ali jaga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriçe do-bro nego samo zlo: to je Mikaja, sin Imlin.” A Joæa-fat je odgovorio: “Neka kralj ne govori tako!”8 Onda je Izraelov kralj dozvao jednoga dvoraninai zapovjedio mu: “Brœe dovedi Mikaju, sina Imlina!”9 Uto su sjedili Izraelov kralj i Joæafat, Judin kralj,svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinamana trgu kod samarijskih vrata, i svi su proroci pro-rokovali pred njima.10 Zedekija, sin Kenaanaha, napravio sebiœeljezne rogove i vikao: “Ovako govori Gospodin:“Tako øeæ pobosti Sirijce dokle ih ne uniætiæ!”11 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Poåisamo na Ramot Gilead! Uspjet øeæ. Gospodin øega dati u ruke kralju.”12 Poslanik koji je bio otiæao da dovede Mikajurekao mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jed-noglasno obeøali sreøu. Pa i ti, kao svaki od njih,prorokuj ohrabljenje!”13 Mikaja je odgovorio: “Tako mi œivoga Gospodi-na, samo æto mi nadahne Gospodin, to øu navijes-titi,”14 Kad je doæao kralju, upitao ga kralj: “Mikaja,hoøemo li poøi u rat na Ramot Gilead ili da odus-tanemo?” On je rekao: “Idite i uspjet øete, oni øevam biti predani u ruke.”15 A kralj mu rekao: “Koliko øu te puta zaklinjati dami samo çistu istinu navijestiæ u Ime Gospodino-vo?”16 Onda je Mikaja rekao: “Vidim sav Izraelovnarod razasut po brdima kao ovce koje nemaju pa-stira. Gospodin je rekao: “Oni nemaju gospodara,zato neka se svaki vrati kuøi u miru!”17 Onda je rekao Izraelov kralj Joæafatu: “Nisam liti rekao, on mi ne prorokuje sreøu nego samo zlo?”18 Tada je Mikaja rekao: “Zato çuj rijeç Gospodi-novu: “Vidio sam Gospodina gdje sjedi na svojemprijestolju, a sva nebeska vojska stoji mu s desnei s lijeve strane.19 I Gospodin upitao: ‘Tko øe zaluditi Ahaba, Izra-elova kralja, da poåe na vojsku i da padne predRamotom Gileadom?’ Jedan je rekao ovo, drugiono.20 Napokon je izaæao jedan duh, stao pred Gospo-dina i rekao: ‘Ja øu ga zaluditi’. Gospodin ga upi-tao: ‘Kako?’21 Odgovorio je: ‘Poøi øu ondje i postat øu laœljivduh u ustima svih njegovih proroka’. Onda je onrekao: ‘Moœeæ ga zaluditi i tebi øe to poøi za rukom;idi, uçini tako!’22 I tako je eto Gospodin stavio laœljiva duha u ustasvim tvojim prorocima, jer je Gospodin odluçio zloza tebe.”23 Onda je pristupio Zedekija, sin Kenaanaha, i

249 2 Ljetopisiudario Mikaju po obrazu i rekao: “Kako je otiæaoDuh Gospodinov od mene da govori s tobom?”24 Mikaja je odgovorio: “Doznat øeæ to u onaj dankad budeæ morao bjeœati iz jedne sobe u drugu dase sakrijeæ.”25 Potom je zapovjedio Izraelov kralj: “UhvatiteMikaju, i odvedite ga gradskom zapovjednikuAmonu i kraljeviøu Joaæu,26 i recite: “Ovako zapovjeda kralj: ‘Bacite togaçovjeka u tamnicu i drœite ga na vodi i kruhu dok sene vratim çitav i zdrav!’�”27 Mikaja je odgovorio: “Ako se ti, zaista, vratiæ çi-tav i zdrav, onda Gospodin nije govorio prekomene.” Joæ je rekao: “Çujte to svi narodi!”28 I tako su izaæli Izraelov kralj i Joæafat, Judin kralj,protiv Ramota Gileada.29 A Izraelov kralj je rekao Joæafatu: “Ja øu se pre-odjenuti i tako poøi u boj, a ti samo zadrœi svojehaljine!” Tako se preodjenuo Izraelov kralj i krenuou boj.30 A sirijski kralj bio je zapovjedio zapovjednicimasvojih bojnih kola ovo: “Ne borite se ni s kim, biomalen ili velik, nego samo s Izraelovim kraljem!”31 I kad su zapovjednici bojnih kola opazili Joæa-fata, pomislili su: “To moœe biti samo Izraelovkralj!” Stoga su navalili na njega i opkolili ga. A Jo-æafat je povikao i Gospodin mu pomogao, i Bog ihodvratio od njega.32 Çim su zapovjednici bojnih kola vidjeli da to nijeIzraelov kralj, odstupili su od njega.33 A jedan momak onako nasumce odapeo svojlßk i pogodio Izraelova kralja gdje se kopça oklop.Onda je on zapovjedio svojem vozaçu: “Okreni iizvedi me iz boja, jer sam ranjen!”34 Ali je boj onoga dana bio sve œeæøi, i tako jemorao kralj izdrœati uspravno stojeøi u kolima na-prema Sirijcima do uveçer. O sunçanom zalaskuon je umro.

19 Joæafat, Judin kralj, vratio se çitav i zdrav kuøi u Jeruzalem.2 Onda je stupio pred njega vidjelac Jehu, sin Ha-nanijev, i rekao kralju Joæafatu: “Zar si moraopruœiti pomoø bezboœniku i ljubav iskazati onimakoji mrze Gospodina? Zato je pala na tebe srdœbaGospodinova.3 Ali se naælo i dobra na tebi: iskorijenio si drvenekipove aætarte iz zemlje i upravio si svoje srce na toda vjerno sluœiæ Bogu.”4 Joæafat je ostao onda u Jeruzalemu. Obilazio jeopet narod od Beer-Æebe do gore Efraimove iprivodio ih natrag Gospodinu, Bogu njihovih ota-ca.5 I postavio suce u zemlji, u svim tvrdim Judinimgradovima, u svakom gradu.6 Rekao je sucima: “Gledajte dobro æto çinite, jerneøete vi za ljude suditi, nego za Gospodina koji jes vama kad sudite.7 Zato neka bude strah Gospodinov u vama! Iditeoprezno na posao, jer u Gospodina, naæega Boga,nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti primamita.”8 I u Jeruzalemu postavio je Joæafat neke Levite,sveøenike i glavare rodova Izraelovih sinova zasud Gospodinov i za pravne rasprave, kad su sevratili u Jeruzalem.9 On im je dao ovu zapovijed “Ovako øete raditi: ustrahu Gospodinovu, sa svom vjernosti i iskrenimsrcem.10 U svakoj parnici æto je iznesu pred vas vaæabraøa, koji prebivaju po svojim gradovima, to seticalo umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili

prava, øete ih pouçiti da ne sagrijeæe protiv Gospo-dina i da ne padne njegov gnjev na vas i na vaæubraøu. Tako morate raditi da ne budete krivi.11 Veliki sveøenik Amarija bit øe vaæ predstojnik usvim Gospodinovim poslovima, a Zebadija, sin Iæ-maelov, poglavar Judine kuøe, u svim kraljevimposlovima. Kao çinovnici stoje vam na sluœbuLeviti. Poåite hrabro na posao i Gospodin øe biti sdobrima.”

20 Potom su izaæli u boj protiv Joæafata Moa- bovci i Amonci i s njima jedan dio nekih dru-gih.2 Kad se javilo Joæafatu: “Dolazi protiv tebe velikomnoætvo s one strane mora, iz Sirije, oni su veø uHasason-Tamaru,” to je En-Gedi,3 Joæafat se prestraæio i poçeo traœiti Gospodina idao je oglasiti post po cijeloj Judinoj zemlji.4 Skupili se Judejci da zazovu Gospodina. Iz svihJudinih gradova doæli su traœiti pomoø od Gospodi-na.5 Onda je stupio Joæafat u Gospodinovu domupred novim trijemom, meåu narodnu zajednicuJudinu i jeruzalemsku,6 i pomolio se: “Gospodine, Boœe naæih otaca! Nisili ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvimanaroda? U tvojoj je ruci moø i jakost i nitko ti nemoœe odoljeti.7 Nisi li ono ti, Boœe naæ, odagnao stanovnike ovezemlje ispred svojega naroda Izraela i dao je zasva vremena potomcima svojega prijatelja Abra-hama?8 Oni su se naselili u njoj i sagradili ti u njoj svetiæteza tvoje Ime, govoreøi:9 “Ako nas snaåe kakva nesreøa, rat, kazneni sud,kuga i glad, onda øemo stupiti pred ovaj dom i predtebe–jer tvoje Ime prebiva u ovom domu–i vapitøemo k tebi u svojoj nevolji da nas usliæaæ i izbaviæ.10 I sad, evo, Amonci i Moabci i stanovnici goreSeira, kroz çiju zemlju nisi dao Izraelovim sinovi-ma proøi kad su iæli iz egipatske zemlje, i koje suobiæli, a da ih nisu uniætili.11 Evo, oni nam sad vraøaju kad dolaze da nasistjeraju iz tvojega posjeda æto si nam ga dao.12 O Boœe naæ, zar ih neøeæ kazniti? Jer mi smonemoøni pred tim silnim mnoætvom koje ide protivnas; ne znamo æto bismo çinili; ipak naæe oçi suuprte u tebe.”13 Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodinom sdjecom, œenama i sinovima.14 Onda je doæao usred narodne zajednice DuhGospodinov na Jahaziela, sina Zaharije, sinaBenaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz rodaAsafova.15 On je rekao: “Sluæajte, Judini sinovi i stanovniciJeruzalema i ti, kralju Joæafate! Ovako vam govoriGospodin: ‘Ne bojte se, ne straæite se toga velikogmnoætva, jer taj boj nije vaæ nego Boœji.16 Izaåite sutra protiv njih! Oni øe poøi uz brdo Ziz,i vi øete ih naøi na kraju doline istoçno od PustinjeJeruel.17 Vi se neøete morati boriti. Samo se postavite,stojte pa gledajte kako øe vas izbaviti Gospodinkoji je s vama, o Judo i Jeruzaleme!’ Ne bojte se ine straæite se izaåite sutra protiv njih jer je Gospo-din s vama.”18 Onda se prignuo Joæafat licem do zemlje, i svise Judejci i stanovnici Jeruzalema bacili niçicepred Gospodinom, klanjajuøi se Gospodinu.19 Leviti iz roda Kohatova i Korahova poçeli suhvaliti Gospodina, Boga Izraelova, glasom i vi-sokim klicanjem.

2502 Ljetopisi20 Drugoga jutra rano izaæli su u Pustinju Tekoa.Kad su izlazili, stao je Joæafat meåu njih i rekao:“Çujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema!Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa øetebiti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke, pa øeteuspjeti!”21 A kad se dogovorio s narodom, postavio je onekoji øe pjevati koji øe pjevati Gospodinu i tko øeslaviti njegovu svetost, iduøi pred naoruœanim rat-nicima davali su slavu Gospodinu pjevajuøi hval-ospjev: “Hvalite Gospodina, jer vjeçno trajenjegovo milosråe!”22 Çim su bili poçeli s klicanjem i hvalospjevom,dao je Gospodin da ljudi, koji su se bili sakrili u za-sjedi, doæli su na Amonce, Moabce i na dio s goreSeira, koji su bili izaæli protiv Judejaca; i oni su bilirazbijeni.23 I okrenuli se Amonci i Moabci protiv stanovnikagore Seira da ih zatru i uniæte. Kad su bili gotovi sastanovnicima iz gore Seira udarili su jedni nadruge, te se poubijali.24 I kad su Judejci doæli na uzvisinu iznad pustinjei pogledali mnoætvo, vidjeli su samo mrtva tjelesagdje leœe po zemlji. Ni jedan nije bio utekao.25 Kad je Joæafat doæao sa svojim ljudima dapokupe plijen, naæli su svu silu blaga, pokretnina,haljina i dragocjenosti na mrtvima, i uzeli su sebiod toga toliko da su jedva mogli odnijeti. Tri sudana bili zaposleni plijenjenjem, tako je velik bioplijen.26 Çetvrti dan skupili se u Dolini hvalospjeva, jersu ondje dali hvalu Gospodinu. Zato se zove onomjesto do danaænjega dana Dolina hvalospjeva.27 Onda se svi Judejci i Jeruzalemci vratili, s Joæa-fatom na çelu, puni radosti opet natrag u Jeru-zalem, jer ih je bio razveselio Gospodin nadnjihovim neprijateljima .28 S harfama, citrama i trubama doæli su u Jeruza-lem u Gospodinov dom.29 Sva kraljevstva zemalja obuzeo je veliki strahkad su çuli da se Gospodin sam borio s Izraelovimneprijateljima.30 Otada je vladao mir u kraljevstvu Joæafatovu,jer mu je bio njegov Bog dao mir unaokolo.31 Tako je vladao Joæafat nad Judom. Bilo mu jetrideset i pet godina kad je postao kralj i vladao je uJeruzalemu dvadeset i pet godina. Njegova majkazvala se Azuba i bila je køi Æilhijeva.32 Hodio je posve putom svojega oca Ase, a danije siæao s njega, i çinio je æto je bilo pravo u oçimaGospodina.33 Samo uzvisine nisu bile sruæene, i narod nije joæsvoje srce upravio k Bogu svojih otaca.34 A ostala djela Joæafatova, prijaænja i posljednja,zapisana su knjizi Jehua, sina Hananijeva, koji sespominje u knjizi u Izraelovih kraljeva.35 Potom se Joæafat, Judin kralj, zdruœio s Ahazi-jom, Izraelovim kraljem, çiji je rad bio bezboœan.36 On je napravio s njim savez da naprave laåe ætoøe voziti u Taræiæ, i napravili laåe su laåe Esion-Geberu.37 A Eliezer, sin Dodavahov iz Mareæe, proroko-vao je protiv Joæafata ovako: “Jer si se zdruœio sAhazijom, razorit øe Gospodin tvoje djelo.” Takosu se razbile laåe i nisu mogli iøi u Taræiæ.

21 I Joæafat je poçinuo kod svojih otaca, i bio je pokopan kod svojih otaca u Davidovu gradu.Namjesto njega kraljevao je njegov sin Joram.2 Ovaj je imao braøu Joæafatove sinove Azariju,Jehiela, Zahariju, Mihaela i Æefatiju. Svi ovi bili susinovi Joæafata, Izraelova kralja.

3 Njihov otac bio im je dao bogate darove u srebru,zlatu i dragocjenostima uz tvrde gradove u Judi.Kraljevsku çast dao je Joramu, jer je bio prvoroåe-nac.4 Kad je Joram poçeo vladati kraljevstvom svojegaoca i kad se utvrdio, dao je poubijati svu svojubraøu i neke ugledne Izraelove sinove.5 Joram je imao trideset i dvije godine kad je po-stao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.6 Hodio je putom Izraelovih kraljeva, kako je bilaçinila kuøa Ahabova, jer je on imao Ahabovu køerza œenu; i on je çinio zlo pred Gospodinom.7 Ipak nije htio Gospodin uniætiti kuøu Davidovuzbog zavjeta koji je uçinio s Davidom, i jer je bioobeøao da øe njemu i njegovim sinovima dovijekadavati svjetiljku.8 Pod njegovim vladanjem pobunili se Edomci pro-tiv Jude i postavili su sebi vlastitoga kralja.9 Joram je iziæao sa svojim vojskovoåama i sasvim bojnim kolima. Kad je navalio jedne noøi, raz-bio je Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sazapovjednicima bojnih kola.10 Ali Edomci su ostali neovisni od Jude do dan-aænjega dana. Sve to vrijeme pobunila se i Libnaprotiv Judine vlasti, jer je on bio ostavio Gospo-dina, Boga svojih otaca.11 Takoåer je on napravio œrtvene uzvisine pobrdima Judinim, naveo stanovnike Jeruzalema naidolsku sluœbu i zaveo Judu.12 Onda mu stiglo pismo od proroka Ilije æto jeglasilo ovako: “Ovako govori Gospodin, Bog tvo-jega djeda Davida: ‘Za kaznu æto ne ideæ putovimasvojega oca Joæafata i putovima Ase, Judinakralja,13 nego hodiæ putom Izraelovih kraljeva i navodiæJudu i stanovnike Jeruzalema na njegova sluœbu,kako je çinila Ahabova kuøa, takoåer si poubiosvoju braøu, kuøu svojega oca, a bili su bolji odtebe,14 evo, zato øe Gospodin pustiti da doåe teækakazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje œenei na sav tvoj imetak.15 A ti øeæ pasti u teæku bolest, u crijevnu bolest,dok ti dan po dan ne ispadnu crijeva od te bolesti.’�”16 I tako je podigao Gospodin protiv Jorama duhFilistejcima i Arapa, koji prebivaju do Etiopljana.17 Oni su izaæli protiv Judine zemlje, poharali su jui odvukli sve imanje i blago æto se naælo u kraljev-skom dvoru, uz to i njegove sinove i œene. Nije muostao viæe ni jedan sin osim Joahaza, njegova na-jmlaåega sina.18 Poslije svega toga udario ga Gospodin nei-zljeçivom crijevnom boleæøu.19 Dan po dan napokon mu svræetkom druge god-ine ispala su crijeva od njegove bolesti, i on je umrouz teæke bolove. Njegov narod nije mu prirediopokopa paljenjem miomirisa, kako se to çinilo nje-govim oçevima.20 Imao je trideset i dvije godine kad je postaokralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.Preminuo je, a da nitko nije poœalio za njim. Poko-pali su ga u Davidovu gradu, ali ne u grobovimakraljeva.

22 I stanovnici Jeruzalema postavili su namje sto njega kraljem njegova najmlaåeg sinaAhaziju, jer sve starije sinove bila je poubijala çetakoja je s Arapima prodrla u tabor, i tako je kraljevaoAhazija, sin Jorama, Judina kralja.2 Ahazija je imao çetrdeset i dvije godine kad jepostao kralj, i vladao je godinu dana u Jeruzalemu.Njegova se majka zvala Atalija i bila je Omrijeva

251 2 Ljetopisiunuka.3 I on je hodio putovima kuøe Ahabove, jer ga nje-gova majka svojim savjetom navela na zla djela.4 Tako je çinio zlo pred Gospodinom, kao kuøaAhabova, jer su mu ovi bili savjetnici poslije smrtinjegova oca, na njegovu propast.5 Po njihovu savjetu poæao je s Joramom, sinomAhabovim, Izraelovim kraljem, u Ramot Gilead uboj protiv Hazaela, kralja Sirije, i pritom su Sirijciranili Jorama.6 Onda se on vratio natrag da se u Jezreelu lijeçi odrana æto su mu ih bili zadali kod Rame, kad je ra-tovao protiv Hazaela, kralja Sirije. Ahazija, sin Jo-ramov, Judin kralj, doæao je posjetiti u JezreeluJorama, sina Ahabova, jer je ovaj leœao bolestan.7 A bilo je od Boga dopuæteno, na propast Ahazije,da doåe k Joramu. Kad je doæao ondje, otiæao sJoramom protiv Jehua, sina Nimæijeva, koga jeGospodin bio dao pomazati da iskorijeni Ahabovukuøu.8 I kad je Jehu izvræivao kazneni sud na kuøiAhabovoj, naæao je Judine glavare i Ahazijine si-nove, koji su bili u sluœbi Ahazijinoj, i dao ih pogu-biti.9 Onda je traœio Ahaziju; i uhvatili su ga u Samariji,gdje se skrivao, doveli su ga k Jehui i pogubili ga.Onda su ga pokopali, jer su pomislili: “Sin je Joæa-fata, koji je sluœio Gospodinu svim svojim srcem.”I tako nije bi nikoga od kuøe Ahazijine, koji bi biomogao preuzeti kraljevsku çast.10 Kad je Atalija, majka Ahazijina, doznala da jenjezin sin mrtav, odluçila je da pobije svu kraljev-sku obitelj Judine kuøe.11 Ali Joæabata, kraljeva køi, uzela je Joaæa, sinaAhazijina, ukrala ga izmeåu kraljeviøa, koji su imalibiti ubijeni, i donijela ga s njegovom dojkinjom uloœnicu. Tako ga sakrila Joæabata, køi kralja Jo-rama, œena sveøenika Jehojade–ona je, naime,bila sestra Ahazijina–od Atalije, tako da ga nijeubio.12 On je ostao æest godina skriven kod njih u Bo-œjemu domu, a Atalija je vladala u zemlji.

23 U sedmoj godini poæao je Jehojada odva- œno na djelo. On se sporazumio sa stot-nicima, naime, s Azarijom, sinom Jerohamovim, sIæmaelom, sinom Johananovim, s Azarijom, si-nom Obedovim, Maasejom sinom Adajevim i sEliæafatom, sinom Zikrijevim.2 Oni su proæli Judinu zemlju i pozvali na skupætinuLevite iz svih Judinih gradova i glavare Izraelske, ioni su doæli u Jeruzalem.3 Sva skupætina uçinila u Boœjemu domu savez skraljem. Pritom im rekao Jehojada: “Evo, sinkraljev bit øe kralj, kako je odredio Gospodin zaDavidove sinove.4 A vi uçinite ovo: Treøina vas, koji odlazite naSubotnji dan, sveøenici i Leviti, neka sluœe kao vra-tari na pragovima;5 jedna treøina neka zaposjedne kraljevski dvor, ajedna treøina Jesodova vrata, a sva vojska trije-move Gospodinova doma!6 Ipak u Gospodinov dom ne smije nitko stupitiosim sveøenika i Levita koji sluœe. Ovi smiju uøi, jersu posveøeni, a sav ostali narod neka se çuvaGospodina!7 Leviti neka onda opkole kralja, svaki s oruœjem uruci! Tko prodre u dom, neka se pogubi! Onimoraju pratiti kralja kada dolazi i kada odlazi.”8 Leviti i svi Judejci su uçinili onda toçno onakokako je zapovjedio sveøenik Jehojada. Svaki jeuzeo svoje ljude, one koji odlaze na Subotnji dan i

one koji dolaze na Subotnji dan, jer sveøenik Jeho-jada nije bio otpustio redove.9 Sveøenik Jehojada dao je onda stotnicima ko-plja, ætitiøe i ætitove æto su bili pripadali kralju Davi-du i æto su se nalazili u Boœjemu domu.10 Onda je on postavio unaokolo sav narod, i tosvakoga sa kopljem u ruci od juœne strane domado sjeverne strane doma izmeåu œrtvenika i doma,gdje je bio kralj.11 Onda su izveli kraljeva sina i stavili na njegazlatni vijenac i Svjedoçanstvo. Tako ga postavilikraljem, Jehojada i njegovi sinovi su ga pomazali ipovikali: “Œivio kralj!”12 Kad je Atalija çula viku naroda koji se skupio iklicao kralju, doæla je k narodu u Gospodinov dom.13 Kad je ona pogledala vidjela kralja gdje stoji kodstupa na ulazu i uz kralja stotnike i trubaçe, a savse narod veselio i trubio u trube, i pjevaçi s glaz-balima davali znak za klicanje. Onda je Atalijarazderala svoje haljine i povikala: “Izdaja, izdaja!”14 A sveøenik Jehojada pozvao stotnike, zapovje-dnike vojske i zapovjedio im: “Izvedite ju izmeåuredova iz doma! Tko poåe za njom, neka semaçem pogubi!” Sveøenik je, naime, bio zapovje-dio da se ona ne pogubi u Gospodinovu domu.15 Tako su joj napravili mjesta, a kad je proæla krozKonjska vrata i s stigla do kraljevskog dvora, ondjesu ju ubili.16 Nato Jehojada uçinio savez izmeåu Gospodi-na, svega naroda i kralja, da øe biti Gospodinovnarod.17 Sav je narod otiæao Baalovu hramu i razori ga.Njegove œrtvenike i kipove posve razruæio i ubioBaalova sveøenika Matana pred œrtvenicima.18 Potom Jehojada namjestio straœu kod Gos-podinova doma pod upravom sveøenika i Levita,koje je David bio porazdijelio u redove za Gospodi-nov dom, da prinose Gospodinu œrtve paljenice,kako je propisano u Mojsijevu zakonu, uz radosnoklicanje i pjesme po Davidovoj zapovijedi.19 I postavio vratare na vratima Gospodinovadoma da ne bi uæao ni jedan, tko bi bio bilo kakoneçist.20 Onda je pustio da krenu stotnici, dostojanstve-nici i ostali koji su upravljali narodom i sav narodzemlje i izveo kralja iz Gospodinova doma. Uæli sukroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili sukralja na kraljevsko prijestolje.21 Sav se narod u zemlji veselio, i grad je ostaomiran, jer su maçem ubili Ataliju.

24 Joaæu je bilo sedam godina kad se uspeo na prijestolje. Vladao je çetrdeset godina u Je-ruzalemu. Njegova se majka zvala Sibija, iz Beer-Æebe.2 Joaæ je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodinadok je œivio sveøenik Jehojada.3 Jehojada ga oœenio dvjema œenama, te su rodilesinove i køeri.4 Dogodilo se da je Joaæ odluçio popraviti Gospo-dinov dom.5 On je dao skupiti sveøenike i Levite i zapovjedioim: “Poåite po Judinim gradovima i skupljajte odsvih Izraelovih sinova novaca da se moœe poprav-ljati dom vaæega Boga od godine do godine, igledajte ubrzati stvar!” Ali Levitima se nije œurilo.6 Zato je kralj dozvao velikoga sveøenika Jeho-jadu i rekao mu: “Zaæto ne nastojiæ oko toga daLeviti donose iz Judeje i Jeruzalema prinos koji jezapovjedio Mojsije, sluga Gospodinov, izraelskojnarodnoj zajednici u korist æatoru Svjedoçanstva?7 Jer bezboœne pristaæe Atalijine nisu popravljale

2522 Ljetopisiætete na Boœjemu domu i upotrijebile su zaBaalove sve darove koji su bili darovani za Boœjidom.”8 Na zapovijed kraljevu napravili su stoga ækrinju istavili ju pred vrata Gospodinova doma.9 Onda su dali oglasiti po Judeji i Jeruzalemu da sedonosi Gospodinu prinos koji je zapovjedio Moj-sije, sluga Boœji, Izraelovim sinovima u pustinji.10 Svi glavari i sav narod razveselili se i donosili susvoj prinos i bacali ga u ækrinju, dok nije bila puna.11 I bilo je da kad god bi Leviti donosili ækrinju kra-ljevskom çinovniku–kad bi se, naime, vidjelo daima u njoj mnogo novaca–doæao bi kraljevski çi-novnik i poslanik velikoga sveøenika. Oni bi is-praznili ækrinju i onda ju opet odnosili na njezinomjesto. Tako su çinili svaki dan i nakupili su mnogonovaca.12 Kralj i Jehojada uruçivali bi ih nadstojnicimanad poslom, koji su nadgledali rad na Gospodi-novu domu. Oni su unajmljivali kamenare i drvod-jelje za obnovu Gospodinova doma, uz to kovaçeœeljezom i mjeåu za popravak Gospodinovadoma.13 Nadstojnici nad poslom su uçinili da su dobronapredovali radovi na obnovi. Oni su vratili Gospo-dinov dom u njegovo prijaænje stanje i utvrdili ga.14 Kad su to bili svræili, predali su novce æto su pre-tekli kralju i Jehojadi. Od toga se dalo napravitipredmete za Gospodinov dom, posuåe za sluœbuBoœju i za œrtve, zdjele i drugo zlatno i srebrno po-suåe. Dokle je œivio Jehojada, prinosile su se œrtvepaljenice redovito u Gospodinovu domu.15 Kad je Jehojada ostario i naœivio se, umro je.Bilo mu je stotinu i trideset godina kad je umro.16 Pokopali su ga kod kraljeva u Davidovu gradu,jer se bio iskazao zasluœan za Izraela, za Boga i zanjegov dom.17 Poslije smrti Jehojadove doæli su Judini glavarii bacili se niçice pred kraljem; i kralj ih posluæao.18 Stoga su oni opet zapustili dom Gospodina,Boga svojih otaca, i poçeli su ætovati drvene kipovei rezbarene kipove. Onda se podigla srdœba Go-spodinova na Judu i na Jeruzalem zbog njihovihgrijeha.19 On je slao proroke meåu njih da ih vrate natragGospodinu. Ovi su ih nagovarali, ali ih oni nisusluæali.20 I doæao je Duh Gospodinov na Zahariju, sinasveøenika Jehojade. On je stupio pred narod i do-viknuo im: “Ovako govori Bog: ‘Zaæto prestupatezapovijedi Gospodinove i upropaæøujete svojusreøu? Jer ste ostavili Gospodina, zato i on vasostavlja.’ ”21 A oni su se urotili protiv njega i kamenovali ga pozapovijedi kraljevoj u trijemu Gospodinova doma.22 Tako se malo sjeøao kralj Joaæ ljubavi, koju muje bio iskazivao njegov otac da je dao pogubiti nje-gova sina, a on umiruøi povikao: “Gospodin to vidii on øe te pokarati.”23 A kad je proæla godina, podigla se na njega vo-jska Sirijaca. Kad su doæli u Judinu zemlju i u Jeru-zalem, i pobili su u narodu sve narodne glavare isav plijen æto su im ga bili uzeli, poslali su kralju uDamask.24 Premda je sirijska vojska upala samo s malimbrojem ljudi, ipak im Gospodin dao u ruke veomaveliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospodina,Boga svojih otaca. Tako su izvræili kazneni sud naJoaæu.25 Kad su bili otiæli od njega–ostavili su ga u teækojbolesti–urotili su se protiv njega njegovi dvoranizbog krvava djela na sinu sveøenika Jehojade i

ubili su ga u njegovoj postelji. Tako je umro i poko-pali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu sahranili ukraljevskoj grobnici.26 Ovi su koji su se urotili protiv njega: Zabad, sinAmonke Æimeate, i Jehozabad, sin Moabke Æim-rite.27 O njegovim sinovima, o visini danka æto mu jenametnut i o graåenju Boœjega doma zapisano je uzapisima knjige o kraljevima. Onda je njegov sinAmazija kraljevao namjesto njega.

25 Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina, kad je postao kralj. Vladao je dvadeset i devet go-dina u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Joad-ana, iz Jeruzalema.2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,ali ne u punoj vjernosti.3 Çim je imao çvrsto u rukama kraljevsku vlast,dao je poubijati dvorane koji su ubili njegova kra-ljevskog oca.4 Sinova nije dao ipak ubiti, po zapovijedi koja stojizapisana u knjizi Mojsijeva zakona, gdje zapo-vjeda Gospodin: “Oçevi neka se ne pogube zbogsvoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, negosvaki neka se pogubi samo zbog svojega vlasti-toga prekræaja!”5 Iza toga podigao Amazija Judejce i dao je da seod svega Jude i Benjamina postave poredani poobiteljima, tisuønicima i stotnicima. Kad ih je izbro-jio od dvadeset godina naviæe, bilo ih je tri stotinetisuøa izabranih ratnika, koji su nosili koplje i ætit.6 Joæ je unajmio iz Izraela stotinu tisuøa sposobnihratnika za stotinu talenata srebra.7 Ali mu je doæao jedan Boœji çovjek i rekao: “Kra-lju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Go-spodin nije s Izraelom niti sa Efraimovim sinovima.8 Idi sam odvaœno i hrabro u boj! Inaçe mogao bi teBog sruæiti pred neprijateljem, jer Bog ima moø dadade pomoø i da sruæi.”9 Amazija je upitao Boœjega çovjeka: “A æto øeonda biti od stotinu talenata æto sam ih dao izrael-skoj vojsci?” Boœji çovjek je odgovorio: “Gospodinti moœe puno viæe dati od toga.”10 Tako je Amazija otpustio Efraimove sinove odsvoje vojske da bi se vratili kuøi. Oni se vrlo rasrdilina Judejce i vratili se kuøi s velikim gnjevom.11 A Amazija je poveo hrabro svoj narod u boj iotiæao u Slanu dolinu i ondje pobio deset tisuøaSeirovih sinova.12 A deset tisuøa drugih su Judejci zarobili œive.Odveli su ih navrh jedne hridine i pobacali ih s vrhahridine tako da su se svi raspali.13 A vojnici, koje je Amazija poslao natrag, i kojinisu smjeli poøi s njim u boj, upali su od Samarijedo Bet-Horona u Judine gradove, pobili su u njimatri tisuøe ljudi i zaplijenili velik plijen.14 Kad se Amazija iza pobjede nad Edomcimavratio kuøi, donio je sobom idolske kipove Seirovihsinova, postavio ih sebi za bogove i klanjao im se iprinosio im œrtve.15 Onda se raspalila srdœba Gospodinova naAmaziju i on poslao k njemu proroka, koji murekao: “Zaæto sluœiæ bogovima toga naroda kojinisu mogli izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvojeruke?”16 Kad je on tako govorio njemu, odgovorio muovaj: “Jesmo li te postavili kralju za savjetnika?Prestani! Zar da te se isprebija?” Prorok jeprestao, ali joæ je rekao: “Sad znam da te je Bognaumio upropastiti, jer si tako radio i neøeæposluæati moj savjet.”17 Poæto se Amazija, Judin kralj, posvjetovao, po-

253 2 Ljetopisislao poslanike le k Joaæu, sinu Joahazovu, unukuJehuovu, Izraelovu kralju, i pozvao: “Doåi da seogledamo!”18 A Joaæ, Izraelov kralj, dao je Amaziji, Judinukralju, odgovoriti: “Trn na Lebanonu poslan jedan-put k cedru na Lebanonu, govoreøi: ‘Daj svoju køermojem sinu za œenu.’ Ali zvijer na Lebanonupretrçala preko trna i zgazila ga.19 Tako radiæ ti, jer si pobio Edomce, postao siobijestan i œeljan slave. Ostani ipak kod kuøe,zaæto da izaœivaæ nesreøu i da padneæ, ti i Juda stobom?20 Kako nije htio Amazija posluæati–jer je bilo odBoga tako dopuæteno da ih je dao u ruke nepri-jatelju, buduøi da su sluœili edomskim bogovima.21 Podigao se Joaæ, Izraelov kralj, i pobio se on iJudin kralj Amazija kod Bet-Æemeæa Judina.22 Izrael je razbio Judu, te je svaki pobjegao svojojkuøi.23 A Amaziju, Judina kralja, sina Joaæova, unukaJoahazova, uhvatio je Joaæ, Izraelov kralj, kodBet-Æemeæa i odveo ga u Jeruzalem. Onda jesruæio jeruzalemski zid od Efraimovih vrata dovrata na uglu u prostoru od çetiri stotine lakata.24 Uzeo sve zlato i srebro i sve posuåe koje senaælo u Boœjemu domu kod Obed-Edoma i blagokraljevskog dvora, uz to taoce, pa se vratio u Sa-mariju.25 Amazija, sin Joaæov, Judin kralj, œivio je izasmrti Joaæa, sina Joahazova, Izraelova kralja, joæpetnaest godina.26 Ostala djela Amazijina, prijaænja i posljednja,zapisana su u knjizi ljetopisa Judinih i Izraelovihkraljeva.27 Od vremena, kad se Amazija bio okrenuo odGospodina, postojala je u Jeruzalemu urota protivnjega, i on je pobjegao u Lakiæ, poslali su za njimljude i dali su ga ondje ubiti.28 Prenijeli su ga na konjima i pokopali ga u Judinugradu kod njegovih otaca.

26 Potom je uzeo sav Judin narod Uziju, komu je tek bilo æesnaest godina, i postavio gakraljem namjesto njegova oca Amazije.2 On utvrdi Elat, koji je bio vratio Judi poæto je kraljpoçinuo kod svojih otaca.3 Bilo je Uziji æesnaest godina kad je postao kralj,i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu.Njegova majka zvala se Jekolija, iz Jeruzalema.4 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,toçno onako kako je bio çinio njegov otac Amazija.5 On je pazio na to da sluœi vjerno Bogu dok je œivioZaharija, koji ga je pouçavao u strahu Boœjemu, idokle je sluœio Gospodinu, Bog mu je davao usp-jeh.6 On je poæao u rat protiv Filistejaca, sruæio zidoveGatu, Jabni i Aædodu i postavio utvrde u podruçjuAædoda i po ostaloj zemlji Filistejaca.7 I Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protivArapa, koji su stanovali u Gur-Baalu, i protiv Meun-jana.8 I Amonci su plaøali Uziji danak. Njegova je slavadopirala do Egipta, tako se on bio osilio.9 U Jeruzalemu je Uzija sagradio kule na Ugaonimvratima, na Dolskim vratima i u kutu zida, i utvrdioih.10 I u pustinji je sagradio kule i dao je iskopatimnogo studenaca, jer je imao velika stada u nizinii u ravnici, i poljodjelaca i vinogradara po brdima ina Karmelu. Bio je, naime, prijatelj poljodjelstva.11 Uzija je imao i vojsku ratnika koja je iæla u boj,ureåena po çetama, kako ih je bio izbrojio pisar

Jehiel i upravitelj Maaseja pod ravnanjem Ha-nanije, kraljevog vojskovoåe.12 Ukupni broj rodovskih glavara, sve samihhrabrih junaka, bio je dvije tisuøe i æest stotina.13 Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila odtri stotine sedam tisuøa i pet stotina hrabrih bo-raca, koji su vojevali za kralja protiv neprijatelja.14 Za svu vojsku nabavio je Uzija ætitove, koplja,kacige, oklope, lßkove i kamenje za praøke.15 I dao je napraviti u Jeruzalemu vjeæto izmiæljenestrojeve, æto su na kulama i uglovima imali za tosluœiti, za bacanje strijela i velikoga kamenja. Nje-gova se slava raznijela nadaleko, jer mu se davalaçudesna pomoø tako da je postao moøan.16 Ali kad se bio osilio, srce se njegovo ponijelo, ion se pokvario. Sagrijeæio protiv Gospodina, svo-jega Boga, jer je uæao u Gospodinov dom kaditi nakadionom œrtveniku.17 A sveøenik Azarija i osamdeset Gospodinovihsveøenika, plemenitih ljudi, pohitjeli su za njim,18 Oprli se kralju Uziji i doviknuli mu: “Nije tvoje,Uzija, kaditi Gospodinu nego samo sveøenika,Aronovih sinova, koji su posveøeni za to da k∑de.Izaåi iz svetinje! Ti si sagrijeæio, i to ti nije na çastpred Bogom, Gospodinom.”19 Onda se razgnjevio Uzija, ali dok je joæ drœao uruci kadionicu æto se rabila za kaåenje, i dok se vrlognjevio na sveøenike, izbilo mu najedanput gubana çelu pred oçima sveøenika u Gospodinovudomu kod kadionog œrtvenika.20 I kad su ga veliki sveøenik Azarija i svi drugisveøenici izbliœe pogledali, pronaælo se da jedoista gubav na çelu. Onda su ga brœe izveli, a isam je poœurio iziøi, jer ga je udario Gospodin. 21 Kralj Uzija je ostao gubav do svoje smrti i stano-vao je kao gubavac odvojen u svojoj kuøi. I bio jeodstranjen iz Gospodinova doma. Onda je njegovsin Jotam upravljao kraljevskom kuøom i vladao jenad narodom u zemlji.22 Ostalu povijest Uzijinu, prijaænju i posljednju,opisao je prorok Izaija, sin Amosov.23 Kad je Uzija poçinuo kod svojih otaca, pokopalisu ga kod njegovih otaca na polju uz grobnicu kra-ljeva, jer su rekli: “Gubav je.”

27 Dvadeset i pet godina bilo je Jotatamu kad je postao kralj, i vladao je æesnaest godinau Jeruzalemu. Njegova majka zvala se Jeruæa ibila je køi Sadokova.2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,posve kako je bio çinio njegov otac Uzija, samo ætonije prodro u Gospodinov dom, ali je narod joæ uvi-jek çinio zlo.3 On je sagradio gornja vrata na Gospodinovudomu; i na zidu Ofela mnogo sagradio.4 Nadalje je utvrdio gradove na Judinoj gori i u æu-mama sagradio dvorove i kule.5 I zaratio je s kraljem Amonaca i pobijedio ih.Amonci su mu morali one godine dati stotinu tale-nata srebra, deset tisuøa kora pæenice i deset tisu-øa kora jeçma. Isti danak morali su mu Amonci datii druge i treøe godine.6 Tako je postajao Jotam sve moøniji, jer je hodiovjerno pred Gospodinom, svojim Bogom.7 Ostala djela Jotamova i svi njegovi ratovi injegovi putovi zapisani su u knjizi Izraelovim iJudinim kraljeva.8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postaokralj, i vladao je æesnaest godina u Jeruzalemu.9 Kad je Jotam poçinuo kod svojih otaca, pokopalisu ga u Davidovu gradu. Onda je njegov sin Ahazkraljevao namjesto njega.

2542 Ljetopisi

28 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad je po- stao kralj, i vladao je æesnaest godina u Je-ruzalemu. On nije çinio ono æto je bilo pravo uoçima Gospodina, kako je çinio njegov djed David.2 Jer je hodio putovima Izraelovih kraljeva i daosaliti kipove Baalima.3 Kadio je u dolini sina Hinomova i pustio je, pogadnom obiçaju neznaboœaca, koje je bio odag-nao Gospodin ispred Izraelovih sinova, da mu si-novi idu kroz oganj.4 Prinosio je i œrtve zaklanice i kadio je na uzvisi-nama i breœuljcima i pod svakim zelenim stablom.5 I tako ga je dao Gospodin, njegov Bog, u rukeSirijskomu kralju. Ovaj ga pobijedio, zarobio velikomnoætvo njegovih ljudi i odveo ih u Damask. Joæ jebio predan u ruke Izraelovu kralju, koji mu nanioteœak poraz.6 Jer Pekah, sin Remalijin, dao je poubijati u jedandan u Judeji stotinu i dvadeset tisuøa ljudi, svesamih hrabrih ratnika, jer su bili ostavili Gospodi-na, Boga svojih otaca.7 Osim toga Zikri, efraimski hrabri ratnik, ubioMaaseju, sina kraljeva, upravitelja kuøe Azrikamai Elkana, drugoga do kralja.8 Takoåer su zarobili i odveli Izraelovi sinovi odsvoje braøe dvjesta tisuøa œena, djeçaka i djevo-jaka. Uz to su im zaplijenili silan plijen koji su odni-jeli u Samariju.9 Ali je ondje œivio Gospodinov prorok po imenuOded. On je izaæao pred vojsku koja se vraøala uSamariju i rekao im: “Gle, zato jer se Gospodin,Bog vaæih otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih onu vaæe ruke, a vi ste meåu njima poçinili krvopro-liøe bjesnilom koja dopire do neba.10 I joæ mislite uçiniti Judinu djecu i Jeruzalem svo-jim robovima i robinjama. A ne tereti li i vas grijeh ikrivnja prema Gospodinu, vaæem Bogu?11 Zato posluæajte me sada i vratite natrag te zar-obljenike koje ste zarobili svojoj braøi! Inaçe, doøiøe na vas teœak kazneni sud Gospodinov.”12 Onda su ustali glavari Efraimovih sinova,Azarija, sin Johananov, Berekija, sin Meæilemo-tov, Ezekija, sin Æalumov, i Amasa, sin Hadlajev,na one koji su se vraøali s vojske,13 i rekli su im: “Ne smijete ovamo dovesti zaro-bljenike, jer tim bismo samo stavili na sebe novukrivnju i grijeh prema Gospodinu; vi hoøete na gri-jehe i krivnje naæe dometnuti joæ nove, jer naæakrivnja je velika, i teæka Gospodinova jarost sesruæila na Izraela.”14 I pustili su ratnici zarobljenike i plijen pred gla-varima i svom narodnom zajednicom.15 Onda po imenu za to odreåeni ljudi ustali su, pasu se zauzeli za zarobljenike, i opskrbili sve kojinisu bili dovoljno odjeveni odjeøom i obuøom iz pli-jena, dali su im jesti i piti i pomazali ih. Onda supomogli svima slabima za hodanje da uzjaæu namagarce i dovedu ih u palmov grad Jerihon k njiho-voj braøi. Potom se vratili u Samariju.16 U ono vrijeme poslao je kralj Ahaz asirskim kra-ljevima zatraœiti pomoø.17 Edomci su opet udarili, porazili Judejce i odvelizarobljenike.18 I Filistejci su provalili u gradove po nizini i ujuœnu zemlju Judinu, osvojili Bet-Æemeæ, Ajalon,Gederot, Soho, Tamnu i Gimzo s njihovim selima inaselili se u njima.19 Jer je Gospodin ponizio Judu zbog Ahaza,Izraelova kralja, buduøi da je on bio zaveo Judu ugrdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Go-spodinu.20 I asirski kralj Tiglat-Pileser izaæao je protiv

njega i pritisnuo ga umjesto da mu pomogne.21 Premda je Ahaz oplijenio Gospodinov dom,kraljevski dvor i glavare i sve dao asirskom kralju,nije mu pomoglo niæta.22 A i u vrijeme kad ga je onaj pritisnuo sagrijeæioje kralj Ahaz protiv Gospodina novom nevjerno-æøu.23 On je, naime, œrtvovao bogovima Damaska,koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: “Bogovi siri-jskih kraljeva, pomogli su njima, pa øu njima œrtvo-vati da pomognu i meni.” Ali su mu oni posluœilisamo za to da u nesreøu strovalili njega i sav Izra-elov narod.24 I dao je Ahaz pokupiti posuåe Boœjega doma iposuåe Boœjega doma porazbijati. Onda zatvoriovrata Gospodinova doma i postavio œrtvenike posvim uglovima Jeruzalema.25 I u svakom pojedinom gradu Judinu podigaoœrtvene uzvisine da kadi drugim bogovima. Tako jedraœio na gnjev Gospodina, Boga svojih otaca.26 A ostala njegova djela i svi njegovi putovi, pri-jaænji i posljednji, zapisani su u knjizi Judinih i Izra-elovih kraljeva.27 Kad je Ahaz bio poçinuo kod svojih otaca, poko-pali su ga u gradu, u Jeruzalemu; ali ga nisu staviliu grobove Izraelovih kraljeva. Onda je njegov sinEzekija kraljevao namjesto njega.

29 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet go-dina u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Abijai bila je køi Zaharijina.2 On je çinio æto je bilo pravo u oçima Gospodina,posve onako kako je bio çinio njegov djed David.3 Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvommjesecu, otvorio je vrata na Gospodinovu domu ipopravio ih.4 Dao je sazvati sveøenike i Levite, skupio ih naslobodnom trgu prema istoku,5 i progovorio im: “Çujte me, Leviti! Posvetite sesada, a posvetite i dom Gospodina, Boga svojihotaca, i iznesite smeøe iz svetoga mjesta!6 Jer su naæi oçevi nevjerno radili i çinili zlo predGospodinom, naæim Bogom, ostavili su ga i odvra-tili su poglede svoje od æatora Gospodinova iokrenuli mu leåa.7 Dapaçe, zatvorili su vrata trijema, pogasili svje-tiljke, nisu viæe kadili kadom i nisu viæe prinosiliœrtve paljenice Bogu Izraelovu u Svetom mjestu.8 Zato je doæla srdœba Gospodinova na Judu i Je-ruzalem. Uçinio ih straæilom, predmetom uœasa iprezira, kako vidite svojim oçima.9 Zato su pali naæi oçevi od maça, a naæi sinovi,naæe køeri i naæe œene su stoga zarobljene.10 Ali sada sam odluçio uøi u savez s Gospodi-nom, Bogom Izraelovim, da se odvrati od nasnjegov œestoki gnjev.11 Pa stoga ne budite nemarni, sinovi moji, jer jevas izabrao Gospodin da stojite pred njim i vræitenjegovu sluœbu, da mu budete sluge i da mu ka-dite.”12 I Leviti su krenuli na posao: Mahat, sin Amasa-jev, i Joel, sin Azarijin, od roda Kohatovaca; od Me-rarijevih sinova Kiæ, sin Abdijev, i Azarija, sinJehalelelov; od Geræonovih sinova Joah, sinZimin, i Eden, sin Joahov;13 od Elisafanovih sinova Æimri i Jeiel, od Asafovihsinova Zaharija i Matanija,14 od Hemanovih sinova Jehiel i Æemaja i od Jedu-tunovih sinova Æemaja i Uziel.15 Ovi su skupili svoje sudruge, posvetili se i ondapo zapovijedi kraljevoj dali su se na posao oçistiti

255 2 LjetopisiGospodinov dom po Gospodinovim propisima.16 Sveøenici su uæli u unutraænji dio Gospodinovadoma da ga oçiste, i sve neçisto æto su naæli u Go-spodinovu domu, iznijeli su u trijem Gospodinovadoma, a Leviti su to pokupili i iznijeli u Kidronskudolinu.17 Prvi dan prvoga mjeseca poçeli su posveøivati,i osmi dan toga mjeseca doæli su do trijema Gospo-dinova. Uzeli su onda joæ osam dana za daljeçiæøenje Gospodinova doma. Æesnaestog danaprvoga mjeseca su svræili.18 Potom su doæli kralju Ezekiji i javili, govoreøi:“Oçistili smo sav Gospodinov dom i œrtvenik zaœrtve paljenice i sve njegovo posuåe i stol za prika-zne kruhove i sve njegovo posuåe. 19 Sve posuåe koje je, zbog svojega otpada, os-kvrnuo kralj Ahaz, dok je vladao, popravili smo iposvetili smo, i ono sada stoji pred Gospodinovimœrtvenikom.”20 Drugoga jutra dao je kralj Ezekija sazvati grad-ske glavare i otiæao u Gospodinov dom.21 Doveli su sedam junaca, sedam ovnova, se-dam janjaca i sedam jaraca kao œrtvu za grijeh zakraljevsku kuøu, za Svetinju i za Judu. On je zapo-vjedio Aronovim sinovima, sveøenicima, da ih œrt-vuju na Gospodinovu œrtveniku.22 Onda su zaklali goveda, a sveøenici su uhvatilikrv i izlili ju na œrtvenik. Nato su zaklali ovnove i izlilikrv na œrtvenik; onda su zaklali janjce i izlili krv naœrtvenik.23 Potom su doveli jarce kao œrtvu za grijeh predkralja i pred skupætinu, i ovi su stavili svoje ruke nanjih.24 Onda su ih sveøenici zaklali i donijeli su njihovukrv za oproætenje grijeha na œrtvenik, da pribavepomirenje svemu Izraelu, jer je bio kralj zapovjedioza sav Izraelov narod œrtvu paljenicu i œrtvu za gri-jeh.25 Levite je postavio kod Gospodinova doma scimbalima, harfama i citarama, po zapovijedi Da-vida i Gada, kraljeva vidioca, i proroka Natana, jerod Gospodina bila je iziæla zapovijed preko njego-vih proroka.26 Leviti su se postavili s glazbalima Davidovim, asveøenici s trubama.27 Onda je zapovjedio Ezekija da prinesu œrtvupaljenicu na œrtveniku. Çim je poçela œrtva palje-nica, poçeli su i pjesmu u slavu Gospodinu i trubeuz pratnju glazbala Davida, Izraelova kralja.28 Sva se skupætina bacila niçice, pjesma jeodjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalotako dugo dokle se bila svræila œrtva paljenica.29 Kad se svræilo prinoæenje œrtve, kralj i svi okonjega, pali su na koljena i poklonili su se.30 Nadalje je zapovjedio kralj Ezekija i glavariLevitima da zapjevaju u slavu Gospodinu hvalosp-jeve æto su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. Spunom radoæøu pjevali su pjesme, klanjali se i ba-cali se niçice.31 Nato je odgovorio Ezekija rekavæi: “Poæto ste sesada posvetili Gospodinu, pristupite i donesite uGospodinov dom œivotinje za œrtve zaklanice i zaœrtve mirotvorne!” Onda je skupætina donijela œivo-tinje za œrtve zaklanice i za œrtve mirotvorne i, tko jehtio, takoåer œivotinje kao œrtvu paljenicu.32 Ovo je broj œivotinja za œrtvu paljenicu, koju jebila donijela skupætina: sedamdeset volova, stoti-nu ovnova i dvjesta janjaca, sve to kao œrtvu palje-nicu Gospodinu.33 Prinosa za œrtvu mirotvornu bilo je na broj æeststotina volova i tri tisuøe ovaca.34 A bilo je malo sveøenika, te nisu mogli oderati

sve œivotinje za œrtve paljenice, pomogli su imLeviti, njihova braøa, dokle se nije svræio posao, idokle se nisu posvetili sveøenici, jer su Leviti sveøom revnoæøu pazili na to da se posvete, negosveøenici.35 Uz to se moralo œrtvovati mnogo œrtava palje-nica s pretilinom mirotvornih œrtava i s naljevimana œrtve paljenice. I tako je bila obnovljena sluœbau Gospodinovu domu.36 Ezekija i sav narod su se veselili tomu æto je Bogpripravio narodu, jer je iznenada nastala ovapromjena.

30 Potom je Ezekija poslao poslanike svemu Izraelu i Judi i napisao Efraimu i Manasehupisma da bi doæli u Gospodinov dom u Jeruzalemproslaviti Svetkovinu Pashe Gospodinu, BoguIzraelovu.2 Kralj i glavari njegovi i sva skupætina u Jeruzale-mu bili su odluçili odrœati Svetkovinu Pashe udrugom mjesecu.3 Poæto ga nisu bili mogli slaviti u propisano vrije-me, jer se nisu bili sveøenici u propisanom broju zato posvetili i narod se joæ nije bio skupio u Jeru-zalem.4 I to se svidjelo kralju i cijeloj zajednici.5 Tako su zakljuçili proglasiti po svem Izraelu odBeer-Æebe do Dana, da doåu svetkovati GozbuPashe Gospodinu, Bogu Izraelovu, u Jeruzalemu,otkako se nije viæe svetkovao uz opøe sud-jelovanje, kako je to bilo propisano.6 I tako su otiæli glasnici s pismima iz ruke kralja injegovih glavara po svemu Izraelu i Judi naokolo iobjavili po kraljevoj zapovijedi: “Izraelovi sinovi,vratite se natrag Gospodinu, Bogu Abrahamovu,Izakovu i Izraelovu, da se on opet obrati k vama,koji ste utekli vlasti asirskih kraljeva i joæ ste preos-tali!7 Ne budite kao vaæi oçevi i vaæa braøa koji su bilinevjerni Gospodinu, Bogu svojih otaca, tako da ihje predao uniætenju, kako ste to doœivjeli!8 Zato ne budite tvrdokorni kao vaæi oçevi, negopruœite ruku Gospodinu i doåite k njegovu svetiætukoje je posvetio zauvijek, i sluœite Gospodinu, svo-jem Bogu, da se odvrati od vas njegov œestoki gn-jev!9 Jer ako se obratite Gospodinu, vaæa øe braøa ivaæi sinovi naøi milosråe u onih koji su ih odveli uropstvo, tako da se mognu vratiti u ovu zemlju, jerje Gospodin, vaæ Bog, milostiv i milosrdan i neøeodvratiti svoje milosti od vas, ako se obratite knjemu.”10 I tako su iæli glasnici od grada do grada po zemljiEfraimovoj i Manasehovoj i do u Zebulun, ali su imse podsmijevali i rugali.11 Samo neki ljudi od Aæera, Manaseha i Zebu-luna doæli su u Jeruzalem.12 Naprotiv, upravljala je u Judi ruka Boœja, koja imje stavila u srce da se po zapovijedi Gospodinovojjednoduæno odazovu pozivu kralja i glavara.13 I tako se skupilo u Jeruzalem veliko mnoætvonaroda da u drugom mjesecu proslave Svetkovinubeskvasnih kruhova, veoma mnogobrojna zaje-dnica.14 Oni su se ustali i uklonili œrtvenike u Jeruzale-mu; tako su isto uklonili sve kadione œrtvenike ipobacali ih u Kidronsku dolinu .15 Çetrnaestoga dana drugog mjeseca zaklali sujanjce Pashe. Sveøenici i Leviti osjetili su sepostiåeni, posvetili se i donijeli su œrtve paljenice kGospodinovu domu.16 Po propisima Mojsijeva zakona, koji su vrijedili

2562 Ljetopisiza njih, a Mojsije, Boœji çovjek, bio ih je izdao,obavili su svoju sluœbu. Sveøenici su izlili krv æto suim je pruœili Leviti.17 Kako se meåu skupljenima mnogi nisu bili pos-vetili, zato su Leviti preuzeli klanje pashalnih jan-jaca za svakog onoga koji nije bio çist, pa zato ihnije mogao prinijeti Gospodinu.18 Jer zbog velikog mnoætva naroda, mnogi izEfraima, Manaseha, Isakara i Zebuluna, nisu sebili oçistili, nego su jeli Pashu kako nije bilo prop-isano. Za njih je uloœio Ezekija zagovor i pomoliose: “Gospodin, koji je dobrostiv, neka oçisti od gri-jeha19 svakoga koji nastoji traœiti Boga, Gospodina,Boga svojih otaca, makar i ne bio çist, kako se traœiza Svetinju!”20 I Gospodin je usliæao Ezekiju i saçuvao narod.21 Tako su Izraelovi sinovi, koji su bili u Jeruzale-mu, svetkovali Sveçanu Gozbu beskvasnih kruho-va sedam dana u velikom veselju, a Leviti isveøenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki danGospodinu hvalospjeve u slavu Gospodinu.22 Pritom je Ezekija hrabrio sve Levite, koji su setako revno pokazali u sluœbi Gospodinovoj. Se-dam dana drœale su se Sveçanosti œrtvene gozbe,poæto je bila prinesena œrtva mirotvorna, i slavilose Gospodina, Boga svojih otaca.23 Sva skupætina je odluçila da svetkuje joæ daljn-jih sedam dana, i tako su svetkovali joæ sedamdana kao Sveçana gozba radosti.24 Jer je Ezekija, Judin kralj, bio darovao skupætinitisuøu junaca i sedam tisuøa ovaca. Isto tako bili suglavari zajednice poslali na dar tisuøu junaca i de-set tisuøa ovaca. Uto su se bili sveøenici posvetili uvelikom broju.25 I tako se proveselila sva Judina zajednica: sve-øenici, Leviti i sve mnoætvo onih, koji su bili doæli izIzraela, i doæljaci koji su doæli iz raznih dijelovaIzraela ili su stanovali u Judinoj zemlji.26 Veliko veselje vladalo je u Jeruzalemu, jer odvremena Salomona, sina Davidova, Izraelovakralja, nije takvo æto bilo u Jeruzalemu.27 A onda su se digli levitski sveøenici i blagoslovilinarod, i njihov glas je bi usliæan, i njihova molitva jedoprla do neba, do njegova svetog prebivaliæta.

31 Kad se sva ova sveçanost svræila, sav Izrael koji je bio nazoçan, otiæli su po Judinim gra-dovima, polomili stupove u komade, sasjekli drve-ne kipove, razorili œrtvene uzvisine i œrtvenike pocijeloj Judinoj zemlji, Benjaminovoj, Efraimovoj iManasehovoj, dok sve nije bilo uniæteno. Onda sevratili svi Izraelovi sinovi u svoje gradove na svojeimanje.2 Potom je Ezekija postavio sveøeniçke i levitskeredove po njihovim redovima–svakog sveøenikai Levita u sluœbenom podruçju njegovu–za œrtvepaljenice i œrtve mirotvorne, da sluœe i da hvale ipjevaju na vratima tabora Gospodinova.3 Kralj je odredio dio od njegova posjeda za œrtvepaljenice, za œrtve paljenice jutrom i veçerom i zaœrtve paljenice na Subotnji dan, na mjesecemlaåake i na svetkovine, kako je propisano u Go-spodinovu zakonu.4 I zapovjedio narodu, koji je stanovao u Jeruzale-mu, da daju dio za sveøenike i Levite, da bi se mogliçvrsto drœati zakona Gospodinova.5 Kad se razglasila ova zapovijed, poçeli su Izra-elovi sinovi donositi prvine od œita, vina, ulja i medai od svakoga drugog roda zemaljskoga. Od svegasu obilno donijeli desetinu.6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su stanovali po gra-

dovima, donosili su desetinu od goveda i ovaca idesetinu od posvetnih darova æto su bili posveøeniGospodinu, njihovu Bogu, nanijeli su desetine çi-tave hrpe.7 Treøega mjeseca poçeli su slagati u hrpe, a sed-moga mjeseca su svræili.8 Kad su Ezekija i glavari doæli pogledati hrpe, za-hvalili su Gospodinu i njegovu narodu.9 Kad je Ezekija upitao sveøenike i Levite za hrpe,10 odgovorio mu veliki sveøenik Azarija od kuøeSadokove: “Otkada se poçelo donositi dio Gospo-dinovu domu, jedemo do sitosti i joæ mnogo pre-ostaje. Gospodin je, naime, blagoslovio svojnarod; zato je preteklo ovo mnoætvo.”11 I Ezekija je zapovjedio da se priprave prostorijeu Gospodinovu domu; i oni su ih pripravili.12 Ondje su vjerno unosili prinose i desetine i pos-vetne darove. Nadzornik nad tim postao je LevitKonanija i njegov brat Æimej, drugi do njega.13 Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel, Jerimot, Joza-bad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja stajali su uzbok Konaniju i njegovu bratu Æimeju po zapovijedikralja Ezekije i Azarije, vladara u Boœjemu domu.14 Levit Kore, sin Imnaha, çuvar istoçnih vrata,postao je nadzornik nad darovima æto su se drago-voljno prinosili Bogu, da bi preuzimao najsvetijeGospodinove prinose i darove.15 Pod nadzorom njegovim stajali su Eden, Min-jamin, Jeæua, Æemaja, Amarija i Æekanija posveøeniçkim gradovima, da svojoj braøi po redu,starim i mladim, toçno razdaju njihove dijelove.16 Osim u rodopis unesenih muækaraca od tri go-dine naviæe, ako su ovi doæli k Gospodinovu domu,kako je to traœio svaki dan, da po svojoj duœnostiizvræe svoj dnevni posao svoje sluœbe po svojemredu.17 Unos sveøenika u rodopis bio je po obiteljima,tako isto Levita od dvadeset godina naviæe po nji-hovoj sluœbi i po svojim redovima.18 Oni su bili uneseni u rodopis sa svom svojommalom djecom, sa svojim œenama, sinovima i køe-rima, potpuno stanje. U njihovoj vjernosti oni su seposveøivali u svetosti.19 I za Aronove sinove sveøenike, u krajevimapaænjaka æto pripadaju njihovim gradovima, u sva-kom pojedinom gradu bile su po imenu oznaçeneosobe postavljene za to da svima muækimosobama izmeåu sveøenika i svakomu upisanomLevitu izruçuju njihove dijelove.20 Tako je postupao Ezekija po cijeloj Judinojzemlji i çinio æto je bilo dobro pravo i çasno prednjegovim Gospodinom, Bogom.21 U svemu æto bi poduzimao za sluœbu Boœjegadoma, za zakon i zapovijed, da ugodi Bogu, radioje s punom poœrtvovnoæøu, pa je zato imao uspje-ha.

32 Poslije ovih djela i ove poboœne revnosti do- æao je Senaherib, asirski kralj, provalio u Ju-dinu zemlju, opkolio tvrde gradove i mislio ih je zasebe osvojiti.2 Kad je vidio Ezekija da je doæao Senaherib unamjeri udariti na Jeruzalem,3 odluçio je u sporazumu sa svojim glavarima ivojskovoåama da zaspe vodene izvore izvangrada; i oni se sloœili s njim.4 I skupili se ljudi u velikom broju i zasuli sve izvorei potok koji je tekao posred zemlje, govoreøi:“Zaæto da naåu asirski kraljevi toliko vode kaddoåu?”5 Potom je revno poæao na posao, popravio po-svuda zid gdje je imao pukotine, dao je na njemu

257 2 Ljetopisipodignuti kule i drugi zid izvana, utvrdi Milo u Davi-dovu gradu i dao je napraviti mnogo oruœja i æti-tova.6 I postavio vojne zapovjednike nad vojskom i sku-pio ih oko sebe na slobodnom trgu kod gradskihvrata. On ih je hrabrio i govorio:7 “Budite snaœni i hrabri! Ne bojte se asirskogkralja ni svega mnoætva koje je s njim, jer je s namajaçi nego s njim.8 S njim je samo miæica od mesa , a s nama jeGospodin, naæ Bog, da nam pomogne i da vodinaæe ratove.” Narod se ohrabrio rijeçima Ezekije,Judina kralja.9 Potom je asirski kralj Senaherib, dok je on samstajao pred Lakiæom sa svom svojom vojskom,poslao zapovjednike svoje u Jeruzalem k Ezekiji,Judinu kralju, i k svima Judejcima koji su bili u Je-ruzalemu, i poruçio im:10 “Ovako govori Senaherib, asirski kralj: ‘Na ætose oslanjate da ostajete u Jeruzalemu zatvoreni?11 Ezekija vas samo zavodi da vas pomori glaåu iœeåu kad govori: “Gospodin, naæ Bog, izbavit øenas iz ruku asirskog kralja.”12 Nije li Ezekija uklonio njegove uzvisine i œrtve-nike kad je u Judi i Jeruzalemu izdao zapovijed:“Pred jednim jedinim œrtvenikom øete se klanjati ina njemu œrtvovati?”13 Zar ne znate æto sam uçinio ja i moji oçevi odsvih naroda na zemlji? Jesu li bogovi zemaljskihnaroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku?14 Koji je izmeåu svih bogova ovih naroda, koje suuniætili moji oçevi, mogao izbaviti svoj narod izmojih ruku? I vaæ Bog da bi vas mogao izbaviti izmojih ruku?15 ‘ Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas tako nezavede! Ne vjerujte mu, jer ni jedan bog bilo kojeganaroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojeganaroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaæBog neøe vas moøi izbaviti iz mojih ruku.’ ”16 Njegovi zapovjednici su onda govorili joæ viæeprotiv Boga, Gospodina, i protiv njegova slugeEzekije.17 I on je napisao pismo da se naruga Gospodinu,Bogu Izraelovu, u kojem je ustvrdio “Kao æto bo-govi naroda u ostalim zemljama nije izbavio svoje-ga naroda iz mojih ruku, tako neøe ni Bog Ezekijinizbaviti svojega naroda iz mojih ruku.”18 Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicimaJeruzalema, koji su stajali na zidu, da ih prestraæei smetu i da tako dobiju grad u svoje ruke.19 Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o bogovimaneznaboœaçkih naroda, koji su samo loæe djeloçovjeçje ruke.20 Zbog toga se kralj Ezekija i prorok Izaija, sinAmosov, pomolili i zavapili k nebu za pomoø.21 Onda je Gospodin poslao anåela, koji je uniætiosve ratnike, glavare zapovjednike u taboru asir-skog kralja, tako da se posramljen vratio u svojuzemlju. Kad je uæao ondje u hram svojega boga,ubili su ga ondje maçem neki od njegovih roåenihsinova.22 Tako je Gospodin izbavio Ezekiju i stanovnikeJeruzalema iz ruku Senaheriba, asirskog kralja, iiz ruku svih drugih neprijatelja i pribavio im mir nasve strane.23 I mnogi su donosili Gospodinu darove u Jeru-zalem i dragocjene poklone Ezekiji, Judinu kralju,koji je otada stajao u visokom ugledu kod svih na-roda.24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Onse pomolio Gospodinu, koji mu progovorio i daomu çudesni znak.

25 Ali Ezekija se nije pokazao zahvalan na iska-zanom mu dobroçinstvu, veø se uzoholio. Zato jedoæao na njega gnjev i na Judu i Jeruzalem.26 I ponizi se Ezekija zbog svoje oholosti, on i sta-novnici Jeruzalema. Zato nije doæla na njih srdœbaGospodinova joæ za œivota Ezekijina.27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je biostekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom ka-menju, i mirise, ætitove i svakojako dragocjeno po-suåe;28 uz to spremiæta za dohodak od œita, vina i ulja, istaje za svakojaku stoku i torove za stada.29 I gradove je sebi sazidao, i imao je velika stadaovaca i goveda, jer mu je Bog bio dao veoma velikposjed.30 Ezekija je bio onaj koji je zatvorio gornji izvorvode Gihona i sveo ga dolje na zapadnu stranuDavidova grada. Ezekija je imao uspjeh u svimsvojim pothvatima.31 Samo kad je doælo poslanstvo, koje su mu biliposlali babilonski glavari, da se raspita za çudesniznak æto se bio dogodio u zemlji, dopustio je Bogda padne u napast kako bi toçno upoznao njegovemisli.32 Ostala djela Ezekijina i njegova poboœna djelastoje zapisana u objavljenju proroka Izaije, sinaAmosova, i u knjizi Judinih i Izraelovih kraljeva.33 Kad je Ezekija bio poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga u grobu gornjim grobova Davidovihsinova. Sav Juda i Jeruzalemski narod iskazali sumu çast kod njegove smrti. Njegov sin Manaseh jekraljevao namjesto njega.

33 Manasehu je bilo dvanaest godina kad je postao kralj, a vladao je pedeset i pet godi-na u Jeruzalemu.2 Çinio je zlo pred Gospodinom kad je naslijediognusobe naroda koje je Gospodin bio protjeraoispred Izraelovih sinova.3 Uzvisine, koje je bio sruæio njegov otac Ezekija,on je opet podigao, podigao je i œrtvenike Baalima,dao je postaviti drvene kipove, klanjao se svojnebeskoj zvjezdanoj vojsci i njoj je sluœio.4 Dapaçe, u Gospodinovu domu, o kojem je bioobjavio Gospodin: “U Jeruzalemu dat øu daprebiva Ime moje u sva vremena”, sagradio je œr-tvenike.5 Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podigao je œr-tvenike u oba trijema Gospodinova doma.6 Svoje vlastite sinove pustio da idu kroz oganj udolini sina Hinomova, vraçao je, gatao je i çarao je,i namjestio zazivaçe duhova i vraçare. Tako jeçinio mnogo zlo pred Gospodinom i tako ga draœiona gnjev.7 I rezbareni idolski kip koji je bio dao napraviti,postavio je u Boœji dom, za koji je bio Bog obeøaoDavidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovaj dom i Jeru-zalem, koji sam izabrao izmeåu svih Izraelovihplemena, uçinit øu zauvijek stanom svojega Im-ena.8 Neøu viæe dati da se noge Izraelove maknu izzemlje koju sam dao vaæim oçevima, ako samobudu pazili na to da vjerno çine onako kako sam imzapovjedio, i to toçno po zakonu, pravilima i ured-bama, koje im je zapovjedio Mojsije.”9 Ali Manaseh zaveo Judu i stanovnike Jeruzale-ma, te su çinili joæ gore nego narodi koje je bio Go-spodin uniætio ispred Izraelovih sinova.10 Gospodin je doduæe opominjao Manaseha injegov narod, ali se oni nisu na to osvrtali.11 I pustio je Gospodin da doåu protiv njih vojsko-voåe asirskog kralja. Oni su uhvatili Manaseha

2582 Ljetopisikukama, svezali ga mjedenim lancima i odveli ga uBabilon.12 I kad je bio tako u nevolji, molio se Gospodinu,svojem Bogu, za milosråe i duboko se ponizio predBogom svojih otaca.13 Kad mu se molio, sasluæao ga, usliæao njegovumolitvu i povratio ga opet kao kralja u Jeruzalem.Onda je upoznao Manaseh da je Gospodin praviBog.14 Poslije toga podigao je vanjski zid uz Davidovgrad na zapadnoj strani prema Gihonu u dolini i doulaza na Riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izveo gavrlo visoko. U sve tvrde gradove Judine postavio jevojne zapovjednike.15 Onda je uklonio tuåe bogove i rezbareni idolskikip iz Gospodinova doma, tako isto œrtvenike kojeje bio podigao na gori, gdje je stajao Gospodinovdom, i u ¬¬Jeruzalemu, i bacio ih pred grad.16 A Gospodinov œrtvenik je opet podigao i prineona njemu œrtve mirotvorne i zahvalne. Zapovjedioje i Judejcima da ætuju Gospodina, Boga Izraelova.17 Ali je narod joæ uvijek œrtvovao na uzvisinama,dakako samo Gospodinu, svojem Bogu.18 Ostala djela Manasehova i molitva njegova nje-govu Bogu i govori vidjelaca, koji su mu govorili uIme Gospodina, Boga Izraelova, zapisana su uknjizi Izraelovih kraljeva.19 Njegova molitva i kako je bio usliæan; svi njegovigrijesi i njegova nevjernost, nadalje mjesta na ko-jima je prije svojega poniœenja podigao œrtvene uz-visine i postavio drvene kipove i rezbarene kipove,to je zapisano u rijeçima Hozajevim.20 Kad je Manaseh poçinuo kod svojih otaca,pokopali su ga u njegovom dvoru. Njegov sinAmon je kraljevao namjesto njega.21 Dvadeset i dvije godine imao je Amon kad jepostao kralj, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.22 On je çinio zlo pred Gospodinom, kako je bioçinio njegov otac Manaseh. Svim rezbarenimkipovima, koje je bio dao napraviti njegov otac Ma-naseh, prinosio je Amon mnoge œrtve i ætovao ih.23 Ali se nije ponizio pred Gospodinom, kao æto sebio ponizio njegov otac Manaseh, dapaçe Amon jestavio na sebe veliku krivnju.24 Sluge su se njegove urotile protiv njega i ubili gau njegovom dvoru.25 A narod je pobio sve koji su se bili urotili protivkralja Amona, a njegova sina Josiju podigao narodza kralja na njegovo mjesto.

34 Josiji je bilo osam godina, kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Je-ruzalemu.2 Çinio je æto je bilo pravo u oçima Gospodina, ihodio je putovima svojega djeda Davida, nijeodstupio od toga ni nalijevo ni nadesno.3 U osmoj godini svojega vladanja, kad je joæ bioveoma mlad, poçeo je vjerno sluœiti Bogu svojegadjeda Davida. U dvanaestoj godini poçeo je çistitiJudinu zemlju i Jeruzalem od œrtvenih uzvisina, oddrvenih kipova, od rezbarenih i livenih kipova.4 Pred njegovim oçima raskopali su œrtvenikeBaalove. Sunçane stupove, koji su bili gore nanjima, dao je sasjeøi, drvene kipove, rezbarenekipove i spomenike dao je sruæiti i satrti ih u prah,od njih je dao razasuti po grobovima onih koji su imbili œrtvovali.5 Kosti sveøenika dao spaliti na njihovim œrtven-icima i tako je oçistio Judinu zemlju i Jeruzalem.6 I u gradovima od Manaseha i Efraima, odSimeona do Naftalija, unaokolo u njihovim ruæevi-nama.

7 Kad je poruæio œrtvenike, drvene kipove i rez-barene kipove izlomiti i satrti u prah, i po cijeloj ze-mlji Izraelovoj sve sunçane stupove sasjeøi, vratiose u Jeruzalem.8 U osamnaestoj godini njegova vladanja, poæto jebio oçistio zemlju i dom, poslao je Æafana, Asalija-hina sina, gradskoga zapovjednika Maaseja ipeçatnika Joaha, sina Joahazova, da se popravidom Gospodina, njegova Boga.9 Kad su oni doæli k velikomu sveøeniku Hilkiji, pre-dali su novce æto su bili doneseni u Boœji dom i kojesu bili nakupili Leviti, çuvari pragova, od Man-aseha i Efraima i od svih ostalih Izraelovih sinova iod svega Jude i Benjamina i od stanovnika Jeru-zalema.10 Oni ih uruçili poslovoåama postavljenim kodGospodinova doma. Ovi su isplaøivali poslenikezaposlene oko Gospodinova doma, obnavljajuøi ipopravljajuøi dom.11 Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da sekupuje oklesano kamenje i drvo za grede i da sepobrvnaju zgrade æto su ih bili poruæili Judini kralje-vi.12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i toçno. Nadnjima su bili postavljeni za nadzor Leviti Jahat iObadija od Merarijevih sinova i Zaharija i Meæulamod Kohatovih sinova. Drugi Leviti koji su se ra-zumjeli u glazbala,13 bili su postavljeni nad nositeljima i takoåer biloim je povjereno nadziranje svih drugih poslenikakod njihova sluœbovanja. Gdjekoji Leviti bili supisari, upravitelji i vratari.14 Kad su vadili novce æto su bili uæli za Gospodi-nov dom, naæao je sveøenik Hilkija knjigu zakonaGospodinova, dana po Mojsiju.15 Odgovorio je Hilkija pisaru Æafanu, govoreøi:“Naæao sam knjigu zakona u Gospodinovu domu.”Hilkija je onda predao knjigu Æafanu.16 Æafan je odnio knjigu kralju i podnio kralju ovajizvjeætaj: “Sve æto je bilo nareåeno tvojim slugama,izveli su.17 Oni su novce æto su se naæli u Gospodinovudomu pokupili i dali poslovoåama, namjeætenim zanadzor.”18 Ujedno je javio pisar Æafan kralju: “SveøenikHilkija dao mi je knjigu”, i Æafan ju proçitao kralju.19 Kad je kralj çuo sadrœaj knjige zakona,razderao je svoje haljine.20 Onda je kralj dao ovu zapovijed Hilkiji i Ahika-mu, sinu Æafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, pisaruÆafanu i Asaji, kraljevom sluzi:21 “Idite, upitajte Gospodina za mene, za narod iza one koji su joæ preostali u Izraelu i Judi, osadrœaju ove knjige æto se naæla, jer je velikasrdœba Gospodinova, koja se raspalila protiv nas,zato æto naæi oçevi nisu sluæali propise Gospodino-ve, da çine sve to æto stoji napisano u ovoj knjizi.”22 I tako otiæao sveøenik Hilkija s onima koje je biooznaçio kralj k proroçici Huldi, œeni Æaluma, sinaTokhatova, unuka Hasre, koja je stanovala u dru-gom kraju grada u Jeruzalemu, i upitali su ju otomu.23 Ona im je dala ovaj odgovor: “Ovako govoriGospodin, Bog Izraelov: ‘Recite çovjeku, koji vasposlao k meni:24 Ovako govori Gospodin: Pustit øu zlo na ovomjesto i na njegove stanovnike, sve kletve ætostoje napisane u knjizi koju su proçitali Judinu kra-lju.25 Zato jer su me ostavili i prinosili miomirisni k∑ddrugim bogovima da me izazivaju svim tim loæimdjelom svojih ruku, moj øe se gnjev raspaliti protiv

259 2 Ljetopisitoga mjesta i neøe se ugasiti.26 A Judinu kralju, koji vas poslao da upitate Go-spodina, javite ovo: ‘Ovako govori Gospodin, BogIzraelov, za sve rijeçi koje si çuo:27 Jer je tvoje srce bilo ponizno i ti si se prignuopred Bogom, kad si çuo æto je zaprijetio tomumjestu i njegovim stanovnicima, i jer si se poniziopreda mnom i razderao svoje haljine i plakaopreda mnom, zato sam i ja usliæao tebe, govoriGospodin.28 Zato øeæ, kad te priberem k tvojim oçevima, umiru biti poloœen u svoj grob. Tvoje oçi neøe gledatisvu tu nesreøu koju øu pustiti na to mjesto i na nje-gove stanovnike.’�” Tako su donijeli rijeç kralju.29 Onda je kralj poslao glasnike i oni su skupili kodnjega sve Judine i jeruzalemske starjeæine.30 Kralj je otiæao u Gospodinov dom i s njim svi ljudiiz Judine zemlje i stanovnici Jeruzalema, i sveøe-nici i Leviti, sav narod, veliko i malo. Ondje improçitao sav sadrœaj zavjetne knjige, koja je bila inaåena u Gospodinovu domu.31 Potom je stupio kralj na svoje sjediæte i uçiniozavjet pred Gospodinom da øe oni iøi za Gospodi-nom i drœati njegove zapovijedi, njegove propise iuredbe svim svojim srcem i svom svojom duæom,da tako udovolje propisima ovoga zavjetanapisanim u ovoj knjizi.32 Onda je dao da svi, koji su bili u Jeruzalemu i uBenjaminovu plemenu, stupe u ovaj zavjet, i sta-novnici Jeruzalema radili su tako kako je odgov-aralo zavjetu Boga, Boga njihovih otaca.33 Tako je Josija uklonio sve idolske grozote izsvih krajeva Izraelovih sinova i obvezao sve u Izra-elu da sluœe Gospodinu, svojem Bogu. Dok je onœivio, oni nisu odstupili od Gospodina, Boga svojihotaca.

35 Potom je svetkovao Josija Jeruzalemu Sve- çana gozba Pashe u çast Gospodina.Çetrnaesti dan prvoga mjeseca klali su janjce Pa-she.2 On je postavio sveøenike u njihove sluœbe ipotaknuo ih da sluœe u Gospodinovu domu.3 Levitima, koji su trebali uçiti sav Izraelov narod ibili su posveøeni Gospodinu, je rekao: “Donesitesvetu ækrinju u dom, koju je sagradio Salomon, sinDavidov, Izraelov kralj! Ne trebate ju viæe nositi naramenima. Sluœite sada Gospodinu, svojemBogu, i njegovu narodu Izraelu!4 Drœite se spremni po obiteljima i svojim redovimakako su propisali David, Izraelov kralj, i njegov sinSalomon!5 Postavite se u svetom mjestu po obiteljima svojebraøe, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedanodio levitske obitelji!6 Nato zakoljite pashalnu œrtvu i posvetite se i pri-pravite ju za svoju braøu, da oni mogu uçiniti sve pozapovijedi koju je dao Gospodin preko Mojsija!”7 Josija je dao ljudima iz naroda sitne stoke,naime, janjaca i jariøa–sve za pashalne œrtvesvim nazoçnima, na broj trideset tisuøa–uz to tritisuøe goveda, to sve od kraljevskog posjeda.8 I vrhovni çinovnici njegovi dali su dragovoljnodarova narodu, sveøenicima i Levitima. Tako sudarovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojniciBoœjega doma, sveøenicima za pashalne œrtvedvije tisuøe i æest stotina janjaca i tri stotine go-veda.9 Konanija i njegova braøa Æemaja i Netanel, nad-alje Haæabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici Levita,dali su Levitima za pashalne œrtve dar od pet tisuøajanjaca i pet stotina goveda.

10 Sluœba je bila ureåena ovako: sveøenici sustupili na svoje mjesto, tako isto Leviti po svojimodjelima, kako je zapovjedio kralj.11 Onda su klali pashalne œrtve. Sveøenici biækropili krvlju primajuøi iz ruke Levita. Ovi su ondaderali koœu.12 Odvojili bi dijelove odreåene za œrtvu paljenicu,da ih dadu skupinama obitelji iz naroda, te ih oneprinesu Gospodinu, kako je propisano u knjizi Mo-jsijevoj. Isto su tako postupali s govedima.13 Onda su pekli pashalnu œrtvu na ognju po prop-isu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima izdjelama i donosili ih brzo svima ljudima naroda.14 Potom su pripremili sebi i sveøenicima, jer sve-øenici, Aronovi sinovi, imali su posla oko pri-noæenja œrtava-paljenica do u noø. Zato bi Levitipripremili sebi i sveøenicima, Aronovim sinovima.15 Pjevaçi, Asafovi sinovi, stajali su na svojimmjestima æto su ih zauzeli po zapovijedi Davidovoj,Asafovoj Hemanovoj i Jedutuna, vidioca kraljeva,i vratari na pojedinim vratima. Oni nisu trebali os-tavljati svoju sluœbu, jer bi im spremila njihovabraøa, Leviti.16 Tako je bila ureåena sva sluœba Gospodinova uisti dan kada se drœala Pasha i na œrtveniku Go-spodinovu prinijele œrtve paljenice po zapovijedikralja Josije.17 I tako su onda svetkovali Izraelovi sinovi, koji subili nazoçni, sedam dana Pashu i Sveçanu Gozbubeskvasnih kruhova.18 Od vremena proroka Samuela nije se bio viæe uIzraelu drœala takva Sveçana gozba Pashe. Nijedan od Izraelovih kraljeva nije bio priredio takvuSvetkovinu Pashe kao ovu koju je svetkovaoJosija sa sveøenicima i Levitima i sa svim Judom isa Izraelovim sinovima kojih se bilo naælo, i sa sta-novnicima Jeruzalema.19 U osamnaestoj godini vladanja Josijina svetko-vala se ova Pasha.20 Kad je Josija bio opet uredio dom, doæao je po-slije svega toga egipatski kralj Neko da zametnebitku kod Karkemiæa na Eufratu. Josija je izaæaopred njega.21 A on je poslao k njemu poslanike i poruçio mu:“Æto ja imam s tobom, kralju Judin? Ne idem jadanas na tebe, nego na bojno mjesto s kojim samu ratu, i Bog mi je zapovjedio da se poœurim. Odus-tani raditi protiv Boga koji je sa mnom da te ne un-iæti!”22 Ali se Josija nije odvratio od njega, nego je iza-æao da ga napadne. Nije posluæao Nekovih rijeçi,iz Boœjih usta, nego je doæao da se pobije u ravnicikod Megida.23 Ali strijelci su pogodili kralja Josiju, i kralj je po-vikao svojim slugama: “Izvedite me odavde, jersam teæko ranjen!”24 Njegove sluge su ga podigle s bojnih kola, izve-zli ga u njegovim drugim kolima i doveli ga u Jeru-zalem. On je umro bio pokopan u grobovima svojihotaca. Sav Juda i Jeruzalem tugovali su za Josi-jom.25 Jeremija je ispjevao tuœaljku za Josijom, i svipjevaçi i pjevaçice opijevaju otada Josiju u svojimtuœaljkama do danaænjega dana. One su seudomile u Izraelu; i napisane su u Plaçu.26 Ostala djela Josijina i njegova poboœna djelaæto su prema propisu zakona Gospodinova.27 Njegova prijaænja i posljednja povijest, za-pisane su u knjizi Izraelovih i Judinih kraljeva.

36 Narod zemlje je uzeo Joahaza, sina Josiji- na, i postavio ga kraljem namjesto njegova

2602 Ljetopisioca u Jeruzalemu.2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je po-stao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.3 Egipatski kralj svrgao ga u Jeruzalemu i namet-nuo zemlji danak od stotinu talenata srebra i jedantalenat zlata.4 Onda je egipatski kralj postavio njegova brataElijakima kraljem nad Judom i Jeruzalemom ipromijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joa-haza je uzeo Neko sobom i odveo ga u Egipat.5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad jepostao kralj, i vladao je jedanaest godina u Jeru-zalemu. Çinio je zlo pred Gospodinom, njegovimBogom.6 Onda je doæao protiv njega Nebukadnezar, ba-bilonski kralj, i stavio ga u mjedene verige da gaodvede u Babilon.7 I jedan dio posuåa Gospodinova doma odnio jeNebukadnezar u Babilon i stavio ga u svoj dvor uBabilonu.8 Ostala Jojakimova djela, gadna djela koja jepoçinio i sve æto mu se dogodilo, zapisano je uknjizi Izraelovih i Judinih kraljeva. Njegov sin Joja-kin je kraljevao namjesto njega.9 Bilo je Jojakinu osam godina kad je postao kralj,i vladao tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu.Çinio je zlo pred Gospodinom.10 U iduøoj godini dao ga kralj Nebukadnezarodvesti u Babilon zajedno s dragocjenim posuåemGospodinova doma. Kraljem nad Judom i Jeruzal-emom uçinio je njegova brata Zedekiju.11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godina kad jepostao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jeruzal-emu.12 I on je çinio zlo pred Gospodinom, njegovim Bo-gom. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom,koji mu je govorio kroz usta Gospodinova.13 Uz to se odmetnuo od kralja Nebukadnezara,komu se bio zakleo na vjernost Bogom, ali je ostaotvrdovrat i nepokoran i nije se obratio Gospodinu,Bogu Izraelovu.14 I svi su vrhovni sveøenici zajedno s narodom

poçinili tolike nevjernosti svakojakim neznaboœa-çkim idolskim grozotama i oskvrnuli su Gospodi-nov dom, koji je sebi posvetio u Jeruzalemu.15 I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njimaneprestano opomene preko svojih glasnika i slaoih rano ujutro, jer mu je bilo œao svojega naroda isvojega prebivaliæta.16 A oni su se rugali Boœjim glasnicima, prezirali sunjegove opomene i smijali se njegovim prorocima,dok se nije raspalila srdœba Gospodinova na nje-gov narod tako da viæe nije bilo spasa.17 Stoga je pustio da doåe na njih kaldejski kralj,koji je pobio maçem njihove mladiøe u njihovu sve-tom domu. Nije saçuvao ni mladiøa ni djevojku, nistarca ni nemoøna; sve mu je dao u ruke.18 I sve posuåe Boœjega doma, veliko i malo,blago Gospodinova doma i kraljevo blago injegovih vrhovnih çinovnika–sve je on odnio uBabilon.19 Onda su spalili Boœji dom, sruæili jeruzalemskizid i sve kuøe spalili tako da su svi dragocjeni pred-meti u njemu propali.20 Potom sve æto je bilo uteklo maçu, odveo je uropstvo u Babilon, gdje su morali njemu i njegovimsinovima robovati, dokle nije nastalo perzijsko kra-ljevstvo.21 Da bi se ispunila rijeç Gospodinova, koja je bilaizreçena na usta Jeremijina: dok se zemlja nenauœije svojih Subotnjih dana. Dokle god stojipusta odrœava svoje Subotnje dane, dok se nenavræi sedamdeset godina.22 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira,da bi se ispunila rijeç Gospodinova, objavljena naJeremijina usta, nadahnuo je Gospodin perzijsko-ga kralja Kira, da oglasi po svemu svojem kraljev-stvu i raspiæe, govoreøi:23 “Ovako govori Kir, perzijski kralj: ‘Sva ze-maljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin unebu. I on mi je zapovjedio da mu sagradim dom uJeruzalemu u Judeji. Tko izmeåu vas svih pripadanjegovu narodu, neka Gospodin, njegov Bog,bude s njim i neka ide gore!’ ”

Ezra

1 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeç Gospodinova, objavljenana Jeremijina usta, potaknuo je Gospodinov duhperzijskoga kralja Kira, da oglasi po svemu svojemkraljevstvu usmeno i pismeno, govoreøi:2 “Ovako govori Kir, kralj perzijski: Sva zemaljskakraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mije zapovjedio da mu sagradim dom u Jeruzalemuu Judeji.3 Tko izmeåu vas svih pripada njegovu narodu,neka Gospodin, njegov Bog, bude s njim i neka idegore u Jeruzalem u Judeji i neka ondje gradi domGospodina, Boga Izraelova, Boga koji prebiva uJeruzalemu.4 Svuda gdje se joæ zadrœavaju ostaci naroda nekaih stanovnici mjesta potpomognu srebrom izlatom, imetkom i stokom, pokraj dragovoljnihdarova za Boœji dom u Jeruzalemu.”5 I tako se zaputili od glavara obiteljskih u Judi iBenjaminu i od sveøenika i Levita svima kojima jeto nadahnuo Bog, da opet sagrade Gospodinovdom u Jeruzalemu.

6 I svi, koji su s njima stanovali, potpomogli su ihposuåem srebrnim, zlatom, imetkom, stokom idragocjenim darovima, pokraj svih dragovoljnihprinosa za Boœji dom u Jeruzalemu.7 A kralj Kir je iznio predmete Gospodinova domakoje je bio odnio iz Jeruzalema Nebukadnezar istavio ga u hram svojega boga.8 I to je dao iznijeti perzijski kralj Kir preko rizniçaraMitredata, koji ga izbrojio judejskomu vladaru Æeæ-basaru.9 Ovo mu je broj: trideset zlatnih zdjela, tisuøa sre-brnih zdjela, dvadeset i devet noœeva,10 trideset zlatnih çaæa, çetiri stotine i deset sre-brnih çaæa sliçne vrste, tisuøu drugoga posuåa.11 Svega pet tisuøa i çetiri stotine zlatnih i srebrnihpredmeta. Sve je to ponio Æeæbasar sobom kad subili prognanici povedeni iz Babilona u Jeruzalem.

2 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz ro- pstva, koje je nekada odveo Nebukadnezar,babilonski kralj, u Babilon i koji se sad vratili u Je-ruzalem i u Judeju, svaki u svoj grad.

261 Ezra2 Ovo su koji su se vratili pod vodstvom Zeruba-bela, Jeæue, Nehemije, Seraje, Reelaja, Mor-dekaja, Bilæana, Mispara, Bigvaja, Rehuma iBaana. Ovo je broj ljudi iz Izraelova naroda:3 Paroæevi ljudi: dvije tisuøe stotinu sedamdeset idva;4 Æefatijini ljudi: tri stotine sedamdeset i dva;5 Arahovi ljudi: sedam stotina sedamdeset i pet;6 Pahat-Moabovi ljudi, od Joæue i Joaba: dvije tis-uøe osam stotina i dvanaest;7 Elamovi ljudi: tisuøu i dvije stotine pedeset i çetiri;8 Zatuovi ljudi: devet stotina çetrdeset i pet;9 Zakajevi ljudi: sedam stotina i æezdeset;10 Banijevi ljudi: æest stotina çetrdeset i dva;11 Bebajevi ljudi: æest stotina dvadeset i tri;12 Azgadovi ljudi: tisuøu dvije stotine dvadeset idva;13 Adonikamovi ljudi: æest stotina æezdeset i æest;14 Bigvajevi ljudi: dvije tisuøe pedeset i æest;15 Adinovi ljudi: çetiri stotine pedeset i çetiri;16 Aterovi od Ezekije ljudi: dvadeset i osam;17 Bezajevi ljudi: tri stotine dvadeset i tri;18 Jorini ljudi: stotinu i dvanaest;19 Haæumovi ljudi: dvije stotine dvadeset i tri;20 Gibarovi ljudi: devedeset i pet;21 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;22 ljudi iz Netofe: pedeset i æest;23 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;24 ljudi iz Azmaveta: çetrdeset i dva;25 ljudi iz Kirjat-Jearima: Kefirah i Beerota sedamstotina çetrdeset i tri;26 ljudi iz Rame i Gebe: æest stotina dvadeset ijedan;27 ljudi iz Mikmaæa: stotinu dvadeset i dva;28 ljudi iz Betela i Aja: dvjesta dvadeset i tri;29 ljudi iz Neba ljudi: pedeset i dva;30 ljudi iz Magbiæa: stotinu pedeset i æest;31 ljudi iz Novoga Elama: tisuøu i dvije stotine pe-deset i çetiri;32 ljudi iz Harima: tri stotine i dvadeset;33 ljudi iz Loda, Hadida i Ona: sedam stotinadvadeset i pet;34 ljudi iz Jerihona: tri stotine çetrdeset i pet;35 ljudi iz Senae: tri tisuøe æest stotina i trideset.36 Sveøenici: devet stotina sedamdeset i tri sinaJedajina iz kuøe Jeæuine;37 Imerovi sinovi: tisuøu pedeset i dva;38 Paæhurovi sinovi: tisuøu dvije stotine çetrdeseti sedam; ¬39 Harimovi sinovi: i tisuøu i sedamnaest.40 Leviti: sedamdeset i çetiri sina Jeæuina i Kad-mielova iz kuøe Hodavjine.41 Pjevaça je bilo stotinu dvadeset i osam Asa-fovih sinova.42 Vratara je bilo svega stotinu trideset i devetÆalumovih sinova, Aterovih sinova, Talmonovihsinova, Akubovih sinova, Hatitinih sinova i Æoba-jevih sinova.43 Netineji su bili: Sihini sinovi, Hasufini sinovi,Tabaotovi sinovi,44 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Padonovi si-novi,45 Lebanovi sinovi, Hagabini sinovi, Akubovi si-novi,46 Hagabovi sinovi, Æamlajevi sinovi, Hananovisinovi,47 Gidelovi sinovi, Gaharovi sinovi, Reajini sinovi,48 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi si-novi,49 Uzini sinovi, Paseahini sinovi, Bezajevi sinovi,50 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, i Nefusimovisinovi,

51 Bakbukovi sinovi, Hakufini sinovi, Harhurovisinovi,52 Baslutovi sinovi, Mehidin sinovi, Haræini sinovi,53 Barkosovi sinovi, Siserini sinovi, Tamahovi si-novi,54 Nesiahovi sinovi i Hatifini sinovi.55 Meåu sinovima sluga Salomonovih bili su Sota-jevi sinovi, Soferetovi sinovi, Perudini sinovi,56 Jaalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,57 Æefatijini sinovi, Hatilovi sinovi, Pokeret-Ze-baimovi sinovi i Amijevi sinovi.58 Svega je bilo tri stotine devedeset i dva sinanetineja sluga Salomonovih.59 Ovo su koji su se vratili iz Tel-Melaha, Tel-Haræe, Keruba, Adana i Imera, a nisu mogli doka-zati da je njihova obitelj i njihovo podrijetlo odIzraela:60 Dalajini sinovi Tobijini sinovi i Nekodini sinovi:æest stotina pedeset i dva sina;61 od sveøeniçkih sinova: Hobajini sinovi, Hako-sovi i Barzilajevi sinovi, koji se bio oœenio jednomod køeri Gileadovca Barzilaja i nazvao se po nji-hovu imenu.62 Oni su traœili svoje rodovnice. Kako ih se nijemoglo naøi, bili su neko vrijeme odstranjeni izsveøenstva.63 Namjesnik im zabranio jesti od najsvetijega dokse sveøenik ne posluœi Urimom i Tumimom.64 Sva zajednica skupa brojila je çetrdeset i dvijetisuøe tri stotine i æezdeset,65 osim sluga i sluækinja; njih je bilo sedam tisuøatri stotine trideset i sedam. K tomu je pridoælo joædvjesta pjevaça i pjevaçica.66 Oni su imali sedam stotina trideset i æest konja,dvjesta çetrdeset i pet mazgi,67 çetiri stotine trideset i pet deva, æest tisuøa se-dam stotina i dvadeset magaraca.68 Od obiteljskih glavara neki doæavæi Gospodi-novu domu u Jeruzalemu davali su dragovoljneprinose za Boœji dom, da se opet sagradi na svo-jem mjestu.69 Po svojoj moguønosti dali su u graåevnuriznicu: zlata æezdeset i jednu tisuøu drahmi, sre-bra pet tisuøa mina, uz to stotinu sveøeniçkih ha-ljina.70 I tako se naselili sveøenici i Leviti i ljudi iz naro-da, i pjevaçi, vratari i netineji u svojim gradovima, asav Izrael u svojim gradovima.

3 A kad je doæao sedmi mjesec–sinovi Izrae- lovi bili su veø u svojim gradovima–skupio senarod jednoduæno u Jeruzalem.2 I Jeæua, sin Josadakov, sa svojom braøom iZerubabel, sin Æealtielov, sa svojom braøom ustalisu da opet sagrade œrtvenik Boga Izraelova, pa daprinose na njemu œrtve paljenice, kako piæe u za-konu Mojsija, Boœjega çovjeka.3 Oni su podigli œrtvenik na starom njegovutemelju, jer su bili u strahu od stanovnika zemlje, iprinosili su na njemu Gospodinu œrtve paljenicejutrom i veçerom.4 I svetkovinu sjenica su proslavili po propisu i pri-nosili su svaki dan u propisanom broju œrtvepaljenice, kako je bilo zapovjeåeno za svaki dan.5 I potom stalnu œrtvu paljenicu, œrtve na mjesecemlaåake i na sve svete svetkovine Gospodinove iœrtve onih koji bi prinijeli Gospodinu dragovoljanprinos.6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca poçeli su pri-nositi Gospodinu œrtve paljenice, premda joæ nijebio postavljen temelj za Gospodinov dom.7 Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a

262EzraSidoncima i Tircima jelo, piøe i ulje da dovoze ce-drova drva iz Lebanona na more u Jopu, kako im jebio dopustio perzijski kralj Kir.8 Druge godine po njihovu povratku Boœjemudomu u Jeruzalem, drugoga mjeseca, prihvatili seposla Zerubabel, sin Æealtielov, i Jeæua, sinJosadakov, i ostali njihovi sudruzi, sveøenici iLeviti i svi koji su se bili vratili iz ropstva u Jeru-zalem. Postavili su Levite od dvadeset godinanaviæe da nadziru poslove oko Gospodinovadoma.9 Jeæua sa svojim sinovima i braøom, Kadmiel sasvojim sinovima, Judini sinovi bili su jednoduænospremni da vode nadzor nad radnicima na Boœje-mu domu; isto tako sinovi Henadadovi i njihovi si-novi i njihova braøa Leviti.10 Kad su graditelji Gospodinova doma polagalitemelj, postavili su se sveøenici u sveçanimodjeøama s trubama i Leviti iz obitelji Asafove scimbalima da hvale Gospodina po zapovijedi Da-vida, Izraelova kralja.11 I hvalili su i slavili Gospodina pjevajuøi naiz-mjence, govoreøi: “Dobrostiv je on, i njegova mi-lost traje vjeçno nad Izraelom.” I sav je narod klicaoiza glasa i hvalio Boga æto se poloœio temelj Go-spodinovu domu.12 Od starijih sveøenika, Levita i obiteljskih gla-vara, koji su bili vidjeli prijaænji dom, mnogi suudarili u glasan plaç, kad se pred njihovim oçimapostavljao temelj ovomu domu. Mnogi su drugipodvikivali i klicali od radosti.13 Nije se moglo od glasne i radosne vike razabratiplaç ljudi, jer je narod podvikivao i klicao iza glasai vika se daleko çula.

4 Kad su çuli Judini i Benjaminovi neprijatelji, da oni koji su se vratili iz ropstva zidaju dom Gos-podinu, Bogu Izraelovu,2 doæli su k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima izatraœili od njih: “Htjeli bismo graditi s vama jer ætu-jemo vaæega Boga kao i vi i œrtvujemo njemu oddana asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas jedoveo ovamo.”3 A Zerubabel, Jeæua i ostali obiteljski i izraelskiglavari odgovorili im: “Mi ne smijemo svojem Boguzidati dom zajedno s vama. Mi øemo ga sami pod-ignuti Gospodinu, Bogu Izraelovu, kako nam jezapovjedio kralj Kir, kralj perzijski.”4 Onda su stanovnici zemlje gledali da obeshrabrejudejski narod i smetao im kod zidanja.5 I potkupili su visoke çinovnike protiv njih da osu-jete njihovu namjeru. Tako je ostalo za sve danevladanja perzijskoga kralja Kira do vladanja perzi-jskog kralja Darija.6 I pod vladanjem Ahasvera, u poçetku njegovavladanja, sastavili su tuœbu protiv stanovnika Judei Jeruzalema.7 I za vremena Artakserksova uprave Biælam, Mi-tredat, Tabel s ostalom svojom braøom pismo Ar-takserksu, perzijskomu kralju. Tuœba je bilasastavljena na aramejskom pismu i jeziku.8 Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj napisali su iz-vjeætaj kralju Artakserksu protiv Jeruzalema sovim sadrœajem:9 “Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj i ostali njihovisudruzi: Dinajci, Afarsatatejci, Tarpelatejci, perzi-jski i erekski narod, Babilonci, Æuæanci, Dehavijci iElamci.10 Tako isto ostali narodi koje odveo veliki i slavniOsnaper i naseli po samarijskim gradovima i poostalim krajevima s onu stranu Rijeke–i takodalje.”

11 Rijeçi pisma koje su njemu poslali, ove su: “Kra-lju Artakserksu tvoje sluge, ljudi s onu stranu Ri-jeke–i tako dalje.12 Neka je na znanje kralju da su Judejci, koji sukrenuli od tebe ovamo, doæli k nama u Jeruzalem.Oni zidaju opet ovaj buntovniçki i opaki grad, i opetpopravljaju zidove i opravljaju brane.13 Pa neka je kralj upozoren na to: ako se ovaj gradopet sazida i zidovi se opet poprave, neøe oni viæedavati danka, ni poreza, ni carine. S tim øe pretrp-jeti ætetu kraljevski dohodci.14 Jer mi dobivamo pomoø s dvora, te nam nepriliçi da gledamo dalje kraljevu ætetu, zato pod-nosimo kralju ovaj izvjeætaj.15 Treba samo pogledati u knjigu povijesti tvojihotaca. Naøi øeæ onda u knjizi ljetopisa i doznat øeæda je ovaj grad bio buntovniçki grad i da je na ætetukraljevima i pokrajinama, i da su se u njemu oddavnina dizale bune, i zato je i bio ovaj grad ra-zoren.16 Mi upozoravamo kralja na to da, ako se ovajgrad opet sazida i njegovi se zidovi opet poprave,onda neøe niæta ostati tvoje s onu stranu Rijeke.”17 Kralj je poslao ovaj odgovor predstojniku Re-humu, pisaru Æimæaju i ostalim njihovim sudruzi-ma, koji su stanovali u Samariji i ostalim krajevimas onu stranu Rijeke: “Pozdrav–i tako dalje.18 Pismo æto ste nam ga poslali meni je toçnoproçitano.19 Na moju zapovijed potraœilo se i naælo se da jetaj grad od davnina ustajao na kraljeve i da su unjemu bili ustanci i bune.20 Moøni kraljevi vladali su u Jeruzalemu i proæirilisvoju vlast na sve krajeve s onu stranu Rijeke, takoda su im se davali danci, porezi i carine.21 I zato naredite da se zabrani onim ljudima opetzidati taj grad, dok ja to ne dopustim!22 Pazite da ne budete nemarni u toj stvari, pa daiz toga ne poraste veøe zlo na ætetu kraljevima!”23 Kad su bile proçitane rijeçi zapovijedi kralja Ar-takserksa pred Rehumom i pisarom Æimæajem ipred njihovom braøom, oni su brœe otiæli u Jeru-zalem k Judejcima i zapovjedili im obustavu podprijetnjom sile i pritiska.24 Onda se obustavio posao na Boœjemu domu uJeruzalemu. Mirovao je do druge godine vladanjaperzijskoga kralja Darija.

5 Onda su po zapovijedi Boga Izraelova ustali Judeji i u Jeruzalemu, prorok Hagaj i Zaharija,sin Idov.2 Potom se podigli Zerubabel, sin Æealtielov, iJeæua, sin Josadakov da opet poçnu zidati Boœjidom u Jeruzalemu; i Boœji proroci bili su uz njih ipomagali im.3 U ono vrijeme pojavili se kod njih Tatnaj, namjes-nik podruçja s onu stranu Rijeke, i Æetar-Boznaj injihovi sudruzi i upitali ih: “Tko vam je dopustio dazidate taj dom i da popravljate te zidove?”4 Onda su im odgovorili imenujuøi ljude koji sugradili tu zgradu.5 A oko njihova Boga poçivalo je na judejskimstarjeæinama, tako da im nisu htjeli obustaviti raddok ne ode izvjeætaj Dariju i ne doåe im o tom pis-meni odgovor.6 Rijeçi pisma koje su poslali kralju Dariju Tatnaj,namjesnik s onu stranu Rijeke, i Æetar-Boznaj i nji-hovi sudruzi, Afarsatatejci s onu stranu Rijeke.7 U izvjeætaju æto su mu ga poslali bilo je napisanoovo: “Kralju Dariju svaka sreøa!8 Neka je na znanje kralju da smo doæli u zemljuJudeju domu velikoga Boga, koji se zida od ve-

263 Ezralikoga kamena, a u zidove se stavlja drvlje. Posaose revno obavlja i napreduje œivo pod njihovim ru-kama.9 Upitali smo tamoænje starjeæine ovako: ‘Tko vamje dopustio da zidate taj dom i da popravljate tezidove?’10 I za njihova imena upitali smo da ti ih javimo, izapisali smo imena onih ljudi koji im stoje na çelu.11 Oni su nam odgovorili ovo: ‘Mi smo ætovateljiBoga neba i zemlje i zidamo opet ovaj dom koji jebio podignut mnogo godina prije ovoga vremena.Veliki Izraelov kralj gradio ga je i dovræio.12 Ali poæto su se naæi djedovi razgnjevili Boga ne-beskoga, dao ih u ruke Kaldejcu Nebukadnezaru,babilonskom kralju. On je razorio ovaj dom i odveonarod u ropstvo u Babilon.13 Ali prve godine Kira, babilonskoga kralja, zapo-vjedio je kralj Kir da se opet sazida ovaj Boœji dom.14 I zlatno i srebrno posuåe Boœjega doma, koje jeNebukadnezar bio odnio iz doma u Jeruzalemu idonio u hram u Babilon, dao je kralj Kir iznijeti izhrama u Babilonu. Ono je bilo dano çovjeku po im-enu Æeæbasaru, koga je on postavio namjes-nikom.15 Njemu je zapovjedio: ‘Uzmi ovo posuåe, pa idii stavi ih u dom u Jeruzalemu! Dom Boœji mora seopet sazidati na svojem prijaænjem mjestu.’16 Onda je doæao onaj Æeæbasar i postavio temeljBoœjemu domu u Jeruzalemu. Od onoga vremenado sada zida se na njemu; ali joæ uvijek nije gotov.17 Stoga neka se, ako je po volji kralju, dao jepotraœiti u riznici kraljevskoj ondje u Babilonu je litako da je kralj Kir zapovjedio da se opet sazidaBoœji dom u Jeruzalemu. Kralj neka bi nam o tomposlao odluku!’�”

6 Onda je kralj Darije zapovjedio da se potraœi u pismohrani, u kojoj se ondje u Babilonu po-hranjivalo blago.2 Naæao se i u palaçi u Ekbatani, koja je u pokrajiniMediji, jedan pismeni svitak s ovom poveljom:3 “Prve godine kralja Kira izdao je kralj Kir ovu za-povijed u stvari Boœjega doma u Jeruzalemu:‘Neka se opet podigne dom kao mjesto gdje sekolju œrtve zaklanice i prinose œrtve paljenice.Visina mu neka bude æezdeset lakata; æezdesetlakata neka mu bude i æirina!4 Tri reda neka budu od velikoga kamenja i jedanred od novoga drva. Troækove øe podmiriti kraljev-ska riznica.5 I zlatno i srebrno posuåe Boœjega doma koje jeNebukadnezar uzeo iz doma u Jeruzalemu i doniou Babilon, neka se vrati natrag i odnese u dom kojije u Jeruzalemu svako na svoje prijaænje mjesto, ineka se postavi u Boœji dom.6 Zato uklonite se odatle, Tatnaju, namjesniçe sonu stranu Rijeke, i Æetar-Boznaju sa svojombraøom, Afarsatatejcima s onu stranu Rijeke!7 Pustite neka se radi na tom Boœjemu domu!Judejski namjesnik i judejske starjeæine neka opetsazidaju onaj Boœji dom na njegovu prijaænjemmjestu!8 Joæ zapovjedam æto øete çiniti onim judejskimstarjeæinama da bi se sazidao taj Boœji dom: Iz kra-ljevskih poreznih dohodaka od pokrajine s onustranu Rijeke, neka se onim ljudima, odmah is-plaøuju troækovi, tako da nisu u tomu ometani.9 Æto inaçe treba, junaca, ovnova i janjaca za œrtvepaljenice Bogu nebeskomu, pæenice, soli, vina iulja, neka im se, kako rekli sveøenici u Jeruzale-mu, daje svaki dan bez uskraøivanja,

10 da prinose Bogu nebeskomu ugodne œrtve i dase mole za œivot kralja i njegove obitelji!’11 Joæ zapovjedam: tko prestupi ovu uredbu, iznjegove kuøe neka se istrgne greda i zabode se, ion na njoj neka se objesi! A njegova kuøa za kaznuneka se pretvori u buniæte!12 Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka sruæisvakoga kralja i svaki narod koji bi se usudio pre-stupiti ovu zapovijed i razoriti onaj Boœji dom u Je-ruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed;neka se toçno izvræi.”13 Onda Tatnaj, namjesnik s onu stranu Rijeke, iÆetar-Boznaj i njihovi sudruzi uçinili su toçnoonako kako im je zapovjedio kralj Darije.14 Starjeæine judejske mogle su dalje zidati inapredovali su sretno po proroçanstvu prorokaHagaja i Zaharije, Idova sina. Tako su napokonpriveli kraju gradnju, kako su bili zapovjedili BogIzraelov i perzijski kraljevi Kir, Darije i Artakserks.15 Dovræili su dom do treøega dana mjesecaAdara u æestoj godini vladanja kralja Darija.16 I Izraelovi sinovi, sveøenici, Leviti i ostali koji suse vratili iz ropstva proslavili su veoma radosnoposvetu Boœjega doma.17 Œrtvovali su za posvetu Boœjega doma stotinujunaca, dvjesta ovnova, çetiri stotine janjaca i kaoœrtvu za grijeh za sav Izrael dvanaest jaraca premabroju Izraelovih plemena.18 Onda su postavili sveøenike po njihovim redo-vima i Levite po njihovim razredima da sluœe Boguu Jeruzalemu, kako je to propisano u Mojsijevojknjizi.19 Potom su proslavili, oni koji su se vratili iz rop-stva, Svetkovinu Pashe çetrnaestoga dana prvo-ga mjeseca.20 Jer su se bili svi oçistili, sveøenici i Leviti. Svi subili çisti i tako su zaklali Pashalne janjce za sve kojisu se vratili iz ropstva, i za svoju braøu, sveøenike,i za sebe same.21 Onda su jeli zajedno Izraelovi sinovi koji su sevratili iz ropstva i svi koji su se bili odvojili od neçis-toøe neznaboœaca u zemlji pa se pridruœili njima,da tako traœe Gospodina, Izraelova Boga.22 Onda su svetkovali veoma radosno sedamdana Svetkovinu beskvasnih kruhova, jer ih je bioGospodin ispunio radoæøu kad im je skrenuo nak-lonost asirskog kralja tako da ih je podupirao uposlu oko doma Izraelova Boga.

7 Poslije ovih dogaåaja za vladanja perzijskoga kralja Artakserksa vratio se Ezra, sin Seraje,sina Azarije, sina Hilkije,2 sina Æaluma, sina Sadoka, sina Ahituba,3 sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota,4 sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija,5 sina Abiæua, sina Finehasa, sina Eleazara, sinavelikog sveøenika Arona.6 Ovaj Ezra vratio se iz Babilona. Bio je knjiœevnik,vjeæt Mojsijevu zakonu koji je bio dao Gospodin,Bog Izraelov. Jer je ruka Gospodina, njegovaBoga, bila nad njim, dopustio mu je kralj sve æto jezaœelio.7 Ujedno je doælo u Jeruzalem mnoætvo Izraelovihsinova, sveøenika, Levita, pjevaça, vratara i net-ineja. Bilo je to sedme godine kralja Artakserksa.8 On je doæao u Jeruzalem petoga mjeseca sedmekraljeve godine.9 Prvoga dana prvoga mjeseca bila je zapovijedpolaska iz Babilona, i prvoga dana petoga mjese-ca doæao je on u Jeruzalem, jer je dobrostiva rukanjegova Boga bila nad njim.10 Jer je Ezra bio upravio svoju teœnju na to da is-

264Ezratraœuje Boœji zakon i da ga izvræuje i da pouçava uIzraelu zakon i pravo.11 Ovako glasi pismo koje je dao kralj Artakserksknjiœevniku i sveøeniku Ezri, tumaçitelju Gospodi-novih zapovijedi i uredaba u Izraelu:12 “Artakserks, kralj nad kraljevima, sveøenikuEzri, tumaçitelju zakona Boga nebeskoga–i takodalje.13 Ja izdajem zapovijed da svaki koji u mojem kra-ljevstvu od Izraelova naroda, njegovih sveøenika iLevita hoøe poøi od svoje volje u Jeruzalem, smijeiøi s tobom.14 Jer ti si poslan od kralja i njegovih sedam savjet-nika da istraœiæ prilike u Judeji i Jeruzalemu na te-melju zakona svojega Boga, koji je u tvojoj ruci;15 da odneseæ srebro i zlato, koje su kralj i njegovisavjetnici darovali za Boga Izraelova, koji prebivau Jeruzalemu;16 i sve srebro i zlato æto øeæ dobiti u svoj babilon-skoj pokrajini, uz milostinju naroda i sveøenika ætoje oni priloœe za dom svojega Boga u Jeruzalemu.17 Prema tomu kupi briœno za taj novac junaca,ovnova i janjaca s prinosima i njihovim naljevima iprinesi ih na œrtveniku doma vaæega Boga u Jeru-zalemu!18 Æto se tebi i tvojoj braøi svidi da uçinite s ostalimsrebrom i zlatom, to uçinite po volji svojega Boga!19 Posuåe æto ti je bilo dano za sluœbu u domu tvo-jega Boga, predaj pred Bogom u Jeruzalemu!20 Drugo æto ustreba domu tvojega Boga, te bi tijoæ imao potroæiti, smijeæ namiriti iz kraljevske bla-gajne.21 S tim ja, kralj Artakserks, izdajem zapovijedsvim blagajnicima s onu stranu Rijeke. Sve ætozatraœi od vas sveøenik Ezra, tumaçitelj zakonanebeskoga kralja, mora se toçno uçiniti,22 do stotinu talenata srebra, stotinu kora pæenice,stotinu bata vina, stotinu bata ulja i soli bezobraçuna.23 Sve æto ustreba po zapovijedi nebeskogaBoga, neka se briœno uçini za dom nebeskogaBoga, da ne padne kazneni sud na kraljevstvokralja i njegovih sinova.24 Nadalje neka znate da nitko nije ovlaæten uzi-mati danak, porez ili carinu od bilo koga sveøenika,Levita, pjevaça, vratara, netineja ili drugoga slugetoga Boœjega doma!25 A ti, Ezra, po mudrosti svojega Boga æto je imaæ,postavi suce i upravitelje koji øe suditi svemu naro-du s onu stranu Rijeke, naime, svima onima kojiznaju zakone tvojega Boga! Tko ih joæ ne zna, togapouçite!26 A svaki, koji ne bi izvræivao zakona tvojegaBoga i zakona kraljeva, neka se odmah sudbenokazni: bilo smrøu, ili progonom, ili globom, ili tamni-com.”27 Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog naæih ota-ca, koji je nadahnuo kralja da proslavi Gospodinovdom u Jeruzalemu!28 On mi je dao te sam naæao milost kod kralja injegovih savjetnika i kod svih visokih kraljevih dos-tojanstvenika. I tako sam se ja odvaœio, jer je rukaGospodina, mojega Boga bila nada mnom, i sku-pio glavare izraelske, koji su trebali poøi sa mnom.

8 Ovo su glavari otaçkih rodova sa svojim rodo- slovljem koji su za vladanja kralja Artakserksabili poæli sa mnom iz Babilona u Jeruzalem:2 Od Finehasovih sinova: Geræom; od Itamarovihsinova: Daniel; od Davidovih sinova, Hatuæ,3 Æekanijini sinovi; od Paroæevih sinova: Zaharija is njim upisanih stotinu i pedeset muækaraca;

4 Pahat Moabovi sinovi: Elioenaj, sin Zerahjin, i snjim dvije stotine muækaraca;5 Æekanijini sinovi: sin Jahaziel i s njim tri stotinemuækaraca;6 Adinovi sinovi: Abed, sin Jonatanov, i s njimpedeset muækaraca;7 Elamovi sinovi: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedam-deset muækaraca;8 Æefatijini sinovi: Zebadija, sin Mihaelov, i s njimosamdeset muækaraca;9 Joabovi sinovi: Obadija, sin Jehielov, i s njimdvije stotine i osamnaest muækaraca;10 Banijevi sinovi: Æelomit, sin Josifjin, i s njim sto-tinu i æezdeset muækaraca;11 Bebajevi sinovi: Zaharija, sin Bebajev, i s njimdvadeset i osam muækaraca;12 Azgadovi sinovi: Johanan, sin Hakatanov, i snjim stotinu i deset muækaraca;13 Adonikamovi sinovi: koji su kasnije doæli, poimenu Elifelet, Jeiel i Æemaja, i s njima æezdesetmuækaraca;14 Bigvajevi sinovi: Utaj i Zabud i s njima sedam-deset muækaraca.15 Ja sam ih skupio na rijeci æto teçe prema Ahavii ostali smo ondje u taboru tri dana. Kad sam pre-gledao narod i sveøenike, nisam naæao nijednogaLevita meåu njima.16 Zato sam poslao obiteljske glavare Eliezera,Ariela, Æemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Na-tana, Zahariju i Meæulama, i uçitelje Jojariba i Elna-tana.17 Ove sam upravio Idu, predstojniku u mjestuKasifji, i stavio im u usta rijeçi æto øe ih reøi Idu injegovoj braøi, netinejima, u mjestu Kasifji, da namdovedu sluge za dom naæega Boga.18 Onda su nam doveli–jer je dobrostiva rukanaæega Boga bila nad nama —�çovjeka razumnaizmeåu sinova Mahlija, sina Levija, sina Izraelova,naime, Æerebju sa njegovim sinovima i njegovombraøom, osamnaest ljudi;19 i Haæabju i s njim Izaiju od Merarijevih sinova snjegovom braøom i njihovim sinovima, dvadesetljudi,20 i od netineja, koje su bili darovali David i glavarida sluœe Levitima, dvjesta i dvadeset netineja. Svisu ovi imenovani poimence.21 Onda sam dao ondje na rijeci Ahavi oglasiti postda se ponizimo pred svojim Bogom i da izmolimood njega sretan put sebi, svojoj djeci i svemu svo-jem blagu.22 Stidio sam se, naime, zamoliti od kraljamomçadi i konjanika da nas brane od neprijateljaputom. Mi smo bili dapaçe izjavili kralju: “Ruka jenaæega Boga nad svima koji ga zamole na njihovodobro, a njegov jaki gnjev pogodi sve koji ga os-tave.”23 Mi smo dakle postili i molili se svojem Bogu za toi on nas usliæao.24 Nato sam izabrao izmeåu najuglednijih sveøe-nika dvanaestoricu, naime, Æerebju, Haæabju i snjima desetoricu njihove braøe.25 Ovima sam izmjerio srebro i zlato; posuåe, pos-vetni dar za kuøu naæega Boga æto su darovalikralj, njegovi savjetnici i dostojanstvenici i svi Izra-elovi sinovi koji su se ondje naæli.26 Izmjerio sam im u ruke: æest stotina i pedesettalenata srebra, srebrnoga posuåa stotinu tale-nata, stotinu talenata zlata.27 Nadalje, dvadeset zlatnih çaæa od tisuøudrahmi i dvije posude od sjajne mjedi fine,skupocjene kao zlato.28 Pritom sam im rekao: “Vi ste sveti Gospodinu, i

265 Ezraposuåe je sveto, i srebro i zlato je dragovoljni pri-nos Gospodinu, Bogu vaæih otaca.29 Çuvajte to briœno, dokle ne izmjerite predsveøeniçkim glavarima i Levitima i obiteljskim gla-varima Izraelovih sinova u Jeruzalemu, u sobamaGospodinova doma!”30 Onda su primili sveøenici i Leviti izmjereno sre-bro i zlato zajedno s posuåem da odnesu u Jeru-zalem u kuøu naæega Boga.31 Dvanaestoga dana prvoga mjeseca krenulismo od rijeke Ahave da idemo u Jeruzalem. Rukanaæega Boga bila je nad nama, on nas je saçuvaood neprijatelja i razbojnika.32 Tako smo doæli u Jeruzalem i ostali smo ondjetri dana.33 A çetvrti dan izmjerilo se srebro, zlato i posuåeu kuøi naæega Boga u ruke sveøeniku Meremotu,sinu Urijinu. Uz njega je bio Eleazar, sin Fine-hasov, i osim ovih bili su nazoçni Leviti Jozabad,sin Jeæuin, i Noadja, sin Binujev.34 Na broj i na mjeru bilo je sve izmjereno, i onda jebila zapisana ukupna mjera.35 Oni koji su se vratili iz ropstva, mnoætvo prog-nanika, œrtvovali su Bogu Izraelovu dvanaest ju-naca za sav Izrael, devedeset i æest ovnova,sedamdeset i sedam janjaca, i na œrtvu za grijehdvanaest jaraca, to sve kao œrtvu paljenicu Gospo-dinu.36 Onda su oni predali zapovijedi kraljeve sat-rapima i namjesnicima s onu stranu Rijeke; i ovi supotpomogli narod i Boœji dom.

9 Kad se to bilo svræilo, pristupili su k meni pred- stojnici, govoreøi: “Izraelov narod, sveøenici iLeviti nisu se odvojili od zemaljskih naroda unatoçnjihovim grozotama, naime, od Kanaanaca, Hite-jaca, Perizejaca, Jebusejaca, Amonaca, Moa-baca, Egipøana i Amorejaca.2 Oni, dapaçe, uzeli su njihove køeri za œene sebii svojim sinovima. Tako se pomijeæa sveti rod sastanovnicima zemlje. Glavari i predstojnici bili suprvi u toj opaçini.”3 Kad sam to çuo, razderao sam donju svoju halji-nu i svoju gornju odjeøu, raæçupao sam sebi kosuna svojoj glavi i na svojoj bradi i sjeo sam dubokopotresen.4 Onda su se skupili oko mene svi koji su se bojalizapovijedi Boga Izraelova zbog opaçine onih kojisu se vratili iz ropstva. A ja sam ostao sjedeøi du-boko potresen do veçernje œrtve.5 O veçernjoj œrtvi ustao sam duboko tuœan,razderao sam opet donju svoju haljinu i gornjusvoju odjeøu, pao sam niçice na svoja koljena,raæirio sam svoje ruke Gospodinu, svojem Bogu,6 i pomolio sam se: “Boœe moj, stidim se i bojim sepodignuti svoje lice tebi, Boœe moj, jer naæa zlod-jela narasla nama preko glave, i krivnja je naæa do-prla do nebesa.7 Od vremena svojih otaca do danas mi smo uvelikoj krivnji i zbog naæih zlodjela bili smo mi, naæikraljevi i sveøenici, predani zemaljskim kraljevimapod maç, u ropstvo, u grabeœ i u javnu sramotu,kako je sluçaj danas.8 Sada nam doduæe doælo za ças milosråe od Go-spodina, naæega Boga, s tim da nam joæ ostaviostatak i na svojem svetom mjestu dao nam dom,da bi naæ Bog opet prosvijetlio oçi naæe i dao nammalo nove œivotne snage u naæemu ropstvu.9 Doduæe, mi smo joæ uvijek robovi, ali nas naæ Bognije ostavio u naæemu ropstvu, nego nam dao danaåemo milost pred perzijskim kraljevima, tako dasu nam oni dali toliko œivotne slobode, te smo mo-

gli dom svojega Boga opet podignuti i uçiniti da na-novo ustane iz svojih ruæevina i dao nam obranu uJudeji i Jeruzalemu.10 A æto da sada, Boœe, reknemo poslije takvihdogaåaja? Jer smo ostavili tvoje zapovijedi,11 koje si nam dao preko svojih sluga, proroka,kad si zapovjedio: ‘Zemlja u koju idete da je zauz-mete oneçiæøena je neçistoøom zemaljskih naro-da zbog odurnosti kojima se napunila od jednogakraja do drugoga u svojoj neçistoøi.12 Ne dajite, zato, nikada svojih køeri za njihovesinove, niti uzimajte njihove køeri za svoje sinove!Ne traœite nikada i nigdje njihova dobra i njihovekoristi, da budete jaki i da moœete uœivati dobrazemlje i svoju djecu imati za baætinike dovijeka.’13 Poslije svega toga æto je doælo na nas zbognaæih zlih djela i naæe velike krivnje, premda si nas,Boœe naæ, kaznio manje nego æto su to naæe opa-çine zasluœile, i ostavio si nam ovaj ostatak,14 zar øemo ponovo prestupati tvoje zapovijedi isprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nasmorao kazniti sve do uniætenja tako da viæe ne pre-ostane ni jedan ostatak?15 Ali ti si, Gospodine, Boœe Izraelov, dobrostiv, jermi smo danas ostali kao spaæeni. Evo, mi stojimopred tobom sa svojom takvom krivnjom da nemoœe za to stajati ni jedan pred tobom.”

10 Dok se Ezra tako molio i plaçuøi pred Boœjim domom, prostrt priznavao svoju krivnju, sku-pilo se oko njega veliko mnoætvo Izraelaca, ljudi,œena i djece, i narod je gorko plakao.2 Onda je progovorio Æekanija, sin Jehielov, odElamovih sinova Ezri, govoreøi: “Mi smo sagrijeæiliprotiv svojega Boga æto smo uzimali œene strank-inje iz zemaljskih naroda, ali za to joæ ima uzdanjaIzraelu.3 Mi øemo se sada svojem Bogu sveçano obve-zati, da øemo otpustiti sve œene s njihovom dje-com, ako ti, gospodaru, i oni koji se boje zakonanaæega Boga, drœite to za korisno. Po zakonu nekase postupa!4 Ustani, jer je ovo tvoj posao, i mi smo uza te. Budihrabar i uçini to!”5 Ezra je ustao i zakleo glavare sveøenika, Levitai svega Izraela da uçine po tom prijedlogu; i zaklelisu se.6 Potom je ostavio Ezra mjesto pred Boœjim do-mom i otiæao u sobu Johanana, sina Elijaæibova.On je uæao ondje, ali nije niæta jeo ni pio, jer je biorastuœen zbog opaçine onih koji su se vratili iz rop-stva.7 Onda su oglasili po Judeji i Jeruzalemu da se svikoji su se vratili iz ropstva moraju skupiti u Jeruza-lemu.8 Onomu koji ne bi doæao za tri dana prema zak-ljuçku glavara i starjeæina, uniætit øe se sve æto ima,a on sam bit øe odstranjen iz zajednice onih koji suse vratili iz ropstva.9 �I skupili se svi ljudi od Jude i Benjamina za tridana u Jeruzalem. Bilo je to devetoga mjeseca,dvadesetoga dana u mjesecu. Sav je narod sjediona trgu pred Boœjim domom, dræøuøi zbog te stvarii od jake kiæe.10 Sveøenik Ezra podigao se i rekao im: “Svi stesagrijeæili kad ste se oœenili strankinjama, te ste stim joæ umnoœili Izraelovu krivnju.11 Zato sad priznajte krivnju pred Gospodinom,Bogom svojih otaca, i çinite po njegovoj volji!Odvojite se od zemaljskih naroda i od œena strank-inja!”12 Sva skupætina je odgovorila u sav glas, gov-

266Ezraoreøi: “Spremni smo tako uçiniti kako si namrekao.13 Ali naroda ima mnogo i kiæovito je vrijeme, nemoœe se zato ostati vani. I ta stvar ne da se svræitiu jedan ili u dva dana, jer nas ima veoma mnogokoji smo u tom sagrijeæili.14 Naæi predstojnici neka bi jamçili za svu zajedni-cu da svi, koji su u naæim gradovima doveli kuøiœene strankinje, doæli su u odreåeno vrijeme i snjima starjeæine i suci pojedinih gradova, dokle seod nas ne odvrati œestoki gnjev naæega Boga za tustvar.”15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sinTikvin, nastupili su protiv. Meæulam i Levit Æabetajpodupirali su ga.16 Ali oni koji su se vratili iz ropstva uçinili su pogornjem prijedlogu. Sveøenik Ezra izabrao je sebipo pojedinim obiteljima ljude, obiteljske glavare,zabiljeœivæi sve poimence. Ovi su odrœali prvogadana desetoga mjeseca sjednicu da izvide stvar.17 Oni su dovræili sa svima koji su bili kuøi doveliœene strankinje do prvoga dana prvoga mjeseca.18 Meåu sveøenstvom naæli su se oni koji su se bilioœenili œenama strankinjama: od sinova Jeæue,sina Josadakova, i od njegove braøe; Maaseja,Eliezer, Jarib i Gedalija.19 Oni su dali svoju ruku na to da øe pustiti svojeœene. Njihova duœna œrtva bila je jedan ovan zanjihovu krivnju.20 On Imerovih sinova: Hanani i Zebadija;21 od Harimovih sinova: Maaseja, Elija, Æemaja,Jehiel i Uzija;22 od Paæhurovih sinova: Elioenaj, Maaseja, Iæ-mael, Netanel, Jozabad i Elasa.23 Isto od Levita: Jozabad, Æimej, Kelaja, i Kelita

nazvan, Petahja, Juda i Eliezer.24 I od pjevaça: Elijaæib, i od vratara: Æalum,Telem i Uri.25 Od ostalih Izraelaca, od Paroæevih sinova:Ramja, Jizija, Malkia, Mijamin, Eleazar, Malkija iBenaja;26 od Elamovih sinova: Matanija, Zaharija, Jehiel,Abdi, Jerimot i Elija;27 od Zatuovih sinova: Elioenaj, Elijaæib, Matanija,Jeremot, Zabad d Aziza;28 od Bebajevih sinova: Johanan, Hananija, Za-baj, Atlaj;29 od Banijevih sinova: Meæulam, Maluk, Adaja,Jaæub, Æeal i Ramot;30 od Pahat Moabovih sinova: Adna, Kelal,Benaja, Maaseja, Matanija, Bezaleel, Binuj i Man-aseh;31 od Harimovih sinova: Eliezer, Iæija, Malkija,Æemaja Simeon,32 Benjamin, Maluk i Æemarja;33 od Haæumovih sinova: Matnaj Matata, Zabad,Elifelet, Jeremaj, Manaseh i Æimej;34 od Banijevih sinova: Maadaj, Amram, Uel,35 Benaja, Bedija, Kelu,36 Vanija, Meremot, Elijaæib,37 Matanija, Matnaj, Jaasaj,38 Bani, Binuj, Æimej,39 Æelemja, Natan, Adaja,40 Maknadbaj, Æaæaj, Æaraj,41 Azarel, Æelemja, Æemarja,42 Æalum, Amarija i Josip;43 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Ze-bina, Jedu, Joel i Benaja.44 Svi su se ovi bili oœenili neznaboœaçkim œena-ma, a neki su imali œene koje su im djecu izrodile.

Nehemija

1 Rijeçi Nehemije, sina Hakalijina. Dogodilo se mjeseca Kisleva, godine dvadesete, kad sambio u glavnom gradu Susi,2 da Hanani, jedan od moje braøe, doæao s nekimljudima iz Judeje. Upitao sam ih za braøu Judejce,za ostatak, koji je bio utekao ropstvu i za Jeruza-lem.3 Oni su mi odgovorili: “Oni koji su preostali od rop-stva, nalaze se ondje u zemlji u velikoj nevolji isramoti. Jeruzalemski zid je razruæen i njegovavrata su spaljena.”4 Kad sam çuo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovaosve dane; postio sam i molio se Bogu nebeskomu.5 Molio sam se: “Ah, Gospodine, Boœe nebeski,veliki, straæni Boœe! Ti milostivo çuvaæ zavjet oni-ma koji te ljube i drœe tvoje zapovijedi.6 Daj da bude tvoje uho prignuto i tvoje oçi ot-vorene da çujeæ molitvu svojega sluge, koju sadadan i noø upravljam k tebi za Izraelovu djecu, tvojesluge! Priznajem grijehe djece Izraelove, koje supoçinili protiv tebe, i ja i moja oçinska kuøa smosagrijeæili.7 Skrivili smo ti i nismo drœali zapovijedi, zakone iuredbe, æto si ih zapovjedio svojem sluzi Mojsiju.8 Ipak se spomeni obeøanja, æto si ga dao svojemsluzi Mojsiju kad si rekao: ‘Ako budete grijeæili, jaøu vas razasuti meåu narode.9 Ali ako se obratite k meni, drœite moje zapovijedii provodite ih, ja øu vas, pa bili razasuti i do na kraj

nebesa, opet odande skupiti i odvesti na mjestokoje sam izabrao da ondje nastanim Ime svoje.’10 Jer oni su tvoje sluge i tvoj narod koji si iskupiosvojom velikom silom i svojom jakom rukom.11 Ah, Gospodine, neka bude tvoje uho prignutomolitvi tvojega sluge i molitvi tvojih sluga koji suvoljni bojati se tvojega Imena! Daj sada uspjehsvojem sluzi i uçini da naåe milost kod ovoga ço-vjeka!” Bio sam, naime, peharnik kod kralja.

2 Dogodilo se mjeseca Nisana godine dvadese- te kraljevanja Artakserksova. Pred kraljem jestajalo vino, ja sam uzeo vino i pruœio ga kralju, alinisam htio da on opazi da sam bio œalostan.2 Ali me upitao kralj: “Zaæto ti je lice tako œalosnonisi li bolestan? Sigurno imaæ kakvu brigu u srcu.”Ja sam se vrlo prestraæio3 i odgovorio sam kralju: “Da je œiv kralj dovijeka!Kako ne bih bio œalostan, kad je grad, gdje sugrobovi mojih otaca, opustoæeni i njegova vrata suognjem spaljena!”4 Kralj me upitao: “Imaæ li kakvu molbu?” Ondasam se pomolio Bogu nebeskomu5 I odgovorio sam kralju: “Ako misli kralj da je dobroi ako ti je mio tvoj sluga, poæalji me u Judeju u grad,gdje su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!”6 A kralj me upitao i njegova œena, koja je sjedila donjega: “Kako bi dugo trajao tvoj put, kad øeæ opetdoøi natrag!” I pristao je kralj i pustio me da idem, a

267 Nehemijaja sam mu rekao vrijeme.7 Onda sam joæ rekao kralju: “Ako je milo kralju dami se dade popratno pismo za namjesnike s onustranu Rijeke, da me puste proøi dok ne doåem uJudeju,8 i pismo za Asafa, kraljevskog çuvara æume, da midade drva, da napravim vrata za tvråavu, za dom,za gradski zid i za kuøu u kojoj øu biti.” I to mi je daokralj, jer je bila milostiva ruka mojega Boga nadamnom.9 Kad sam doæao k namjesnicima s onu stranuRijeke, predao im kraljevska popratna pisma. Akralj je poslao sa mnom stotnike i konjanike.10 Kad su çuli to Sanbalat, Horonjanin i Tobija,sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko da je bio doæaonetko da se pobrine za dobro Izraelove djece.11 Kad sam stigao u Jeruzalem, priçekao samondje tri dana.12 Onda sam ustao noøu s nekoliko ljudi, a danisam rekao nikomu æto me je moj Bog nadahnuoda uçinim za Jeruzalem. I nisam imao nikakve œi-votinje uza se osim œivotinje na kojoj sam jahao.13 Tako sam izaæao noøu na Dolinska vrata uzZmajevski izvor prema Smetliænim vratima. Pri-tom sam razgledao jeruzalemski zid, koji je leœao uruæevinama, i njegova vrata æto su bila ognjemspaljena.14 Onda sam odjahao dalje k Izvorskim vratima i kKraljevskom jezeru. Ondje nije viæe bilo mjesta daproåe œivotinja na kojoj sam sjedio.15 Zato sam joæ noøu jahao dolinom i zid daljerazgledavao. Kad sam bio opet doæao Dolinskimvratima, vratio sam se kuøi.16 A predstojnici nisu znali kamo sam bio iæao i ætosam bio radio, jer do onda nisam bio niæta rekao niJudejcima, ni sveøenicima, ni glavarima, ni pred-stojnicima ni drugima koji su morali biti zaposlenina gradnji.17 A sada sam im rekao: “Vidite nevolju u kojoj senalazimo, kako Jeruzalem leœi u ruæevinama, nje-gova vrata su spaljena. Hajde da zidamo opet zidjeruzalemski, da viæe ne budemo na porugu!”18 Onda sam im rekao kako je milostiva bila nadamnom ruka mojega Boga i æto mi je rekao kralj.Onda su mi rekli: “Hajde da zidamo!” I odvaœno sustavili ruku na dobro djelo.19 Kad su to çuli Sanbalat, Horonjanin i Tobija,sluga Amonac i Arab Geæem, rugali su nam se,podsmijevali su nam se i prijetili nam, govoreøi:“Æto to radite? Da se neøete opet pobuniti protivkralja?”20 Ja sam im odgovorio: “Bog nebeski, on øe dati,pa øemo uspjeti. A mi, njegove sluge, ustali smo izidamo, a vi nemate ni dijela ni prava ni spomenau Jeruzalemu.”

3 I tako su ustali veliki sveøenik Elijaæib i njegova braøa, sveøenici, i sagradili su Ovçja vrata,posvetili ih i stavili im krila. Onda su zidali dalje dokule Meje, posvetili ju, i zidali su dalje do kule Ha-nanelove.2 Kraj njega su zidali ljudi iz Jerihona; do njih jezidao Zakur, sin Imrijev.3 Riblja vrata zidali su Hasnaini sinovi. Oni su ihpobrvnali i stavili im krila, zasune i prijevornice.4 Kraj njih je popravljao Meremot, sin Urijin, unukKozov. Do njega je popravljao Meæulam, sin Be-rekije, unuk Meæezabelov, Do njega je popravljaoSadok, sin Baanin.5 Kraj njega su popravljali Tekojani; ali njihovi ve-likaæi nisu sagnuli svoj vrat pod sluœbu svojemGospodinu.

6 Vrata staroga grada popravljali su Jojada, sinPaseahov, i Meæulam, sin Besodjin. Oni su ih po-brvnali, stavili im krila, zasune i prijevornice.7 Kraj njih su popravljali: Gibeonac Melatja,Meronejin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe dostolice namjesnika s onu stranu Rijeke.8 Kraj njih Uziel, sin Harhajin, zlatar; do njegaAnanija, jedan od pomastara. Oni su utvrdili zid Je-ruzalema sve do æirokoga zida.9 Kraj njih je popravljao Refaja, sin Hurov, predsto-jnik nad jednom polovicom vanjskoga predjela Je-ruzalema.10 Kraj njega Jedaja, sin Harumafov, pred svojomkuøom; do njega Hatuæ, sin Haæabnejin.11 Daljnji komad do Peøne kule popravljao je Mal-kija, sin Harimov, i Haæub, sin Pahat-Moabov.12 Kraj njih je popravljao Æalum, sin Haloheæov,predstojnik druge polovice vanjskoga predjela Je-ruzalema, uz pomoø sestrinskih gradova æto su bilipod njim.13 Dolinska vrata popravljali su Hanun i stanovniciZanoaha. Oni su ih izradili i stavili im krila i zasunei prijevornice. Uz to su sazidali joæ tisuøu lakatazida do Smetliænih vrata.14 Smetliæna vrata popravljao je Malkija, sin Rek-abov, predstojnik bethakeremskog predjela. On ihsagradio i stavio im krila i zasune i prijevornice.15 Izvorska vrata popravljao je Æalum, sin Kol-Hozeov, predstojnik predjela u Mispi. On ih izradi,pokri ih i stavio im zasune i prijevornice. Takoåer jesagradio zid kod kupelji Æiloaha uz kraljevski vrt dostepenica æto silaze iz Davidova grada.16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov,predstojnik jedne polovice betsurskoga predjela,do Davidovih grobova i do kupelji æto je ondje sa-graåena, i onda do Junaçke kuøe.17 Za njim su popravljali: Leviti Rehum, sin Bani-jev, do njega Haæabja, predstojnik polovice keil-skoga predjela.18 Kraj njega njegova braøa: Bavaj, sin Henada-dov, predstojnik druge polovice keilskoga pred-jela.19 Kraj njega je popravljao Ezer, sin Jeæuin, pred-stojnik Mispe, daljnji komad uzduœ uzlaza premaoruœarnici na uglu.20 Kraj njega je popravljao na gori Baruk, sin Za-bajev, drugi komad od ugla do vrata kuøe velikogasveøenika Elijaæiba.21 Kraj njega je popravljao Meremot, sin Urijin,unuk Hakosova, drugi komad od vrata Elijaæibovekuøe do kraja Elijaæibove kuøe.22 Potom su popravljali sveøenici, ljudi iz zemljeravnice.23 Onda su popravljali Benjamin i Haæub uzduœsvoje kuøe, i za njima Azarija, sin Maasejina, unukAnanijin, uz svoju kuøu.24 Za njim je popravljao Binuj, sin Henadadov,daljnji komad od kuøe Azarijine do potpornog zidai do ugla.25 Palal, sin Uzajev, popravljao je naprema pot-pornom zidu i kuli æto se izdiœe visoko na gornjemdijelu kraljevskog dvora kod trijema tamniçkoga.Za njim je popravljao Pedaja, sin Paroæev.26 Nadalje netineji, koji su boravili na Ofelu, dopred Vodena vrata na istoku i do kule æto se izdi-zala visoko.27 Za njima su popravljali Tekojani daljnji komadnaprema velikoj kuli visokoj do zida ofelskoga.28 Poviæe Konjskih vrata popravljali su sveøenici,svaki pred svojom kuøom.29 Onda je popravljao Sadok, sin Imerov, predsvojom kuøom; za njim Æemaja, sin Æekanijin, çu-

268Nehemijavar Istoçnih vrata.30 Zatim su popravljali Hananija, sin Æelemjin, iHanun, æesti sin Salafov, daljnji komad. Potom jepopravljao Meæulam, sin Berekijin, pred svojomposlovnicom.31 Onda je popravljao Malkija, zlatar, do kuøe net-inejske i trgovaçke, na straœarskim vratima i dogornje dvorane na uglu.32 Izmeåu gornje dvorane na uglu i Ovçjih vratapopravljali su zlatari i trgovci.

4 Kad je doznao Sanbalat da mi gradimo zid, ra- srdio se i vrlo razgnjevio i rugao se Judejcima.2 I rekao im pred svojom braøom i pred samari-jskim narodom: “Æto rade ti nemoøni Judejci?Hoøe li im se volja ispuniti? Hoøe li œrtvovati i jed-noga dana svræiti? Hoøe li iz ruæevina privesti uœivot kamenje æto je ipak spaljeno?”3 A Amonac Tobija, æto je stajao uz njega rekao je:“Pusti, neka zidaju; da iskoçi lisica, razruæit øe nakomade njihov kameni zid.”4 Çuj, Boœe naæ, kako smo postali ruglo! Okreniruglo njihovo na njihovu glavu i daj da budu u zemljirobovi prezira!5 Ne oprosti im njihova zlodjela! Njihov grijeh nekase ne izbriæe pred tobom, jer su zadali jade onimakoji grade!6 A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid bio popravljendo pola visine. Odatle je narod crpio volju za rad.7 Kad je çuo Sanbalat da je napredovalo popravl-janje zidova jeruzalemskih i da su poçeli zatvaratipukotine, vrlo se razgnjevio.8 Zavjerili su se svi zajedno da doåu i napadnuJeruzalem i da ga uniæte.9 A mi smo se molili Bogu i zbog njih postavljalistraœu noøu i danju za sigurnost od njih.10 A Judejci su izjavili: “Klonula je snaganositeljima i veoma je mnogo podrtina. Nismo ustanju dalje zidati zid.”11 A naæi su protivnici rekli: “Da ne doznaju i neopaze dok ne doåemo meåu njih, da ih pobijemo igradnju prekinemo.”12 I tako je bilo, kad su doæli Judejci, koji su boraviliu njihovoj blizini, i rekli su nam deset puta iz svihmjesta: “Vi se morate povratiti k nama!”13 Onda ja na mjestima dublje poloœenim iza zida,gdje je bilo slobodne zemlje, ponamjestio samnarod po rodovima poredan s njihovim maçevima,kopljima i lukovima.14 Kad sam ga bio razgledao, rekao sam starjeæi-nama, predstojnicima i ostalom narodu: “Ne bojtese njih, nego mislite na Gospodina, velikoga i stra-ænoga, i borite se za svoju braøu, za svoje sinove ikøeri, za œene i svoje kuøe!”15 Kad su çuli naæi neprijatelji da smo doznali i daje Bog uniætio njihovu namjeru, mogli smo se opetvratiti k zidu, svaki na svoj posao.16 Od onoga dana bila je samo jedna polovicamojih ljudi zaposlena na gradnji, druga je polovicanosila koplje i ætit, lßk i oklop. Iza svega judejskoganaroda stajali su glavari.17 Oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili sutako naoruœani da su jednom rukom radili a drugaje drœala oruœje.18 Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnjiimao je maç pripasan uz bedricu i tako je zidao; atrubaç je stajao uz mene.19 Starjeæinama, predstojnicima i ostalom narodudao sam ovu zapovijed “Posao je velik i dug, a mismo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga.20 Kad çujete trubu da trubi, onda se strçite knama, jer øe se naæ Bog boriti za nas.”

21 Tako smo radili posao. A jedna je polovicadrœala koplja od osvita zore do izlaska zvijezda.22 Joæ sam zapovjedio narodu: “Svaki sa svojimslugom neka noøuje u Jeruzalemu, da bi nam noøustraœili, a danju radili!”23 Ni ja, ni moja braøa, ni moji sluge ni straœari kojisu me pratili, nismo svlaçili sa sebe svojih haljina,osim da ih se skine za pranje.

5 Onda su ljudi iz naroda zajedno sa svojim œe- nama podigli teæke optuœbe protiv svoje jude-jske braøe.2 Jer je bilo onih koji su govorili: “Mi imamo mnogosinova i køeri. Moramo dobiti œita da imamo za jestii da œivi ostanemo!”3 Bilo je i onih koji su govorili: “Morali smo zaloœitisvoja polja, vinograde i kuøe da bismo kupili œita uzbog ove gladi!”4 A bilo je i onih koji su govorili: “Morali smo uzajmitinovaca za kraljevski porez na svoja polja i vinogra-de.5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naæabraøa. Naæa su djeca isto tako dobra kao njihovadjeca. A ipak moramo svoje sinove i køeri davati uropstvo. Neke naæe køeri veø su postale roblje, ami ne moœemo niæta uçiniti protiv toga, jer naæapolja i vinogradi pripadaju drugima.”6 Vrlo sam se rasrdio, kad sam çuo njihove glasnetuœbe i prigovore.7 Poæto sam u sebi promislio, ukorio sam starje-æine i predstojnike i rekao im: “Vi nameøete lihvusvojoj braøi!” I sazvao sam veliku narodnu skupæti-nu protiv njih,8 i rekao sam im: “Mi smo otkupili, kad smo godmogli, svoje judejske zemlje, koje su bile prodaneneznaboœaçkim narodima. A vi sad sami proda-jete svoju braøu. Dapaçe, prodaju se nama sami-ma.” Oni su æutjeli i nisu znali niæta odgovoriti.9 Ja sam nastavio: “To æto çinite, nije pravo. Netreba li vam hoditi u strahu naæega Boga, da namse ne rugaju naæi neznaboœaçki neprijatelji?10 I ja, moja braøa i moje sluge, pozajmili smo immnogo novaca i œita, ali øemo im otpustiti taj zajami prestati s tim.11 Vratite im joæ danas njihova polja, njihove vino-grade, njihove maslinike i njihove kuøe i otpustiteim kamatu za novce, œito, vino i ulje æto ste im zara-çunali!”12 Oni su odgovorili: “Hoøemo to vratiti i neøemoniæta traœiti od njih i uçinit øemo kako traœiæ” Ondasam pozvao sveøenike i dao sam one zakleti da øeuçiniti po svojem obeøanju.13 Istreso sam svoja njedra i rekao: “Ovako nekaistrese Bog svakoga iz njegove kuøe i posjeda nje-gova koji ne ispuni svoja obeøanja! Upravo ovakoneka se istrese i isprazni!” Sva je zajednica pov-ikala: “Amen!”, hvaleøi Gospodina. I sav je narodçinio kako je bio zakljuçio.14 Uostalom od onoga vremena, kad mi je kraljzapovjedio da budem namjesnik u Judeji, oddvadesete do trideset druge godine kralja Artak-serksa, dvanaest godina, ja sa svojom braøomnisam jeo upraviteljske hrane.15 Prijaænji namjesnici, moji prethodnici, bili sunarodu teœak teret. Uzimali su od njih za jelo i vinosvaki dan çetrdeset æekela srebra. I njihovi pod-ruçni çinovnici tlaçili su narod. Ja tako nisam çinioiz straha pred Bogom.16 I oko graåenja zida radio sam skupa, a nismobili stekli zemljiæta; i svi moji ljudi bili su skupa ondjena poslu.17 Uz to su jeli za mojim stolom Judejci koji su imali

269 Nehemijapredstojniçku sluœbu–bilo ih je stotinu i pedesetljudi–i oni koji su dolazili k nama iz okolnih naroda.18 Svagdaænji potroæak: jedno govedo, æest ovacaizabranih i peradi svake vrste, iæao je na moj raçun.I svakih deset dana davalo se svakojakog vina izo-bilja. A opet nisam traœio hrane æto mi je pripadalakao namjesniku, jer je narod bio teæko optereøenrabotom.19 Uzmi mi, Boœe moj, sve na dobro æto sam uçinioza ovaj narod.

6 Kad je doælo do uæiju Sanbalatu, Tobiji i Arapu Geæemu i ostalim naæim neprijateljima da samsazidao zid i da nije ostalo u njemu pukotina–ipakdotada joæ nisam bio namjestio krila na vratima.2 Poslali su Sanbalat i Geæem k meni i poruçili mi:“Doåi, odrœat øemo sastanak u jednom selu uOnonskoj dolini!” A oni su mislili zlo za mene.3 A ja sam im poslao glasnike i poruçio: “U velikomsam poslu i zato ne mogu doøi. Posao bi stao, kadbih ga pustio i doæao k vama.”4 Tako su slali k meni çetiri puta, i ja sam im uvijekisto odgovorio.5 Onda je Sanbalat poslao po peti put svojegaslugu s otvorenim pismom u ruci.6 U njemu je bilo pisano: “Ide glas meåu narodima,i Geæem to potvråuje, da vi, ti i Judejci, snujetebunu; zato opet zidaæ zid. Ti sam hoøeæ postati nji-hov kralj i viæe takvo æto.7 I da si postavio proroke koji øe te u Jeruzalemuproglasiti judejskim kraljem. I takvi glasovi doøi øekralju do uæiju. Zato doåi da se dogovorimo!”8 Nato sam ja poslao k njemu i poruçio mu: “Niætanema od toga æto tvrdiæ; ti si to sam izmislio.”9 Jer su nas oni svi htjeli prestraæiti, govoreøi: “Os-labit øe ruka od posla, tako da se ne svræi.” Ali sadao Boœe, ojaçaj moje ruke!10 Jednoga dana morao sam otiøi u kuøu Æemaji,sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bio ondjezatvorio. On mi predloœio: “Hajdemo zajedno uBoœji dom, u unutraænjost doma i zakljuçajmovrata domu; jer øe doøi i ubiti te.”11 Ali ja sam odgovorio: “Zar da çovjek kakav samja, bjeœi? Kako bi jedan, kakav sam ja, mogao iøi udom i ostati œiv? Ja ne idem ondje.”12 Spoznao sam da ga Bog nije poslao, nego da jeBoœju rijeç meni upravio samo zato jer su ga bilipotkupili Tobija i Sanbalat.13 On je, naime, bio potkupljen da se prestraæim ida onako uçinim i tako sagrijeæim. To bi onda njimaposluœilo za zlo ogovaranje i da me ozloglase.14 Naplati, Boœe moj, Tobiji i Sanbalatu ta njihovadjela, i proroçici Noadiji i ostalim prorocima koji sume htjeli prestraæiti.15 A zid se dovræio nakon pedeset i dva dana,dvadeset petoga dana mjeseca Elula.16 I dogodilo se da kad su to çuli svi naæi neprijate-lji, bojali su se svi narodi okolo nas i bili su vrlopotiæteni, jer su spoznali da je naæ Bog uçinio todjelo.17 A u one dane i ugledni Judejci slali su mnogapisma Tobiji, i od Tobije su njima dolazila pisma.18 Jer ih je u Judeji bilo mnogo koji su mu se biliobvezali zakletvom, jer je on bio zet Æekaniji, sinuArahovu. Njegov sin Johanan bio se oœenio køerjuMeæulama, sina Berekijina.19 I govorili su preda mnom o njegovim dobrim dje-lima i javljali mu moje izjave. Tobija je slao pismada me ustraæi.

7 Kad je bio zid sazidan i kad sam bio namjestio vrata, postavljeni su bili vratari, pjevaçi i Leviti.

2 Svojem bratu Hananiju i gradskom stotniku Ha-naniji povjerio sam vrhovno zapovjedniætvo nadJeruzalemom, jer je bio pouzdan, Boga se bojaoviæe nego mnogi drugi.3 Zapovjedio sam im: “Jeruzalemska vrata nesmiju se otvarati dok sunce ne ogrije. U njihovojnazoçnosti moraju se vrata zatvoriti i staviti prije-vornice. Moraju se postaviti straœari i od jeruzal-emskih stanovnika, po jedan kao straœa predsvojom vlastitom kuøom”4 Doduæe bio je grad prostran i velik, ali je u njemustanovalo samo malo ljudi, i mnoge kuøe joæ nisubile sagraåene.5 Onda mi Bog je dao u srce, te sam skupio starje-æine i predstojnike i narod, da se izbroje po pleme-nima. Pritom sam naæao plemenski rodopis onihkoji su se bili najprije vratili iz ropstva, i u njemuzapisano:6 Ovo su ljudi iz ove pokrajine koji su se vratili izropstva i progonstva, koje je nekada bio odveo Ne-bukadnezar, babilonski kralj, u progonstvo u Babi-lon, i sada su se vratili u Jeruzalem i Judeju, svakiu svoj grad.7 Oni su doæli pod vodstvom Zerubabela, Jeæue,Nehemije, Azarije, Raamije, Nahamanije, Mor-dekaja, Bilæana, Mispereta, Bigvaja, Nahuma iBaana. Ovo je broj ljudi iz Izraelova naroda:8 Paroæevi sinovi: dvije tisuøe stotinu sedamdeseti dva;9 Æefatijini sinovi: tri stotine sedamdeset i dva;10 Arahovi sinovi: æest stotina pedeset i dva;11 Pahat-Moabovih iz linije Jeæuine i Joabove:dvije tisuøe osam stotina i osamnaest;12 Elamovi sinovi: tisuøu dvjesta pedeset i çetiri;13 Zatuovi sinovi: osam stotina çetrdeset i pet;14 Zakajevi sinovi: sedam stotina i æezdeset;15 Binujevi sinovi: æest stotina çetrdeset i osam;16 Bebajevi sinovi: æest stotina dvadeset i osam;17 Azgadovi sinovi: dvije tisuøe tri stotine dvade-set i dva;18 Adonikamovi sinovi: æest stotina æezdeset i se-dam;19 Bigvajevi sinovi: dvije tisuøe æezdeset i sedam;20 Adinovi sinovi: æest stotina pedeset i pet;21 Aterovi sinovi iz linije Hezekijine: devedeset iosam;22 Haæumovi sinovi: tri stotine dvadeset i osam;23 Bezajevi sinovi: tri stotine dvadeset i çetiri;24 Harifovi sinovi: stotinu i dvanaest;25 Gibeonovi sinovi: devedeset i pet;26 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset iosam;27 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;28 ljudi iz Bet-Azmaveta: çetrdeset i dva;29 ljudi iz Kirjat-Jearima, Kefire i Beerota: sedamstotina çetrdeset i tri;30 ljudi iz Rame i Gebe: æest stotina dvadeset ijedan ;31 ljudi iz Mikmaæa: stotinu dvadeset i dva;32 ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri;33 ljudi iz Novoga Neba: pedeset i dva;34 ljudi iz Novoga Elama: tisuøa dvjesta pedeset içetiri;35 ljudi iz Harima: tri stotine i dvadeset;36 ljudi iz Jerihona: tri stotine çetrdeset i pet;37 ljudi iz Loda, Hadida i Ona: sedam stotinadvadeset i jedan;38 ljudi iz Senae: tri tisuøe devet stotina i trideset.39 Sveøenici: devet stotina sedamdeset i tri sinaJedajina od kuøe Jeæuine;40 Imerovi sinovi: Tisuøu pedeset i dva;41 Paæhurovi sinovi: Tisuøu dvjesta çetrdeset i

270Nehemijasedam;42 Harimovi sinovi: tisuøa i sedamnaest.43 Leviti: sedamdeset i çetiri sina Jeæuina i Kad-mielova iz kuøe Hodvine.44 Pjevaçi: stotinu çetrdeset i osam Asafovih sino-va.45 Vratari: stotinu trideset i osam Æalumovih sino-va, Aterovih sinova, Talmonovih sinova, Akubovihsinova, Hatitinih sinova i Æobajevih sinova.46 Netineji: Sihini sinovi, Hasufini sinovi, Tabao-tovi sinovi,47 Kerosovi sinovi, Sijajevi sinovi, Padonovi si-novi,48 Lebanini sinovi, Hagabini sinovi, Salmajevi si-novi,49 Hananovi sinovi, Gidelovi sinovi, Gaharovi si-novi,50 Reajini sinovi, Resinovi sinovi, Nekodini sinovi,51 Gazamovi sinovi, Uzini sinovi, Paseahovi si-novi,52 Bezajevi sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovisinovi,53 Bakbukovi sinovi, Hakufini sinovi, Harhurovisinovi,54 Bazlitovi sinovi, Mehidini sinovi, Haræini sinovi,55 Barkosovi sinovi, Siserini sinovi, Tamahovi si-novi,56 Nesiahovi i sinovi, Hatifini sinovi.57 Salomonovih sluga sinovi: Sotajevi sinovi, Sof-eretovi sinovi, Peridini sinovi,58 Jaalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,59 Æefatijini sinovi, Hatilovi sinovi, Pokeret-Seba-jini sinovi od Sabajina i Amona.60 Svega su bila tri stotine devedeset i dva sinanetineja, Salomonovih sluga.61 Ovi koji su se vratili iz Tel-Melaha, Tel-Haræe,Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da jenjihova obitelj i njihov rod izraelski:62 æest stotina çetrdeset i dva sina Dalajina, Tobi-jina i Nekodina.63 Od sveøenika: potomci Hobajini, Hakosovi iBarzilaja, koji se bio oœenio jednom od køeri Gile-aåanina Barzilaja i bio nazvan njihovim imenom.64 Ovi su bili traœili svoju rodovnicu, jer se nijemogla naøi, bili su privremeno odstranjeni iz sve-øenstva.65 Namjesnik im zabranio jesti od Najsvetijega,dok se opet ne posluœi sveøenik Urimom i Tumi-mom.66 Sva je zajednica svega brojila çetrdeset dvijetisuøe tri stotine i æezdeset osoba,67 osim sluga i sluækinja, kojih je bilo sedam tisuøatri stotine trideset i sedam; i imali su joæ dvjesta çe-trdeset i pet pjevaça i pjevaçica.68 Oni su imali sedam stotina trideset i æest konja,dvije stotine çetrdeset i pet mazgi,69 çetiri stotine trideset i pet deva, æest tisuøa se-dam stotina i dvadeset magaraca.70 Neki od obiteljskih glavara dali su prinose zagradnju. Namjesnik darova u riznicu tisuøu drahmizlata, pedeset zdjelica, pet stotina i trideset haljinasveøeniçkih.71 Od obiteljskih glavara dali su neki u riznicu zagradnju dvadeset tisuøa drahmi zlata i dvije tisuøei dvjesta mina srebra.72 Æto je dao ostali narod, iznosilo je dvadeset tis-uøa drahmi zlata i dvije tisuøe mina srebra i æezde-set i sedam sveøeniçkih haljina.73 Tako su se, sveøenici i Leviti, vratari, pjevaçi,ljudi iz naroda, netineji i sav Izrael, naselili u svojimgradovima. Kad je doæao sedmi mjesec, Izraelovisinovi su bili u svojim gradovima.

8 Onda se skupio sav narod jednoduæno na slo- bodnom trgu pred Vodenim vratima. Oni suzatraœili od knjiœevnika Ezre da donese knjigu Mo-jsijeva zakona, koji je bio dao Gospodin Izraelovimsinovima.2 Sveøenik Ezra je donio zakon pred skupætinu,pred ljude i œene i sve koji su ga mogli razumjeti,prvoga dana sedmoga mjeseca.3 Od jutra do podne çitao je on iz knjige zakona, natrgu pred Vodenim vratima, ljudima i œenama isvima koji su mogli razumjeti. Sav je narod po-zorno sluæao çitanje knjige zakona.4 Knjiœevnik Ezra stajao je pritom na drvenompodu koji su bili napravili za ovu svrhu. Uz njega sdesne strane su stajali Matitija, Æema, Anaja,Urija, Hilkija i Maaseja: s lijeve mu strane Pedaja,Miæael, Malkija, Haæum, Haæbadana, Zaharija iMeæulam.5 Ezra je otvorio knjigu pred oçima svega naroda,poæto je stajao poviæe svega naroda, a kad ju je biootvorio, ustao je sav narod.6 I Ezra je blagoslovio Gospodina, velikog Boga.Tada je sav narod odgovorio: “Amen, amen!” Ipodigli su svoje ruke, prignuli su se onda i poklonilise Gospodinu licem do zemlje.7 Leviti Jeæua, Bani, Æerebja, Jamin, Akub, Æa-betaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad,Hanan i Pelaja su objaænjavali narodu zakon, anarod je stajao na svojem mjestu.8 Çitali su iz knjige Boœjega zakona dio po dio i ra-zlagali smisao tako da su razumjeli æto se çitalo.9 Potom je Nehemija, koji je bio namjesnik, i Ezra,sveøenik i knjiœevnik, i Leviti koji su pouçavalinarod, rekli su svemu narodu: “Ovaj je dan svetGospodinu, vaæem Bogu. Ne tugujte i ne plaçite!”Jer je sav narod plakao kad je sasluæao rijeçi za-kona.10 Onda im je rekao: “Idite, uzmite sebi dobro jeloi dobro piøe i poæaljite jedan dio i onima, koji nemogu sebi niæta pripraviti, jer je ovaj dan svetnaæemu Gospodinu. Ne tugujte, jer je radost uGospodinu vaæa jakost!”11 Tako su Leviti umirivali sav narod, a govorili su:“Budite mirni i ne tugujte ovo je sveti dan.”12 I otiæao sav narod svojim putom jesti i piti, dapoæalje dijelove i da proslavi veliki dan radosti, jersu shvatili rijeçi koje su im bile objavljene.13 Drugi dan skupili se obiteljski glavari iz sveganaroda i sveøenici i Leviti kod Ezre, knjiœevnika, danauçe rijeçi zakona.14 I naæli su u zakonu napisano da je Gospodin biopreko Mojsija zapovjedio da Izraelovi sinovimoraju boraviti u sjenicama na Svetkovinu u sed-mom mjesecu.15 Po svim svojim gradovima i u Jeruzalemu mo-rali su proglasiti i objaviti: “Idite van u gore, dones-ite granja od plemenitih i divljih maslina, od mirta ipalma i drugih lisnatih stabala, da od toga napra-vite sjenice, kako je napisano!”16 I narod je izaæao van, donio i napravio sebi sjen-ice na krovovima, u dvoriætima, u trijemovimaBoœjega doma, na slobodnom trgu kod Vodenihvrata i na trgu kod Efraimovih vrata.17 Sva zajednica svi koji su se vratili iz ropstva,napravila sebi sjenice i boravila je u sjenicama. Oddana Joæue, sina Nunova, do ovoga dana nisu biliviæe to çinili Izraelovi sinovi, zato je vladala veomavelika radost.18 Svaki dan çitalo se iz knjige Boœjega zakona, odprvoga dana do posljednjega. Slavilili su Svetko-vinu sedam dana. Osmi dan odrœali su po propisusveçanu skupætinu.

271 Nehemija

9 Dvadeset çetvrtoga dana toga mjeseca, skupili se Izraelovi sinovi posteøi i u kostrijeti i s pra-hom na glavama.2 Onda su se Izraelovi sinovi odvojili od svihstranaca, pristupili su i priznali svoje grijehe i zlod-jela svojih otaca.3 Onda se çitalo na mjestu gdje su stajali iz knjigeGospodinova zakona, njihova Boga, tri sata.Onda, klanjajuøi se Gospodinu, svojem Bogu, ka-jali su se tri sata.4 Nato Jeæua, Bani, Kadmiel, Æebanija, Buni, Æer-ebja, Bani i Kenani stupili su na mjesto poviæeno ivelikim glasom zazvali Gospodina, svojega Boga.5 I Leviti Jeæua, Kadmiel, Bani, Haæabneja, Æer-ebja, Hodija, Æebanija i Petahja govorili su: “Usta-nite, hvalite Gospodina, svojega Boga, od vijekado vijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzviæenoiznad svake slave i çasti!6 Ti si jedini, Gospodine! Ti si koji si stvorio nebo,nebo nad nebesima sa svom njegovom vojskom,zemlju i sve æto je na njoj, mora sa svim æto œivi unjima. Svemu tomu ti dajeæ œivot. Tebi se klanjasva nebeska vojska.7 Ti si, Gospodine, Bog, koji si izabrao Abrama iizveo iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham.8 Ti si pronaæao njegovo vjerno srce prema sebi iuçinio si s njim zavjet, da øeæ dati njegovim potom-cima zemlju Kanaanaca, Hitejaca, Amorejaca,Perizejaca, Jebusejaca i Girgaæejaca. I ti si drœaosvoju rijeç, jer si ti pravedan.9 Ti si vidio nevolju naæih otaca u Egiptu, çuo sinjihovo zapomaganje na Crvenom moru.10 Ti si çinio znamenja i çudesa na faraonu, nasvim njegovim slugama i na svem narodu njegovezemlje, jer si znao, da su obijesno postupali snjima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko kakvo jedanas.11 Ti si razdijelio more pred njima, te su proæliposred mora po suhom. A njihove progoniteljebacio si u dubinu kao kamen u silne vode.12 Stupom od oblaka vodio si ih danju, stupomognjenim noøu, da im rasvijetliæ put kojim su iæli.13 Onda si siæao dolje na Goru Sinaj, govorio si snjima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzda-ne zapovijedi, dobre uredbe i prave zakone.14 Ti si im obznanio sveti dan, svoj Subotnji dan idao si im preko svojega sluge Mojsija zapovijedi,uredbe i zakone.15 Kruh s neba dao si im u njihovoj gladi i vodu izhridine izveo si im u njihovoj œeåi. Zapovjedio si imda uåu i zaposjednu zemlju za koju si bio na zak-letvu podigao svoju ruku da øeæ im je dati.16 Ali oni, naæi oçevi, radili su drsko, bili su tvrdoko-rni i nisu sluæali tvojih zapovijedi.17 Nisu htjeli sluæati i nisu se spominjali tvojih çu-desa æto si ih çinio za njih. Oni su otvrdnuli svojevratove, izabrali sebi glavara i htjeli su se vratiti uEgipat u ropstvo, ali ti si Bog koji opraæta, milostivi milosrdan, dugotrpan i bogat dobrotom, i nisi ihostavio.18 Dapaçe kad su oni napravili sebi tele liveno,govoreøi: “Ovo je tvoj bog, koji te je izveo izEgipta–kad su poçinili velike hule,19 u prebogatom svojem milosråu nisi ih ostavio upustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danjuda ih vodi putom, niti stup ognjeni noøu, da im ras-vjetljuje put kojim su imali iøi.20 Dao si im dobri svoj duh da ih pouçava. Manesvoje nisi uskratio od njihovih usta i vode si im daou njihovoj œeåi.21 Çetrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji.Nisu trpjeli nikakve oskudice, i haljine njihove se

nisu poderale i noge njihove nisu otekle.22 Dao si im kraljevstva i narode i odredio si sva-komu njegovo podruçje. Oni su zaposjeli zemljuSihonovu, zemlju heæbonskoga kralja i zemlju ba-æanskoga kralja Oga.23 Njihovu djecu umnoœio si kao zvijezde nebeskei uveo si ih u zemlju za koju si bio rekao njihovimoçevima da øe uøi u nju i uzeti je u posjed.24 Njihova djeca doæla su i zaposjednula zemlju.Pred njima si sruæio stanovnike zemlje, Kanaance,i predao ih u njihove ruke, njihove kraljeve i narodezemlje da çine od njih æto im je volja.25 Dobili su tvrde gradove i rodnu zemlju, zaposjelisu mnoge kuøe pune svakoga dobra, studenceiskopane, vinograde, maslinike i voøna stabla. Jelisu, i nasitili se i ojaçali i plivali su u punini tvojihdobara.26 Ali oni su postali neposluæni, pobunili se protivtebe i okrenuli leåa tvojemu zakonu. Pobili su tvojeproroke, koji su ih opominjali da ih obrate k tebi, ipoçinili su velike hule.27 Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljimada ih ovi pritisnu. A kad bi onda u nevolji svojoj,povikali k tebi, ti si ih usliæao s neba. Davao si im, usvojem velikom milosråu spasitelje, koji bi ih izbav-ljali iz ruku njihovih neprijatelja.28 A çim bi otpoçinuli, opet su çinili zlo pred tobom.Onda si ih prepuætao ruci njihovih neprijatelja i ovisu vladali nad njima. Oni bi onda ponovno povikalik tebi i ti si ih usliæao s neba i çesto ih izbavljao uvelikom svojem milosråu.29 Opominjao si ih ozbiljno da ih obratiæ k svojemzakonu, ali su oni ostali prkosni, nisu posluæali tvo-jih zapovijedi i grijeæili su protiv tvojih propisa, pokojima œivi onaj koji ih vræi. Oni su ti uporno poka-zivali leåa, bili su prkosna srca i nisu sluæali.30 Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih svojimduhom preko svojih proroka, ali nisu posluæali.Onda si ih dao u ruke narodima zemalja.31 Ali u prevelikom svojem milosråu nisi dao daposve propadnu., i nisi ih ostavio, jer si Bog milos-tiv i milosrdan.32 I sada, Boœe naæ, veliki, Svemoøni, straæniBoœe, koji çuvaæ premilostivi zavjet, nemoj dabude malo pred tobom sva ta muka æto nas snaåe,naæe kraljeve, naæe glavare, naæe sveøenike,naæe proroke, naæe oçeve i sav tvoj narod od vre-mena asirskih kraljeva do danas.33 Ti si pravedan u svemu æto nas je snaælo, jer ti sibio vjeran, a mi smo bezboœno radili.34 I naæi kraljevi, naæi glavari, naæi sveøenici i naæioçevi nisu drœali tvojega zakona, nisu marili zatvoje zapovijedi i opomene æto si im davao.35 U svojem kraljevstvu i u punini dobara æto si imih dao, u prostranoj i rodnoj zemlji, koju si im podi-jelio, nisu ti sluœili i nisu se povratili od svojih zlihdjela.36 Zato smo danas robovi; u zemlji koju si daonaæim oçevima, da uœivaju njezine plodove injezina dobra, eto u njoj smo mi danas robovi.37 Njezin bogati prihod pripada sada kraljevimakoje si postavio nad nama za naæe grijehe. Onigospodare nad naæim tjelesima i nad naæom sto-kom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji.”38 Zbog svega toga zakljuçujemo tvrdi ugovor ipolaœemo ga pismeno na povelji, s imenima naæihglavara, Levita i sveøenika.”

10 Na povelji su se potpisali: Nehemija, namje- snik, sin Hakalijin, i Zedekija,2 Seraja, Azarija, Jeremija,3 Paæhur, Amarija, Malkija,

272Nehemija4 Hatuæ, Æebanija, Maluk,5 Harim, Meremot, Obadija,6 Daniel, Gineton, Baruk,7 Meæulam, Abija, Mijamin,8 Maazja, Bilgaj, Æemaja. To su bili sveøenici.9 Leviti: Jeæua, sin Azanijin, Binuj od Henada-dovih sinova i Kadmiel.10 Njihova braøa: Æebanija, Hodija, Kelita, Pelaja,Hanan,11 Mika, Rehob, Haæabja,12 Zakur, Æerebja, Æebanija,13 Hodija, Bani, Beninu.14 Narodni poglavari: Paroæ, Pahat-Moab, Elam,Zatu, Bani,15 Buni, Azgad, Bebaj,16 Adonija, Bigvaj, Adin,17 Ater, Ezekija, Azur,18 Hodija, Haæum, Bezaj,19 Harif, Anatot, Nebaj.20 Magpijaæ, Meæulam, Hezir,21 Meæezabel, Sadok, Jadua,22 Pelatija, Hanan, Anaja,23 Hoæea, Hananija, Haæub,24 Haloheæ, Pilha, Æobek,25 Rehum, Haæabna, Maaseja,26 Ahija, Hanan. Anan,27 Maluk, Harim, Baana.28 A ostali narod, sveøenici, Leviti, vratari, pjevaçi,netineji, svi koji su se odvojili od zemaljskih narodada idu po Boœjemu zakonu, zajedno s njihovim œe-nama, sinovima i køerima: svi koji znaju i razumi-jevaju,29 prikljuçuju se ovoj svojoj braøi, svojim glava-rima. Oni priseœu i zaklinju se da øe hoditi po Boœje-mu zakonu, koji je izdan po Mojsiju, sluzi Boœjemu,i da øe izvræavati i drœati sve zapovijedi Gospodina,naæega Boga, njegove uredbe i zakone.30 Zato neøemo davati svoje køeri narodima zem-lje, niti njihovih køeri uzimati za svoje sinove.31 Neøemo od zemaljskih naroda, koji donoserobu i svakojako œito na Subotnji dan na prodaju,niæta od toga kupovati na Subotnji dan ili u kojidrugi sveti dan. Mi øemo se, nadalje, u sedmojgodini odreøi poljskoga prihoda i svakogapotraœivanja duga.32 Nadalje, uzimamo na sebe obvezu da dajemosvake godine treøinu æekela kao porez za sluœbu udomu svojega Boga:33 za prikazne kruhove, za prinos svakidaænji i zasvakidaænju œrtvu paljenicu, za œrtve za Subotnjedane i œrtve za mlaåake, za svete œrtve, za œrtvezahvalne, za œrtve za grijeh da se oçiæøuje Izrael, iza svu sluœbu u domu svojega Boga.34 Takoåer mi, sveøenici, Leviti i narod bacili smoœdrijeb zbog noæenja drva, da se donosi u domnaæega Boga po obiteljima od godine do godine uodreåeno vrijeme, da gori na œrtveniku Gospodi-na, naæega Boga, kako je propisano u zakonu.35 I prvine svojih polja i prvine svih plodova od svihvoçnih stabala donosit øemo od godine do godineu Gospodinov dom.36 Nadalje, obvezujemo se da po propisu zakonaprvoroåene svoje sinove i prvine svoje stoke i pr-vine goveda i svojih ovaca donosimo za dom svo-jega Boga sveøenicima koji sluœe u domu naæegaBoga.37 Nadalje øemo najbolje od svojih œitarica i svojihprinosa i plodova svih voøa i vino i ulje donositi sve-øenicima u sobe doma svojega Boga, tako isto de-setinu svojih polja Levitima, jer Leviti ubirajudesetinu po svim mjestima gdje obraåujemo polja.38 Sveøenici, Aronovi potomci, øe pratiti Levite

kad Leviti ubiraju desetinu. Leviti moraju onda do-nositi desetinu od desetine u dom naæega Boga, usobe spremiæta. 39 U te, naime, sobe donosili bi Izraelovi sinovi iLeviti prinose œita, vina i ulja. Ondje su se nalazilei svete posude i sveøenici u sluœbi i vratari i pjevaçi.Tako se neøemo pokazati nemarni prema domusvojega Boga.

11 Onda se narodni predstojnici nastanili u Jeru- zalemu. Ostali narod je bacio œdrijeb da oddeset ljudi iœdrijebaju jednoga koji se moraonaseliti u svetom gradu Jeruzalemu, a ostalih de-vet desetina ostalo bi u gradovima.2 I narod je zahvaljivao svima koji su se dragov-oljno naselili u Jeruzalemu.3 Ovo su pokrajinski glavari koji su se bili naselili uJeruzalemu i u Judinim gradovima. Svaki se nas-tanio na svojem zemljiætu u odreåenim gradovima:Izrael, sveøenici, Leviti, netineji i potomci Salo-monovih sluga.4 U Jeruzalemu su se naselili Judini i Benjaminovisinovi. Od Judinih sinova: Ataja, sin Uzije, ovaj sinZaharije, ovaj sin Amarije, ovaj sin Æefatije, ovajsin Mahalalela od Peresovih sinova;5 i Maaseja, sin Baruha, ovaj sin Kol-Hosea, ovajsin Hazaje, ovaj sin Adaje, ovaj sin Jojariba, ovajsin Zaharije, ovaj sin Æilonija.6 Peresovi sinovi, koji su stanovali u Jeruzalemu,imali su svega çetiri stotine æezdeset i osam ljudihrabrih za rat.7 Ovo su Benjaminovi sinovi: Salu; ovaj vuçe lozuod Meæulama, ovaj od Joeda, ovaj od Pedaja, ovajod Kolaje, ovaj od Maaseje, ovaj od Itiela, ovaj odJeæaja;8 Za njim Gabaj, Salaj, svega devet stotina dvade-set i osam.9 Joel, Zikrijev sin, bio je nadzornik nad njima, iJuda, sin Hasenuin, bio je drugi nadzornik nad gra-dom.10 Od sveøenika bili su ondje Jedaja, sin Jojari-bov, i Jakin;11 Seraja, sin Hilkije, sin Meæulama, sin Sadoka,sin Merajota, sin Ahituba, vladar Boœjega doma.12 Njihova braøa æto sluœe u domu, svega osamstotina dvadeset i dva; nadalje Adaja, sin Jero-hama, sin Pelalije, sin Amsije, sin Zaharije, sinPaæhura, sin Malkijina,13 i njegova braøa, dvjesta çetrdeset i dvaobiteljska glavara; isto tako Amaæaj, sin Azarela,sin Ahzaja, sin Meæilemota, sin Imerov,14 i njihova braøa, za rat hrabrih ljudi stotinudvadeset i osam. Njihov predstojnik bio je Zabdiel,sin Hagedolimov.15 Od Levita su bili ondje Æemaja, sin Haæuba, sinAzrikama, sin Haæabje, sin Bunijev,16 i Æabetaj i Jozabad, koji su bili nad vanjskimposlovima Boœjega doma, iz broja glavara levit-skih.17 Nadalje Matanija, sin Mike, sin Zabdija, sinaAsafova, çelnik hvalospjeva, koji je poçinjao“Hvalite” u molitvi; i Bakbukja, drugi izmeåu svojebraøe, i Abda, sin Æamue, sin Galala, sin Jedutu-nova.18 Ukupan broj Levita u svetom gradu bio je dvijestotine osamdeset i çetiri.19 Kao vratari bili su tu: Akub, Talmon i njihovabraøa, koji su straœili na vratima, svega stotinu se-damdeset i dva.20 Ostali Izraelovi sinovi, sveøenici i Leviti stano-vali su po svim Judinim gradovima, svaki na svo-jem posjedu.

273 Nehemija21 A netineji su stanovali na Ofelu. Siha i Giæpa bilisu nadzornici nad netinejima.22 Predstojnik Levita u Jeruzalemu bio je Uzi, sinBanija, sina Haæabje, sina Matanije, sina Mikina, izAsafova roda, pjevaça, za sluœbu u Boœjemudomu.23 Za njih je bila kraljeva zapovijed i bila je izdanauredba o svagdaænjoj opskrbi pjevaça.24 Petahja, sin Meæezabelov, od sinova Zareha,sina Judina, bio je ovlaætenik kraljev u svimposlovima s narodom.25 Æto se tiçe mjesta s njihovim seoskim zem-ljiætima, Judejci su stanovali u Kirjat-Haarbi i njez-inim selima, u Dibonu i njegovim selima, uJekabseelu i njegovim selima,26 u Jesui, Moladi, Bet-Peletu,27 Hazar-Æualu, u Beer-Æebi i njezinim selima,28 u Siklagu, Mekoni i njezinim selima,29 u Rimonu, Zorahu, Jarmutu,30 Zanoahu, Adulamu i njihovim selima, u Lakiæu injegovim seoskim poljima, u Azeki i njezinim se-lima. Uni su se bili naselili od Beer-Æebe do dolineHinoma.31 Benjaminovi sinovi su stanovali poçevæi odGebe u Mikmaæu, Aju, Betelu i njegovim selima,32 u Anatotu, Nobu, Ananiji,33 Hazoru, Rami, Gitaimu,34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu,35 Lodu i Onu, u Dolini drvodjeljskoj.36 Neki od Levita nalazili su se ondje u Judi i Ben-jaminu.

12 Ovo su sveøenici i Leviti koji do su doæli sa Zerubabelom, sinom Æealtielovim, i s Je-æuom: Seraja, Jeremija, Ezra;2 Amarija, Maluk, Hatuæ;3 Æekanija, Rehum, Meremot;4 Ido, Gineton, Abija;5 Mijamin, Maadja, Bilga;6 Æemaja, Jojarib, Jedaja;7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To su bili glavari sve-øenika i njihove braøe u vrijeme Jeæuino.8 Leviti su bili Jeæua, Binuj, Kadmiel, Æerebja,Juda, Matanija; ovaj i njegova braøa vodili su hva-lospjev;9 Bakbukja i Uni, njihova braøa, stajali su prednjima u sluœbenim redovima.10 Jeæui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elija-æib, Elijaæibu se rodio Jojad,11 Jojadu se rodio Jonatan, Jonatanu se rodioJadua.12 U vrijeme Jojakimovo bili su ovi sveøenici obi-teljski glavari: od obitelji Serajine Meraja, od Jer-emijine Hananija;13 od Ezrine Meæulam, od Amarjine Johanan;14 od Melikove Jonatan, od Æebanijine Josip;15 od Harimove Adna, od Merajotove Helkaj;16 od Idove Zaharija, od Ginetonove Meæulam;17 od Abijine Zikri, od Minjaminove i MoadjinePiltaj;18 od Bilgine Æamua, od Æemaje Jonatan;19 od Jojaribove Matenaj, od Jedaje Uzi;20 od Salajove Kalaj, od Amokove Eber;21 od Hilkijine Haæabja, od Jedajine Netanel.22 Od Levita bili su popisani obiteljski glavari u vri-jeme Elijaæiba, Jojade, Johanana i Jadue, od sve-øenika pod vladom.23 Za vrijeme vladanja Perzijanca Darija, odLevita bili su popisani obiteljski glavari u knjizidnevnika do vremena Johanana, sina Elijaæibova24 Glavari Levita bili su Haæabja, Æerebja i Jeæua,sin Kadmielov; nadalje njihova braøa, koji su stajali

naprema njima da po zapovijedi Davida, Boœjegaçovjeka, izmjenjujuøi se jedan odio s drugim,pjevaju hvalospjeve i slavospjeve.25 Matanija, Bakbukja, Obadija, Meæulam,Talmon, Akub bili su vratari i straœili su kod spremi-æta na vratima.26 Ti su bili suvremenici Jojakima, sina Jeæue,sina Josadakova, i suvremenici namjesnika Ne-hemije i sveøenika i knjiœevnika Ezre.27 Kod posvete jeruzalemskih zidova traœili suLevite iz svih njihovih mjesta i doveli su ih u Jeruza-lem da proslave posvetu u sveçanoj radosti, hva-lom i pjesmama uz cimbale, harfe i citare.28 Tako su se skupili pjevaçi iz okolice Jeruzalemai iz netofatskih sela,29 iz doma Gilgalova i iz gebskih i azmavetskihkrajeva. Pjevaçi, naime, bili su sebi sagradili selaoko Jeruzalema.30 Poæto su sveøenici i Leviti bili oçistili same sebe,narod, vrata i zid,31 dao sam da glavari Judini uzaåu na zid ipostavio sam dva velika zbora pjevaça, i jedan jeod njih otiæao po zidu nadesno k Smetliænim vrati-ma.32 Za njima je iæao Hoæaja i polovica Judinih gla-vara,33 i Azarija, Ezra, Meæulam,34 Juda, Benjamin, Æemaja i Jeremija;35 i od sveøenika s trubama Zaharija, sin Jona-tana, sin Æemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sinZakura, sin Asafov,36 i njegova braøa Æemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj,Maaj, Netanel, Juda i Hanani s glazbalima Davida,Boœjega çovjeka. Knjiœevnik Ezra iæao je prednjima.37 Tako su iæli k Izvorskim vratima; onda uza stubegrada Davidova pokraj dvora Davidova, kamo seide na zid, i poæli su onda dalje do Vodenih vrata naistoku.38 Drugi skup iæao je nalijevo. Poæao sam za njims polovicom naroda, gore po zidu, pokraj Peøkekule do æirokoga zida,39 i povrh vrata Efraimovih i vrata staroga grada,pokraj Ribljih vrata, kule Hananelove i kule Meje,pa do Ovçjih vrata. Stali su kod Tamniçkih vrata.40 Onda su se namjestila oba pjevaçka zbora kodBoœjega doma; isto tako ja s polovicom glavara;41 i sveøenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mi-kaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija s trubama;42 i Maaseja, Æemaja, Eleazar, Uzi, Johanan,Malkija, Elam i Ezer. Pjevaçi su pjevali pod vod-stvom Jizrahijinim.43 Prinijeli su velike œrtve zaklanice taj dan i veselilisu se, jer im je bio Bog pripravio veliku radost. Iœene i djeca su se veselili, tako da se to veseljeJeruzalema nadaleko çulo.44 Taj dan bili su postavljeni nadzornici za sprem-nice æto su sluœile kao œitnice za prinose, prvine idesetine, da se u njih skupljaju po poljskimmeåama pojedinih gradova davanja po zakonu zasveøenike i Levite, jer su se Judejci radovali sve-øenicima i Levitima koji su vræili sluœbu.45 Oni su izvræavali sluœbu svojega Boga i sluœbuoçiæøenja; isto tako pjevaçi i vratari po propisuDavida i njegova sina Salomona.46 Jer veø od prije, u dane Davidove i Asafove, biloje predstojnika nad pjevaçima i nad hvalospjevimai slavospjevima u çast Bogu.47 Sav Izrael u vrijeme Zerubabelovo i Nehemijinodavao je svaki dan pristojbine pjevaçima i vra-tarima. Levitima su darivali svete darove, a Levitibi davali sve te desetine Aronovim sinovima.

274Nehemija

13 U ono vrijeme çitalo se narodu iz Mojsijeve knjige u uæi naroda, i u njoj se naælo napisa-no da ne smije nikada biti primljen u Boœju zajedni-cu Amonac i Moabac,2 jer oni nisu izaæli u susret Izraelovim sinovima skruhom i vodom, nego su najmili Balaama da ihprokune, ali naæ Bog je okrenuo onu kletvu u bla-goslov.3 Kad su çuli taj zakon, odvojili su od Izraela savstrani svijet.4 Prije toga sveøenik Elijaæib, koji je bio namjeætennad sobama u domu naæega Boga, Tobijin roåak,5 bio je uredio njemu veliku sobu, gdje su prije bilispremali œrtvene darove, k∑d, posuåe, desetinuod œita, vina i ulja, pristojbine za Levite, pjevaçe ivratare i prinose za sveøenike.6 Dok se to dogaåalo, nisam bio u Jeruzalemu, jertrideset druge godine Artakserksa, babilonskogakralja, bio sam otiæao kralju. Poslije nekog vreme-na zamolio sam kralja za dopust.7 I vratio sam se u Jeruzalem i vidio zlo koje je biouçinio Elijaæib kad je Tobiji uredio sobu u trijemuBoœjega doma.8 To mi je bilo vrlo neugodno, sve dok nisam daoizbaciti iz sobe sve Tobijino pokuøstvo.9 Onda sam zapovjedio da se oçiste sobe i ondada se u njih opet unese posuåe Boœjega doma,œrtveni dar i k∑d.10 Takoåer sam doznao da se Levitima nije biodavao njihov dio, te da su bili otiæli natrag svojimnjivama Leviti i pjevaçi koji su trebali vræiti sluœbu.11 Prekorio sam predstojnike i upitao sam ih:“Zaæto je Boœji dom ostavljen?” Nato sam one opetskupio i postavio ih na njihova mjesta.12 I sav je Juda donosio desetinu od œita, vina i uljau spremnice.13 Za nadzornike nad spremiætima postavio samsveøenika Æelemju, knjiœevnika Sadoka i Pedajuod Levita, i njima za pomoø Hanana, sina Zakura,sina Matanijina, jer ih se drœalo kao ljude pouzda-ne. Zato je bio njima povjeren posao da ga dijelesvojoj braøi.14 Spomeni me se, Boœe moj, za to i ne zaboravidobroçinstva æto sam ih iskazao Boœjemu domu unjegovoj sluœbi!15 U one dane vidio sam u Judeji gdje gaze ukacama na Subotnji dan, nose snopove, tovarevino na magarce, groœåe, smokve i svakovrsnedruge terete, i to dovode u Jeruzalem na Subotnjidan. I opomenuo sam ih da na taj dan ne prodajuœiveœne namirnice.16 I Tirci koji su stanovali ondje donosili bi ribe i

svakovrsnu robu i prodavali na Subotnji dan Jude-jcima i u Jeruzalemu.17 Onda sam prekorio judejske glavare i rekaosam im: “Æto çinite toliko zlo i oskvrnjujete Subotnjidan?18 Nisu li to çinili naæi oçevi i nije li naæ Bog pustiona nas i na ovaj grad sve ovo zlo? Hoøete li joæ veøignjev navaliti na Izraela kad oskvrnjujete Subotnjidan?19 I çim bi se uoçi Subotnjeg dana smrklo na vra-tima Jeruzalema, zapovjedio sam da se zatvoresva vrata i zapovjedio da se ne otvaraju do izaSubotnjeg dana. I postavio sam nekoliko svojihljudi na vratima da se ne unosi nikakav teret naSubotnji dan.”20 I prenoøili su trgovci i prodavaçi svakovrsnerobe jedanput ili dvaput vani pred Jeruzalemom,21 Opomenuo sam ih i rekao im: “Zaæto noøite predzidom? Ako joæ jednom to uçinite, stavit øu ruku navas.” Otada nisu viæe dolazili na Subotnji dan.22 Onda sam zapovjedio Levitima da se oçiste idoåu çuvati vrata kako bi se Subotnji dan drœaosvetim. I za to me se spomeni, Boœe, i spasi me povelikom svojem milosråu!23 U one dane vidio sam i Judejce, koji su bili uzeliœene Aædoøanke, Amonke i Moabke.24 Njihova djeca su govorila napola aædodski.Nisu znala govoriti judejski, nego su govorili jezi-kom dotiçnoga naroda.25 Prekorio sam ih, prokleo ih, neke sam od njihistukao i nalupao i zakleo ih Bogom: “Ne dajite svo-jih køeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne odnjihovih køeri za svoje sinove i za sebe!26 Nije li u tom sagrijeæio Salomon, Izraelov kralj?Meåu svim mnogim narodima nije bilo kralja njemuravna. Bio je ljubimac svojega Boga, i Bog ga jeuçinio kraljem nad svim Izraelom, pa su ga opetnavratile na grijeh œene strankinje.27 I sad moramo o vama çuti da çinite to veliko zloi grijeæite naæem Bogu uzimajuøi œene strankinje.28 Od sinova Jojade, sina Elijaæiba, velikog sveøe-nika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Jasam ga istjerao iz svoje blizine.29 Zapamti ih, Boœe moj æto su oskvrnuli sveøen-stvo i zavjet koji si napravio sa sveøenicima iLevitima!30 Ja sam ih oçistio od svega neçistoga i urediosluœbene duœnosti sveøenika i Levita za svakogapojedinoga,31 i opskrbio ih drvima u odreåeno vrijeme i daroveprvina. Spomeni me se za to, Boœe moj, na mojedobro.

Estera

1 Dogodilo se u dane Ahasvera, taj Ahasver je vladao od Indije do Etiopije nad stotinu dvade-set i sedam pokrajina.2 U ono vrijeme kad je kralj Ahasver sjedio na svo-jem kraljevskom prijestolju u tvråavi grada Suse,3 treøe godine svojega vladanja uçinio je gozbusvim svojim glavarima i çinovnicima, na kojoj su senaæli kod njega vojni zapovjednici Perzijanaca iMedijaca sa pokrajinskim sluœbenicima i uprav-iteljima.4 Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svojukraljevsku slavu, svoju sjajnu veliçinu mnogo

dana, stotinu i osamdeset dana.5 Kad su bili zavræeni ovi dani, pripravio je kraljsvemu narodu koji je bio u Susi, od velikoga domaloga, sveçanu gozbu za sedam dana u trijemuvrta koji je leœao do kraljevskog dvora.6 Zavjese od bijela pamuka i ljubiçasta i grimizabile su objeæene vrpcama od prepredenog lanasrebrnim o kolutima na mramornim stupovima. Napodu, koji je bio od alabastera, bijela i tamnamramora i od sedefa kamena stajali su zlatni i sre-brni leœaji.7 Piøe su posluœivali u zlatnim peharima, sve jedan

275 Esteradrukçiji od drugoga, vinom izobilja po kraljevoj da-reœljivosti.8 I po zapovijedi kraljevoj nitko se nije smio nago-niti na piøe, jer je kralj bio zapovjedio svim svojimkuønim upraviteljima da svakomu puste na volju.9 I kraljica Vaætija pripravila je gozbu za œene u kra-ljevskoj palaçi, kralja Ahasvera.10 Sedmi dan, kad se bio kralj razveselio od vina,zapovjedio je on sedmorici dvorana Mehumanu,Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, kojisu dvorili pred kraljem Ahasverom,11 da dovedu kraljicu Vaæti pred kralja pod kraljev-skom krunom, da pokaœe narodima i glavarimanjezinu ljepotu, jer je bila uistinu lijepa.12 Ali kraljica Vaætija nije se htjela pojaviti na zapo-vijed kraljevu, koju su joj donijeli dvorani. Zato sekralj vrlo razbjesnio, i gnjev se njegov raspalio unjemu.13 Onda je upitao kralj mudrace, koji su se ra-zumjeli u povijest, jer je kralj obiçavao davati svesvoje poslove onima koji su poznavali zakon i pra-vo,14 koji su mu bili najbliœi, a to su bili: Karsena, Se-tar, Admata, Taræiæ, Mares, Marsena i Memukan,sedam uglednih Perzijanaca Medijaca, koji su im-ali slobodan pristup kralju i prvo mjesto u kraljev-stvu.15 On ih upitao: “Kako se mora po zakonu postu-pati s kraljicom Vaæti jer nije uçinila æto je prekodvorana zapovjedio kralj Ahasver?”16 Memukan je odgovorio kralju i glavarima: “Nijesamo kralju skrivila kraljica Vaætija nego i svimglavarima i narodima koji prebivaju u pokrajinamakralja Ahasvera.17 Za ponaæanje kraljiçino doznat øe sve œene, ione øe prezirati svoje muœeve kad se pripovjedi:‘Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vaætiji da doåepred njega, a ona nije doæla.’18 Od onoga øe se dana perzijske i medijskekneginje, koje çuju kako se ponijela kraljica, takose ponaæati prema svim kraljevim glavarima. Takoneøe biti kraja prkosu i svaåi.19 Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivukraljevsku uredbu i neka ju unese u zakonik Perzi-janaca i Medijaca, da se Vaæti ne smije viæe pojavitipred kraljem Ahasverom. Njezinu çast kao kraljicedaje kralj drugoj, koja je bolja od nje.20 Kad se onda ta kraljeva uredba razglasila posvem njegovu prostranom kraljevstvu, onda øesve œene, visoke i niske, iskazivati duœnu çast svo-jim muœevima.”21 Ovaj je prijedlog bio po volji kralju i glavarima, iuçinio je kralj po savjetu Memukanovu.22 On je razaslao pisma po svim kraljevskimpokrajinama, i to u svaku pokrajinu njezinim pis-mom i svakomu narodu njegovim jezikom: “Svakimuœ neka bude gospodar u svojoj kuøi, pa govorioon koji god jezik.”

2 Kad se poslije utiæao gnjev kralja Ahasvera, pomislio je on opet na Vaætiju, na ono æto jeuçinila i æto je za nju bilo odreåeno.2 Onda su dali kraljevi dvorani, koji su ga pos-luœivali, ovaj prijedlog: “Neka se potraœe kralju na-jljepæe djevojke.3 Neka postavi kralj po svim pokrajinama svojegakraljevstva çinovnike koji øe dovesti sve lijepedjevojke u prijestolnicu Susu u kuøu za œene i pre-dati ih pod ruku kraljevskomu dvoraninu Hegeju,kraljevu eunuhu, çuvaru œenski. Neka im se ondadadu krasila za ljepotu.4 Djevojka, koja se svidi kralju, neka bude kraljica

namjesto Vaætije.” Kralju je taj prijedlog bio po voljii uçinio je tako.5 U prijestolnici Susi œivio je Œidov po imenu Mor-dekaj, sin Jaira, sina Æimeja, sina Kiæova, iz ple-mena Benjaminova.6 Sa zarobljenicima iz Jeruzalema, koji su zajednos Jekonijom, kraljem Judinim, bili odvedeni u rop-stvo od Nebukadnezara, babilonskog kralja, bio jei on odveden.7 On je bio hranitelj Hadase, to jest Estere, køerinjegova strica; ona, naime, nije viæe imala oca nimajke. Djevojka je bila lijepa stasa i krasna lica.Nakon smrti njezina oca i majke bio ju uzeo Mor-dekaj sebi za køer.8 Kad se bila razglasila kraljeva rijeç i njegova ure-dba, i mnogo se mladih djevojaka bilo dovelo u pr-ijestolnicu Susu pod ruku Hegejevu, doæla i Esterau kraljevski dvor pod ruku Hegeja, œenskoga çu-vara.9 Kako mu se djevojka svidjela i naæla milost unjemu, to joj je revno davao najbolja krasila i dobruhranu. Takoåer joj je dao sedam izabranih sluæki-nja iz kraljevskog dvora i davao je prednost njoj injezinim sluækinjama u kuøi za œene.10 A Estera nije rekla za svoj narod ni svoj rod, jerjoj je bio Mordekaj zapovjedio da to ne govori.11 Mordekaj bi dolazio svaki dan pred trijem kuøeza œene da dozna kako je Estera i æto øe biti od nje.12 Nakon pripremanja kroz dvanaest mjeseci,kako je bio propis kod œena, doæao bi red na svakudjevojku da poåe kralju Ahasveru. Tako je dugotrajalo njihovo uljepæavanje: æest mjeseci uljem odsmirne i æest mjeseci balsamom i drugim œenskimuljepæavanjem.13 Tako pripremljena djevojka poæla bi kralju. Sveæto bi zaœeljela uzeti sobom iz kuøe za œene u kra-ljevski dvor, dozvolilo bi joj se.14 Uveçer bi iæla, a ujutro bi se vratila u drugu kuøuza œene, koja je bila pod rukom kraljevskog dvora-nina Æaaægaza, predstojnika kraljevih suloœnica.Onda viæe ne bi iæla kralju, osim ako bi je zatraœiokralj i pozvao po imenu.15 I kad je Estera, køi Abihaila, strica Mordeka-jeva, koju je bio uzeo za køer, bila na redu poøi kra-lju, ona nije zatraœila niæta nego æto odredikraljevski dvoranin Hegej, predstojnik œenski. Es-tera se svidjela svima koji su ju vidjeli.16 Tako je bila Estera odvedena kralju Ahasveru ukraljevski dvor desetoga mjeseca, to jest mjesecatebeta, sedme godine njegova vladanja.17 Kralj je zamilovao Esteru viæe nego sve drugeœene i ona je zadobila njegovu milost i naklonostpokraj svih djevojaka. Zato joj stavio kraljevskukrunu na glavu i uçinio ju kraljicom mjesto Vaætije.18 Onda je kralj u priredio çast Esteri veliku gozbusvim svojim glavarima i çinovnicima, dopustiopokrajinama otpust od poreza i razdao darove kra-ljevskom dareœljivoæøu.19 Kad su se opet izabirale djevojke, stajao jeMordekaj na vratima kraljevskog dvora.20 A Estera nije bila rekla svojega roda ni naroda,kao æto joj bio zapovjedio Mordekaj, jer je Esterasluæala Mordekajeve savjete upravo kao prije kadje bila kod njega kao ætiøenica.21 U te dane, kad bi Mordekaj stajao na vratimakraljevskog dvora, rasrdio se Bigtan i Tareæ, dvakraljeva dvoranina izmeåu vratara, i htjeli su ustatina kralja Ahasvera i da ga pogube.22 Mordekaj je doznao i javio kraljici Esteri, a Es-tera je to rekla kralju po Mordekajevom savjetu.23 Kad se stvar izvidjela i pronaæla istinitom, bilasu ta obojica objeæena na vjeæalima, i to se za-

276Esterapisalo u knjigu dnevnika u nazoçnosti kralja.

3 Poslije toga podigao je kralj Ahasver Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, na najviæu çast idao mu mjesto nad svim glavarima u svojoj okolici.2 Svi kraljevi sluœbenici koji su bili na kraljevskomdvoru pregibali bi koljeno i padali niçice pred Ha-manom, jer tako je bio kralj zapovjedio za njega, aliMordekaj nije pregibao koljeno i nije padao niçice.3 Onda su rekle sluge na dvoru kraljevu Mor-dekaju: “Zaæto prestupaæ zapovijed kraljevu!”4 Ali ih on nije posluæao, premda su mu od dana nadan govorili. I javili su to Hamanu da vide vrijedi liMordekajev izgovor, jer on im je bio rekao da jeŒidov.5 Kad je vidio Haman da Mordekaj ne pregibakoljena pred njim i da ne pada niçice, vrlo se razgn-jevio.6 Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na Mor-dekaja samoga, jer su mu rekli iz kojega je narodabio Mordekaj. Tako je gledao Haman da iskorijenisve Œidove u cijelom kraljevstvu Ahasverovu kaobraøu Mordekajevu.7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godinedvanaeste kraljevanja Ahasverova, bacali su predHamanom pur, to jest œdrijeb, od dana do dana i odmjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, ato je mjesec Adar.8 Onda je rekao Haman kralju Ahasveru: “Meåunarodima po svim zemljama tvojega kraljevstvaprebiva razasut, a opet odvojen narod çiji su za-koni drukçiji od zakona svakoga drugog naroda, ikoji ne izvræuje kraljevih zapovijedi. Nije dobro zakralja, da ga se tako ostavi.9 Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena za-povijed da se uniæti. Onda mogu izmjeriti deset tis-uøa talenata srebra rizniçarima da ih prenesu ukraljevske riznice.”10 Kralj je skinuo svoj peçatni prsten s ruke ipredao ga Hamanu, sinu Hamedatovu iz Agaga,neprijatelju Œidova.11 Pritom je rekao kralj Hamanu: “To srebro nekabude tebi, a s narodom çini kako ti je drago!”12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca dozvali sukraljevske pisare i toçno prema Hamanovoj zapo-vijedi napisali su pisma kraljevskim satrapima inamjesnicima pojedinih pokrajina i glavarima po-jedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pis-mima i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma subila napisana u ime kralja Ahasvera i zapeçaøenakraljevim prstenom.13 Pisma su onda razaslali po glasnicima u svepokrajine kraljeve. Po njemu su se morali svi Œi-dovi, mlado i staro, djeca i œene, u jedan dan, tri-naestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jestmjeseca Adara, uniætiti, pobiti i uniætiti i imanje senjihovo zaplijeniti.14 U pismima je reçeno da se oglasi zapovijed posvim pokrajinama i da se objavi svim narodima, dabudu spremni za taj dan.15 Çim je zapovijed bila oglaæena u prijestolniciSusi, zaputili se brzo glasnici po zapovijedikraljevoj. A kralj i Haman imali su gozbu, a u graduSusi vladala je velika zabuna.

4 Kad je Mordekaj doznao za sve to, razderao je svoje haljine, odjenuo se u kostrijet i posuoglavu pepelom, poæao tako u grad i poçeo je izaglasa gorko vikati.2 Tako doæao do pred vrata kraljevskog dvora. Navrata dvora nije se smjelo uøi u œalobnoj odjeøi.3 I u svim pokrajinama, kamo god doåe pismo

kraljevo i njegova zapovijed, zavlada velika œalostmeåu Œidovima. Oni su postili, plakali i jaukali, imnogi su se odjenuli u kostrijet i posuli se pepe-lom.4 Kad su sluækinje i dvorani doæli k Esteri i to jojjavili, ona se veoma raœalostila. I poslala je Mor-dekaju haljine da ih odjene i da skine sa sebeœalobnu odjeøu, ali ih on nije primio.5 Onda je dozvala Estera kraljevskog dvoraninaHataka, koji joj je stajao na sluœbi, i poslala ga kMordekaju da sazna æto to znaçi i zaæto se to dog-aåa.6 Hatak je otiæao k Mordekaju van na gradski trg,koji je bio pred vratima kraljevskog dvora.7 Mordekaj mu ispripovjedio sve æto mu se bilodogodilo, i rekao mu novçanu svotu koju je Hamanbio obeøao dati u kraljevu riznicu, da se uniæte Œi-dovi.8 I prijepis zapovijedi, koja je bila proglaæena uSusi o njihovu uniætenju dao mu da je pokaœe Es-teri i da je obavijesti i potakne neka ode kralju i za-molio ga za pomilovanje svojega naroda.9 Hatak se vratio i javio Esteri æto je rekao Mor-dekaj.10 Estera progovorila Hataku i dala mu zapovijedza Mordekaja:11 “Sve kraljeve sluge i narod kraljevskih pokrajinaznaju da svaki çovjek ili œena koji nepozvan stupikralju u unutraænji trijem, po jednom i istom zakonumora se pogubiti, i da samo onda ostane na œivotuako prema njemu pruœi kralj svoje zlatno œezlo. A janisam zvana da uåem kralju ima trideset dana.”12 I tako su javili Mordekaju Esterin odgovor.13 Onda je Mordekaj poruçio Esteri: “Ne misli daøeæ ti jedina od svih Œidova spasiti svoj œivot zatojer si u kraljevom dvoru.14 Jer ako se ti sada zamotaæ u æutnju, doøi øepomoø i spasenje Œidovima s druge strane, a ti øeæsa svojom kuøom poginuti. Tko zna nisi li ti upravozato postala kraljica u ovo vrijeme?”15 Onda Estera dala javiti odgovor Mordekaju:16 “Idi, skupi sve Œidove koji se nalaze u Susi ipostite za mene, tri dana i tri noøi, niæta ne jedite ine pijte! I ja øu sa svojim sluækinjama postiti, i ondaøu otiøi kralju, iako to nije po zakonu, pa ako zato ipoginem, neka poginem.”17 Mordekaj je otiæao i uçinio sve æto mu je bilanaredila Estera.

5 Treøi dan odjenula se Estera u svoju kraljevsku odjeøu i otiæla u unutraænji trijem kraljevskogdvora, prema kraljevim odajama. Kralj je upravosjedio na svojem kraljevskom prijestolju u kraljev-skom dvoru, prema ulazu.2 Kad je kralj vidio kraljicu Esteru u trijemu, naæla jeona milost pred njim. Kralj je pruœio prema njojzlatno œezlo koje je drœao u svojoj ruci. Estera jepristupila i dotakla se vrha œezla.3 Onda joj rekao kralj: “Æto imaæ, kraljice Estero?Koja ti je œelja? Ako bi bila i polovica mojega kra-ljevstva, neka ti se dade!”4 Estera je odgovorila “Ako je ugodno kralju, nekadoåe kralj s Hamanom danas na gozbu koju sammu priredila!”5 Kralj je zapovjedio: “Pozovite brœe Hamana dase ispuni œelja Esterina!” Tako su doæli kralj i Ha-man na gozbu koju je bila priredila Estera.6 Kod vina kralj je rekao Esteri: “Koja je tvojamolba? Neka ti se usliæa! Koja je tvoja œelja? Kad bibila i polovica mojega kraljevstva, bit øe ispun-jena!”7 Estera je odgovorila: “Moja je molba i moja œelja:

277 Estera8 ‘Ako sam naæla milost u oçima kralja i ako jeugodno kralju da usliæa stanu molbu i ispuni mojuœelju, neka opet doåe kralj s Hamanom na gozbukoju øu mu prirediti, i sutra øu onda ispuniti kraljevuœelju.’ ”9 I tako je otiæao Haman onaj dan odatle veseo idobre volje, ali kad je vidio Haman Mordekaja navratima kraljevskog dvora, a on nije stao pred njimniti ga se bojao, napunio se Haman gnjeva na Mor-dekaja.10 Ali se joæ suzdrœao Haman dok nije doæao svo-joj kuøi. Onda je dozvao s k sebi svoje prijatelje isvoju œenu Zereæu.11 I Haman im je pripovijedao o svojem velikombogatstvu, o mnogim svojim sinovima i kako ga jevisoko kralj poçastio i podigao ga povrh glavara ikraljevskih sluga.12 Haman je nastavio: “Dapaçe, kraljica Esteranikoga osim mene nije pozvala s kraljem na gozbukoju je priredila. I sutra sam opet s kraljem pozvankod nje.13 Ali to sve ne vrijedi za me dokle god gledamonoga Œidova Mordekaja gdje sjedi na vratima kra-ljevskog dvora.”14 Onda mu je rekla njegova œena Zereæa i svinjegovi prijatelji: “Daj napraviti vjeæala visokapedeset lakata i sutra rano kaœi kralju da na njimaobjesi Mordekaja! Onda moœeæ veseo poøi s kra-ljem na gozbu.” Prijedlog je bio po volji Hamanu ion je dao napraviti vjeæala.

6 Onu noø nije mogao kralj spavati. Zato je dao donijeti sebi knjigu znamenitih dogaåaja, i onisu çitali kralju.2 I naælo se zapisano kako je Mordekaj bio proka-zao Bigtana i Tereæa, dva dvoranina vratara, kojisu gledali da dignu ruke na kralja Ahasvera.3 Kralj je upitao: “Koju je çast i koje odlikovanjedobio Mordekaj za to?” Kraljeve sluge, koje su im-ale sluœbu kod njega, su odgovorile “On nije dobioniæta.”4 Onda je upitao kralj: “Tko je u trijemu?” Haman jebio upravo stupio u unutraænji trijem kraljevskogdvora da predloœi kralju neka objesi Mordekaja navjeæala, koja je bio dao napraviti za njega.5 Kraljeve sluge su mu odgovorile: “Haman stoji utrijemu.” “Neka doåe”, rekao je kralj.6 Haman je doæao, a kralj ga upitao: “Æto se moœeuçiniti çovjeku koga bi kralj htio osobito poçastiti?”Haman je pomislio u sebi: “Koga bi kralj htio oso-bito poçastiti ako ne mene?7 I odgovorio je Haman kralju: “Kad kralj hoøe ne-koga da poçasti,8 treba donijeti kraljevsku odjeøu koju je kralj veønosio i dovesti konja na kojem je kralj veø jahao istaviti mu na glavu kraljevsku krunu.9 I odjeøu i konja treba onda dati nekomu izmeåunajuglednijih kraljevih glavara i treba odjenuti ço-vjeka onoga koga kralj hoøe poçastiti, pa gaprovesti na konju po gradskom trgu i vikati prednjim: ‘Ovako je çovjeku koga kralj hoøe poçastiti!’ ”10 Onda je rekao kralj Hamanu: “Brœe uzmi odjeøui konja, kako si rekao, i uçini tako Œidovu Mor-dekaju, koji sjedi na vratima kraljevskog dvora!Nemoj izostaviti niæta od svega onoga æto si pred-loœio!”11 Haman je uzeo odjeøu i konja, odjenuo Mor-dekaja, proveo ga na konju po gradskom trguviçuøi pred njim: “Ovako je çovjeku, koga kraljhoøe poçastiti!”12 Potom se vratio Mordekaj na vrata kraljevskogdvora. A Haman brœe otiæao svojoj kuøi, œalostan i

pokrivene glave.13 Kad je Hanan pripovjedio svojoj œeni Zereæi isvim svojim prijateljima æto mu se dogodilo, reklisu mu njegovi savjetnici i njegova œena Zereæa:“Kad je od judejskoga plemena Mordekaj, pred ko-jim si poçeo padati, neøeæ mu moøi odoljeti, negoøeæ biti od njega pobijeåen.”14 Dok su oni joæ govorili s njim, doæli su kraljevidvorani i brœe odveli Hamana na gozbu koju je bilapriredila kraljica.

7 Tako su otiæli kralj i Haman na gozbu kraljici Esteri.2 Rekao je kralj Esteri opet drugi dan kod vina:“Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Neka ti seusliæa! Koja je tvoja œelja? Kad bi bila i polovicamojega kraljevstva, bit øe ispunjena!”3 Onda je odgovorila kraljica Estera, govoreøi:“Ako sam naæla u tvojim oçima milost, kralju, i akoje ugodno kralju, neka mi pokloni moj œivot, za kojimolim, i moj narod, za koji prosim!4 Jer smo prodani, ja i moj narod, da nas zatru,pobiju i uniæte. Kad bismo morali biti prodani samokao robovi i ropkinje, bila bih æutjela; ali sada nepri-jatelj ne moœe naknaditi ætetu koja se nanosi kra-lju.”5 Kralj Ahasver je upitao kraljicu Esteru, govoreøi:“Tko je taj, i gdje je taj koji snuje takav çin?”6 Estera je odgovorila: ”Neprijatelj i protivnik jestovaj ovdje zlikovac Haman.” Haman se prestraæiokralja i kraljice.7 Pun gnjeva ustao je kralj od vina i otiæao u dvorskivrt. Haman je ostao i zamolio kraljicu Esteru zasvoj œivot, jer je vidio da je kralj naumio zlo ponjega.8 Kad se kralj vratio iz dvorskoga vrta u dvoranu navino, Haman se bio bacio pred jastuk na kojemu jesjedila Estera. Kralj je povikao: “Zar øe i kraljicu joæsilovati u mojoj vlastitoj kuøi?” Jedva je bila ta rijeçistekla iz kraljevih usta, pokrili su lice Hamanu.9 Harbona, jedan od dvorana koji su stajali ukraljevoj sluœbi, rekao je: “Kod kuøe Hamanovestoje vjeæala, visoka pedeset lakata. Haman ih daonapraviti za Mordekaja, koji je govorio dobro pokralja.” Kralj je zapovjedio: “Objesite ga na njih!”10 Tako su objesili Hamana na vjeæala koja je ondao napraviti za Mordekaja. Onda se utiæao kraljevgnjev.

8 Onoga dana poklonio je kralj Ahasver kraljici Esteri kuøu Hamana, protivnika Œidova, aMordekaj dobio pristup kralju, jer je Estera bilarekla kralju æto joj je on.2 Kralj je skinuo peçatni prsten koji je bio daooduzeti Hamanu i dao ga Mordekaju. A Estera jepostavila Mordekaja nad Hamanovom kuøom.3 Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu sepred noge i molila sa suzama neka bi ukinuozloglasni naum koji je bio skovao protiv Œidova Ha-man iz Agaga.4 Kralj je pruœio prema Esteri zlatno œezlo. Esteraje ustala, pristupila kralju i rekla:5 “Ako je ugodno kralju, ako sam naæla milost prednjim, ako se moja molba çini kralju opravdanom iako sam mu mila, onda neka jednom pismenomzapovijedi povuçe natrag pisma s naumom Ha-mana, sina Hamedatova iz Agaga, kojima se za-povjeda uniætenje Œidova po svim kraljevskimpokrajinama.6 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi snaælo mojnarod? Kako bih mogla mirno gledati propast svo-jega plemena?”

278Estera7 Onda je odgovorio kralj Ahasver kraljici Esteri iŒidovu Mordekaju: “Eto, poklonio sam kuøu Ha-manovu Esteri, a njega samoga dao sam objesitina vjeæala, jer je podigao svoju ruku na Œidove.8 Sad vi sami moœete pisati za Œidove kako vam jedrago u ime kraljevo i zapeçatiti kraljevim prs-tenom, jer æto se piæe u ime kraljevo i zapeçatikraljevim prstenom, ne smije se natrag povuøi.”9 Dvadeset i treøega dana treøega mjeseca, to jestmjeseca Sivana, bili su pozvani kraljevski pisari dasastave toçno po Mordekajevoj rijeçi pismenu za-povijed: Œidovima, satrapima, namjesnicima i gla-varima stotinu dvadeset i sedam pokrajina odIndije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pis-mom, i za svaki narod njegovim jezikom, i Œido-vima njihovim pismom i jezikom.10 Pismene zapovijedi bile su napisane u imekralja Ahasvera, kraljevim prstenom zapeçaøene ionda su pisma bila razaslana po glasnicima, kojisu jahali na trkaçim konjima iz kraljevske ergele.11 Po njima kralj je dopustio Œidovima u svim gra-dovima da se okupe i brane svoj œivot, da svusnagu naroda i pokrajina koja bi udarila na njih, saœenama i djecom zatru, pobiju i uniæte i njihovoimanje zaplijene.12 To neka se dogodi u svim pokrajinama kraljaAhasvera u jedan dan, trinaestoga dana mjesecadvanaestoga, to jest mjeseca Adara.13 Prijepis zapovijedi morao se oglasiti kao zakonpo svim pokrajinama javno svim plemenima. Œi-dovi su morali onda za onaj dan biti spremni, da seosvete svojim neprijateljima.14 Onda su brœe odjaæili glasnici na trkaçim konji-ma sa zapovijedi kraljevom, çim je zakon bio izdanu prijestolnici Susi.15 Mordekaj je izaæao iz kraljevog dvora u kraljev-skom odijelu ljubiçastom i bijelom, s velikom zlat-nom krunom na glavi i u ogrtaçu od tankoga platnai grimiza; i grad Susa se radovao i veselio.16 Œidovima je bila sad uistinu sreøa, radost, slasti çast.17 U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamogod je stigla pismena kraljeva zapovijed, bila je ra-dost i veselje meåu Œidovima, bile su gozbe i sve-çanosti. Onda su mnogi od neznaboœaca postajaliŒidovi, jer je na njih pao strah od Œidova.

9 Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara, trinaestoga dana, kada se trebala izvræiti kra-ljeva rijeç i njegova zapovijed, i kada su se judejskineprijatelji nadali da øe ih prevladati, okrenuo selist i Œidovi su nadvladali svoje neprijatelje.2 Po svim pokrajinama kralja Ahasvera skupili seŒidovi u svojim gradovima da dignu ruke na onekoji su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se nijemogao oprijeti, jer su ih se bojali svi narodi.3 Svi glavari u pokrajinama, satrapi, namjesnici ikraljevi çinovnici podupirali su Œidove, jer su sebojali Mordekaja.4 Jer je Mordekaj bio veoma ugledan na kraljevudvoru. Glas o njemu æirio se po svim pokrajinama,jer je on bio sve moøniji.5 Tako su Œidovi pobili maçem svoje neprijatelje,uniætili ih, iskorijenili i uçinili æto su htjeli od svojihprotivnika.6 U prijestolnici Susi poubijali su i uniætili Œidovi petstotina ljudi.7 Meåu njima Paræandatu, Dalfona, Aspatu,8 Poratu, Adaliju, Aridatu,9 Parmaætu, Arisaja, Aridaja i Jezatu.10 I deset Hamanovih sinova, Hamedatova sina iprotivnika Œidova, ubili su, ali za plijenom nisu

pruœili svoje ruke.11 Joæ istoga dana javili su kralju broj poubijanih uglavnom gradu Susi.12 Onda je rekao kralj kraljici Esteri: “U prijestolniciSusi pobijeno je i smaknuto pet stotina ljudi i desetHamanovih sinova. A æto su isto poçinili po drugimpokrajinama kraljevstva! Koja je sad tvoja molba?Bit øe ti usliæana. Æto traœiæ dalje to øe ti biti.”13 Estera je odgovorila: “Ako je ugodno kralju,onda neka se dopusti Œidovima u Susi da i sutrauçine isto kao danas! A deset Hamanovih sinovaneka se objesi na vjeæala!”14 Kralj je dopustio da tako bude. Oglaæena je bilazapovijed za Susu, i objesili su deset Hamanovihsinova.15 I tako se Œidovi u Susi skupili i çetrnaestogadana mjeseca Adara i pobili su u Susi tri stotineljudi, ali za plijenom nisu pruœili svoje ruke.16 Drugi Œidovi, koji su stanovali po pokrajinamakraljevstva, isto su se tako bili skupili da brane svojœivot. Oni su se osvetili svojim neprijateljima i pobilisu sedamdeset i pet tisuøa svojih protivnika, ali zaplijenom nisu pruœili svoje ruke.17 To se dogodilo trinaestoga dana mjesecaAdara. Çetrnaestoga su poçinuli i proslavili taj dangosteøi se i veseleøi.18 Œidovi u Susi su se bili okupili i trinaestoga içetrnaestoga dana, a poçinuli su petnaestogadana i proslavili taj dan gosteøi se i veseleøi.19 I tako Œidovi na selu, koji su stanovali po mjes-tima neograåenim, proslavili çetrnaesti dan mje-seca Adara veseleøi se i gosteøi se i izmjenjujuøijedan s drugim darove.20 Mordekaj je napisao ovo i razaslao listove svimŒidovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera,bliœnjim i dalekim,21 da im zauvijek stavi u duœnost, da svake godineslave çetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara,22 kao dane u koje su se Œidovi osvetili svojim ne-prijateljima, i kao mjesec koji je bio pretvorio nji-hovu brigu u radost, njihovu œalost u svetkovinu.Oni su te dane morali slaviti gosteøi se i veseleøise, izmjenjujuøi jedan s drugim darove i darujuøisiromahe.23 Tako su uçinili Œidovi stalnim obiçajem to æto suonda slavili prvi put po zapovijedi Mordekajevoj.24 Haman, sin Hamedatov iz Agaga, neprijateljsvih Œidova, bio je namislio iskorijeniti Œidove i daoje bacati “pur”, to jest œdrijeb, da ih pobije i uniæti.25 A kad je stvar doæla pred kralja, dao on pismenuzapovijed da se zao naum, koji je bio Haman smis-lio protiv Œidova, okrene na njegovu glavu i da senjega i njegove sinove objesi na vjeæala.26 Zato su nazvali te dane “Purim” od rijeçi pur. Posadrœaju gornjega pisma i po onom æto su bili samividjeli i doœivjeli,27 utvrdili su to Œidovi za sebe, za svoje potomke iza sve koji bi im se prikljuçili–tvrdim i nepromjen-ljivim obiçajem–da se ta dva dana slave svakegodine na propisani naçin i u odreåeno vrijeme,28 da su se ti dani morali spominjati i sveçanoslaviti u sva vremena, od svih rodova, u svimpokrajinama i gradovima. Tako nisu smjeli ti dani“Purim” nikada prestati meåu Œidovima i spomennjihov nikada nestati kod njihovih potomaka.29 Uz Œidova Mordekaja napisala je i kraljica Es-tera, køi Abihailova, sa svom ovlaæøu drugu zapo-vijed da potvrdi sveçanost Sveçana gozba Purim.30 Poslali su pismo svim Œidovima u stotinu dva-deset i sedam pokrajina kraljevstva Ahasverova snajboljim œeljama za mir.31 Prema tomu imali su se ovi dani Purim slaviti u

279 Esteravrijeme koje su bili postavili Œidov Mordekaj ikraljica Estera. Isto tako su se morali drœati propisio postu i plakanju æto su ih bili primili za sebe i zasvoje potomke.32 Zapovijed Esterina je uçinila ove propise Pu-rima zakonom, i oni su bili zapisani u jednu povelju.

10 Kralj Ahasver je udario danak na suhu zemlju i na otoke.

2 Svi dokazi njegove silne snage i moøi i toçan opisvisokoga poloœaja, na koji uzdiœe kralj Mordekaja,zapisani su u dnevniku medijskih i perzijskihkraljeva.3 Jer je Œidov Mordekaj bio drugi do kralja Ahas-vera. On je uœivao kod Œidova visok ugled i bio jevoljen od sve svoje subraøe, jer se brinuo za dobrosvojega naroda i oglaæavao mir svemu svojemrodu.

Job

1 Bio je çovjek u zemlji Uzu çije je ime bilo Job; i taj je çovjek bio poæten i pravedan, bojao seBoga i klonio se zla.2 Rodilo mu se sedam sinova i tri køeri.3 Imao je sedam tisuøa ovaca, tri tisuøe deva, petstotina jarmova volova, pet stotina magarica; uz toveoma mnogo sluœinçadi, i tako je bio najuglednijiod svih ljudi Istoka.4 A bio je obiçaj njegovih sinova da drœe gozbu ukuøi svakoga pojedinoga u odreåeni dan, i slali bipo svoje tri sestre da doåu jesti i piti s njima.5 A kad bi se izredali s gozbom, onda bi Job poslaoi pozvao ih da ih posveti. Rano bi onda prinosioœrtvu paljenicu za svakoga od njih, jer je mislio Job:“Moœda su sagrijeæila moja djeca i Boga uvrijedilau svojem srcu.” Tako je çinio Job redovito.6 Jednoga dana doæli su sinovi Boœji i stupili predGospodina, i Sotona se pojavio meåu njima.7 I Gospodin je upitao Sotonu: “Odakle dolaziæ?”Sotona je odgovorio Gospodinu: “Prohodio samzemljom i putovao po njoj.”8 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio imojega slugu Joba? Nema takva çovjeka na zem-lji. Poæten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla.”9 Sotona je odgovorio Gospodinu: “Je li se moœdaJob tako uzalud bojao Boga?10 Ne ograåujeæ li njega i njegovu kuøu i sve æto mupripada? Djelo njegovih ruku blagoslivljaæ i njegovse posjed proæiruje dalje u zemlji.11 Ali pruœi samo jednom svoju ruku i dotakni senjegova imanja, pa øe te doista u lice psovati.”12 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Dobro, svenjegovo imanje neka je u tvojoj vlasti! Samo nanjega samoga ne smijeæ staviti ruku!” I Sotona jeotiæao od Gospodina.13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i køeri bili nagozbi u kuøi svojega najstarijeg brata i pili vino,14 stigao je glasnik i javio Jobu: “Volovi su orali imagarci su uz njih pasli.15 Onda su navalili Sabejci, oteli ih i pobili slugemaçem. Jedini sam ja pobjegao da ti to javim.”16 Joæ je on govorio kad je doæao drugi i javio: “OganjBoœji je pao s neba i spalio ovce i sluge i proœderaoih. Jedini sam ja pobjegao da ti to javim.”17 Joæ je on bio govorio kad je doæao opet jedan ijavio. “Kaldejci su sastavili tri çete, navalili nadeve, otjerali ih i pobili sluge maçem. Jedini sam japobjegao da ti to javim.”18 Dok je joæ taj govorio, doæao je joæ jedan i javio:“Tvoji sinovi i tvoje køeri bili su na gozbi i vino su piliu kuøi svojega najstarijeg brata.19 Najedanput zahujao jak vihor iz pustinje i udariou çetiri ugla kuøe, tako da se ona sruæila na mladeljude i oni su poginuli. Jedini sam ja pobjegao da tito javim.”

20 Onda je ustao Job, razderao svoju haljinu ioæiæao sebi glavu. Onda se bacio niçice na zemljuklanjajuøi se duboko.21 Onda je rekao: “Gol sam izaæao iz utrobe svojemajke i gol se opet onamo vraøam. Gospodin daje,Gospodin uzima. Neka je blagoslovljeno Ime Gos-podinovo!”22 Kod svega toga nije Job sagrijeæio i nije rekaonikakve nepristojne rijeçi protiv Boga.

2 Opet se dogodilo jednoga dana, da su sinovi Boœji stupili pred Gospodina, a i Sotona se po-javio meåu njima i stupio pred Gospodina.2 I Gospodin je upitao Sotonu: “Odakle dolaziæ?”Sotona je odgovorio Gospodinu: “Prohodio samzemljom i putovao po njoj.”3 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio imojega slugu Joba? Nema takva çovjeka na zem-lji. Poæten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla.I premda si me nagovorio da mu naækodim ni zaæto, joæ je uvijek utvråen u svojoj poboœnosti.”4 Sotona je odgovorio Gospodinu: “Koœu za koœu:sve æto ima çovjek, daje za svoj œivot.5 Ali pruœi samo jednom svoju ruku i dotakni se nje-govih kostiju i njegova mesa, pa øe te doista u licepsovati.”6 Onda je rekao Gospodin Sotoni: “Dobro, neka tije on u vlasti, samo mu moraæ saçuvati œivot!”7 I Sotona je ostavio Gospodina i udario Joba zlimpriætem od pete do tjemena.8 A on je uzeo crijep da se njime struœe; pritom jesjedio na smetliætu.9 Onda ga prekorila njegova œena. “Drœiæ li se joæuvijek tvrdo svoje poboœnosti? Odreci se Boga, paumri.”10 A on joj je odgovorio: “Kao luåakinja brbljaæ.Dobro smo primali od Boga, a zaæto zla da ne pri-mamo.” U svemu tomu Job nije sagrijeæio svojimusnama.11 Kada su tri prijatelja Jobova çuli za svu nesreøukoja ga je spopala, doæli su svaki iz svojegamjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha i Sofar izNaama. Oni se dogovorili da mu iskaœu svojusuøut i da ga utjeæe.12 A kad su izdaleka podigli svoje oçi i nisu ga pre-poznali, poçeli su glasno plakati, razderali svojehaljine i posuli se prahom po glavi bacajuøi gagore.13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana isedam noøi, a da nisu progovorili ni rijeçi, jer suvidjeli da je njegova bol vrlo velika.

3 Potom je Job otvorio svoja usta i prokleo dan svojega roåenja.2 I progovorio je Job i rekao:

280Job3 “Ne bilo dana u kojem sam se rodio i noøi u kojojsu rekli: ‘Rodio se djeçak.’4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bogodozgor, i nije ga obasjavala svjetlost.5 Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, obastro ga mutnioblak, prestraæile ga danje pomrçine.6 Onu noø je osvojila tama, nije se vezala s danimagodine, nije se brojila u mjesece.7 Ona noø je ostala neplodna, nije odjeknulo u njojpjevanje.8 Prokleli su ju koji psuju dane, koji su spremniprobuditi Levijatana.9 Potamnjele su zvijezde u njezino sumraçje,çekala je svjetlost i nije ga doçekala, nije nikadavidjela zori trepavica.10 Zaæto mi nije zatvorila vrata majçine utrobe,zaæto nije sakrila muku mojim oçima.11 Zaæto nisam umro u majçinoj utrobi, zaætonisam izdahnuo izlazeøi iz majçine utrobe?12 Zaæto su me koljena prihvatila, zaæto prsa da ihdojim?13 Jer bih sad leœao u grobu i poçivao, spavao bihi bio bih miran,14 sa zemaljskim kraljevima i savjetnicima æto susagradili sebi grobnice,15 ili s glavarima koji su imali zlata i svoje kuøenapunili su srebra.16 Ili zaæto nisam bio kao nedonoæçe skriveno, kaodijete æto ne vidi svjetla?17 Ondje bezboœnici prestaju bjesnjeti, ondjepoçivaju kojima su iscrpli snagu.18 Ondje se odmaraju suœnji i viæe ne çuju vikenadstojnikove.19 Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan odsvojega gospodara.20 Zaæto se daje svjetlost nevoljniku i œivot onimakoji su tuœna srca?21 Oni çeznu za smrøu, a ona ne dolazi; traœe jeviæe nego blago zakopano.22 Klicali bi od veselja, radovali bi se kad bi naæligrob.23 Tako je çovjeku komu je put skriven, koga jeBog sapeo od svuda.24 A meni je uzdah moj kruh svakidaænji, kao vodarazlijeva se moj jauk.25 Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pao je namene, koga sam se straæio, svalio se na mene.26 Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, nenalazim pokoja, jer je doælo zlo.”

4 Onda je Elifaz iz Temana odgovarajuøi rekao: 2 “Ako ti progovorimo, moglo bi ti biti dosadno;ali tko bi se suzdrœao da ne govori?3 Eto, uçio si mnoge, i iznemogle ruke si krijepio.4 Tvoje su rijeçi podizale onoga koji je padao, iutvråivao si koljena koja su klecala.5 A sad je doæla na tebe nevolja i ti si klonuo; do-takla se tebe, ti se zbunio.6 Nije li tvoja poboœnost bila tvoje uzdanje i dobrotatvojih putova tvoje nadanje?7 Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedniuniæteni?8 Vidio sam: tko je orao nesreøu, sijao zlodjela, tajje to i œeo.9 Od daha Boœjega ginu, od dihanja njegovesrdœbe nestaje ih.10 Rika lava i urlikanje lavice, i zubi laviøa razbijenisu.11 Lav gine kad nema plijena, i laviøi se raziåu.12 Doæla je do mene tajna rijeç, i uho je mojedoçulo samo malo.13 U igri misli u noønomu snu, kad tvrdi san pada

na ljude,14 Strah me obuzeo i drhat, zbog çega su ustrep-tale sve moje kosti.15 Onda je duh proæao ispred mene, dlake su sena mojem tijelu nakostrijeæile.16 Stao je, ali mu nisam poznao lica; prikaza je bilapred mojim oçima; i zaçuo sam glas æto je æaputao:17 ‘Zar je çovjek u pravu pred Bogom? Zar je sm-rtnik çist pred onim koji ga je stvorio?18 Eto, u svoje sluge on se ne pouzdaje, u anåelesvoje, koje je stvorio sjajne,19 a kamoli viæe u one koji stoje u zemljanimkuøama çiji je temelj prah, koji se kræe kao moljac.20 Od jutra do veçera kræe se u komade, i nestaneih zauvijek da nitko ni ne opazi.21 Nije li on rastrgnuo samu uœad svojem æatoru?Ne umiru li od nestaæice mudrosti?’

5 Zovi sada ako ti se tko odazove, i kojemu øeæ se od anåela obratiti?2 Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luåakausmrøuje njegova zavist.3 Vidio sam luåaka: bio se tvrdo ukorijenio, ali senajedanput sruæi njegova kuøa.4 Bez pomoøi su ostala njegova djeca; satrli su ihna vratima bez branitelja.5 Pojeli su gladni æto je on œeo; usred trnja uzimajuto sebi. Œedni çeznu za njegovim posjedom.6 Jer nesreøa ne niçe iz zemlje, i nezgoda ne izlaziiz praha.7 Ne, çovjek se raåa za patnju, kao æto ognjeneiskre vrcaju gore.8 Ali ja bih poæao k Bogu, pred Boga bih iznio svojustvar.9 Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, punoçudesa koja ne izbroji nitko.10 Spuæta kiæu na zemlju, izlijeva vodu na polja.11 Poniœene podiœe gore, œalosne uzvisuje k sreøi.12 Naume lukavih uniætava, njihove ruke ne svræeniæta pravo.13 Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruæi se na-kane lukavih.14 Na bijelu danu nailaze na mrak i u podne pipajukao po noøi.15 Od maça on izbavlja siromaha, iz ralja silnika injihovih ruku.16 Slabomu procvate nova nada, a zloøa morazatisnuti svoja usta.17 Eto, sretan çovjek koga Bog upuøuje. I zato neodbacuj opomene Svemoønoga.18 Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova rukai iscjeljuje.19 U æestorostrukoj potrebi izbavit øe te, u sedmojte se neøe zlo dotaøi.20 U gladi øete otkupiti od smrti, u ratu od maça.21 Od biça jezika bit øeæ skriven; doåe li i pustoæ,neøeæ znati za strah.22 Smijat øeæ se pustoæi i gladi, neøeæ se bojatizvjeradi zemaljske.23 Jer øeæ s poljskim kamenjem biti u savezu, ipoljska zvjerad øe biti s tobom u miru.24 Onda øeæ vidjeti da je mir u tvojem æatoru, ureditøeæ svoju kuøu i neøe ti niæta uzmanjkati.25 Vidjet øeæ kako ti se mnoœi broj djece, porod øetvoj rasti kao trava na njivi.26 U sitoj starosti siøi øeæ u grob, kao æto sesnopovi œita nose u vrijeme zrelosti.27 Eto, pretraœili smo to; tako je; a ti posluæaj i razu-mij.”

6 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “O da bi se samo izmjerila moja zla volja, i

281 Jobzajedno se stavila na tezulju moja patnja.3 Teœa bi ona bila od morskoga pijeska; zato suzbunjene moje rijeçi.4 Jer su strijele Svemoønoga u meni, otrov njihovispija mi duh, strahote Boœje udaraju na mene.5 Riçe li divlji magarac na paæi, ili muçe li vol uzsvoju kuøu?6 Moœe li se bljutavo jesti bez soli? Ima li slasti ubjelancu jajeta?7 Gadi mi se toga samo dotaknuti, gadi mi se mojneçisti kruh.8 O da bi se ispunilo za çim teœim, da bi mi Bog daoza çim uzdiæem.9 Da bi me Bog htio uniætiti, da bi mahnuo svojomrukom i satro me.10 To bi mi bila utjeha, poskoçio bih od radosti, akoi gorim od boli, ipak se ne protivim rijeçima Sve-toga.11 Gdje da naåem snagu da izdrœim joæ duœe? Kadøe doøi kraj da joæ mogu çekati?12 Je li moja snaga kao snaga kamenja? Je li mesomoje od mjedi?13 Nije li me ostavila sva pomoø? Nije li mi oduzetasvaka potpora?14 Nesretnomu treba suøut prijatelja, iako je odba-cio strah Svemoønoga.15 Moja braøa nevjerna su kao zimski potok,prolaze kao nabujali potoci,16 koji su mutni od leda u kojima se krije snijeg.17 U vrijeme œege presuæe, iæçeznu iz svojegakorita kad ugrije.18 Tragovi njihova toka izgube se, dignu se kaopara i nestanu.19 Karavane iz Teme gledale su ih, i trgovaçkepovorke iz Sabe oslanjale se na njih.20 Ali se prevarili u svojem uzdanju: doæli su ondjei pogledali se prevareni.21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojitese.22 Jesam li vam rekao: dajte mi æto god, poklonitemi od svojega imanja.23 Ili, izbavite me iz ruke neprijatelja, iskupite me izruke nasilnika.24 Pouçite me i ja øu æutjeti; obavijestite me uçemu sam pogrijeæio.25 Zaæto se rugati otvorenim rijeçima? Ali ætodokazuje kad vi korite?26 Puste rijeçi vama su dokaz, a govor vjetar oça-jnika.27 Na sirotu napadate i kopate jamu svojem pri-jatelju.28 Zato imajte dobrotu, posluæajte me, neøu vamsigurno lagati u oçi.29 Promislite da ne bude nepravde, promislite–jasam joæ u pravu.30 Ima li nepravde na mojem jeziku? Ne razabira limoje grlo zla?

7 Nije li u muçnom poslu çovjek na zemlji? Nije li njegov œivot sudbina nadniçara?2 Jednak robu æto uzdiæe za sjenom, jednak na-jamniku koji joæ çeka na plaøu?3 Tako su mi postali baætinom mjeseci puni jada;moj dio bile su noøi nevolje.4 Kad legnem na poçinak, mislim: ‘Kad øu ustati?Kad øe proøi noø? I tako se prevrøem bez pokojadok osvane jutro.5 Tijelo je moje odjeveno u truleœ, koœa je mojasliçna zemljanoj kori; joæ malo i raæçinit øe se.6 Dani su moji proletjeli brœe od çunka, proæli subez nadanja.7 Spomeni se da je moj œivot samo dah, da se moje

oko neøe viæe razveseliti dobru.8 Tko me sada joæ gleda, neøe me doskora viæevidjeti; tvoj pogled kad me potraœi, mene viæe neøebiti.9 Kao æto se oblak razilazi i nestaje ga, tako tkosiåe u grob, neøe viæe nikada doøi natrag.10 Nikada se viæe neøe vratiti svojoj kuøi i njegovga stan nikada opet neøe vidjeti.11 Zato ja neøu braniti svojim ustima, govorit øu utuzi svojega duha, naricati u jadu svoje duæe.12 Jesam li ja more ili morska neman, te me nag-oniæ da budem budan?13 Kada pomislim: utjeæit øe me moja postelja,moje poçivaliæte pomoøi øe mi da snosim svoju ne-volju.’14 Onda me pohodiæ straænim snovima i prepadaæme utvarama,15 da bih prije odabrao udavljen biti i smrt bih voliovidjeti nego te svoje kosti.16 Dojadilo mi je; neøu vjeçno œivjeti; ostavi me, jersu dani moji samo dah.17 Æto je çovjek da ga tako cijeniæ i da na njegaupravljaæ svoje oko?18 Da ga pohaåaæ svako jutro i kuæaæ ga svakiças?19 Kad øeæ se veø odvratiti od mene i pustiti me daprogutam svoju pljuvaçku?20 Pa i kad bih sagrijeæio, æto bih ti stim uçinio,çuvaru ljudskih srdaca? Zaæto me stavljaæ sebi zametu, tako da sam sebi na teret?21 Zaæto mi ne moœeæ oprostiti moj prijestup i ot-pustiti krivnju mojih zlodjela? Jer øu sad leøi u prah,i kad me potraœiæ, neøe me viæe biti.”

8 Onda je Bildad iz Æuaha odgovarajuøi rekao: 2 “Dokle øeæ joæ tako govoriti? Jesu li burnivjetar rijeçi tvojih usta?3 Zar moœda Bog krivo sudi? Zar Svemoøni izvrøepravdu?4 Jer su tvoja djeca sagrijeæila protiv njega, predaoih on vlastitoj opaçini.5 Ako ti traœiæ Boga i vapijeæ Svemoønomu za mi-lost,6 ako si çist i çestit, on øe se prenuti za tebe i vratitøe ti stan æto ti po pravednosti pripada.7 Onda øe se ukazati tvoja malena prijaænja sreøa,a tvoja buduøa sudbina bit øe sjajna.8 Pitaj samo prijaænje naraætaje i pripazi na mu-drost njihovih otaca.9 Jer mi juçeraænji, mi smo bez znanja, naæi su danina zemlji sjena.10 Oni ti mogu otkriti i reøi i iz blaga svoje mudrostiiznijeti rijeçi.11 Uzraste li trska gdje nema bare? Uzvine li seæaæ daleko od vode?12 Joæ je u soku, joæ nije odrezan, a osuæi se prijesvake trave.13 To je sudbina svih koji zaboravljaju Boga; takopropada nada svakoga licemjera.14 Njegovo nadanje øe propasti, pauçina je njego-vo uzdanje.15 Nasloni se na svoju kuøu, ali ona ne stoji tvrdo,uhvati se za nju, ali se ona ne moœe odrœati.16 Zeleni se na suncu, daleko preko vrta pruœajuse njegovi ogranci.17 Œile se njegove zapleøu u kræ hridine, kamenjemu daje tvrdoøu,18 ali kad ga se isçupa iz njegova mjesta, ono gase odrekne: ‘Nikada te nisam vidio.’19 Eto, to je radost njegove sudbine, a iz prahaniçe drugi.20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne

282Jobprihvaøa za ruku.21 On øe joæ napuniti tvoja usta smijehom i tvojeusne slavospjevima.22 Onda øe se oni koji te mrze odjenuti u sramotu,i nestat øe njihovih prebivaliæta.”

9 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “Zaista, znam da je tako, jer kako bi mogaoçovjek biti pravedan pred Bogom.3 Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogaoodgovoriti od tisuøe na jednu.4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se njemuoprije i bio sretan?5 On premjeæta gore: one to ni ne opaze; pre-okreøe ih u svojem gnjevu.6 On pokreøe zemlju s mjesta njezina da joj se svedrmaju temelji.7 On je zapovjedio suncu: ono ne izlazi, on stavljapeçat svoj na zvijezde.8 On razapinje nebesa sam i koraça po morskimvalovima.9 On je stvorio zvijeœåe: Medvjeda, Oriona,Vlaæiøe i zvijezde juga.10 On çini velika djela i nedokuçiva i divna, kojimanema broja.11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, proåe limimo mene, ja to ne primijetim.12 Ugrabi li æto, tko øe mu to zabraniti? Tko øe mureøi: æto radiæ to?13 Nitko ne moœe srdœbu Boœju odagnati; pod njimleœe pomoønici ponositih.14 Pa kako bih mu ja odgovarao i rijeçi birao protivnjega?15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogaoniæta odgovoriti; valja da se molim svojem sucu.16 Da ga zovnem, da mi se odazove, joæ ne moguvjerovati da je çuo moj glas.17 U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane niza æto.18 Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorçi-nama.19 Pita li se jakost, on je najjaçi, pita li se pravda,tko øe mi svjedoçiti?20 Da se opravdavam, osudit øe me moja usta, dasam neduœan, pokazat øe da sam kriv.21 Ako sam neduœan, neøu da znam za to, om-rznuo mi je moj œivot.22 Svejedno, zato kaœem slobodno: pravoga ikrivoga on uniætava.23 Kada on iznenada usmrti svojim biçem, ondase nasmije oçajanju neduœnih.24 Zemlja se dala u ruke zlikovcu; gospodarimanjezinim zatvara rukom oçi; ako ne on, tko to drugimoœe biti?25 Brœe od tekliça hrle moji dani; bjeœe, a ne videsreøe.26 Otiskuju se kao brze laåe, kao orao kad pada naplijen.27 Reknem li: ‘Zaboravit øu svoj jad, promijenit øusvoj izgled i biti øu vedar,’28 uhvati me opet muka moja, znam da me neøeæopravdati.29 Kriv napokon moram biti, zaæto bih se muçiouzalud?30 I da se operem snijegom i da ruke oribam sapu-nom,31 ti bi me ipak zamoçio u jamu, te bi mi se gadilasama moja haljina.32 Jer on nije çovjek kao ja da mu odgovaram, daidem s njim na sud.33 O, kad bi bio koji sudac meåu nama, koji bi svojuruku stavio na nas obojicu,

34 koji bi odmaknuo od mene njegov prut, da meviæe ne straæi strah od njega.35 Onda bih govorio i ne bih ga se bojao, a ovakone znam sobom vladati.

10 Dodijao mi je œivot, zato øu pustiti od sebe svoju tuœbu; govorit øu u gorçini svoje duæe.2 Kaœem Bogu: ‘Nemoj me osuditi, kaœi mi zaæto sesrdiæ na mene?3 Ili, je li ti od koristi da çiniæ silu, da zabacujeæ djelosvojih ruku, a zao naum bezboœnika da zakrilju-jeæ?4 Jesu li tvoje oçi tjelesne, ili vidiæ kao æto ljudi vide?5 Jesu li tvoji dani kao dani çovjeçji, jesu li tvojegodine kao vijek smrtnika,6 te istraœujeæ krivnju mojih zlodjela i ispitujeæ mojgrijeh;7 a ipak znaæ da sam neduœan i nema nikoga tko bime izbavio iz tvoje ruke.8 Tvoje su me ruke napravile i naçinile, zar da mesada ideæ uniætiti?9 Spomeni se da si me kao od kala napravio, pa zarøeæ me opet u prah zatjerati?10 Nisi li me kao mlijeko salio i dao da se kao sirzgusnem,11 onda me zaodjeo mesom i koœom i spleo mekostima i œilama?12 I dao si mi œivot pun milosti, i briga je tvoja za-ætitila moj duh.13 A sakrio si to u svojem srcu, ali znam da je kodtebe.14 Ako sam sagrijeæio, opazio si me i nisi mi opros-tio krivnje mojih zlodjela.15 Ako sam skrivio, teæko meni, ako li sam prave-dan, ne smijem podignuti svoje glave, nasiøen sra-motom, napojen nevoljom.16 I ako se podignem, goniæ me kao lava i opetstrahote çiniæ na meni.17 Pozivaæ nove svjedoke protiv mene i puætaæ joæviæe svoju srdœbu na me; stalno nove çete izlaze uboj protiv mene.18 Zaæto si me izvadio iz utrobe majçine? O, dasam umro, prije nego me ugledalo oko.19 Bio bih onda kao da nikada nisam bio: iz utrobemajçine u grob odnesen.20 Kako je stisnuto vrijeme mojem œivotu, paodstupi od mene. Htio bih malo joæ veseo biti,21 prije nego odem bez povratka u zemlju tamnesmrtne sjene,22 u zemlju kao mraçnu ponoø, punu smrtne sjenei pometnje, gdje je svjetlost kao najdublja tmina.’ ”

11 Onda je Sofar iz Naama odgovarajuøi rekao: 2 “Zar da te mnoge rijeçi ostanu bez odgovo-ra? Ili øe govorljiv çovjek biti opravdan?3 Hoøe li tvoje puste rijeçi uæutkati ljude? Zar teneøe nitko posramiti?4 Jer si sam rekao: ‘Çist je moj nauk i çist sam utvojim oçima.’5 Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja usta otvo-rio protiv tebe,6 da ti pokaœe tajne mudrosti i svoje mnogostrukeosnove, uvidio bi da te Bog ukorom ispravlja manjenego æto zasluœuje krivnja tvojih zlodjela.7 Moœeæ li tajne Boœje dokuçiti ili doprijeti do gran-ice Svemoønoga?8 Iznad neba ona je visoka, pa æto øeæ poçeti? Is-pod pakla je duboka, pa æto øeæ spoznati?9 Duœa je od zemlje, æira je od mora.10 Ako te pusti, ako te zatvori, ako na sud preda:tko øe mu braniti?11 Jer poznaje ljude pune zloøe, vidi grijeh, a da i

283 Jobne pazi.12 Onda øe çovjek bezuman doøi do razboritosti, idivlje øe se magare pretvoriti u çovjeka.13 Ako pripraviæ svoje srce podigneæ svoje ruke kBogu,14 ako ukloniæ zlodjela iz svoje ruke i ne podnosiægrijeha u svojoj kuøi,15 onda øeæ çisto çelo moøi podiøi, çvrst øeæ biti ibojati se neøeæ.16 Onda øeæ zaboraviti muku i na nju øeæ pomiæljatikao na vodu æto proteçe;17 onda øe sjati tvoj œivot jasnije nego podne, atama øe biti kao osvit zore;18 onda øeæ se uzdati, jer ima nade, zakopat øeæse i mirno øeæ spavati.19 Odmarat øeæ se i nitko te neøe straæiti, i mnogiøe ti se moliti.20 A oçi grjeænicima ugasit øe se, neøe im bitiutoçiæta, nada øe im biti: duæu izdahnuti.”

12 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “Bez sumnje vi ste mi ljudi i s vama øeizumrijeti mudrost.3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vri-jedan od vas; tko ne bi znao takve stvari?4 Na ruglo sam svojim prijateljima ja koji sam zaz-vao Boga, a on usliæao samo njih–na podsmijehsam ja, pravedan i çist.5 Nesreøi prezir, misle sretni, prezir onima kojimase kleca noga.6 A sigurni su æatori razbojniçki; tko gnjevi Boga,œivi bez brige, Bog im daje svojom rukom.7 Upitaj stoku, nauçit øe te; ili nebeske ptice, reøi øeti.8 Pogledaj zemlju, pokazat øe ti, i ribe øe ti morskepripovjediti:9 Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospo-dinova to stvorila,10 komu u rukama poçiva œivot svih biøa i duh sva-koga tijela çovjeçjega?11 Ne raspoznaje li uho rijeçi kao æto grlo kuæajelo?12 U staraca je mudrost, dug je œivot razboritost.13 U njemu je mudrost i jakost, on ima savjet i raz-bor.14 Gle, æto je on razgradio, nije sagradio viæe nitko,koga on zatvori, tomu se viæe ne otvori.15 On zaustavi vode i nastane suæa, pusti ih i ra-zore zemlju.16 U njemu je snaga i razum, njegov je koji luta ikoji zavodi.17 Çini da savjetnici idu bosonogi, a suce uçiniluåacima.18 Pojas kraljevima razdreæuje i opasuje njihovabedra.19 Çini da i sveøenici idu bosonogi, i vladare skidas vlasti.20 Rjeçitima uzima govor, i starcima uzimauviåavnost.21 Na glavare izlijeva prezir i raspasuje junake.22 Otkriva dubine iz tmine i sjene smrtne izvodi nasvjetlo.23 Narode uçini velike i pusti ih da proåu; naroderaæiri i odveo ih odatle.24 Oduzima uviåavnost zemaljskim glavarima;pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.25 Pipaju u tmini bez svjetla, i on ih çini da tumarajukao pijani.

13 Eto, sve je to vidjelo moje oko, çulo moje uho i razumjelo.2 Koliko vi znate, znam i ja, nisam manje vrijedan

od vas.3 Ipak moram govoriti sa Svemoønim, rado bih sebranio pred Bogom.4 A vi ste pravi kovaçi laœi, vi ste svi uzaludni li-jeçnici.5 O, da biste barem æutjeli, to bi na vama joæ bilokao mudrost.6 Çujte ipak moje opravdanje, i posluæajte odgovormojih usta.7 Hoøete li za Boga govoriti laœi ili prijevaru iznijetiza njega?8 Hoøete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga?9 Hoøe li se dobro svræiti kad vas on ispita? Misliteli ga prevariti kao æto se varaju ljudi?10 Strogo øe vas kazniti ako potajno pokaœetepristranost.11 Neøe li vas njegovo veliçanstvo prestraæiti istrah pred njim neøe li vas spopasti?12 Rijeçi su vaæe na pepelu napisane, iz vaæih stu-denaca vadi se samo blato.13 Budite tihi i pustite me u miru, ja øu govoriti, padoælo na me æto mu drago.14 Zaæto bih trgao svoje meso svojim zubima isvoju duæu stavljao na svoje ruke?15 Pa da me i ubije, opet øu se uzdati u njega,samo øu mu dokazati svoje putove oçi u oçi.16 To bi mi veø bila pobjeda, jer bezboœnik mu nedolazi pred oçi.17 Posluæajte dobro moju rijeç, moj dokaz nekaprodre u vaæe uæi.18 Eto, spreman sam za parnicu, znam da øu biti upravu.19 Tko øe se parniçiti sa mnom da umuknem iumrem?20 Samo dvoje nemoj mi uçiniti, inaçe bih semorao sakriti pred tvojim licem.21 Ukloni svoju ruku od mene i strah od tebe nekame ne straæi.22 Onda me zovi pred sebe i ja øu ti odgovarati; ilija da se tuœim, a ti da mi odgovaraæ.23 Koliko je zlodjela i mojih grijeha? Pokaœi mimoju krivnju i moj grijeh.24 Zaæto skrivaæ svoje lice i vidiæ u meni svojeganeprijatelja?25 Zar øeæ uvenuli list skræiti i zar øeæ goniti suhuslamku?26 Piæeæ mi gorçine i raçunaæ mi zlodjela mojemladosti.27 Stavljaæ moje noge u klade, paziæ na sve mojestaze, ograde stavljaæ mojim koracima.28 A on se raspada kao truleœ, kao haljina kojuizjedaju moljci.

14 Çovjek, od œene roåen, kratka je œivota i sit briga.2 Procvate kao cvijet, uvene, bjeœi kao sjena i neostaje.3 I na takva otvaraæ svoje oçi i mene joæ vodiæsobom na sud?4 Tko moœe neæto çisto izvaditi iz neçistoga? Nitko.5 Otkako su toçno izmjereni njegovi dani, i broj nje-govih mjeseca u tebe su, ti si mu postavio granicu,koju ne moœe prijeøi.6 Odvrati se od njega da poçine, dok se ne razves-eli svojem danu kao nadniçar.7 Jer za drvo ima nadanja; ako se i posijeçe, opetøe potjerati i neøe biti bez mladica.8 Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje, i u prahuizumre njegov panj,9 ima li samo vlage, opet napupa i pusti grane kaomlada biljka.10 A umre çovjek i nema ga viæe, premine çovjek,

284Jobgdje je onda?11 Voda iz mora nestane, rijeka opadne i usahne:12 tako i çovjek kad legne, ne diœe se viæe, doknestane nebesa, nitko se viæe ne probudi, iz svoje-ga sna ne prene se nitko.13 O da me hoøeæ u podzemnom svijetu sakriti iskloniti me dok se ne slegne tvoja srdœba, i da midadeæ rok i onda me se spomeneæ.14 Umre li çovjek, hoøe li opet œivjeti? Sve svojedane sluœbe, çekat øu dok mi doåe smjena.15 Ti me pozovi i ja øu se odazvati; djelo svojih rukuneka bi ti poœelio.16 Jer onda øeæ brojiti moje korake, na moj grijehda ne bi onda pazio.17 Zapeçaøen bi bio u torbi moj prijestup i ti bi mioprostio krivnju mojih zlodjela.18 Ali kao æto gora padne i raspadne se, i kao ætose hridina odvali sa svojega mjesta;19 kao æto voda troæi kamenje i bujica odnosi ze-maljski prah, tako ti nadanje çovjeçje preokreøeæ uniæta.20 Çiniæ jednako silu na njemu i on odlazi; iznaka-ziæ mu lice i onda ga otpustiæ.21 Budu li njegova djeca u çasti, on ne zna za to;budu li u sramoti, on ne pazi na njih.22 On samo osjeøa muku svojega tijela i njegovaduæa tuguje u njemu.”

15 Onda je Elifaz iz Temana odgovarajuøi rekao: 2 “Treba li mudrac odvratiti tako isprazno, inapuniti se istoçnim vjetrom?3 Prepiranje rijeçima ne vodi dalje i ne pomaœeniæta.4 Pa i strah Boœji ti razbijaæ i zabranjujeæ ætovanjeBoga.5 Jer tvoja zlodjela uçe tvoja usta, razabireæ govorlukavaca.6 Grjeænikom te çine tvoja usta, ne ja; tvoje usnegovore protiv tebe.7 Jesi li se ti prvi çovjek rodio i jesi li prije svihbregova sazdan?8 Jesi li u Boœjem Vijeøu sluæao, i jesi li ti jedinipokupio mudrost?9 Æto ti znaæ, a da mi ne bismo znali, i æto ti pozna-jeæ, a da bi nama bilo skriveno?10 Meåu nama ima sijedih i starih ljudi, starijih odtvojega oca.11 Jesu li ti premalene utjehe Boœje, rijeç blaga ktebi upravljena?12 Zaæto te razdire tvoje srce i zaæto tako mrkogledaju tvoje oçi,13 te okreøeæ protiv Boga svoj duh, i tvoja ustagovore takve rijeçi?14 Æto je çovjek da bi mogao biti çist, i roåeni odœene da bi bio pravedan?15 Eto, on se ne uzdaje u svoje svece, pa ni nebe-sa nisu çista u njegovim oçima.16 A kamoli çovjek, sasvim pokvaren, koji pijezlodjela kao vodu.17 Ja øu ti reøi, posluæaj me; pripovijedit øu ti samoæto sam vidio.18 Æto mudraci kaœu i nisu zatajili æto su primili odsvojih otaca,19 kojima je samim bila dana zemlja i u njihovojsredini nije sjedio stranac.20 Zlikovac se muçi sve dane i nasilniku je malogodina odreåeno.21 Strah mu zuji u uæima, usred sreøe napada gamaç.22 Ne nada se da øe izbjeøi noøi, kaznenom jesudu dosuåen.23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga naåe; zna da

mu se pribliœuje dan propasti.24 Tjeskoba i nevolja straæe ga, navaljuju na njegakao kralj spreman za boj,25 jer je protiv Boga podigao ruku i Svemoønomuse odupro,26 trçi protiv njega tvrdoglavo sa svojim debelimzgrbljenim ætitom.27 Iako je pokrio svoje lice pretilinom i salo naval-jao na svoje bokove,28 uzeo je gradove raskopane za stan i kuøe za-puætene koje su bile odreåene za propast.29 Neøe biti bogat i neøe se uveøati njegov imetak;on viæe neøe uhvatiti korijena u zemlji.30 Noøi neøe izbjeøi, œega øe osuæiti njegovegrane, dahom svojih usta nestat øe.31 Prevareni neka se ne uzda u niætavnost, jer taæ-tina je æto on napokon dobije.32 Joæ prije vremena uvenut øe, granje se njegovoneøe opet zelenjeti.33 Otrgat øe se kao s loze njegov nezreo grozd ipupoljci øe se njegovi kao s masline pobacati.34 Jer je neplodan rod bezboœnika i oganj øepopaliti kuøe nepravde.35 Poçinju nevolju i raåaju muku, i njihova utrobadonosi na svijet samo prijevaru.”

16 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “Sluæao sam dosta takvih stvari; svi ste vimuçni tjeæitelji.3 Jesu li pri kraju puste rijeçi i æto te goni da mi takoodgovaraæ?4 I ja bih mogao govoriti kao vi kad biste samo bilina mojem mjestu; lijepe bih vam drœao govore,œaleøi vas mahao bih glavom na vas.5 Hranio bih vas svojim ustima, govor bih svojpoçinjao utjeænim kretnjama.6 Ali ako govorim, neøe se ublaœiti moja bol, ako liprestanem, hoøe li otiøi od mene?7 Zaista, muka me je moja posve umorila; moj rodsasvim si uniætio.8 Mene si prihvatio, protiv mene svjedoçe klevet-nici, bacaju mi tuœbu u oçi.9 Gnjev njihov trga me na komade, napadaju me,ækripe zubima na me, moji neprijatelji sijevajuoçima na mene.10 Razvaljuju na me svoja usta, sramotno meudaraju po obrazima, skupljaju se svi zajedno pro-tiv mene.11 Zlikovcima predao me Bog, bacio me u rukebezboœnicima.12 Mirno sam œivio; onda me uznemiri, uhvati mestraga i smrska me, stavio me sebi za metu.13 Oko mene lete strijele njegove, nemilice miprobada bubrege, prolijeva na zemlju œuç moju.14 Razdire me, rana do rane, trçi protiv mene kaoratni junak.15 Œalobnu haljinu nosim na golom tijelu, svojponos prignuo sam do u prah.16 Od plaça mi lice pocrvenjelo, oko mojihtrepavica leœi smrtna noø.17 A nema nepravde na rukama mojim, i molitva jemoja bila uvijek çista.18 O, zemljo, ne pokrivaj moje krvi, neka ne budenikada kraja mojoj tuœbi.19 Ali je joæ u nebu svjedok za me, u visinama joæœivi moj odvjetnik.20 Moje su mi boli zagovornice, moje oçi u suzamagledaju u Boga.21 On pribavlja smrtniku pravo kod Boga, çovjekuprotiv svojega bliœnjega.22 Jer meni joæ ostaje samo malo godina, onda mije na put s kojega nema povratka.

285 Job

17 Slomljena je moja œivotna snaga, moji mili dani se trnu, çeka me grob.2 Nisu li rugaçi oko mene? Brbljanje njihovo otimasan mojim oçima.3 Zauzmi se za me i budi jamac, tko bi mi inaçe daoruku?4 Od njihova si srca sakrio mudrost i zato im neøeædati da pobijede.5 Imanje se hoøe razdijeliti drugima, gdje ipak sa-hnu oçi djece.6 Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mise u lice.7 Oçi se moje gase od jada, svi su udovi moji kaosjena.8 Poboœni su nad tim skamenjeni, çisti su nadzloçincem pobunjeni.9 Joæ tvråe stoji pravednik na svojem putu, joæ viæesamo ojaça onaj çije su ruke çiste.10 Pa stupite samo opet svi ovamo, ali meåu vamane nalazim nijednoga mudra.11 Dani su moji otiæli, naumi su se moji slomili, œeljemojega srca.12 Mijenjaju dan u noø, i tmini kaœu: ‘Svjetlost je’.13 Premda se nadam, ipak øe podzemni svijet bitimoj stan, u tami øu prostrti svoju postelju.14 Truleœu kaœem: ‘Moj si ti otac.’ a crvu: ‘Mojamajko, moja sestro.’15 Ali gdje je zaista joæ nadanje za me? Mojasreøa, tko je moœe joæ vidjeti?16 K vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje jeonda poçinak u prahu.”

18 Onda je Bildad iz Æuaha odgovarajuøi rekao: 2 “Kad øete svræiti to brbljanje, i opameti se,pa øemo onda govoriti dalje.3 Zaæto da se smatramo kao stoka, zaæto smo ludiu vaæim oçima?4 I ako se ti rastrgaæ u jarosti svojoj, mora li zbogtebe opustjeti svijet, ili se zato premjestiti hridinasa svojega mjesta?5 Ipak øe se svjetlo zlikovca utrnuti, neøe viæe sjatiplamen ognjiæta njegova.6 I njegovu æatoru potamnjet øe svjetlo, i œiœak øese njegov ugasiti u njemu.7 Snaœni koraci njegovi stegnut øe se, njegovavlastita osnova sruæit øe ga.8 Noga øe ga njegova goniti u mreœu, i naiøi øe nazamku.9 Zamka øe ga uhvatiti za petu, i uœad øe ga drœatiçvrsto.10 Na tlu leœi skrivena za njega mreœa, zamka je naputu za njega spremljena.11 Od svuda øe ga strahote straæe i tjeraju ga nanjegove noge.12 Vreba njega gladna nesreøa, nevolja øe bitispremna uz njega.13 Guba øe rastoçiti koœu njegovu, prvenac smrtipojest øe udove njegove.14 Iz æatora njegova, u koji se uzda, protjerat øe ga,odagnat øe ga kralju uœasa.15 Mjesto njega nastanit øe se oganj u njegovuæatoru, posut øe se sumporom stan njegov.16 Odozdol posuæit øe mu se korijenje, odozgorusahnut øe mu grane.17 Spomen øe njegov iæçeznuti iz zemlje, niti øemu imena biti po ulicama.18 Odagnat øe se iz svijetla u tminu i izbacit øe seiz svijeta.19 U njegovu narodu neøe mu ostati ni roda nipotomka, u njegovoj kuøi neøe viæe nitko œivjeti.20 Prepast øe se od njegova dana na zapadu,obuzet øe strah ljude na istoku.

21 Tako øe biti s kuøom zlikovca, tako s mjestomonoga, koji ne mari za Boga.”

19 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “Dokle øete me joæ muçiti i gaziti me ri-jeçima?3 Veø me deset puta naruœili, zar vas nije stid dame zlostavljate?4 Jesam li doista uçinio grijeh? Je li joæ u meni mojapogreæka?5 Moœete li me, zaista, osvjedoçiti i krivnju mi mojudokazati?6 Znajte sada Bog je koji me je porazio i mreœusvoju oko mene razapeo.7 Eto, viçem li na nepravdu, nema mi odgovora;zovem li pomoø, nema mi suda.8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze je mojezavio u tminu.9 Svukao je s mene çasnu moju haljinu i skinuo mis glave krunu.10 Poruæio me je od svuda, moram propasti; kaodrvo iæçupao je moje nadanje.11 Raspalio je na me svoju srdœbu i uzeo me meåusvoje neprijatelje.12 Çete njegove doæle su sve zajedno, nasule pu-tove sebi protiv mene, utaborili se okolo mojegaæatora.13 Braøu je moju udaljio od mene, prijatelji se mojiotuåili od mene.14 Roåaci moji izbjegavaju me, pouzdanici mojizaboravili me.15 Ukuøani moji, sluækinje moje gledaju me kaostranac, doæljak sam u njihovim oçima.16 Zovem svojega slugu, on se ne odaziva; mo-ram ga moliti svojim ustima.17 Dah je moj mrzak œeni mojoj i moje milovanjemojoj roåenoj djeci.18 Preziru me djeca, ustanem li gdje, grde me.19 Pouzdanicima sam mojim mrzak, i koje sam lju-bio, okreøu se protiv mene.20 Za koœu moju, za meso moje prionule su kostimoje, ostala mi samo koœa oko zuba mojih.21 Smilujte mi se i imajte saœaljenje sa mnom, mojiprijatelji, jer me je pogodila ruka Boœja.22 Zaæto me progonite i vi kao Bog i ne moœete dase nasitite mesa mojega.23 O, kad bi se napisale moje rijeçi. Kad bi se uni-jele u knjigu.24 Pisaljkom œeljeznom i olovom kad bi se zauvi-jek urezale u kamen.25 Jer ja znadem da moj Otkupitelj œivi i da øe onposljednji nad zemljom ustati.26 Onda øe ova moja koœa opet biti oko mene, izsvojega vlastitog mesa gledat øu Boga.27 Jest, ja i ti, ja øu ga gledati, moje vlastite oçividjet øe ga, ne kakav doæljak, to je sva çeœnjamojega srca.28 Ako joæ mislite: kako øemo ga proganjati? Jerse u meni naæao uzrok sudbine–29 onda se bojte maça, jer je maç osvetitelj krivnje.Pomislite, sudac joæ œivi.”

20 Onda je Sofar iz Naama odgovarajuøi rekao: 2 “Protiv toga se jeœi moja misao i zato vrijeu mojim prsima.3 Morao sam çuti ukor æto me sramoti, ali øe duhmojega razuma odgovoriti za me.4 Ne znaæ li prastaru mudrost, tako staru kao op-stanak ljudi na zemlji?5 Slava grjeænika traje kratko vrijeme i radost jezlikovca za ças.6 Makar se oholost njegova popela do nebesa,

286Jobmakar se tjeme njegovo dotaknu oblaka.7 Kao smrada njegova nestat øe ga zauvijek; tkoga je poznavao, pitat øe onda: ‘gdje je sad on?’8 Bez traga odletjet øe, sliçan snu; iæçeznut øe kaonoøna prikaza.9 Oko koje ga je gledalo, neøe ga viæe nikada vid-jeti, neøe ga viæe gledati njegovo mjesto.10 Djeca øe se njegova dodvarati prosjacima,vlastitom øe rukom izdavati bogatstvo svoje.11 Makar njegovo tijelo i bujalo mladoæøu, u zemljumorat øe se s njim zakopati.12 Ako je i slatka njegovim ustima zloøa, on je krijepod jezikom svojim;13 çuva ju i ne puæta ju, nego je zadrœava u svojemgrlu,14 ipak øe se jelo pretvoriti u nutrini njegovoj, po-stat øe u njegovu tijelu otrov zmijin.15 Blago koje je proœdro, izbljuvat øe, Bog øe gaistjerati iz njegova tijela.16 Otrov je zmijin usisao, sada mu jezik zmijin za-daje smrt.17 Ne smije se naslaåivati na potocima, na ri-jekama kojima teçe med i mlijeko.18 Æto je ugrabio, vratit øe, neøe smjeti to pojesti; ubogatu dobitku neøe uœivati.19 Tlaçio je, nije pomagao siromahe, oteo je kuøukoju nije sazidao.20 I jer trbuh njegov ne zna æto je dosta, neøe sespasiti uza sve blago svoje.21 Niæta nije izmaklo njegovoj poœudi, i zato sreøanjegova nije trajna.22 U obilju bogatstva doøi øe u nevolju; sva teœinanesreøe svalit øe se na njega.23 Htjedne li napuniti trbuh svoj, poslat øe na njegaBog jarost svojega gnjeva i pustit øe da na njegapadne njegova propast kao kiæa.24 Htjedne li izmaçi œeljeznom oruœju: prostrijelitøe ga ipak lßk mjedeni.25 Strijela puætena proøi øe kroz njegovo tijelo isvijetlo œeljezo iziøi øe iz œuçi njegove, na njega øepasti strahota smrtna.26 Sva je tmina saçuvana njemu kao blago; œderatøe ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet øe æto jejoæ preostalo u njegovu æatoru.27 Otkrit øe nebesa njegova zlodjela i zemlja øeustati protiv njega.28 Bogatstvo njegove kuøe otiøi øe, rastoçit øe seu dan gnjeva njegova.29 To je dio od Boga çovjeku zlikovcu, to je baæ-tina, koju mu je Bog ostavio.”

21 Onda je Job odgovarajuøi rekao:2 “Ah, posluæajte ipak mirno moju rijeç, i

neka mi to bude od vas utjeha.3 Dopustite mi da govorim. Kad izgovorim, moœetemi se narugati.4 Je li tuœba moja protiv ljudi, i zaæto da moj duh nebude nestrpljiv?5 Sluæajte me, usupnite se, stavite ruku na usta.6 Kad pomislim na to, hvata me strah, zadræøemcijelim tijelom.7 Zaæto zlikovci ostaju na œivotu, ostare i obogatese?8 Zdrav stoji njihov mlad naraætaj pred njima, snjima, i njihovi potomci pred njihovim oçima.9 Sigurne su od pogibelji kuøe njihove, prut Boœjinije nad njima.10 Bikovi njihovi skaçu i ne promaæuju, krave nji-hove tele se i ne jalove se.11 Ispuætaju kao janjce svoju djecu, veseloposkakuju maliæani njihovi.12 Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu.

13 Provode u sreøi svoje dane i silaze u miru upodzemni svijet.14 A Bogu su ipak rekli: ‘Idi od nas, ne œelimo znatiza tvoje putove.15 Æto je Svemoøni da mu sluœimo? Æto nam ko-risti da mu se molimo?’16 Zaista, sreøa nije u njihovoj ruci, daleko je odmene miæljenje bezboœnika.17 Koliko se puta gasi œivot grjeænika, dolazi i nanjih nevolja, i na muke ih stavlja u svojem gnjevu.18 Budu kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosivihor.19 Govore: ‘Bog øe ga kazniti u njegovoj djeci,’neka on plaøa njemu, da on sam osjeti.20 Vlastitim oçima neka vidi nesreøu svoju, nekasam pije gnjev Svemoønoga.21 Æto mu je stalo, kako je njegovoj kuøi poslijenjega kad se broj njegovih mjeseci zavræio?22 Ali smije li se Boga uçiti mudrosti, njega koji sudiu nebeskim visinama?23 U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zado-voljan.24 Njegove posude su pune mlijeka, dobro jeuhranjen mozak njegovih kostiju.25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusiosreøe.26 Obojica sad leœe zajedno u prahu, obojicuprekriva truleœ.27 Eto, znam vaæe misli i namjere koje smiæljateprotiv mene.28 Mislite: ‘Gdje je kuøa vladara i gdje je æator ukojem su stanovali bezboœnici?’29 Niste li ikada pitali za savjet putnike? Znakovenjihove neøete ipak znati.30 Za dan nevolje zlikovac ostaje nekaœnjen, a nadan gnjeva odvede se.31 Tko øe ga u oçi ukoriti za njegov œivot? Tko øemu vratiti æto je poçinio?32 Isprate ga joæ do groba i pobrinu se za grobnispomenik.33 Lako leœe na njemu grude doline; idu za njim sviljudi i pred njim bezbrojni.34 Pa ste me htjeli tjeæiti niætavilom? Od vaæih prig-ovora preostaje samo prijevara.”

22 Onda je Elifaz iz Temana odgovarajuøi re- kao:2 “Ima li Bog koju korist od çovjeka? Ne, sam jesebi koristan çovjek poboœan.3 Je li Svemoønomu korisno ako si pravedan, je limu dobit ako je tvoj œivot neporoçan?4 Kazni li te zbog tvojega straha Boœjega? Ide lizato na sud s tobom?5 Nije li tvoja zloøa neizmjerna, i nisu li tvoja zlod-jela beskrajna?6 Jer si uzimao zalog od svoje braøe ni za æto i sv-laçio si haljine s golih.7 Umornomu nisi pruœio vode, gladnomu si uskra-tio kruha.8 Çovjeku sile pripada zemlja: tko ima ugleda, tajsamo prebiva u njoj.9 Udovice si otpuætao bez pomoøi i sirotama si lo-mio ruke.10 Zato su zamke oko tebe, spopadne te tjeskobai groza iznenada.11 Ne vidiæ li mrak i poplavu æto te pokriva?12 Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogledaj samokako je visoko tjeme zvijezda.13 A ti si mislio: ‘Æto bi opazio Bog; moœe li suditikroz oblake?14 Oblaci ga zastiru; ne moœe vidjeti niæta, hoda ponebeskom svodu.’

287 Job15 Hoøeæ li iøi putom staroga vremena, kojim sunekada koraçali ljudi zlikovci?16 Oni su iskorijenjeni prije vremena; rijeka jepoplavila njihovu zemlju.17 Govorili su Bogu: ‘Idi od nas; æto bi nam mogaouçiniti Svemoøni.’18 On im je ipak napunio kuøe dobrima. Daleko jeod mene miæljenje bezboœnika.19 Pravednici to vide puni radosti, i neduœni im serugao:20 ‘Zaista su protivnici naæi uniæteni. Oganj jeproœdro ostatak njihov.’21 Sprijatelji se s njim i mir je s tobom; tako øe tisreøa doøi.22 Primi iz njegovih usta pouku i stavio savjetnjegov u svoje srce.23 Ako se opet vratiæ k Svemoønomu, potaknutøeæ se na dobro; ukloni zlo iz svojega æatora.24 Stavio zlato u prah i ofir na hridinu potoka.25 Onda øe Svemoøni biti tvoje zlato i njegov napu-tak tvoje srebro.26 Onda øeæ u Svemoønom naøi radost i podignutøeæ k Bogu svoje lice.27 Molit øeæ mu se i on øe te usliæati; æto si zavjeto-vao, ispunit øeæ mu.28 Æto poduzmeæ, uspjet øe ti; na tvojim putovimasvijetlit øe ti svjetlost.29 Kad se poåe nizbrdo, viknut øeæ: ‘Usviæenje øedoøi,’ onda poniznomu Bog pruœa pomoø.30 On øe spasiti i onoga koji nije nevin; da, bit øeæspaæen ako su ti ruke çiste.”

23 Onda je Job odgovarajuøi rekao: 2 “Tako je i danas tuœba moja kao prkos;

teæko tiæti njegova ruka moje uzdisanje.3 O, kad bih znao gdje bih ga naæao, da stupimpred njegov sud.4 Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bilabi mi usta.5 Œelio bih znati rijeçi æto bi mi ih odgovorio; htio bihsaznati æto bi mi rekao.6 Bi li se u svojoj velikoj moøi prepirao sa mnom?Ne, on bi pripazio na me.7 Ondje bi se pravednik mogao prepirati s njim,pred svojim sucem oslobodio bih se dovijeka.8 Ali poåem li prema istoku: nema ga ondje;poåem li prema zapadu, ne vidim ga.9 Radi li na sjeveru, ne nahodim ga, okrene liprema jugu, ne mogu ga vidjeti.10 Ali on zna put moj, kad bi me prokuæao, iziæaobih kao zlato.11 Koraka se njegova drœala çvrsto moja noga,njegova puta sam se drœao i nisam nikadaskrenuo.12 Od zapovijedi njegovih usta nisam odstupaonikada; rijeçi njegovih usta çuvao sam u grudimasvojim.13 Uvijek je sebi jednak; tko øe ga odvratiti æto nje-gova duæa zaœeli, ono uçini.14 On øe dovræiti i moju sudbinu, i u njemu ima joætoga mnogo.15 Zato se prestraæim pred njegovim licem i kadpomislim na to, strah me je od njega.16 Bog je moje srce uçinio straæljivim; Svemoønime u strah utjerao.17 Zbog tmine ne osjeøam se uniæten, niti je mrakobavio moje lice.

24 Zaæto Svemoøni nije odredio kaznen vre- mena? Zaæto vjernici njegovi ne gledajusudbenih dana njegovih?2 Meåe se pomiçu, stada se otimaju i gone se na

paæu.3 Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimajugovedo udovici.4 Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan uzemlji, mora se skrivati.5 Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na svojposao, da traœe sebi hranu; pustinja im daje kruhza djecu.6 Na polju kose sijeno, pabirçe u vinogradu zliko-vca.7 Bez haljina noøuju goli, na zimi nemajupokrivaça.8 Pokisnuo od kiæe u gori, bez krova privijaju se kstijeni.9 Od prsiju majçinih trgaju siroçe, siromaha tlaçepljenidbom.10 Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove.11 U svojim zidinama cijede ulje, groœåe u kacamagaze, a œeåaju.12 Stenju pod ljudskim bjesnilom, viçe duæa ran-jenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu.13 Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznajunjezinih putova i ne ostaju na njezinim stazama.14 Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe,lupeœ se skita okolo po noøi.15 Oko preljubnika oçekuje sumrak, misli: ‘Ni-jedno me oko ne vidi,’ i skriva svoje lice.16 U mraku provaljuju u kuøe, a po danu se zak-ljuçavaju, neøe da æto znaju za svjetlost.17 Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijemekad se moœe vidjeti smrtna strahota.18 Neka propadne na povræini vode. Neka je uzemlji prokleta njegova baætina. Neka ne kreneviæe nikada vinogradskom stazom.19 Kao æto suha œega siæe snjeœnu vodu: tako pod-zemni svijet zlikovce.20 Neka ga zaboravi majçina utroba. Neka se crvina njemu naslaåuju. Neka ga se nikada ne spomi-nje. Kao drvo skræit øe se zloøa.21 Neka se zdruœi s neplodnom koja ne raåa; onkoji nije uçinio niæta dobro udovici.22 Ipak daje njegova moø dug œivot silnicima; onustane opet, makar se viæe nije uzdao u œivot.23 Dao mu u æto øe se pouzdati, bude poduprt, nje-gove su oçi na njihovim putovima.24 Uzvisuju se–zamalo, pa ih viæe nema; padaju,prolaze kao sve; odreœe ih se kao vrhove klasja.25 Ili, zar nije tako? Tko øe me utjerati u laœ? Tko øepokazati moj govor kao niætav?”

25 Onda je Bildad iz Æuaha odgovarajuøi rekao: 2 “Moœe li strahotom vladati onaj koji mirnoçini red na visinama?3 vojskama njegovim ima li broja? I koga ne obas-java svjetlost njegova?4 Kako moœe biti çovjek u pravu protiv Boga? Ikako moœe biti çist roåen od œene?5 Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijezde nisuçiste u njegovim oçima,6 a koliko manje çovjek koji je crv, i sin çovjekov kojije crviø.”

26 Ali Job je odgovarajuøi rekao: 2 “Kako si tako krasno pomogao ne-moøi,podupro ruku onomu kojem se skræila jakost.3 Kako si tako dobro svjetovao ludost i mudrostizobilja iznio na svjetlo.4 A koga si to htio pouçiti; çiji je duh iziæao iz tebe?5 Njega se straæe mrtvi pod vodama i njihovim sta-novnicima.6 Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvomrtvih bez pokrova.

288Job7 Nad prazninom razastire on sjever, iznad niætadaje da lebdi zemlja.8 U oblake svoje goni vode, a da se pod njima nerasprsnu oblaci.9 On prekriva lice prijestolja svojega i razapinjenad njim svoj oblak.10 On vuçe okrug oko povræine vode, gdje svje-tlost graniçi s tminom.11 Stupovi neba tresu se i dræøu od prijetnje nje-gove.12 Svojom snagom çini da buçi more, mudroæøusvojom razbija Rahaba.13 Dah njegov razvedri nebesa, njegova ruka pro-bode hitru zmiju.14 Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, æapat jeto samo æto çujemo o njemu. I tko da razumijegrom svemoøi njegove?”

27 Job je dalje nastavio svoj govor i rekao: 2 “Tako da je œiv Bog, koji mi oduzeo pravomoje, Svemoøni, koji mi ogorçio moj œivot.3 Dok je joæ dah moj u meni, i duh Boœji dok meoœivljava,4 neøe moje usne govoriti niæta krivo, niti øe mojjezik lagati.5 Daleko neka je od mene da vam dadem pravo;dok ne umrem, ja ne tajim svoje neduœnosti.6 Çvrsto stojim uz pravednost svoju i ne ostavljamje; moje srce ne kori nijednoga dana mojega.7 Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu,mojem protivniku kao bezboœniku.8 Jer kakvo je nadanje bezboœniku kad Bogodreœe i iæçupa duæu njegovu?9 Hoøe li Bog çuti jauk njegov kad nevolja navali nanjega?10 Moœe li se radovati Svemoønomu i pozivati sena Boga u svako vrijeme?11 Hoøu da vas pouçim o djelovanju Boœjemu;neøu sakriti æto odreåuje Svemoøni.12 Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zaæto se zaludunadate?13 To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicimabaætina koju primaju od Svemoønoga:14 ako mu se mnoœe sinovi, to je za maç; potomcinjegovi nemaju se çim nasititi.15 Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob;udovice njegove ne drœe tugovanja.16 Ako i nakupi srebra kao praha i hrpa haljina kaoblata,17 ostavi ih na stranu, ali ih odjene pravednik, i sre-bro razdijele meåu sobom poboœnici.18 On je sagradio kuøu sebi kao moljac, kao koli-bicu koju ju napravi çuvar.19 Bogat legne spavati–posljednji put; ali otvori liopet oçi, sve je iæçeznulo.20 Strahote preæume preko njega kao poplava,preko noøi odnese ga vihor.21 Podigne ga istoçni vjetar: on ide–i odnese ga snjegova mjesta.22 Bez milosråa gaåa Bog na njega; mora bjeœatiod njegove ruke.23 Pljeskaju rukama nad njim i zviœde za njim snjegova mjesta.

28 Jest, zna se toçno gdje se nalazi srebro i mjesto gdje se proçiæøava zlato.2 Iz zemlje se vadi œeljezo, iz rudaçe se topi bakar.3 Çovjek mraku çini kraj, i istraœuje do posljedn-jega kutiøa za rudaçom u sjeni tmine;4 Kopa rov daleko od ljudi, u zaboravljenim mjesti-ma, visi bez potpore za nogu i lebdi dolje onamo.5 Zemlja iz koje kruh nam niçe duboko se raskopa

kao ognjem.6 Safir poçiva u kamenju njezinu i zlatni se prahondje naåe.7 Ni orao ne zna ulaza ondje, niti ga pronaåe okojastrebovo.8 Zvijeri gorske ondje ne ulaze, niti lav ondje stupi.9 A çovjek stavlja ruku na to kamenje, korijenjebregova podruje.10 U kamenu prokopava rovove i svaæta drag-ocjeno vidi mu oko.11 Nanjuæi izvore rijeka æto je skriveno iznosi nasvjetlo.12 Ali mudrost–gdje se ona nalazi i razboritost–gdje je njoj kuøa?13 Çovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemljiœivih.14 Dubina govori: nije ona u meni; more govori:kod mene ona ne boravi.15 Dragocjeno zlato ne moœe se dati za nju, niti jojse srebro moœe izmjeriti kao kupovna cijena.16 Ne mjeri se zlatom ofirskim ni dragocjenim on-iksom i safirom.17 Ne moœe se izjednaçiti s njom ni zlato ni staklo,niti se moœe promijeniti s nakitom.18 Korali, kristali, neka se æuti o njima, vrijednost jemudrosti viæa od bisera.19 Ne dobije se za topaze iz Kuæa, niti se mjerisuhim zlatom.20 Odakle dolazi mudrost? Razboritost–gdje jenjoj mjesto?21 Skrivena je pogledu svih biøa i pticama je nebe-skim zaklonjena.22 Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih: çulismo o njoj samo kako se govori.23 Samo Bog zna put k njoj, on jedini zna gdje senalazi ona.24 Jer do na granice svijeta dopire pogled njegov;æto god je pod nebesima, vidi on.25 Kada je vjetru odredio teœinu njegovu i mjeromograniçio vodu,26 kad je kiæi postavio vrijeme njezino i put gro-movnoj munji;27 onda ju je vidio i oglasio, uredio ju i pretraœio.28 Çovjeku je rekao: ‘Boga se bojati jest mudrost izla se kloniti jest razboritost.’ ”

29 Job je dalje nastavio svoj govor i rekao:2 “Ah, da bi ipak bilo sa mnom kako je to joæ

bilo prije mjeseci, u danima kad me je ætitio Bog.3 Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova isvjetlo me njegovo vodilo kroz tminu.4 Kako sam bio u vremenu svoje mlaåahne snage,kad je Bog joæ zaætiøivao moj æator,5 kad je Svemoøni joæ bio sa mnom, moja se djecaskupljala oko mene.6 Kad sam prao sebi noge u mlijeku i hridina miizlijevala potoke ulja.7 Izlazio sam van na vrata pred grad da zauzmemsvoju stolicu na trgu gradskih vrata.8 Sakrili bi se djeçaci kad bi me vidjeli; starci bi sedizali i ostali stojeøi;9 glavari bi prestali govoriti i stavili bi ruku na usta;10 knezovi bi ustezali svoj glas, jezik bi im prionuoza nepce.11 Blagoslivljalo me uho æto bi me sluæalo, hvalilome oko, kad bi me vidjelo.12 Spasavao sam siromaha koji je vikao i sirotubez zaætitnika.13 Na mene je dolazio blagoslov izgubljenika, srcesam udovici razveselio.14 Pravednost mi je bila haljina æto me obavijala,pravoljublje mi bilo ogrtaç i povez oko glave.

289 Job15 Oko sam bio slijepcu i noga hromu.16 Otac sam bio siromasima i branio sam stvarnepoznatoga.17 Razbijao sam zube lopovu, trgao grabeœ izzuba njegovih.18 Tako sam mislio umrijeti u svojem gnijezdu isvoje dane umnoœiti poput pijeska.19 Korijen moj pruœao se kraj vode, i noøna je rosapadala na moje grane.20 Sreøa se moja uvijek obnavljala u mene, u rucimi se ponovljuje lßk.21 Sluæali su me puni iæçekivanja i tiho prisluækivalimoj savjet.22 Kad sam ja govorio, nitko viæe ne bi uzimao ri-jeçi, tako bi ih natopila moja rijeç.23 Çekali su me kao za kiæom otvarali su usta içeznuli za mnom kao za kasnom kiæom.24 Nasmijao bih se na njih kad su bili straæljivi, nisumogli pomutiti mojega vedrog lica.25 Odreåivao sam put za njih, sjedio bih u proçeljui bio kao kralj u vojsci, kao jedan koji tjeæi œalosne.

30 A sada me ismjehavaju ljudi koji su danima mlaåi od mene, kojima otaca ne bih bio sta-vio sa psima stada svojega.2 Zaista, zaæto bi mi i bila snaga njihovih ruku? Svaim je jakost nestala.3 Od oskudice i gladi istroæeni su jer glodaju suhuzemlju; pusta pustinja njihova je majka.4 Oni beru lobodu po pustinji i smrekovo korijenjeza hranu.5 Iz naroda ih gone, viçu na njih kao na lupeœe.6 Po straænim uvalama moraju stanovati, pojamama u zemlji i u klisurama.7 Riçu po grmovima, skupljaju se meåu trnjem.8 Oni su sinovi bezvrijednih, djeca bezimenih,biçem istjerani iz zemlje.9 I njima sam sada postao rugalica i sluœim im kaoprispodoba.10 Gnuæaju me se i ne usteœu se pljuvati mi u lice.11 Jer je on odrijeæio uœe od mojega æatora i sruæiome, zato i oni puste uzde iz svojih usta protiv mene.12 Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa pu-tove protiv mene da me upropasti.13 Raskopali su moje putove, idu da me uniæte inikoga nema da ih zaustavi.14 Kao kroz æirok prokop naviru, pustoæeøi nav-aljuju.15 Strahote sve se okreøu na mene, kao u vihoruraznosi on sreøu moju, prolazi moj spas kao oblak.16 I sada se u meni izjeda moja duæa, stigli me daninevolje.17 Noøu me probada u kostima, ne poçivaju mukekoje me grizu.18 Svemoø je pokvarila moju odjeøu i kao ovratnikkoæulje steœe me.19 On me je sruæio u blato, postao sam kao prah ipepeo.20 Viçem k tebi, ali ti me ne sluæaæ; prestanem li,onda snujeæ naume protiv mene.21 U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraæ meteækom æakom.22 U vihoru diœeæ me visoko gore, goniæ me; u olu-jnom vrtlogu uzdrmaæ me.23 Jest, znam: u smrt me hoøeæ goniti, u mjestogdje se skupljaju svi œivi.24 Ali ne pruœa li se pri padu ruka i ne viçe li se upotrebi za pomoø?25 Zaista, plakao sam ako je drugima bilo zlo; srceme je boljelo za siromahom.26 Nadao sam se sreøi, ali je doælo zlo; çekao samsvjetlost, a doæla je tama.

27 Puæi se u meni bez prestanka, snaæli me danimuke.28 Tuœan, bez sunca, vuçem se okolo, dignem sei viçem pred svima.29 Æakalima brat postao sam i drug nojevima.30 Guli se crna koœa od mene, moje kosti plamte ugroznici.31 Citara se moja pretvorila u pjesmu tuœaljku,frula moja u gorko jecanje.

31 Savez sam napravio sa svojim oçima, zaæto bi onda gledao za djevojkom?2 Æto bi mi bio dio od Boga gore, kakva baætina odSvemoønoga u nebu?3 Nije za zlikovca propast, a nesreøa za one kojiçine zlodjela?4 Ne pazi li on na moje putove, ne broji li sve korakemoje?5 Ako sam opøio s laæcima i ako je moja noga œurilaza prevarom,6 neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog øe up-oznati moju neduœnost.7 Ako je korak moj zaæao s puta, ako je moje srcepoælo za mojim oçima, ako je za moje ruke prionulakakva ljaga,8 neka æto ja posijem, drugi pojede, neka se isko-rijeni æto mi iznikne.9 Ako se moje srce dalo zaludjeti od œene, ako samvrebao na vratima svoga susjeda,10 Neka drugomu moja œena melje, neka se kakavdoæljak k njoj pridruœi.11 Jer to bi bio zloçin, zlodjela æto spada na sucada kazni.12 To bi bio poœar æto proœdire do uniætenja i æto bispalio sve imanje moje.13 Ako sam prezreo pravo svojega sluge, svojesluækinje, kad su imali raspravu sa mnom,14 æto da uçinim, kad se diœe Bog? Kad onpotraœuje æto da mu se odgovori?15 Nije li u utrobi majçinoj Stvoritelj moj stvorio injega; nas obojicu on isti sazdao u utrobi majçinoj?16 Ako sam odbio œelju siromasima i dao da venuoçi udovici,17 i ako sam zalogaj svoj sam jeo, a nije sirotauzela od toga dio svoj?18 A ja sam ju kao otac odgajao od mladosti, vodiosam ju od utrobe svoje majke.19 Ako sam vidio ostavljene bez odjeøe i siromahabez pokrivala,20 i nisu mi zahvaljivala njegova bedra, jer ga jeugrijalo runo mojih ovaca?21 Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jerna vratima sam naæao svoju pomoø,22 onda neka mi ispadne rame iz pleøa i moja rukaneka se otkine iz zglobova.23 Jer bi mi straæan bio kazneni sud Boœji; kad bi onustao, ne bih mu odolio.24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, çis-tomu zlatu govorio: moje uzdanje.25 Ako sam se veselio æto mi je posjed velik i æto jeveø toliko stekla moja ruka;26 ako sam gledao na sunce kako sja i na mjeseckako ponosit hodi;27 ako se moje srce dalo potajno zaludjeti, i ja muposlao poljubac.28 I to bi bila zlodjela æto spada na suca da kazni,jer sam zanijekao Boga u visini.29 Ako sam se radovao padu svojega neprijateljai veselio se kad bi ga snaæla nesreøa;30 ali nikada nisam dao svojim ustima da sagrijeæetraœeøi njegov œivot s proklinjanjem;31 Zaista, moji suvremenici priznali su: ‘Tko se nije

290Jobnasitio od njegova jela?’32 Doæljak nije trebao noøiti vani; vrata su mojastajala putniku otvorena.33 Ako sam, kao æto je uçinio Adam, tajio svojegrijehe i skrivao svoja zlodjela u svojim njedrima,34 jer sam se bojao velikoga mnoætva i bojao seprezira rodbine, onda bih zaæutio i ne bih iæao predvrata.35 O, da bi me tko sluæao. Ovdje moj potpis. Sve-moøni neka mi odgovori, da je tuœba mojih pro-tivnika napisana.36 Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame i svezao bije sebi kao çasni vijenac.37 Broj koraka svojih rekao bih mu, kao vladar pris-tupio bih k njemu.38 Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazdenjezine plakale,39 ako sam jeo plod njezin bez plaøanja i raœalos-tio gospodara njezina;40 mjesto pæenice neka mi urodi trnje, mjestojeçma kukolj.” Govori su Jobovi svræeni.

32 Tako su ona tri çovjeka prestali odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u njiho-vim oçima.2 Onda se raspalio gnjev Elihua, sina Barakelov izBuza iz roda Ramova. Raspali se njegov gnjev naJoba, jer se je sebe samog drœao pravednim a neBoga.3 I na tri prijatelja njegova raspali se njegov gnjev,jer viæe nisu naæli odgovora, a Joba su ipak okrivl-javali.4 Elihu je bio çekao sa svojim govorom Jobu, jer suoni po godinama bili stariji od njega.5 A kad je vidio Elihu da ona tri çovjeka nisu viæeznala niæta odgovoriti, onda ga spopadne gnjev.6 Odgovorio je Elihu, sin Barakelov, iz Buza, govo-reøi: “Doduæe, ja sam joæ mlad godinama, a vi stevremeæni, zato sam bio bojaœljiv i çuvao sam se davam ne pokaœem svoje znanje.7 Mislio sam: ‘Mekana govori starost i mnoge god-ine neka objave svoju mudrost.’8 Ali samo duh koji je u çovjeku, samo dah Sve-moønoga urazumljuje ga.9 Veliki ljudi nisu uvijek mudri, ni starci ne znaju ætoje pravo.10 Zato kaœem: posluæajte me i ja øu vam pokazatimoje miæljenje.11 Eto, çekao sam da se vi izgovorite, sluæao sammudrost vaæu dok ste nalazili prave rijeçi.12 Paœljivo sam vas sluæao, ali eto, nitko nije uvjerioJoba, ni jedan od vas nije pobio njegovu rijeç.13 Ne govorite: naæli smo mudrost u njemu; samoBog a ne çovjek moœe ga sruæiti.14 Protiv mene nije upravio rijeçi; ja ga ne bihdoçekao vaæim govorima.15 Oni su pobijeåeni, ne mogu viæe niæta navesti,nestalo im je rijeçi.16 Hoøu li joæ çekati kad eto viæe ne govore, kadstoje i niæta viæe ne odvraøaju?17 Pa øu sad i ja odvratiti za se i ja øu pokazatiznanje svoje.18 Jer sam pun misli; u unutraænjosti mojoj goni meduh.19 Eto, unutraænjost je moja kao mlado vino æto sedrœi zatvoreno, kao mijeh novi hoøe se raspuknuti.20 Tako moram govoriti da mi odlane; moramotvoriti svoje usne da odgovorim.21 Ni za koga se ne zauzimam, ne govorim da seikomu svidim.22 Jer ne umijem laskati, inaçe bi me brzo sma-knuo moj Stvoritelj.

33 Çuj Jobe, posluæaj moj govor i svim mojim rijeçima nagni svoje uho.2 Evo, veø sam otvorio svoja usta, moj jezik nekakrepko govori.3 Moje rijeçi proizlaze iz iskrena srca, moje usnegovore çistu istinu.4 Duh me je Boœji stvorio, dah me je Svemoønogaoœivio.5 Ako mogneæ, opovrgni me, pripravi se da mi sesuprotstaviæ.6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko i ti; i ja samod kala naçinjen.7 Eto, preda mnom te ne treba straæiti tjeskoba;pritisak kakav od mene te neøe pritisnuti.8 A sada ti kaœeæ pred uæima mojim–posve samjasno çuo te rijeçi:9 çist sam, bez mane, neduœan sam i bez krivnjezlodjela u meni.10 On traœi samo izlike protiv mene, vidi u menisvojega neprijatelja.11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi na svemoje staze.12 Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram, jer je Bogviæe negoli çovjek.13 Kako se moœeæ tu prepirati s njim, ne odgovaraon çovjeku na svaku rijeç.14 Na jedan naçin govori Bog i na dva, ali se nepazi na to.15 U snu, u noønoj prikazi, kad tvrdi san padne naljude, kad drijemaju na postelji,16 onda otvara uho ljudima i straæi ih opomenom17 da odvrati çovjeka od njegova djela, da gasaçuva od oholosti.18 Tako çuva duæu njegovu od podzemnoga svi-jeta, njegov œivot od smrti strijelom.19 Na postelji njegovoj opominje ga bolima, bojstalno bjesni u njegovim udima.20 Stanje njegovo ogadi mu kruh, i njegovoj duæijelo najmilije.21 Njegovo tijelo opada, ne vidi ga se viæe;ogoljene su njegove kosti æto se prije nisu vidjele.22 Duæa se njegova pribliœuje grobu, njegov œivotcarstvu mrtvih.23 Onda je stao pred njega glasnik Boœji,posrednik, jedan od tisuøa, da opomene çovjekana njegovu duœnost,24 Onda se Bog smiluje njemu i rekne: izbavi ga;ne treba silaziti u grob, dobio sam veø otkup.25 Onda zasja njegovo tijelo viæe nego u mladosti;onda se on povrati u dane mladenaçke snage.26 Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, daje mu da uveselju gleda njegovo lice; tako on povrati çovjekunjegovu pravednost.27 Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sa-grijeæio i nepravdu çinio, ali mi Bog nije zlom uzvra-tio.28 On je izbavio duæu moju da ne ode u grob; œivotse moj veseli svjetlosti.29 Eto, sve ovo çini Bog dvaput, triput na çovjeku,30 da otrgne duæu njegovu od groba, da mu svijetlisvjetlost œivih.31 Jobe, pazi, sluæaj me, æuti, da ja joæ govorim.32 Ali ako imaæ dokaza, iznesi mi ih, govori–radoøu ti dati pravo.33 Ako li nemaæ, sluæaj ti mene i æuti; nauçit øu temudrosti.”

34 Elihu je nadalje odgovarajuøi rekao:2 “Çujte, mudri, moje rijeçi, vi razumni ljudi,

posluæajte me.3 Jer uho istraœuje rijeçi, kao æto grlo kuæa jelo.4 Æto je pravo, istraœit øemo æto je dobro, izvidjet

291 Jobøemo za se.5 Job je ustvrdio: ‘Pravedan sam, ipak mi je Bogoduzeo moju pravicu.6 Ja sam kao laœljivac protiv svoje pravice, bezkrivnje me pogodila strijela smrtna.’7 Gdje je joæ çovjek kao Job koji pije psovku kaovodu?8 Koji se pridruœio zlikovcima i opøio s bezboœnimi opakim ljudima.9 Ipak tvrdi: ‘Niæta ne koristi çovjeku œivjeti s Bo-gom u prijateljstvu.’10 Zato me posluæajte, ljudi razumni. Daleko je odBoga da çini zlo, od Svemoønoga da çini zlodjela.11 On samo vraøa çovjeku po njegovu djelu i puætada ga snaåe po njegovu œivotu.12 Zaista, Bog ne radi nepravedno, Svemoøni neprevrøe pravde.13 Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljiosvijet?14 Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad biuzeo natrag svoj duh i svoj dah,15 Propalo bi najedanput svako tijelo, çovjek bi seopet vratio u prah.16 Ako si razuman, pripazi na ovo, posluæaj glasrijeçi mojih.17 Moœe li biti vladar onaj, koji mrzi pravdu? Hoøeæli najpravednijega okriviti?18 Koji je rekao vladaru: ‘Nedostojniçe,’ a ve-likaæu: ‘Zlikovçe.’19 On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bo-gate siromasima, jer su svi oni djelo njegovih ruku.20 Umiru za tren i usred noøi, udara bogate: nesta-ne ih, obosi jakoga, a da ni ne makne rukom.21 Njegove oçi poçivaju na putu svakoga; gledasve njegove korake.22 Nema tmine, nema mraka gdje bi se sakrilizlikovci.23 On ne odreåuje rok çovjeku kad da se pokaœeBogu na sud.24 On uniætava jake bez presluæanja, postavljadruge na njihovo mjesto.25 On veø zna njihova djela, zato ih sruæi prekonoøi; tu leœe satrveni.26 Kao zloçince kazni ih na mjestu gdje svi vide,27 jer su odstupili od njega, nisu pazili na njegoveputove,28 pustili su da se do njega popne vika siromaha.A on çuje zapomaganju nevoljnika.29 I kad se on primiri, tko ga smije osuditi? Kadsakrije lice, tko øe ga vidjeti onda? Ali on bdije nadnarodima i nad svakim çovjekom,30 da ne vladaju bezboœnici koji su zamke za na-rod.31 Pa smije li jedan reøi Bogu: ‘Ja moram to pod-nositi, a ne çinim niæta zlo.’32 Æto ne vidim, to mi pokaœi, ako sam çinio zlo-djela, neøu ih opet çiniti.33 Mora li on po tvojem miæljenju plaøati, jer se tineøkaæ? Ti se moraæ odluçiti, ne ja; govori ætoznaæ.34 Ljudi øe mi razumni reøi i svaki mudar çovjekkoji me sluæa:35 ‘Job govori nerazumno, rijeçi su njegove neraz-borite.36 Zato neka se iskuæa Job do kraja zbog svojihbezboœnih prigovora.’37 Jer dodaje na svoju krivnju joæ bunu, psuje usredini naæoj, na sva usta govori protiv Boga.”

35 Elihu je nadalje odgovarajuøi rekao:2 “Drœiæ li to za pravo da sam govoriæ: ‘Pra-

vedan sam pred Bogom?’

3 Da govoriæ æto mi to koristi, ili æto mi to viæe koristiod grijeha?4 Ja øu na to odgovoriti tebi i s tobom prijateljimatvojim.5 Pogledaj nebesa i vidi. Pogledaj oblake kako suvisoko nad tobom.6 Ako grijeæiæ, æto mu s tim çiniæ, ako je joæ tolikoopaçina tvojih æto øeæ mu s tim nauditi?7 Ako si pravedan, æto mu moœeæ s tim dati ætoprima s tim iz tvoje ruke?8 Ali bliœnjemu tvojemu naudi opaçina tvoja; çovje-ku bliœnjemu na dobro doåe tvoja pravednost.9 Jadikuje se nad velikim tlaçenjem i viçe se nanasilje velikih.10 Ali se ne govori: ‘Gdje je Bog, Stvoritelj naæ, kojinam daruje hvalospjeve u noøi,11 koji nas je uçinio mudrijim od œivotinja zemalj-skih, razumnijim od ptica nebeskih.’12 Oni viçu, ali ih on ne sluæa, zbog obijesti zlihljudi.13 Doista, Bog ne usliæa laœi i Svemoøni ne pogle-da na nju.14 A kamoli kad rekneæ da ga nisi vidio: u njemu jesud, samo ga priçekaj.15 A sada, kad njegov gnjev ne kazni i joæ ne pazina grijeh,16 Job otvara usta naprazno i mnogo govori ner-azborito.”

36 Elihu je opet nastavio i rekao: 2 “Priçekaj me joæ malo, onda øu ti pokazati

æto se joæ dade reøi za stvar Boœju.3 Poçet øu izdaleka sa svojom mudroæøu da prib-avim pravednost Stvoritelju svojemu.4 Jer moje rijeçi uistinu nisu prijevara, stojim predtobom kao çovjek s jasnom spoznajom.5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuåuje, silan jesnagom razuma.6 Œivot zlikovcu ne zaætiøuje, potlaçenima pribav-lja njihovo pravo,7 Od pravednika ne odvraøa svojih oçiju; on dajeda sjede uvijek kao kraljevi na prijestolju, da se vi-soko uzdignu.8 Ako li leœe u okovima, svezani uœetima nevolje,9 onda im napominje njihova djela, njihove grijehe,da su se podizali oholo.10 Onda im otvara uho da se pouçe i opominje ihda okane zlodjela.11 Posluæaju li dragovoljno, onda provode svojedane u sreøi, svoje godine u radosti.12 Ako li ne posluæaju, onda ginu od strijele, umiru,a ne znaju kako.13 Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, nemole za pomoø kad ih sveœu.14 U cvijetu mladosti umire njihova duæa, u svjeœinimladosti njihov œivot.15 Nevoljnika izbavlja njegovom nevoljom, otvaramu uho mukom.16 Vabi i tebe iz çeljusti nevolje u prostrani prostorbez stezanja, na stol koji teçe pretilinom.17 Ali si ti pun opakog suda, tako se prebacujupravica i presuda:18 jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku,visina otkupnine neka te ne smete.19 Moœe li te iz tjeskobe izbaviti tvoja vika i savnapor tvoje snage?20 Ne uzdiæi za noøu, jer se mjesto nje diœu pri-jatelji.21 Pripazi, ne okreøi se çiniti zlodjela da zavoliæ toviæe nego nevolju.22 Eto: Bog je uzviæen u svojoj moøi. Gdje je uçiteljkao on?

292Job23 Tko odreåuje njemu njegov put? Tko bi mu smioreøi: nisi çinio pravo.24 Spomeni se da veliçaæ njegova djela, koja ljudislave u pjesmi.25 Diveøi se gleda na njih sav svijet, makar ih ço-vjek gledao samo izdaleka.26 Eto: Bog je veøi nego æto mi shvaøamo; nemoœe se istraœiti broj njegovih godina.27 On gore vuçe kaplje vodene, puæta da iz maglekiæa rominja,28 æto iz oblaka œubori dolje i izlijeva se na ljudskomnoætvo.29 Tko moœe razumjeti prostor oblacima i grml-javinu iz njegova æatora?30 Eto: on prostire oko sebe svoju svjetlost i otkrivamorske dubine.31 Jer on s tim sudi narodima, daje hrane izobilja.32 Oko obje ruke obavija munju i zapovjeda, gdjeøe se upaliti.33 Grmljavina njegova oglasuje ga kad plane nje-gov gnjev zbog zloøe.

37 Moje srce dræøe od toga, glasno kuca na svojem mjestu.2 Sluæaj. Sluæaj kako tutnji njegov grom, kako seori iz njegovih usta.3 Puæta da sijeva pod cijelim nebom njegovamunja do na kraj zemlje.4 Za njom riçe grom, glasno se ori jaki njegov glas,on ga ne smanjuje–çuje se njegov zov.5 Silan je Bog u buri; çini velike stvari, mi to ne sh-vaøamo.6 Onda govori snijegu: ‘Padaj na zemlju.’ Tako ikiæi i njegovim silnim prolomima oblaka.7 Tako prisili ruku svim ljudima na poçinak, da sviljudi upoznaju njegovo djelovanje.8 Onda se zvijer uvlaçi u svoju jamu i polijeœe usvojim æpiljama.9 Onda se prolomi bura iz svojega mjesta i sa sjev-era doåe studen.10 Od daha Boœjega odveœe se led, æiroke rijekeotisnu se u dolinu.11 Ali veø svjetlost protjera oblake i sjajno svjetloprodre oblake.12 I on opet hoda unaokolo, sad ovamo, sadonamo–po odluci svojoj, da sve oni izvræe æto imzapovjeda na zemlji.13 Uçini da doåu, bilo na kaznu za njegovu zemlju,bilo na dobroçinstvo.14 Çuj to, Jobe, stani, promatraj Boœja sjajna djela.15 Znaæ li kako to Bog uredi da u oblacima zasjasvjetlost munje?16 Razumijeæ li kako vise oblaci–çudesna djelaSveznajuøega?17 Zaæto su ti haljine odviæe tople kad sjedi zemljapod juœnim vjetrom?18 Moœeæ li razapeti nebo kao on, tvrdo kaosaliveno zrcalo?19 Daj nauçi nas kako da mu zapovjedamo. Mismo nemoøni pred mrakom.20 Hoøe li se on protjerati na moju zapovijed? Za-povjedi li çovjek kada iæçezne?21 A sada–ne vidi se svjetlost sunçana kad sjanad oblacima, onda samo iskoçi vjetar i izmete ih.22 Zlatna svjetlost zasja od sjevera; slava pripadastrahovitom Bogu,23 Svemoønomu, koga nikada nismo shvatili; velikje u moøi; sudi pravedno po svojoj obilnoj praved-nosti i ne çini nasilja.24 Zato ga se boje ljudi; On ne pokazuje pristran-ost nikomu tko je mudar srcem.”

38 Onda je Gospodin Jobu odgovorio iz vihora i rekao:2 “Tko je to æto zamraçuje nakanu Boœju bezum-nim govorima?3 Ustani, opaæi svoja bedra kao junak: ja øu tepitati, a ti mi odgovori.4 Gdje si ti bio kad sam ja postavio temelj? Govori,ako si razuman.5 Tko joj je odredio mjere, ako znaæ; tko je rastegaouœe preko nje?6 Na çemu su njezini uglavljeni stupovi? Tko joj jestavio kamen ugaoni,7 dok su klicale jutarnje zvijezde, dok su uzvikivalianåeli.8 Tko je zatvorio more vratima kad buçeøi prodrijeiz utrobe majçine?9 Kad sam mu dao oblake za odjeøu, tamne oblakeza pelenice?10 Kad sam mu ustanovio svoje granice i staviomu prijevornice i vrata,11 kad sam rekao: ‘Do ovdje dolaziæ, ne dalje;ovdje se lomi prkos tvojim valovima.’12 Jesi li ikad, otkako œiviæ, zapovjedio jutru, poka-zao zori njezino mjesto?13 I jesi li uhvatio zemlju za skutove da se stresu snje bezboœnici,14 da se naçini kao vosak pod peçatom, da seoboji kao haljina?15 Da bezboœnicima iæçezne njihova svjetlost, iruka, veø podignuta, da se slomi?16 Jesi li prodro ikad do vrela mora, i jesi li hodio pomorskom dnu?17 Jesu li se pred tobom otvorila vrata svijetamrtvih, i jesi li vidio vrata u noø smrti?18 Jesi li pregledao daljine zemlje, kaœi, ako znaæsve to.19 Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje ima svojemjesto tmina,20 da bi oboje poveo u njihovo podruçje i znaostaze k njihovu domu?21 Ti znaæ, jer si se veø onda rodio; velik je brojtvojih dana.22 Jesi li ikada doæao u snjeœne riznice, jesi li vidiospremiæta tuçe,23 koju sam priçuvao za vrijeme nevolje, za danboja i rata?24 Kojim li se putom raspræava svjetlost, i odaklese istoçni vjetar æiri po zemlji?25 Tko je uçinio jaz poplavi i put gromu,26 da pada kiæa na zemlju gdje nema ljudi, na pu-stinju u kojoj ne prebiva nitko,27 da napoji pusta i nerodna mjesta i uçini daizniknu korijeni zelenila?28 Ima li kiæa svojega oca; tko je rodio kaplje rose?29 Iz çije utrobe izlazi led? Tko raåa mraz nebeski?30 Kako se vode ukoçe u kamen i povræina semorska smrzava?31 Veœeæ li veze Vlaæiøima, moœeæ li razrijeæitiokove ætapovima?32 Izvodiæ li na vrijeme Danicu i upravljaæ li Med-vjeda zajedno s njegovim mladima?33 Znaæ li zakone nebesa pa da odreåujeæ kako øevladati zemljom?34 Moœeæ li dignuti svoj glas do oblaka da te pokrijemnoætvo vode?35 Puætaæ li munj, one idu i govore ti: ‘Ovdje smo.’36 Tko je stavio mudrost u oblake, tko je dao raz-boritost oblaku pahuljnjaku?37 Tko mudro izbraja oblake i tko puæta da mirujunebeski mjehovi,38 kad se zemaljski prah skupi na hrpe i grude seslijepe?

293 Job39 Loviæ li lavici lov da utaœiæ laviøima glad,40 kad se u æpiljama æøuøure i vrebaju u svojemzaklonu?41 Tko pripremi gavranu njegovu hranu kadnjegovi mladi viçu k Bogu i oblijetaju bez hrane?

39 Znaæ li vrijeme kad se divokoze legu? Vidiæ li kad se koæute legu?2 Brojiæ li mjesece dokle nose, znaæ li vrijeme kadase legu?3 Savijaju se i mlade legu; lako se oslobaåaju svo-jih bolova.4 Kozliøi su njihovi jaki i rastu vani, odu i viæe se nevraøaju.5 Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko jerazrijeæio remene tomu divljaku,6 komu sam dao pustinju za kuøu i slanu pustoæ zastan.7 On se smije vrevi gradskoj, ne sluæa vike goniça;8 gorama prolazi i pase, nanjuæi svaku zelen.9 Hoøe li ti dragovoljno sluœiti divlji bik i noøiti zatvojim jaslama?10 Moœeæ li divljega bika uœem prisiliti u plug, da zatobom reœe brazde?11 Moœeæ li se osloniti na njega, jer mu je snagatako silna i ostavljaæ li na njemu svoj posao?12 Misliæ li da øe ti on svesti ljetinu i na tvoje gumnosloœiti.13 Noj pokreøe œivo krila, kao da su krila i perjerode,14 a on povjerio svoja jaja zemlji, pusti ih da se grijuna pijesku;15 nije mu briga hoøe li ih noga pogaziti ili ih divljazvijer razbiti.16 Tvrdo postupa s mladima svojim kao da nisunjegovi; ne brine se je li mu je trud uzaludan.17 Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu daonimalo razboritosti.18 Ali kad se visoko podigao, smije se konju i kon-janiku.19 Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vratgrivom?20 Hoøeæ li ga prestraæiti kao skakavca; njegovokrasno hrzanje u strah nagoni?21 Kopa zemlju, veseo je zbog snage, nasrøe naoruœje;22 ruga se strahu, ne straæi se i ne uzmiçe ispredmaça.23 Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i su-lica.24 On ljutito topøe i kopa zemlju, i ne zadrœa ga kadzatrubi bojna truba.25 Svaki put kad zatrubi, on zarœe: Ih-hi-ih.Izdaleka veø nanjuæi boj, gromki glas çelovoåa,bojnu viku.26 Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, raæiri krilasvoja na jug?27 Je li se po tvojoj uputi visoko diœe orao da navisini savije svoje gnijezdo?28 Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj nastrmoj vrleti.29 Odatle vreba na plijen, daleko mu vide oçi.30 Ptiøi njegovi srçu krv; gdje leœe leæine, ondje suoni.”

40 Nadalje je Gospodin odgovorio Jobu i re- kao:2 “Hoøe li se kudilac joæ prepirati sa Svemoønim?Tko tuœi Boga, neka odgovori na to.3 Onda je odgovorio Job Gospodinu i rekao:4 “Ah, ja sam odviæe malen: æto da odgovorim?Stavljam ruku na usta.

5 Jedanput sam govorio–neøu opet; i dvaput–neøu viæe.”6 Onda je odgovorio Gospodin Jobu iz vihora:7 “Ustani, opaæi svoja bedra kao junak; ja øu tepitati, a ti mi govori nauk.8 Hoøeæ li zanijekati moje pravedno upravljanje,mene okriviti samo da bi ti imao pravo?9 Imaæ li miæicu kao Bog, moœeæ li uçiniti da grmikao on?10 Okiti se ipak veliçanstvom i krasotom, odjeni seipak u dostojanstvo i sjaj.11 Pusti da zaæume valovi tvojega gnjeva, pogle-daj svu oholost i uçini je malenom.12 Pogledaj svu oholost i sruæi je na tlo, satri bez-boœnika na njegovu mjestu.13 Zatrpaj ih skupa u zemlju; zakljuçaj im lice uskrivenu mjestu.14 Onda øu te i ja hvaliti, jer te spasava vlastitadesnica.15 Prispodobi sobom behemota (vodenog konja)æto sam ga stvorio. Hrani se biljem kao govedo.16 U njegovim bedrima, gledaj, kava snaga, kakvasila u miæicama njegova tijela.17 Kao cedar nateœe svoj rep, œile njegovih bedaragusto su isprepletene.18 Kosti su mu kao mjedene cijevi, zglobovi kaoœeljezne motke.19 On remek-djelo Boœjega stvaranja; njegovStvoritelj dao mu maç.20 Premda mu gore nude hranu i ondje se igrajupoljske œivotinje.21 On leœi mirno u moçvarnoj æikari skriven u trscii glibu.22 Moçvarno grmlje pokriva ga sjenom, vrbovaæikara stoji na vodi unaokolo.23 Ako i nabuja rijeka, on se ne uznemiruje, ostajebez brige, makar mu rijeka teçe u grlo.24 Tko ga moœe protjerati na njegove oçi, nozdrvezamkom probosti?”

41 Hvataæ li udicom krokodila, podveœeæ li mu jezik vrpcom?2 Provuçeæ li mu trsku kroz nozdrve? Provrtaæ limu çeljusti kukom?3 Hoøe li ti se mnogo moliti, hoøe li ti lijepe rijeçizboriti?4 Zakljuçuje li ugovor s tobom da ga uzmeæ usluœbu dovijeka?5 Moœeæ li se s njim kao s pticom igrati, privezati gaza svoje djevojke?6 Hoøe li se za njega cjenkati ribari; dijele li gameåu sobom trgovci?7 Moœeæ li mu koœu isprobosti æiljkom i glavu os-tima?8 Stavi samo na njega ruku: ali se spremi naborbu–neøeæ to opet uçiniti.9 Jest, izgubljena je svaka nada, kad ga samo po-gleda çovjek, pada.10 Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da muodoli?11 Tko mi stane na put, a ja da ga pustim çitava?Pod cijelim nebom ni jedan.12 Ne smijem æutjeti o njegovim udima, o njegovojsnazi, o njegovu sjajnom sastavu.13 Tko mu je ikad skinuo oklop? Tko je prodro ikadu njegove dvostruke œvale?14 Tko mu je otvorio dvokrilna vrata çeljusti? Uœasje oko njegovih zuba.15 Sjajni su œljebovi njegovih ætitova–uskim sas-tavom zatvoreni.16 Usko je jedan uz drugoga–meåu njih ne pro-dire vjetriø.

294Job17 Jedan çvrsto prianja uz drugi–ne rastavljajuse.18 Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; njegovesu oçi kao zorine trepavice.19 Iz njegovih ralja zublje plamsaju, iskaçu ogn-jene iskre.20 Dim suklja iz njegovih nozdrva kao iz vrela kotlai zapaljene trske,21 Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu su-klja iz ralja.22 U njegovoj æiji stoji snaga, pred njim igra uœas.23 Udovi mesa njegova spojeni su çvrsto, kaosaliveni, ne razmiçu se.24 Kao kamen, tako je tvrdo njegovo srce, takotvrdo kao donji œrvanj.25 Kad se digne, zadræøu i junaci, ne znaju æto daçine od straha.26 Zgrabi li koga, ne koristi maç, ni koplje, ni stri-jela.27 Œeljezo je njemu slama, a mjed drvo puno crvo-toçine.28 Strijela ga ne moœe natjerati u bijeg, kamenje upraøki njemu je kao pljeva.29 Kao slamka njemu je toljaga, on se smijezviœdanju koplja.30 Njegovo donje tijelo su oætri crepovi; ore glibkao drljaçom.31 Çini da se dubina puæi kao lonac; uçini da semore zapjeni kao pomast u kotlu.32 Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu–rekao bi da more ima srebrne kose.33 Niæta mu na zemlji nije jednako–stvorenje bezstraha.34 Na najjaçe gleda prezirno, i on je kralj najpono-snijima.”

42 Onda je Job odgovorio Gospodinu i rekao:2 “Znam da sve moœeæ, da se ne moœe

smesti æto naumiæ.3 Ti pitaæ: ‘Tko je to æto zamraçuje nakanu Boœjunerazumnim govorima?’ Tako sam govorio bez ra-

zumijevanja; bilo je odviæe çudesno, a da bih shva-tio.4 Sluæaj, dozvoli mi govoriti, ja øu te pitati a ti meniodgovori.5 Uæima bio sam çuo o tebi; a sada te je vidjelomoje oko.6 Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu.”7 I kad je bio Gospodin tako izgovorio Jobu, rekaoje Gospodin Elifazu iz Temana: “Moj se gnjevraspalio na tebe i na oba prijatelja tvoja, jer nistepravo govorili o meni kao moj sluga Job.8 Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova,idite k mojem sluzi Jobu i prinesite œrtvu za sebe. Amoj sluga Job neka se pomoli za vas, jer samozbog njega neøu uçiniti s vama po vaæoj ludosti, jerniste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.”9 Onda su otiæli Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuahai Sofar iz Naama i uçine kako im je zapovjedio Go-spodin. I Gospodin je pogledao na Joba.10 I Gospodin je preokrenuo Jobovu sudbinu, jerse bio pomolio za svoje prijatelje. Doista dvostrukoviæe dao je Gospodin Jobu nego æto je imao prije.11 Onda su doæli k njemu sva njegova braøa i svenjegove sestre i svi njegovi prijaænji znanci.Odrœali su u njegovoj kuøi s njim gozbu, iskazalimu svoju suøut i utjeæili ga za svu nesreøu koju ju jebio Gospodin pustio na njega. I dali su mu svaki pokomad srebra i po zlatni prsten.12 A Gospodin je blagoslivljao Joba poslije joæ viæenegoli prije. On je posjedovao je çetrnaest tisuøaovaca, æest tisuøa deva, tisuøu jarmova volova itisuøu magarica.13 Imao je sedam sinova i tri køeri.14 Jednoj je dao ime Jemima, drugoj Kezija i treøojKeren-Hapuk.15 U cijeloj zemlji nije bilo œena koje bi bile takolijepe kao køeri Jobove. Otac im njihov dao jed-naku baætinu s njihovom braøom.16 Poslije toga Job je œivio joæ stotinu i çetrdesetgodina i vidio djecu i unuçad, sve do çetiri koljena.17 Tako je Job umro star i pun œivota.

Psalmi

1 Blagoslovljen je çovjek, koji ne stoji u vijeøu bez- boœnika i ne ide putom grjeænika i ne sjedi udruætvu opakih.2 Nego je njegova radost u zakonu Gospodinovu io njegovu zakonu razmiælja dan i noø.3 On je kao drvo usaåeno na vodenim potocima,koje svoj rod donosi u pravo vrijeme i komu liæøe nevene; æto on radi, sve uspijeva.4 Nisu takvi bezboœnici, nego su kao pljeva kojuraznosi vjetar.5 Zato se ne mogu bezboœnici odrœati na sudu, nigrjeænici na skupætini pravednika.6 Jer Gospodin zna za put pravenika, a put bez-boœnika vodi u propast.

2 Zaæto se gnjeve narodi i ljudi snuju isprazne stvari?2 Skupljaju se vladari zemaljski, glavari meåusobom vijeøaju protiv Gospodina i njegova poma-zanika:3 “Hajde da rastrgamo sveze njihove i da zbacimosa sebe jaram njihov.”4 Onaj koji stoluje na nebesima smije se, Gospo-

din im se podsmijeva.5 A onda im govori u srdœbi svojoj i gnjevom ih svo-jim zbunjuje:6 “Ja sam pomazao svojega kralja na Sionu, svojojsvetoj gori.”7 “Objavit øu zapovijed Gospodinovu; on mi jerekao: ‘Ti si moj Sin, ja sam te danas rodio.8 Samo zaœeli od mene i dat øu ti narode za baætinui krajeve zemlje u tvoj posjed.9 Udarit øeæ ih œeljeznom palicom, razbit øeæ ih kaoposudu lonçarsku.’�”10 Sad vi, kraljevi, opametite se, nauçite se vi,suci, na zemlji.11 Poklonite se Gospodinu sa strahom, çastite gas trepetom.12 Poætujte Sina da se ne razgnjevi i vaæ vas put neunesreøi, jer øe se njegova srdœba brzo raspaliti.Blagoslovljeni su svi koji se u njega uzdaju.

3 Ah, Gospodine, kako je mnogo mojih neprija- telja. Mnogi su koji se diœu protiv mene.2 Mnogi su koji govore o meni: “Nema mu viæe spa-senja kod Boga.” Selah.

295 Psalmi3 Ali ti si, Gospodine, moj ætit i onaj koji mi glavupodiœe.4 Kad povikao sam iza glasa Gospodinu, on meusliæao na svojoj svetoj gori. Selah.5 Legnuo sam i zaspao i probudio se opet, jer mezaætitio Gospodin.6 Zato se ne straæim bezbrojna naroda, koji meopkoljava.7 Digni se, Gospodine, pomozi mi, moj Boœe. Ti sirazbio çeljust svim mojim neprijateljima, polomizube bezboœnicima.8 Spasenje stoji u moøi Gospodina; na tvoj narodneka doåe blagoslov tvoj. Selah.

4 Kad zovnem, usliæa me, o Boœe moje praved- nosti. Ti si mi uvijek pomogao u tjeskobi, smilujmi se, usliæaj moju molitvu.2 Vi ljudi, zaæto sramotite çast moju, ljubite pri-jevaru i mislite na laœ? Selah.3 Uvidite da çudesno pomaœe Gospodin svojemumiljeniku. Gospodin usliæa moj vapaj k njemu.4 Dræøite i prestanite grijeæna djelovanja. Razmiæl-jajte na svojoj postelji i mirujte. Selah.5 Prinosite prave œrtve zaklanice. Pouzdajte sesamo u Gospodina.6 Mnogi se tuœe: “Tko nam nosi mir?” Obasjaj nas,Gospodine, svjetlom svojega lica.7 Viæe radosti stavio si mi u srce, nego kad u dobaœetve rodi œito i vino u izobilju.8 Bez brige legnem i zaspim odmah, jer ti, Gospo-dine, sam mi dajeæ te stojim u sigurnosti.

5 Çuj moje rijeçi, Gospodine, pomisli na moj vapaj. 2 Usliæaj glas molitve moje, moj Kralju i mojBoœe, jer se molim tebi,3 Gospodine, veø ujutro çuj moj vapaj; u rano jutrostojim pred tobom i çekam.4 Ti nisi Bog koji uœiva u zlodjelima; u tebi nemamjesta za zlo.5 Opaki ne mogu stajati pred tvojim oçima, ti mrziæna sve koji çine bezakonje.6 Uniætavaæ one koji govore laœ, krvopije i himbe-nici mrski su Gospodinu,7 A ja po tvojoj velikoj milosti ulazim u dom tvoj;bacam se niçice u strahopoætovanju pred tobom,okrenut prema svetomu domu tvojemu.8 Gospodine, budi mi voåa na svojoj svetoj stazi;usprkos mojim neprijateljima poravnaj predamnom svoj put.9 Jer njihova usta ne govore istine, srce je njihovopuno zloøe, grlo im je grob otvoren, jezik im je punlukavstva.10 Osudi ih, o Boœe. Ne dopusti da uspiju njihovinaumi; za mnoge njihove grijehe odbaci ih, jer onise tebi suprotstavljaju.11 A koji se uzdaju u tebe, radovat øe se svi, uvijekøe ti klicati, jer ih zaætiøujeæ, koji tebe ljube, nadvi-kivat øe tebi.12 Jer ti, Gospodine, blagoslivljaæ pravednika, kaoætitom zaklanjaæ ga svojom miloæøu.

6 Gospodine, nemoj me pokarati u svojoj srdœbi, niti me kazniti u svojem gnjevu.2 Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao,ozdravi me, Gospodine, jer dræøu moje kosti.3 Duæa je moja vrlo uzdrhtala, a ti, Gospodine,dokle øeæ se joæ srditi?4 Vrati se, Gospodine, spasi moj œivot. Pomozi miu svojoj dobroti.5 Jer mrtvi ne spominju viæe tebe; tko øe te slaviti ucarstvu smrti?6 Iznemogao sam od uzdisanja, svu noø zalijevam

svoju postelju, svojim suzama natapam svoju pos-telju.7 Moje je oko usahnulo od tuge, od muke posveoslabilo.8 Idite od mene svi koji çinite zlo, jer je Gospodinçuo glas mojega plaça.9 Gospodin je çuo moj vapaj; Gospodin øe primitimoju molitvu.10 Neka se postide i smetu svi moji neprijatelji,puni sramote neka brzo odu odatle.

7 Gospodine, moj Boœe, k tebi se utjeçem, saçu- vaj me od svih koji me progone i izbavi me,2 da me ne rastrgaju kao lav, da me ne odvuku kadnema spasitelja.3 Gospodine, moj Boœe, ako sam to uçinio: ako suzlodjela u rukama mojim,4 ako sam zlo vratio svojem prijatelju, ipak sampomogao onomu koji me je napao bez razloga.5 Onda neka goni neprijatelj moju duæu i neka jestigne, i neka pogazi na zemlju moj œivot i çastmoju odvuçe u praæinu.6 Ustani, Gospodine, u svojem gnjevu, digni se naœestinu mojih tlaçitelja. Izaåi mi na obranu, jer tihoøeæ pravo.7 Skupit øe se narod oko tebe, uzaåi ponovno naprijestolje iznad njih.8 Gospodin je sudac narodima; sudi mi, Gospodi-ne, po pravednosti svojoj, neka mi bude po neduœ-nosti mojoj.9 Neka se dokrajçi zloøa bezboœnika, a pravednikapotpomozi, jer ispitujeæ srca i bubrege, pravedniBoœe.10 Moj ætit stoji kod Boga koji pomaœe one koji suprava srca.11 Bog je pravedan sudac, Bog koji uvijek prijetizlima.12 Zaista, on veø brusi i oætri svoj maç, nateœe inaperuje lßk,13 Zapinje smrtnu strijelu, çini strijele usijanima.14 Gle, zloøom poçinje on, obilazi s nesreøom iraåa samo prijevaru.15 Jamu kopa i iskopa, i sam pada u jamu kojunapravi.16 Nepravda se njegova vraøa na vlastitu njegovuglavu, na vlastito tjeme silazi zloçin njegov.17 A ja zahvaljujem Gospodinu za njegovu prave-dnu presudu; i pjevat øu Imenu Gospodina Svevi-ænjega.

8 Gospodine, gospodaru naæ, kako je divno tvoje Ime po cijeloj zemlji. Veliçanstvom nebesanatkriljujeæ.2 Ti, çiju slavu nebesa slave rjeçitije negoli ustaçovjeçje djece: podigao si sebi utvrdu protiv svojihneprijatelja, da zamukne protivnik i mrzitelj.3 Kad pogledam tvoja nebesa, djelo tvojih prstiju,mjesec i zvijezde æto si ih ti namjestio.4 Æto je çovjek da ga se sjeøaæ, zemlje sin da gapogledaæ?5 Pa ipak, namjestio si ga samo malo ispod Boga,okrunio si ga slavom i çaæøu.6 Postavio si ga vladarom nad djelom svojih ruku,sve si mu podloœio pod noge:7 sve ovce i goveda i poljske œivotinje,8 nebeske ptice i morske ribe, æto god samo idemorskim stazama.9 Gospodine, gospodaru naæ, kako je divno tvojeIme po cijeloj zemlji.

9 Iz svega srca zahvaljivat øu ti, Gospodine. Obja- vljivat øu sva tvoja çudesa.

296Psalmi2 Radovat øu se i veseliti u tebi, pjevat øu tvojemImenu, o Sveviænji.3 Jer su se moji neprijatelji vratili natrag, pali su i potebi se upropastili.4 Ti si vodio moju stvar, pravo moje, sjedio si naprijestolju kao sudac pravedan.5 Narodima si zaprijetio, bezboœnike uniætio, im-ena si im zauvijek i vjeçno iskorijenio.6 Neprijatelj je uniæten, raspræen zauvijek; gradovisu razoreni, pogibe spomen njihov.7 Gospodin øe vjeçno stolovati kao sudac; za sudje namjestio prijestolje svoje.8 On øe pravedno suditi svijetu; kako je pravo,izreøi øe osudu narodima.9 Tako øe Gospodin biti utoçiæte potlaçenima,utoçiæte u vremena nevolje.10 Neka se uzdaju u tebe, oni koji znaju tvoje Ime,jer ti, Gospodine, ne ostavljaæ one koji tebe traœe.11 Pjevajte hvalu Gospodinu koji stoluje na Sionu,navjeæøujte narodima njegova djela.12 Kao osvetnik krvnoga djela zauzeo se on zasiromahe, nije çuo jauka njihova.13 Budi mi milostiv, Gospodine: pogledaj kakotrpim, izbavi me od mojih neprijatelja, od vratasmrti.14 Onda øu navjeæøivati sva tvoja djela, veseliti setvojoj pomoøi na vratima Siona.15 Popadali su narodi u jame koje su sami iskopali;u zamku æto je sami namjestili uhvati se noga nji-hova.16 Gospodin se objavio, odrœao sud; u djelo svojihruku zapleo se bezboœnik.17 U carstvo mrtvih neka idu bezboœnici, svi narodikoji zaboravljaju Boga.18 Jer neøe zauvijek biti zaboravljen siromah,nada nevoljnicima neøe se vjeçno varati.19 Digni se, Gospodine, neka ti çovjek ne prkosi;neka narodi potpadnu sudu pred tobom.20 Gospodine, utjeraj strah u njih, neka osjetenarodi da su samo ljudi.

10 Gospodine æto se drœiæ daleko, krijeæ se u vremenima nevolje?2 Bezboœnik u oholosti svojoj progoni siromaha:neka se uhvate u prijevari koju su sami izmislili.3 Bezboœnik se diçi svojim obijesnim œeljama, slavivaralicu, prezire Gospodina.4 Drsko misli bezboœnik: “On ne vidi, nema Boga”;tako je stalno njegovo miæljenje.5 Njegovi putovi uvijek mu donose sreøu, tvojepresude ostaju njemu daleko, podsmijeva se svimsvojim protivnicima.6 Misli u srcu: “Ja se neøu pomaknuti; nikad neøubiti u nesreøi.”7 Usta su mu puna psovke, puna varke i nasilja,pod jezikom su njegovim muka i zlodjela.8 Leœi u potaji i vreba, zadavi neduœnoga potajno;njegove oçi vrebaju siromaha.9 Leœi u potaji i vreba kao lav u guætari; vreba dauhvati siromaha, hvata siromaha i vuçe ga umreœu.10 Pritajen çuçi na zemlji, od nasilja mu siromasipadaju.11 Misli u srcu: “Bog ne pazi na to, zastro je svojelice, ne vidi to nikada.”12 Ustani, o Gospodine. O Boœe, digni ruku, nezaboravi siromaha.13 Zaæto smije bezboœnik huliti na Boga i misliti usrcu: “Ti to ne vidiæ?”14 Ali ti to vidiæ; ti znaæ za muku i nevolju i uzimaæih u zaætitu; tebi se povjerava siromah; ti si po-moønik siroti.

15 Satri miæicu bezboœniku. Kazni do uniætenjagrijeh zloçinca.16 Gospodin je kralj uvijek i vjeçno; nestalo je ne-znaboœaca iz njegove zemlje.17 Ti ispunjaæ œelje siromaha, Gospodine, krijepiænjihovo srce, priklanjaæ milostivo svoje uho.18 Ti pribavljaæ sirotama i patnicima njihovo pravo;neka viæe ne prkosi çovjek sa zemlje.

11 U Gospodina se uzdajem. Kako mi moœete reøi: “Leti u goru kao ptica.”2 Jer evo, veø nateœu bezboœnici lßk, zapinju stri-jelu za tetivu, da iz potaje ubijaju neduœne.3 Ako se glavni stupovi polome, æto moœe ondapoboœnik?4 Joæ stoji Gospodin u svetom stanu svojem, Go-spodin–prijestolje je njegovo u nebu. Njegove oçigledaju, pogledi njegovi ispituju djecu çovjeçju.5 Gospodin ispituje poboœnike i bezboœnike; nje-gova duæa mrzi onoga koji çini nasilje.6 On puæta na bezboœnike kiæu œiva ugljevlja isumpora; sudbina je njihova ognjeni vjetar.7 Jer je Gospodin pravedan, pravdu ljubi On; samopravednici gledaju njegovo lice.

12 Gospodine, pomozi, jer nema viæe poboœni- ka, nestalo je vjernih meåu ljudima.2 Govore laœi jedan drugomu, govore laskavimusnama i dvoliçnim srcem.3 Ah, da bi ipak Gospodin uniætio laskave usne ihvalne jezike,4 koji govore: “Mi çinimo to svojim jezikom, imamoipak svoja usta; tko øe gospodariti nad nama?”5 “Zbog nevolje potlaçenih, zbog jadanja siroma-ha, ustat øu sad da zaætitim onoga koji zove za to.“Govori Gospodin.”6 Rijeçi su Gospodinove rijeçi pune çistoøe,oçiæøeno su srebro u talionici na zemlji, sedamputa pretopljeno.7 Ti øeæ nas saçuvati, Gospodine, zauvijek nasobraniti od roda ovoga.8 Ponose se unaokolo bezboœnici; prostota seuveliçava kod ljudi.

13 Dokle øeæ me, Gospodine, sasvim zaborav ljati? Dokle øeæ zastirati svoje lice predamnom?2 Dokle øu joæ nositi brige u srcu, uvijek jad u svojojduæi? Dokle øe se joæ neprijatelj moj podizati nadamnom?3 Pogledaj, usliæaj me, Gospodine, moj Boœe.Prosvijetli moje oçi da ne padnem u smrtni san.4 Da se ne hvali neprijatelj moj: “Pokorio sam ga.”Neka ne kliçu protivnici ako pokleknem.5 A ja se uzdajem u tvoje milosråe; klicat øe mojesrce kad mi pomogneæ.6 Pjevat øu Gospodinu koji mi je uçinio dobro.

14 Luåaci misle u sebi: “Nema Boga.” Pokvare- na su njihova djela i gadna; nema ga tko çinidobro.2 Gospodin gleda s neba na djecu çovjeçju da viditko je razuman tko se povodi za Bogom.3 Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; nema ga kojije çinio dobro, nema ni jednoga.4 Zar se ne bi morali pokajati svi koji su çinili zlo,koji su jeli moj narod kao kruh, koji nisu çastili Go-spodina?5 Jedanput øe oni zadrhtati od tjeskobe, jer Go-spodin stoji na strani poboœnika.6 Naume potlaçenika hoøete razbiti, ali znajte:Gospodin je utoçiæte njegovo.

297 Psalmi7 O, da bi doælo sa Siona spasenje Izraelu. KadGospodin okrene sudbinu svojega naroda, ondaneka kliçe Jakov, onda neka se veseli Izrael.

15 Gospodine, tko smije gost biti u tvojem æato- ru? Tko smije boraviti na svetoj gori tvojoj?2 Tko hodi u çistoøi, tko çini pravdu, tko poætenomisli u svojem srcu;3 tko ne kleveøe jezikom svojim, tko ne çini zla svo-jem bliœnjemu, tko ne nanosi sramote drugima;4 u çijim oçima niæta ne vrijedi zlikovac, ali koji ætujeone koji se Boga boje, tko se zaklinje na ætetu svojui niæta ne nateœe;5 tko ne posuåuje svojih novaca na dobit, tko se neda podmititi protiv neduœnih; tko ovako radi, neøese nikada pomaknuti.

16 Çuvaj me, o Boœe, jer u tebe traœim utoçiæte. 2 Govorim Gospodinu: “Ti si moj gospodar,nema dobra osim tebe.”3 Kaœem o svetima u zemlji: “To su plemeniti,njima ide sva ljubav moja.”4 Muke øe se umnoœiti onima koji trçe za drugimbogom, ja im neøu nikada darivati œrtve ljevanice,niti øu uzimati u svoja njihova usta imena.5 Gospodine, ti si meni dio moje baætine i çaæa; ti simi odredio sudbinu moju.6 Na milu zemlju pao je dio sudbine moje; zaista,lijepa je moja baætina.7 Blagoslivljam Boga koji me prijateljski svjetovao;na to me opominje i noøu moje srce.8 Stavljam uvijek sebi pred oçi Gospodina, jer mion stoji zdesna, neøu se nikada pomaknuti.9 Tomu se raduje moje srce i veseli se moj duh, ibol øe moja poçivati u sigurnosti.10 Jer ti ne predajeæ duæe moje podzemnom svi-jetu, ne daæ da Svetac tvoj vidi truleœa.11 Stazu k œivotu ti mi objavljujeæ: u tebe je puninaradosti, u desnici tvojoj milina vjeçna.

17 Gospodine, çuj stvar pravednu, pripazi na moj vapaj, posluæaj moju molitvu koja ne ideiz laœljivih usta.2 Od tebe neka se izreçe sud moj: tvoje oçi gledajuæto je pravo.3 Ispitaæ li moje srce, pretraœiæ li ga noøu, staviæ lime na kuænju, neøeæ naiøi ni na æto opako.4 Moja usta nikad nisu sagrijeæila, u toj ljudskojœurbi saçuvao sam rijeç tvojih usta.5 Pravu stazu nije ostavio moj hod; na tvojim puto-vima ne spotaknu se moj korak.6 Tebe prizivljem, jer me ti usliæaæ, o Boœe, prignimi svoje uho, çuj moju rijeç.7 Uçini çudo puno dobrote svojom desnicom, tiSpasitelju onih koji se utjeçu k tebi od buntovnikaprotiv prava tvojih.8 Kao zjenicu oka çuvaj me. Sakrij me u sjenu krilasvojih,9 od bezboœnika koji me tvrdo pritiæçu, od mojihneprijatelja koji me poœudno opkoljavaju.10 Oni su zatvorili svoje srce beæøutno, govoredrsko hvalisavim ustima.11 Korak za korakom prisluækuju nas; oætro vre-baju oçi njihove da nas sruæe,12 kao lav œeljan plijena, kao laviø koji se zgurio upotaji.13 Digni se, Gospodine, suprotstavi mu se, sruæiga, spasi svojim maçem moj œivot od bezboœnika,14 svojom rukom, Gospodine, od ljudi, od ljudiovoga svijeta, kojima je dio ovaj œivot, tijelo je nji-hovo napunjeno dobrom tvojim; sinovi su njihovisiti, preostatak ostavljaju svojoj djeci.

15 A ja øu u pravednosti gledati tvoje lice; kad seprobudim sit øu ga se nagledati.

18 Ljubim te, Gospodine, jakosti moja. 2 Gospodin je moja hridina, moja tvråava imoj Spasitelj; moj Bog, moja snaga, u koju seuzdajem; moj ætit, rog mojega spasenja, mojautvrda.”3 Zazvat øu Gospodina koji zasluœuje hvalu; takoøu biti osloboåen od svojih neprijatelja.4 Bili su na mene pobjesnili valovi smrti, rijeke zladrœale me u tjeskobi,5 okovi pakla pritisli me, pale na mene zamke smrti.6 U nevolji svojoj povikao sam Gospodinu, zava-pio sam svojem Bogu; on je razabrao iz svojegaæatora moj glas, do njegovih uæiju doæao je mojvapaj.7 Onda se uznemirila zemlja i zadrhtala, temelji segora uzdrmali i pomakli; tako je On bio pun gnjeva.8 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovihbuktio oganj æto proœdire, ugljevlje œivo plamsalood njega.9 Veø je savio nebesa i siæao: noge su mu poçivalena tamnu oblaku.10 Na kerubinima je sjedio i vozio se, dohujao nakrilima vjetrova.11 Mrak je razvukao oko sebe, kao voda teœak,mraçan oblak postao mu æator.12 Od sijevanja oko njega kroz oblake njegoveudara tuça i œivo ugljevlje.13 Gospodin je pustio da gromovi zagrme nanebu, Sveviænji je pustio da zaori njegov glas: tuçai œivo ugljevlje.14 Strijele odapeo i raspræio ih, munje izbacio ipomeo ih.15 Onda su se dubine morske pokazale, otkrili setemelji zemlje pred tvojom prijetnjom, Gospodine,pred dahtanjem tvoje srdœbe.16 S visine stigao i uhvatio me, iz silnih voda izvu-kao me.17 Istrgnuo me od mojih jakih neprijatelja, mojihmrzitelja, koji su bili jaçi od mene.18 Napali su me u dan moje nesreøe, ali mi je Go-spodin bio zaætitnik.19 Izveo me na çistinu, oslobodi me, jer me ljubio.20 Tako mi naplatio Gospodin moje pravednodjelo, tako mi nagradi çistoøu mojih ruku.21 Jer sam se drœao putova Gospodinovih, nikadnisam uçinio krivo svojem Bogu.22 Pred oçima sam imao sve njegove pravne pro-pise, nikad nisam odbacio njegova zakona.23 Bez prijekora sam hodio pred njim, çuvao samse od grijeha.24 Zato mi naplatio Gospodin moje pravednodjelo, çistoøu mojih ruku æto mu je bila poznata.25 Dobar si dobromu, vjeran si vjernomu.26 S çistim postupaæ çisto, samo se zloçestomprotiviæ.27 Pomaœeæ narodu nevoljnomu, spustaæ pogledoholomu.28 Ti paliæ moju svjetiljku, Gospodine, moj Boœe,prosvijetli moju tminu.29 Jer snagom tvojom razbijam çete nepri-jateljske, preko zidina skaçem s svojim Bogom.30 Bog–savræen je njegov put, istinita je rijeç Go-spodinova. On je ætit svima koji se u njega uzdaju.31 Jer tko je joæ Bog, osim Gospodina, tko je joæhridina, ako ne naæ Bog?.32 Bog, koji me opasao snagom, uçinio mi put neo-pasnim.33 Dao mi brze noge kao u koæute, postavi me namoje mjesto, visoko.

298Psalmi34 Ruku je moju upravljao u boju, moje su miæicezapele lßk od mjedi.35 Pomoø svoju dao si mi kao ætit, desnica je tvojapostala potpora moja, velikim me je uçinila dobrotatvoja.36 Mojim koracima dao si raæiren prostor, nikad mikoljena nisu klecala.37 Tjerao sam svoje neprijatelje i stizao ih, nisamse vraøao dok nisu legli uniæteni.38 Potukao sam ih: nikad nisu ustali, pali su mi podnoge.39 Jer ti si me naoruœao snagom za boj: koji sepostave protiv mene, ti ih primora na koljena predmene.40 Moje neprijatelje ti si natjerao preda mnom ubijeg, tako sam ja uniætio svoje mrzitelje.41 Vikali su za pomoø, ali nije bilo pomoønika,vikali su Gospodinu, ali ih on nije çuo.42 Kao prah pred vjetrom smrvio sam ih, zgaziosam ih kao blato na putu.43 Izveo si me çitava iz boja za moj narod, postaviosi me vladarom narodima: narod kojega nisamvidio nikada, postao mi pokoran,44 Na rijeç bio mi je posluæan; ljudi iz tuåe zemljeprinosili su mi poklonstvo.45 Od straha su poblijedili sinovi doæljaka, dræøuøiizaæli su iz svojih gradova.46 Œiv je Gospodin. U sav glas neka je slavljenamoja Hridina. Visoko hvaljen neka je moj Bog, kojimi je pomogao.47 Bog, koji mi je dao osvetu i narode mi podloœi;48 Moj Izbavitelj od mojih neprijatelja ljutih, ti mepodiœe nad protivnike moje, oslobodi me od çovje-ka samovoljna.49 Zato øu te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gos-podine, pjevat øu hvalu tvojem Imenu.50 On daje sreøu i spasenje svojem kralju, milostdijeli svojem pomazaniku, Davidu i njegovom roduu vjeçna vremena.

19 Nebesa pripovijedaju slavu Boœju, djela nje- govih ruku navjeæøuje svod nebeski:2 Dan na dan æapøe on tu vijest, noø na noø donosion taj glas.3 To nisu govori, nisu rijeçi kojima se glas ne raza-bira.4 U sav svijet prodire njihov povik, njihova rijeç dona kraj zemlje. Suncu je stvorio æator na nebu.5 Ono izlazi kao zaruçnik iz svoje loœnice; veseli sekao junak kad dobije utrku.6 Na jednom kraju neba izlazi, i kruœi sve do drugogkraja, niæta se ne moœe sakriti njegovu œaru.7 Zakon je Gospodinov savræen, obraøa duæu;svjedoçanstvo je Gospodinovo pouzdano, çini be-zumnike mudracima.8 Zakon je Gospodinov savræen, veseli srce; zapo-vijedi su Gospodinove çiste, prosvjetljuju oçi.9 Rijeçi su Gospodinove svete, ostaju zauvijek,presude su Gospodinove istinite, pravedne sve-kolike.10 Poœeljnije su od zlata, od çistog zlata; slaåe suod meda æto teçe iz saøa.11 I tvoj se sluga dao prosvijetliti od njih; tko ih drœi,ima veliku plaøu.12 A pogreæke–tko øe ih znati? Oçisti me od tajnihpogreæaka.13 I od strasti saçuvaj svojega slugu, ne daj da vla-daju nada mnom; onda øu biti çist, slobodan odteæke krivnje.14 O, da bi ti se rijeçi mojih usta svidjele, mislimojega srca, Gospodine, moje utoçiæte i moj Spa-sitelju.

20 Neka te usliæa Gospodin u dan nevolje. Neka te zaætiti Ime Boga Jakovljeva.2 Neka ti poæalje pomoø iz svetiæta. Sa Siona nekate ohrabri.3 Neka se spomene svih prinosa tvojih; œrtvu tvojuneka primi milostivo.4 Neka ti ispuni œelju tvojega srca. Neka ti dadesreøu u svakoj namisli.5 Onda øemo klicati na tvojemu spasenju, u Imesvojega Boga razvit øemo zastave; neka ti ispuniGospodin sve tvoje œelje.6 Znam veø sada da Gospodin daje pobjedu svo-jem pomazaniku. Usliæaj ga iz svetoga neba svoje-ga obilatom moøi svoje desnice.7 Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje, a mislavimo Ime Gospodina, svojega Boga.8 Oni posrøu i padaju, a mi stojimo çvrsto i drœimose uspravno.9 Gospodine, udijeli pobjedu. Ti kralju, koji nasusliæa u dan kada zazovemo.

21 Gospodine, s tvoje se zaætite veseli kralj, kako kliçe glasno zbog pomoøi tvoje.2 Ti si mu ispunio œelju njegova srca; nisi mu odbiomolitve njegovih usta.3 Iziæao si mu u susret obilnim blagoslovom, staviosi mu na glavu krunu od çistoga zlata.4 Molio te je za œivot; dao si mu puninu godina unajkasnijem vremenu.5 Velika je njegova slava, jer si mu pomogao; ure-sio si ga slavom i sjajem,6 Jer si ga napunio blagoslovom zauvijek; çiniæ garadosnim svojim licem.7 Jer se kralj uzda u Gospodina; po milosti Svevi-ænjega neøe se poljuljati.8 Ruka øe tvoja dostiøi sve tvoje neprijatelje; tvojadesnica øe naøi one koji te mrze.9 Kao u uœarenoj peøi ti ih izgaraæ çim se pojaviæ;Gospodin ih uniæti u jarosti svojoj, i oganj øe ih pro-œdrijeti.10 Njihov rod uniætavaæ na zemlji, njihovo potom-stvo kod djece çovjeçje.11 I ako namisle zlo protiv tebe i zasnuju spletke,oni ne izvedu niæta.12 Jer ih prisiliæ da se okrenu u bijeg; svojim lßkomciljaæ na njihovo lice.13 Budi podignut, o Gospodine, u sili svojoj. Miøemo pjevati i slaviti snagu tvoju.

22 Moj Boœe, moj Boœe. Zaæto si me ostavio? Daleko su od mojega spasenja rijeçi mojihvapaja.2 Moj Boœe, vapijem danju–a ti ne odgovaraæ; inoøu, ne nalazim mira.3 A ipak si ti svet, koji prebiva u hvalospjevima Izra-elovim.4 U tebe su se uzdali naæi oçevi, uzdali se, i ti si ihizbavljao.5 Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali se utebe i nisu se posramili.6 A ja sam crv, ne viæe çovjek, ruglo ljudima i prezirnarodu.7 Tko me samo pogleda, smije mi se, æiri usta,maæe glavom, govoreøi:8 “Pouzdao se u Gospodina, neka ga on spasi, onneka mu pomogne, kad ga on miluje.”9 A ti si onaj koji si me izveo iz utrobe majçine isakrio me na grudi moje majke.10 Od djetinjstva tebi sam se predao, od utrobemajçine ti si moj Bog.11 Ne udaljuj se od mene, jer je nevolja blizu, jernema nikoga, tko bi mi pomogao.

299 Psalmi12 Junaci mnogi okruœuju me, bikovi baæanski op-koljuju me.13 Razvaljuju na mene svoja usta, kao lav koji raz-dire i riçe.14 Kao voda razlio sam se, rasute su sve mojekosti, srce mi je postalo kao vosak i topi se u gru-dima.15 Sasuæi se kao crijep moja snaga, jezik mi pri-onuo za nepce, u prah smrti stavljaæ me.16 Hajka pasa opkoljuje me; grupa zlikovacaokruœuje me–proboli su mi ruke i noge.17 Sve svoje kosti mogu izbrojiti, naslaåuju segledajuøi u mene.18 Dijele meåu sobom moje haljine i za mojuodjeøu bacaju œdrijeb.19 Ali ti, Gospodine, ne udaljuj se. Ti jakosti moja,doåi mi u pomoø.20 Izbavi od maça moju duæu, od pasje æape mojejedino dobro.21 Istrgni me od lavljih ralja i od bivoljih rogova. Tisi me usliæao.22 Govorit øu tvoje Ime svojoj braøi i usred skupæ-tine hvalit øu te.23 “Koji ætujete Gospodina, pjevajte mu hvalu. Vi izroda Jakovljeva, çastite ga svi. Vi iz roda Izraelo-va, bojte ga se svi.”24 Jer on nije prezreo i nije odbio nevolju pat-nikovu, ne sakriva svojega lica pred njim, çuje gakad k njemu poviçe.25 Tebe hvalim u velikoj skupætini. Svoj øu Zavjetizvræiti pred njegovim ætovateljima.26 Siromasi øe jesti i nasititi se; hvalit øe Gospodi-na koji ga traœe; njihovo srce œivjet øe zauvijek.27 Toga se spominjuøi, obratit øe se Gospodinusvi krajevi zemaljski; klanjajuøi se, bacit øe se predtobom sva plemena naroda.28 Jer je Gospodinu kraljevstvo, on je vladar naro-dima.29 Pred njim øe samo pasti oni, svi øe se vladarizemaljski, svi koji silaze u prah, poklonit øe se prednjim, pa i oni koji se ne mogu odrœati na œivotu.30 Njemu, koji predao svoj œivot, sluœit øe potom-stvo.31 O Gospodinu pripovijedat øe se buduøemunaraætaju, njegova dobrota govorit øe se naroduæto øe kasnije œivjeti: On je to izvræio.

23 Gospodin je pastir moj; neøe mi niæta nedo- stajati.2 On me pusti leœati na zelenim paænjacima; Onme vodi uz tihane vode.3 On krijepi moju duæu, On me vodi stazama pra-vednosti zbog svojega Imena.4 Da, pa kad bih i dolinom sjene smrti hodio, zla sene bojim, jer ti si sa mnom; tvoj ætap i tvoja palicameni su utjeha.5 Ti pripremaæ stol preda mnom, na oçigled mojihneprijatelja; uljem mi glavu maœeæ, çaæa se mojaprelijeva.6 Zaista, dobrota i milost pratit øe me kroz sve danemojega œivota; i ja øu prebivati u Gospodinovudomu zauvijek.

24 Gospodinova je zemlja i sve æto ga ispunja, svijet i stanovnici njegovi.2 Jer je On je utemeljio nad morima, tvrdo je uçvrstinad vodama.3 Tko se smije popeti na goru Gospodinovu, tkostajati na njegovom svetom mjestu?4 U koga su neduœne ruke i çisto srce, tko se neoslanja u svojoj duæi na zlo i ne zaklinje se laœno,5 Taj øe primiti blagoslov od Gospodina i pravednu

plaøu od Boga, pomoønika svojega.6 To je naraætaj, onih koji ga traœe, narodu Jakov-ljevu, koji çezne za tvojim licem.7 Uzdignite, vrata, svoje glave. Protegnite se,vrata prastara, da moœe uøi Kralj pun slave.8 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin silan i ju-naçan, Gospodin moøan u boju.9 Uzdignite vrata, svoje glave. Protegnite se, vrataprastara, da moœe uøi Kralj pun slave.10 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin vojska, Onje Kralj pun slave.

25 Tebi, Gospodine, podiœem duæu svoju.2 O moj Boœe, u tebe se uzdajem. Ne daj da

se postidim, da kliçu nada mnom moji neprijatelji.3 Jest, neka se nitko ne osramoti koji se u tebeuzdaje; neka se osramote oni koji te ostave nevjerno.4 Gospodine, pokaœi mi svoje putove i uçi me sta-zama svojim.5 Vodi me svojom istinom i pouçi me, jer si ti Bogmojega spasenja, tebe uvijek çekam.6 Gospodine, spomeni se svojega milosråa, svojedobrote, jer one su oduvijek.7 Grijeha moje mladosti, mojih opaçina ne spom-inji se. Po svojoj milosti spomeni se mene zbogsvoje dobrote, Gospodine.8 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, zato pokazujeput grjeænicima.9 Ponizne vodi pravom stazom, On uçi poniznesvojim putovima.10 Svi su putovi Gospodinovi samo dobrota i vjer-nost onomu koji mu drœi zavjet i zapovijedi.11 Zbog svojega Imena, Gospodine, oprostikrivnju mojih zlodjela, jer je tako velika.12 Gdje samo çovjek hodi u strahu Boœjemu: Onmu pokaœe put koji øe izabrati.13 Njegova duæa u sreøi prebiva; potomstvo øenjegovo posjedovati zemlju.14 Koji ga se boje, to su pouzdanici Gospodinovi;On im je dao svoj zavjet da im donese razboritost.15 Oçi su moje uvijek upravljene Gospodinu, jerOn vadi iz zamke moju nogu.16 Okreni se k meni i budi mi milostiv, jer sam os-amljen i jadan.17 Velike su postale nevolje mojega srca; izbavime iz tjeskoba mojih.18 Vidi jad moj i bol moj, i oprosti sve grijehe moje.19 Pogledaj moje neprijatelje, kako ih je mnogo, ikako me mrze pakosnom mrœnjom.20 Saçuvaj moj œivot. Izbavi me, ne daj da se ikadosramotim, jer se uzdajem u tebe.21 Neduœnost i çestitost neka su mi zaætita, jer seuzdajem u tebe.22 O Boœe, izbavi Izraela od svih njegovih nevolja.

26 Opravdaj me, Gospodine, jer sam hodio u çestitosti; uzdajem se u Gospodina i neøuse spotaknuti.2 Ispitaj me, Gospodine, i iskuæaj me, istraœi mipamet i srce.3 Jer mi je dobrota tvoja stajala pred oçima; hodiosam svojim putom vjerno prema tebi.4 Nikada nisam sjedio s laœljivim ljudima, nikad senisam vratio k onima koji podlo rade.5 Mrska mi je skupætina opakih; nikad nisam sjeosa zlikovcima.6 Perem svoje ruke u neduœnosti, idem oko tvo-jega œrtvenika, Gospodine,7 da zapoçnem pjesmu œrtve zahvalnice, danavjeæøujem sva tvoja çudesa.8 Gospodine, ja ljubim tvoju kuøu koja ætiti, mjestogdje stolujeæ u sjaju.

300Psalmi9 S grjeænicima nemoj pogubiti duæe moje, ni mo-jega œivota s krvnicima,10 kojima je zloçinstvo prionulo za ruke, i kojima jedesnica puna mita.11 Jer ja hodim svojim putom u neduœnosti, izbavime i budi mi milostiv.12 Noga øe moja stajati na pravoj ravnici, uskupætini, Gospodine, blagoslivljat øu tebe.

27 Gospodin je moja svjetlost i moje spasenje: koga da se bojim? Gospodin je zaætitnikmojega œivota: od koga da se bojim?2 Ako mi se pribliœe zlikovci da me uniæte–tlaçiteljii moji neprijatelji: oni øe se spotaknuti i pasti.3 Neka se skupi tabor protiv mene, moje srce nezna za strah; neka plane boj protiv mene, ja osta-jem utjeæen.4 Za jedno samo molim Gospodina, samo toprosim: da prebivam u Gospodinovu domu svedane svojega œivota, da iskusim dobrotu Gospodi-novu, da gledam njegov dom.5 Jer u dan nevolje krije me Bog u svojem potkrov-lju, zaklanja me u skroviætu svojega æatora, diœeme visoko gore na hrid.6 Zato øe se moja glava uzdiøi usprkos mojim ne-prijateljima oko mene; prinosit øu u njegovu æatoruœrtve pune radosti; pjevat øu, da, pjevat øu hval-ospjeve Gospodinu.7 Gospodine, çuj, glasno viçem: smiluj mi se i us-liæaj me.8 Moje srce viçe k tebi; traœim te; Gospodine, tra-œim tvoje lice..9 Ne skrivaj svojega lica od mene; ne odbacuj ugnjevu svojega slugu, jer ti si pomoønik moj: neodbijaj me, ne ostavljaj me, o Boœe mojega spase-nja.10 Kad bi me odbacili otac i majka, primio bi meGospodin.11 Pokaœi mi svoj put, Gospodine, vodi me ravnomstazom, usprkos mojim neprijateljima.12 Nemoj me predati bijesu mojih tlaçitelja: jersvjedoci laœni ustaju protiv mene; hoøe im sezloçina.13 Tvrdo vjerujem da øu gledati dobrotu Gospodi-novu u zemlji œivih.14 Çekaj na Gospodina, budi hrabar i on øe tiojaçati srce; çekaj, kaœem, na Gospodina.

28 K tebi vapijem Gospodine, hridino moja, ne budi gluh prema meni, ne budi nijem premameni, inaçe bih morao ja poøi u svijet mrtvih.2 Çuj zazivanje moje kad vapijem k tebi; diœemruke prema svetiætu tvojem.3 Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s onima koji çinezlo, koji govore prijazno s bliœnjim svojim, a u srcunose lukavstvo.4 Podaj im po njihovim djelima, po zlobi njihovapostupanja. Po djelima njihovih ruku podaj im, platiim po zasluzi.5 Jer ne paze na djela Gospodinova, na djelo nje-govih ruku, zato øe ih sruæiti i nikada ih viæe neøepodiøi.6 Neka je blagoslovljen Gospodin, jer on je çuo mojglasni vapaj.7 Gospodin je moja zaætita i moj ætit, u njega sepouzdalo moje srce on øe mi i pomoøi; onda øu seod srca razveseliti i zahvaljivati mu pjesmom svo-jom.8 Branik je Gospodin svojem narodu; pomoønik izaætitnik svojem pomazaniku.9 Pomozi svojem narodu, blagoslovi svoju baæti-nu, pasi ju i nosi zauvijek.

29 Prinesite Gospodinu, sinovi Boœji, prinesite Gospodinu çast i moø.2 Prinesite Gospodinu sjaj imena njegova, poklo-nite se Gospodinu u svetoj krasoti.3 Glas Gospodina nad valovima, Bog veliçanstvagrmi, nad æirokim morem Gospodin.4 Glas Gospodina je silan, glas Gospodina je sla-van.5 Glas Gospodina lomi cedre, lomi Gospodinlebanonske cedre.6 On çini da skakuøu: kao tele Lebanon, kao mladbivol Sirion.7 Glas Gospodina sipa ognjeni plamen.8 Glas Gospodina potresa pustinju, Gospodinpotresa Pustinju Kadeæ.9 Glas Gospodina çini da se koæute rastaju sbremenom, ogoljuje æume. U njegovom dvoru sveviçe: “Kako sjajno.”10 Gospodin stoluje nad potopom: Gospodinstoluje kao Kralj uvijeke.11 Gospodin daje moø svojem narodu. Gospodinblagoslivlja mirom svoj narod.

30 Slavit øu te, Gospodine, jer si me podigao; nisi dao mojim neprijateljima da kliçu nadamnom.2 Gospodine, moj Boœe, k tebi sam povikao, ondasi me ozdravio;3 Gospodine, iz carstva mrtvih izveo si moju duæu,opet si me œivotu darovao izmeåu onih koji su siæliu carstvo mrtvih.4 Pjevajte hvalu Gospodinu, njegovi poboœni,pjevajte zahvalu svetomu imenu njegovu.5 Jer samo za tren oka traje njegova srdœba, a nje-gova milost do œivota; veçerom dolazi plaç, ajutrom veø vlada radost.6 Pomislio sam u mirnoj sreøi svojoj: “Nikada seneøu poljuljati.”7 Ti si me bio, Gospodine, pun milosti utvrdio usreøi. Onda si sakrio svoje lice: i veø sam se jasmeo.8 Onda povikao sam k tebi, Gospodine, onda samzavapio k svojem Bogu:9 “Æto koristi krv moja kad siåem u podzemni svi-jet? Slavi li te prah, ili navjeæøuje li on tvoju vjer-nost?10 Gospodine, çuj i smiluj se meni, Gospodine,budi mi pomoønik.”11 Onda si okrenuo plaç u moju radost, skinuokostrijet s mene i opasao me veseljem.12 Neka ti pjeva moja duæa i nikada viæe neumukne. Gospodine, moj Boœe, vjeçno øu ti za-hvaljivati.

31 U tebe, Gospodine, traœim utoçiæte, ne daj da se osramotim ikada; u svojoj dobroti izbavime.2 Prigni milostivo k meni svoje uho, oslobodi mebrzo. Budi mi zaætitna hridina, utvrda da mespasiæ.3 Jer si mi hridina i utvrda; zbog svojega Imenavodit øeæ me i upravljati,4 Oslobodit øeæ me iz zamke koju su mi tajno po-stavili, jer si ti obrana moja.5 U tvoju ruku predajem svoj duh, ti øeæ me otkupiti,Gospodine, Boœe, ti vjerni.6 Mrzim one koji poætuju niætave idole, a darujemuzdanje svoje Gospodinu.7 Klicat øu i veselit øu se tvojoj milosti, jer si vidiomoju nevolju i pripazio na tjeskobu moje duæe.8 Nisi me predao u ruku neprijatelju, mojoj nozi daosi æirok prostor.

301 Psalmi9 Smiluj mi se, Gospodine, jer sam u tjeskobi;moje oko iznemoglo je od jada, moja duæa, mojetijelo.10 Jer iæçezava moj œivot u boli, moje godine uuzdisanju, iscrpla se moja snaga od mojih zlodjela,i moje su kosti usahnule.11 Postao sam ruglo svim svojim neprijateljima,svojem susjedstvu uœas, svojim znancimastraæilo; tko me vidi na putu, bjeœi od mene.12 Zaboravljen sam, bez spomena kao mrtvac,postao sam kao razbijena posuda.13 Sluæam grdnju mnogih: strah od svuda: vijeøajuzajedno protiv mene, nastoje da mi uzmu œivot.14 Ali se ja uzdajem u tebe, Gospodine, kaœem: “Tisi moj Bog.”15 U tvojim je rukama sudbina moja: izbavi me izruke neprijatelja i mojih tlaçitelja.16 Daj da tvojemu sluzi svijetli tvoje lice; pomozi miu svojoj dobroti.17 Gospodine, ne daj da budem posramljen, jertebe prizivljem. Neka zlikovci posramljeni, na æut-nju osuåeni, odu u podzemni svijet.18 Neka zanijeme usta laœljiva, koja govore beza-konje protiv pravednika, oholo i drsko.19 Kako je velika dobrota tvoja koja çuvaæ za onekoji te se boje, koju iskazujeæ onima koji se krijukod tebe od ljudi.20 Krijeæ ih ætitom svojega lica od buna ljudskih,sklanjaæ ih pod svoj krov od svaåe jezika.21 Neka je blagoslovljen Gospodin, on øe me ætititiçudesno u svojoj dobroti kao u utvråenom gradu.22 Kad pun tjeskobe mislim: odbaçen sam od tvo-jega lica, ti çujeæ ipak moj vapaj glasan, kad teprizivljem glasno.23 Ljubite Gospodina svi njegovi poboœni. Gospo-din çuva vjerne, a po zasluzi vraøa oholima.24 Budite hrabri i on øe ojaçati vaæe srce; vi svi, kojise uzdate u Gospodina.

32 Blagoslovljen je onaj komu je oproætena opaçina, komu je grijeh sakriven.2 Blagoslovljen je çovjek komu Gospodin neuraçunava zlodjela i u çijoj duæi nema prijevare.3 Kad sam æutio, klonule su moje kosti, jecao samcijeli dan.4 Jer dan i noø leœala je teæko na meni tvoja ruka:kao za ljetnih œega otvrdnuo je sok mojega œivota.5 Ja sam priznao tebi svoj grijeh i svoja zlodjelanisam zatajio; i rekao sam: “Priznat øu Gospodinusvoju nepravdu.” I ti si oprostio krivnju mojega gri-jeha.6 Zato neka se moli tebi svaki poboœni u vrijemekad øe joæ naøi milost. Nadoåe li onda potop velikihvoda neøe ga stiøi.7 Ti si zaklon moj, çuvaæ me od tjeskobe; okruœitøeæ me radoæøu spasenja.8 Pouçit øu te, pokazat øu ti put kojim øeæ iøi, svjeto-vat øu te, upravit øu na tebe svoje oko.9 Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga bez razuma:njihov prkos moraæ slomiti voåicama i uzdom, in-açe ne ide za tobom.10 Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se uzda uGospodina, toga on okruœi ljubavlju.11 Radujte se u Gospodinu i kliçite, pravednici.Kliçite svi koji ste çestita srca.

33 Radujte se Gospodinu, pravednici. Çestiti- ma dolikuje hvaliti ga.2 Pjevajte hvalu Gospodinu uz citaru, svirajte muna harfu od deset œica.3 Pjevajte mu pjesmu novu, sloœno udarajte pod-vikujuøi.

4 Jer je rijeç Gospodinova pouzdana, i u svemusvojem djelovanju on je vjeran.5 On ljubi pravdu i pravo, dobrote je Gospodinovepuna zemlja.6 Rijeçju Gospodinovom nebesa su stvorena, svavojska njihova dahom njegovih usta.7 Na hrpu skupi on vode mora, kao u spremiætestavi bezdane.8 Mora se bojati Gospodina sva zemlja, strepitimoraju pred njim svi stanovnici zemlje:9 Jer je on rekao, i postalo je, on zapovjedio, i poka-zalo se.10 Gospodin razbija naum neznaboæcima, un-iætava namisli narodima.11 Odluka Gospodinova ostaje zauvijek, kroz svevaæe naraætaje misli njegova srca.12 Blagoslovljen je narod komu je Bog Gospodin.Narodu koji je izabrao sebi za svojinu.13 S neba gleda Gospodin dolje, vidi svu djecuçovjeçju.14 S mjesta na kojem stoluje gleda na sve stanov-nike zemlje,15 On, koji je naçinio svima njihovo srce, pazi nasva njihova djela.16 Ne pobjeåuje kralj jakoæøu vojske, ne spasavase junak veliçinom snage.17 Ne dovodi konj do pobjede, uza svu svoju jakostne donosi on spasenja.18 Gle, oko Gospodinovo poçiva na onima koji gase boje, na onima koji se uzdaju u njegovu milost,19 da duæe njihove izbavi od smrti, da ih odrœi naœivotu u vrijeme gladi.20 Duæa naæa çeka Gospodina: on nam je pomo-ønik i zaætitnik.21 Jer se srce naæe veseli u njemu, mi se uzda-jemo u sveto njegovo Ime.22 Neka vlada, Gospodine, nad nama tvoja milost,kao æto se uzdajemo u tebe.

34 Blagoslivljat øu Gospodina u svako doba, neka mi je uvijek u ustima hvala njegova.2 Neka se diçi Gospodinom moja duæa, neka çujukoji stradaju i neka se raduju.3 Veliçajte Gospodina sa mnom, uzvisujmo njego-vo Ime zajedno.4 Traœio sam Gospodina: on me usliæao, izbaviome od svih mojih tjeskoba.5 Tko pogleda u njega, bit øe vedrijega srca, lice senjegovo ne treba zarumeniti.6 Ovdje je siromah koji povika i Gospodin ga çuo iizbavi ga iz svih nevolja njegovih.7 Anåeo Gospodinov stoji oko onih koji se bojenjega i izbavlja ih.8 Kuæajte i vidite kako je dobar Gospodin. Blago-slovljen je çovjek koji se u njega uzdaje.9 Vi sveti njegovi, bojte se Gospodina, jer koji seboje Gospodina, ne trpe nikada oskudice.10 Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a tko traœi Go-spodina, ima svako dobro.11 Doåite, djeco, posluæajte me, nauçit øu vasstrahu Gospodinovu.12 Tko je taj çovjek koji ljubi œivot, koji œeli sebigodine da okusi sreøu?13 Jezik svoj drœi od zla, svoja usta od prijevarnagovora.14 Kloni se od zla, a çini dobro, traœi mir i idi za njim.15 Na poboœnima poçiva oko Gospodinovo; uhonjegovo çuje njihov vapaj.16 Lice Gospodinovo stoji protiv zlikovaca da isko-rijeni iz svijeta spomen njihov.17 Kad pravednici zavapiju, Gospodin ih çuje i iz-bavlja ih od svih nevolja njihovih.

302Psalmi18 Gospodin je blizu onih koji su skræena srca i slo-mljene duæe spasava.19 Mnogo muka ima pravednik, ali ga iz svih izbav-lja Gospodin.20 Çuva sve njegove udove, ni jedan se od njih neslomi.21 Zlikovca ubije nesreøa; tko mrzi poboœnog,mora to ispaætati.22 Gospodin otkupljuje duæe svojih; tko se u njegauzdaje, neøe biti osuåen.

35 Gospodine, bori se protiv onih koji se bore protiv mene, i udari na one koji udaraju namene.2 Prihvati oruœje i ætit, i digni se da mi pomogneæ.3 Zavitlaj koplje i zaustavi moje progonitelje. Kaœimojoj duæi: “Ja sam tvoje spasenje.”4 Neka se smetu i posrame oni koji mi rade o glavi,neka se odbiju natrag posramljeni koji protiv menemisle zlo.5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom; anåeo Go-spodinov neka ih tjera.6 Neka bude njihov put mraçni i sklizav; anåeoGospodinov neka ih progoni.7 Namjestili mi potajno bez povoda svoju zamku;bez uzroka iskopali su mi jamu.8 Neka ih stigne iznenada propast, zamka koju sumi potajno namjestili, neka njih uhvati; u tu propastneka upadnu.9 Onda øe se moja duæa radovati u Gospodinu,veselit øe se pomoøi njegovoj.10 Svaki øe ud na meni reøi: “Gospodine, tko je kaoti, koji izbavljaæ bijednika od ruke jaçega, patnika iubogoga od razbojnika?”11 Ustaju protiv mene laœni svjedoci; pitaju me zaono æto ne znam.12 Vraøaju mi zlo za dobro; osamljenost je sudbinamojoj duæi.13 A ja?–Kad ih sruæi bolest, bila je kostrijet mojaodjeøa; muçio sam sebe postom i molio sam seduboko prignut.14 Kao da bi mi bio prijatelj, brat, obilazio samokolo; tugujuøi kao za majkom bio sam u œalostipokunjen.15 A kad se ja spotaknem, oni se radosni skupljaju,sabiru se protiv mene, spremni da me biju, a neznam za æto; psuju me bez prestanka.16 Stavljaju me na kuænju, podruguju mi se rug-lom, ækripaju na mene svojim zubima.17 Gospodine, kako øeæ dugo joæ to gledati? Izbavimoju duæu od laœi njihovih, od lavova moje jedinodobro.18 Onda øu ti zahvaljivati na zboru velikom, slavitøu te pred brojnim narodom.19 Ne daj da se raduju nada mnom koji me zlobnonapadaju, koji me bez razloga mrze i namiguju namene.20 Jer ne govore æto sluœi za mir, protiv onih koji sumirni u zemlji, smiæljaju rijeçi pune prijevare.21 Razvaljuju na mene svoja usta i govore: “Ha,ha, vidimo, eto, oçima vlastitim.”22 Ti si vidio, Gospodine, nemoj æutjeti. Gospodi-ne, ne udaljuj se od mene.23 Digni se, probudi se za pravo moje, Gospodinemoj i moj Boœe, na parnicu za mene.24 Sudi mi po svojoj pravdi, Gospodine, moj Boœe,neka se ne vesele nada mnom.25 Neka se meåu sobom ne hvale: “Ha. To je bilaœelja naæa.” Neka ne kaœu: “Proœdrli smo ga.”26 Neka se svi zacrvene i zastide od sramote, kojise raduju mojoj nesreøi. Neka pokrije stid i sramone koji se prsiju nada mnom.

27 A neka se raduju i vesele koji mi œele pravicu,koji uvijek govore: “Velik je Gospodin koji hoøedobro svojem sluzi.”28 Moj øe jezik navjeæøivati cijelog dana tvoju pra-vednost i tvoju slavu.

36 Presuda Boœja nad grijehom za zlikovca du- boko je saçuvana u mojem srcu; kaznenisud Boœji ne drœi on pred svojim oçima,2 Jer je on, kako misli, dobar njemu kad pronaåekrivnju zlodjela i kad udara kaznu.3 Rijeçi su njegovih usta opaçina i prijevara; onostavlja mudro i dobro œivljenje.4 Na svojoj postelji smiælja bezakonje, ide putomopakim, on ne mrzi zlo.5 Gospodine, do nebesa je uzviæena tvoja milost,vjernost je tvoja do oblaka.6 Pravednost je tvoja kao najviæe gore, presude sutvoje kao bezdani najdublji; Gospodine, tipomaœeæ ljudima i œivotinjama.7 Kako je dragocjena dobrota tvoja, o Boœe; usjenu tvojih krila bjeœe djeca çovjeçja.8 Hrane se na izobilju tvoje kuøe, napajaæ ih narijeci svojih sladosti.9 U tebi je izvor œivota; u tvojem svjetlu gledamosvjetlo.10 Uzdrœi svoju milost onomu, koji te poznaje,svoju pravednost onomu koji je çestit.11 Neka me ne pogazi noga ohologa, æaka zliko-vca neka me ne protjera.12 Jedanput øe pasti oni koji çine zlo, sruæit øe se ineøe viæe ustati.

37 Nemoj se œestiti zbog zlikovaca, nemoj za- vidjeti onima koji çine zlo.2 Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu kao zelenobilje.3 Uzdaj se u Gospodina i çini æto je dobro da osta-jeæ u zemlji i uœivaæ njezina dobra.4 Imaj svoju radost u Gospodinu; On øe ti ispunitiæto ti œeli srce.5 Prepusti Gospodinu svoju sudbinu; pouzdaj se unjega, i on øe veø to urediti.6 On øe dati, te zasja kao svjetlost, pravica tvojakao podnevno svjetlo.7 Budi tih pred Gospodinom i çekaj ga, nemoj seljutiti na onoga koji ima sreøu u svojem poslu, naçovjeka koji samo kuje spletke.8 Utiæaj srdœbu i ostavi gnjev i ne ljuti se; to vodisamo k zlu.9 Jer øe se uniætiti zlikovci; samo oni koji se uzdajuu Gospodina, posjeduju zemlju.10 Jer joæ samo malo, pa zlikovca viæe biti neøe;zaista, pogledat øeæ na njegov dom, a njega viæenema.11 A smjerni posjeduju zemlju i raduju se puninimira.12 Zlikovac snuje spletke protiv poboœnika, ækripina njega svojim zubima.13 Ali mu se Gospodin smije, jer vidi, da se veøprimiçe dan njegov.14 Maç poteœu zlikovci i zapinju lßk da sruæe siro-maha i slaboga, da pokolju one koji misle pravo.15 Maç njihov prodire im u vlastito srce, njihovi øese lßkovi polomiti.16 Bolji je malen iznos pravednika, nego velikiposjed zlikovaca.17 Je øe se moø zlikovaca slomiti, a Bog je oslonacpravedniku.18 Poznaje Gospodin dane poboœnika–baætinanjihova traje zauvijek.19 Neøe se postidjeti u zlo doba, u dane gladi bit øe

303 Psalmisiti.20 Jer samo zlikovci propadaju, neprijatelji su Go-spodinov, kao æumska ljepota, kao dim, prolaze.21 Zlikovac mora uzajmljivati, a ne moœe platiti, apravednik je dobar i daje.22 Jer od Boga blagoslovljeni baætine zemlju, a odBoga prokleti propadaju.23 Gospodin utvråuje korak çovjeku i milina mu jenjegov put.24 Ako se i spotakne, ne padne, jer Gospodin pri-hvati njegovu ruku.25 Bio sam mlad, sada sam star, ali nisam nikadavidio poboœnika ostavljena, ni njegove djece daprose kruha.26 Uvijek je milostiv i daje u zajam i na potomcimaje njegovim blagoslov.27 Uklanjaj se od zla i çini æto je dobro, onda preb-ivaæ zauvijek u zemlji.28 Jer Gospodin ljubi pravedno djelovanje i neostavlja svojih poboœnika; zlikovci øe biti uniætenizauvijek; iskorijenit øe se pleme zlikovaca.29 Pravednici posjeduju zemlju i uvijek prebivaju unjoj.30 Usta pravednika govore mudrost, njegov jezikgovori æto je pravo.31 Zakon je Boga njegova njemu u srcu; njegovikoraci se neøe nikada spotaknuti.32 Zlikovac vreba poboœnika i pun je poœude da gaubije.33 Ali ga Gospodin ne predaje njegovoj sili, niti gaosuåuje kad poçne suditi.34 Çekaj Gospodina i drœi se njegova puta: on øe teuzvisiti, te øeæ posjedovati zemlju; vidjet øeæ kakoøe se uniætiti zlikovci.35 Vidio sam zlikovca puna obijesti–raæirio se kaozeleno drvo;36 ali proæao je, evo, nema ga viæe; traœio sam ga,ali ga nisam viæe naæao.37 Tako çuvaj neduœnost i vjeœbaj se u pravdi, jerøe çovjeku mira ostati potomstvo.38 A grjeænici øe svi biti uniæteni, potomstvo zliko-vaca bit øe iskorijenjeno.39 Od Gospodina dolazi spasenje pravednika, Onje njihov branitelj u vremenima tjeskobe.40 Gospodin je pomoønik njihov i izbavlja ih; On ihspasava od zlikovaca, saçuva ih, jer su se sakrilikod njega.

38 Gospodine, nemoj me karati u svojem gnje- vu, niti kazniti u jarosti svojoj.2 Jer tvoje se strijele zabadaju u mene, i ruka jetvoja na meni oteœala.3 Niæta nema zdrava na mojem tijelu od tvojegagnjeva, nema mira u kostima mojim od mojih grije-ha.4 Jer krivnja moja izaæla je na vrh moje glave, kaoteæko breme pritiæçe me.5 Gnjiju i trunu moje rane od mojega bezumlja.6 Zgrçio sam se i posve se pogurio, uvijek idemœalostan.7 Bokovi su moji puni upale i nema zdrava mjestana mojem tijelu.8 Nemoøan sam i posve slomljen, viçem od unu-traænje muke.9 Gospodine, znaæ sve moje œelje, moje uzdisanjenije od tebe skriveno.10 Srce mi jako udara, ostavlja me moja snaga, nioçinjega vida u mene viæe nema.11 Moji mili i prijatelji bjeœe od muke moje, i roåacise moji drœe daleko.12 Koji mi rade o glavi, namjeætaju mi zamke; kojitraœe moju nesreøu, snuju propast, uvijek misle o

prijevari.13 A ja sam kao gluh i ne çujem, kao nijem ne ot-varam svoja usta.14 Ja sam kao jedan koji niæta ne çuje, u çijim us-tima nema protivljenja.15 Jer se uzdajem u tebe, Gospodine; SvemoøniBoœe, ti mi moraæ odgovoriti. • Jer. 14:8

16 Jer se bojim da bi se htjeli radovati nada mnom,uznositi se nada mnom, samo ako se spotaknemoja noga.17 Jer sam veø blizu propasti i uvijek je bol mojapreda mnom.18 Jer svoju krivnju moram priznati; zbog svojegagrijeha pun sam œalosti.19 A koji se bez razloga okreøu na mene, jaki su ibrojni koji me mrze bez povoda.20 Koji mi vraøaju zlo za dobro, udaraju na mene,gdje sam htio samo dobro.21 Ne ostavljaj me, Gospodine, moj Boœe, neudaljuj se od mene.22 Brzo mi pomogni, Gospodine, moje spasenje.

39 Rekao sam: “Çuvat øu svoje putove od grije- ha jezika, zauzdavat øu svoja usta dok je joæblizu zlikovac.”2 I tako postao sam nijem, posve tih, æutio sam bezutjehe, a u meni rovala bol.3 U meni je srce gorjelo; na samu pomisao buknuobi oganj; onda sam govorio svojim jezikom:4 Daj mi, Gospodine, znati moj kraj i mjeru mojihdana, da mogu upoznati kako sam vrlo prolazan.5 Eto, pedljem si izmjerio moj œivot, moje je vrijemepred tobom kao niæta; çovjek je samo dah, makarkako stoji çvrsto.6 Kao sjena prolazi çovjek, ni za æto je njegovamuka, skuplja, a ipak ne zna komu øe dopasti.7 A sada, Gospodine, æto da çekam? Samo si tiuzdanje moje.8 Od svih mojih grijeha izbavi me; ne daj me zaruglo bezumnima.9 Sad sam tih, ne otvaram svojih usta, jer si ti touçinio.10 Odvrati od mene biç svoj, inaçe moram podleøisili tvoje ruke.11 Ti karaæ çovjeka kaznama za zlodjela; ti pustiæda proåe njegov œivot kao moljçev; ah, samo je dahsvaki çovjek.12 Çuj, Gospodine, moju molitvu, çuj moj vapaj, nezatvaraj se mojim suzama, jer sam ja doæljak kodtebe, kao svi moji oçevi, putnik.13 Prestani me karati da odahnem, prije negoodem i viæe me ne bude.

40 Œeljno sam oçekivao Gospodina; on se mi- lostiv prignuo k meni i çuo moju glasnumolitvu.2 Iz jame propasti izvuçe me, iz blatne kaljuœepostavi na hridinu moje noge, utvrdi stope moje.3 Stavi mi u usta pjesmu novu, hvalospjev naæemBogu; mnogi to moraju sa strahopoætovanjemiskusiti i uzdati se u Gospodina.4 Blagoslovljen je çovjek koji samo u Gospodinastavlja uzdanje svoje, koji se ne drœi s oholima i snevjernim laæcima. •5 Gospodine, moj Boœe, ti si uçinio mnogo; tvojimçudesima i namislima s nama se niæta ne moœeprispodobiti; htio bih ih javljati i pripovijedati, ali imnema broja.6 Œrtava zaklanica i prinosa nisi htio, ali si mi daootvorene uæi; œrtava paljenica i œrtava za grijeh netraœiæ.7 Zato sam rekao: “Evo, ovdje sam; u knjizi je meni

304Psalmito oznaçeno.8 Volju tvoju çiniti, moj Boœe, meni je slast; tvojzakon nosim u srcu.9 Dao sam radosnu vijest o pravednom upravl-janju tvojem pred zborom velikim, svoja ustanisam zatvorio, ti znaæ, Gospodine.10 I nisam zakopao u srcu tvoje sudaçko upravl-janje, slavio sam tvoju vjernost i pomoø, nisamæutio o tvojoj dobroti i milosti pred velikim zborom.11 Zato i ti, Gospodine, ne uskraøuj meni svojegamilosråa. Tvoja dobrota i vjernost neka me ætitiuvijek.12 Jer me opkoljuju nebrojene muke: stigla memoja zlodjela, ne mogu ih pregledati; ima ih viæenego kose na mojoj glavi; sva me srçanost ostavi.13 Voljan budi, Gospodine, izbaviti me, doåi mibrzo u pomoø, Gospodine.14 Neka se posrame i postide svi koji mi rade oglavi da je uzmu, posramljeni neka odstupe natragkoji mi œele nesreøu.15 Neka se zgroze od svoje sramote koji mi se ru-gaju: “Ha, ha.”16 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji œele tebe.Neka govore uvijek: “Velik je Gospodin.” koji traœetvoje spasenje.17 Ja sam bijedan i siromah, Gospodin brinut øe seza mene. Ti si moj pomoønik i Spasitelj, moj Boœe,nemoj kasniti.

41 Blagoslovljen je onaj koji misli na slaboga; njega izbavlja Gospodin u dan zla.2 Gospodin ga çuva, ostavlja ga na œivotu, sretnimøe se slaviti u zemlji; ti ga ne predajeæ poœudi nje-govih neprijatelja.3 Na bolesniçkoj postelji krijepi ga Gospodin; kadje bolestan mijenjaæ mu svu njegovu postelju.4 Ja se molim: Gospodine, budi mi milostiv,ozdravi me, jer sam ti sagrijeæio.5 Moji neprijatelji œele mi zlo: “Kad øe umrijeti, nje-govo ime iæçeznuti?”6 Doåe li tko da me posjeti, onda govori laœno, drœiu srcu zlobu zatvorenu, ali çim iziåe van, govoriloæe.7 Svi mrzitelji moji æapøu meåu sobom protivmene; protiv mene zlo snuju æto me boli.8 Govore: “Straæno se zlo sruæilo na njega. Kakoon leœi, neøe ustati viæe.”9 Pa i moj prijatelj, u koga sam se uzdao, koji je jeomoj kruh, podigao na mene petu.10 Ali ti, Gospodine, budi mi milostiv i podigni meda im vratim.11 Po tom poznajem da si mi sklon kad neprijateljmoj ne klikøe nada mnom.12 A mene u mojoj besprijekornosti drœiæ da predtvojim licem stojim zauvijek.13 Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,od vijeka do vijeka. Amen i Amen.

42 Kao æto koæuta çezne za izvor vodom, tako çezne moja duæa za tobom, O Boœe.2 Moja duæa œeåa za Bogom, za œivim Bogom. Kadøu doøi prikazati se pred Bogom?3 Moje suze su mi postale jelo danju i noøu, kad mese svaki dan pita: “Gdje je tvoj Bog?”4 Onda pomiæljam–a srce se moje prolijeva–kako sam nekada hodio ondje u povorci hodoças-niçkoj, pred njima iæao k Boœjemu domu uz klicanjei hvalospjeve sveçanoga mnoætva.5 Zaæto si œalosna, moja duæo, æto uzdiæeæ u meni?Çekaj Boga, jer ga joæ slavim, mojega Spasitelja iBoga.6 Œalosna je u meni moja duæa kad se spomenem

tebe iz zemlje jordanske i svetiæta iz niskogapogorja.7 Bezdan doziva bezdan æumom tvojih slapova,svi tvoji valovi i tvoje vode prelaze preko mene.8 Danju æalje Gospodin svoju milost, noøu jenjemu moja pjesma, molitva k Bogu mojega œiv-ota.9 Tuœim se Bogu, hridini svojoj: “Zaæto si me zabo-ravio? Zaæto idem œalostan dok me neprijateljmuçi?”10 Kroz mozak i kosti ide mi poruga mojih tlaçitelja,dok me pitaju svaki dan: “Gdje je tvoj Bog?”11 Zaæto si œalosna, moja duæo, i æto uzdiæeæ umeni? Uzdaj se u Boga, jer ga joæ slavim, mojegaspasitelja i Boga.

43 Dosudi mi pravo, o Boœe, i raspravi moju parnicu sa zlobnim ljudima; od laœljivaca izlikovaca izbavi me.2 Jer si ti Bog koji me brani, zaæto si me odbacio?Zaæto idem œalostan dok me neprijatelj muçi.3 Poæalji svjetlo svoje koje ætiti; neka me vodi idovede na tvoju svetu goru, tvojem æatoru.4 Htio bih pristupiti œrtveniku Boœjemu, Bogu ra-dosti i svojega veselja, i tebe slaviti uz citaru, oBoœe, moj Boœe.5 Zaæto si œalosna, moja duæo, æto uzdiæeæ u meni?Uzdaj se u Boga, jer ga joæ slavim, mojega spa-sitelja i Boga.

44 Sluæali smo, o Boœe, svojim uæima, naæi su nam oçevi pripovjedili: u njihove dane uçi-nio si sjajno djelo, u davne dane.2 Svojom si rukom protjerao neznaboæce, a njih siposadio, narode si iskorijenio, a njih si umnoœio.3 Jer nisu zadobili zemlje svojim maçem, niti imnjihova miæica donijela pobjedu, nego tvojadesnica, tvoja miæica, svjetlo tvojega lica, jer si imti bio sklon.4 Ti si kralj moj, O Boœe, koji si dao pobjede Ja-kovu.5 Mi s Tobom ruæimo na tlo svoje neprijatelje, s tvo-jom pomoøu pogazimo svoje protivnike.6 Jer neøu da se pouzdam u svoj lßk, niti mi mojmaç pomaœe do pobjede.7 Kad si ti nama dao pobjedu nad neprijateljima iposrami mrzitelje naæe.8 Zato øemo se mi uvijek Bogom hvaliti; ime øemotvoje slaviti zauvijek.9 Ali sad si nas posve odbacio i posramio nas, nisiiæao s vojskama naæim u boj.10 Pustio si nas da izmaknemo pred neprijatelji-ma, neprijatelji naæi odnijeli su sebi plijen.11 Dao si nas kao ovce na klanje, rasijao nas meåuneznaboæce.12 Prodao si svoj narod u bescjenje i nisi se oboga-tio njihovim utrækom.13 Postavio si nas za porugu susjedima naæim, danam se rugaju i smiju oni, koji su okolo nas.14 Naçinio si od nas priçu meåu narodima; gleda-juøi nas, ljudi maæu glavom.15 Pred oçima stoji mi uvijek ta sramota, stid mi jepokrio lice,16 od vike rugaça koji psuje, od pogleda neprija-telja koji œeåa za osvetom.17 Sve nas je ovo snaælo, a mi ipak nismo tebezaboravili i tvojemu zavjetu se nismo iznevjerili.18 Srce naæe nije izmaklo, niti korak naæ ostavistazu tvoju.19 Ti si nas ipak razbio na mjestu çagalja i pokrionas sjenom smrti.20 Kad bismo zaboravili ime svojega Boga, ili

305 Psalmisvoje ruke podizali tuåem bogu,21 zar ne bi to pronaæao Bog, koji poznaje najta-jnije misli srca?22 Eto, dave nas zbog tebe svaki dan, s nama pos-tupaju kao s ovcama klanicama.23 Ustani. Æto spavaæ, Gospodine? Probudi se.Ne odbacuj nas vjeçno.24 Æto krijeæ svoje lice, i zaboravljaæ naæu nevoljui naæu muku?25 Jer se prignula naæa duæa do praha; naæe tijeloprianja za tlo.26 Digni se. Doåi nam u pomoø, izbavi nas zbogsvoje milosti.

45 Od ljupke rijeçi igra moje srce; pjesmu svoju tebi pjevam, o kralju, moj jezik neka je pis-aljka hitroga pisara.2 Lijep si ti, ljepæi od sinova ljudskih; milina se raz-lila na usnama tvojim, jer te je blagoslovio Bog zau-vijek.3 Pripaæi svoj maç uz bokove, junaçe, svoju sjajnuobranu.4 U dobar ças, sjedi na kola kao branitelj vjernosti,siromaætva, pravice. Tvoja desnica neka pokaœesjajna djela.5 Tvoje su strijele oætre–narodi ti postaju podlo-œni–one se zabadaju usred neprijatelja kraljevih.6 Prijestolje tvoje, o Boœe, stoji zauvijek i vjeçno;œezlo kraljevstva tvojega: œezlo pravice.7 Ljubio si pravicu i mrzio opaçinu: zato te je poma-zao Bog, tvoj Bog, uljem radosti pred tvojombraøom.8 Smirnom, alojem, kasijom miriæu sve tvojehaljine, iz dvorana od bjelokosti razveseljuju tezvuci œica.9 Tvoja poçasna pratnja su kraljeve køeri; s desneti strane stoji kraljica, sjajna u ofirskom zlatu.10 Çuj køeri, pogledaj i prigni svoje uho: zaboravisvoj narod i oçinski dom svoj.11 Kralj œudi ljepotu tvoju, jer je on Gospodin tvoj:njemu se pokloni.12 Narod tirski tebi çestita s najbogatijim darovimau narodu.13 Køi kraljeva koraça unutra u punom sjaju:haljina njezina zlatom izvezena.14 U haljini iskiøenoj vode ju kralju, za njom djevo-jke, drugarice njezine, privode k tebi.15 Vode ih veselo i radosno ulaze u kraljev dvor.16 Mjesto tvojih otaca bit øe ti sinovi, postavljaæ ihvladarima po cijeloj zemlji.17 Uçinit øu da se tvoje ime spominje u svim nara-ætajima, zato øe te narod slaviti u vijeke vjekova.

46 Bog nam je utoçiæte i utvrda, pomoønik spre- man u nevoljama.2 Zato neka nas ne hvata strah i kad bi se zemljapotresla i kad bi se prevalile gore u srce mora,3 da bi buçila i kipjela njegova voda, da bi se treslegore od njegove sile.4 Rijeka–pritoci njezini vesele grad Boœji, svetomjesto, æator Sveviænjega.5 Bog prebiva u njemu, ne moœe se poljuljati, po-moø je njegova Bog kad sviøe zora.6 Narodi se pobunili, zaljuljala se kraljevstva; onpusti da zagrmi glas njegova groma i veø zadrhtazemlja.7 Gospodin vojska s nama je, utoçiæte je nama BogJakovljev.8 Doåite i vidite djela Gospodinova: silne stvariuçini na zemlji.9 Prekida do na kraj zemlje rat, lomi lßkove,prelama koplja, izgara kola vatrom.

10 Prestanite i spoznajte da sam ja Bog. Slavit øeme meåu narodima i uzvisivati na zemlji.11 Gospodin vojska s nama je, utoçiæte je namaBog Jakovljev.

47 Svi narodi, zapljeæøite rukama, kliçite Bogu glasom radosnim.2 Jer je Gospodin, Sveviænji, straæan; kralj veliknad svim svijetom.3 Podloœi nam narode, prisili plemena pod nogenaæe.4 Odredi za nas naæu baætinu, krasotu Jakovljevukoju ljubi.5 Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uz glas truba.6 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte naæem kralju,pjevajte.7 Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte krasnupjesmu.8 Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi na svetomprijestolju svojem.9 Vladari naroda skupili se, kao narod Boga Abra-hamova. Jest, Boœji su vladari zemlje: On jeveoma uzviæen.

48 Velik je Gospodin i svake slave dostojan u gradu naæega Boga, na svojoj svetoj gori.2 Krasno se istiçe radost cijele zemlje: Gora Sion,vrhunac na sjeveru, grad moønoga kralja.3 Bog se u njegovim dvorima objavio kao jakatvråava.4 Jer eto: kraljevi su se skupili, doæli su ovamo za-jedno.5 Çim su vidjeli, zapanjili se i zbunjeni pobjegli.6 Trepet ih ondje obuzeo, bol kao u œena kadraåaju.7 Ti si vjetrom istoçnim razbio laåe taræiæke.8 Kako smo çuli, tako smo sad vidjeli: u gradu stojiGospodin vojska, u gradu naæ Bog, Bog çini davjeçno postoji.9 Sjeøamo se, o Boœe, tvoje dobrote usred tvojegadoma.10 Kao tvoje Ime, o Boœe, tako neka dopire tvojaslava do krajeva zemlje; pravde je puna tvojadesnica.11 Tomu se veseli Gora Sion, kliçu køeri Judinezbog tvojih presuda.12 Proåite oko Siona, obiåite ga, izbrojte kule nje-gove.13 Pogledajte dobro njegove bedeme, promotritenjegove dvorce, onda moœete navjeæøivatibuduøem naraætaju:14 “Jer to je Bog, naæ Bog zauvijek i vjeçno; On øenas voditi do smrti.”

49 Çujte ovo, svi narodi, svi stanovnici zemalj- ski, posluæajte.2 Djeco puka, sinovi knezova, bogati i siromasizajedno.3 Moja usta govore istinu, razboritost je osjeøajmojega srca.4 Prignut øu svoje uho k jednoj priçi, uz citaru øurijeæiti svoju zagonetku.5 Çega da se bojim u dane nesreøe kad me zlobamojih neprijatelja opkoli?6 Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se velikimbogatstvom svojim.7 Ali ne moœe çovjek samoga sebe otkupiti nitiplatiti otkup Bogu za sebe.8 Previsoka je cijena za njegov œivot, ne dotjeçe dovijeka,9 pa da œivi zauvijek i da ne treba nikada pogledatiu grob.

306Psalmi10 On vidi kako i mudri umiru, i bezumnik kao œiv-otinja gine, i kako drugi ostavljaju svoje dobro.11 Grob je zauvijek njihov dom, svim naraætajimanjihov stan, makar su i zemlje nazvali imenom svo-jim.12 Çovjek, sa svim svojim sjajem, nema opstanka,sliçan je stoci koja se smakne.13 To je sudbina onih koji su puni preuzetnosti, toje svræetak onih koji se hvale zadovoljstvom.14 Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: smrt øe ihpasti; pravednici im zapovjedaju ujutro; postojanjenjihovo propada u kraljevstvo mrtvih, daleko odnjihove postojbine ondje gore.15 Ali duæu øe moju Bog otkupiti iz æaka svijetamrtvih, on me prima.16 Zato se ne œalosti kad se tko obogati, kad seumnoœi sjaj njegove kuøe.17 Jer kad umre, ne ponese niæta, bogatstvo nje-govo ne moœe ga slijediti.18 Makar se netko u œivotu sretnim slavio: “Slavitøe te, jer je dobro iælo tebi.”,19 On mora ipak u çetu svojih otaca, nikada viæeneøe gledati bijeloga dana.20 Çovjek koji œivi u sjaju, a nije razuman, sliçan jestoci koja ugiba.

50 Bog nad bogovima, Gospodin, govorio je, dozivao je zemlju od sunçanoga istoka dozapada.2 Sa Siona zablista Bog, kruna ljepote.3 On dolazi, naæ Bog, ne moœe æutjeti, pred njimoganj proœdirao, oko njega æum silan æumio.4 Dozivao nebesa odozgor i zemlju da sudi svojemnarodu:5 “Skupite mi moje sluge, koje su napravile zavjetsa mnom na œrtvi.”6 Nebesa oglase presudu njegovu, da Bog vræisvoju sluœbu sudaçku.7 “Sluæaj, moj narode, ja øu govoriti, tebe øu,Izraele, opomenuti. Ja sam Bog, tvoj Bog.8 Ne karam te za œrtve tvoje, œrtve paljenice tvojegore stalno preda mnom.9 Ne trebam bikova iz tvoje staje, niti jaraca iz tvojihtorova.10 Jer je moja svaka zvijer u æumi i stoka na plani-nama na tisuøe.11 Poznajem svaku pticu na gorama æto se miçe upoljima, moja je svojina.12 Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao, jer moj jesvijet i sve æto ga ispunja.13 Zar øu jesti meso bikova i piti krv jaraca?14 Hvalu prinesi Bogu kao œrtvu zahvalnu; ispuniSveviænjemu svoje zavjete.15 Prizovi me u dan nevolje, onda øu te izbaviti, ati øeæ me slaviti.”16 A bezboœniku je rekao Bog: “Zaæto tumaçiæmoje zakone i nosiæ moj zavjet u ustima?17 A sam mrziæ moj nauk, mojim rijeçima okreøeæleåa.18 Kad si vidio lupeœa, postao si mu prijatelj i spreljubnicima opøio si.19 Usta si svoja pustio da govore zlo, tvoj je jezikpleo prijevare.20 Sjediæ i govoriæ protiv svojega brata, ogovaraæsina svoje majke.21 Ti si to çinio, i zar sam ja morao æutjeti? Mislio sida sam ja kao ti, ali sad te karam i stavljam ti to predoçi.22 Shvatite ovo, vi koji zaboravljate Boga, inaçerastrgat øu vas u komade, i neøe biti nikoga da vasspasi:23 tko prinosi œrtvu hvale, taj ætuje mene; çiji je

œivot besprijekoran, tomu pokazujem spasenjeBoœje.”

51 Smiluj mi se, o Boœe, po milosråu svojem, po velikom milosråu svojem uniæti grijehe moje.2 Posve me operi od mojih zlodjela, od mojegagrijeha oçisti me.3 Jer ja znam zloçin svoj, krivnja moja uvijek mi jepred oçima.4 Tebi, tebi sam samo sagrijeæio; æto je pred To-bom bilo zlo, to sam uçinio, tako da se ti pokazujeæpravedan u presudi svojoj, çist stojiæ u sudu svo-jem.5 Jer gle, roåen sam u grijehu, i u grijehu me jezaçela moja majka.6 Gle, ti traœiæ çistoøu srca; udijeli nutrini mojojmudrost.7 Poækropi me hisopom da se oçistim; operi me i bitøu bjelji od snijega.8 Daj mi da okuæam radost i veselje, da se razves-eli moje tijelo kojega bijeæ.9 Zastri svoje lice od mojih grijeha i uniæti sva mojazlodjela.10 Srce çisto stvorio mi, o Boœe, duh pravi obnoviu meni.11 Ne odbacuj me od svojega lica, svojega sve-toga Duha ne uzimaj od mene.12 Daj da ponovno iskusim radost tvojegaspasenja, daj me okrijepi u duhu dragovoljnom.13 Onda øu pokazati bezboœnicima tvoje putove,da se grjeænici obrate k tebi.14 Izbavi me od krvi, o Boœe, Boœe mojega spase-nja. Onda øe moj jezik glasno slaviti milost tvoju.15 Gospodine, otvori moje usne, i usta øe mojanavjeæøivati hvalu tvoju.16 Œrtava nisi htio, a htio sam ti ih dati; œrtve paljen-ice tebi se ne mile.17 Œrtve æto su Bogu ugodne, skruæen je duh, srceskruæeno i poniœeno, o Boœe, ti to nikada neprezireæ.18 Çini dobro na Sionu u svojoj naklonosti i podignizidove Jeruzalema.19 Onda øe ti ugodno biti sa pravednim œrtvama:œrtvama paljenicama, cijelim œrtvama; onda øe sestavljati junci na œrtvenik tvoj.

52 Silniçe æto se hvaliæ zloøom: “Milost Boœja traje uvijek.”2 Nepravdu izmiælja tvoj jezik, on je kao oætar noœ,ti kovaçu varke.3 Voliæ viæe zlo nego dobro, viæe laœ nego prave-dan govor.4 Voliæ sve rijeçi æto raåaju zlo, ti jeziçe pun varke.5 Zato øe te i Bog uniætiti zauvijek, iæçupat øe te,izbacit øe te iz æatora, iskorijenit øe te iz zemljeœivih.6 Pravednici øe to gledati i zgrozit øe se, i onda øemu se rugati:7 “Gle çovjeka koji nije traœio svoje utoçiæte uBogu. Gradio je na veliçini svojega bogatstva,prkosio je svojom zloøom.”8 A ja sam kao zelena maslina u kuøi Boœjoj; jastavljam uzdanje svoje u milosråe Boœje uvijek izauvijek.9 Slavit øu te vjeçno, jer ti si to uçinio i navjeæøivatøu tvoje dobrostivo Ime, pred licem tvojih svetih.

53 Luåaci misle u sebi: “Nema Boga.” Pokva- rena su njihova djela, poçinili su gadna zlo-

djela; nema ni jednoga koji je çinio dobro.2 Bog gleda s neba na djecu çovjeçju, da vidi tko jerazuman, tko traœi Boga.

307 Psalmi3 Ali su ovi zaæli, svi se pokvarili, nema ga koji jeçinio dobro, nema ni jednoga.4 Zar da ne bi morali çiniti okajanje svi, koji su çinilizlo, koji su jeli moj narod kao kruh, koji nisu çastiliGospodina?5 Jedanput øe oni zadrhtati od tjeskobe, gdjenema razloga za drhtanje, jer øe Bog razasuti kostineprijatelja; ti øeæ ih posramiti, jest, Bog øe ih za-baciti.6 O da bi doælo sa Siona spasenje Izraelu. KadGospodin okrene sudbinu svojega naroda, ondaneka kliçe Jakov, onda neka se veseli Izrael.

54 O Boœe, imenom svojim spasi me i jakoæøu svojom pribavi mi pravo.2 Usliæaj, o Boœe, moju molitvu i çuj rijeçi mojihusta.3 Jer pakosni ustaju protiv mene, okrutni rade mi oglavi; straha Boœjega ne poznaju.4 Ali gle, Bog je pomoønik moj, Gospodin je pot-pora œivotu mojemu.5 On øe naplatiti mojim neprijateljima za njihovozlo, smaknuti ih tvojom istinom.6 Onda øu ti radosno prinositi œrtvu, navjeæøivat øu,Gospodine: “Ime je tvoje dobrostivo.7 On me je izbavio iz svake pogibelji; moje okogleda dolje na moje neprijatelje.”

55 Posluæaj o Boœe, moju molitvu i ne skrivaj se mojem vapaju.2 Pazi na mene i daj mi odgovor. U svojem jadulutam okolo, smeten sam,3 zbog prijetnja neprijatelja i vike bezboœnika, jerdiœu na mene zlo i u gnjevu me progone.4 Srce mi se grçi u grudima, spopadaju me stra-hovi smrti.5 Strah i trepet nasrøu na mene, groza se svaljujena mene.6 Onda œelim: “Da bih imao krila golubinja, odletiobih odatle i mir bih naæao.7 Jest, daleko bih odletio u daljinu, pustinja bi mibila postojbina.8 Utoçiæte bih brzo potraœio sebi od bijesa bure, odvihora.”9 Upropasti ih, Gospodine, smeti im jezik, jer vidimnasilje i svaåu u gradu.10 Oni ga okruœuju danju i noøu kao svoje vlastitezidove, unutra vladaju zlodjela i nevolja,11 Usred njega bezboœna djela, s trga njegova neodlazi tlaçenje i lukavstvo.12 Jest, nije neprijatelj koji me tako grdi�–to bihpodnio, i da udara na mene mrzitelj moj, ja bih sesakrio od njega.13 Ne, ti si çovjek kao ja, moj prijatelj, mojpouzdanik.14 S kojim sam pouzdano opøio, u povorci sveça-noj hodio u Boœji dom.15 Neka ih dostigne smrt, neka œivi siåu upodzemni svijet, jer je kuøa njihova, njihovo srcepuno zloøe.16 A ja prizivam Boga, Gospodin øe me spasiti.17 Uveçer, ujutro i u podne tuœit øu i uzdisati; On øeçuti moj glas;18 duæu øe moju otkupiti za mir iz boja protiv mene,jer ih je mnogo bilo oko mene.19 Bog øe çuti, duboko øe ih saviti, On koji stolujeod vijeka, jer se ne popravljaju, jer ne ætuju Boga sastrahom.20 Svaki stavlja svoju ruku na prijatelja, razbijasavez svoj.21 Glatka je njegova licemjerna rijeç, ali mu jesvaåa u srcu, rijeçi su njegove blaœe od ulja, ali su

maçevi.22 Baci na Gospodina brigu svoju, i On øe teuzdrœati; On neda da se pravednik ikada spot-akne.23 Ali ti, o Boœe, ruæi ih u grobnu jamu; ljudi puni krvii prijevare ne sastavljaju polovice svojih dana. A jase uzdajem u tebe.

56 Smiluj mi se o Boœe, jer za mnom zijevaju ljudi; ratnici me svaki dan pritiæçu.2 Moji neprijatelji rade mi o glavi; jest, mnogo ih jekoji se bore protiv mene, o Sveviænji.3 Ali neka je daleko od mene da ih se bojim, jer utebe se uzdajem.4 U Boga çijom se rijeçi diçim, u Boga se uzdajem,ne bojim se æto mi mogu uçiniti ljudi?5 Svaki dan preokreøu moje rijeçi, sve misli njihoveidu na zlo protiv mene.6 Skupljaju se, zasjede mi postavljaju na petemoje, jer ml rade o glavi.7 Uz takvu zloøu da izmaknu, u gnjevu sruæi nar-ode, o Boœe.8 Izbrojio si dane nevolje moje, suze moje skupi usvoj mijeh, u torbu svoju unutra.9 U dan kad te zovnem moraju se moji neprijateljiokrenuti, pobjeøi; u to sam uvjeren: Bog je zamene.10 U Boga çijom se rijeçi diçim, u Gospodina çijomse rijeçi diçim,11 u Boga se uzdajem, ne bojim se æto mi moguuçiniti ljudi?12 O Boœe, dugujem ti æto sam zavjetovao; œrtvuhvale prinijet øu ti,13 ako izbaviæ od smrti moju duæu, od pada mojenoge, da idem pred Bogom u svjetlosti œivota.

57 Smiluj se meni, o Boœe, smiluj mi se, jer se u tebe uzda moja duæa; u sjenu tvojih krila jaøu se sakriti dok zlo ne mine.2 Vapijem k Bogu Sveviænjemu, k Bogu koji branimoju stvar.3 On neka mi poæalje pomoø s neba, jer mi se pro-gonitelj moj ruga. Bog neka dade svoju milost ivjernost.4 Moja duæa prebiva meåu ljutim lavovima, meåuljudima kojima su zubi koplja i strijele, kojima jejezik maç oætar.5 Iznad nebesa pokaœi svoje veliçanstvo, o Boœe,sjaj tvoj neka napuni sav svijet.6 Namjestili su zamku nogama mojim, ali me je ondrœao daleko, iskopali su preda mnom jamu, ali suoni sami pali u nju.7 Utjeæeno je moje srce, o Boœe, utjeæeno je mojesrce, pjevat øu i svirat øu.8 Probudi se, moja duæo. Probudi se, harfo i citaro,hoøu da probudim bijelu zoru.9 Tebe øu slaviti meåu narodima, o Gospodine,tebi øu svirati meåu neznaboæcima.10 Jer je uzviæena do nebesa tvoja milost, tvojavjernost do oblaka.11 Iznad nebesa pokaœi svoje Veliçanstvo, oBoœe, tvoj sjaj neka napuni cijeli svijet.

58 Vi suci, govorite li joæ uistinu pravo? Izriçete li pravednu presudu ljudima?2 Ah ne, vi radite, a srce vam je puno zloøe, puætateslobodu svojem opakom djelu u zemlji.3 Veø od utrobe majçine zastranjuju bezboœnici,veø od utrobe majçine tumaraju laæci.4 Imaju otrov kao otrov zmijin, kao gluha ljutica ætozatiskuje sebi uho,5 da ne çuje glasa çarobnjaka ni glasa vraçara

308Psalmivjeæta vraçanju.6 O Boœe, polomi im zube u ustima. O Gospodine,razbij çeljusti laviøima.7 Neka proåu kao prolivena voda, neka propadnukao trava æto vene.8 Kao puœ æto se rastoçi u sluzi, kao nedonoæçekoje nikad ne vidi sunca.9 Joæ prije nego vaæi lonci osjete potpaljeno trnje, isirovo i nagorjelo neka raznese vihor srdœbe.10 Razveselit øe se pravednik kad vidi osvetu,oprat øe noge u krvi bezboœnikovoj.11 Onda øe ljudi reøi: “Eto, isplati se biti poboœan.Ima joæ Bog koji sudi na zemlji.”

59 Izbavi me od mojih zlih neprijatelja, o Boœe, zaætiti me od mojih tlaçitelja.2 Otrgni me od zloçinaca, saçuvaj me od krvopija.3 Jer evo, o glavi mi rade, veø drski navaljuju namene, a na meni nema krivnje, nema grijeha, Gos-podine.4 Nema na meni nikakva zlodjela, a oni nasrøu ioruœaju se; ustani, doåi mi u pomoø i gledaj.5 Jest, ti, o Gospodine, Boœe vojska, Boœe Izra-elov, ustani i pohodi sve neznaboæce, ne ætedi lu-kavih klevetnika.6 Uveçer dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gra-dom.7 Gledaj, oni grde svojim ustima, usne su njihovekao maçevi: “Tko moœe to sluæati?”8 Ali ti, o Gospodine, ti øeæ im se nasmijati; ti sepodsmijevaæ svim tim neznaboæcima.9 Tebi øu pjevati, moj braniçu, jer Bog je meniutoçiæte.10 Miloæøu svojom dolazi mi moj Bog u susret; pro-tivnike moje daje mi Bog za nasladu oçiju.11 Ali ih ne davi da to ne zaboravi moj narod, razbijih svojom snagom; sruæi ih na tlo, o Gospodine, tiætite naæ.12 Za grijeh njihovih usta, za rijeçi jezika njihovaneka se uhvate u oholosti svojoj, za kletvu i laœ kojugovore.13 Uniæti ih u svojem gnjevu, iskorijeni ih da ihnema, neka spoznaju da Bog vlada u Jakovu svedo krajeva zemaljskih.14 Uveçer dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gra-dom.15 Tumaraju okolo za hranom i mrmljaju ne nasit-ivæi se.16 A ja øu pjevati jakost tvoju, rano ujutro kliçuøislaviti milost tvoju, jer si mi bio utoçiæte, u dan ne-volje moja obrana.17 Tebi øu pjevati, o moj braniçu, jer mi je Bogutoçiæte, moj milostivi Bog.

60 Ti si nas odbacio, o Boœe, rasuo nas: razgnjevio si se, na bijeg nas prisilio; vrati nas i obnovi.2 Uzdrmao si zemlju, rastrgao ju; stegni njezinepukotine jer se drmaju.3 Sa svojim narodom postupao si veoma tvrdo,napojio si nas opojnim vinom.4 Dignuo si zastavu protiv svojih poboœnika, takoda su pobjegli5 Da se sad izbave prijatelji tvoji, pruœi svoju desni-cu i çuj nas.6 Ovako je rekao Bog u svetosti svojoj: “Kliçuøipobjedonosno razdijelit øu Æekem, izmjerit øudolinu Sukot.7 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obranamoje glave, Juda vladarski ætap moj.8 Moab je moja posuda u kojoj se umivam, Edomu,bacam moju obuøu; ti, Filistejo, zavjeri se meni.”9 Tko øe me odvesti u tvrdi grad, tko øe me povesti

u Edom?10 Zar ne ti, o Boœe, koji si nas odbacio, koji nisiiæao s naæim çetama, o Boœe?11 Ah, daj nam pomoø pred neprijateljem, jer jepomoø ljudska niætava.12 S Bogom øemo pobijediti; on øe zgaziti naæeneprijatelje.

61 O Boœe, usliæa moj vapaj i çuj molitvu moju.2 S kraja zemlje viçem k tebi klonulim

srcem; izvedi me na hridinu odviæe visoku.3 Jer si ti moje utoçiæte, tvrda kula pred neprijate-ljem.4 U æatoru tvojem hoøu prebivati zauvijek, sakritise pod krovom tvojih krila.5 Jer si ti, o Boœe, usliæao zavjete moje, i dao mibaætinu onih koji te se boje,6 Dodaj dane k danima kraljevim, njegove godineproduœi kroz mnoge naraætaje.7 Neka stoluje zauvijek pred Bogom; zapovjedimilosti i vjernosti neka ga çuvaju.8 Onda øu uvijek pjevati tvojem Imenu, svoj zavjetdan za danom vræiti.

62 Samo u Bogu poçiva tiho duæa moja, od njega mi dolazi spasenje.2 On je jedini moja Hridina i moje spasenje, mojaobrana da se nikada ne pomaknem.3 Dokle øete napadati çovjeka, vi svi, da ga ubi-jete? Kao nagnuti zid i troænu ogradu.4 Zaista, to im je na umu, da ga sruæe s njegovevisine; oni ljube laœ, svojim ustima blagoslivljaju, au svojem srcu psuju.5 Samo u Bogu poçiva tiho moja duæa, jer mi odnjega dolazi nada.6 On je jedini moja Hridina i moje spasenje, mojaobrana da se nikada ne pomaknem.7 U Boga je moje spasenje i moja slava; tvrdu hrid-inu svoju, svoje utoçiæte nalazim u Bogu.8 Ti narode, uzdaj se uvijek u njega. Izlijevajte prednjim svoja srca; naæe je utoçiæte Bog.9 Djeca su çovjeçja samo dah, sinovi su gospodskisamo varka; da stanu na vagu, svi skupa lakæi suod daha.10 Ne oslanjajte se na nasilje. Ne stavljajte praznunadu na otimaçinu. Kad raste imetak, neka zanjega ne prione srce.11 Jedanput je rekao Bog o tom, dvaput sam toçuo: da je moø u tebe, Boœe.12 I da tebi pripada milost, o Gospodine, jer ti sva-komu plaøaæ po njegovim djelima.

63 O Boœe, ti si moj Bog: tebe traœim; Tebe je œedna moja duæa, za Tobom çezne moje ti-jelo u zemlji okorjeloj, suhoj, bezvodnoj.2 Tako sam u svetiætu pogledavao za Tobom, davidim tvoj sjaj, tvoju slavu.3 Jer je tvoja milost viæe od œivota, tebi pjevajuslavu moje usne.4 Tako øu te hvaliti za svojega œivota, u tvoje Imepodizati øu svoje ruke.5 Kao srœju i salom nasitilo se moje srce, tebe slavemoja usta usnama punim klicanja.6 Kad te se sjeøam na svojoj postelji, kad u budnimçasima razmiæljam o tebi.7 Zaista, ti si pomoø moja; u sjeni tvojih krila ves-elim se.8 Moja se duæa privija k tebi, tvoja me desnica pri-hvaøa.9 A koji hoøe da upropaste moju duæu, neka idu udubinu zemlje,10 Neka izginu od maça, neka budu plijen æaka-

309 Psalmilima.11 A kralj se raduje u Bogu, koji se zakleo njim,neka kliçe, jer øe se stisnuti usta laæcima.

64 Çuj, o Boœe, glas u jadu mojemu od straæ- noga neprijatelja saçuvaj moj œivot.2 Zaætiti me od namisli zlikovaca, od bjesnila zloçi-naca.3 Koji oætre jezik svoj kao maç, zapinju na lßkovesvoje otrovne rijeçi kao strijele,4 da iz potaje strijeljaju na poboœnoga; iznenadaustrijele ga–i ne boje se.5 Tvrdo zakljuçuju zlu odluku, dogovaraju se dapostave zamke, misle: “Tko øe ih vidjeti?”6 Samo misle na zloçinstva, skrivaju lukavo iz-miæljeni naum; pamet i çovjeçje srce su dubokibezdan.7 Ali øe ih pogoditi Bog svojom strijelom: iznenadabit øe ranjeni.8 Sruæit øe ih njihov jezik, tko ih god onda pogleda,bjeœat øe od njih.9 Sve ljude spopast øe strah, govorit øe djelaBoœja, spoznat øe upravljanje njegovo.10 Pravednik øe se veseliti u Gospodinu, uzdat øese u njega. Hvalit øe se svi çestita srca.

65 Tebi, o Boœe na Sionu, pripada hvalospjev; tebi neka se izvræuju zavjeti.2 O ti usliæatelju molitava, k tebi neka se utjeçesvako tijelo.3 Teæko me pritiæçe krivnja zlodjela, ali ti opraætaænaæe grijehe.4 Blagoslovljen je onaj koga si izabrao da budeblizu tebe, da prebiva u dvorima tvojim. Nasitimose dobrom tvoje kuøe, svetoga doma tvojega.5 Ti nas usliæaæ u dobroti çudesnim djelima; ti oBoœe, Spasitelju naæ; ti pouzdanje svih krajeva ze-maljskih, do najdaljega œala,6 koji tvrdo postavljaæ gore svojom snagom,opasan jakoæøu,7 koji utiæavaæ morsku buku, buçne valove, bununaroda.8 Sad zadræøu pred znacima tvojim krajnji stanov-nici zemlje, sad napuniæ klicanjem istok i zapad.9 Ti si blagoslovio zemlju, zalio si je i bogato na-punio potokom Boœjim punim vode, dajeæ da jojuspijeva œito, tako si je opremio.10 Brazde si njezine napojio, njezine grudenamoçio si kiænim kapljama razmekæao, usjeve joju rastu blagoslovio.11 Tako kruniæ godinu svoje dobrote; i tvoje stazeteku obilnoæøu.12 Padaju na paænjake po pustinji, breœuljci seopasuju radoæøu;13 odijevaju se livade stadima, doline supokrivene œitom; vesele se i pjevaju.

66 Kliçi radosno Bogu, sva zemljo.2 Pjevajte hvalu njegovu slavnom Imenu,

dajte da glasno odjekne njegova hvala.3 Recite Bogu ovako: “Kako su straæna tvoja djela.Zbog velike moøi tvoje moraju ti se pokloniti samitvoji neprijatelji.4 Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka ti hvalupjeva, tvojem Imenu hvalu pjeva.” Selah.5 Doåite i gledajte djela Boœja: straæno je kod ljudidjelovanje njegovo.6 More je pretvorio u suhu zemlju; preko rijeke suproæli nogom, zato øemo se veseliti u njemu.7 Vjeçno vlada u moøi svojoj; njegove oçi ispitujunarode da se ne uzvisuju buntovnici.8 Blagoslivljajte, narodi, naæega Boga, dajte da

glasno odjekne hvala njegova.9 On naæu duæu drœi na œivotu, neda da se poskl-izne noga naæa.10 Ti si nas kuæao, o Boœe, çistio si nas kao æto seçisti srebro;11 uveo si nas u zamku, stavio si breme na leåanaæa.12 Dao si da ljudi idu preko nas; morali smoprolaziti kroz oganj i vodu; ipak si nas doveo u slo-bodu.13 Sa œrtvama stupam u tvoju kuøu, da ti izvræimsvoj zavjet,14 Kojega izreknu moje usne i obeøaju u nevoljimoja usta.15 Od pretilih ovaca prinosim ti œrtve paljenice sk∑dom ovnujskim; junad i jarad spremam ti.16 Doåite i çujte, vi svi koji se Boga bojite pripovije-dam æto je uçinio mojoj duæi.17 Zavapio sam k njemu ustima, zahvalna pjesmaveø pod jezikom.18 Da sam nosio u svojem srcu bezakonje, nikadme ne bi usliæao Gospodin.19 Ali je Bog çuo, primio je glasno moje moljenje.20 Neka je blagoslovljen Bog koji mi nije odbiomoju molitvu, niti uzeo svoju milost od mene.

67 Budi nam milostiv, Boœe, i blagoslovi nas, obasjaj nas svojim licem.2 Neka se na zemlji upoznaju tvoji putovi, po svimnarodima tvoje spasenje.3 Neka te slave narodi, o Boœe, onda te slave svinarodi.4 Sav øe se svijet radovati i veseliti æto ti pravednovladaæ nad narodima, upravljaæ narode na zemlji.5 Neka te slave narodi, o Boœe, onda te slave svinarodi:6 Onda øe zemlja dati svoj rod, onda øe nas bla-gosloviti Bog, naæ Bog.7 Bog øe nas blagosloviti. Neka se njega boje svikrajevi zemaljski.

68 Ustaje Bog, njegovi se neprijatelji rasipaju. Na pogled njegov bjeœe mrzitelji njegovi.2 Kao æto se dim raspræi, tako ih ti raspræiæ; kao ætose vosak rastopi od ognja, tako izginu bezboœnicipred Bogom.3 A pravednici se vesele i raduju pred Bogom i kliçuod radosti.4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu njegovu.Poravnajte put onomu koji ide na oblacima, Go-spodin mu je ime–kliçite mjemu.5 Otac je siromasima i zaætitnik sirotama Bog usvetom stanu svojemu.6 Bog daje zapuætenima naselje, suœnje izvodi naslobodu, a buntovnici ostaju u pustoæi.7 Kad si iæao pred svojim narodom, o Boœe, kad sikoraçao kroz pustinju,8 zemlja se tresla, nebesa su se rastapala predBogom, Sinaj se tresao pred Bogom, pred BogomIzraelovim.9 Kiæu si darova izlijevao, o Boœe, na svoju baætinu,i kad je iznemogla, ti si je krijepio.10 Gdje se nastanilo tvoje stado, ondje si se brinuodobrostivo, o Boœe, za siromahe.11 Gospodin je ispunio obeøanje svoje, pobjedniglasnici doæli su u mnogobrojnim redovima:12 “Kraljevi vojska bjeœe i bjeœe, gospodarica kuøedijeli plijen.”13 Kad taborite meåu ovçjim pleterima, sliçni stegolubinjim krilima, srebrom pokrivena, i na njihovomahanje, sjajno kao zlato.”14 Kad Svemoøni razaspe ondje kraljeve, onda

310Psalmikao da pada snijeg na Salmon.15 Boœja je baæanska gora; puna je breœuljakabaæanska gora:16 Æto gledate tako poprijeko, gore pune breœulja-ka, na goru koju je izabrao Bog sebi za prebival-iæte? Jest, ondje øe prebivati Gospodin zauvijek.17 Kola Boœjih ima tisuøe tisuøa, Gospodin jedoæao od Sinaja u Sveto Mjesto:18 Uzaæao si na visinu, doveo sobom roblje, primiodarove od ljudi, pa i nepokorni prebivaju uz Boga,Gospodina.19 Blagoslovljen neka je Gospodin. Svaki dan nosinas Bog, naæ Spasitelj.20 Bog nam je Bog pomoønik; u Boga, Gospodina,ima joæ izlaza iz smrti.21 Jest, Bog gnjeçi glavu svojom neprijateljima,kosmato tjeme æto hodi u krivnji.22 Gospodin je rekao: “Iz Baæana øu ih dovesti,dovest øu ih iz dubina mora,23 da ih tvoja noga zdrobi u krvi, da jezik tvojihpasa ima svoj dio od neprijatelja.”24 Vidjeli su oni, o Boœe, sveçani ulazak tvoj, ula-zak mojega Boga, mojega kralja, u svetiæte.25 Pjevaçi iduøi naprijed, za njima sviraçi, u sredinidjevojke s bubnjiøima:26 U zborovima slavili su Boga, Gospodina, oni izvrela Izraelova.27 Ondje ide Benjamin, najmlaåi, voåa njihov,grupa vladara Judinih, glavari Zebulunovi, glavariNaftalijevi.28 Boœe, podigni svoju moø. O Boœe, uzdrœi æto siuçinio za nas,29 Zbog svojega doma u Jeruzalemu kraljevi ti pri-nose darove.30 Straæi zvijer iz trstike, krdo bikova, telad naroda.Sruæi one koji se raduju srebru; raspræi narode kojivole ratove.31 Iz Egipta øe doøi knezovi, Kuæ øe dignuti svojeruke k Bogu.32 Kraljevstva zemaljska, slavite Boga; hvalupjevajte Svemoønomu,33 koji ide po nebu nad nebesima, iskonskimnebesima. Çuj, grmi svojim glasom, svojim jakimglasom.34 Upoznajte Boœju moø; nad Izraelom stolujeveliçanstvo njegovo, njegova moø u oblacima.35 O Boœe, straæan viæe od svetiæta svojega. BogIzraelov koji daje moø i jakost on svojem narodu.Blagoslovljen neka je Bog.

69 Spasi me, o Boœe, jer mi veø dolaze vode do grla.2 Propadam u dubokom glibu gdje nema viæe dna,tonem vodi u dubine, valovi me zalijevaju.3 Iznemogao sam viçuøi, grlo mi se osuæilo, oçi mise ugasile gledajuøi svojega Boga.4 Ima viæe nego kose na mojoj glavi onih koji memrze ni za æto; jaki su moji neprijatelji koji me ne-pravedno progone: moram vraøati æto nikadanisam oteo.5 Ti, o Boœe, znaæ za bezumlje moje, krivnje mojenisu skrivene od tebe.6 Nemoj da se postide u meni koji oçekuju tebe,Svemoøni, o Gospodine vojska. Nemoj da se pos-rame u meni koji traœe tebe, o Boœe Izraelov.7 Jer zbog tebe podnosim porugu, sramotno ru-menilo pokriva moje lice.8 Stranac postao sam svojoj braøi, doæljak sinovi-ma svoje majke.9 Jer revnost za tvoju kuøu izjeda me i na menepada grdnja tvojih pogrditelja.10 Kad postim i gorko plaçem, i to mi se prima

samo za zlo.11 Odjenem li vreøu od kostrijeti mjesto haljine,postajem im za ruglo.12 Koji sjede na vratima, govore o meni, i pijanicepripijevaju o meni.13 Ali ja–ja vapijem k tebi o Gospodine, o Boœe, uvrijeme milosti. Usliæaj me u svojoj velikoj milosti, iu svojoj moønoj vjernosti.14 Izvadi me iz gliba da ne propadnem, izbavi meod mojih mrzitelja i iz duboke vode.15 Neka me bujica ne poplavi, neka me puçina neproœdre, neka se sklopi jama svojega œdrijela nadamnom.16 Usliæaj me o Gospodine, jer je dobrostiva tvojamilost, okreni se k meni u bogatom milosråu.17 Ne skrivaj svojega lica od svojega sluge, utjeskobi sam; brœe me usliæa.18 Pribliœi se mojoj duæi i izbavi je, zbog mojih ne-prijatelja oslobodi me.19 Ti znaæ porugu moju, pogrdu moju, sramotumoju; svi moji neprijatelji tebi su pred oçima.20 Od muke cijepa se moje srce tako da oçajavam;nadao sam se saœaljenju, ali uzalud, tjeæiteljima,ali ih nisam naæao.21 Pruœaju mi œuç za jelo i u mojoj œeåi poje meoctom.22 Njihov stol neka im bude zamkom, njihovaœrtvena gozba mreœom.23 Neka im potamne oçi da ne vide, neka im nji-hova bedra oslabe zauvijek.24 Izlij na njih svoju jarost, plamen tvojega gnjevaneka ih dostigne.25 Stan njihov neka opusti, u njihovim æatorimaneka ne prebiva nitko.26 Jer koga si ti porazio, toga oni joæ progone; go-vore o boli onih koje si ti pogodio.27 Zlodjela za zlodjela im daj, ne daj da doåu dotvoje pravednosti.28 Neka se izbriæu iz knjige œivota, s pravednicimaneka ne budu zapisani.29 A ja sam jadan i bolan, tvoja pomoø, Boœe, nekame zaætiti.30 Onda øu slaviti u pjesmi Ime Boœje, veliçati ga uhvali.31 To øe biti Gospodinu milije od bika ili junaca srogovima i papcima.32 Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji traœiteBoga, radujte se od srca.33 Jer Gospodin çuje uboge i ne prezire svoje zar-obljenike.34 Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, more i sve ætose miçe u njemu.35 Jer øe Bog spasiti Sion, sazidat øe Judinegradove, i ljudi øe ondje stanovati i posjedovati.36 Pleme njegovih sluga baætinit øe ga; koji ljubenjegovo Ime, prebivat øe u njemu.

70 Poœuri o Boœe, spasiti me, doåi mi brzo u po- moø, o Gospodine.2 Neka se postide i posrame svi koji mi rade o glavi.Neka uzmaknu i osramote se koji mi œele nesreøu.3 Sa stidom neka se vrate natrag koji mi dovikuju:“Ha, ha.”4 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji traœe tebe.Neka govore uvijek: “Velik je Bog.”, koji ljube tvojespasenje.5 A ja sam bijedan i siromah, o Boœe, priteci mi. Tisi moj pomoønik i Spasitelj, o Gospodine, nemojkasniti.

71 U tebe, o Gospodine, traœim utoçiæte, ne daj da se ikada osramotim.

311 Psalmi2 U svojoj dobroti izbavi, oslobodi me. Prigni milos-tivo k meni svoje uho, pomozi mi.3 Budi mi zaætitna hridina, kamo da uvijek bjeœim.Zapovjedi moje spasenje, jer si mi ti hridina iutvrda.4 O moj Boœe, istrgni me iz ruke bezboœnika, izruke grjeænika i nasilnika.5 Jer si ti moje nadanje, o Gospodine Boœe, mojepouzdanje od moje mladosti.6 Od djetinjstva na tebe sam se oslonio, od utrobemajçine bio si moja obrana, tebi uvijek moj hval-ospjev.7 Kao çudo bio sam mnogima, jer si mi ti bio jakbranik.8 Usta su moja bila puna hvale tvoje, slave tvojesvaki dan.9 U doba starosti nemoj me odbaciti; kad me izdasnaga, nemoj me ostaviti.10 Jer moji neprijatelji govore protiv mene; koji vre-baju moj œivot, dogovaraju se skupa11 i govore: “Bog ga je ostavio, progonite ga i uhva-tite, jer nitko ga ne moœe spasiti.”12 O Boœe ne udaljuj se od mene, o moj Boœe,priteci mi u pomoø.”13 Neka se postide i propadnu protivnici moji,neka spopadne stid i sramota one koji traœe mojunesreøu.14 A ja øu se uvijek uzdati u tebe, svu tvoju slavuumnoœavat øu.15 Usta øe moja navjeæøivati pravdu tvoju, svakidan tvoje spasenje, jer u tom ja ne znam mjere.16 Umrijet øu slaveøi çudesa Svemoønoga; slavitøu samo pravednost tvoju, Gospodine.17 Od mladosti ti si me uçio, Boœe, i do sadanavjeæøujem tvoja çudesa.18 Zato me i u starosti ne ostavljaj, u staraçkojdobi, Boœe, dok navijestim buduøemu naraætajumoø tvoju, svima potomcima jakost tvoju.19 Jest, o Boœe, tvoja pravednost je veoma visoka;ti si uçinio tako velike stvari, o Boœe, tko je kao ti?20 Ti nam dao doœivjeti mnogu muku i nevolju;oœivi nas opet. Izvedi nas opet iz bezdana zemalj-skih.21 Onda umnoœi dostojanstvo moje i udijeli miiznova utjehu.22 Onda øu te slaviti uz harfu zbog vjernosti tvoje,o moj Boœe, svirat øu ti u citaru, o Sveçe Izraelov.23 Radovat øe se moje usne, jer tebi øu pjevati, imoja duæa, koju si otkupio.24 I jezik øe moj svaki dan slaviti pravednost tvoju,kad stigne stid i sramota one koji traœe moju nes-reøu.

72 O Boœe, daj kralju svoju presudu i svoju pra- vednost sinu kraljevu.2 On øe pravedno suditi tvojem narodu i tvojimubogima po pravici.3 Neka bi gore donijele narodu mir i breœuljcipravdu.4 Ubogima u narodu neka on pribavi pravicu, djeciubogih neka pribavi pomoø, a nasilnika neka un-iæti,5 dok je sunca i mjeseca kroz sve vaæe naraætaje.6 Neka doåe kao kiæa na poljane, kao kaplje ætorose zemlju.7 U dane njegove neka procvate pravica i obiljemira dokle teçe mjeseca.8 Neka vlada od mora do mora, od rijeke do kra-jeva zemlje.9 Pred njim øe popadati stanovnici pustinje,njegovi neprijatelji øe se prignuti do zemlje.10 Taræiæki kraljevi i otoci øe donijeti darove, a kra-

ljevi od Æebe i Sebe øe donijeti poklone.11 Svi kraljevi neka se prignu pred njim, svi narodineka mu sluœe.12 Jer øe spasiti ubogoga koji vapije, potlaçenogai onoga koji nema pomoønika.13 On se smiluje slabima i ubogima i spasava œivotjadnima.14 Iz pritiska i nasilja otkupljuje njihov œivot; uoçima je njegovim njihova dragocjena krv.15 Neka œivi i dariva ga se zlatom iz Æebe; a onineka se uvijek mole za njega i neka mu uvijekprose blagoslov.16 U zemlji øe biti izobilja œita, pa i na gorskim visi-nama; œito njezino æumi kao Lebanon, œetvanjezina raste kao trava na polju.17 U vijeke neka traje njegovo Ime. Dok sunce sije,neka traje njegovo Ime. Svi naraætaji neka se bla-goslivljaju u njemu, svi narodi neka ga slave.18 Blagoslovljen neka je Bog Gospodin, Bog Izra-elov, koji çini çudesa, on jedini.19 I blagoslovljeno neka je slavno njegovo Ime uvijeke. Sav svijet neka je pun slave njegove. Ameni Amen.20 Kraj molitvama Davida sina Jesejeva.

73 Kako je dobar Bog Izraelu, onima koji su çi- sta srca.2 A meni umalo nisu poklekle noge, umalo se nisuposkliznuli moji koraci.3 Jer sam se uzbunio zbog bezboœnika videøi kakobezboœnici dobro œive.4 Ne znaju oni za nevolju, zdravo i jako im je tijelo.5 Ne kuæaju boli drugih ljudi i ne muçe se kao drugiljudi.6 Zato im je vrat obavijen oholoæøu kao ogrlicom,odjeveni su u nasilje kao u haljine.7 Iz zla srca raåa se njihova zloøa, prepuni se loæihnaslada.8 Rugaju se i govore pakosno, i s visine silom segroze9 Svoja usta diœu veø i u nebesa a jezik njihovpruœa se po zemlji.10 Zato se narod obraøa njima i ispija obilnu vodunjihove çaæe.11 Govore: “Ah, kako bi to znao Bog? Zar uopøeima znanja u Sveviænjega?”12 Eto, tako je s bezboœnicima; nesmetano stalnoumnoœavaju bogatstvo.13 I tako sam uzalud drœao svoje çisto srce i ba-dava prao u nevinosti svoje ruke.14 Zato me svaki dan pogaåalo zlo, svako se jutroiznova podizala bol moja.15 Kad bih pomislio: “Govorit øu i ovako,” zaista bihizdao naraætaj djece tvoje.16 Onda sam poçeo razmiæljati da bih to razumio;ali je to bilo muçno u mojim oçima,17 dok sam najposlije uæao u tajnu Boœju i vidiokako oni skonçaju.18 Jer ti ih postavljaæ na sklizavo tlo i puætaæ da seraspadnu u ruæevine.19 Kako su najedanput potamnjeli, nestalo ih, stra-hota ih upropastila.20 Kao æto slika sna iæçezne kad se çovjekprobudi, tako ti, Boœe, razbijeæ njihovu sliku kadustaneæ.21 Zaista, kad je gorçina izjedala moje srce i boloætro probadala moju nutrinu.22 Onda sam bio kao œivinçe bez razbora; kao ni-jema stoka sam stajao pred Tobom.23 Ali ipak ostao sam stalno kod tebe; ti si me bioprihvatio za desnu ruku.24 Po svojem savjetu vodio si me i poslije øeæ me

312Psalmiodvesti u slavu.25 A koga imam ja u nebu osim tebe? Niæta me viæene veseli na zemlji.26 Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak joæBog, branik mojega srca, baætina moja zauvijek.27 Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u propast;koji ostave tebe, ti ih sve uniætiæ.28 A za mene je dobro blizina Boœja; u Svemoøno-ga Gospodina stavljam samo svoje uzdanje, daopjevam sva tvoja djela.

74 Æto nas odbacujeæ, Boœe, zauvijek; æto pla- mti tvoja srdœba na ovce tvoje paæe?2 Spomeni se svoje zajednice koju si stekao odstarine, koju si otkupio za narod svoje baætine,Gore Siona, na kojoj si se nastanio.3 Korake svoje okreni vjeçnim ruæevinama; sve jeu svetiætu poharao neprijatelj.4 Tvoji tlaçitelji digli su dobitnu viku na mjestu tvo-jega sastanka; kao pobjedne znakove postavili susvoje bojne znakove.5 Oni su to poçinili kao kad se u gustoj æumi visokozamahne sjekira:6 Sjekirom i maljem razbili su sve æto je bilo unjemu rezbareno.7 Ognjem su spalili tvoje svetiæte; stan tvojegaImena oskvrnuli su do temelja.8 Rekli su u sebi: “Uniætit øemo ih sasvim.” Tako supopalili sva mjesta Boœja u zemlji.9 Ne vidimo viæe çudesnih znamenja svojih; nemaviæe proroka, nema meåu nama tko bi znao dokleøe to trajati.10 Dokle øe se, o Boœe, joæ rugati protivnik? Zar øezauvijek neprijatelj psovati tvoje Ime?11 Æto usteœeæ svoju ruku, svoju desnicu? Izvadi jeiz svojih njedara i uçinio kraj.12 Bog je kralj moj od starine, on çini silna djela nazemlji.13 Ti si moøi svojom rasjekao more; ti si satro glavuvodenim nemanima.14 Ti si razmrskao glave Levijatanu, dao si da gajede narod koji œivi u pustinji.15 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isuæio rijekenepresuæne.16 Tvoj je dan i tvoja je noø, mjesecu i suncu dao sisvoje mjesto;17 utvrdio si sve granice zemaljske; stvorio si ljetoi zimu.18 Spomeni se toga, neprijatelj se narugao Go-spodinu; narod je bezumni psovao tvoje Ime.19 Ne daji zvijerima duæe svoje golubice i nemojzaboraviti œivota svojih ubogih zauvijek.20 Pogledaj na zavjet, jer su zemaljske æpilje puneboraviæta nasilja.21 Nevoljnik neka se ne vrati sramotan; ubogi ipotlaçeni neka hvale tvoje Ime.22 Digni se, o Boœe, brani stvar svoju i spomeni sekako ti se bezumnici uvijek rugaju.23 Nemoj zaboraviti obijesti svojih neprijatelja,vike protivnika svojih, koji se joæ neprestanomnoœe.

75 Hvalimo te, o Boœe, hvalimo te, jer je blizu tvoje Ime, daj nam da navjeæøujemo tvojaçudesa.2 “Pravi ças ja øu veø izabrati; onda øu reøi sudpravedan.3 Ako se i strese zemlja sa svima koji prebivaju nanjoj, ja sam koji utvråuje stupove njezine.4 Opominjem hvalisave: ‘Ne hvalite se ipak tako.’ ibezboœnike: ‘Ne diœite roga.’5 Ne diœite roga svojega visoko protiv onoga gore,

ne govorite drsko i tvrdoglavo.’ ”6 Jer pomoø ne dolazi ni od istoka ni od zapada niod pustinje ni od gora.7 Ne, Bog je koji sudi–jednoga ponizuje, drugogauzvisuje.8 Jer çaæu drœi Gospodin u ruci; jako vino pjeni seu njoj, on ga toçi, i njegov talog moraju gutati,moraju piti svi bezboœnici na zemlji.9 A ja øu se radovati zauvijek, pjevat øu pred Bo-gom Jakovljevim:10 “On lomi sve rogove bezboœnicima, a visoko sediœu rogovi pravednika.”

76 Objavio se Bog u Judeji, veliko je njegovo ime u Izraelu.2 U Salemu je njegov æator, na Sionu je njegovoprebivaliæte.3 Ondje je polomio strijele lßku, ætit, maç i bojnuopremu.4 Sjajno odjeven siæao si ti, Slavni, od pradavnihgora.5 Odvaœni divovi traœili su plijen sebi, ali su pali usmrtni san; junaci su osjetili svoje nemoøne ruke.6 Pred prijetnjom tvojom, o Boœe Jakovljev, popa-dali su konjanik i konj na tlo.7 Ta straæan ti si i tko da se odrœi pred Tobom, kadplane tvoja srdœba?8 S neba si oglasio presudu: zemlja se prepala izanijemila,9 kad je Bog ustao na sud, da pomogne svim nas-tradalima na zemlji.10 Ali tjeskoba ljudska postala je hvalospjev; osta-tak strahote pretvorio se u radost.11 Zato çinite zavjete i prinosite ih svojem Bogu,Gospodinu; svi, koji ste oko njega, prinosite dareStraænomu.12 Oholost vladara ponizuje on, kraljeve zemalj-ske on prepada.

77 Glasno vapijem Bogu mojim glasom; mo- ram vikati: glasno vapijem Bogu mojim gla-som.2 U dan moje nevolje traœim Gospodina, noøu jemoja ruka ispruœena bez prestanka, moja duæa neda se utjeæiti.3 Kad se spomenem Boga, moram uzdisati, kadrazmiæljam, klone moje srce.4 Ne daæ da mi se zaklopi oko; smeten sam, nemogu se viæe moliti.5 Spominjem se proælih dana, sjeøam se davnihgodina.6 Promiæljam noøu, mislim u svojem srcu, tako pitamoj duh:7 “Zar øe se zauvijek gnjeviti Gospodine i zar seviæe nikada neøe smilovati?8 Zar je zauvijek prestala njegova milost? Zar seprekinula njegova rijeç obeøanja za sve naraæta-je?9 Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gnjevu zatvo-rio milosråe svoje?” Selah.10 I rekao sam: “To je moja bol, da se promijeniladesnica Sveviænjega.”11 Spominjem se djela Gospodinovih, sjeøam setvojih nekadaænjih çudesa.12 Razmiæljat øu o svim tvojim djelima, i govorim oradovima tvojim.13 Uzviæena je tvoja uprava, o Boœe, koji je bogtako velik kao naæ Bog?14 Ti si Bog koji çiniæ çudesa, ti si objavio svojumoø narodima.15 Svojom miæicom otkupio si svoj narod, sinoveJakovljeve i Josipove.

313 Psalmi16 Vidjeli su te vode, o Boœe, vidjeli su te i us-treptali, valovi zahukali.17 Oblaci su izlijevali rijeke, u oblacima je grmiogrom, tvoje su munje sijevale ondje i ovdje.18 Çuj, ætropot tvojih kola; munje su osvjetljivalesvijet, zemlja se tresla i drhtala.19 Po moru je iæao tvoj put, po silnim vodama stazatvoja; a traga tvojega nije poznavao nitko.20 Vodio si svoj narod kao ovce rukom Mojsijevomi Aronovom.

78 Pripazi na moju pouku, moj narode, prignite svoje uho k rijeçima mojih usta.2 Otvorit øu za priçe svoja usta, i iz davnine govoritøu zagonetke.3 Æto smo sluæali i doznali, o çemu su nas joæ izv-ijestili naæi oçevi.4 To neøemo zatajiti djeci, nego øemo javitibuduøem naraætaju: slavna djela Gospodinova,njegovu moø i çudesa koja je çinio.5 Zakon je postavio u Jakovu, u Izraelu izdao za-povijed, za koji je zapovjedio naæim oçevima da gapredaju dalje svojoj djeci;6 da dozna za to buduøi naraætaj, djeca, koja øe sejoæ roditi, neka to pripovijedaju svojoj djeci;7 da bi i oni stavili u Boga uzdanje svoje, i ne bizaboravili djela Boœjih, nego bi drœali njegove za-povijedi;8 neka ne bi postali kao njihovi oçevi: rod nepoko-ran i nevjeran, rod koji nije otvrdnuo svoje srce, nitije bio vjeran Bogu svojim duhom.9 Sinovi Efraimovi, naoruœani strijelci, u dan bojavratili se natrag.10 Nisu odrœali Boœjega zavjeta, nisu htjeli hoditipo zapovijedi njegovoj,11 i zaboravili su njegova djela i njegova çudesa,koja su smjeli gledati.12 Pred oçima njihovih otaca uçinio çudesa u zem-lji Egipat, u Zoanskom polju,13 Razdvojio more i proveo ih i vode naslagao vi-soko kao nasip.14 Vodio ih danju oblakom, a svu noø svijetlim ogn-jem.15 Rastvorio hridinu usred pustinje i obilno ih na-pojio kao potokom.16 Izvodi potoke iz kamena i izvodi vodu kao rijeke.17 Ali oni nastave grijeæiti protiv njega i prkositiSveviænjemu u pustinji.18 I kuæali su Boga u svojem srcu traœeøi jela zasvoju poœudu.19 A ovako su govorili protiv Boga: “Moœe li Bogprostrti stol u pustinji?20 On doduæe udario u kamen i potekle su vode ipotoci se razlili, ali moœe li joæ i kruha dati i mesapribaviti svojem narodu?”21 Gospodin je to çuo, i razgnjevi se, i oganj planuna Jakova, i srdœba se podigla na Izraela,22 jer nisu stavili svoje pouzdanje u Boga i svojeuzdanje u pomoø njegovu.23 A ipak zapovjedi oblacima gore i otvorio vratanebeska.24 I pusti, te im kao kiæa padne mana za jelo, i daoim je kruh s neba.25 Svaki je imao jesti kruha anåeoskoga–poslaoim hrane u izobilju.26 Pustio je, da se digne na nebesima istoçnjak, inavede jakoæøu svojom jug;27 kao prahom zasuo ih mesom, i kao morskimpijeskom krilatim pticama.28 Pobacao ih usred njihova tabora, oko njihovihæatora29 i jeli su i nasitili se, i dao im je æto su œeljeli.

30 Ali ih joæ nije proæla njihova œelja, joæ je bilo jelou ustima njihovim,31 kad se srdœba Boœja podiœe na njih i pomorinajjaçe meåu njima i Izraelove mlade ljude po iz-boru uniæti.32 Uza sve to grijeæili su dalje i nisu drœali niæta doçudesnih njegovih djela.33 I pusti on, te su dani njihovi prolazili uzalud, igodine njihove bile pune uœasa.34 Kad ih je ubijao, onda bi ga traœili, obraøali bi sei pohitjeli bi k Bogu.35 Onda bi pomiæljali da je Bog njihov branik, da jeBog, Sveviænji, njihov Spasitelj.36 Ali bi ga varali svojim ustima i lagali mu svojimjezikom.37 Njihovo srce nije bilo u njemu utvråeno, niti subili vjerni njegovu zavjetu.38 Ali je on bio milostiv i opraætao njihova zlodjelai nije ih uniætio; çesto bi zaustavljao svoju srdœbu ine bi podizao sve svoje jarosti.39 I pomislio bi da su od mesa, dah koji prolazi i nevraøa se.40 Koliko bi mu puta prkosili u pustinji i oœalostili gau pustoæi.41 I sve nanovo kuæali su Boga i tako œalostiliSveca Izraelova.42 Nisu se viæe sjeøali njegove ruke, dana kad ih jeizbavio od neprijatelja,43 kad je uçinio svoja znamenja na Egiptu i svojaçudesa u Zoanskom polju,44 kad je pretvorio njihove rijeke u krv i njihove po-toke da ih viæe nisu mogli piti.45 Poslao na njih obade æto su ih klale i œabe æto suih morile.46 Njihovu œetvu predao je crvu i plod njihova trudaskakavcu.47 Njihovu lozu pobio tuçom i njihove smokve mra-zom.48 Njihovu stoku predao je tuçi, njihova stadamunji.49 I pustio na njih ognjeni gnjev, jarost, srdœbu inevolju, poslanjem vjesnika nesreøe meåu njih.50 Lako je dao maha svojem gnjevu, nije saçuvaonjihove duæe od smrti nego je dao kugi njihov œivot.51 Pobio sve prvoroåence u Egiptu, prvine muækesnage u æatorima Hamovim.52 I povede svoj narod kao ovce i vodio ih kaostado preko pustinje.53 Vodio ih sigurno, te se nisu brinuli, a njihoveneprijatelje prekrio morem.54 Doveo ih na sveto svoje mjesto, na goru koju jezadobila njegova desnica.55 I odagnao ispred njih narode; œdrijebom imrazdijelio njihovu baætinu, i po njihovim æatorimanastanio Izraelova plemena.56 Ali su oni kuæali i draœili Boga Sveviænjega i nisupazili na njegove propise.57 Otpali su nevjerno kao njihovi oçevi, slagali sukao varavi lßk.58 Oni su u njemu izazvali srdœbu svojim visinamai naveli ga na ljubomor svojim idolima.59 Çuo je to Bog i razgnjevio se, i odbacio posveIzraela.60 I ostavi prebivaliæte svoje u Æilu, æator u kojemuje prebivao meåu ljudima,61 onda je dao u ropstvo svoj ponos i svoju krasotuu neprijateljske ruke.62 I predao maçu svoj narod, bio je planuo na svojubaætinu.63 Njegove mladiøe proœdrije oganj, i djevojkamase njegovim ne zapjeva pjesma.64 Sveøenici su njegovi pali od maça, njegove

314Psalmiudovice nisu zaplakale.65 Ali se onda kao iza sna probudi Gospodin, kaojunak koji ustaje od vina.66 I pobio svoje neprijatelje s leåa, osramoti ih zau-vijek.67 povrh toga on odbaci i æator Josipov, i nije iza-brao pleme Efraimovo,68 nego je izabrao sebi pleme Judino, Goru Sion,koja mu omiljela.69 Sagradio visoko svoje svetiæte, tvrdo kao zem-lja koju je zauvijek utemeljio.70 I izabrao Davida, svojega slugu, i uzeo ga odtorova ovçjih.71 Odveo ga od çuvanja ovaca dojilica i doveo dapase Jakova, njegov narod, i Izraela, njegovu baæ-tinu.72 I on ih pasao poboœnim srcem, vodio ih svojomvjeætom rukom.

79 O Boœe, narodi su prodrijeli tvoju baætinu, oskvrnuli su tvoj sveti dom, pretvorili su Je-ruzalem u ruæevine.2 Trupla tvojih sluga pobacali su pticama nebe-skim da ih jedu, tjelesa poboœnika tvojih zvijerimazemaljskim.3 Prolili su krv njihovu kao vodu oko Jeruzalema, inije bilo nikoga da ih pokopa.4 Postali smo ruglo svojim susjedima, rug i prezirsvojoj okolici.5 Dokle øeæ se joæ, Gospodine, stalno gnjeviti,dokle øe tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?6 Izlij srdœbu svoju na narode koji te ne poznaju, nakraljevstva koja ne poætuju tvojega Imena.7 Jer su izjeli Jakova i prebivaliæte njegovo opus-toæili.8 Ne nosi za nama zlodjela otaca; tvoje milosråeneka nam brzo doåe u susret, jer postali smoveoma nevoljni.9 Pomozi nam, Boœe, Spasitelju naæ, zbog çastisvojega Imena. Oslobodi nas i oprosti nam naæegrijehe zbog svojega Imena.10 Zaæto da se rugaju neznaboæci: “Gdje je njihovBog?” Neka se pokaœe na neznaboæcima predoçima naæim kako osveøujeæ prolivenu krv svojihsluga.11 Neka prodre do tebe uzdisanje suœanja, sna-gom miæice svoje otkupi osuåene na smrt.12 Tako je vratio sedmerostruko u njedra sus-jedima naæim psovanje kojim te grde, o Gospodi-ne.13 A mi, tvoj narod, ovce stada tvojega, mi øemo tizahvaljivati zauvijek, tvoju øemo slavu navjeæøi-vati od koljena do koljena.

80 Çuj o pastire Izraelov, koji si çuvao Josipa kao ovce, koji stolujeæ nad kerubinima, zablistaj2 pred Efraimom, Benjaminom i Manasehom,probudi svoju junaçku jakost, izaåi da nas spasiæ.3 O Boœe, okreni sudbinu naæu; daj da zasja tvojelice i bit øemo spaæeni.4 O Gospodine, Boœe vojska, dokle øeæ se joæ gn-jeviti nasuprot vapajima svojega naroda?5 Suznim kruhom hranio si ga, suzama si ga obilnonapajao.6 Çiniæ da se oko nas svaåaju naæi susjedi, naæi seneprijatelji nama smiju.7 O Boœe vojska nebeskim, okreni sudbinu naæu,daj da zasja tvoje lice i onda øemo se spasiti.8 Iz Egipta si prenio lozu, prognao si narode i njuzasadio.9 Iskrçio si mjesto za nju, i ona se ukorijenila, iproæirila se daleko preko zemlje.

10 Pokrila gore svojom sjenom i Boœje cedre svo-jim granama,11 pruœila svoje prutove do mora i svoje ogrankedo Rijeke.12 Zaæto si joj sada sruæio ogradu da s nje trga kojiputom prolazi,13 da ju podgriza gorski vepar, da ju jede poljskazvijer.14 O Boœe nebeskih vojska, pogledaj opet s nebai vidi i pobrini se za svoj vinograd.15 Zasad ovaj koji je zasadila tvoja desnica, zamladicu koju si sebi podigao.16 Kao smeøe popaljena je ognjem. Neka pro-padnu od srdœbe tvojega lica.17 Ali tvoja ruka neka poçiva na çovjeku desnicetvoje, nad sinom çovjeçjim koga si podigao sebi.18 Neøemo viæe ostaviti tebe, daj nam œivot i ondaøemo slaviti tvoje Ime.19 Obnovi nas, o Gospodine Boœe vojska, nekazasja tvoje lice na nas i bit øemo spaæeni.

81 Glasno kliçite Bogu, jakosti naæoj radujte se Bogu Jakovljevu.2 Uzdignite pjesme, udarajte u bubanj, u slatkucitaru s harfom.3 Trubite u trubu o mlaåaku, o uætapu, u dan naæihSveçanosti.4 Jer je takav zakon u Izraelu, takva je zapovijed odBoga Jakovljeva.5 Postavio to u Josipu, kad je izlazio iz zemljeEgipta; çujem rijeçi koje nikada nisam sluæao:6 “Oslobodio sam ramena njegova od bremena,njegove se ruke oslobodile teretne koæare.7 U nevolji si me zazvao: ja sam te spasio, usliæaosam te iz gromovnih oblaka; iskuæao sam te navodi svaåe.8 Sluæaj, moj narode, opomenut øu te. Ah, Izraele,kad bi me posluæao.9 Neka ne bude u tebe drugoga boga i bogutuåemu nemoj se klanjati.10 Ja, Gospodin, tvoj sam Bog, koji sam te izveo izzemlje Egipat, otvorio svoja usta i ja øu ih napuniti.11 Ali moj narod ne posluæa mojega glasa, i Izraelnije uçinio po mojoj volji.12 Ja sam ih pustio na volju njihova srca, nekahode po svojim œeljama.13 Ah, da me je moj narod sluæao, da je Izrael hodioputovima mojim.14 Brzo bih bio pokorio neprijatelje njihove i na pro-tivnike njihove bio bih podigao svoju ruku.15 Onda bi se morali prignuti mrzitelji Gospodinov,sudbina njihova trajala bi zauvijek.16 Najboljom pæenicom hranit øu ga, i medom izhridine krijepit øu te.”

82 Bog se diœe u zajednici Boœjoj, drœi sud usred bogova:2 “Dokle øete suditi nepravedno i zauzimati se zabezboœnike.3 Sudite pravo ubogima, sirotama, siromahe, pot-laçene opravdajte.4 Izbavljajte ubogoga, slaboga, oslobodite ih izruke bezboœnika.”5 Ali oni ne gledaju na to, ne uviåaju to, tumarajudalje po tmini: tresu se svi temelji zemlje.6 Rekao sam: “Vi ste bogovi, vi ste svi sinovi Sve-viænjega.7 Ali morate umrijeti kao ljudi, morate pasti kaojedan od glavara.”8 O Boœe, digni se i sudi zemlji, jer svima narodimati si gospodar.

315 Psalmi

83 Boœe, ne æuti, nemoj ostati nijem i ne poçi- vaj, o Boœe.2 Jer evo, tvoji neprijatelji bjesne; oholo diœu glavumrzitelji tvoji.3 Tvojem narodu na ætetu kuju urotu; dogovarajuse protiv tvojih ætiøenika.4 Ovako govore: “Doåite, iskorijenit øemo ih iz-meåu naroda, da nitko viæe ne spominje imeIzraelovo.”5 Jest, jednoduæno su tako zamislili, savez protivtebe zakljuçili:6 æatori Edomovi i Iæmaelovci, Moab, Hagrijci,7 Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s Tircima,8 pa i Asirija se njima pridruœila; dali su ruku sinovi-ma Lotovim.9 Uçinio im onako kao Midjanu, kao Siseri, kaoJabinu na potoku Kiæonu.10 Oni su bili uniæteni kod En-Dora, postali su gnojoraøoj zemlji.11 Uçini s njihovim knezovima kao Oreb i Zeb, sasvim njihovim vladarima kao Zebah i Salmuna,12 koji su govorili: “Osvojimo poljane Boœje.”13 O moj Boœe, zapovjedi, neka budu kao kovitlac,kao pljeva pred vjetrom.14 Kao oganj æto uhvati æumu, kao plamen ætospaljuje gore:15 Tako ih potjeraj svojom burom, tako ih smetisvojim vihorom.16 Sramotom pokrij njihovo lice, da traœe tvojeIme, o Gospodine.17 Neka se stide i srame zauvijek, neka se smetui izginu.18 Onda øe uvidjeti da ti çije je Ime Gospodin, da sisamo ti najviæi u svemu svijetu.

84 Kako se mili æator tvoj, Gospodine vojska. 2 Moja duæa çezne za i gine za dvorima Go-

spodinovim, moje srce i moje tijelo kliçu Boguœivomu.3 I vrabac nalazi kuøu, lastavica gnijezdo da u njihsakrije mlade svoje; a ja tvoje œrtvenike, o Gospo-dine vojska, moj kralju i moj Boœe.4 Blagoslovljeni su oni koji prebivaju u tvojoj kuøi,koji te slave bez prestanka.5 Blagoslovljen je çovjek komu je jakost u tebi,komu srce hoøe na hodoçaæøa.6 Putujuøi dolinom pustinjskom pretvaraju je u iz-vore, i kiæa jame ispunja.7 Od zaselka putuju dalje do zaselka, dok se nepojave pred Bogom na Sionu.8 O Gospodine, Boœe vojska, çuj moju molitvu,usliæaj je, Boœe Jakovljev.9 Ti ætite naæ, pogledaj, o Boœe, pogledaj lice svo-jega pomazanika.10 Jer jedan dan u dvorima tvojim bolji je od tisuøudrugih; draœe mi je biti na pragu kuøe mojegaBoga, nego boraviti u æatorima bezboœnika.11 Jer je Bog, Gospodin, kruna i ætit; Gospodindaje milost i çast, ne uskraøuje dobara onima kojihodaju poæteno.12 O Gospodine vojska, blagoslovljen je çovjekkoji se uzda u tebe.

85 Pomilovao si svoju zemlju, Gospodine, okrenuo si sudbinu Jakovljevu.2 Oduzeo si krivnju zlodjela svojem narodu, pokriosi sve njihove grijehe.3 Povukao si svu svoju jarost i ublaœio œestinu svo-jega gnjeva.4 Popravi nas opet, o Boœe, Spasitelju naæ, odvratisrdœbu svoju od nas.5 Zar øeæ se zauvijek srditi na nas, protegnuti svojgnjev svim naraætajima?

6 Zar nas neøeæ iznova oœivjeti, da se tvoj narodraduje tebi?7 Daj nam, o Gospodine, da gledamo milost tvoju,spasenje svoje daj nam.8 Da bih ipak çuo æto je Bog, Gospodin, obeøao.On govori o miru za svoj narod i za poboœne svoje,samo neka oni nikada ne rade bezumno.9 Njegovo spasenje, zaista, blizu je onih koji ga seboje; naæu zemlju zapast øe sjajna sreøa.10 Onda øe se milost i vjernost sresti; onda øe sepravda i mir poljubiti.11 Vjernost øe niknuti iz zemlje, pravednost øe gle-dati s neba.12 Gospodin øe zaista dati dobro, i zemlja øe naæadati plod svoj.13 Pravednost øe iøi pred njim i njegovi øe koracitrti naæu stazu.

86 Prigni svoje uho, o Gospodine, posluæaj me, jer sam nevoljan i siromah.2 Saçuvaj moj œivot, jer sam ti posveøen, ti si mojBog; spasi svojega slugu koji se uzdaje u tebe.3 Budi mi milostiv, o Gospodine, jer cijelim danomtebi vapijem.4 Razveseli srce svojega sluge, jer tebi, o Gospo-dine, uzdiœem svoje srce.5 Jer si ti, Gospodine, dobrostiv, sklon da oprostiæ,bogat miloæøu za sve koji te zazivaju.6 Pa çuj, o Gospodine, moju molitvu i pripazi namoj glasni vapaj.7 U dan nevolje svoje vapijem tebi, jer øeæ me us-liæati.8 Nema meåu bogovima sliçna tebi, Gospodine,nema djela takvih kakva su tvoja.9 Svi narodi koje si stvorio, dolaze, padaju predTobom niçice, Gospodine, tvojem Imenu iskazujuçast.10 Jer si ti velik i stvaraæ çudesa velika, jedini si tiBog.11 Pokaœi mi, o Gospodine, svoj put da u vjernostiidem k tebi, upravi moje srce na to, da se boji tvo-jega Imena.12 Onda øu ti zahvaljivati, o Gospodine Boœe, svimsrcem, slaviti tvoje Ime dovijeka:13 “Jest, milost je tvoja velika prema meni: izbaviosi moj œivot iz dubina carstva mrtvih.”14 Oholice ustaju protiv mene, o Boœe, rulja nasil-nika radi mi o glavi a tebe nemaju pred oçima.15 Ali ti si, Gospodin Bog pun milosråa i milosti,pun strpljivosti i bogat dobrotom i vjernoæøu.16 Pogledaj me, smiluj se meni, svojem sluzi, dajmi svoju jakost i pomozi sinu svoje sluækinje.17 Uçinio sa mnom çudo dobrote, da vide koji memrze, i postide se æto si mi ti, Gospodine, pomogaoi utjeæio me.

87 Njegov je temelj na gorama svetim. 2 To ljubi Gospodin: vrata Siona viæe negosve stanove Jakovljeve.3 Slavno se govori o tebi, grade Boœji:4 “Rahab i Babilon nazivam svojim prizna-vateljima; gle, Filistejaca i Tir i Kuæ: ‘Ovaj i onaj serodio ondje,’ ”5 O Sionu øe se govoriti, taj se i taj rodio ondje; onsam, Sveviænji, utemeljio ga je.6 Gospodin broji kad upisuje narode: “Ovaj se ro-dio ondje”.7 A pjevaçi i sviraçi s glazbalima kliçu: “U tebi su sviizvori moji.”

88 Gospodine, Boœe mojega spasenja, danju i noøu vapijem pred Tobom.

316Psalmi2 Neka doåe pred tebe moja molitva, prigni svojeuho k mojem vapaju.3 Jer je moja duæa puna jada; œivot je moj blizucarstvu mrtvih.4 Veø me ubrajaju meåu one koji umiru, ja sam kaoçovjek bez snage.5 Ostavljen sam meåu mrtvima, sliçan ubijenimakoji poçivaju u grobu, kojih se viæe ne sjeøaæ, kojisu od tvoje ruke odsjeçeni.6 Ti si me rinuo duboko u podzemni svijet, u tmine,u dubine.7 Oteœala mi tvoja srdœba, sve svoje valove pustiosi na mene.8 Udaljujeæ od mene prijatelje moje, uçinio si da imbudem omraœen; uhvaøen sam i ne mogu van.9 Oçi se moje gase od bijede; iz dana u dan vapi-jem tebi, Gospodine, tebi pruœam svoje ruke.10 Hoøeæ li na mrtvima joæ çiniti çudesa? Ustaju lisjene da te slave?11 Zar se u grobu slavi dobrota tvoja, u carstvumrtvih tvoja vjernost?12 Hoøe li se u tmini objavljivati tvoja çudesa, tvojapravednost u zemlji zaborava?13 Ali ja, o Gospodine, vapijem tebi; veø u ranojutro penje se k tebi moja molitva.14 Zaæto, Gospodine, odbacujeæ moju duæu iskrivaæ od mene svoje lice?15 Muçim se i umirem od mladosti, podnosim stra-hote tvoje bez pomoøi.16 Tvoja srdœba stiœe me, strahote tvoje mepritiæçu,17 Optjeçu me kao voda svaki dan, steœu me odsvuda.18 Udaljujeæ od mene prijatelja i druga, samo jemrak moj drug.

89 Uvijek øu pjevati milosti Gospodnovoj svim naraætajima javljat øu glasno tvoju vjernost.2 Jer si rekao: “Zavjet milosti neka traje zauvijek.”Kao nebesa stoji tvrdo tvoja vjernost:3 “Uçinio sam zavjet s izabranim svojim, zakleosam se Davidu, svojem sluzi:4 Zauvijek øu utvrditi tvoje pleme, tvoje prijestoljepodignuti za sva vremena.”5 Onda su slavila nebesa, Gospodine, tvoja çude-sa i tvoju vjernost u zajednici svetoj.6 Jer tko je na nebesima ravan Gospodinu, tko ti jesliçan Gospodine meåu sinovima Boœjim?7 Bogu, koji je strahovit u Vijeøu svetih, silno uz-viæen iznad svih oko njega.8 O Gospodine, Boœe vojska, tko je tako jak, Gos-podine, kao ti, kao tvoja vjernost oko tebe?9 Ti vladaæ nad morskom silom, ti krotiæ huku nje-govih valova.10 Ti si zgazio Rahab kao potuçenoga, jakommiæicom razasuo svoje neprijatelje.11 Tvoja su nebesa, tvoja i zemlja, ti si stvorio svijeti æto je god u njemu.12 Ti stvorio sjever i jug; Tabor i Hermon raduju setvojem Imenu.13 Tvoja miæica puna je junaçke snage; tvoja jeruka jaka, tvoja desnica ispruœena.14 Stupovi su tvojem prijestolju pravo i praved-nost; pred tobom stupaju milost i vjernost.15 Blagoslovljen je narod koji zna poklikeætovanja, koji ide u svjetlosti tvojega lica, o Gospo-dine.16 tvojem Imenu raduje se uvijek; pravednost gatvoja uzvisuje.17 Jer si ti sjajna snaga naæa, po tvojoj milosti rastemoø naæa.18 Jer je Gospodin naæ zaætitnik, naæ Kralj Svetac

Izraelov.19 Onda si govorio u viåenju svojim svetimaovako: “Poslao sam pomoø jednom junaku, uzvi-sio sam jednoga iz naroda.20 Davida sam uzeo sebi za slugu, pomazao gasvetim uljem svojim.21 Zato øe moja ruka biti s njim, i miæica moja kri-jepit øe ga.22 Nikad ga neøe neprijatelj nadvladati; bezboœnikga neøe potlaçiti.23 Njegove øu neprijatelje pred njim satrti, njegoveøu mrzitelje poraziti.24 Pratit øe ga moja vjernost i moja milost; njegovaøe moø rasti po mojem Imenu.25 Pruœit øu na more njegovu ruku, na rijeke njego-vu desnicu.26 On me smije zvati: Moj otac ti si, moj Bog, branikmojega spasenja.27 A ja øu ga uçiniti prvoroåencem, najviæim meåuzemaljskim kraljevima.28 Zauvijek øu mu saçuvati svoju milost, moj za-vjet s njim stajat øe çvrsto.29 Potomstvo øu njegovo uzdrœati u vijeke, njego-vo prijestolje, dokle stoji nebo.30 Ali ako njegovi sinovi ostave moj zakon i ne idupo mojim propisima,31 ako oskvrnu moje zapovijedi i moje uredbe nesaçuvaju,32 onda øu pokarati prutom njihovu krivicu ibiçevima njihovo bezakonje.33 Ali svoju milost neøu uzeti od njega i neøuprekræiti svoju vjernost.34 Nikada neøu pogaziti svojega zavjeta, i æto suizrekla moja usta, neøu poreøi.35 Svetoæøu svojom prisegnuo sam ovo: Nikadaneøu slagati Davidu:36 Potomstvo øe njegovo ostati zauvijek i njegovoprijestolje kao sunce preda mnom.37 Kao mjesec trajat øe zauvijek, kao nebo opsto-jati u sva vremena.,38 Pa ipak sad si odbacio, prezreo, gnjevom pro-gonio koga si pomazao.39 Prezreo si zavjet sa svojim slugom, krunu si nje-govu u prah bacio, oskvrnuo.40 Sruæio si sve njegove zidove, razruæio njegovetvråave.41 Sad ga plijeni tko god onuda proåe, postao jeruglo svojim susjedima.42 Uzvisio si desnicu njegovih tlaçitelja, razveseliosi sve njegove neprijatelje.43 Otupio si oætricu njegova maça i nisi mu dao uboju pobijediti.44 Oduzeo si mu sjajno œezlo, njegovo prijestoljesruæio na zemlju.45 Skratio si dane njegove mladosti i odjenuo ga usramotu.46 Dokle øeæ se, Gospodine, posve skrivati, zar datvoja srdœba plane kao oganj?47 Spomeni se, Gospodine, kako je kratak mojœivot; kako si ni na æto stvorio svu djecu çovjeçju?48 Gdje je çovjek koji bi ostao na œivotu, a da nemora vidjeti smrt; koji izbavlja svoj œivot od moøipodzemnoga svijeta?49 Gdje su prijaænje tvoje milosti, Gospodine æto siih u vjernosti prisegnuo Davidu?50 Gospodine, spomeni se sramote svojih sluga,koju nosim u svojim njedrima kod mnogih naroda,51 kojom tvoji neprijatelji, o Gospodine, grde tebe,kojom grde zapovijed pomazanika tvojega.52 Neka je blagoslovljen Gospodin u vijeke. Ameni Amen.

317 Psalmi

90 Gospodine, ti si nam utoçiæte, ti si to bio u sva vremena.2 Prije nego su gore postale i prije nego si stvoriozemlju i svijet, od vijeka do vijeka ti si, Bog.3 Ti vraøaæ çovjeka u prah i govoriæ: “Vratite se,djeco çovjeçja.”4 Jest, u tvojim je oçima tisuøa godina kao danjuçeraænji æto je proæao, kao noøna straœa.5 Kao san ujutro odnosiæ ljude, oni su kao trava ætonikne:6 ujutro procvate i uzraste, uveçer se pokosi i osuæi.7 Tako nas nestaje ispred tvojega gnjeva, i predtvojom jaroæøu smetemo se.8 Stavljaæ zla djela naæa sebi pred oçi, naæu tajnukrivnju pred svjetlost svojega lica.9 Tako hitaju svi naæi dani u tvojem gnjevu; godinenaæe iæçeznu kao misao.10 Vrijeme œivota naæega traje sedamdesetgodina, a u jaçega i osamdeset godina; a ipak jedobit njihova jedino muka i nevolja, jer brzoprolazi, i mi odlijeøemo.11 Tko zna silu tvojega gnjeva i jarost tvoju da bi tese kao æto treba bojao?12 Nauçi nas brojiti naæe dane da dobijemo mudrosrce.13 Povrati se, o Gospodine, dokle øeæ joæ? Smilujse svojim slugama.14 Doskora nas okrijepi miloæøu svojom da seradujemo i veselimo u sve svoje dane.15 Razveseli nas za one dane kad si nas kaznio,za godine kad smo gledali nesreøu.16 Neka se pokaœe na tvojim slugama tvoje djelo,tvoja slava na njihovoj djeci.17 Neka vlada nad nama dobrota Gospodina, na-æega Boga; daj nam uspjeh djelu ruku naæih, jest,daj uspjeh djelu ruku naæih.

91 Onaj koji prebiva u zaætitnom mjestu Svevi- ænjega, boravi u sjeni Svemoønoga,2 Govorit øu ovako Gospodinu: “Ti si moje utoçiætei moja obrana, moj Bog, u koga se uzdajem.”3 Jer te on çuva od ptiçarske zamke i od ljutogapomora.4 Krilima svojim pokriva te: pod perjem si njegovimsakriven; i ætit i oklop bit øe tebi vjernost njegova.5 Ne trebaæ se bojati strahote noøne, niti strijele ætoleti danju;6 kuge æto ide po mraku, ni pomora æto mori opodne.7 I padne li uza te tisuøa i deset tisuøa s desnestrane tebi, ne moœe tebi niæta uçiniti.8 Jest, vidjet øeæ svojim oçima, gledat øeæ plaøubezboœnicima.9 Jer kad si Gospodina, koji je moje utoçiæte; Sve-viænjega, uzeo sebi za okrilje.10 neøe te nikada snaøi zlo; nesreøa se neøe prib-liœiti tvojem æatoru.11 Jer je svojim anåelima zapovjedio da te çuvajuna svim stazama tvojim.12 Nosit øe te na svojim rukama da se ne spotakneo kamen tvoja noga.13 Nogom øeæ gaziti po lavovima i zmijama ljuti-cama, zgazit øeæ laviøa i zmaja.14 Jer on pristaje uza me, spasit øu ga, ætitit øu ga,jer poznaje Ime moje.15 On øe me zazvati, i ja øu ga usliæati; i bit øu s njimu nevolji, spasit øu ga i proslaviti.16 Dat øu mu da dugo œivi i pokazat øu mu svojespasenje.”

92 Lijepo je hvaliti Gospodina, pjevati tvojem Imenu, o Sveviænji;

2 navjeæøivati jutrom milost tvoju, tvoju vjernostnoøu,3 uz œiçano glazbalo sa deset œica na harfi i uzcitaru, ugodan zvuk.4 Jer me veseliæ, Gospodine, svojim djelima; zbogtvojih djela ruku radujem se:5 Kako su velika tvoja djela, Gospodine, kako suduboki naumi tvoji.6 Samo tko je nerazuman, ne shvaøa to; samo tkoje bezumnik, ne moœe to nikada razumjeti.7 Niçu bezboœnici kao trava, cvjetaju svi zlikovci,ali samo zato da izginu zauvijek.8 A ti si visoko uzviæen, u vijeke ti si Gospodin.9 Jer evo, tvoji neprijatelji, o Gospodine, jer evo,neprijatelji tvoj ginu, svi se zloçinci rasipaju,10 Ti si uçinio velikom snagu moju kao u bivola,pomazao si me svjeœim uljem.11 Ponosno gleda moje oko na protivnike moje; opadu bezboœnika, koji su ustajali protiv mene,sluæalo je moje uho.12 A pravednik se zeleni kao palma, kao lebanon-ski cedar raste gore.13 Koji su zasaåeni u Gospodinovu domu, zelenese u dvorima naæega Boga.14 Joæ u starosti nose obilat plod, jedri su i punisvjeœine,15 i tako oni javljaju: Gospodin je pravedan; On jemoja hridina, u komu nema nepravde.

93 Gospodin je kralj, odjenuo se u sjaj, zaod- jenuo se Gospodin u veliçanstvo, opasaose, tvrdo stoji svijet da se ne moœe poljuljati.2 Tvrdo stoji od iskona tvoje prijestolje, ti si odvjeçnosti.3 Podigle su rijeke, o Gospodine, podigle su rijekesvoj æum, podigle su rijeke svoj œamor.4 Gospodin u visini je silniji nego glasovi silnihvoda, uzviæeniji nego buçno more.5 Posve je pouzdana rijeç obeøanja tvojega; sve-tost je ures u tvojoj kuøi, o Gospodine, zauvijek.

94 O Gospodine Boœe osvete, O Boœe osvete, sijevni.2 Digni se, suçe zemlje, naplati oholima njihovadjela.3 Dokle øe se bezboœnici, Gospodine, dokle øe sejoæ bezboœnici hvaliti?4 Oni se pjene i drzovito govore; svi se zloçincinadimaju.5 Gaze tvoj narod, o Gospodine, pritiæçu tvoju baæ-tinu.6 Ubijaju udovicu i doæljaka, sirote dave.7 Pritom misle: “Gospodin to ne vidi, Bog Jakovljevne opaœa to nikada.”8 Opametite se, bezumni u narodu, luåaci, kadøete doøi do razboritosti?9 Koji je stvorio uho, zar taj da ne çuje; koji je napra-vio oko, zar taj da ne vidi?10 Koji kaœnjava narode, zar taj da ne kazni; on kojiuçi ljude znanju?11 Gospodin zna misli ljudi–one su samo para.12 Blagoslovljen je çovjek koga ti, o Gospodine,odgajaæ i u svojem zakonu pouçavaæ:13 da mu dadeæ mir u zle dane, dok se kopa grobbezboœniku.14 Jer neøe odbaciti Gospodin svojega naroda isvoje baætine neøe ostaviti.15 Jer pravednost dolazi opet do svojega prava,da je slijede koji su çestita srca.16 Tko øe ustati za mene protiv zlih? Tko øe stajatiuza me protiv zlikovaca?17 Kad mi Gospodin ne bi bio pomoønik, leœala bi

318Psalmimoja duæa odavno u tiæini.18 Kad god pomislim: “Posrøe mi noga”, uzdrœime, o Gospodine, tvoja milost.19 U svim brigama mojega srca utjeha mi tvojaopet razveseli duæu.20 Stoji li uza te prijestolje zloøe, koji na temeljupravice ipak samo zlo çini?21 Skupljaju se protiv œivota pravednikova i os-uåuju krv neduœnu.22 Ali je Gospodin utoçiæte meni; Bog je moje tvrdoutoçiæte.23 On im plaøa zlodjelima njihovim, On ih uniætavau njihovoj vlastitoj zloøi; uniætit øe ih Gospodin, naæBog.

95 Doåite, kliçimo Gospodinu, uzvikujmo po- moøniku, naæem Bogu.2 Stupimo pred njegovo lice s hvalom, u pjes-mama njemu kliçimo.3 Jer je Gospodin velik Bog, kralj veøi od svih bo-gova.4 U njegovoj su ruci temelji zemaljski, vrhunci gor-ski njegovi su.5 Njegovo je more, On ga je stvorio i kopno koje sunjegove ruke naçinile.6 Hajdemo se klanjati i padnimo niçice; kleknimopred Gospodinom, koji nas je stvorio.7 Jer je on naæ Bog, a mi smo narod kojega onpase, ovce paæe njegove. I danas, o, da biste ipakposluæali njegov glas.8 Nemojte da otvrdne vaæe srce kao u Meribi, kaou pustinji u dan Mase,9 gdje su me vaæi oçevi iskuæali i ispitali, a vidjeli suipak moja djela.10 Çetrdeset godina bilo mi je muçno pred tim ro-dom i rekao sam: “Oni su narod komu luta srce, jerne paze na moje putove.”11 Zato sam se zakleo pun gnjeva: “Neøe uøi umjesto pokoja mojega.”

96 Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, pjevajte Gospodinu sva zemljo.2 Pjevajte Gospodinu, blagoslivljajte njegovo Ime,navjeæøujte iz dana u dan njegovo spasenje.3 Navjeæøujte narodima njegovu slavu, svakomuplemenu njegova çudesa.4 Jer je velik Gospodin, hvale dostojan veoma,straæniji je od svih bogova.5 Jer su svi bogovi naroda niætavi idoli, a Gospodinje stvorio nebesa.6 Sjaj i veliçanstvo blista pred njim; slava i radostnapunjaju njegovo svetiæte.7 Prinesite Gospodinu plemena naroda, prinesiteGospodinu slavu i çast.8 Prinesite Gospodinu slavu imena njegova,nosite dare œrtvene i stupite u njegove dvore.9 Poklonite se Gospodinu u svetom uresu, nekastrepi pred njim sav svijet.10 Navjeæøujte narodima: “Gospodin je kralj;”çvrsto stoji svijet, ne poljulja se nikada. On sudi na-rodima pravedno.11 Nebesa se vesele, zemlja se raduje, buçi morei sve æto je u njemu;12 Raduje se polje i sve æto raste na njemu, klikøusva æumska stabla13 pred Gospodinom kad dolazi, jer dolazi da sudizemlji; On sudi cijelom svijetu po pravdi i narodimau vjernosti svojoj.

97 Gospodin je kralj, neka se zato raduje zem- lja, neka se vesele otoci mnogi.2 Oblaci su i mrak oko njega; na pravicu i sud os-

lanja se njegovo prijestolje.3 Oganj trçi pred njim, izgara naokolo njegove ne-prijatelje4 Njegove munje obasjavaju svijet, zemlja to vidi istrepi.5 Gore se kao vosak tope pred Gospodinom, predGospodinom cijeloga svijeta.6 Nebesa navjeæøuju pravdu njegovu, i svi narodigledaju sjaj njegov.7 Svi poklonitelji kipova postidjet øe se, koji sehvale niætavim idolima; svi bogovi padaju prednjim.8 A Sion çuje to i raduje se; klikøu køeri Judine zbogtvojih presuda, o Gospodine.9 Jer si ti, Gospodine, Sveviænji u svemu svijetu, tinadvisujeæ sve bogove.10 Koji ljubite Gospodina, mrzite zlo; on çuva œivotpravednika svojih, otima ih iz ruku bezboœnika.11 Svjetlost obasjava pravednika i radost srcaçestita.12 Radujte se Gospodinu, pravednici, slavitesveto njegovo Ime.

98 Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer je uçi- nio çudesa, pomogla mu njegova desnica,sveta miæica njegova.2 Objavio je Gospodin spasenje svoje, pred oçimaneznaboœaca otkriva pravednost svoju.3 Spomenu se svoje milosti i vjernosti svoje premakuøi Izraelovoj; sad gledaju svi krajevi zemlje spa-senje naæega Boga.4 Kliçi Gospodinu, sva zemljo, pjevaj, poklikuj ipopijevaj.5 Zapjevajte Gospodinu uz citaru, uz citaru zvu-kom psalme;6 S trubama i rogovima kliçite pred Gospodinom,Kraljem.7 Neka buçi more i æto je u njemu, svijet i koji stojena njemu.8 Rijeke neka pljeæøu rukama, zajedno gore nekase raduju pred Gospodinom,9 Jer On dolazi suditi zemlju. S pravednoæøu On øesuditi svijet, i narode po pravici.

99 Gospodin kraljuje, neka narodi strepe, bora- vi meåu kerubinima; neka se zemlja trese.2 Velik je na Sionu Gospodin, uzviæen iznad svihnaroda.3 Neka slave tvoje Ime, veliko i slavno�— svet je On.4 Prijatelj je pravde, kralj jakosti; æto je pravo, za-povjedio si; pravo i pravednost çinio si u Jakovu.5 Uzvisujte Gospodina, naæega Boga, i klanjajtese kod podnoœja njegovih nogu; jer on je svet.6 Mojsije i Aron kod njegovih sveøenika i Samuelkod priznavatelja Imena njegova: oni su prizivaliGospodina, i On ih usliæao.7 U stupu od oblaka govorio je njima; oni su çuvalinjegove zapovijedi, zakon, koji im je dao.8 O Gospodine, Boœe naæ, ti si ih usliæao; ti si im bioBog, koji opraæta, a i osvetnik za njihova djela.9 Uzvisujte Gospodina, naæega Boga, prignite sesvetoj gori njegovoj, jer je svet Gospodin, naæ Bog.

100 Kliçi radosno Gospodinu, ti sva zemljo. 2 Sluœite Gospodinu s veseljem, pristupite

pred njegovo lice s klicanjem.3 Spoznajte: Gospodin, on je Bog, on nas je stvo-rio: zato smo mi njegovi, njegov narod, stado napaæi njegovoj.4 Uåite na vrata njegova sa slavom, u dvore nje-gove s hvalom; hvalite ga, blagoslivljajte njegovoIme.

319 Psalmi5 Jer je dobar Gospodin: vjeçno traje njegova mi-lost, kroz sve vaæe naraætaje vjernost njegova.

101 Milost i pravdu pjevat øu, slavit øu tebe, o Gospodine,2 Ponaæat øu se mudro i savræeno. Kad øeæ ti doøik meni? Hodit øu savræenim srcem u svojoj kuøi.3 Svoje oçi neøu nikada upravljati na zle stvari, jermrzim djela bezboœna, neøu za njima pristajati.4 Neka je daleko od mene srce laœno, neøu da ætoznam o zlu.5 Tko tajno kleveøe svojega bliœnjega, toga øuuæutkati; tko gleda oholim okom i srce ima naduto,toga ne mogu podnositi.6 Oçi su moje upravljene na çestite u zemlji, da biboravili kod mene; tko hodi putom pravim, taj nekasamo bude moj sluga.7 Nikada ne smije prebivati u mojoj kuøi onaj kojiradi lukavo, i tko govori laœ, taj neøe stajati predmojim oçima.8 Svako jutro uæutkam sve zlobnike u zemlji, datako protjeram iz grada Gospodinova sve zliko-vce.

102 O Gospodine, çuj molitvu moju i moj vapaj neka doåe k tebi.2 Ne skrivaj svojega lica preda mnom. Prigni svojeuho k meni u nevolji, usliæa me brzo u dan kad tezazovem.3 Jer prolaze kao dim dani moji i moje su kostiuœarene kao ognjiæte.4 Kao pokoæena trava usahnulo je moje srce i svojkruh zaboravio sam jesti.5 Od mojega glasnog uzdisanja prionula mi mojakost za meso.6 Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam kao sova napustim zidinama.7 Bdijem i tugujem osamljen kao ptica nasljemenu.8 Svaki dan grde me moji neprijatelji, koji mi serugaju, imenuju mene kad psuju.9 Ah, jedem pepeo kao kruh i mijeæam svoje piøesuzama,10 zbog tvojega gnjeva i srdœbe tvoje, jer si mepodigao i na tlo bacio.11 Dani su moji kao sjena æto bjeœi i ja se suæim kaotrava.12 A ti, o Gospodine, stolujeæ vjeçno, tvoje Imetraje kroz sve vaæe naraætaje.13 Ti øeæ se dignuti, smilovat øeæ se Sionu: vrijemeje da mu se smilujeæ, zaista, vrijeme je doælo.14 Jer tvoje sluge ljube kamenje njegovo, i nje-gove ruæevine œaloste ih.15 Tada øe se narodi bojati Imena Gospodinova,svi kraljevi zemaljski tvoje slave.16 Jer øe Gospodin opet sazidati Sion, javit øe se usjaju.17 Kada usliæa vapaj siromaha i ne prezre njihovemolitve.18 Neka se napiæe ovo za buduøi naraætaj, da hvaliGospodina nanovo stvoren narod.19 On je pogledao sa svete visine svoje, Gospodinje s neba pogledao na zemlju,20 da çuje uzdisanje zasuœnjenih, da oslobodidjecu smrti,21 da se navjeæøuje na Sionu Ime Gospodinovo injegova slava u Jeruzalemu,22 kad se skupe narodi ujedno i kraljevstva dasluœe Gospodinu.23 On mi slomi nasred puta snagu moju, skratimoje dane.24 Ja sam rekao: “O moj Boœe, ne uzimaj me u

polovici œivota, ti, çije godine daleko nadmaæujusve çovjeçje dobi.25 Zemlja, koju si u poçetku postavio, i nebesa,djelo tvojih ruku,26 oni øe proøi, a ti ostajeæ, oni svi ostare kaohaljina; promijeniæ ih kao odjeøu, oni se raspadnu.27 A ti ostajeæ isti; tvoje godine nemaju kraja.28 I sinovi tvojih sluga stanovat øe u sigurnosti;pred tobom øe opstati njihovo potomstvo.

103 Moja duæo, slavi Gospodina, i sve æto je u meni, njegovo sveto Ime.2 Moja duæo, slavi Gospodina i ne zaboravljaj ni-jednoga njegova dobroçinstva.3 On je koji ti opraæta sva zlodjela, koji ozdravljasve bolesti tvoje,4 koji çuva od propasti œivot i tvoj, koji te kruni mi-loæøu i milosråem,5 koji nasiti tvoju duæu dobrima, da se ob novimladost tvoja kao u orla.6 Gospodin çini pravednost i pravicu daje svimapotlaçenima.7 Svoje putove pokazao Mojsiju, svoja djela djeciIzraelovoj.8 Gospodin je milosrdan i milostiv, strpljiv i bogatljubavlju.9 Zato se ne gnjevi zauvijek, niti se zauvijek srdi.10 Ne postupa s nama po naæim grijesima, niti namvraøa po naæim zlodjelima.11 Jer koliko su nebesa visoko nad zemljom, tolikaje njegova ljubav prema njegovim pravednicima.12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko onudaljuje od nas naæe grijehe.13 Kao æto se otac smiluje svojoj djeci, tako sesmiluje Gospodin svojim pravednicima.14 Jer zna kakve smo mi graåe, sjeøa se da smosamo prah.15 Çovjek: kao trava, tako su njegovi dani, kaocvijet u polju, tako cvjeta.16 Duhne vjetar na njega i nestane ga, i ne zna viæemjesta gdje je stajao.17 A milosråe Gospodinovo ostaje uvijek i vjeçnona onima koji ga se boje; i njegova dobrota na sino-vima sinova,18 koji drœe njegov zavjet i briœno ispunjaju nje-gove zapovijedi.19 Prijestolje svoje postavio Gospodin na nebu,vlast njegova proteœe se na sve.20 Blagoslivljajte Gospodina, svi njegovi anåeli,junaci puni snage, izvræitelji njegove rijeçi, kojisluæate silni njegov glas.21 Blagoslivljajte Gospodina sve njegove vojske,njegove sluge, vræitelji njegove volje.22 Blagoslivljajte Gospodina sva njegova djela, posvim mjestima njegova kraljevstva: Moja duæo,slavi Gospodina.

104 Moja duæo blagoslivljaj Gospodina. Veo- ma si velik, Gospodine, moj Boœe; odje-nuo si se u sjaj i veliçanstvo.2 Zaogrnuo si se svjetloæøu kao ogrtaçem, drœiænebesa razapeta kao æator.3 Grede svojih dvorova u vodu si uzidao, oblaci sutvoja kola, æumiæ na krilima vihora.4 Uçinio si vjetrove svojim anåelima i ognjene pla-menove svojim slugama.5 Postavio si zemlju na temelje njezine, tako da sene moœe poljuljati.6 Bezdan ju je pokrio kao haljina; na gorama sustajale vode.7 A od tvoje prijetnje bjeœale su i uzmicale od tvo-jega gromkog glasa.

320Psalmi8 Uzdigle se gore, spustile se doline u mjesto æto siim ga odredio.9 Tako si postavio meåe koje nikada ne prelaze;ne smiju opet pokriti zemlju.10 Izveo si izvore po dolinama, oni teku izmeåugora.11 Napajaju sve poljske zvijeri, divlji magarci gaseiz njih svoju œeåu.12 Na njima prebivaju nebeske ptice, s grana serazlijeœe njihovo pjevanje.13 Napajaæ gore iz svojih dvorova, plodom se tvo-jih djela siti zemlja.14 Dajeæ da raste trava stoci i bilje na korist çovje-ku, da izvedeæ kruh iz zemlje,15 i vino koje veseli çovjeçje srce, i ulje koje mu çinilice sjajnim, i kruh koji oœivljuje snagu çovjeku.16 Onda se napoje najveøa stabla, lebanonskicedri koje je on zasadio.17 Na njima ptice viju gnijezda, roda gradi gnijezdosvoje na çempresima.18 Gore visoke pripadaju divokozama, æpilje suzaklon jazavcima.19 Stvorio mjesec da pokazuje vremena, suncepoznaje mjesto zapada svojega.20 Prostireæ tminu i bude noø; onda se miçe svazvjerad æumska.21 Laviøi viçu za plijenom i traœe od Boga hranesebi.22 Sunce iziåe i oni se povlaçe i lijeœu u svoje æpilje.23 Onda ide çovjek na svoj posao do veçeri.24 Kako je mnogo tvojih djela, o Gospodine. Sva simudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.25 Tu je more, tako veliko, na obje strane tako da-leko: u njemu vrve bez broja œivotinje, sitne i velike.26 Ondje laåe plove, Levijatan kojega si stvorio, dase igra po njemu.27 Svi tebe çekaju da ih nahraniæ na vrijeme.28 Pokupe æto im dajeæ; kad otvaraæ ruku, nasitese dobra.29 A odvratiæ li svoje lice, prestraæe se; uzmeæ li imdah, poginu i vraøaju se opet u prah.30 Kad poæaljeæ svoj duh, stvaraju se; tako obnav-ljaæ lice zemlje.31 Neka uvijek traje slava Gospodinova. Gospo-din se veseli u svojim djelima.32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; on sedotakne gora, i one se dime.33 Pjevat øu Gospodinu dok sam œiv, slavit øuGospodina svojega dokle god postojim.34 Neka mu se svidi moja pjesma. Ja, ja se veselimu Gospodinu.35 Ah, da bi nestalo grjeænika sa zemlje i da ne biostali na œivotu bezboœnici. A ti, moja duæo, slaviGospodina. Slava Gospodinu.

105 Hvalite Gospodina, zazivajte Ime njego- vo, razglaæujte narodima njegova djela.2 Pjevajte mu, slavite ga, govorite sva njegovaçudesa.3 Hvalite se svetim imenom njegovim, neka seveseli srce onih koji traœe Gospodina.4 Traœite Gospodina i njegovu moø, traœite uvijeknjegovo lice.5 Sjeøajte se çudesa njegovih koja je uçinio, zna-menja njegovih, presuda njegovih usta.6 Vi, potomstvo njegova sluge Abrahama, vi, si-novi Jakova, njegova izabranika.7 On, Gospodin, nama je Bog, u sav svijet idu nje-gove presude.8 Sjeøa se uvijek svojega zavjeta, rijeçi koju je daoza tisuøu koljena,9 Zavjeta koji je napravio s Abrahamom i zakletve

svoje Izaku.10 To je postavio Jakovu za zakon, Izraelu zavjeçni zavjet,11 ovako govoreøi: “Kanaan øu ti dati kao vaæuodreåenu baætinu.”12 Onda vas je joæ bilo malo na broj, samo malo, ito doæljaci.13 Joæ su iæli onda od naroda do naroda, od jed-noga kraljevstva do drugoga.14 Ali nije dao nikomu da im naudi; same je kralje-ve karao zbog njih:15 “Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mo-jim ne çinite niæta na œao.”16 Pusti onda glad na zemlju; razbij svaku potporukruha.17 Ali je poslao pred njima çovjeka: za roba prodanbio je Josip.18 Okovima su stegnuli njegove noge i stavili ga uœeljezo.19 Do vremena kad se ispuni njegova rijeç, rijeçGospodinova saçuva ga.20 Onda poslao kralj i pusti ga, gospodar nad naro-dima, i oslobodi ga.21 Postavio ga gospodarom nad svojom kuøom,upraviteljem svega imanja svojega;22 da vlada nad njegovim glavarima po volji, dastarjeæine njegove uçi mudrosti.23 Tako je doæao Izrael u Egipat i Jakov je postaogost u zemlji Kamovoj.24 I namnoœi svoj narod veoma, uçinio ga jaçim odnjegovih tlaçitelja.25 Prevrnuo njihovo srce, te su zamrzili njegovnarod, i çinili su lukavstvo njegovim slugama.26 Onda je poslao Mojsija, svojega slugu, i Arona,svojega izabranika.27 Oni su pokazali meåu njima njegova çudesnaznamenja i strahovita djela u zemlji Kamovoj.28 Poslao mrak i zamraçio je, a oni su joæ prkosilinjegovoj zapovijedi.29 Pretvorio njihovu vodu u krv i pomori njihovuribu.30 Provrela je njihova zemlja œabama sve do unu-tra u odaje kraljeve.31 Zapovjedio je i doæli su obadi, komarci po svimnjihovim krajevima.32 Mjesto kiæe poslao na njih tuçu, œivi oganj nanjihovu zemlju.33 Pobio lozu njihovu i smokve njihove, polomiostabla u krajevima njihovim.34 Zapovjedio i doæli su skakavci i gusjenice ne-brojene.35 I izjeli su svu travu po zemlji, pojeli rod u poljimanjihovim.36 Onda pobio sve prvoroåence u zemlji, prvinesvega truda njihova.37 Izveo ih sa srebrom i zlatom i nije bilo umorna unjihovim plemenima.38 Egipat se obradovao njihovu izlasku, jer strahod njih bio ih spopao.39 Razastro im oblak kao zaætitu i oganj da svijetlinoøu.40 Narod zamolio, i On zapovjedio da doåu prepe-lice i nasitio ih kruhom s neba.41 On otvorio hridinu i potekla voda, protekla kaorijeka kroz pustinju.42 Jer se spominjao svete svoje rijeçi Abrahamu,svojem sluzi.43 Izveo svoj narod s radoæøu, izabrane svoje uveselju.44 Darova im zemlje naroda; oni su uzeli æto sustekli narodi,45 da bi çuvali njegove zapovijedi i drœali se za-

321 Psalmikona njegovih. Slava Gospodinu. Slava Gospodi-nu.

106 Slava Gospodinu. Hvalite Gospodina jer je dobar; jest, vjeçno traje njegovo milos-råe.2 Tko moœe opisati velika djela Gospodinova, iska-zati svu njegovu slavu?3 Blagoslovljeni su oni koji se tvrdo drœe pravde iuvijek çine ono æto je pravo.4 Spomeni me se, o Gospodine, po milosti premasvojem narodu, po svom djelu spasenja pohodi imene.5 Da mogu joæ doœivjeti sreøu tvojih izabranika,veseliti se u veselju tvojega naroda i hvaliti se joæ stvojima.6 Grijeæili smo sa svojim oçevima, poçinili smobezakonje i çinili zlodjela.7 Veø naæi oçevi u Egiptu nisu pazili na tvoja çude-sa, nisu se spominjali tvojih velikih milosti i bunili suse na moru, na Crvenom moru.8 A on im je pomogao zbog svojega Imena, daoçituje svoju jakost.9 Zaprijetio Crvenom moru i presahnulo je i preveoih preko morske dubine kao preko pustinje.10 Tako ih spasi iz ruke mrzitelja, izbavi ih iz rukeneprijatelja.11 Pokri voda tlaçitelje njihove, ni jedan od njih nijeostao.12 Onda napokon su povjerovali njegovim rijeçi-ma i zapjevali njegovu slavu.13 Ali su brzo zaboravili æto je uçinio; odluku njego-vu nisu çekali nikada.14 Polakomili se u pustinji i poçeli su kuæati Boga upustoj zemlji.15 I On im ispuni œelju njihovu, ali onda poslao nanjih suæicu.16 I pobunili se u taboru protiv Mojsija i protivArona, koji je bio posveøen Gospodinu.17 Zemlja se rastvorila, proguta Datana i zatrpalamnoætvo Abiramovo.18 Posred njih buknuo oganj i plamen saœgao bez-boœnike.19 Napravili su sebi tele na Horebu i pred livenimkipom bacili su se na zemlju.20 Zamijenili su svojega velikog Boga za kip volakoji jede travu.21 Zaboravili su spasitelja svojega Boga, koji jeuçinio sjajna djela u Egiptu,22 çudesa u zemlji Kamovoj, onda strahote naCrvenomu moru.23 Veø pomisli da ih uniæti, onda je stupio njegovizabranik Mojsije pred njega kao posrednik, daodvrati njegovu jarost, te ih nije uniætio.24 Œarko œuåenu zemlju pogrdili su i nisu se pouz-dali u njegove rijeçi.25 Poçeli su mrmljati u svojim æatorima i nisu viæehtjeli sluæati zapovijed Gospodinovu.26 Onda on podiœe svoju ruku na njih da ih pobije upustinji,27 i da preda pleme njihovo neznaboæcima iraspræi ih po zemljama.28 Onda se oni posvetili Baal-Peoru, i jeli sumrtvaçke œrtve.29 Tako su razdraœili Gospodina svojim djelima;onda na njih udari kuga.30 Ali je ustao Finehas i odrœao sud, i tako jeprestao pomor.31 Njemu se to primilo u zaslugu kroz sve vaæenaraætaje na vijeke.32 Na vodi svaåe opet su ga razdraœili; onda mo-rade Mojsije trpjeti zbog njih,

33 jer su mu ogorçili duæu on pogrijeæi svojim us-tima.34 Nisu iskorijenili naroda, kako im je Gospodinzapovjedio,35 nego su se pomijeæali s neznaboæcima i primilinjihova djela,36 i poçeli su sluœiti idolima njihovim, a oni su bili napropast.37 Prinosili su svoje sinove i svoje køeri kao œrtvuzlodusima.38 I prolijevali su nevinu krv, krv svojih sinova isvojih køeri, koje bi prinosili za œrtvu kanaanskimidolima; tako se oneçistila zemlja njihovim krvnimdjelima.39 I postali su neçisti svojim djelima i posvenevjerni svojim postupanjem.40 Onda se Gospodin veoma razgnjevio na svojnarod i omrznula mu njegova baætina.41 Predao ih u ruke neznaboæcima i njihovi mr-zitelji vladali su nad njima.42 Tlaçili su ih njihovi neprijatelji i bili su pokorenipod vlast njihovu.43 Mnogo ih puta izbavljao, ali su mu ostali nep-okorni; i propadali su zbog svojih zlodjela.44 Onda on pogleda opet na nevolju njihovu, kadje çuo njihovu glasnu tuœbu.45 Spomenu se svojega zavjeta s njima i bi mu œaou velikoj dobroti njegovoj.46 Uçini, te su naæli opet milosråe kod svih tlaçite-lja svojih.47 Spasi nas, o Gospodine, Boœe naæ, i pokupi nasizmeåu neznaboœaca da bi mogli slaviti tvoje svetoIme, da se diçimo tvojom slavom.48 Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,od vijeka do vijeka. I sav narod neka rekne: Amen.Slava Gospodinu.

107 Hvalite Gospodina, jer je dobar, jer vjeçno traje njegovo milosråe.2 Tako neka govore otkupljenici Gospodinovi, kojeje otkupio iz vlasti neprijatelja,3 i skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjev-era i juga.4 Bili su zalutali u pustinji, u pustoæi, nisu naæli putak mjestu, gdje bi se nastanili.5 Trpjeli su od gladi i œeåi, njihova je duæa klonulau njima.6 Povikali su u tjeskobi svojoj Gospodinu, on ihoslobodio njihove nevolje.7 Izveo ih na pravi put koji ide u mjesto prebivanja.8 Neka hvale Gospodina za njegovu milost, za nje-gova çudesa meåu ljudima.9 Jer je nasitio praznu duæu, gladnu duæu napunioje okrepom.10 Drugi su sjedili u tmini i u sjeni smrtnoj, leœali suokovani u bijedu i œeljezo,11 jer su prkosili rijeçima Boœjim i prezirali voljuSveviænjega.12 Zato ponizi nevoljom njihovo srce; spotaknulise, a nije bilo nikoga da im pomogne.13 Povikali su u tjeskobi svojoj Gospodinu, On ihoslobodi njihove nevolje.14 Izveo ih iz tame i sjene smrtne i rastrgao njihoveokove.15 Neka hvale Gospodina za njegovu milost, zanjegova çudesa meåu ljudima.16 Jer razbio vrata mjedena, prijevornice œeljezneslomi.17 Bezumnici zbog svojih prijestupa, morali su semuçiti zbog svojih zlodjela.18 Gadilo im se svako jelo, veø su stajali pokrajvrata smrtnih.

322Psalmi19 Povikali su u tjeskobi svojoj Gospodinu, On ihoslobodi od njihove nevolje.20 Poslao svoju rijeç i ozdravio ih, i izbavi ih izgroba.21 Neka hvale Gospodina za njegovu milost, zanjegova çudesa meåu ljudima.22 Neka prinesu œrtvu hvale, neka navjeæøuju nje-gova djela s radoæøu.23 Drugi koji su plovili morem na laåama, trgovalina velikim vodama,24 gledali su djela Gospodinova, njegova çudesanad dubinom.25 On je zapovjedio, digao se vihor, koji je uz-burkao valove.26 Dizala se do nebesa, survali se u dubinu; ondaje njihova duæa obnemogla od nevolje.27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se njihovamudrost iscrpla.28 Povikali su u tjeskobi svojoj Gospodinu, On ihoslobodio od njihove nevolje.29 On je okrenuo buru u tiæinu, i morski su valoviumuknuli.30 Onda se razveselili æto je nastala tiæina, On ihonda poveo u œuåenu luku.31 Neka hvale Gospodina za njegovu milost, zanjegova çudesa meåu ljudima.32 Neka ga hvale pred skupljenim narodom, nekaga slave u Vijeøu starjeæina.33 On rijeçnu zemlju pretvara u pustinju, tla bogataizvorima u suhu zemlju,34 plodna polja u slanu pustinju za zloøu stanovni-ka njihovih.35 On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlobogato izvorima.36 Ondje onda gladne naseljava; oni podiœu sebigrad za stanovanje:37 siju polja, sade vinograde, skupljaju plodovekao nagradu.38 On ih blagoslivlja, i oni se veoma mnoœe, i on nedopuæta da se umanjuje njihova stoka.39 Ali kad se prorijede i skuçeni postanu pod tere-tom nesreøe i brige.40 Tako izlijeva sramotu na vladare, pusti da lutajupo pustinji bez puta.41 Tako izvlaçi siromaha iz nevolje, njegove obite-lji umnoœi kao stada.42 To gledaju pravednici i raduju se; sva zloøa za-tvara svoja usta.43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka primi ksrcu milosråe Gospodinovo.

108 Utjeæeno je moje srce, o Boœe, pjevat øu i svirat øu, utjeæen je moj duh.2 Probudi se, harfo i citaro, hoøu probuditi zoru bi-jelu.3 Tebe øu slaviti meåu narodima, o Gospodine,tebi svirati meåu neznaboæcima.4 Jer je uzviæena do nebesa tvoja milost, tvoja vjer-nost do oblaka.5 Iznad nebesa budi uzviæen, o Boœe, i slava tvojaioznad zemlje.6 Da se sad izbave prijatelji tvoji, pruœi svoju desni-cu i çuj nas.7 Ovako je rekao Bog u svetosti svojoj: “Kliçuøipobjedonosno razdijelit øu Æekem, izmjerit øudolinu Sukot.8 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obranamoje glave, Juda vladarski ætap moj.9 Moab je moja umivaonica; na Edom øu bacitimoju obuøu; nad Filistejom øu slaviti pobjedu.”10 Tko øe me odvesti u tvrdi grad, tko øe me pov-esti u Edom?

11 Zar ne ti, o Boœe, koji si nas odbacio, koji nisiiæao s naæim çetama, o Boœe?12 Ah, daj nam pomoø pred neprijateljem, jer jeljudska pomoø niætava.13 S Bogom izvojujemo pobjedu, jer to je Onaj kojiøe pogaziti neprijatelje naæe.

109 O Boœe, diko moja, nemoj ipak æutjeti. 2 Jer se usta puna drskosti, usta puna lu-

kavosti na mene otvorile, govorili su mi jezikomlaœljivim.3 Okruœivali me rijeçima punim mrœnje, udarali namene ni zbog çega.4 Za ljubav moju optuœuju me, a ja se samo molim.5 Vratili su mi zlo za dobro, mrœnju za ljubav moju.6 Postavio protiv njega bezboœnika i tuœitelj nekamu stane s desne strane.7 Kad mu se sudi, neka bude kriv, i molitva njegovaneka mu se upiæe kao grijeh.8 Dana njegovih neka bude malo i sluœbu njegovuneka dobije drugi.9 Njegova djeca neka postanu siroçad, njegovaœena udovica.10 Njegova djeca neka se potucaju i prose, nekabudu protjerana iz svojih ruæevina.11 Lihvar neka mu uzme sve njegovo imanje,stranci neka mu razgrabe njegovu muku.12 Neka nema nikoga koji bi ga strpljivo ætedio,nikoga koji bi se smilovao njegovoj siroçadi.13 Njegovo potomstvo neka se iskorijeni, u sljede-øem koljenu neka ugine njegovo ime.14 Zlodjela njegovih otaca neka se spomene Go-spodin i krivnja njegove majke neka se ne izbriæe.15 Neka budu uvijek pred oçima Gospodinovim.Spomen njihov neka on uniæti na zemlji.16 Jer se nije sjetio iskazati milosråe, nego je pro-gonio patnika i siromaha, da bi usmrtio oçajnoga.17 Kako je volio je kletvu, neka ga ona stigne.Pogråivao je blagoslov, zato neka on bude dalekood njega.18 Odjenuo je kletvu kao svoju haljinu, zato nekaona prodre u njegovu unutraænjost kao voda, u nje-gove kosti kao ulje.19 Neka mu ona bude kao odjeøa, u koje se zamo-tava, kao pojas kojim se uvijek paæe.20 To neka bude Gospodinova kazna mojimtuœiteljima i onima koji zlo govore protiv mene.21 A ti, o Boœe, Gospodine, budi mi u pomoøi zbogsvojega Imena; milost je tvoja puna dobrote, zatome spasi.22 Jer sam nevoljan i siromah, moje je srce u meniranjeno.23 Kao sjena kad se nagne, tako ja ginem; kao jatoskakavaca tjeraju mene.24 Moje koljena klecaju od posta, tijelo se mojegrçi od mræavosti.25 Postao sam ruglo njima, vide me i maæu gla-vom.26 Pomozi mi, Gospodine, moj Boœe, u svojoj lju-bavi spasi me.27 Neka spoznaju da je tvoja ruka, da si ti sam,Gospodine, uçinio ovo.28 Ako me i psuju, ti øeæ me blagosloviti, ako i us-taju na mene, postidjet øe se, a sluga øe se tvojrazveseliti.29 Sramota øe pokriti moje klevetnike; kao ogrtaçomotava ih sram.30 Onda øe glasno hvaliti moja usta Gospodina,slaviti ga usred mnoætva,31 Jer siromahu stoji s desne strane da ga spasi odnjegovih sudaca.

323 Psalmi

110 Rekao je Gospodin mojeemu Gospodinu: “Sjedi mi s desnu stranu moju dok poloœimtvoje neprijatelje za podnoœje tvojim nogama.”2 Gospodin øe ti dati œezlo tvojega vladanja saSiona: vladaj posred svojih neprijatelja.3 Narod se tvoj dragovoljno predaje tebi u dan vo-jne tvoje u svetom uresu. Iz krila zore izvire tebirosa tvoje mladosti.4 Gospodin se zakleo, nikad se neøe pokajati: “Tisi sveøenik zauvijek po redu Melkizedekovu.”5 Gospodin ti je s desne strane, satire kraljeve udan svojega gnjeva.6 On sudi narodima: okolo se gomilaju leæine, sat-ire vladare na æirokoj zemlji.7 Na svojem putu pije iz potoka, zato moœe glavuvisoko podignuti.

111 Slava Gospodinu. Od svega srca slavim Go- spodina u krugu pravednika i u zajednici.2 Velika su djela Gospodinova, prouçavana odsvih koji uœivaju u njima.3 Njegova su djela krasota i sjajnost; njegovo pra-vedno upravljanje traje zauvijek.4 Svojim je çudesima podigao spomenik, Gospo-din pun milosti i milosråa.5 Svojim ætovateljima dao je jelo; svojega zavjetavjeçno se spominjao.6 Svojem je narodu je objavio velika svoja djelakad im je dao baætinu naroda.7 Djela su njegovih ruku vjernost i pravda; sve sunjegove zapovijedi vjerne.8 Stoje tvrdo za vjeçna vremena, dane u istini ipravici.9 Otkupljenje poslao svojem narodu; svoj zavjetustanovi zauvijek; Ime je njegovo sveto i straæno.10 Poçetak je mudrosti strah Gospodinov; tko ponjemu djeluje, dobije razboritost spasonosnu,hvala njegova traje zauvijek.

112 Slava Gospodinu. Blagoslovljen je çovjek koji se boji Gospodina, koji od srca ljubinjegove zapovijedi.2 Moøno øe biti u zemlji njegovo potomstvo, jer øerod pravednika biti blagoslovljen.3 Imanje je i bogatstvo u njegovoj kuøi; pravda nje-gova traje zauvijek.4 Kao svjetlo u tami sja on pravednicima; milosr-dan je, blag i pravedan.5 Dobar je çovjek koji je milostiv i daje u zajam;poslove svoje ureåuje po pravici.6 On se neøe poljuljati nikada; u vjeçnoj uspomeniœivi pravednik,7 Ne treba se bojati zla glasa; srce je njegovomirno, on se uzda u Gospodina.8 Srce je njegovo utjeæeno, on se ne boji, dok neponizi svoje neprijatelje.9 On dijeli obilno, daje siromasima; pravda njego-va ostaje uvijek; zbog bogatstva njegova uzvisujese moø njegova.10 A bezboœnik gleda to pun jeda, ækripi zubima igine; œelja bezboœnika propada.

113 Slava Gospodinu. Hvalite, sluge Gospodi- nove, hvalite Ime Gospodinovo.2 Neka bude Ime Gospodinovo slavljeno od sadai zauvijek.3 Od istoka sunçanoga do zapada neka se hvaliIme Gospodinovo.4 Uzviæen je nad svim narodima Gospodin; sjajnjegov sja iznad nebesa.5 Tko je jednak Gospodinu, naæem Bogu, kojistoluje u visini?

6 Koji milostivo gleda na nisko na nebesima i nazemlji.7 Koji iz praha podiœe malenoga, iz smeøa uzdiœesiromaha,8 i posaåuje ga s vladarima, s glavarima njegovanaroda.9 On daje da nerotkinja stanuje u kuøi kao veselamajka djece. Slava Gospodinu.

114 Kad je iziæao Izrael iz Egipta, Jakovljeva iz naroda tuåega jezika,2 onda je postao Juda njegova svetinja, Izrael nje-gova vlast.3 More je to vidjelo i pobjeglo, Jordan se okrenuonatrag.4 Bregovi su poskoçili kao ovnovi, breœuljci kaomladi janjci.5 Æto je tebi, more, da bjeœiæ, i tebi, Jordane, da seokreøeæ natrag?6 Bregovi æto skaçete kao ovnovi i breœuljci kaomladi janjci?7 Pred licem Gospodinovim dræøi, zemljo, predlicem Boga Jakovljeva.8 Koji pretvorio hridinu u jezero, kremen u izvorvode.

115 Ne nama, o Gospodine, ne nama, nego svojem Imenu daj slavu, zbog svoje milo-sti, zbog svoje vjernosti.2 Zaæto da bi govorili bezboœnici: “Gdje je sada nji-hov Bog?”3 Bog je naæ u nebu; çini sve æto hoøe.4 A idoli su njihovi srebro i zlato, djelo rukuçovjeçjih.5 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a nemogu vidjeti,6 dva uha, a ne mogu çuti, nos, a ne mogu mirisati,7 ruke, a ne mogu hvatati, noge, a ne mogu ho-dati–ne puætaju glasa iz svojega grla.8 Koji su ih naçinili, neka postanu kao oni, svaki kojise pouzdao u njih.9 Izraele, uzdaj se u Gospodina–on im je pomo-ønik i zaætitnik.10 Kuøo Aronova, uzdaj se u Gospodina; on im jepomoønik i zaætitnik.11 Vi koji se bojite Gospodina, uzdajte se u Gospo-dina; on je njihov pomoønik i zaætitnik.12 Gospodin se nas spomenuo–on øe blagoslo-viti, blagoslovit øe kuøu Aronovu,13 blagoslovit øe one koji se boje Gospodina, malei velike.14 Neka vas umnoœi Gospodin, vas i vaæu djecu.15 Neka ste blagoslovljeni od Gospodina, kojistvorio nebo i zemlju.16 Nebo i nebesa su Gospodinova, a zemlju je daoljudima.17 Ne slave mrtvi Gospodina, niti oni koji su otiæli utiæinu.18 Ali mi øemo slaviti Gospodina od sada i zauvi-jek. Slava Gospodinu.

116 Ljubim Gospodina, jer usliæa vapaj molitve moje.2 Jer prignu k meni svoje uho i zato øu ga zazivatidok œivim.3 Bili su me stegnuli okovi smrti, spopale me tje-skobe svijeta mrtvih, bio sam upao u tugu i muku.4 Onda sam prizvao Ime Gospodinovo: “Ah, Gos-podine, spasi moj œivot.”5 Milostiv je Gospodin i pravedan; Bog je naæ mi-losrdan.6 Çuva malene Gospodin–bijedan sam bio, tada

324Psalmimi je on pomogao.7 Vrati se, moja duæo, u svoj mir, jer ti Gospodinuçini dobro.8 Ti si saçuvao moj œivot od smrti, moje oko odsuza, moju nogu od pada.9 Hodam pred Gospodinom u zemlji œivih.10 Pun vjere rekao sam: “Nevolja me pritisla.”11 Pomislio sam u tjeskobi svojoj: “Svaki je çovjeklaœljivac.”12 Kako da vratim Gospodinu za sve dobro æto miuçini?13 Çaæu spasenja uzet øu i slaviti Ime Gospodino-vo,14 svoj zavjet Gospodinu ispuniti pred svim njego-vim narodom.15 Dragocjena je u oçima Gospodinovim smrtpravednika njegovih.16 Ah, Gospodine, ja sam ipak tvoj sluga, tvojsluga, sin tvoje sluækinje, raskovao si moje okove.17 Tebi prinosim œrtvu hvale, zazvat øu Ime Gos-podinovo.18 Svoj zavjet Gospodinu ispunit øu pred svim nje-govim narodom,19 u dvorima Gospodinova doma, u tvojoj sredini,Jeruzaleme. Slava Gospodinu.

117 Oh, hvalite Gospodina, svi narodi. Slavite ga, svi narodi.2 Jer nas njegova dobrota çuva moøno, vjernostGospodinova traje zauvijek. Slava Gospodinu.

118 O, hvalite Gospodina, jer je dobar, jer vjeçno traje njegovo milosråe.2 Neka pjeva Izrael: “Vjeçno traje njegovo milos-råe.”3 Neka pjeva kuøa Aronova: “Vjeçno traje njegovomilosråe.”4 Neka pjevaju svi koji se boje Gospodina: “Vjeçnotraje njegovo milosråe.”5 Kad povikao sam u tjeskobi: Gospodine, usliæame Gospodin, te postao sam slobodan.6 Gospodin je za mene, neøu se bojati se niçegaæto mi moœe uçiniti çovjek?7 Gospodin je za mene meåu onima koji mipomaœu, zato øu doœivjeti pobjedu nad svojim mr-ziteljima.8 Bolje je uzdati se u Gospodina nego se oslanjatina çovjeka.9 Bolje je uzdati se u Gospodina nego se oslanjatina vladare.10 Svi su me narodi opkolili; u Ime Gospodinovo jaih uniætavam.11 Opkolili su me, stegnuli me; u Ime Gospodinovoja ih uniætavam.12 Kao roj pçela opkolili su me, ugasili se kao oganju trnju, u Ime Gospodinovo ja ih uniætavam.13 Gurnuli me opako da padnem, ali mi je Gospo-din pomogao.14 Gospodin mi je pobjeda i pjesma, jer mi je po-stao Spasitelj.15 Çuj. Glas pobjede odjekuje u æatorima praved-nika: desnica Gospodinova pokazala je snagu.16 Desnica Gospodinova uzvisila se, desnica Go-spodinova pokazala je snagu.17 Nisam umro, ja œivim, i navjeæøivat øu djelaGospodinova.18 Teæko me kazni Gospodin, ali me nije predaosmrti.19 Otvorite mi vrata pravde, uøi øu na njih, zahvalitøu Gospodinu20 Ovo su vrata æto vode Gospodinu; tko jepravedan, smije uøi na njih:

21 Zahvaljujem ti jer si me usliæao i postao si mispasenje.22 Kamen, koji su odbacili graditelji, postao jeglavni ugaoni kamen.23 To se dogodilo od Gospodina, to je çudo predoçima naæim.24 Ovo je dan koji je uçinio Gospodin, radujmo sei veselimo se njemu.25 O Gospodine, donesi nam pomoø, o Gospodi-ne, daruj nam sreøu.26 Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Ime Gospodi-novo. Blagoslivljamo vas iz Gospodinova doma.27 Bog je Gospodin, on nas obasja; veœiteuœadima svete œrtve sve do rogova œrtvenika.28 Ti si moj Bog, tebe øu slaviti; ti si moj Bog, tebeøu diçiti.29 O, hvalite Gospodina jer je dobar; vjeçno trajenjegovo milosråe.

119 Blagoslovljeni su oni koji su çista œivota, koji idu po zakonu Gospodinovu.2 Blagoslovljeni su oni koji çuvaju Svjedoçanstvanjegova, koji ga traœe svim srcem,3 koji ne çine zlodjela, nego idu njegovim putovi-ma.4 Ti si sam dao zapovijedi svoje da se vjerno drœe.5 O, kad bi moji putovi bili upravljeni da drœim tvojezapovijedi.6 Onda se ne bih nikada postidio pazeøi na svetvoje zapovijedi.7 Slavim te s pravim srcem kad upoznajem tvojupravednu presudu.8 Drœim toçno tvoje zapovijedi–nemoj me ostavitisasvim.9 Kako mladiø drœi çist svoj œivot? Ako toçno ob-drœavam tvoju rijeç.10 Svim svojim srcem traœim te, ne daj mi da za-åem od tvojih zapovijedi.11 U svojem srcu krijem tvoje rijeçi, da nikada nepogrijeæim protiv tebe.12 Blagoslovljen si, O, Gospodine, nauçi me svo-jim zapovijedima.13 Ustima svojim brojim sve presude tvojih usta.14 Viæe se radujem œivljenju po tvojim zapovi-jedima negoli svemu bogatstvu.15 Razmiæljat øu o tvojim propisima i gledati natvoje putove.16 Nalazim nasladu u tvojim zapovijedima, nezaboravljam tvojih rijeçi.17 Daj meni, sluzi svojem, da œivim i drœim tvojerijeçi.18 Otvorio mi oçi da vidim çudesa tvojega nauka.19 Stranac sam na zemlji, ne skrivaj od mene svo-jih zapovijedi.20 Gine moja duæa od çeœnje za tvojim propisima usvako doba.21 Ti prijetiæ oholima, prokletnicima, koji su ostavilitvoje zapovijedi.22 Uzmi od mene porugu i prezir, jer çuvam tvojasvjedoçanstva.23 Makar vladari sjede da vijeøaju protiv mene,tvoj sluga razmiælja o tvojim zapovijedima.24 Tvoja svjedoçanstva su radost moja i savjetnicimoji.25 U prahu leœi moja duæa, oœivi me rijeçju svojom.26 Pripovijedao sam stanje svoje i ti si me sluæao,uçi me svojim zapovijedima.27 Pokaœi mi put propisa svojih, da razmiæljam oçudesima tvojim.28 U suzama je moja duæa od tuge, okrijepi mesvojim rijeçima.29 Put laœi drœi daleko od mene, iskaœi mi milost

325 Psalmisvojim naukom.30 Put vjernosti izabrao sam i tvojih propisa nisamnikada zaboravio.31 Prianjam za tvoja svjedoçanstva, nemoj meosramotiti, o Gospodine.32 Putom tvojih zapovijedi idem, jer raæirujeæ mojesrce.33 Pokaœi mi, o Gospodine, put svojih zapovijedi,da ga se drœim do kraja.34 Prosvijetli me da çuvam tvoj zakon i da ga drœimsvim srcem.35 Prati me na stazi zapovijedi svojih, jer na njojnalazim slast svoju.36 Prikloni moje srce svojim svjedoçanstvima a nelakomosti.37 Odvrati moje oçi da ne gledaju ispraznost, dajmi da naåem œivot na tvojim putovima.38 Drœi svojem sluzi svoju rijeç da te se boji.39 Odvrati od mene porugu koje se bojim, jer sutvoje presude krasne.40 Eto, çeznem za tvojim propisima, oœivi me usvojoj dobroti.41 O Gospodine, neka doåe na mene tvoja milost,tvoje spasenje po tvojoj rijeçi.42 Onda imam odgovor onima koji me grde, jer seuzdajem u tvoju rijeç.43 Ne uzimaj posve ustima mojim rijeçi istine, jerse uzdajem u odluke tvoje.44 I çuvat øu tvoj zakon svagda, zauvijek i bez pre-stanka.45 I hodit øu na æirokom prostoru, jer sam nastojaooko tvojih propisa.46 Pred kraljevima priznavat øu tvoja svjedoçan-stva, i neøu se stidjeti.47 Imam veselje u tvojim propisima, ja ih ljubim.48 Tvojim propisima, koje volim, diœem svoje rukei razmiæljam o tvojim zapovijedima,49 Spomeni se svoje rijeçi svojem sluzi, na koju sioslonio uzdanje moje.50 To je utjeha moja u nevolji mojoj æto me rijeçtvoja oœivljava.51 Oholi mi se rugaju veoma, ali ja ne odstupam odtvojega zakona.52 Pomislio sam na stare tvoje presude, o Gospo-dine, i bio sam utjeæen.53 Obuzela me srdœba zbog bezboœnika koji os-tavljaju tvoj zakon.54 Tvoje zapovijedi postale su mi pjesme namjestu putovanja mojega.55 Noøu sam se spominjao tvojega Imena, o Gos-podine, i drœao sam tvoj zakon.56 To je dio moj, da drœim tvoje propise.57 Dio moj, Gospodine–tako ja govorim–jest daçuvam tvoje rijeçi.58 Molim ti se za naklonost iz svega srca: budi mimilostiv po rijeçi svojoj.59 Razmotrio sam svoje putove i okrenuo svojunogu tvojim svjedoçanstvima.60 Hitim i ne oklijevam da drœim tvoje zapovijedi.61 Uœad opakih drœe me uhvaøena, ali nisamzaboravio tvojega zakona.62 U ponoøi øu se diøi da te slavim zbog pravednihtvojih presuda.63 Prijatelj sam svih onih koji te se boje i drœe tvojepropise.64 Zemlja je, o Gospodine, puna dobrote tvoje,svojim zapovijedima nauçi me.65 Uçinio si dobro svojem sluzi, Gospodine, po ri-jeçi svojoj.66 O, nauçi me dobromu obiçaju i znanju, jer samse pouzdao u tvoje propise.67 Prije nego sam podnio kaznu, lutao sam, ali

sada pazim briœno na tvoju rijeç.68 Ti si tako dobar i dobrostiv–nauçi me svojimzapovijedima.69 Oholi pletu na mene laœ, ali se ja svim srcemdrœim tvojih propisa.70 Beæøutno je njihovo srce kao salo, a ja se radu-jem tvojem nauku.71 Na spasenje je meni æto moram trpjeti da upo-znam tvoje zapovijedi.72 Zakon usta tvojih veøe mi je dobro negoli tisuøekomada zlata i srebra.73 Ruke su me tvoje stvorile i naçinile, prosvijetlime da nauçim tvoje propise.74 Koji se boje tebe, vide me i raduju se, jer sam sepouzdao u tvoju rijeç.75 Znam, o Gospodine, ti sudiæ pravedno i da me uvjernosti ponizujeæ.76 Neka mi tvoja milost bude na utjehu po tvojojrijeçi tvojem sluzi.77 Neka doåe na mene tvoje milosråe da ozdra-vim, jer je tvoj zakon naslada moja.78 Oholi neka jadno propadnu, jer su me ne-pravedno pritisnuli, a ja razmiæljam o zapovijedimatvojim.79 Neka se pridruœe meni koji se boje tebe i kojiznaju tvoja svjedoçanstva.80 Moje srce neka bude savræeno u tvojim zapovi-jedima, da ne moram propasti sramotno.81 Çezne moja duæa za tvojim spasenjem, tvojurijeç çekam.82 Çeznu moje oçi za rijeçju tvojom; mislim: “Kadøeæ mi napokon donijeti utjehu?”83 Ako sam i postao kao mijeh u dimu, ipak nisamzaboravio tvojih zapovijedi.84 Kako su mnogobrojni dani tvojega sluge. Kadøeæ suditi onima koji me progone?85 Oholi su mi iskopali jame, oni koji preziru zapo-vijed tvoju.86 Sve su tvoje zapovijedi istina, prijevarno meprogone, o pomozi mi.87 Umalo da me nisu bili ubili na zemlji, ali ja nisamodstupio od tvojih propisa.88 U svojoj dobroti daj mi da naåem œivot, da çu-vam svjedoçanstvo usta tvojih.89 Rijeç tvoja traje zauvijek, o Gospodine, tvrdostoji kao nebo.90 Kroz sve vaæe naraætaje traje istina tvoja,utemeljio si zemlju i ona stoji.91 Do danas stoje po tvojoj zapovijedi, jer je tebisve podloœeno.92 Kad tvoj zakon ne bi bio slast moja, davno bihpoginuo u svojoj nevolji.93 Tvojih zapovijedi neøu zaboraviti zauvijek, jer simi po njima œivot darovao.94 Tvoj sam ja, pomozi mi, jer istraœujem tvoje pro-pise.95 Vrebaju me bezboœnici da me upropaste, ali japazim na tvoja svjedoçanstva.96 Na svemu velikom vidim granicu, samo je tvojazapovijed beskrajno velika,97 Kako sam zavolio tvoj zakon–uvijek mislim onjemu.98 Zapovijed tvoja çini me mudrijim negoli mojineprijatelji, jer je ona uvijek moja.99 Postajem razumniji od svih svojih uçitelja, jerrazmiæljam o tvojim svjedoçanstvima.100 Viæe sam razboritosti zadobio negoli starci, jersaçuvao sam tvoje zapovijedi.101 Od svakoga zla puta zaustavio sam nogu dasaçuvam tvoju rijeç.102 Nisam odstupio od tvojih propisa jer si me tipouçavao.

326Psalmi103 Kako su slatke mojemu grlu tvoje rijeçi, mnogoslaåe od meda ustima mojim.104 Od tvojih propisa zadobio sam razboritost,zato mrzim svaki put laœni.105 Rijeç je tvoja svjetiljka nozi mojoj, svjetlo nastazi mojoj.106 Zakleo sam se i odluçio sam to odrœati, da øudrœati tvoje pravedne propise.107 U nevolji sam velikoj, o Gospodine, po tvojojrijeçi daj mi da naåem œivot.108 Primi milostivo œrtve mojih usta, Gospodine, inauçi me poznavati propise.109 Svoj œivot nosim uvijek u svojoj ruci, ali tvojegazakona nikada nisam zaboravio.110 Bezboœnici su mi stavili zamke, ali ja nisamodstupio od tvojih zapovijedi.111 Baætina su moja zauvijek tvoja svjedoçanstva,jer su samo ona slast mojem srcu.112 Prignuo sam svoje srce da vræim tvoje zapovi-jedi zauvijek, bez kraja.113 Nestalni su mi mrski, a ja sam zavoljeo tvojnauk.114 Ti si mi okrilje i ætit, çekam tvoju rijeç.115 Odstupite od mene, zloçinci, jer hoøu drœatizapovijedi svojega Boga.116 Podupri me po rijeçi svojoj da mogu œivjeti inemoj me osramotiti u mojem nadanju.117 O, pomozi mi da se spasim i da se uvijek ves-elim tvojim zapovijedima.118 Odbacujeæ sve koji ostavljaju tvoje zapovijedi,jer je miæljenje njihovo isprazno.119 Kao troske drœiæ sve bezboœnike na zemlji,zato volim tvoja svjedoçanstva.120 Od straha pred tobom dræøe moje tijelo; pre-suda tvojih bojim se.121 Çinio sam æto je pravedno i poæteno, zato menemoj predati mojim neprijateljima.122 Zauzmi se za svojega slugu na dobro njegovo,i ne daj da me ikada pritisnu oholi.123 Moje oçi çeznu za tvojom pomoøi, za obeøan-jem tvojega spasenja124 Uçini svojem sluzi po svojoj milosti i svojimzapovijedima nauçi me.125 Ja sam tvoj sluga, prosvijetli me da razumijemtvoja svjedoçanstva.126 Vrijeme je da se radi Gospodine, prekræili sutvoj zakon.127 Zato sam zavoljeo tvoje propise viæe negozlato, da, nego œeœeno zlato.128 Zato se drœim tvojih zapovijedi, mrzim svakustazu laœnu.129 Divna su veoma tvoja svjedoçanstva; zato ihdobro çuva moja duæa.130 Svjetlo daje objava tvojih rijeçi, çini mudrimamalene.131 Pun œudnje otvaram svoja usta, çeznem zatvojim propisima.132 Okreni se meni i budi mi milostiv kako to zas-luœe koji ljube tvoje Ime.133 Uçini moje korake çvrste u svojoj rijeçi i ne dajda iæta zlo ovlada samnom.134 Izbavi me od nasilja ljudskoga i drœat øu tvojezapovijedi.135 Daj da tvoje lice obasja tvojega slugu i nauçime poznavati tvoje zapovijedi.136 Iz oçiju se mojih spuætaju potoci zbog onih kojine drœe tvojega zakona.137 Pravedan si, o Gospodine, i pravedne su tvojepresude.138 Svoja svjedoçanstva izdao si u pravdi i punojistini.139 Moja revnost izjeda me, jer tlaçitelji moji zabo-

ravljaju tvoju rijeç.140 Rijeç je tvoja veoma çista, sluga je tvoj za-voljeo.141 Ja sam malen i prezren, ali tvojih propisa nezaboravljam.142 Pravda je tvoja pravda vjeçna, i zakon je tvojistina.143 Tjeskoba i nevolja snaæle su me, ali propisitvoji slast su moja.144 Pravedna su tvoja svjedoçanstva u vijeke,prosvijetli me da mogu œivjeti.145 Viçem iz svega srca: O Gospodine, usliæaj me,drœat øu tvoje zapovijedi.146 Prizivam te, spasi me, drœat øu tvoja svjedo-çanstva.147 U rano veø jutro doæao sam i zavapio, tvojurijeç çekam.148 Joæ prije jutra bdjele su moje oçi da razmiæljamo tvojoj rijeçi.149 Çuj moj glas, Gospodine, po svojoj milosti, posvojoj pravdi daj mi da naåem œivot.150 Pribliœuju se oni koji idu za opaçinom, koji sudaleko udaljeni od tvojega nauka.151 Ti si blizu, o Gospodine, i svi su propisi tvojiistina.152 Od poçetka znam iz svjedoçanstva tvojih da siih izdao zauvijek.153 Pogledaj moju nevolju i spasi si me, jer nisamzaboravio tvojega nauka.154 Brani pravo moje i izbavi me; po rijeçi svojojdaj mi da naåem œivot.155 Daleko je od bezboœnika udaljeno spasenje,jer ne pitaju niæta za tvoje zapovijedi.156 Milosråe je tvoje, o Gospodine, veoma veliko;po svojoj pravdi daj mi da naåem œivot.157 Mnogo je tlaçitelja i mojih progonitelja, ja neodstupam od tvojega svjedoçanstva.158 Vidim bezboœnike i œao mi je da se ne brinu zatvoje zapovijedi.159 Eto, ja ljubim tvoje zapovijedi, Gospodine, posvojoj dobroti daj mi da naåem œivot.160 Cjelovitost je tvoje rijeçi istina, vjeçno trajetvoja svaka pravedna presuda.161 Vladari me pritiæçu ni za æto, ali moje srcedræøe samo pred tvojim rijeçima.162 Radujem se tvojim rijeçima kao onaj koji zado-bije bogat plijen.163 Mrzim i gadi mi se laœ, a zavoljeo sam tvoj za-kon.164 Sedam puta na dan hvalim te zbog tvojihpravednih presuda.165 Tko ljubi tvoj zakon, velik mir ima i u njemu viæenema spoticanja.166 Çekam tvoje spasenje, Gospodine, i izvræu-jem tvoje propise.167 Drœim se svjedoçanstva tvojih, ljubim ihveoma.168 Drœim tvoje propise i tvoja svjedoçanstva, jersu svi moji putovi tebi dobro poznati.169 Neka prodre moj vapaj do tebe, o Gospodine,po rijeçi svojoj prosvijetli me.170 Neka doåe moja molitva pred tvoje lice, po ri-jeçi svojoj daj mi da naåem spasenje.171 Usta øe moja pjevati hvalu tebi, jer me uçiæpoznavati svoje zapovijedi.172 Neka moj jezik pjeva o tvojoj zapovijedi, jer supropisi tvoji svi pravedni.173 Neka tvoja ruka bude moja pomoø, jer samodabrao tvoje propise.174 Çeznem, o Gospodine, za tvojim spasenjem,i tvoj nauk je moja naslada.175 Neka œivi moja duæa da te slavi, daj da mi tvoje

327 Psalmipresude pomognu.176 Lutam naokolo kao ovca izgubljena; traœi svo-jega slugu, jer tvojih zapovijedi nisam zaboravio.

120 U svojoj tjeskobi zavikao sam Gospodinu i usliæao me.2 Ah, o Gospodine, izbavi me od usta laœljivih, odjezika lukava.3 Æto øe ti se dati, ili æto øe ti se uçiniti, ti jeziçelukavi?4 Naoætrene strijele ratnika sa smrekovim ugljev-ljem.5 Jao meni æto sam gost u Meæeku, da prebivammeåu æatorima cedarskim.6 Dugo veø prebiva moja duæa kod mrzitelja mira.7 Ja sam miran, ako li æto progovorim, oni hoøesvaåu.

121 Podiœem svoje oçi gore prema gorama, odakle øe mi doøi pomoø.2 Pomoø mi dolazi od Gospodina, koji stvorio neboi zemlju.3 Ne da on da popusti tvoja noga, ne spava tvojçuvar.4 Gle, nikada ne spava, nikada ne drijema çuvarIzraelov.5 Gospodin je tvoj çuvar, Gospodin je sjena tvoja;on ti stoji s desne strane.6 Da ti danju sunce ne naudi, ni mjesec u noøi.7 Gospodin te ætiti od svakoga zla, on çuva tvojœivot.8 Gospodin çuva izlazak tvoj i dolazak tvoj od sadai zauvijek.

122 Poveselio sam se kada su mi kazali: “Ide- mo u Gospodinov dom.”2 Evo veø stoje noge naæe na tvojim vratima, oJeruzaleme.3 Jeruzaleme, ti si sagraåen kao grad gdje se svisastaju.4 Plemena putuju ondje, plemena Gospodinova;Izraelu je zakon slaviti Ime Gospodinovo.5 Jer ondje stoje sudaçka prijestolja, prijestoljakuøe Davidove.6 Œelite mir Jeruzalemu, spasenje onima koji teljube.7 Neka vlada mir u tvojim zidinama, spokoj u tvojimdvorima.8 Zbog svoje braøe i roåaka svojih govorim: “Mir stobom.”9 Zbog kuøe Gospodina, naæega Boga, molit øu zablagoslov tebi.

123 Svoje oçi podiœem k tebi koji stolujeæ na nebesima.2 Eto, kao æto su oçi sluga uprte u ruku gospodaranjihova, kao æto oçi sluækinje u ruku gospodaricenjezine, tako su oçi naæe uprte u Gospodina, naæe-ga Boga, dok nam iskaœe milost.3 Smiluj se nama, o Gospodine, smiluj se nama,jer smo se obilno nasitili sramote.4 Duæa je naæa presita poruge bogatih, preziraoholih.

124 “Da nije bio Gospodin na naæoj strani”, neka rekne Izrael;2 da nije bio Gospodin s nama, kad su ljudi ustali nanas,3 œive bi nas bili proœdrli, kada se protiv nas bijesnjihov raspalio,4 vode bi nas bile odnijele, divlji bi potok bio preæaopreko nas,

5 bile bi nas potopile silne vode.”6 Blagoslovljen neka je Gospodin, koji nas ne baciza plijen zubima njihovim.7 Duæa se naæa izbavi kao ptica iz zamke ptiçar-ske–zamka je rastrgana, i mi smo slobodni.8 Pomoø je naæa u Imenu Gospodinovu, koji stvo-rio nebo i zemlju.

125 Oni koji se uzdaju u Gospodina su kao Gora Sion, koja se ne moœe pomaknuti,koja stoji zauvijek.2 Kao æto Jeruzalem okruœuju gore, tako Gospodinokruœuje svoj narod od sada i zauvijek.3 Zato ne smije œezlo zloøe tlaçiti udes pravednika,da i pravednici ne pruœe svoje ruke za zloøom.4 Gospodin neka çini dobro dobrima, onima koji suprava srca.5 A koji skreøu na krive staze, neka ih Gospodinotjera s onima koji çine zlodjela. Spasenje Izraelu.

126 Kada je ono Gospodin vratio njeœnjeve Si- ona, onda nam je bilo kao da smo sanjali.2 Onda su usta naæa bila puna smijanja, jezik naæpun kliktanja. Onda se govorilo po narodima: “Go-spodin im je uçinio veliko djelo.”3 Gospodin je uçinio djelo na nama, zato smo biliveseli.4 Ah, Gospodine, okreni sudbinu naæu kao potokeu juœnoj zemlji.5 Koji siju sa suzama neka œanju s pjevanjem.6 Sada ide sa suzama, koji nosi sjeme da sije, ali spjesmom dolazi, dolazi natrag noseøi svojesnopove.

127 Ako Gospodin ne gradi kuøu, uzalud se muçe koji ju grade. Ako Gospodin neçuva grad, uzalud bdije onaj koji ga çuva.2 Uzalud je æto se rano diœete i kasno za stol sje-date da jedete kruh muke: svojim ljubimcima dajega on u snu.3 Eto, sinovi su dar Gospodina; plod utrobe su nje-gova nagrada.4 Kao strijele u ruci ratnikovoj, takvi su sinovi mla-dosti.5 Blagoslovljen je çovjek koji je njima napunio to-bolac svoj. Neøe se nikada osramotiti i kada sepravdaju na vratima s neprijateljima.

128 Blagoslovljen je svaki koji se boji Gospodi- na, koji hodi njegovim putovima.2 to urade tvoje ruke, to øeæ uœivati, blagoslovljensi ti i dobro ti je.3 Œena je tvoja u kuøi kao rodna loza, kao mladicemasline, tako stoje tvoji sinovi oko stola tvojega.4 Eto, takvo øe biti blagoslovljen çovjek koji se bojiGospodina.5 Gospodin øete blagosloviti sa Siona, raduj sesreøi Jeruzalema u sve dane svojega œivota.6 Da, neka vidiæ djecu svoje djece. Neka je mirIzraelu.

129 Teæko su me pritiskivali od moje mladosti, neka rekne Izrael;2 Teæko su me pritiskivali od moje mladosti, ali menikada nisu svladali.3 Na mojim leåima orali su oraçi i povukli dugaçkebrazde.”4 Ali Gospodin, Pravedni, isijeçe uœad bezboœ-nika.5 Sramotno se moraju odatle povuøi svi koji mrzeSion.6 Oni su kao trava na krovovima æto se osuæi prije

328Psalminego procvate.7 Od nje ne napunja œetelac svoju ruku, ni naruçajsvoj vezalac.8 Koji prolaze, ne viçu: “Neka vas blagoslovi Go-spodin. Blagoslivljamo vas u Ime Gospodinovo.

130 Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine. 2 Gospodine, çuj moj glas. Neka tvoje uho

sluæa moj glasni vapaj.3 Ako bih se spominjao zlodjela, o Gospodine,Boœe, tko bi mogao opstati?4 Ali je u tebe opraætanje, da bi te se bojali.5 Çekam Gospodina; çeka moja duæa; uzdajem seu obeøanje njegovo.6 Moja duæa viæe se uzdaje u Gospodina negostraœari u jutro, da, viæe nego straœari u jutro.7 Izraele, çekaj Gospodina, jer je u Gospodinamilosråe, u njemu je bogat otkup.8 On øe otkupiti Izraela od svih njegovih zlodjela.

131 Gospodine, moje srce neøe na visoko, niti moje oçi gledaju oholo, i nikada se ne ba-vim stvarima æto su mi odviæe velike i uzviæene.2 Umirio sam i utiæao svoju duæu, kao æto dijetemirno poçiva na prsima majçinim, tako moja duæamirno poçiva kod Boga.3 Izraele, çekaj Gospodina od sada i zauvijek.

132 Spomeni se, Gospodine, Davida i svih muka njegovih.2 Kako se zakleo Gospodinu, zavjetovao se BoguJakovljevu:3 “Neøu uøi u æator stana svojega, niti øu leøi napostelju loœnice svoje,4 neøu dati sna svojim oçima, ni vjeåama svojimdrijema,5 dok ne naåem mjesta Gospodinu, stanamoønomu Bogu Jakovljevu.”6 Evo, çuli smo o tom u plodnoj zemlji; saznali smoto u æumskim mjestima.7 K stanu njegovu iøi øemo, poklonit øemo se pod-noœju njegovih nogu.8 Ustani, Gospodine, svojem poçivaliætu, ti i tvojavelemoøna ækrinja.9 Neka se odjenu tvoji sveøenici u pravednost, ineka tvoji poboœnici kliçu od veselja.10 Zbog svojega sluge Davida nemoj odvratiti licaod svojega pomazanika.11 Prisegnuo Gospodin Davidu prisegu vjernosti,od koje ne odstupa: “Od poroda tvojega posadit øujednoga na tvoje prijestolje.12 Ako tvoji sinovi saçuvaju moj zavjet i svjedo-çanstva moja æto øu ih nauçiti, onda øe i njihovi si-novi zauvijek sjediti na tvojem prijestolju.”13 Jest, Gospodin je izabrao Sion, izabrao ga zaprebivaliæte svoje:14 “Ovo je u vijeke poçivaliæte moje, ovdje prebi-vam, to je bila œelja moja.15 Hranu øu njegovu obilno blagosloviti, siromahenjegove kruhom øu nasititi.16 Sveøenike øu njegove zaodjeti spasenjem, po-boœnici njegovi radovat øe se veoma.17 Tu øu uçiniti da uzraste moø Davidu, postavit øusvjetiljku svojemu pomazaniku.18 Neprijatelje øu njegove pokriti sramotom, a nanjemu øe sjati kruna njegova.”

133 Gle, kako je lijepo i kako je ugodno kad braøa u miru prebivaju zajedno.2 To je kao dragocjeno ulje na glavi æto teçe nabradu, bradu Aronovu æto kaplje na skut haljinenjegove.

3 To je kao hermonska rosa æto pada na sionskegore, jer ondje Gospodin daje blagoslov, œivot zau-vijek.

134 Ustanite, blagoslivljajte Gospodina sve sluge Gospodinove–æto stojite u Gospo-dinovu domu noøu.2 Podignite svoje ruke u svetiætu i blagoslivljajteGospodina.3 Neka te blagoslovi Gospodin sa Siona, koji stvo-rio nebo i zemlju.

135 Slava Gospodinu. Hvalite Ime Gospodi- novo, hvalite ga, sluge Gospodinove,2 koji stojite u Gospodinovu domu, u dvorima kuøenaæega Boga.3 Hvalite Gospodina, jer je dobar Gospodin; svira-jte imenu njegovu, jer je on mio.4 Jer Jakova je izabrao sebi Gospodin, Izraela zaposjed svoj.5 Jest, ja znam: “Gospodin je velik, naæ Gospodinnadilazi sve bogove.6 Æto god je po volji Gospodinu, to On çini u nebu ina zemlji, u morima i u svima dubinama.7 On izvodi oblake od kraja zemlje, munje pretvarau kiæu, vjetar izvodi iz njegovih odaja.8 On pobio prvoroåence Egipta, od çovjeka doœivinçeta.9 On poslao znamenja i çudesa usred tebe,Egipte, protiv faraona i svih njegovih sluga.10 On pobijedi narode mnogobrojne i pogubi ve-lemoøne kraljeve:11 Sihona, amorejskog kralja, i Oga, baæanskogkralja, i sva kraljevstva kanaanska.12 On je dao njihovu zemlju u baætinu, u baætinuIzraelu, svojem narodu.13 Gospodine, tvoje Ime traje vjeçno, Gospodine,slava je tvoja kroz sve vaæe naraætaje.14 Jer Gospodin pribavlja pravo svojem narodu,svojim slugama iskazuje milosråe.15 Idoli su neznaboœaca srebro i zlato, djelo rukuçovjeçjih.16 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a nemogu vidjeti,17 Dva uha, a ne mogu çuti, i daha nema u ustimanjihovim.18 Koji su ih naçinili, neka postanu kao oni, svakikoji se pouzdao u njih.19 Kuøo Izraelova, blagoslivljajte Gospodina,kuøo Aronova, blagoslivljajte Gospodina.20 Kuøo Levijeva, blagoslivljajte Gospodina, kojise bojite Gospodina, blagoslivljajte Gospodina.21 Blagoslovljen na Sionu Gospodin, koji stoluje uJeruzalemu. Slava Gospodinu.

136 Hvalite Gospodina, jer je dobar, je vjeçno traje njegovo milosråe.2 Hvalite Boga Sveviænjega, jer vjeçno traje njego-vo milosråe.3 Hvalite Gospodina Sveviænjega, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.4 Koji jedini çinio çudesa velika, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.5 Koji je stvorio nebesa u mudrosti, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.6 Koji utvrdi zemlju nad vodom, jer vjeçno traje nje-govo milosråe.7 Koji stvorio velika svjetlila, jer vjeçno traje njego-vo milosråe.8 Sunce da vlada danom, jer vjeçno traje njegovomilosråe.9 Mjesec i zvijezde da vladaju noøu, jer vjeçno traje

329 Psalminjegovo milosråe.10 Koji pobio Egipat u njegovim prvoroåencima,jer vjeçno traje njegovo milosråe.11 I Izraela izveo iz njega, jer vjeçno traje njegovomilosråe.12 Miæicom krepkom i rukom podignutom, jervjeçno traje njegovo milosråe.13 Koji razdvoji Crveno more, jer vjeçno traje nje-govo milosråe.14 l provede Izraela posred njega, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.15 I faraona s njegovom vojskom strovali u Crvenomore, jer vjeçno traje njegovo milosråe.16 Koji provede svoj narod kroz pustinju, jer vjeçnotraje njegovo milosråe.17 Koji pobio kraljeve velike, jer vjeçno traje njego-vo milosråe.18 I pobijedi vladare ohole, jer vjeçno traje njegovomilosråe.19 Sihona, amorejskog kralja, jer vjeçno traje nje-govo milosråe.20 I Oga, baæanskog kralja, jer vjeçno traje njego-vo milosråe.21 Koji je dao njihovu zemlju u baætinu, jer vjeçnotraje njegovo milosråe.22 U baætinu Izraelu, svojem sluzi, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.23 Koji se spomenu malenkosti naæe, jer vjeçnotraje njegovo milosråe.24 I izbavi nas od tlaçitelja naæih, jer vjeçno trajenjegovo milosråe.25 Koji daje hranu svim stvorenjima, jer vjeçnotraje njegovo milosråe.26 Hvalite Boga nebeskoga, jer vjeçno traje njego-vo milosråe.

137 Na babilonskim vodama smo sjedili i pla- kali spominjuøi se Siona.2 O vrbe ondje, vjeæali smo svoje harfe.3 Ah, ondje su traœili od nas oni koji su nas zarobili,da pjevamo, koji su nas sruæili, da se veselimo:“Pjevajte nam pjesmu sionsku.”4 Kako da pjevamo pjesmu Gospodinovu u zemljituåoj?5 Ako bih zaboravio tebe, Jeruzaleme, neka usa-hne desnica moja.6 Neka mi jezik prione za nepce ako se tebe ne bihspomenuo, ako ne bih drœao Jeruzalema visokoiznad svake radosti svoje.7 Napomeni, Gospodine, sinovima Edomovimdan jeruzalemski; oni su vikali: “Razorite ga, ra-zorite sve do temelja.”8 Køeri babilonska, vrijedna propasti, blagoslov-ljen je onaj koji ti plati tvoje djelo æto si ga uçinilanama.9 Blagoslovljen je onaj koji uzme i razbije o kamentvoju djecu.

138 Od svega srca slavit øu te, pred vladarima svirat øu ti.2 Klanjam se prema svetomu tvojem domu; zah-valjujem tvojem Imenu na dobroti tvojoj i vjernostitvojoj, jer si iznad svega svojega Imena uzveliçaosvoju rijeç.3 U dan u koji sam zazvao, ti si me usliæao, um-noœio si snagu mojoj duæi.4 Slavit øe te, Gospodine, svi kraljevi zemaljski,kad çuju rijeç usta tvojih;5 Pjevat øe putove Gospodinove: jer je velika slavaGospodinova.6 Gospodin je uzviæen, ali on gleda i niskoga; ohol-oga izdaleka poznaje.

7 Ako moram i posred tjeskobe hoditi, ti me drœiæna œivotu; protiv bijesa mojih neprijatelja pruœaæsvoju ruku, desnica me tvoja zaætiøuje.8 Gospodin mi to dovræava na spasenje; Gospodi-ne, vjeçno traje tvoje milosråe; svojih djela ruku neostavljaj.

139 Gospodine, ti si me kuæao i upoznao me. 2 Ti znaæ kad sjednem i kad ustanem; ti

razumijeæ veø izdaleka æto mislim.3 Moje hodanje, moje poçivanje ti istraœujeæ, svemoje putove ti vidiæ,4 Joæ mi nema rijeçi na jeziku, a ti je, Gospodine,veø poznaæ toçno.5 Straga i sprijeda ti me okruœujeæ i stavljaæ namene svoju ruku.6 Odviæe je çudno za mene takvo znanje, odviæevisoko; ne shvaøam ga nikada.7 Kamo da odem od tvojega Duha, kamo dauteçem od tvojega lica?8 Da bih se uzdigao gore k nebu: ti si ondje; da bihlegnuo dolje u carstvu mrtvih, gle, i tu si.9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na krajumora,10 i ondje bi me pratila tvoja ruka, prihvatila bi metvoja desnica.11 I da bih pomislio: “Jest, neka me zastre tmina,neka svjetlo oko mene postane noø.”12 I tmina ne bi bila za te tamna, noø bi bila svijetlakao dan, tmina kao svjetlo.13 Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me uutrobi moje majke.14 Zahvaljujem ti, divno i çudesno ja sam stvoren;veoma su çudesna tvoja djela, moja duæa to znadobro.15 Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kadsam postao u tajnosti, otkan u zemaljskim dubi-nama.16 Oçi su me tvoje vidjele kao zametak bezliçan; uknjizi su tvojoj zabiljeœeni svi dani, unaprijedodreåeni kad ih joæ nije bilo ni jednoga.17 Ali za mene, o Boœe, kako su teæke tvoje na-misli, kako im je silan broj.18 Brojio sam ih, viæe ih je nego pijeska. Kad seprobudim, joæ sam uvijek uza te.19 O, da hoøeæ, Boœe, ubiti bezboœnika, krvolociodstupajte od mene.20 Oni puni varke govore o tebi; kao tvoji neprijate-lji hvale se isprazno.21 Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospodi-ne, i da ne prezirem one koji ustaju na tebe?22 Jest, smrtnom mrœnjom mrzit njih; oni su mojivlastiti neprijatelji.23 Istraœi me, Boœe, i upoznaj moje srce, ispitaj mei upoznaj moje namisli.24 Vidi, jesam li na zlu putu i vodi me na putvjeçnosti.

140 Izbavi me, o Gospodine, od zla çojeka, od çovjeka nasilja saçuvaj me.2 Od onih koji pomiæljaju zlo u srcu, svaki danpodiœu samo svaåu.3 Zaoætravaju svoje jezike kao zmije, otrov je lju-tice u njihovim ustima.4 Saçuvaj me, o Gospodine, od æaka bezboœnika,od çovjeka nasilja saçuvaj me, od onih, kojigledaju da se spotaknu koraci moji.5 Besramni su mi namjestili potajne zamke, raza-peli su mreœe na putu i stavili mi zamke.6 Ja kaœem Gospodinu: “Ti si moj Bog.” Çuj, oGospodine, glas molitve moje.7 Gospodine Boœe, moøni branitelju moj, koji za-

330Psalmiætiøujeæ moju glavu u dan borbe,8 O Gospodine, ne daj bezboœnicima æto œele. Nedaj da ikada uspiju zle njihove namisli. Oni bi seponijeli.9 Glavu mojih tlaçitelja neka pokrije kletva njihovihusta.10 “Neka padne na njih œivo ugljevlje. Neka ih onbaci u oganj, u propast, da ne ustanu nikada.11 Çovjek jeziçan neka ne opstane u zemlji, çovje-ka nasilja neka nesreøa navede u propast.”12 Znam da Gospodin vodi stvar nevoljnika i par-nicu siromaha.13 Pravednici samo zahvaljuju tvojem Imenu;poæteni borave pred tvojim licem.

141 Gospodine, vapijem tebi i pobrini se za me. Çuj moj glas, koji vapije tebi.2 Neka vrijedi tebi moja molitva kao miomirisnik∑d, dizanje mojih ruku kao prinos veçernji.3 Postavi, o Gospodine, straœu ustima mojim, çu-vaj vrata mojih usana.4 Ne daj mojem srcu da se prigne zlu, da poçinimzlodjela s ljudima koji çine bezakonje; ne daj daikada okusim poslastice njihove.5 Neka me bije pravednik–to je milost; neka meukorom ispravlja, to je ulje za moju glavu; glava semoja neøe od toga otimati; jest, zlobu njihovu su-sreøem uvijek joæ s molitvom.6 Slobodno su izaæli voåe njihove iz æpilje; çuli sukako su bile blage moje rijeçi.7 Kao kad se zemlja brazdi i para, tako se razletjelenaæe kosti do çeljusti carstva mrtvih.8 Zato su tebi, Gospodine Boœe, upravljene mojeoçi: u tebe traœim utoçiæte, nemoj predati moj œivotsmrti.9 Saçuvaj me od zamke koju su mi postavili, odzamke zloçinaca.10 Daj da se bezboœnici zapletu u vlastitu mreœudok ja proåem sretno.

142 Glasno viçem Gospodinu, glasno vapijem Gospodinu za milost.2 Izlijevam pred njim tuœaljku svoju, nevolju svojugovorim pred njim.3 Ako i jest moj duh u meni iznemogao, ti znaæstazu moju, na putu kojim sam iæao, postavili su mizamku potajno.4 Pogledaj nadesno i vidi: nemam nikoga koji pazina mene, nestalo mi svakoga utoçiæta, nitko se nebrine za moj œivot.5 O Gospodine, vapijem tebi; kaœem: ti si mojeutoçiæte, dio moj u zemlji œivih.6 Çuj molbu moju, jer sam posve izmoren. Izbavi meod progonitelja mojih, jer su oni meni odviæe jaki.7 Izvedi iz tamnice moju duæu da slavim tvoje Ime.Onda øe se pravednici radosno okupiti oko menekad mi uçiniæ dobro.

143 O Gospodine, usliæaj molitvu moju çu va- paje moje zbog vjernosti svoje i usliæajme, jer si pravedan.2 Ne idi na sud sa svojim slugama, jer nitko œiv nijepravedan pred tobom.3 Neprijatelj goni moju duæu, gazi u prah moj œivot,gura me u noø kao davno pomrle.4 Duh je moj u meni pun straha, srce mi trne uprsima.5 Mislim na proæle dane, razmiæljam o svim tvojimdjelima, promatram radove tvojih ruku.6 Pruœam tebi svoje ruke; moja duæa çeka tebe kaosuha zemlja.7 O Gospodine, usliæaj me brzo, moj duh veø gine,

ne skrivaj svojega lica od mene, inaçe sam kao onikoji su pali u grob.8 Daj uçini da doskora iskusim milost tvoju, jer seuzdajem u tebe. Pokaœi mi put kojim øu iøi, jer tebipodiœem svoju duæu.9 Izbavi me od mojih neprijatelja, o Gospodine, jerse utjeçem k tebi.10 Nauçi me vræiti volju tvoju, jer si ti moj Bog. Duhtvoj dobri neka me vodi po stazi ravnoj.11 Zbog svojega Imena, o Gospodine, odrœi me naœivotu, jer si pravedan, izvedi iz nevolje moju duæu.12 Po svojoj milosti uniæti moje neprijatelje, uniætisve koji me tvrdo pritiæçu, jer sam tvoj sluga.

144 Neka je blagoslovljen Gospodin, moja obrana, koji nauçi moje ruke boju, prstemoje ratu.2 Moja jakost, moja tvråava, moj grad, moj iz-bavitelj, moj ætit, komu se utjeçem, koji mi je poko-rio narode.3 Gospodine æto je çovjek da ga se sjeøaæ, sinzemlje da ga paziæ?4 Çovjek je kao dah; dani s u njegovi kao sjena ætoprolazi.5 O Gospodine, prigni nebesa i siåi, dotakni segora da se zadime.6 Tresni munjom i rastjeraj ih. Odapni svoje strijelei smeti ih.7 Dopri ovamo iz visine, oslobodi me, izvadi me izvoda silnih, iz ruku stranaca.8 Njihova usta govore varku, njihova je desnicapuna laœljivosti.9 Pjevam pjesmu novu tebi, o Boœe, sviram ti naharfi od deset œica:10 “On je dao pobjedu kraljevima, Davida, svojegaslugu, izbavi od ljutoga maça.”11 Oslobodi me i spasi iz ruku stranaca, njihovausta govore varku, desnica je njihova punalaœljivosti.12 Onda su naæi sinovi kao biljke, visoko uzrasli usvojoj mladosti, onda su naæe køeri kao stupovi,krasno izraåeni kao na dvorima.13 Onda su œitnice naæe prepune, obilne svakimœitom; ovce naæe mnoœe se na tisuøe i na stotinutisuøa na polju naæem.14 Onda su goveda naæa tovna bez napadaja inezgode, onda se ne razlijeœe plaç po ulicamanaæim.15 Blagoslovljen je narod komu je sve to dosuåeno.Blagoslovljen je narod çiji je Bog Gospodin.

145 Uzvisivat øu te, moj Boœe, kralju, blagosli- vljat øu tvoje Ime uvijek i zauvijek.2 Svaki øu te dan hvaliti, ime øu tvoje diçiti uvijek izauvijek3 Velik je Gospodin, hvale dostojan veoma; ne-dokuçiva je njegova veliçina.4 Naraætaj hvali tvoja djela drugom naraætaju inavijeæta moøne çine tvoje.5 O velikom sjaju veliçanstva tvojega govorit øu,çudesa øu tvoja opjevati6 Oni govore o moøi straænih tvojih djela; o veliçinitvojoj ja øu pripovijedati.7 Oni glasno navjeæøuju uspomenu bogate do-brote tvoje i pjevat øe o pravednosti tvojoj.8 Gospodin je milostiv i pun milosråa, strpljiv ibogat ljubavlju.9 Gospodin je dobrostiv prema svakomu, pun mi-losti za sva svoja djela.”10 Tebe hvale sva tvoja djela, o Gospodine, slavete poboœnici tvoji.11 Govore o sjaju kraljevstva tvojega i govore o

331 Psalmijakosti tvojoj,12 da jave ljudima o tvojoj moøi o velikom sjaju kra-ljevstva tvojega.13 Kraljevstvo je tvoje, kraljevstvo vjeçno, vlasttvoja traje kroz sve naraætaje; Gospodin je vjeran usvim svojim rijeçima i svet u svim svojim djelima.14 Svima koji padaju, potpora je Gospodin, svepognute on uspravlja.15 Oçi svih çekaju tebe, ti im dajeæ hranu u pravovrijeme.16 Otvaraæ svoju ruku i sitiæ dobrotom sve æto œivi.17 Pravedan je Gospodin na svim svojim putovimai dobrostiv u svim svojim djelima.18 Gospodin je blizu svih koji ga zazivaju, svih kojiga zazivaju u vjernosti.19 Œelju ispunja onima, koji ga se boje, njihov va-paj çuje i spasava ih.20 Zaætiøuje Gospodin sve koji ga ljube, a bezboœ-nike sve uniætava.21 Slavu Gospodinovu navjeæøuju moja usta,svako tijelo hvali sveto njegovo Ime uvijek i zauvi-jek.

146 Slava Gospodinu. Hvali, duæo moja, Gos- podina.2 Hvalit øu Gospodina za svojega œivota, pjevat øusvojem Bogu dok me god ima.3 Ne uzdajte se u vladare, u sina kojega çovjeka,koji ne moœe pomoøi.4 Njegov dah izlazi, te se vraøa u zemlju; u isti danrastope se njegove namisli.5 Blagoslovljen je onaj komu je pomoønik Bog Ja-kovljev, komu je uzdanje u Gospodinu, njegovuBogu.6 U njemu, koji stvorio nebo i zemlju, more i sve ætoje u njima; koji drœi vjernost zauvijek,7 koji çini pravdu potlaçenima, koji daje kruh glad-nima. Gospodin oslobaåa zarobljene.8 Gospodin otvara oçi slijepcima, Gospodin us-pravlja pognute, Gospodin ljubi pravednike.9 Gospodin çuva doæljake, uzdrœava siroçad iudovice, a bezboœnicima put zakrçuje.10 Gospodin je kralj zauvijek, Sione, Bog je tvojkroz sve vaæe naraætaje. Slava Gospodinu.

147 Hvalite Gospodina, jer je lijepo pjevati hvalu naæem Bogu, jer je milo pjevati hvalospjev.2 Gospodin zida Jeruzalem; okuplja raspræeneIzraelove sinove;3 On iscjeljuje srca slomljena i zavija rane njihove.4 On odreåuje zvjezdama njihov broj, koji ih svezove imenom.5 Gospodin je naæ tako velik i u moøi tako bogat;mudrost njegova nema granica.6 Gospodin pridiœe nevoljne, a bezboœnike poni-zuje do zemlje.7 Hvalu pjevajte Gospodinu, svirajte naæem Boguna citari.8 Njemu koji zastire nebesa oblacima, koji spremazemlji kiæu, koji çini da raste na gorama trava,9 koji daje œivotinjama njihovu hranu i mladim ga-vranima–za æto oni viçu.10 On ne mari za jake konje, niti mu je mila hitranoga junakova.11 Gospodinu su po volji samo oni koji ga se boje,samo oni koji se uzdaju u njegovu milost.12 Slavi, Jeruzaleme, Gospodina, hvalu pjevajsvojem Bogu, Sione.13 Jer on utvråuje prijevornice vrata tvojih, blagos-livlja tvoju djecu u tebi.14 On pribavlja mir tvojoj zemlji, on te siti jedrompæenicom;.

15 On æalje zapovijed svoju na zemlju–brzo teçenjegova zapovijed.16 On daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.17 On baca svoj grad kao zalogaje, tko moœe op-stati pred njegovom studeni?18 On æalje svoju rijeç i sve se rastopi, dahne svo-jim dahom i poteku vode.19 On javlja svoju rijeç Jakovu, svoje zakone i pro-pise Izraelu.20 Tako nije uçinio nijednom drugom narodu, nitisu oni nauçili njegovih propisa. Slava Gospodinu.

148 Slava Gospodinu. Hvalite Gospodina s ne- besa, hvalite ga na visinama nebeskim.2 Hvalite ga, svi anåeli njegovi, hvalite ga, sve nje-gove vojske.3 Hvalite ga, sunce i mjeseçe, hvalite ga, svesjajne zvijezde.4 Hvalite ga, najviæa nebesa i vode nad nebesima.5 Neka hvale Ime Gospodinovo, jer On je zapo-vjedio i stvorilo se.6 Postavio ih zauvijek i zauvijek, dao im je zakoneæto ne prolaze nikada.7 Hvalite Gospodina sa zemlje, morske nemani isve dubine.8 Ognju i tuço, snijeœe i paro, vihore, izvræitelju nje-gove rijeçi.9 Gore i svi breœuljci, rodna stabla i svi cedri.10 Zvijeri i sve pitome œivotinje, crvi i ptice krilate.11 Kraljevi zemaljski, svi narodi, vladari, svi sucina zemlji.12 Momci i djevojke, starci i djeçaci.13 Neka hvale Ime Gospodinovo, jer je samo nje-govo Ime uzviæeno, njegova slava nadvisuje ze-mlju i nebo.14 Dao je moø svojem narodu, on je na diku svimpoboœnicima svojim, Izraelovim sinovima, naro-du, koji je blizu njega. Slava Gospodinu.

149 Slava Gospodinu. Pjevajte Gospodinu no- vu pjesmu, njegova je hvala u zborupoboœnika.2 Neka se veseli Izrael svojemu Stvoritelju, sinovisionski neka klikøu svojem kralju.3 Neka hvale njegovo Ime u kolu, neka mu svirajuna bubanj i citaru.4 Jer Gospodin milost daje svojem narodu,ovjençava patnike spasenjem.5 Neka klikøu poboœnici u slavi, neka se vesele usvojim loœnicama.6 Neka je hvala Boœja u ustima njihovim, a maçevidvosjekli u njihovoj ruci.7 Da se osvete narodima i pokaraju plemena;8 da stave njihove kraljeve u lance, njihove kn-ezove u œeljezne okove;9 kako je pisano, da izvræe sud na njima: to je pravoçasti za sve njegove poboœnike. Slava Gospodinu.

150 Slava Gospodinu. Hvalite Gospdina u nje- govu svetiætu. Hvalite ga u njegovoj jakojutvrdi.2 Hvalite ga zbog velikih njegovih djela. Hvalite gaprema silnoj veliçini njegovoj.3 Hvalite ga uz glas trube. Hvalite ga uz harfu icitaru.4 Hvalite ga uz bubanj i ples. Hvalite ga uz œice ifrule.5 Hvalite ga uz jasne cimbale. Hvalite ga uz cim-bale zvonke.6 Sve æto diæe, neka hvali Gospodina. Slava Gos-podinu.

332

Mudre Izreke

2 Moj sine, ako primiæ moje rijeçi, i kod sebe po- hraniæ moje naputke,2 tako da mudrosti prikloniæ svoje uho, svoje srceokreneæ razboritosti;3 jest, ako prizoveæ mudrost, svoj glas podigneæ kspoznaji;4 ako je traœiæ kao srebro, kao skriveno blago akoje potraœiæ;5 onda øeæ upoznati strah Gospodinov i dobit øeæspoznanje Boga.6 Jer mudrost daje samo Gospodin, spoznaja irazboritost dolaze iz njegovih usta.7 Iskrenima çuva spasenje, ætit je onima, koji hodeu neduœnosti.8 Zaætiøuje stazu pravde i çuva put svojihpoboœnika.9 Onda øeæ zadobiti razumijevanje za pravednost,poætenje i iskrenost za svaki dobar put.10 Kad mudrost uåe u tvoje srce, spoznaja razves-eli tvoju duæu:11 oprez øe bdjeti nad tobom, razbor øe te çuvati,12 çuvat øe te od zla puta, od ljudi koji govorevaravo,13 koji ostavljaju prave staze, da idu putovimamraçnim;14 koji se raduju çineøi zlo, uœitak nalaze u zlojopaçini;15 çija je staza kriva i koji su lukavi na svojim puto-vima;16 koja te çuva od œene drugoga, od strankinjekoja laskavo govori,17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaborav-lja zavjet svojega Boga.18 Zaista u smrt tone kuøa njezina, u carstvomrtvih idu njezini putovi.19 Tko se svrati k njoj, ne dolazi nikada natrag, nestane viæe nikada na staze œivota.20 Zato hodi putom dobrih i drœi se staze pravedni-ka.21 Jer samo dobri stanovat øe u zemlji, samo øepoæteni ostati u njoj.22 A bezboœnici øe se istrgnuti iz zemlje, bezako-nici iz nje iskorijeniti.

3 Moj sine, ne zaboravljaj moj zakon, a tvoje srce neka se drœi moje upute,2 jer ti one donose dug œivot, godine blagostanja ipuno sreøe.3 Nikad te neøe ostaviti ljubav i vjernost, i priveœimoje zapovijedi na svoj vrat, napiæi ih na ploçu svo-jega srca.4 i tako nalazi milost i bogatu nagradu kod Boga iljudi.5 Uzdaj se u Gospodina svim srcem, i ne oslanjajse na svoju razboritost.6 Misli na njega na svim svojim putovima, i on øe tiravnati staze.7 Ne drœi sam sebe mudrim, boj se Gospodina ikloni se zla.8 To çini tvoje tijelo zdravim i vrelo mladosti tvojimudovima.9 Daj çast Gospodinu svojim posjedom i prvinamasvega svojega dohotka.10 Onda øe se napuniti tvoje œitnice obilja i preli-jevat øe se vino iz tvojih baçava.11 Moj sine, ne misli nisko o stezi Gospodinovoj inemoj da ti omrzne njegovo karanje.

1 Mudre Izreke Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova:2 za spoznati mudrost i pouku, shvatiti razumnerijeçi,3 da se primi pouka mudrosti, pravednost, poæte-nje i iskrenost,4 dati razboritost neiskusnima, razum i spoznajumladiøu.5 Çuje li ih mudrac, u znanju øe porasti, a razumançovjek øe steøi mudrost.6 Razumjet øe govor priçe i prispodobe, rijeçi i za-gonetke mudraca.7 Strah od Gospodina je poçetak znanja; samoluåaci preziru mudrost i pouku.8 Moj sine, sluæaj pouku svojega oca i ne napuætajnaputak svoje majke;9 jer øe biti ures na tvojoj glavi i lanci oko tvojegavrata.10 Moj sine, ako te mame grjeænici nemoj pristati.11 Ako su rekli: “Doåi s nama, vrebajmo da prolije-mo krv, da stavimo zamku neduœnomu ni za æto;12 œive ih proœderimo kao carstvo mrtvih, s koœomi kosom, kao one koji u jamu grob;13 dobit øemo koje dragocjeno dobro, napunitøemo svoje kuøe plijenom;14 u naæem krugu bacit øeæ svoj œdrijeb, da sviimamo zajedniçku novçarku.”15 Moj sine, ne idi s njima na put, drœi svoju nogudaleko od njihove staze;16 jer njihove noge trçe k zlu, hite prolijevati krv.17 Zaista, uzalud je razapeta mreœa pred oçimasvih ptica;18 vrebaju svoju vlastitu krv, stavljaju sami sebizamku.19 To je sudbina svakoga koji je lakom za ne-pravednim dobitkom; uzima œivot vlasnika.20 Mudrost zove glasno na otvorenom; na ot-vorenim trgovima podiœe svoj glas.21 Na zidovima visoko gore razlijeœe se njezinpovik; na otvorenim vratima grada drœi svoje gov-ore:22 “Dokle øete joæ, vi bezumnici, ljubiti bezum-nost? Jer podsmjevaçi uœivaju u podsmijehu, i be-zumnici mrze razboritost?23 Primite moju opomenu. Zaista, izlit øu svoj duhna vas, i objavit øu vam svoje rijeçi.24 Jer sam vas zvao, a vi ste odbili, ja sam raskriliosvoje ruke, a nitko nije mario,25 jer ste u vjetar bacali svaki moj savjet, niste htjelisluæati moju opomenu,26 Zato øu se i ja smijati vaæoj nesreøi, rugat øu sekad vas napadne tjeskoba,27 kao kad vaæ strah na vas navali kao nevrijeme ivaæa pogibao kao kad doåe oluja, kad nasrne navas nevolja i muka.28 Onda øe me zvati, ali se ja neøu odazvati; traœitøe me briœno, ali me neøe naøi.29 Jer su mrzili znanje, i nisu izabrali strah Gospo-dinov,30 za moj savjet nisu se nikada brinuli, sva su mojakaranja prezirali.31 Stoga øe jesti plod svojih djela i nasitit øe sesvojih nauma.32 Odbijanje malenih donosi smrt, a bezbriœnostbezumnika øe ih uniætiti.33 Ali tkogod mene slijedi, moœe sigurno œivjeti imiran biti, bez straha od zla.”