Balon nad gradom

Balon nad gradom

Prvo što nam padne na pamet kad izgovorimo riječ balon, je hrpa djece koja izlaze iz McDonald's-a sa rođendana, i u rukama sretni i ponosni, nose šarene balone.Ali to nisu baloni o kojima bi ja pisao.Ja bih pisao o nebeskim divovima, ogromnim i lijepim. Najrazličitijih oblika, od uobičajene kugle pa do letećeg dinosaura. Gigantske zračne plovilice i sretne ljude oko njih.

A kako je sve to počelo?

Prvi letovi balonom

Prvi oblici balona na topli zrak izvedeni su u antičkoj Kini, u Peruu prije oko 1500 godina, te u Portugalu u 18 stoljeću, no to su bili letovi bez ljutske posade.1

Prvi hrvatski letač bio je Bokelj Krsto Mazarović, rodom iz Perasta. Uzletio je slobodnim balonom iznad Zagreba 1789., nepunih sedam godina nakon što je to pošlo za rukom legendarnom Rozieru koji je izveo prvi let s ljudskom posadom. 2

Taj let izveden je sa balonom na topli zrak koji su izradili braća Montgolfier, dana 21. studenog 1783. Let je započeo u Parizu i dosegao je visinu od približno 500 stopa(~152,4m). Piloti, Jean-François Pilâtre de Rozier i François Laurent d'Arlandes, prešli su oko 5 1/2 milja (~8,85 km) u 25 minuta. 3

Krsto Mazarović posjedovao je vlastiti balon, nabavljen vjerojatno u Francuskoj, kojim je letio po mnogim metropolama habsburškog carstva. U zamolbi hrvatskom banu za odobrenje dvaju letova u Zagrebu, on navodi da je iskusan aeronaut i da je već

1 Wikipedia

2 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Prvi hrvatski aeronauti potkraj godine u tisku

3 Wikipedia

1

Balon nad gradom

letio balonom u Češkoj, Bavarskoj i Austriji. Ban Franjo Balassa proslijedio je njegovu molbu gradskom poglavarstvu, a ono je udovoljilo zahtjevu. Objava uzleta balonom predstavljala je dotad čudo neviđeno za Zagreb i Zagrepčani broje dane u iščekivanju velikog događaja.

Rekonstrukcija Mazarovićeva leta nad Zagrebom 1789. godine

Mazarović je uspješnim tridesetminutnim letom 15. prosinca 1789. godine opravdao očekivanja Zagrepčana. U Zagrebu je i drugi put uzletio u siječnju 1790. godine, ponovo s poljane kraj crkvice sv. Roka nedaleko od zagrebačke katedrale.4

U svibnju 1825. godine, odranski župnik bilježi da se Josip Wimberger, vjerojatno Bečanin, slobodnim balonom zvanim Montgolfier uzdigao s brežuljka sv. Roka blizu biskupskog grada u Zagrebu. "Zadržao se više od pola sata u zraku na velikoj visini dok se na veliko čuđenje naroda nije spustio u Gornjoj Lomnici te tako sretno završio putovanje.Wibmperger je, kako vidimo, uzletio s Rokova brijega u parku iza katedrale, zapravo se njegov balon uzdigao iza crkvice sv. Roka koja se nekad nalazila na tzv. Gamuli, brežuljku podno istočnog obrambenog zida, a porušena je zajedno s biskupskim ljetnikovcem god. 1827.5

Letovi balona Turul iz Zagreba 1905. i 1906

U prosincu 1904. sastalo se u zagrebačkoj kavani Corso, tada na uglu Ilice i Bregovite ulice, veselo društvo koje se zagrijavalo pićem. U društvu je bio zrakoplovni natporučnik Johann (Muki) Mannsbach, tada na službi u Zagrebu, i Zagrepčanin Julije Rudović. Rudović je rekao Mannsbachu da letjeti zrakom i nije naročito junaštvo te da bi se on u svako vrijeme na to odvažio. Mannsbach ga je uhvatio za riječ, pa je Rudović potpisao obvezu da će s njim letjeti u zrakoplovu ili će platiti 1000 forinti. Nešto više od tri mjeseca poslije u Rudovićevu stanu pojavio se Mannsbach s viješću da je u Zagreb dovezao balon Turul (mađ. Sokol) te da ovaj s njime mora letjeti. Rudović nije imao izbora. Neobična oklada učinila je Zagreb poprištem brojnih zrakoplovnih događaja 1905. i 1906.

Pripreme za prvi uzlet

Zagrebački Obzor je 27. ožujka 1905. najavio građanstvu da će se let koji je već prijavljen gradskom redarstvu, održati u nedjelju 2. travnja. Objavljen je sastav posade i mjesto

4 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Prvi hrvatski aeronauti potkraj godine u tisku

5 Pavao Cindrić, Grički Milenij, Letovi balonima i avionima, Epoha, Zagreb 1965, stranica 198,

2

Balon nad gradom

uzleta. Dva dana nakon prve vijesti Zagrepčani se pozivaju da posude golubove listonoše. "Golubi bi se tom prilikom osobito mogli okušati, a samim putnicima u balonu bili bi također od velike koristi... Putovat će se balonom budimpeštanskog aeronautičkog kluba i to bez određenog cilja. Putnici namjeravaju, bude li povoljno vrijeme, poći što dalje i uspeti se sve više. "Uredništvo Obzora je preuzelo ulogu glavnog stožera za organizaciju nesvakidašnjega sportskog događaja u Zagrebu. Na sudjelovanje su pozvani i hrvatski automobilisti, motociklisti i biciklisti. Pozvani su "na mnogobrojno progonjenje zrakoplova po uzoru na sličnu manifestaciju koja je vrlo uspjela pred dvije godine u Beču, pa se je nadati da će u glavnom gradu Hrvatske ne manje dobro ispasti." Odaziv je bio dobar, prijave se primaju do dana "progona" do 7.30 sati, a predaju se Ferdinandu Budickom, prvom hrvatskom automobilistu. Predviđeno je da zrakoplovci s prve etape leta izbace iz aerostata trobojnicu. "Progonitelj" koji je uhvati dobit će diplomu prvog reda. Diploma prvog reda dodijelit će se onome tko prvi stigne do mjesta slijetanja, na temelju potvrde koju će izdati zapovjednik letjelice.

U nedjelju se na Mažuranićevu trgu okupilo mnogo svijeta, gotovo pola Zagreba, da vide uzlet Turula. Posadu su činila četiri letača. Uz časnike balonare Johanna Mannsbacha i Rudolfa Kraala, lete gradski poduzetnici i arhitekti Julije Rudović i Viktor Kafka. Za mjesto uzleta odabran je prostor između plinare i zgrade Kola i Sokola. Punjenjem balona plinom iz spremnika stare plinare upravljao je aeronaut Karl Brunner iz Budimpešte. Tek oko devet sati ujutro otvoren je plinski ventil i balon se počeo puniti.6

Obzor je o tom događaju pisao:„Već u 8 sati u jutro okupilo se oko 5000 osoba, koje su znatiželjno promatrale pripreme oko punjenja zrakoplova… Oko zrakoplova stajao je za punjenje oko 30 naročito uvježbanih vojnika, koji su od vremena na vrijeme spuštali vrećice i tako omogućili da se zrakoplov polagano diže…Košara, solidno izrađena od isprepletenog šiblja

ima prostora za četiri osobe i za zrakoplovne sprave. Ona je bila također premetom velike znatiželjnosti, te su se u nju mnogi zavirivali, da premjere i pregledaju svaki njezin kutić…Zrakoplovci su na sebi imali sportska odijela, ali su ponijeli sa sobom također i ogrtače. S njihova lica odražavala se neka nervoznost…Točno u 10 i pol sati oslobođen je zrakoplov od svih veza, koje su ga držale za zemlju, te se polagano stao dizati uz burno pljeskanje obćinstva, koje je pozdravljalo zrakoplovce mahanjem rubaca, dok je glazba svirala veselu koračnicu. Obćinstvo je kroz dalekozore promatralo zrakoplov, sve dok se mogao vidjeti, dočim su se automobilisti i motociklisti dali odmah za njim u potjeru čim se počeo dizati u zrak.“7

6 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Balon Turul nad Hrvatskom potkraj godine u tisku

7 Zvonimir Milčec, Pozdrav iz Zagreba, Mladost Zagreb, 1986, stranica 257

3

Balon nad gradom

Fotograf Chernich (Černić) načinio je nekoliko izvrsnih fotografija uzleta. Počasna četa Hrvatskog domobranstva svirala je carevku

4

Balon nad gradom

(himnu). Automobilisti, motociklisti i biciklisti krenuše za balonom u smjeru Maksimira. Vozači dvokotača zaglibili su u blatu pa su se, baš kao i vlastelin Türk automobilom, vratili na polazište prije sumraka. Budicki, koji je svoj automobil opremio za dugu vožnju, vratio se u Zagreb sutradan ujutro rekavši da je stigao sve do Čakovca, ali da se balon izgubio i da nitko od ljudi koje je putem upitao nije znao gdje je balon završio. U Zagrebu je vladala zabrinutost jer se mislilo da je možda došlo do katastrofe.

Ubrzo po uzletu, Turul se uspinjao sve više. Nad Remetama je bio na 600 m visine. U 11 sati i 20 minuta opažen je, iz visine od 1 300 m i topline +10° C, prvi automobil koji je izgledao kao crna točka koja se pomiče ponešto na jug. Balon je dalje letio prema Sv. Ivanu Zelini. Oko podneva je bio nad Kominom. U 12.30 sati prođoše na visini od 1250 metara zapadno od Miholjca. Kako su dugo vremena letjeli iznad šuma, plin se ohladio, pa se balon kod Cvetkovca spustio na 600 m nad zemljom. Koprivnicu preletješe na visini od 1400 m sa +7°C. Jasno su vidjeli kolodvor i kretanje vlakova. Kad su došli nad maticu Drave, balon se naglo spusti za nekoliko stotina metara. Uz velike poklike stanovnika Vizonta (Vizont se nalazi u Šomođskoj županiji, 20 km od Arada u Mađarskoj.), padne gondola na zemlju u 16.30 sati i putnici se iskrcaše. Nakon iskrcavanja putnici su se fotografirali, a skupljeni narod ih je s velikim zanimanjem promatrao. Sklopljeni Turul je odnesen u Barč, odakle je željeznicom transportiran u Peštu. I svi članovi posade su se odvezli u Barč, odakle se zapovjednik Mannsbach brzojavom javio u Zagreb. Sljedeće jutro zrakoplovci otputovaše vlakom za Zagreb.8

Drugo putovanje

Nekoliko dana kasnije, 16. IV 1905, ponovo su Mannsbach i Kráal poletjeli Turulom, ovaj put u društvu Mirka Bothea (koji je već letio s Mannsbachom kraj Beča) i nadšumara Matije Sinkovca. Balon je odmah nakon uzleta uletio u oluju i poletio prema Zagorju, gdje se, preletjevši Sljeme, spustio kod Slanog potoka, nedaleko Gornje Stubice.9

Kako je to teklo?Balon je u tom pokušaju zahvatila velika oluja. Vjetar, bura, kiša, snijeg i tuča, su udarali po balonu i vrtjeli ga. Situaciju su pogoršale i munje i gromovi. Kiša je smočila i oteža balon tako, da je počeo padati. Nad samim granjem putnici su počeli izbacivati i led iz hladnjaka za šampanjac, samo da se za bar malo uzdignu. Gondola se već vukla po drveću. U 11 sati i 15 minuta granje je probilo gondolu i balon se je zaustavio na drvetu. Putnici su se živi i zdravi iskrcali. Nakon jednog sata su dotrčali u pomoć seljaci iz Stubice, koji su vidjeli pad balona. Začudili su se kad su zrakoplovce zatekli žive. Sjekli su granje da oslobode balon, koji su poslije volovskom zapregom otpremili na kolodvor u Zabok. Za

8 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Balon Turul nad Hrvatskom potkraj godine u tisku

9 Pavao Cindrić, Grički Milenij, Letovi balonima i avionima, Zagreb 1965,stranica 196,

5

Balon nad gradom

vrijeme putovanja, zrakoplovci su vidjeli automobile i motocikle koji su vozili prema Podsusedu: automobilistički progonitelji aerostata, Rudović, Lovrenčić i Bertanji, uspjeli su tek na stanici Zaboku "dostići" zrakoplov i posadu.10

Noćno putovanjeOštećenja na balonu ubrzo su popravljena, pa je već nakon osam dana poduzeto i treće putovanje. U posadi su ovaj put bili Mannsbach, Bothe i Budicki. Polijetanje balona bio je zakazano u ponoć s 23. na 24. travnja 1905. Krenuli su prema Šestinama i Gračanima, ali ih je snažan vjetar zanio na jug, pa su cijelu noć lebdjeli iznad Velike Gorice i u 7 sati ujutro spustili se kod Mraclina11

Taj neslavni let je imao još jednu nezgodu. Prilikom slijetanja, dvojica članova posade Mannsbach i Bothe su prvi napustili gondolu, a balon sa Budickim, oslobođen težine poletio je ponovo u vis, na kraju je sve sretno završilo. To nije uplašilo Budickog, koji je bio veliki avanturist, već je godinu dana kasnije sa istom posadom izveo još jedan let – najuspješniji do tad i odletio čak do Krka.12

Možda bi nešto trebalo reći i toj zanimljivoj osobi iz povijesti Zagreba:

Ferdinand Budicki, »pionir tehničkih športova«

Ulica Ferdinanda Budickog je imenovana 1993. godine po čovjeku čije je ime vezano uz automobilizam ili kako ga nazivaju »pionir tehničkih športova«, koji je rođen u Zagrebu 1871. a umro u svom gradu kao osamdesetgodišnjak. Njegov je život bio vrlo buran jer je nakon majstorskog ispita za strojara radio u Münchenu i Nürnbergu za »Siemens«, u Berlinu, Grazu, Budimpešti, a godine 1901. dovezao je u Zagreb prvi automobil marke »Opel«. Međutim, prije toga Ferdinand Budicki godine 1898. otvorio je u Zagrebu mehaničarsku radionicu i trgovinu šivaćih strojeva i bicikla, a i zastupništva poznatih tvornica automobila kao što su »Puch« »Ford«, »Daimler«. Bio je to čovjek nemirna duha o čemu svjedoči i njegovo osmomjesečno putovanje po Europi i sjevernoj Africi. Na putu je prešao čak 17.000 kilometara i to na biciklu marke »Puch«. Bio je to zaista svojevrstan pothvat našeg Zagrepčanca. Dovezavši prvi automobil u Zagreb, gospon Budicki osniva 1910. prvu auto školu u Zagrebu, iza toga taxi-službu, a bio je i osnivač prvih hrvatskih biciklističkih i automobilističkih klubova. Ujedno sudjeluje na auto i moto utrkama u Europi. Trgovina bicikla, tricikla, šivaćih strojeva i automobila bila je u Gundulićevoj 2 na uglu Ilice, gdje je 1907. podignuta zgrada banke u čijem se prizemlju danas nalazi poznata zagrebačka kavana Corso, a iznad trgovine kočio se naslov »Ferndinand Budicki« dok su pred njom bila izložena raznorazna prometala dajući Zagrebu u prvom desetljeću 20. stoljeća velegradski ugođaj. Ferdinand Budicki, »pionir tehničkih športova« umro je u Zagrebu 1951. godine, a ulica mu se nalazi u novom zagrebačkom naselju Staglišće.13

Vratimo se sad na letove balonom u kojima je i on učestvovao

Od Zagreba do Krka

U subotu, 4. lipnja 1906, je sazvan sastanak zagrebačkih automobilista Hrvatskog automobilističkog kluba u Budjejovačkoj restauraciji, gdje se odlučilo tko će automobilom slijediti balon. Ujedno je zaključeno, kao i kod proteklih letova, da će onaj tko prije stigne balon dobiti počasnu klupsku diplomu prvog reda, a tko uhvati bačenu zastavu - počasnu klupsku diplomu drugog reda. Aeronaut Brunner obavio je sve pripreme kao i prije. Ovaj put na uzletu je bilo 10 000 gledatelja. Novine su donosile članke i naglašavale sigurnost letenja balonom navodeći kao primjer Bothea, koji je sudjelovao u mnogim uzletima. O cijelom uzletu napisao je 7. travnja 1906. godine list Agramer Zeitung oveći članak, koji

10 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Balon Turul nad Hrvatskom potkraj godine u tisku

11 Pavao Cindrić, Grički Milenij, Letovi balonima i avionima, Epoha, Zagreb 1965, stranica 196

12 Zvonimir Milčec, Pozdrav iz Zagreba, Mladost, Zagreb 1986, Strana 258,

13 Branimir Špoljarić - Stari Zagreb od vugla do vugla, AGM/Muzej grada Zagreba, 2008.

6

Balon nad gradom

ćemo uglavnom citirati. "Balon Turul se digao oko 10 sati uz bučne ovacije i oduševljenje mnogobrojne publike te veselu svirku domobranske vojničke glazbe. Balon je krenuo najprije prema Podsusedu. Nad Podsusedom je bačena prva zastava, koja je pala u Savu. Balon je odjednom naglo promijenio smjer prema jugu jer je s kraja Zagrebačke gore zapuhao jak sjevernjak. Tako je balon u 10 sati i 20 minuta stigao do Svete Nedjelje. On je dalje letio preko Samobora na Rude, gdje je izgubio visinu. Nakon izbacivanja balasta popeo se balon opet uvis, prešao samoborsku Plješivicu i leteći preko Jastrebarskog i Krašića stigao do Karlovca. Odatle je balon krenuo preko Trešćerevca, gdje ga je vidio bivši ban dr. Nikola pl. Tomašić, pa dalje na Severin, Ogulin i Klek. Balon je dalje letio prema Senju i Novome. Namjeravali su se spustiti kod Senja, ali kako u Primorju nije bilo zgodnog mjesta za spuštanje, odlučeno je letjeti do Krka, a ako se ne bi ni tamo moglo naći pogodno mjesto, onda produžiti let za Cres. Dugi let je ipak završio kod Baške na Krku". 14

14 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Balon Turul nad Hrvatskom potkraj godine u tisku

7

Balon nad gradom

Bilo je još zabilježenih letova balona nad Hrvatskom, no oni su već redovita pojava na hrvatskom nebu pa nisu predstavljali naročitu atrakciju. U Hrvatsku je u vrijeme letova Turula već stigao glas o novom letećem stroju koji za uzdizanje ne treba uzgonskog plina. Zrakoplov, koji su braća Wright 1903. godine predstavila s onu stranu Atlantika, u Europi uzlijeće 1906. godine. Sljedeću zrakoplovnu groznicu u našoj domovini izazvat će 1909. godine zrakoplov Slavoljuba Penkale, koji je uzletio početkom ljeta 1910.15

To su bili početci balonaštva. Od tada je proteklo mnogo vremena, u kojem su nebom vladali avioni, ali baloni su još uvijek na nebu iznad Zagreba:

15 Leonard Eleršek, Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925, Balon Turul nad Hrvatskom potkraj godine u tisku

8

Balon nad gradom

Balon klub Zagreb

Balon klub Zagreb prvi je i najveći klub u Hrvatskoj. Posjeduje osam letno sposobnih balona. Svo balonaštvo u našoj zemlji potiče iz Balon kluba Zagreb. Ovdje su svi hrvatski balonaši stekli svoje letačko znanje. Suvremeni baloni poletjeli su hrvatskim nebom davnih 80-tih kada se polako stvarala jezgra današnjega kluba. Rezultati ljubavi prema letenju vrhunski su sportski uspjesi na natjecanjima širom svijeta. Stvaranjem Hrvatske države otvoren je prostor za intenzivnije bavljenje tim atraktivnim sportom. Nestankom "saveznih propisa i ograničenja" baloni su po prvi put u poletjeli s Trga bana Jelačića prema slobodnom hrvatskom nebu. Bavljenje balonima naprasno je prekinuo rat, te su članovi kluba letačke odore zamijenili vojnim.Danas Balon klub Zagreb broji preko dvjesto članova, dok srž kluba čini njih dvadesetak koji su ujedno i članovi Hrvatske balonaške reprezentacije. Hrvatska reprezentacija redovito nastupa i postiže značajne uspjehe na natjecanjima širom zemaljske kugle.16

Balon je jedina letjelica u kojoj se osjećaš slobodno, nemaš nikakvog stakla, nema nikakvog motora koji bruji, zapravo si dio zraka oko sebe, dio prirode. Osjećaš se kao ptica. Čak niti u zmaju gdje nema barijere između tebe i okoliša nisi tako slobodan, zatvoren si u nekakvoj kutiji i imaš motor koji buči. U svim tim drugim letjelicama kadrovi su brzi, ono što vidiš prolazi brzo, a u balonu možeš razgledati, i to gotovo bezvremenski jer sve oko tebe stoji u vremenu. Balon je sloboda, sletiš gdje ti se svidi i poletiš odakle želiš. Imaš zrak koji je slobodan i sam si slobodan.

16 www.baloni.hr

9