behar br. 103 - sevdah i sevdalinka

8/3/2019 Behar Br. 103 - Sevdah i Sevdalinka

1/96

MUNIB MAGLAJLI]

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]

ENVER KAZAZ

ALISA MAHMUTOVI] RAKOVAC

SEAD BEGOVI]

EDISA GAZETI]

ALEN KALAJD@IJA

RA[ID DURI]

DIJANA HAD@IZUKI]

ALMA DENI]-GRABI]

ENES KUJUND@I]

ALMA SKOPLJAK

VANJA MUHOVI]

AMIRA D@IBRI]

SEVDAH ISEVDALINKA

SEVDAH ISEVDALINKA

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA l GODINA XXl 2011. l BROJ 103 l CIJENA 20 KN


2/962 BEHAR 103

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanjaNakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:

Sead BEGOVI]Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]Uredni{tvo:Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],Azra ABAD@I] NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH PreporodIlica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KukavicaTisak: STAJER GRAF, ZagrebTiskano uz financijsku potporu iz Dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

UVODNA RIJE^

Sead Begovi}: Sevdalinka i nadalje na na{em ku}nom redu 3

Sena Kulenovi}: SEVDAH I SEVDALINKA razvoj i uloga bosanskegradske pjesme u ìvotu i kulturi Bo{njaka i BiH 4

SEVDAH I SEVDALINKA

Prof. dr. Munib Maglajli}: Leksikografsko odre|enje sevdalinke 5Prof. dr. sc. Remzija Hadìefendi}-Pari}: O jeziku na{ih sevdalinki 11Prof. dr. Enver Kazaz: Unutarnji otpor kanonu i patrijarhalnoj mo}i

- karnevaleskni potencijal sevdalinke 15Dr. Alisa Mahmutovi} Rakovac: Neke sintakti~ko-leksi~ke

karakteristikejezika sevdalinke 26Knjièvnik Sead Begovi}: Lirska figurativnost i pojmovna

sugestivnost sevdalinke 30

Mr. sc. Edisa Gazeti}: Ne/cenzurirana udnja u usmenoj tradiciji -Dominantnost epskog modela mi{ljenja/pona{anjau bosanskohercegova~koj kulturi 33

Mr. sc. Alen Kalajdìja: Da li se alhamijado pjesma Hirvat trkisi(1588/1589.) moè smatrati prete~om sevdalinke

i da li sadrì njezine elemente? 37Prof. dr. Ra{id Duri}: Sevdalinka i Himzo Polovina 44Doc. dr. Dijana Hadìzuki}: Odjeci sevdalinke u bo{nja~kom romanu 62Doc. dr. Alma Deni}-Grabi}: Sevdalinka u kontekstu: dari bol govore}eg

subjektau zbirci pripovijedaka In{allah,

Madona, in{allahM. Jergovi}a 65

Prof. dr. Enes Kujundì}: Bibliografija i diskografija sevdalinke 69Mr. Alma Skopljak: Isku{avanje kulture 79Etnomuzikolog Vanja Muhovi}: Sevdalinka i saz u kontekstu

world music-a 84Amira Dìbri}, prof.: Leksi~ko-semanti~ke varijante leksema

u sevdalinkama (metafora i metonimija) 89

Bilje{ke o autorima (sudionicima simpozija) 94

(Pripremila Sena Kulenovi})


3/963BEHAR 103

UVODNA RIJE^

Kako objasniti privla~nu snagu sevda-linke koja nije samo fenomen u mem-oriji ve} je, treba priznati, trajnipodatak o i{~e zlom svijetu i slavljenjevlastite originalnosti. Ona je ugnije`-|ena u na{e doba u na{em umu i prije nego je otpjevana, i pri je nego {touga|a okolini: ona je ljubav (sevdah),

ona voli i ona je voljena. Kad nas jed-nom nahrani nedoslovnim, a istodob-no i transparentnim govorom, koji usvom predo~avanju ne odudara odna{eg doslovnog ho}e li nas spasiti(u uvjetima koji su sasvim druk~iji odonih u kojima je evoluirala), zalije~itinam ili otvoriti du{evne rane, uljuljkatiu iluzije ili protrljati zasanjane o~i, a ponekad, ho}e liposluìti kao kafanski background? Uìvanje kojepruà po~iva istodobno na ozna~itelju i ozna~enom u

idealiziranom svi jetu s one strane muzika i pis makoji upu}uju na vi{nju ugodu pa stoga ona jo{ uvijekne ometa na{ ku}ni red. Za nju nije potrebno strp -ljenje, za nju su potrebne osjetljive u{i i na{ telanosrce za tu`ni mol i vedri dur nipo{to zamjenskarobotika. Sevdalinka se zaista ne sastoji iz nekogapstraktnog tonskog emocionalizma i ne moèmo jeosu|ivati {to je ponekad neposredni uzrok za ~a{uvina i razgaljeni poljubac. Oni koji udaraju glavom uzid, slu{aju}i je, na trenutak se zaborave, odnosno,na trenutak zaborave na mehkotu materije svojeina~e tvrde (ako je rije~ o mu{koti Bosanca) glave.Oh, re}i }emo, koliko nas je puta sevdalinka razvalila.

Smije{no je uop}e govoriti u prilog takva kafanskogpoimanja sevdalinke, iako svaki glazbeni pjenu{ac, uzdobru lirsku teksturu, u blagim pre lazima i o{trim kon-trastima muzi~ke ideje nutka na kratkotrajni zaborav.Muzi~ki, ona nije od onih melodijskih i harmonijskih lije-posti koja se moè samo iz sebe razumjeti i u samojsebi uìvati te u na{e do ba ona vi{e nije privilegija isklj-u~ivo sazlijave} je prilago|ena razli~itim stilovima, na-~inima interpretacije i eksperimentiranja s izazovnimmuzi~kim ljestvicama u sklopu jazza, bluesa i tako da-

lje, a to je svakako izvan tradicijskeambijentalnosti. Te{ko je re}i kolikopo{tene nakane ima u njenom naporuda otkrije i objasni zagonetno i tajans-tveno ~udo ljubavi, bez vlastite izo-lacije, uz jasne utiske o kojima mnogo{to{ta ima za re}i psihologija i fizio-logija, a ne{to manje filozofija koja bi

da nam objasni {to sevdalinka zapravomisli, naime, akord, ritam, ta harmoni-ka boja, nisu produkt razmi{ljanja.Opi jenost autora i njegova in vencijajedno su te isto te smo stoga pod utje-cajem ~arobnog, a ne nagr|enog. Da-kle, po srijedi je ìvo i toplo udaranjepulsa pa i kad se ìvot ru{i u tamu.

Sevdalinka vr{i pritisak na slu{aoca jer neprestanodeducira neki pojedina~ni ideal. Ako nema instrumen-

talnu pratnju, ko ja izraàva potpuno neobja{njiveosje}aje i slutnje, i kao vokalna pojava, osvojit }e poet-skim mlazom jezika koji se moè zaista ustanoviti ra-zumski. Pa ako suvremena poezija i gla zba (hard rock,primjerice, ili atonalna glazba) sevdalinku doìvljavajukao psihogeni efekt neke krize ili kao somatsku bo -lest; kao patolo{ko dre~anje, a ne kao estetskoprodiranje u na{ karasevdahi dert, mogli bismo, a i nebismo mogli re}i da je ona grupno i identitarno vlas-ni{tvo jednog naroda jer toboè èli definirati i oma-soviti na{e osje}aje. U svakom slu~aju nije ni oda, ni

himna, ni budnica ni davorija. Njena pobuna odnosi sena patrijarhalnu ustro jenost svijeta, ali uvijek zbogosje}aja gor~ine, zbog uskra}ene, neuzvra}ene, ali istrasno èljene ljubavi.

Sevdalinka se s uvaàvanjem i primjerenom zna-nstveni~kom akribijom prou~ava, a dokaz tome su itekstovi u ovom broju Behara, a koji su cjelovit dioizlaganja znalaca sa Simpozi ja pod naslovomSevdah i sevdalinka koji je odràn u Zagrebu, u ho-telu Dubrovnik, 19. prosinca godine. 2009. Inter-pretacije su, kako se vidi iz priloènog, razli~ite potemi i po teorijskom, odno sno, knjièvno kriti~kom

Sevdalinka i nadalje

na na{em ku}nom redu

Sead Begovi}


4/964 BEHAR 103

UVODNA RIJE^

Okrugli stol Sevdah i sevdalinka - razvoj iuloga bosanske gradske pjesme u ivotu i kul-turi Bo{njaka i BiH odràn je 19. prosinca2009. godine u organizaciji Vije}a bo{nja~kenacionalne manjine Grada Zagreba i BKUDSevdah. Namjera organizatora je bila okupi-

ti stru~njake s razli~itih podru~ja dru{tvenihznanosti i umjetnosti, knji evne teoreti~are,muzikologe, kulturne antropologe i knji evnikeiz Hrvatske i BiH koji bi kroz svoje radove idiskusiju na okruglom stolu poku{ali objasnitifenomen sevdaha i sevdalinke definiraju}i nji-hove razli~ite aspekte od povijesnog razvojado uloge i mjesta u dana{njem ìvotu BiH. Bezvelikih pretenzija da iz poloàja nacionalnemanjine u Hrvatskoj utje~emo na kulturnupolitiku BiH, èlja nam je bila tek dati poticajda se ova glazbeno-poetska forma, nastalakao posljedica mije{anja razli~itih kultura uBiH, sa~uva, njeguje i za{titi kao nezaobilaznidio bosanskog i bo{nja~kog identiteta i kultur-nog naslje|a.Posebnu inspiraciju za odràvanje okruglogstola pruìli su nam novi interpretatori sevda-linke koji se javljaju tijekom ratnog i poratnograzdoblja, sredinom i krajem devedesetih god-ina XX. stolje}a. Pritisnuti agresivom realno{-}u nove generacije se okre}u tradiciji, prepoz-naju vrijednost sevdalinke i donose njenu no-

vu, sublimiraniju interpretaciju za 21. stolje-}e. Mostar Sevdah Reunion, rahmetli FarahTahirbegovi}, Damir Imamovi}, Amira Medu-njanin ne zadràvaju se samo na izvedbenojrazini, oni ulaze u teoriju, istraìvanje i dubin-sko razumijevanje glazbenog naslje|a.Ovaj novi pristup sevdalinki, kao ilustracijuonoga {to je izre~eno na okruglom stolu pred-stavili su nam Damir Imamovi} (umjetnik i is-tra iva~ sevdaha, gitara i vokal), Emina Karo-vi} (~lanica opere Narodnog pozori{tau Sara- jevu, vokal) i Vanja Muhovi} (etnomuzikolog,

saz i vokal). Koncertom Sevdah u vreme-nukoji je publici ostao u ìvom sje}anju, pot-vrdili su da je bosanska sevdalinka vrlo ìva ipodatna za suvremenu interpretaciju.Izuzetno je va`no istaknuti da u posljednjihdesetak godina sve vi{e raste svijest o potrebiorganiziranja za{tite i prezentacije audio i vi-deo zapisa, a vrlo jasno se oblikuje i ideja oustanovljavanju Instituta za sevdalinku. U

me|uvremenu je do sada realizirano nekolikovrlo va`nih projekata s ciljem za{tite audio-vizualnog naslje|a sevdalinke, a ovdje poseb-no izdvajamo izuzetnu ediciju Antologija BiHsevdalinke (8 CD-a i 2 DVD-a) i Doajeni BHsevdalinke. Himzo Polovina, ~etverostrukibox set, sve u izdanju Muzi~ka proizvodnjaRTV Bosne i Hercegovine. Za ove projekteza{tite i o~uvanja fundusa Radio Sarajeva,RTV Sarajeva i RTV Bosne i Hercegovine velikezasluge ima etnomuzikologinja, doc. dr. Tama-ra Kara~a koja je ujedno svojim nesebi~nimsugestijama pomogla u realizaciji okruglogstola Sevdah i sevdalinka.Nedavna odluka UNESCO-a da za{titi portu-galski fado kao nematerijalnu svjetsku kultur-nu ba{tinu je svakako cilj koji pri eljkujemo iza bosansku sevdalinku.Iako je skup odràn prije dvije godine nismoèljeli da ostane bez traga pa je nakon dostaulo enog truda pred vama zbornik ve}ine ra-dova predstavljenih na okruglom stolu Sev-dah i sevdalinka. Vije}e BNMGZ se zahvaljuje

KDBH Preporod i uredniku i uredni{tvu ~aso-pisa Behar bez ~ije pomo}i ovo izdanje ne bibilo mogu}e. Posebnu zahvalu upu}ujemou~esnicima i autorima radova za okrugli stolSevdah i sevdalinka bez ~ijih znanstvenihistraìvanja ne bi mogli realizirati ovaj projekt.Ovaj zbornik posve}ujemo sje}anju na rah-metli dr. Muhidina Ali~ehaji}a, predsjednikaBKUD Sevdah, istinskog zaljubljenika ubosansku gradsku pjesmu i folklornu tradicijukoji je svoj zanos prenio na mlade nara{taje

Bo{njaka u Hrvatskoj.

diskursu. Jedni }e je promatratiu uvjetima njena nastanka imalo }e joj od tog okruènjaoduzimati i dodavati, a neki }e jehrabro promatrati kroz mu{ko-centri~ne kriti~ke meridijane(pa ~udi za{to je lijepo pjevaju idjevojke) i po Bahtinovoj karne-valesknoj definiciji te kroz poli-ti~ko ideolo{ku interpretacijuetnokulturnog identiteta. Zaneke sudionike Simpozija, sev-dalinka, dakle, nije tek nevi~nameka svila na{e infantilne du{ekoja je na glo odrasla. To nezna~i da su neki tuma~i i suvi{eafektivni, a neki zgr~eni u grimasi(kao da su popili ricinusovo ulje).Tko su izvorni nastavlja~i oveglazbeno poetske tradicije, a tkodobrodo{li (novi) tuma~i razvidnoje iz priloènih tekstova. Mogli bi-smo re}i da su podjednako dob-rodo{la sevdalijska tuma~enja osevdalinci kao i ona dekonstruk-cijska, jer, kako bi to De rridae re-kao, a primijenjeno na sevdali-nku: Tu se ponovno radi o raspli-tanju stare tkaninei ne moè bitinikakvog naglog prekida, nemoè se naprosto re}i sevdalin-ka je mrtva. Dapa~e, tu se radi onjenom neprestanom procesuinterpretacije koju ne treba su-vi{e imaginizirati.

Ako sevdalinka u sebi sadrì sirovidivlji efekt pobune protiv patrijar-halnog autoriteta, ~ak prelazi je-zi~ke granice me|u razli~itim kul-turama (pribli`no s istim àrompjevaju je Bosanci, Zagorci, Piro-}anci, Dalmatinci, Vojvo|ani i {i-rom svijeta), sadrì i sanjala~kotrpno stanje prepuno melankolije,a {to je to drugo nego nezabo-ravno umjetni~ko drugo stanje.U tom smislu ona jest kohezivnifaktor. I kako bi rekli na{i ulju|enii kulturni poduzetnici: U sevda-

linku treba investirati.

SEVDAH I SEVDALINKArazvoj i uloga bosanske gradske pjesme u ìvotu i kulturi Bo{njaka i BiH

To je jedna ljubav, i tuga u ljubavi.

Od sevdaha se moè umrijeti. ,citat iz filma Sevdah, r. Marina Andree

Pi{e: Sena Kulenovi}, zamjenica pred-sjednika Vije}a BNMGZ


5/96

O ljubavnoj narodnoj pjesmi kojaje od kraja 19. stolje}a uobi~ajenoozna~avana terminom sevdalinkapostoji obimna literatura, koja je u kakvom-takvom kontinuitetu

nastajala u vremenskom rasponuod gotovo dva stolje}a. Naime,prema dosada{njim uvidima akose izuzme davna{nja vijest u izvje-{taju splitskog kneza mleta~komsenatu iz osme decenije 16. stolje-}a literatura o sevdalinci imasvoj novi po~etak godine 1814, uopaskama Vuka Karadì}a u nje-govoj prvoj, u Be~u objavljenoj zbi-rci narodnih pjesama pod naslo-vom Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica. Sam terminsevdalinkau vrijeme njegovog ra-nog ustaljivanja u praksi imao jevarijaciju u obliku sevdalija(J. Ili},E. Mulabdi}, S. Ba{agi}), koji }e sekasnije koristiti za onog pojedincakoji uìva u ovoj ljubavnoj pjesmi iliìvi u znaku onog doìvljaja svijetakoji je prispodobiv ovoj vrsti lirskenarodne pjesme. Priroda priloga uzama{noj literaturi o sevdalinci

raznolika je i raznovrsna po neko-liko osnova: od usputnih jezgrovi-tih opaski do zasebnih knjiga,pisanih iz ugla knjièvnih histori-~ara, teoreti~ara i kriti~ara, najednoj, te pogleda na ovu lirskupojavu iz ugla melografa, muziko-loga, etnomuzikologa, na drugoj,odnosno sociologa, psihologa,kulturnih histori~ara, publicistarazli~itih profila, na tre}oj strani.Raznovrsna su i usredsre|enjaautora iz pobrojanih skupina i

onih koji su pisali na nekom od ju`noslavenskih jezika, i onih os-talih na razli~ita pitanja koja seti~u ove ljubavne pjesme: sredina ivri jeme nastanka (uklju~uju}i us-

redoto~enje na samo jednu ili naodre|enu skupinu pjesama), pjes-nici i pjeva~i, priroda napjeva, obli-ci instrumentalne pratnje, na~ini{irenja, odnos slavenskog i isto~-nja~kog (uzimaju}i u obzir uticaje iveze sa susjednim tradicijama),odnos pjesme i zbilje, ìvot opjeva-nih po jedinaca u novoj zbilji pjes-ni~ke tvorevine, novije pjevanje pouzoru na sevdalinku (kao vjero-dostojno usmenoknjièvnu tvore-vinu), odjeci u pisanoj knjièvnosti,razli~iti vidovi obrade ove pjesme isli~no. U ne{to manjoj mjeri negousmena balada sa istog prostora,kada je rije~ o svekolikoj literaturinastaloj o ovoj lirskoj pojavi, sev-dalinka je imala tako|er slavnupro{lost, koja se proteè do sa-vremenosti: govorili su i pisali onjoj veliki pjesnici i zna~ajni u~e-njaci, na njenim motivima razvijali

su svoja pjesni~ka i prozna os-tvarenja ugledna knjièvna imenana ju`noslavenskom prostoru.Zasebne leksikografske obradesevdalinke srazmjerno su novijegdatuma, ali i u starijoj literaturipostoje primjeri usmjeravanjapa`nje na teorijsko odre|enje ovepjesme, naj~e{}e u knjièvnohis-torijskim presjecima koji se odno-se na ju`noslavenske knjièvnosti,kakav je onaj iz pera srpskog knji-èvnog histori~ara Pavla Popovi}a,

koji u Pregledu srpske knjièvnos-tiiz 1909. godine, u dionici o lirskojpjesmi, uo~ava: Naro~ito se me-|u tim pesmama isti~u tzv. sevda-liske pesme, a to su bosanske

5BEHAR 103

MUNIB MAGLAJLI]

LEKSIKOGRAFSKO

ODRE\ENJE SEVDALINKEPi{e: Prof. dr. Munib Maglajli}


6/96

ljubavne, s puno muhamedanskogelementa, s puno strasti i ~e`nje,katkad sa ne{to duha i osmeha, iko je otkrivaju jedan interesantanìvot orientalskih trubadura {to sevodio valjda krajem 18 veka po Sa-

rajevu i drugde. To je ìvot bogatihljudi u jednom mirnom vremenu,ìvot mladih i besnih momaka kojisu na obalama Miljacke ìveli bez-bri`no, provodili svo vreme u lju-bavi i a{ikovanju... Izrazitije knji-èvnohistorijsko i knjièvnoteorij-sko odre|enje sevdalinke od Po-povi}evog donosi 1911. godine hr-vatski knjièvni histori~ar DragutinProhaska u knjizi Das kroatisch-

serbische Schrifttum in Bosnienund der Herzegowina / Hrvatsko-srpska knjièvnost u Bosni i Her-cegovini, Zagreb 1911). Prohaski-no razmatranje o ovoj lirskoj vrstipotkrijepljeno je pore|enjem jed-ne ljubavne pjesme iz seoske, za-dru`ne sredine, sa jednom sevda-linkom, na koju se gleda kao na iz-razito gradsku tvorevinu.U tre}oj i ~etvrtoj deceniji 20. sto-lje}a pojavljuje se u novinama i ~a-

sopisima, osobito u Sarajevu, ~itavniz napisa o sevdalinci. Od prilogaHamze Hume Sevdalinke iz 1927.do ogleda Ahmeda Muradbegovi}aSevdalinka, pesma feudalne gos-podeiz 1940. godine nastalo je ~akpedesetak napisa o ovoj lirskoj lju-bavnoj pjesmi. Neki autori javljalisu se i u vi{e navrata. Ovo naglo za-nimanje za sevdalinku svakako jeznatnim dijelom uzrokovano po~et-

kom rada radiostanica, {to je nesu-mnjivo doprinijelo {irenju popular-nosti ove pjesme. U ovom razdobljunastaju zna~ajni ogledi o sevda-linci: Sevdalinka na rubu dvajudru{tvenih sistema Hamze Hume,Sarajevo u sevdalinci Jovana Kr{-i}a, O bosanskim sevdalinkamaGerharda Gesemanna, a zatim niznovinarsko-reporterskih napisaHamida Dizdara i Namika Kuleno-vi}a, koji su se bavili pitanjem nas-tanka nekih poznatih sarajevskih i

banjalu~kih sevdalinki. Do po~etka2. svjetskog rata sa po nekoliko na-pisa, bez vidljivog knjièvoteorij-skog doprinosa, javili su se jo{ IvanK. Ostoji}, Sait Orahovac, HasanKadragi} i Du{an Umi~evi}.

Sredinom tridesetih godina 20. sto-lje}a uslijedilo je ìvlje zanimanjestranaca za sevdalinku. Ova lju-bavna pjesma bila je u sredi{tu pa`-nje ~e{kog muzikologa Ludvka Ku-be, u ogledu posve}enom pitanjuo~itovanja ljubavi u bosanskoher-cegova~kim narodnim pjesmama:Lska v bosansko-hercegovskchpsnch / Ljubav u bosanskoherce-gova~kim pjesmama, u knjizi Cesty

za slovanskou psn 1885-1929 /Putovanja za slavenskom pjesmom1885-1929 (Praha 1935). Tako|er, uknjizi njema~kog slaviste LeopoldaKarla Goetza o narodnom ìvotu inarodnoj pjesmi kod Hrvata i Srbadotaknuto je pitanje sevdalinke(Volkslied und Volksleben derKroaten und Serben/ Narodna pje-sma i narodni ìvot Hrvata i Srba, I-II, Heilderberg 1936-1937). Godine1937. boravila je u Sarajevu muziko-

lo{ka ekipa iz Njema~ke, sa zada-tkom da na~ini fonografske snimkenarodnih pjesama. Ova skupinau~enjaka ~ijim radom je rukovodionjema~ki slavist G. Gesemann po-sebno zanimanje je pokazala zasevdalinku, koja zauzima zna~ajnudionicu u snimljenom materijalu.Iste, 1937. godine, u Pragu je iza{aoiz {tampe putopis L. Kube o Bosni iHercegovini (^ten o Bosn a Herce-govin / [tivo o Bosni i Hercegovini),u kojem je ovaj znameniti sakuplja~i prou~avalac narodnih pjesamaslavenskih naroda ponovno pisao osevdalinkama. Godinu dana kasnije,Francuz Ren Pelletier objavio jeantologiju narodne ljubavne lirike:63 pjesme, preuzete iz rukopisnih i{tampanih zbirki sa bosansko-hercegova~kog prostora, prepje-vane su na francuski jezik, a me|unjima na{ao se znatan broj sev-dalinki (La chanson d amour

6 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA


7/96

Sarajevo / Ljubavna pjesma u Sara-jevu, Besanon 1938). Ovo nije ostaousamljen primjer prevo|enja ovihpjesama na neki strani jezik: jednusevdalinku prepjevao je na njema~kiD. Prohaska u spominjanom prije-

gledu hrvatske i srpske knjièvnos-ti, niz ovih pjesama prepjevao je na~e{ki L. Kuba, a me|u 300 pjesamaiz repertoara pljevaljskog pjeva~aHamdije [ahinpa{i}a u zbirci koja je dvojezi~no, na bosanskom i rus-kom, objavljena u Moskvi 1967. go-dine najvi{e je sevdalinki (MiodragA. Vasiljevi}, Jugoslovenske na-rodne pesme iz Sandàka. Po pe-vanju Hamdije [ahinpa{i}a iz

Pljevalja, Moskva 1967).U razdoblju nakon zavr{etka 2.svjetskog rata nastao je ~itav nizpriloga koji su doprinijeli izrazitijemteorijskom odre|enju sevdalinke.Kulturni histori~ar Alija Bejti} je uopse`noj radnji tragao za povije-snim identitetom junaka opjevanihu dvadesetak, prete`no sarajevskihsevdalinki i ispitivao okolnosti nas-tanka pjesama, pozivaju}i se na ar-hivske izvore osmanskog razdoblja

(Prilozi prou~avanju na{ih narodnihpjesama, Bilten Instituta za prou~a-vanje folklora, Sarajevo 1953); mu-zikolog Vlado Milo{evi} objavio jestudiju o sevdalinci kao zasebnuknjigu (Sevdalinka, Banjaluka1964), koja je zna~ajna i za knjièv-noteorijsko odre|enje ove pjesme,koje }e na obuhvatan na~in ponudi-ti Muhsin Rizvi} u svome Ogledu osevdalinci (Izraz, 13/1969, 11, str.

454-466). Kona~no, njema~ki slav-ist Wolfgang Eschker odbranio je1969. godine doktorsku disertacijuo funkciji jezi~kih figura u usme-nom preno{enju sevdalinki, koja jenakon toga objavljena i kao zasebnaknjiga (Untursuchungen zur Impro-visation und Tradierung der Sevda-linka an Hand der sprachlichen Fi-guren/ Istraìvanje improvizacije itradicije sevdalinke na primjerimajezi~kih figura, Mnchen 1971).Odnos sevdalinke i balade, kao gra-

ni~nih usmenoknjièvnih oblika, ra-zmatran je u jednom poglavlju knji-ge Hatidè Krnjevi}, Usmene bala-de Bosne i Hercegovine (Sarajevo1973), a ista autorica se akademskiusredsre|eno pozabavila knjièv-

noteorijskim odre|enjem ove pjes-me u ogledu O poetskoj prirodi sev-dalinke(u zborniku Uporedna istra-ìvanja Instituta za knjièvnost iumetnost, Beograd 1976).Razli~iti izbori sevdalinki koji sunastajali u razdoblju duèm od jed-nog stolje}a tako|er su doprinijeliteorijskom odre|enju ove lirske na-rodne pjesme. Najraniji takav oda-bir, pod naslovom Hercegovke i Bo-

sanke. Sto najradije pjevanih èn-skih pjesama, sa~inio je i u Sarajevu1888. godine objavio Ivan Zovko,hrvatski u~itelj u Bosni, iza kojeg jeu rukopisu ostala jo{ i obimna, ~et-verotomna zbirka, u kojoj je zabilje-èno 1.000 pjesama (prete`no lir-skih, uz ne{to balada i romansi), izraznih krajeva Bosne i Hercegovine.Najraniji izbor u kojem je ova pje-sma ve} u naslovu ozna~ena termi-nom koji }e se tih godina po~eti od-

sudno ustaljivati u literaturi, na~inioje srpski knjièvnik Janko Veselino-vi}, koji je 1895. godine u Beograduobjavio omanju antologiju (85 pjesa-ma), pod naslovom Sevdalinke.Narodne biser-pesme za pevanje.Po~etkom 20. stolje}a i u razdobljuizme|u dva svjetska rata MihajloMilanovi}, vlasnik knjiàre i papirni-ce u Sarajevu, koji je djelovao i podpseudonimom Abdul Hak, objavio je

dva izbora ovih pjesama sa znakovi-tim razlikama u nacionalnoj nomi-naciji donesene usmenoknjièvnegra|e (prvi: Muslimanske sevda lin-ke. Narodne pjesme iz Bosne i Her-cegovine, Sarajevo 1906; drugi:Odabrane srpske narodne pjesme,sevdahlinke, ljubavne a{iklije, Sa-rajevo 1920). U razdoblju nakon izbi- janja 2. svjetskog rata kulturni his-tori~ar, novinar i knjièvnik HamidDizdar objavio je u Sarajevu zbirkuko ja je i naslovom i odabirom pje-

7BEHAR 103

MUNIB MAGLAJLI]


8/96

sama podrazumijevala usmjerenjena sevdalinku (Sevdalinke. Izbor izbosansko-hercegova~ke narodnelirike, Sarajevo 1944). Isto se moèprimijetiti i za zbirku koju je ~etvrtstolje}a kasnije priredio i u Sarajevu

objavio knjièvnik Sait Orahovac(Sevdalinke, balade i romanse Bos-ne i Hercegovine, Sarajevo 1968).Zajedni~ka slabost ovih zbirki-izbo-ra od Milanovi}a do Orahovca jeste odsustvo kriti~kog odnosa unjihovom sastavljanju: preuzimanjepjesama bez navo|enja izvora, uznerijetke primjere nedopustivih re-daktorskih zahvata na tekstovimapjesama.

Od kraja sedamdesetih godina 20.stolje}a do danas nastalo je neko-liko izbora sevdalinki u kojima suuglavnom prevladane slabosti sas-tavlja~a o kojima je bilo rije~i. Naj-

raniji od njih predstavljao je najstr-oìji izbor s obzirom na broj pjesa-ma (101 sevdalinka. Odabrao ipriredio Munib Maglajli}, Mostar1978) i ukupno uzev{i rije~ je o bibli-ofilskom, divot-izdanju (izbor je li-kovno oboga}en crteìma SafetaZeca, ~ije ulje je i na koricama anto-logije); petnaestak godina kasnijeMuhamed @ero iz Sarajeva na~inio je jedan znatno {iri izbor (SevdahBo{njaka. 430 sevdalinki sa notnimzapisima, Sarajevo 1995), povu~en

èljom da za nara{taje koji dolazesa~uva i napjeve ovih pjesama, kojisu se dotada na{li zabiljeèni jedinou obimnim zbirkama Ludvka Kube(Pjesme i napjevi iz Bosne i Herce-govine, Sarajevo 1984) i Vlade

Milo{evi}a (Bosanske narodne pje-sme, I-IV, Banjaluka 1954-1964).Najmla|i od izbora sevdalinki kojizavrje|uju pa`nju zaustavio se nabroju od 200 pjesama, a na~inio ga

je (i predgovor Odjek na{ih du{ana-pisao) knjièvnik, publicist i kulturnihistori~ar Ivan Lovrenovi}: Za gra-dom jabuka. 200 najljep{ih sevda-linki(Sarajevo 2004), koji, naàlost,nije ~itaocima antologije ponudio

podatke o kori{tenim izvorima. Iz-bori koje su sastavili Omer Pobri}(99 sevdalinki... i poneka pjesma,Sarajevo 1992) i Zijad Fuka (101sevdalinka, Zagreb 2005) ponovili

su slabosti o kojima je bilo rije~i po-vodom zbirki-izbora koje su na~iniliM. Milanovi}, H. Dizdar i S. Oraho-vac, a korisna strana su im notnizapisi i o~ekivati je da su vjerodos-tojni, budu}i da su sastavlja~i izbo-ra vrsni harmonika{i. Na kraju,zbornik pjesama pod naslovomNajbolje sevdalinke (Tuzla 2006)najobimnija je u nizu od nekolikoknjiga ove vrste koje je priredioVehid Guni} (Meraklije, Sarajevo1993; Sevdalinke o gradovima, Bi-

ha} 1997; Sarajevo divno mjesto,Sarajevo 1999; Sevdalinke, I-II,Jelah 2003). U ve}em obimu nego uprethodnim Guni}evim knjigamavezanim za sevdalinku, osim samihtekstova, u knjizi Najbolje sevdalin-

kedonesene su pri~e o pjesmama,podaci o pjeva~ima i oblicima mu -zi~ke pratnje, memoarska i repor-terska svjedo~enja o ìvotu pjesme ipjeva~a i sli~no. Zajedni~ka osobinasvih pobrojanih Guni}evih knjiga jeotvorenost za sve vrste obavijesti ipodataka vezanih za sevdalinku, na

jednoj, te neumjerenost u pohvala-ma i pomanjkanje kriti~ke svijesti imjere, na drugoj strani.

Obimna literatura te izbori o kojima je u kriti~kom presjeku bilo rije~ibili su osnova za leksikografsku ob-radu ove pjesme, koja je ostvarenau nekoliko primjera. Najraniji senalazi u 5. svesci op}e Enciklopedi -

je Leksikografskog zavoda(Zagreb1969, str. 689), a glasi: Sevdalinka,ljubavna pjesma. Bos.-herc. sevda-linke su musl. nar. gradske pjesme;podrijetlo im treba traìti u na{ojnar. pjesmi i islamsko-orijentalnoj

muzici. Obilno koloriranje, bujnamelizmatika, slobodan ritam i dina-mi~ki kontrasti dopu{taju da do|edo izraàja ljepota glasa i intenzitetproìvljavanja. Zbog svoje lirskeprofinjenosti i ljepote melodijamnoge su sevdalinke postale popu -larne i izvan kraja u kome su na-stale. U sasvim jezgrovitom obliku,na tragu predo~ene, na{la se na-tuknica o sevdalinci i u op}em, jed -

notomnom leksikonu iste leksikog -rafske ku}e, nekoliko godina kasni-je (Leksikon JLZ, Zagreb 1974, str.886).Kona~no, u prvim knjièvnim leksi-konima nastalim na {tokavskom je -zi~kom podru~ju osamdesetih god-ina 20. stolje}a, sevdalinka je dobilazasluènu i odgovaraju}u pa`nju. Uleksikonu Narodna knji evnost(Be-ograd 1984, str. 230) Radmile Pe{i}i Nade Milo{evi}-\or|evi}, natukni-cu o ovoj pjesmi potpisuje potonja

8 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA


9/96

autorica. U Re~niku knjièvnih ter-mina (Beograd 1985, str. 715-716)sevdalinku je obradila HatidàKrnjevi}. Zajedni~ko ovim obrada-ma jeste da vi{e istrajavaju na ob-ja{njavanju osobenih poeti~kih crta,

nego na prikazu op}ih knjièvnote-orijskih odlika ove ljubavne pjesme;drugim rije~ima, vi{e je govoreno oosobenostima nego o osobinama,pa su neke va`ne odlike (kao {to sulokalna obilje`ja) ostale nepred-stavljene. Nesumnjiva razlikovnacrta ove pjesme u odnosu na usme-nu ljubavnu liriku drugih naroda na ju`noslavenskom prostoru, tj. izra-zitije usredsre|enje na svekolika

ljubavna doga|anja, unutar lirskogsubjekta i u njegovoj okolini koju je M. Rizvi} pronicljivo i duhovitosaèo u opasku da sevdalinka nijesamo pjesma o ljubavi, nego da je topjesma o sevdahu op}enito je uliteraturi izbila u prvi plan, vjerovat-no zbog svoje zamamne privla~no-sti. U prikazu N. Milo{evi}-\or|e-vi}, s tim u vezi se kaè kako je ovapjesma nikla u nepoznatim pes-ni~kim du{ama koje boluju od nes-

hvatljivog bola. Ovu razlikovnucrtu kao temeljnu jo{ je izrazitije is-takla u svojoj natuknici H. Krnjevi},koja primje}uje: ...Su{tinu s./evda-linke/ ~ini jedno specifi~no ose}anjeljubavi kao neizle~ivog bola, kara-sevdaha i derta, strasnih o~itovanjaneizrecive tajne ljubavi na granicibezna|a... U literaturi o sevdalinciop}enito isticanje karasevdaha iderta kao bitnih odrednica u obja{-

njenju ove usmene lirske tvorevinenastalo je pod uticajem sociolo{kihi psiholo{kih pristupa, u kojima jeozra~je u vezi sa ukupnim de{ava-njima u bosanskom, i jo{ bliè bo{-nja~kom dru{tvu izme|u dva svjet-ska rata pogodovalo jo{ izrazitijojkafanskoj promociji ove pjesme odone koja je zapo~ela sa austrougar-skim razdobljem, pjesme koja jeve} imala zahuktali nastup u prog-ramima radio-stanica i u produkcijidiskografskih ku}a. Dodatno i para-

dok salno, na teorijsko odre|enjesevdalinke op}enito uticala je ka-fanska pjesma nastala po uzoru naovu usmenoknjièvnu tvorevinu, ~i-

jem su ugo|aju u znaku osje}anjaderta i karasevdaha itekako dop-

rinosili àl za pro{lim vremenima iprizivanje prohujalih dana, pri ~emu

je klijentela bosanskih i srbijanskihgostiona izme|u dva svjetska rata~esto na dnu ~a{ice nalazila nesh-vatljivi bol, o kojem pi{e N. Milo{e-vi}-\or|evi}, ili neizle~ivi bol, ka-rasevdah i dert, o kojima pi{e H.Krnjevi}. Utemeljeno je povodomove poeti~ke odlike sevdalinkeprizivana ju`nosrbijanska ljubavna

pjesma, tako|er natopljena ovomneshvatljivom i neizlje~ivom boli,te neizostavno Bora Stankovi}, samutnim i strasnim talogom ne~is-te krvi, o ~emu je tada, a i nakon

zavr{etka 2. svjetskog rata najop-{irnije pisao Ljudevit Dvornikovi}, te jo{ neki autori. U razmatranimodrednicama, posve na tragu lite-rature o ovoj pjesmi, pretjerano jeisticana sjetna, melanholi~na nit,nau{trb one po kojoj je sevdalinkaitekako pjesma ljubavne radosti iushi}enja, a ne samo ~e`njive bolizbog neostvarene ili neuzvra}eneljubavi.U literaturi o sevdalinci, u dionica-ma u kojima se teìlo knjièvnote-

orijskom odre|enju ove pjesme,jednodu{no je isticano da je rije~ oizrazito gradskoj pjesmi. Postoji ta-ko|er neupitna saglasnost u ocjenida su za osje}ajnost pjesnika sev-dalinke i doìvljaj ìvota i svijeta bit-

ne promjene u kulturi ìvljenja kojeu Bosnu donijelo {irenje islama naove prostore te da je svekoliki ìvotbosanskomuslimanske gradskesredine bio od presudne va`nosti zanastanak ove pjesme. Tek u novijevrijeme je u nekim krutim etnona-cionalnim pristupima zao{trenopitanje vlasni{tva ove pjesme nana~in kojim je zapravo osporavanonjeno nesumnjivo bosanstvo, koje

nije upitno ni kod bosanske ku}e, nikod bosanskog jezika. Na ovo pitan-je jezgrovit odgovor dao je Ivan Lov-renovi} u uvodnom tekstu za njego-vu antologiju, naslovljenom (Odjek

na{e du{e), prema ~lanku stihapjesme Sevdalinka Antuna Branka[imi}a: Po nastanku sevdalinka jepjesma urbane bosanske sredine,nastala u otomanskome razdobljuu ekonomski i materijalno stabilni-jem trgova~ko-zanatlijskom miljeu.Taj milje dominantno jest bio islam-sko-orijentalni, i ova pjesma pre-te`no se prepoznaje kao izraz mus-limanske ìvotne sredine i kulture.To tuma~enje, me|utim, gubi nauvjerljivosti onda kada se etni~ki

9BEHAR 103

MUNIB MAGLAJLI]


10/9610 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

apsolutizira. Naime, u izgradnji cje-lovite socijalne i kulturne fizionomi-je ve}ine gradova i manjih gradskihnaselja sudjelovali su, osim musli-mansko-bo{nja~koga, i drugi etni~-ko-kulturni elementi (katoli~ko-hr-

vatski, pravoslavno-srpski, sefard-sko-ìdovski, romski...). Tako susudjelovali i u nastanku, a pogotovou prakticiranju bosanske lirske pje-sme... U oblikovanju sevdalinke, udugom nizu godina i decenija, u~es-tvovale su srazmjerno prisustvu ugradskom stanovni{tvu tokom os-manskog i austrougarskog raz-doblja sve bosanskohercegova~keetni~ko-kulturne sastavnice, na isti

na~in na koji su sudjelovale i u obli-kovanju bosanske ku}e, simbolagrada novog ustroja, nastalog pos-lije uspostavljanja osmanske vlastiu Bosni, koji ~ini pozornicu de{ava-nja u velikom broju ovih pjesama salokalnim obilje`jima. U tom smislu,neupitna postavka koja proisti~e izsvekolike literature o ovoj pjesmiglasi: Sevdalinka je bosanskaljubav-na pjesma, pri ~emu odrednica bo-sanska obuhvata u sebi i pokriva i

hercegova~ku, i sandà~ku sastav-nicu u ovoj ljubavnoj pjesmi. Na kraju, leksikografska odrednica o sev-dalinci mogla bi u saètom oblikuglasiti, kako slijedi:

sevdalinka 1. ljubavna narodnapjesma nastala, kao muzi~ko-poets-ka, vjerodostojno folklorna tradicij-ska tvorevina, u gradskim sredina-ma Bosne i Hercegovine i Novopa-

zarskog Sandàka, uobli~enim pro-dorom isto~nja~ke kulture ìvljenja iusmeno preno{ena vjerovatno ve}od sredine 16. stolje}a. Pjevana jed-noglasno i vi{eglasno, prete`no tzv.poravnim napjevom, spjevana naj-~e{}e epskim desetercem, zatim si-metri~nim i nesimetri~nim osmer-cem i trinaestercem, kao manjeu~estalim, te simetri~nim dvanaes-tercem i ~etrnaestercem, kao sa-svim rijetkim oblicima stiha, sa obi-ljem varijacija usklika i pripjeva, kao

ukrasnim muzi~kim dodacima, i beznagla{ene strofi~nosti, bez pratnje iuz pratnju muzi~kih instrumenata (uranijem razdoblju saza, a kasnije ha-rmonike i violine, posebno u kafan-skim izvo|enjima). Izrazito usred-

sre|ena na ljubavna de{avanja u ì-votu pojedinca, pjesma i ljubavne ra-dosti, i ljubavne boli podjednakoupe~atljivo, ponekad sa nagla{enom~ulno{}u u izrazu, sevdalinka je ubrojnim primjerima opjevala ljubav-ne zgode koje su se odigrale u sara-jevskoj, banjalu~koj, mostarskoj,pljevaljskoj i drugim gradskim sredi-nama bosanskohercegova~kim i sa-ndà~kim, i zapamtila djevojke i

mladi}e, vedre ili tu`ne junakeopjevanih zbivanja ili pojedince ~uve-ne zbog svoje ljepote, drànja ili giz-davosti, kojima se iz pjesme saznajene samo ime i prezime te nadimakod milja, nego i dijelovi grada (ku}-na adresa) u kojima su ìvjeli; 2.pjesma nastala po uzoru na sevda-linku; a) u austrougarskom razdob-lju pjesme uobli~ene tako {to sunepoznati pojedinci iz naroda da-vali stihovima poznatih pjesnika (S.

Ba{agi}, O. A. \iki}, A. [anti} i dr.)ruho napjeva, nakon ~ega su ovak-ve tvorevine ulazile u usmeni opticaji doìvljavale sitnije promjene. b) urazdoblju izme|u dva svjetska ra ta ljubavna pjesma tekstom i napjevomtako|er u duhu sevdalinke kao folk-lorne tvorevine, tek sporadi~no poz-natih autora, njegovana u ambijentume|uratnih kafana i gostiona, u koji-ma su njihovu klijentelu zabavljali

pjeva~ice i pjeva~i, pra}eni razli~itiminstrumentalnim sastavima, ~iji jerepertoar bio mje{ovit: i stare pjes-me, vjerodostojno muzi~ko-poetskefolklorne tvorevine, i nove pjesme,poznatih i nepoznatih pjesnika, natragu sevdalinke. Tekstovi i napjeviovih pjesama osim posredstvomgramofonskih plo~a postaju {irepoznati zahvaljuju}i u~e{}u njihovihizvo|a~a u programima radiosta-nica, koje tih godina zapo~inju svojrad, kao i fiksiranjem njihovih tek-

stova, zajedno sa notnim zapisimanjihovih napjeva, u prigodnim albu-mima i pjesmaricama. c) u razdobljunakon zavr{etka 2. svjetskog rata ljubavna pjesma uobli~ena na tragufolklornog pjesni~kog naslje|a, ali i

na vezi sa pjevanjem koje je na istomprostoru i na sli~nim osnovama nas-tajalo tokom austrougarskog i u raz-doblju izme|u dva svjetska rata.Njihovi nosioci novi pjeva~ki prvacisevdalinke i sevdaha, {to je u estrad-noj upotrebi skraja 20. i po~etka 21.stolje}a kao sinonim za sevdalinku,u {irokom spektru zna~enja kojapokriva ovaj termin bili su poznati iomiljeni pjeva~i i pjeva~ice narodnih

pjesama. [irenju ove pjesme poz-nate i kao novokomponovana zna~ajno su doprinijeli, ne samo us-postavljene diskografske ku}e te ra-dio i televizijske stanice sa svojimodgovaraju}im programima, nego iza tu svrhu posebno organiziranifestivali.

Literatura

Hamza Humo, Sevdalinka na rubu dvaju dru{-

tvenih sistema, Pravda, 30/1934, 10.483-10.485, 25, 6-9. januara;Gerhard Gesemann, O bosanskim sevdalinkama,Prosveta, 21/1937, 10/12, 682-687; Jovan Kr{i},Bosanska sevdalinka, @ena danas, 1/1938, 24,4-5;Alija Bejti}, Prilozi prou~avanju na{ih narodnih pje-sama, Bilten Instituta za prou~avanje folkloraSarajevo, 2/1953, 387-405; 3/1955, 105-124;Vlado Milo{evi}, Sevdalinka, Banja Luka, 1964;Muhsin Rizvi}, Ogled o sevdalinci, Izraz,13/1969, 11, 454-466; Wolfgang Eschker,Untersuchungen zur Improvisation undTradierung der Sevdalinka an Hand der sprach-lichen Figuren, Mnchen, 1971;Hatidà Krnjevi}, O poetskoj prirodi sevdalinke, uzborniku Uporedna istraìvanja Instituta zaknjièvnost i umetnost, Beograd, 1976, 73-87;Munib Maglajli}, Odnos pjesme i zbilje u sevdal-inci, u knjizi Od zbilje do pjesme. Ogledi ousmenom pjesni{tvu, Banjaluka 1983, 37-69;Ivan Lovrenovi}, Odjek na{e du{e, predgovorantologiji Za gradom jabuka. 200 najljep{ihsevdalinki, Sarajevo, 2004, 5-11;Selma Fazli}, Suton i no} kao posebna dimenzi-

ja sevdalinke, Novi izraz, 42, 127-132.


11/96

1. Umjesto uvoda

Kodirana dva puta, prema dvama posve razli~itimznakovnim sistemima, muzi~kom (napjev) i prirodnoje-zi~kom (tekst), sevdalinka je dvostruko uslo`njena.Ali, tekst i napjev (velika mnemotehni~ka mo} poma-gala je i pam}enju sevdalinke, ne samo {to ju je ~inilaekspresivnijom) gotovo da su neodvojivi od senzibilite-ta konkretnog izvo|a~a (pjeva~/pjeva~ica) i skupa snjim ~ine ono jedinstvo {to ga je jezik pohranio u jednu,

cjelovitu rije~: pjesma. (Lovrenovi} 2004:5). U svojem}u se izlaganje baviti prije svega nekim pitanjima ver-balnog dijela ovog jedinstva - tekstom sevdalinke, tj.njenom vrsnom i rodnom sloènosti (knjièvnoteorij-sko pitanja) i jezikom (konstruiranje/dekonstruiranjeidentita).Naime, me|u lirskim pjesmama cijele na{e usmeneknjièvnosti sevdalinka ima posebno mjesto kao kru-nski dragulj(Lovrenovi} 1989:108), najzreliji izraz /.../ki}ene gradske kulture ìvljenja, kojom se bosan-skohercegova~ki prostor posebno izdvaja (Maglajli}1991:51) i kao takva - sna`na umjetni~ka (kulturna)~injenica - zasluùje posebnu pa`nju.S knjièvnoteorijskog aspekta mnoge sevdalinke imajurodno sloèniju strukturu nego {to se obi~no misli kadse ova poravna pjesmauvr{tava u liriku. Grade je dom-inantno lirski elementi, ali vrstan poznavatelj sevdalin-ki profesor Muhsin Rizvi} davno je zapazio da ona nosiu sebi pone{to od bitnosti balade, njenu zamra~enutragiku bolnog osje}anja(Rizvi} 1994:123).Balada, kao epsko-lirska vrsta, i sevdalinka, koja jeneupitno izrazito lirska, ponekad dijele sli~nost emo-cije tragi~nog zavr{etka {to ga je ostavio neki povod ilidoga|aj. Naj~e{}e je to u jednoj grupi sevdalinki, onoj

s lokalno-personalnim obilje`jima. Zato }e M. Rizvi}sjajno konstatirati da je sevdalinka ponekad saètakbaladeskne ljubavne drame(Rizvi} 2010:179).Iznimno zanimljivim ~ini mi se dovo|enje u vezu izra-zito lirske pjesme, ponaj~e{}e rafinirane ljubavne te -me iz koje ~esto izvire bolna ~e`nja bez nade, sa dru-gim knjièvnim vrstama i drugim knjièvnim rodovi-ma, pa sam u tom pravcu usmjerilila svoje istraìva-nje zami{ljeno kao nekoliko fragmenata i ekspresijana temu usmene lirske pjes me, ljubavne, i njenog

jezika...2. Sevdalinka usmena lirska pjesma, ljubavna

Kao {to znamo, Rije~ prati ~ovjeka kroz cijeli ìvot, a po-sebno va`nu ulogu ima u onim grani~nim trenucimakojima pripadaju ro|enje i smrt. Ranu fazu ljudskog ì-vota u tradicionalnim kulturama obiljeìla je uspavanka,vrsta lirske pjesme posebnog ritma, metri~ke strukturei melodije, pa`ljivo njegovana i dugo ~uvana u bo{nja~-koj kulturi. U uspavanki, kako jedan njen stih kaè, maj-ka (sa) sinom razgovara. Hraniteljica i odgajateljica,maj ka je naj~e{}e u posjedu rije~i: ona poizvodinje`nidiskurs nagla{ene eti~nosti i esteti~nosti.1 Razdobljepak mladosti, odnosno djevoja{tva i momkovanja (a{ikai a{ikovanja), kao fazu sna`ne emocije du{e i srcau kul-turi dugo njegovane enske (javne) pasivnosti i istiskiva-nja tijelaiz (javnog) ìvota te ljepote naslu}ivanja, tradi-cionalno je obiljeàvala jedna druga vrsta lirske pjesme omiljena i nadaleko ~uvena sevdalinka.

11BEHAR 103


O JEZIKU NA[IH SEVDALINKIPi{e: Prof. dr. sc. Remzija Hadìefendi}-Pari}

Mnogi su se, me|utim, pitali, i danas se pitaju: {ta je to sevdalinka i {ta je to {to nju izdvaja,kakva je njena lirska i poetsko-psiholo{ka etimologija, kada je postala i koji je njen ambijent,kakvi su njeni erotsko-emocionalni kvaliteti, u ~emu je su{tina njene poetske ekspanzije,najzad? Iako sugerirati odgovore na ova pitanja ne zna~i ujedno otkriti posljednju tajnu poet-ske magije ove pjesme, tragala~ka nada daje ispitiva~u izvjesnu snagu da istrajava...Sevdalinka /.../ nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. U tome je sadrànanjena specifi~nost i su{tina.

(Muhsin Rizvi}, Panorama bo{nja~ke knjièvnosti)

1 Npr.: Sitan |ule, ne truni behara / ne budi mi moga sina Smaje!/Majka Smaju u èlji rodila / lastavica ezan prou~ila / bjela vila u

povoj zavila / a p~elica medom zadojila. / Neka u~i kano lastavi-ca / nek je lijep kano bjela vila / nek je radin kano mala p~ela.


12/96

Me|u lirskim pjesmama cijelena{e usmene knjièvnosti sevda-linka ima posebno mjesto kaokrunski dragulj(Lovrenovi} 1989),najzreliji izraz /.../ ki}ene gradskekulture ìvljenja, kojom se bosan-skohercegova~ki prostor posebnoizdvaja (Maglajli} 1991:51) i kaotakva - sna`na umjetni~ka (kultu-rna) ~injenica - zasluùje poseb-nu pa`nju.Nastajala kao izraz novog na~ina i-vota stanovni{tva gradskih sredinanakon pada Bosne pod osmanskuvlast(Maglajli} 2010:8), u ekonom-ski i materijalno stabilnijem miljeu,

koji je bio dominantno islamsko-orijentalni (Lovrenovi} 2004:109), uuvjetima nagla{eno patrijarhalnihobrazaca pona{anja, kao usmenalirska pjesma urbane sredine, sev-dalinka je ponajvi{e rafinirana lju-bav na pjesma iz koje izvire bolna~e`nja bez nade (Rizvi} 1994:121):

Gdje si, dragi, ìva èljo moja,ìvom sam te èljom poèljela?@ivoj mi je srce ispucaloba{ ko ljeti zemlja od suna{ca.Bog }e dati i ki{a }e pasti,zemlja }e se sa zemljom sastati,a ja s dragim nikad ni do vijeka.

Dovo|enje izrazito lirske pjesmeponaj~e{}e rafinirane ljubavneteme iz koje ~esto izvire ona bolna~e`nja bez nade(Rizvi} 1994) s dru-gim knjièvnim vrstama, baladomprije svega, spontano je, rekla bih,kako me|u onim obi~nim svijetomkoji pjesmu voli i pjevu{i, tako i uknjièvnoteorijskim, povijesnoknji-èvnim, lingvostilisti~kim, lingvis-ti~kim i drugim radovima, u izbori-ma i antologijama usmene lirike.Tako }e Zdenko Le{i} posebnonaglasiti da se (svojim brojem i lje-potom) isti~u u usmenoj knjièvno-sti ju`noslavenskih naroda one ba-lade za koje kaè da se obi~no nazi-vaju sevdalinke(Le{i} 2008:339).Hanifa Krnjevi} biljeì da je osje}a-nje ljubavi kao intenzivnog bola ipatnje naro~ito iskristalizirano usevdalinkamai da je jedno od gla-vnih obilje`ja sevdalinki upravosevdah, tj. osje}anje gor~ine zboguskra}ene ali i strasno èljene lju-bavi2 (Krnjevi} 1973:12-13). Kom-pariraju}i baladu i lirsku pjesmuona jasno ukazuje na to da i u os-novi balade stoji neko osje}anje,ali ono do ~ega neko osje}anjedovodi balada pokazuje nepos-redno, u doga|anju. Lirsku pjesmui baladu vezuje upravo intenzivnaemocija, a ta emocija u baladi nijeneposredan iskaz ve} proces kojise doga|a3(Krnjevi} 1973). Nepre-poznavanje te tanahne niti, togmal~ice {to ih dijeli i jeste razlog

12 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

2 Neke su sevdalinke i{le drugim tokom,erotski nagla{ene. Ljubav se u njimaosloba|a u neskrivenoj ~e`nji koja znabiti dovedena do goru}e strasti (v.Krnjevi} 1973)

3 îni se da je nabolja potvrda togodnosa balade i sevdalinke upravopojava neke vrste osamostaljivanjaizrazito lirskih dijelova balade sna`nonadojenih intenzivnom emocijom uob-li~enom u neposredni izkaz kakav jeonaj koji se pojavljuje u baladi Smrtbra}e Mori}a, ili pojava sevdalinke u

inicijalnoj poziciji kao okvira, uvoda(v.Maglajli} 1991:130).


13/96

{to }e mnoge sevdalinke ostati u izborima i antologi-jama ne samo pod op}im tematskim naslovom lirskeljubavne pjesme i sl. ve} i pod naslovom balade, kao{to }e pod naslovom sevdalinke mjesto na}i mnogebalade, i sl.Sevdalinka dakle jeste lirska (rodno) i jeste ljubavna(vrsno, tematski), ali je posebna lirska i posebna lju-bavna (sevdah), po ~emu se u temelju razlikuje od os-talih lirskih i ostalih ljubavnih. Ili, kako je to lakonski,koncizno zaklju~io Muhsin Rizvi}: sevdalinka, prematome, nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma osevdahu(isto, 1994:123). Lahko }emo se sloìti s pro-fesorom da je u tome sadràna njena specifi~nost isu{tina

3. Ima li sevdalinka neku pri~u?

Definirana negativno, sevdalinka jeste lirska pjesmau pone~emu bliska baladi, ali nema razvijenog sièa,nema radnje u njezinom izrazitom razvoju i dinami~-kom toku (v. Rizvi} 1994:123), pa nema ni dramskenapetosti:

Srdo moja ne srdi se na meJer ako se ja rasrdim na teSva nas Bosna pomiriti ne}eNi sva Bosna ni HercegovinaNi sva sela oko Sarajeva

Samo mogu tvoja medna usta.

Sevdalinka (dominantno lirska vrsta) i balada(epsko-lirska) ponekad dijele sli~nost, kako je ve}re~eno, tragike bolne emocije koju je ostavio nekipovod ili doga|aj. Odnosi se to prije svega na sev-dalinke sa lokalno-personalnim obilje`jima. Razlikaizme|u takvih sevdalinki i balada je u tome {to sev-dalinke biljeè ljubavne zgode u njihovu kona~nomishodu, bez razvijenog sièa (Maglajli} 1991:52). Zaepsko-lirske vrste kakve su balade vezuje se (prem-

da kondenzirana) naracija, siè, {to je epska sas-tavnica u njihovom rodnom odre|enju. Baladesknapri~a postoji, uglavnom reducirana (s puno praznihmjesta) i usmjerena na jednu klju~nu situaciju, naklju~ni doga|ajikoji se kao i emocije saop}avaju /.../u bolnim, ùstrim dijalozima (Maglajli} 1991:204).Premda dominantno lirska, i sevdalinka ipak imaneku pri~u. To nije nikakvo epsko doga|anje, jernema vremenskih pomaka koji bi ozna~ili razvoj fab-ule, ali jeste neki doga|aj u kojem postoje osobe,tj. likovi koji razgovaraju:

Razbolje se Zarka na maj~inom krilu.Pitala je majka: - [ta je tebi, Zarka?- Ne pitaj me, majko, mene boli glava,dovedi mi, majko, tri he}ima mlada!

Dovede joj majka tri he}ima mlada.Prvi he}im veli: - Nema Zarki ljeka!Drugi he}im veli: - Ne}e preboljeti!Tre}i he}im veli: - Dajte Zarku meni!

U navedenoj sevadlinki razbolijeva se djevojka Zarkana maj~inom krilu; na upit, majci kaè da je boliglava i traì od nje da joj dovede tri mlada he}ima.Majka nalazi mlade ljekare i svaki od nih daje vlasti-tu procjenu Zarkine bolesti. Jedan kaè ovo, drugiono, tre}i... itd.. Nesumnjivo da konture pri~e,unato~ svoj kondenziranosti balade, reduciranosti ikratko}i, ipak postoji.

4. Jezik otkriva, ne skriva

Kao svojevrsni saètak ljubavnog romana ili ba-ladeskne ljubavne drame(Rizvi} 2010:179), sevdalinka je ~esto gra|ena na elementima dramskog teksta(dijalog, monolog), jasno (gramati~ki) odijeljenim odostalih dijelova lirske strukture (koji su po pravilu u 3.licu), daju}i izravnu rije~ momku ili djevojci, ili i jednomi drugom. Tako je npr. u sevdalinki Razbolje se Zarka

na maj~inom krilu.U prvoj iz 101 sevdalinke M. Maglajli}a, u sevdalinkiPoljem se vije Hajdar delija(godine 1909. u Stocu ju jezabiljeìo muzikolog, slikar i putopisac Ludvik Kuba), unjenom uvodnom dijelu (kao u dramskoj didaskaliji)imenovani su junaci (Hajdar delija, Ajka). Nazna~en jei pripadaju}i im prostor: jedan je vanjski (moma~ki), adrugi (djevoja~ki) na granici dvaju prostora (Hajdar: popolju ravnom, na konju vranom; Ajka: sa gradskihvrata). U zate~enom vremenskom segmentu Hajdar sevije, a Ajka ga gleda. Tako smo uvedeni u pri~u:

znamo ko, znamo gdje, znamo i {ta. I tu onda po~injedijalog, neposredni kontakt Hajdara i Ajke razgovo-rom:

- Hajdar delija, i perje tvojeTvoje me perje po gradu penje!

- Ajko djevojko, i kose tvoje,Tvoje me kose po polju nose!

Razgovor zapo~inje djevojka, pa je u njenom posjeduprva direktna rije~. Ajkina otvara~ka pozicija vi{estrukoje superiorna: osim {to zapodjene razgovor na temu

13BEHAR 103



14/96

koju je sama otvorila i na neki na~in tako nametnula,hrabro aktualizirala, djevojka se obra}a naki}enom4

Hajdaru (vokativom vlastitog imena proziva i pozivamomka, i jo{ pohvalnom karakterizacijom: delija).Djevojka sublimira (tropima) svoju sna`nu emocijunaklonosti, ushi}enosti, nadahnu}a, èlje, ljubavi(Hajdar delija, i perje tvoje / tvoje me perje po gradupenje). Posve je prate}i dvostrukim paralelizmima(time su nagla{eniji) u narednim dvama stihovimasvojega odgovora, prozvani Hajdar uzvra}a (odgo-vara) djevojci vlastitom emocijom zanesenosti i ljubavi(Ajko djevojko, i kose tvoje / tvoje me kose po poljunose!) Cijela je sevdalinka stala u samo 7 stihova!Rje~itost, vje{tina i ljepota govora i Ajku i Hajdara ~inielokventnim umjetnicima rije~i u ovoj lirskoj minijaturi.Ali, njihov je dijalog ipak tek privid: prostorno odvojeni,oni su toliko (fizi~ki) udaljeni da i ne mogu voditi razgo-var (a drugih medija nemaju na raspolaganju), pa iako je ovdje formalno rije~ o dijalogu, oni, svaki za sebe,govore samo svoju vlastitu emociju, svoju èlju, sebe(mo`da potaknutu vi|enjem drugog, pri ~emu o~nivid daje legitimitet postojanju drage/dragog, tj. legit-imitet postojanju sna`ne emocije dopadanja, svi|anja,zanosa, ushi}enosti {to ih tako lijepo pokriva izraz:ljubav me mori). U tome i jeste bitna odlika lirskogdijaloga, a efekat postupka izravnog obra}anja i uzi-manja rije~i (govorenja sebe) jeste poja~anje nepo-srednosti emocije. Zato u sevdalinkama i cvjet iz roseprogovara, bolan Mujo {argiji govori, a djevojka alkat-meru (vrsta karanfila) ili ~arnoj gori, |ul Fatima raz-govrara s mednom rosomitd. Up.:

\ul Fatima po |ul-ba{~i {etai s mednom se rosom razgovara:

- Medna roso, gdje si zimovala?

- U djevojke, pod bijelim grlomGdje se niù biser i |erdani.

Na sli~an na~in funkcioniraju i lirski monolozi.Naime, nastala u bo{nja~koj kasablijskoj sredininegdje u feudalno doba i stvarana u nekoliko nared-nih stolje}a (Rizvi} 1994), sevdalinka je ~esto bila jedino rastere}enje, olak{anje du{i, ispovijed pa jemonolog ~esto zapravo ispovijed, jecaj, ljubavniuzdah ili krik, egzaltacija ili vapaj, odu{ak i izlaz ustrogim propisima patrijarhalnog ìvota:

Ah, moj dilbere, kud se {e}e{[to i mene ne povede{?Il me vodi, il me prodajIl mom srcu derman podaj.Odvedi me u ~ar{ijuPa me prodaj bazardànu.Uzmi za me oku zlataPa pozlati dvoru vrata

Zato je, zaklju~uje sjajni poznavalac ovih pjesama,sevdalinka, u stvari, lirski monolog ène, koji pratipodtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranomtoku i nakon njega, monolog njena vlastitogosje}anja kao rezonance i kao komentara ljubavi iìvota(Rizvi} 1994:124).

* * *Da zaklju~imo. I za sevdalinku ~ini se da vrijedi ono{to je George Moline rekao za stilistiku: daje vila zakoju su neki vjerovali da je umrla, dok su je drugitoliko grlili da je gubila svijest. Ipak, unato~ svemusevdalinka se, vitalna, sa~uvala do danas. Iako je nas-tajala davno, u uvjetima dominantno patrijarhalnihobrazaca pona{anja kao rafinirana ènska pjesma,ostala je dragocjena ~injenica bosanskoga jezika ibo{nja~ke kulture. I danas, kad reaktualiziramo njenzna~aj, iznova otkrivamo ljepotu njene jezi~ne kere.

Literatura

Bourdieu, Pierre (1992), [ta zna~i govoriti, Naprijed, ZagrebEfendi}, Nirha (2007), San u be{u, uroci pod be{u, 33 bo{nja~ke uspa-vanke /priredila Nirha Efendi}/, BZK Preporod, Op}insko dru{tvo CentarSarajevo, BZK Preporod, Op}insko dru{tvo Vogo}aHadìefendi-Pari}, Remzija (2007), Poetika bo{nja~kih narodnih uspavanki,u: Zbornik radova 1, Univerzitet u Biha}u, Islamski pedago{ki fakultet, Biha}Hangi, Anton (1907), Die Moslims in Bosnien-Hercegovina, Druck undVerlag von Danie A. Kajon, SarajevoJahi}, Dèvad (1991), Jezi~ki izvori sevdalinke,u: Jezik bosanskih mus-limana, Biblioteka Klju~anin, SarajevoKrnjevi}, Hanifa (1973), Narodne pjesme lirske, lirsko-epske, epske

/priredila Hanifa Krnjevi}/, Izdava~ Veselin Masle{a, SarajevoLe{i}, Zdenko (2008), Teorija knjièvnosti, Javno preduze}e Slu`beniglasnik, BeogradLovrenovi}, Ivan (1989), Labirint pam}enja, kulturnohistorijski esej oBosni, NI[RO Oslobo|enje, OOUR Izdava~ka djelatnost, SarajevoLovrenovi}, Ivan (2004), Za gradom jabuka, 200 najljep{ih sevdalinki,Biblioteka Dani, SarajevoMaglajli}, Munib (2010), 101 sevdalinka, BZK Preporod, Grada~acMaglajli}, Munib (1991), Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institutza knjièvnost, Svjetlost, SarajevoMemija, Minka (1997), Bo{nja~ke uspavanke/priredila Minka Memija/,Preporod, Sarajevo

Rizvi}, Muhsin (1994), O lirsko-psiholo{koj strukturi sevdalinke, u:Panorama bo{nja~ke knièvnosti, NNIP Ljiljan, 1. izdanje, Ljubljana

14 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

4 Up. perje ukras na vojni~koj kapi, kalpakuili sarukus pred-

nje strane na~injen od zlata ili srebra u obliku spojenih pera,ponekad ukra{en dragim kamenjem, up. Maglajli} 2010:129.


15/96

Naj~e{}e tuma~ena kao pjesma u kojoj se zrcalisama bit usmene knjièvne tradicije, sevdalinka je una{em dobu postala kodnim mjestom mu{kocen-tri~ne, patrijarhalne, politi~ko-ideolo{ke interpre-tacije etnokulturnog identiteta. Pri tom, etni~ki iden-titet se obi~no shvata kao esencijalan, biosocijalan ibiopoliti~ki, kolektivno-autoritaran, homogen, mo-nolitan, ~vrst, pri ~emu je vladaju}a politi~ka ideolo-gija sami telos, cilj kojemu je upu}en identitetskihod kroz povijest. Jasno je da se u takvom tuma~e-nju identiteta zanemaruje njegova dijalekti~nost,stalna promjenjivost tokom povijesti, kontradik-tornost, njegova dijalo{ka i polilo{ka upu}enost nadrugo i razli~ito, njegov odnos prema alteritetu, {to je, ustvari, sami uslov izgradnje identiteta. Ako semonolitno i monolo{ki konceptualiziran identitetpa`ljivije promotri, uo~ava se preformativna prirodaideolo{kog diskursa koji, zapravo, konstruira pro{luzbilju prema svojim utopijskim potrebama. Ideologi-ja nije tu samo tuma~ pro{losti, nego i njen posjed-nik, svojevrsni nasilni vladar, koji se, na drugoj stra-ni, ho}e iz svoje prezentnosti proglasiti jedinim kon-struktorom etni~ke budu}nosti postaju}i na taj na-~in njenim okupatorom. Takva utopijska priroda ide-ologije pokazuje da su ideolo{ke istinei njihova pro-jek tivna mo} tek oblik nasilja nad stvarno{}u i kons-trukcija dru{tvene laì.Sevdalinka se u ovakvom ideolo{kom ~itanju shvatakao jedinstven korpus lirskih usmenih pjesama kojeposvjedo~uju nacionalno definiranu tradiciju, a svo-jim nesumnjivim estetskim uzletima dokazuju njenuvrijednost. Zbog toga ona nije samo kodno mjestonego i klju~ni dio korpusa tradicije. Institucija ovda{-nje ideolo{ki funkcionalizirane knjièvne znanosti nanju se poziva kao na temeljni argument i svetidokazo svetojveli~ini nacionalne kulturne tradicije. U tomprocesu sevdalnika je preseljana iz svog prirodnog

kulturnog miljea, kreativnog daha orijentalne kul-ture koji je ostao iza osmanske vladavine balkan-skim prostorom, u ideologijski konstruiran toposnacionalnog identiteta. Ona nije vi{e balkanski fe-nomen gdje teme i motivi putuju iz jednog u drugi je-zik unutar veli~anstvenog kulturnog me|uoplo|iva-nja jezika, {to odmah upu}uje na dinami~nost njenekreativnosti, nego je takvim ~itanjem pretvorena ustati~an fenomen u kojem je jezi~ka granica nepre-lazni bedem me|u kulturama. To se vidi ve} na razi-ni imenovanja, pa je sevdalinka postala bo{nja~kompjesmom, iako se pojavljuje kao urbani iskaz patrijarhalne svijesti kako u Bosni, tako i u Makedoniji,Sandàku, Srbiji, Bugarskoj, svuda gdje je orijental-ni kulturni dah doticao tvora~ku mo} jezika sa koji-ma je do{ao u dodir.Sevdalnika je, dakle, u samoj svojoj tvora~koj priro-di nastala iz procesa kulturnog ukr{tanja, pa seumjesto homogenosti, kako je ~ita institucija idelo-gizirane knjièvne znanosti, u njoj pojavljuje hibrid-nost, heterogenost, kreativna razli~itost. Pri tom, to-posi granice i razlike nisu mjesta neprelazne sup-rotnosti, nego stvarala~kog dijaloga, mjesta gdje sejedan jezik kreativno susre}e sa drugim. To je u sev-dalnici mogu}e zato {to je ona po prirodi stvari pjes-ma o najintimnijem mogu}em osje}anju, onom lju-bavnom, pri ~emu nestaju svi kolektivni zastori zara~un pojavljivanja individue i njenog glasa unutarpatrijarhalnog kulturnog modela. Ve} sama ~injeni-ca da pjeva o sevdahu upu}uje na to da ova pjesmane pristaje ni na kakav politi~ki jezikkolektiva. Na-protiv, politi~ki jezik neprestano je u svedalinciizloèn individualnom motrenju i procjenjivanju, paje ona, ustvari, subverzivni, disidentski kulturni iskazko ji se protivi vladaju}em kulturnom diskursu i fu-koovski shva}enoj panopti~koj mo}i institucije kojaiza njega stoji.

15BEHAR 103

ENVER KAZAZ

UNUTARNJI OTPOR KANONU I

PATRIJARHALNOJ MO]I -karnevaleskni potencijal sevdalinkePi{e: Prof. dr. Enver Kazaz


16/96

Disidentstvo i subverzivno djelovanje sevdalinkeo~igledno je na vi{e razina. Ona je iskaz o intimnom usvijetu u kojem se o tome ne pri~a, ne baram naglas,ne javno, u svijetu u kojem je o tome stidno i zabranje-no javno govoriti. Ona je, nadalje, iskaz o erotskomkoje je tijesno skop~ano sa ljubavnim u svijetu u kojemse o tome ne samo ne smije govoriti, nego je erotskoobavijeno nizom zabrana autoritarnog patrijarhalnogmorala. Ona je iskaz koji ispoljava unutarnji sadràjindividue, i njenog srca, i njene du{e, i njenog uma, injenog moralnog stava u svijetu krute norme sa stro-gom stratifikacijom funkcija koje se ~ovjeku dodjeljujupo mjestu {to ga zauzima u patrijarhalnoj porodici izajednici. Njena je subverzivnost uska povezana sanjenom prirodom, pa ona ve} samim ~inom govorenjao intimnom sadràju individue razara fromovskishva}enu stopljenost kolektiva i pojedinca, provocira-ju}i dogmatsku patrijarhalnu normu.Sevdalinka je, zapravo, bjekstvo u slobodu iz zatvorapatrijarhalnog krutog morala. Ona je u kontekstu ov -da{nje kulture prvi iskaz osloba|anja individue odkolekivne normiranosti, {to zna~i i politi~ke definira-nosti, sudbine. Zato se ljubav u sevdalinci pokazujene samo kao prostor subverzije, pobune i disidentst-va, nego i slobode, ~e`nje za ustoli~avanjem drugog idruga~ije postuliranog morala od onog {to ga naturapatrijarhalni autoritet. Moglo bi se re}i da sevdalinkanastaje na onom mjestu u kulturi gdje prestaje mo}patrijarhalnog autoriteta, a po~inje ni~im sputanasloboda ljubavnog iskaza, ili san o toj slobodi.Ako se pa`ljivije promotri korpus sevdalinke u Bosni,onda se vidi da je on odre|en nizom razlika, po~ev{i odsamog tematsko-motivskog sloja do razine glasa, tj.onog rodnog i spolnog identiteta kojem pripada glas ioptika iz koje on motri patrijarhalni moralni kod. Pro-stor ljubavi postaje tako prostorom mnogobrojnih raz-lika, ~ak rodnih jezika, koji osporavaju mu{kocentri~-nu definiranost patrijarhalne kulture. Sevdalinka jepolijezi~an korpus ve} samom ~injenicom da se u nje-mu gotovo precizno mogu odrediti one pjesme koje suispjevane iz mu{ke spolne, ali i mu{kocentri~ne rodneoptike kao i one pjesme koje su ispjevane iz ènskeperspektive, enske rodne motri{ne ta~ke koja razarapatrijarhalnu, falogocentri~nu ideologiju.Polijezi~nost sevdalinke, zapravo, je povezana sa onim{to se moè definirati kao slojevitost onog dijela kul-ture koja je odbacila mu{ko patrijarhalno sredi{te, pas ruba, i iza te granice, iz prostora divljine, {to bi reklaElaine Showalter1 ispreda arabesknu {aru svoje(is)povijesti o golom doga|anju ìvota oslobo|enogbilo kakvog apriornog diktata. Sevdalinka kao dvoglas-

ni diskurs, ili poliglasni diskurs u pravilu predstavljaglas obje polovine patrijarhalne kulture, i one koja os-taje vezana za ideologiju centra, ali i one koja iz ideo-logijske perspektive divljine poku{ava oformiti svojelabavo, nikad ~vrsto centrirano, naj~e{}e rodno dvo ilipolijezi~no kulturolo{ko sredi{te. Na mjestu presjekatog decentriranog sredi{ta divljine sa dominatnom,vladaju}om mnocentri~nom i monolo{kom patrijar-halnom ideologijom nastaju najbolji, najplodotvornijimomenti ove ljubavne pjesme.Interpretacije sevdalinke koje ne uvi|aju, ili ne èleuvidjeti ovu polijezi~nost sevdalinke ne rade ni{tadrugo do u~vr{}uju falogocentri~nu interpretacijukulture. Raspon polijezi~nosti u sevdalinci ide od ni-voa jezika tijela, onog slojevitog, tropima ispunjenogiskaza tijela, gdje su, u npr. dijalogu izme|u majke ik}erke, djevoja~ke usne ve~era za momka {to ide nizsokak, a njene bijele grudi su mu postelja, prekojezi-ka i srca, i du{e, do nivoa ne samo ljubavne drame,nego i drame uma, drame smisla i kvaliteta postoja-nja unutar kolektivno autoritarnog falogocentri~nogpatrijarhalnog svijeta. Sevdalinka iz ljubavnog ~estoide u onti~ko patrijarhalnog ~ovjeka, hvataju}i pri tomi sociolo{ki, i moralni, i psiholo{ki, i kulturolo{ki, pa iideolo{ki kontekst njegova ìvota. Njena {irina uobuhvatu ìvota jednaka je, zapravo, njenoj te`nji daprekodira falogocentri~nu patrijarhalnu kulturu. Onaje skupa sa baladom i drugim lirskim formama, onimformama {to ih Vuk Stefanovi} Karadì} naziva èn-skim pjesmamanajsu{tinskiji iskaz ~e`nje za slobo-dom u duboko neslobodnom svijetu. Glas iz osame,pjevan u intimnom ambijentu, u odajama sakrivenimiza kanata, u ti{ini cvijetnih ba{~i, na sijelima gdje jemu{ki i ènski svijet strogo podijeljen osim u nepos-rednom a{iklijskom dijalogu, taj glas ide u pravilu porubovima patrijarhalnog dru{tva kako bi destabilizi-rao njegov projektivni centar.Mo`da najo~iglednija destabilizacija tog centra jest is-kazana u Hasanaginici, baladi koja je u na{em dobupostala kodnim tekstom sakraliziranih ideolo{ki fun k-cionaliziranih interpretacija tradicije {to su ih ustoli~ileinstitucije mo}i etnonacionalisti~kih politika u postju-goslavenskom dobu. Ideologija sakralnosti kulture uvladaju}oj interpretaciji tradicije prisutna je ve} u ~inupozori{nog glamura na kojem je bo{nja~ka etnona-cionalisti~ka politi~ka elita neposredno nakon krvavograta pokazivala svoj la`ni sjaj, la`nu sliku o sebi, nasto-

16 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

1 Isp. Elaine Showalter: Feminizam u divljini, u: Zdenko Le{i}:

Nova ~itanja, poststrukturalisti~ka ~itanka, Buybook,Sarajevo, 2002.


17/96

je}i u retrogradnom ~itanju ove balade dokazati svojpovratak toboè autenti~nom bo{ nja~kom kulturnomidentitetu. Opera i mnogobrojna po zori{na uprizorenjaHasanaginice nikad nisu ispitivala stvarno porijeklodrame i sukoba izme|u nasilnog Hasanage, ~ija je svijest uspostavljena na pincipima falogocentrizma, ivjerne mu ljube koja trpi udar patri jarhalnog silnika.Prebacuju}i osnov sukoba sa lju bavne, ljudske ravni -gdje dvoje ljubavnika bivaju natkriljeni patrijarhalnomnormom unutar koje Hasanaga gubi svoju ljudsku iljubavni~ku su{tinu, ostaju}i samo gola funkcija, nasil-ni patrijarhalni mu`, a Hasanaginica biva zarobljenastidom zbog kojeg ne moè u}i u vojni logor i obi}imuà {to boluje od ljutijeh rana, jer bi bila progla{enakurtizanom u skladu s patrijarhalnim moralom, si{la bisa pijedestala voljene sup ruge na nivo enskog tijela za jednokratnu upotrebu u ravan sukoba izme|u kasti(begovske i aginske) koje toboè moralno odre|ujuu~esnike ljubavne drame, falogocentri~na interpreta-cija balade nu`no sklizava u ideolo{ki govor. Cilj togideolo{kog govora sadràn je u poku{aju restauracijebegovske, kastinske kulture kao temeljnog znakanacionalnog identiteta tijesno skop~anog sa neobegov-

skom ideolo{kom i kulturlo{kom fantazmom koju jena dru{tevni horizont u BiH ustoli~ila bo{nja~ka etno-nacionalisti~ka mo} i s njom tijesno skop~ana kulturaetni~kog neoromantizma u kontesktu bosanske gra-mzive tranzicije kao troetnokulturne pustinje.Neobegovskom ideolo{kom i kulturnom fantazmombo{nja~ka kultura se grubo i nepovratno reducira nasamo jedan svoj sloj, ni po ~emu dominantan i ni po~emu vladaju}i. Od Alije Isakovi}a i interpretacijebalade u njegovoj drami, preko Muhsina Rizvi}a, Ni-jaza Alispahi}a, do reìsera kakvi su Sulejman Ku-pusovi} i Nijaz Alispahi} ta neobegovska fantazma,zapravo, je temeljna interpretativna ideologija, te-meljna mo} dominatne, vladaju}e intrepretacijebo{nja~ke kulturne tradicije koja se danas normira ikanonizira ~ak i na akademskim institucijama.Hasanagini~ina drama je prema toj interpretacijidrama begovskog nama, a ne duboko ljudska trage-di ja, tragedija nesporazuma izme|u supru`nikanu`no uzrokovana nemogu}no{}u dijaloga u autori-tarnoj patrijarhalnoj zajednici, svakoj instanci tezajednice od one bra~ne, porodi~ne, do etni~ke. Ha-sanagini~in stidi nije ni{ta drugo do duboko moral-na reakcija na tragi~ne okolonosti. Ona tim stidompoku{ava sa~uvati i sebe, i muà, i autoritet zajedni-ce, a i mu` i taj autoritet u svom nasilnom falogo-centrizmu i ne rade ni{ta drugo do ru{e temelj nakojem su uspostavljeni i koji ih ustoli~uje kao vlada-re, ~ak feti{e patrijarhalne kulture. Nasilni, falogo-centri~ni supru`nik nastoji u baladi ustoli~iti mu{kihir gotovo boànskih ovlasti i bijesa, kako bi sebipodredio cijelu ènu, ne samo njeno tijelo, niti samonjenu du{u i srce, ve} i njeno maj~instvo, njen izraz-ito jaki moralni osje}aj. Paradoks je u tome {to ena,Hasanaginica, u svojoj vjernosti postaje ~uvaremfalogocentri~nog autoriteta, majka, dakle, koja, bes-pogovornim prihvatanjem kulturnog i eti~kog nasiljanad sobom, bezuslovno{}u uklapanja u dodijeljenomjesto sa svim ograni~enjima slobode {to ih onopodrazumijeva - nastoji reproducirati mu{kocentri-~ni, ma~isti~ki i herojskocentri~ni patrogeni autori-tet.Ona je, otud, dvostruka `rtva. Na jednoj strani `rtvanorme, koja se iz kulturne sfere preselila u psiho-lo{ku i moralnu reakciju, postaju}i temelj identitetali~nosti. Na drugoj, pak, strani ona je `rtva mu{kenasilnosti, koja ne priznaje nikakav autoritet izvansebe, iako se na njega licemjerno poziva. Hasanagau takvoj reprezentaciji patrijarhalnog mu{karcafunkcionira kao hiroviti, pa histeri~ni mu{karac, kojinamjesto ljubavnog derta nosi dertli mo}, i koji je

17BEHAR 103

ENVER KAZAZ


18/96

srce zamijenio sabljom, a bra~no {aputanje/dijalognaredbom herojskocentri~nog, ma~isti~kog i mili-tantnog karaktera. Hasanaga je na koncu falogo-centri~ni histerik, {to je najbolji pokazatelj moralnedegradacije patrijarhalne norme.Bolje i efektnije kritike patrijahrahalne kulture i snjom uskla|enog morala i u psiholo{koj, i u antrop-lo{koj, i u sociolo{koj, i u filozofskoj, i u kultunoj rav-ni od balade o tragi~noj sudbini vjerne ljube Hasana-ginenema u svim ju`noslavenskim jezicima. Hasa-naginica je, dakle, pjesma o kulturnoj i moralnojkrizi ~itavog jednog svijeta poljuljanog u korijenu, jer je njegov projektivni centar napustio svoje ovlasti ipreselio se u najradikalniji vid mo}i. Mu` je postaomilitantnim autoritarnim zastupnikom patrijarhalnenorme zamijeniv{i jezik bra~ne ljubavi odsje~nim,gotovo vojni~ki zasnovanim jezikom bra~ne naredbe.Ali, Hasanaginicanije pjesma samo o hirovitosti i his-teriji mo}nika u totalitarnoj patrogenoj zajednici. Onaje isto tako i pjesma o emotivnom disidenstvu. Njeneanonimne autorke/autori, u vukovski shva}enoj èn-skoj pjesmi, govore jezikom ~injenica golog doga|a-nja ìvota, odnosno slikom dominantnog modelaìvotne prakse o tragi~noj sudbini vjerne ljube, bezijednog komentara te sudbine. One/oni jezikom~injenica koji predo~ava golo doga|anje ìvota, ust-vari, ispjevavaju kritiku/pobunu protiv falogocentri~nemo}i. S koljena na koljeno ta je kritika putovala krozvrijeme, da bi je evropski romantizam prepoznao kaotopos svoje teze o romanti~arskoj osje}ajnosti i pri-marnom kulturnom iskazu (Gethe i Pu{kin, prije svihdrugih) neoptere}enom licemjernom su{tinom insti-tucije gra|anske kulture, njenim za romanti~arela`nim sjajem i moralom. A onda je tu kritiku u svojufalagocentri~nu interpretaciju usisala ovda{njaknjièvna znanost i knjièvnost, s ciljem da restaurirapatrijarhalnu kulturu koju ova balada i njene autor-ke/autori upravo kritiziraju. La`ni sjaj/bijeda politi~keelite na bosanskim pozori{nim scenama, ministarskekravate i leptir ma{ne, uz pljesak publike, vr{ile sulikvidaciju jedne duge linije kulture, kako bi konzervi-rale tradiciju, sakralizirale njen korpus, vlastitu ideo-lo{ku interpretaciju ukupne pro{losti proglasile jedi-nom mogu}om, a falogocentri~nu intrepretacijuetnokulturnog identiteta ustanovile za jedinu kolek-tivnu istinu. Glas pobune {to ga nosi balada u svomjeziku ~injenica o golom doga|anju ivota kroz panop-ti~ku mo} politi~kih institucija, a pozori{te u nekro-filijskom duhu ovda{njeg nacionalizma jedna je odtemeljnih politi~kih institucija kao i fakulteti na kojimase izu~avaju tzv. nacionalne discipline, prekodiran je,

pa smo oksimoronskim obratom u ideolo{koj ins-trumnetalizaciji kulture umjesto glasa Hasanaginicedobili glas niza Hasanaga.No, protiv ~ega se to i za{to se bune autorke/autoriove balade? Protiv temeljne institucije patrijarhalnekulture braka koji, osnovan na falogecnetri~nojmo}i i autoritarnoj patrijarhalnoj hijerahiji, dozvoljavamu{kar~evom hiru i histeriji da se proglase za jedinumoralnu normu. Braka koji je tamnica ljubavi i ljuba-vnog dijaloga, jer je u njemu mogu}a i legitimna jedna jedina volja mu{kar~eva, bez bilo kakvih ogra-ni~enja i odgovornosti. Braka u kojem je ljubavni dija-log, zasnovan na jednakopravnosti dvoje u~esnika,zamijenjen nasilnim, u svome temelju militantnimnaredbama koje prekora~uju svaku zamislivu moral-nu granicu. Braka u kojem postoji legitimitet o~inst-va, dok je maj~instvo gurnuto u sferu uàsa {to gapokriva iskaz va{a majka srca kamenoga. U drugojvarijanti pjesme, to maj~insko srce je iz usta Hasa-naginih atribuirano kao argajsko, {to zna~i gospod-sko, pri ~emu se opet otkriva muèvljeva podla insi-

18 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA


19/96

nuacija prema kojoj je svoje gospodstvo, bez obzira dali ono bilo iskaz unutra{njeg moralnog imperativa ilispolja{nji iskaz begovskog nama, majka izdigla iznadsvoga maj~instva. Jednostvano re~eno, braka ukojem je Hasanaga svojoj vjernoj ljubi oduzeo dosto-janstvo supruge, pa mu je to premalo i ho}e joj uzeti idostojanstvo majke, da bi je kona~no gurnuo u smrt.Patrijarhalnog braka koji je, o~ito je to iz ove balade,ali ne samo iz nje nego i iz ~itavog niza lirske usmenetradicije, postao ili moè u svakom trenu postatinasiljem nad ènom.Je li, onda, ova balada i sevdalinka tijesno povezana sanjenim duhom pobune - zasnovanim na instanci kul-turolo{kog glasa koji ju je oblikovao u transgeneraci-jskom prenosu u zajednici - proistekla iz karnevales-knog duha enske kulture koja iz prostora margine, iliprostora u|ene izvanpatrogene kulturne norme ho}edecenetrirati i dehijerarhizirati strogu, autoritarnustratifikaciju patrijarhalnih dru{tevnih instanci. Da lise sevdalinka, a i ova balada po semanti~kim potenca-ma teksta tijesno skop~ana sa sevdalinkom, moè

promatrati kao proces bahtinovski shva}ene karne-valizacije kojoj nije samo cilj dehijerarhizirati start-fikacijsku mo}, dekanonizirati kulturnu scenu, nego izasnovati nov, altrenativni model kulture kao subverz-iju vladaju}eg. Potvrdan odgovor na ovo pitanjepodrazumijeva uvo|enje nove interpretativne strategi- je u ~itanju korpusa sevdalinke, pri ~emu se femi-nisti~ka i ~itanja uskla|ena sa principima rodnihstudija moraju ukra{tati sa modelom socijalizacijekoju podrazumijeva u svojoj osnovi bahtinovski pojamkulturalnog dijalogizma i polifoni~nosti kulturnog po-lja {to ih proizvodi karnevaleskna kulturna gesta. Akoje karnevalizacija dopu{teno prekora~enje granica unormativnoj slobodi kulturnog iskazivanja, ako je onanu`no dehijerarhizacija kulturne mo}i, ako njen za-~etak jest u kulturi trgova i ulica koje bilo svojom hu-mornom, bilo parodijskom, bilo politi~kom gestom ra-zaraju srednjovjekovnu kulturnu i ukupnu mo}, ondase sevdalinka u takovom kulturnom kontekstu ukazu-je u novom kreativnom svjetlu. Ona je spoj naoko nes-pojivog: renesansne atropocentrizacije kulture nasta-le nakon kulturnoinformacijskog buma u rensansnomsusretu kultura Okcidenta i Orijenta, kao rezultatukulture putovanja i trgovanja, ali i kulture potpunepromjene znanstvene paradigme nakon pada geocen-tri~nog modela kosmogonije i uspostavljanja onog he-liocentri~nog. Antropocentri~ni dah renesanse sa pla-tonisti~kom i ploteskom verzijom ènskog i ènstve-nog identiteta, odnosno novog konstrukta spolnog irodnog femininog ideniteta ~ija su dva krajna polaobestjele{enje ène u petrarkisti~koj poeziji, odnosnonjena plotizacija u boka~ovljevskom diskursu rene-sanse, spajao se u renesansi sa {eheredizacijom no-vonastaju}eg kulturnog polja koja je dolazila iz orijen-talnokulturnog osloba|anja diskursa ljudskog tijela iosloba|anja jezika tijela. Ta }e se {eheredizacija èn-skog tjelesnog i ukupnog rodnog identita spojiti sa re-nesansnim rableovsko-boka~ovljevskim diskursom,uz napomenu da se orijentalna misti~ka poetska {ifra,onaj princip sufijskog atribuiranja Boga preko atributakarakteristi~nih za konstruiranje slika ènske ljepote,ne shva}a u kulturi renesanse doslovno kao misti~kaspoznaja Boga preko ljubavi, ve} kao spoznaja novogtipa ljepote ène u platonisti~koj viziji ljubavi. U dale-kom dosluhu s tim kulturnim promjenama, sevdalin-ka ih uvla~i u svoju filozofiju ljubavi, jer hibridiziranjenjenog anra usisava u sebe daleko {iri kulturni pros-tor od onog kojeg imaginira etnonacionalisti~kaknjièvna interpetacija. Ona se u svojoj karnevalesknojgesti ukazuje kao spoj renesansnog kulturolo{kog

naslje|a i orijentalnog kulturnog daha koji je oplodio

19BEHAR 103

ENVER KAZAZ


20/96

kulturne prakse svojom filozofijom ljudskog tijela kaovrta nasladasvuda tamo gdje je do{ao bilo kao osva-ja~/kolonizator, bilo kao kulturalni sagovornik. U tak-voj kulturnoj komunikaciji sevdalinke sa svojim kul-turalnim susjedstvima i podlogama nije mogao ostatineuzdraman i cio niti jedan patrocentri~ni autoritet.Nije mogla ostati cijelom ni postoje}a patrogena hijer-ahija. Druga~ije re~no, interkulturna komunikacijakao praizvor sevdalinke nije dozvolila da se u interkul-turnoj komunikaciji o~uvaju postoje}e patrogene po-zicije. Glas margine, odnosno drugost falogocentri~-nog autoriteta morala je u karnevalseknoj gesti sev-dalinke da propita sa novog identitarnog stajali{taukupnost patrijarhalne hijerarhije. A iz toga proizlazida je karnevalizacija kulture onaj proces koji je omo-gu}io kriti~ki potencijal sevdalinke u patrogenoj kultu-rnoj praksiEvo jedan tpi~an karnevaleskni gest kritike bra~nezajednice, ali i ukupne patrijarhalne gerontokratskiustrojene porodice, kritike koja dodu{e nije takoestetski sugestivna, psiholo{ki nijansirana, moralnoupe~atljiva kao Hasanaginica, ali jeste po nedvos-miselnosti svoje pobune kulturolo{ki skandalizira-ju}a. Ona je izre~ena u ~ini se netipi~noj sevdalinciAk{am do|e, jacija se sprema2. U njoj se opisujesvakodnevna bra~no-porodi~na situacija gdje mla-da, u pjesmi se kaè skoro dovedena, odlazi u ak{ampo vodu, da bi u osami ljuto klela:

Ljuto kune skoro dovedena:Svekre, babo, izjeli te vuci,a svekrvu odveli hajduci!

Nisam do{la da vam vodu nosim,Ja sam do{la da vam sina ljubim!

Ve} od onog skoro dovedena, kojim se sugerira na~inudaje, ~injenica da je udaja u mu{kocentri~no od-re|enom jeziku izjedna~ena sa ne~im {to èna trpi,{to nije plod njene volje i odluke, pjesma nedvosmis-leno slika bra~nu zajednicu i patrijarhalnu po rodicukao mjesta trpnje i uskra}enosti èns kog/mladin-skog ìvota i potpune negacije njene èlje.Za razliku od Hasanaginice, u kojoj se tragi~nimtonom opisuje nesvakodnevna drama, ovdje je kriti~-kom pogledu u ironi~nom tonu izloèna bra~na/poro-di~na svakodnevnica. Pri tom, èna se ne buni protivmu{karca, nego zbog toga {to joj je oduzeta mogu}-

nost da ga ljubi,jer su zahtjevi patrijarhalnih geronto-kratskih autoriteta diskriminiraju}i po nju, a njihovenaredbe neodlo`ne. Zato njena kletva kojom prizivanajo{triju mogu}u kaznu za patrijarhalne/geronto-kratske autoritete biva obrazloèna borbom za ljubav,koja je o~ito najja~i argument kojim ona rukuje. Uosami, na izvoru, dok to~i vodu u ak{am kad su ljuba-vnijadi najja~i, ova èna pokazuje u kojoj mjeri joj jenalogom patrijarhalnih autoriteta oduzeto prirodnopravo.Ali, njena pobuna u sebe uklju~uje i pasivnog mu{kar-ca, ona se buni i u njegovo ime. Mu{karac je tako|ertaj koji trpi naredbe autoriteta, pa su svekar i svekrvaisto prirodno pravo odluzeli mladoènji koliko i mladoj.Time je prostor najve}e mogu}e intime postao dijelomvlasni{tva drugih, a granica braka prenesena je nave}u instancu patrogenu porodicu i autoritete svekrai svekrve, ~ime je ona, granica, i nestala u najbukval-nijem smislu tog pojma. To, nadalje, zna~i da autorita-tivnom pogledu ne ostaje ni{ta skriveno u patrijarhal-nom ìvotu. On, taj pogled, u punom je smislu ost-varenje fukoovske teze o panopti~koj mo}i, jer nesamo da sve vidi, nego i sve kontrolira. Mo} njegovekontrole tolika je da moè nestati samo sa nestaja-njem autoriteta. Zato kletva i podrazumijeva najve}umogu}u kaznu za svekra i svekrvu, {to je istodobnosaznanje da se oni ne mogu promijeniti, da nemamogu}nosti promjene odnosa, nego samo mogu nes-tati sa ivotne scene, kako bi nestala njihova kontrola.No, brak nije u sevdalinci vi|en samo s te strane, isamo na na~in da se u njemu gubi intimno za ra~unjavnog, i pojednina~no za ra~un kolektivnog. U pjes-mi Ja kakva je sjajna mjese~ina3 brak je izloèn dru-ga~ijoj vrsti pogleda:

Ja kakva je sjajna mjese~ina,Jo{ je ljep{a Ali-begovica.Ona rodi devet djevojaka,i desetu nosi pod pojasom.Beg Ali-beg kre}e u ~ar{iju,Svojoj ljubi tiho progovara:ûje{ li me, moja vjerna ljubo,ak ne rodi{ desetoga sina,pod ku}om ti Drina voda te~e,vi{ ku}e ti badem drvo raste,il se vje{aj il u Drinu sko~i!

I ovdje je kao i u Hasanaginiciopisana nesvakodnevna,

20 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

2

Nav. prema: Muhamed @ero: Sevdah u Bo{njaka, Ljiljan,Sarajevo, 1995, str. 14.

3

Nav. prema: M. @ero: Sevdah u Bo{njaka, str. 109.


21/96

tragi~na situacija. Nasilni mu{-karac prekora~uje granice svojihovlasti, ~ak granice onoga o ~emu~ovjek moè odlu~ivati, da bi po-stavio svoju èlju i svoju volju namjesto koje pripada Boìjoj odluci.On, zapravo, ho}e promijeniti sud-binu, ono {to transcendira i mu{-karca i ènu, a kaznu za neuspjehtakve njegove nakane snosi èna.Prijetnja izre~ena u pjesmi bivaimplicitnim dokazom da je Ali-begizi{ao iz bezuslovnosti vjere, jerka`njava suprugu za ono za {ta onane moè biti krivom ni po kojemosnovu. Ustvari, krivica za desetupod pojasom k}erku pripada obo-ma, ili ni jednom od njih. O krivici setu i ne moè raditi, nego o sudbiniupatrijarhalnoj normi i u skladu s timo ~ovjekovom protestu protiv sud-bine. Ta nemo} mu{karaca da senosi sa transcendentalnim jednaka je njegovom bijesu, stra{noj osudikojom treba prestati ne samo jedanbrak nego i jedan, o~ito neveseo,ìvot.Me|utim, te stra{ne Ali-begove ri-je~i s kraja pjesme samo su jednapolovina njenog protesta protivpatrijarhalnog kulturnog sistema.Smrt, skokom u hladnu Drinu ilivje{anjem o drvo bademovo, nako ju mu` osu|uje suprugu, jestrezultat mu{kocentri~nog pogle-da koji za ra~un vlastite povla{-tenosti ho}e likvidirati sve

oko sebe. Ali-begovica, ljep{a odsjajne mjese~ine, u takvom mu{-kocentri~nom svijetu i ne moènositi svoje ime. Njen identitetproizilazi iz njene uloge u patrijar-halnom dru{tvu, iz uloge Ali-be-gove supruge. Ve} sam ~in njenogimenovanja posvjedo~uje da jeona izgubila pravo na osobni iden -titet. Sve {to o toj funkciji iz pjes-me doznajemo jeste njena nad-naravna ljepota. Ona je ljep{a odjednog od najljep{ih fenomena uprirodi. Zatim saznajemo da ju jeAli-beg u svom ganjanju sinapretvorio u inkubator, jer ju jesveo samo na nekog ~ija je ulogada ra|a (devet djevojaka i desetunosi pod pojasom). Ni{ta izvan togdvoga o njenom identitetu (ljepotai inkubator) ne doznajemo iz pjes-me, ni to kakva je ona majka, nje-`na, nesretna, blaga, gruba, itd.,ni to kakva je ona supruga, osim{to je vjerna, ni to {ta ona osje}a,{ta misli, kako se ophodi sa drugi-ma itd.Zatvaranjem ~itavog jednog ìvotau samo te informacije, anonimneautorke/autori o~igledno sugeri-raju jezikom ~injenica spoznajuda èna nu`no u patrijarhalnomkulturnom kontekstu i braku gubiosobnost, gubi svoj identitet pret-varaju}i se puku bra~nu funkciju.

Po{to kao i svaka druga ma{inaza obavljanje funkcije nije uspjela,ona moè biti i zamijenjena. Zatou Ali-begovim rije~ima o osudi nasmrt vlastite supuge i nema svijesti o tome da se time likvidira jedan ljudski ìvot, nego se iska-zu je svijest da se èna u patri-jarhalnom braku nu`no postvaru-je, da ona postaje stvar za upotre-bu kao i bilo koja druga.Kriva za ono za {ta ni po kojemljudskom i Boìjem propisu nemoè to biti, ta postvarena supru-ga dovedena je pred svr{en ~in.Njena smrt posta}e legitimacijommu{kar~evog nasilnog hira kojina sebe preuzima boànske ovla-sti, negiraju}i, kako je naprijednagla{eno, i samu Boìju volju.Pjesma je, otud, jedna od najo{tri- jih kritika patrijarhalnog braka imu{kar~eve uloge u takvom bra-ku. Njene anonimne autorke/au-tori jezikom golih ~injenica iskazu-ju vrlo o{tar protest protiv patrijar-halne kulture. Pjesma koja poka-zuje da je èna postala objektommu{kar~eve volje, a zatim i stvarza jednokratnu upotrebu demas-kirala je potpuno sve patrijarhalnenorme. Te se norme pokazuju kaonajè{}i i najteì mogu}i zatvor zaènu. A to zna~i da sa stanovi{taanonimnih autorki/autora pjesmapotvr|uje proces samoosvje{}enjaène u patrijarhalnoj kulturi. I tuse dolazi do dehijerhiziraju}e ges-te u odnosu na patrogenu stratifi-kaciju mo}i jedne cijele linije sev-dalinke.To {to se ta linija ispostav-lja kao prevlast tragi~nog tona nadonim ironi~nim u korpusu sevdali-nke, samo je dokaz usisne mo}iànra i njegove sposobnosti pre-kodiranja kulturalnih tokova sako jima u interkulturnom dijalogudolazi u posredan ili neposredandodir. Akcenat u tako shva}enomdehijerarhiziraju}em postupku ni-

je na humornom, kao i prethodno

21BEHAR 103

ENVER KAZAZ


22/96

analiziranoj pjesmi, ve} na demaskiraju}em stavu uodnosu na patrogenu, mu{kocentri~nu mo}. Na tojosnovi se demaskiraju}i duh pjesma otkriva kaopobunjeni~ki i subverzivni u odnosu na patrocent ri~-ne rodne pozicije i procese konstruiranja rodnihidentiteta, sa svije{}u da je onaj ènski uvijek ne sa-mo marginaliziran i diskriminiran nego i da je dove-den u ropsku poziciju. Razoriti tu ropsku poziciju uhijerhiji rodnih uloga i ideniteta u patrogenoj kulturi to je najjednostvanije re~eno cilj raznorodne karne-valeskne geste sevdalinke.No, ènska pobuna u patrijarhalnoj diskurzivnoj praksinema oblik histerijeili shizofrenijekao {to je to slu~ajsa prvom fazom ustoli~avanja ènskog pisma. On pos-vjedo~uje da ènsko samoosvje{}enjedolazi iz prosto-ra divljine, iz one kulturne ideologije koja je protjeranaiz zvani~nog, vladaju}eg, normativnog kulturnogdiskursa. Pri tom se pojava ènskog i ènstvenog stajali{ta u tom patrogenom diskursu doìvljava kaoispad, hir, histeri~ni nastup, dok se u diskursu divljineona oblikuje tako {to ènski stav i ènski glasnemajunamjeru oformiti svoje ideologijsko sredi{te, niti nam-jeru biti feministi~kom pobunomkoja ho}e u temeljusru{iti mu{ku kulturu. Taj glas i taj stav nastoje osvi-jetliti ~itave nizove tamnih strana mu{kocentri~ne, fa-logocentri~ne patrijarhalne kulture kako bi je katar-zi~kim u~inkom refomirali. Pjesme o Alibegovici imladinoj pobuni protiv svekra i svekrve, kao i Hasana-ginicau rasponu od ironijsko skan daliziraju}eg do tra-gi~nog tona ènskog stajali{ta posvjedo~uju upravo tunjegovu nakanu. A ona, naime, nije zasnovana ni nakakvom obliku revolucionarnog poduhvata koji bi jezi-kom parole ili komentara, nekakvom ènskocentri~-nom ideologijom htio poru{iti patrijarhalni falogocen-trizam. @ensko stajali{te ga osvjetljava s njegove tam-ne, zle strane pokazuju}i svu njegovu nakaradnost, zlolice falagocentrizma koji se u patrijarhalnoj kulturiname}e za totalitetan kulturni pogled.Reprezentacija ènskog i ènstvenog u svedalinci neide samo smjerom koji brak predo~ava kao tamnicuza ènu. Pojava rodne i spolne drugosti, tj. ènskosti iènstvenosti, ma koliko sevdalinka bila pjesma uzostalo i o enskoj ljepoti, pjesma zanosa tom ljepotom,doìvljava se nu`no kao jedan od najneprihvatljivijihispada. U pjesmi Mene sino} opanjka{e mladu4

èstokoj kritici izloèna je upravo ènska ljepota:

Mene sino} opanjka{e mladuda sam bila u gori zelenoj,

da sam brala svakojako bilje,da sam dragom sihir u~inila.

Nisam, majko, ìvota mi moga,sihir mi je moje bjelo lice,crne o~i, tanke obrvice!

[to primami i staro i mlado,oènjeno ène ostavilo,neènjeno pamet izgubilo.

U povodu ove pjesme nu`no je sjetiti se Andri}evepripovijetke Anikina vremena. Anika se objavljujepat-rijarhalnoj zajednici ne samo svojom ljepotom, svojimumom, ispadom iz svakodnevne prosje~nosti inormiranosti sredine, nego i svojim, iz perspektivekasablija tako imenovanim, zlom. Zato pop Vujadin,kao klju~ni autoritet patrijarhalne zajednice, i kaè dau svakoj èni ìvi |avo i da ga treba ubiti radom ilira|anjem i da, ako se ne moè ubiti |avo u èni,onda treba ubiti ènu. Anikina ljepota prvo se vidikao ènska pomama, a onda ènska objava, zbog kojeAnika i moè re}i proti dokle dopire njena nahija(vlasti prostor, istodobno), a odakle po~inje njegova.Granica tih dvaju vlasti/prostora postaje nekomvrstom granice izme|u ènstvenog i mu{kocentri~-nog unutar krute patrijarhalne norme. Otud je estinaAnikine pobune jednaka èstini patrijarhalne norme.Ta norma poznaje isklju~ivo radikalna rje{enja u san-kcioniranju onog {to jeste jezik ènske tjelesnosti.Jedno od tih radikalnih rje{enja je i optu`ba premakojoj je djevojka iz ove pjesme dragom sihir u~inila.Sihir kao vrad`bina, ~aranje i za~aravanje da bi senekom u~inilo zlo, ovdje nije ni{ta drugo do ènskaljepota, za~aravanje dragog bijelim licem, crnimo~ima i tankim obrvicama, za~aravanjekoje je, ust-vari, ljubavno zavo|enje. No, ta ljepota i zavo|enjevi|eni su iz perspektive patrijarhalne sredine kaosavez sa silama vrad`binskim, kao opasno zlo. A ve}sama èstina optu`be sa kojom se susre}e ovadjevojka i snaga njene zakletve govore o ja~ini pri-tiska koju patrijarhalna zajednica vr{i na ènskusamosvijest i to ne samo rodnu, nego i spolnu, te nasposobnost da ona jezik svog tijela u~ini samosvjes-nim, vidljim i normativnim u patrogenoj kulturnoj iukupnoj dru{tvenoj normi. Ljepota koja je za nju vrijednost, dar, uìtak, postaje za zajednicu opasnooru`je, zbog kojeg djevojku treba po svaku cijenuizop}iti iz te zajednice. Ljepotica na toj osnovi bivaprogla{ena otpadnicom, a ljubav sa njom ne~im {tonije dozvoljeno, {to je najve}i od svih grijeha. Ljepota

22 BEHAR 103

SEVDAH I SEVDALINKA

4 Nav. Prema: M. @ero: Sevdah u Bo{njaka, str. 195.


23/96

tako postaje kaznom, dok je ljubav sa njom ne mo-gu}a za onog ko se povinuje nalogu zajednice. Ili,druk~ije re~eno, destruktivna snaga zajednice jedna-ka je snazi brisanja vrijednosti u njoj. La`na optu`ba jednaka je njenom licemjernom moralu. Zabranaljubavi jednaka je prirodi njene totalitarnosti. U skla-du s tim, mogle bi se dalje izvoditi jednad`be premakojima ljepota jest jedanko {ejtanska rabota, ljubav jest jednako grijeh, tjelesno je |avolje itd., {to nijeni{ta drugo do ilustracija modela pozivanja na snagutranscedentalnog autoriteta u moralu patrijarhalnezajednice kad ona izgubi nadzor nad `enskom spol-no{}u i tjelesno{}u, pri ~emu namjesto transcen-dentalnog u kulturi zajednice prevladava najprostijisistem licemjernih spletki i ucjena.Jezik transcendencije i ljubavi zamijenjen je na tojosnovi u ironijsko skandaliziraju}oj, karnevalesknojgesti pjesme, jezikom politikekoji nastoji u~vrstiti

patrijarhalni autoritet u njegvoj zloj projektivnost

behar br. 103 - sevdah i sevdalinka

Documents