arnautovic boras loncaric prodan seminarskirad pedagogijamariemontessori

8/13/2019 Arnautovic Boras Loncaric Prodan Seminarskirad Pedagogijamariemontessori

http://slidepdf.com/reader/full/arnautovic-boras-loncaric-prodan-seminarskirad-pedagogijamariemontessori 1/23

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET

NASTAVNIČKI MODUL

PEDAGOGIJA MARIE MONTESSORI

Seminarski rad

Studentice: Maja Arnautović

Ines Boras

Nositelj kolegija: Doc. dr. sc. Kornelija Mrnjaus Andrea Lončarić Klaudia Prodan

Studij: Hrvatski jezik i književnost (diplomski studij)

Rijeka, 2010. godina



Sadržaj

1. Uvod ............................................................................................................................... 1

2. Pedagogija Marie Montessori ..................................................................................... 2

2.1. Biografija Marie Montessori ................................................................................... 2

2.2. Pedagoška načela i principi pedagogije Marie Montessori ..................................... 3

2.2.1. Razdoblja posebne osjetljivosti ..................................................................... 6

2.2.2. Samoodgoj djece ........................................................................................... 7

2.2.3. Odgajatelji u pedagogiji Marie Montessori ................................................... 8

2.2.4. Pripremljena okolina .................................................................................... 10

2.3. Montessori vrtići i škola .......................................................................................... 13

3. Zaključak ..................................................................................................................... 16

4. Sažetak .......................................................................................................................... 19

5. Literatura ..................................................................................................................... 20



1

1. Uvod

Tema koja se problematizira u ovome seminarskome radu je „Pedagogija Marie

Montessori“. Bit će objašnjena pedagoška načela i principi Montessori škole te kako se metode

rada, koje se primjenjuju u navedenoj školi, reflektiraju na dijete, djetetovo učenje i odgoj. U

radu će biti riječ o jednom drugačijem pristupu djeci i samom odgoju djeteta, koji se u

mnogočemu razlikuje od tradicionalnog pristupa.

Cilj je ovoga seminarskoga rada ukazati na posebnosti Montessori pedagogije, prikazati

drugačiji način odgajanja djeteta, gdje dijete stavljamo u središte pozornosti i, prije svega,

poštujemo ga kao odraslu osobu, upoznajemo njegov karakter. Važan pojam metode odgoja

Marie Montessori je osobnost djeteta. Nadalje ćemo se osvrnuti i na važnost uloge odgajatelja u

njenoj pedagogiji. Djetetu se mora omogućiti slobodan razvoj, važna odgojna metoda je i

samopoučavanje. Sve se to odvija u dobro „uređenoj sredini“ koja sadržava sve potrebne

materijale za izvođenje određenih aktivnosti.

Ovaj će seminarski rad doprinijeti učenju nekih novih spoznaja te će potaknuti na

razmišljanje o prednostima, odnosno nedostacima pedagogije za koju se zalaže Maria

Montessori.



2

2. Pedagogija Marie Montessori

2.1. Biografija Marie Montessori1

Jedno od najvažnijih imena u povijesti pedagogije je ime talijanske odgojiteljice Marie

Montessori. Rođena je 31. kolovoza 1880. u mjestu blizu Ancone. Već je kao dijete pokazivala

zanimanje za tehničku struku te je i pohađala srednju tehničku školu. Godine 1894. postala je

prva žena-liječnik u Italiji. Tijekom studentskih dana, radila je kao pomoćna liječnica u općim

bolnicama i u psihijatrijskoj klinici sa slaboumnom djecom. Toj je djeci ona nastojala pomoći

tako što je izučavala znanstvene radove francuskoga liječnika J. M. Itarda i njegova učenika E.

Seguina. Po završetku studija postala je specijalist za dječ je bolesti. Montessori je shvatila da je

djeci zaostaloj u intelektualnom razvoju, za edukaciju i rehabilitaciju, prijeko potreban detaljno

razrađen pedagoški plan i program. Veliki dio svoga vremena uložila je u edukaciju odgajatelja i

učitelja. U to vrijeme nije imala mogućnosti nabaviti potreban didaktički materijal, pa je

liječnički i učiteljski materijal prilagodila svojim potrebama. Tako je razvila vlastitu ideju odgoja

i obrazovanja adaptiravši pritom vježbe iz svakodnevnoga života.

Već od prvih dana liječničke prakse surađuje s doktorom Giuseppeom Montesanom.

Njihovo se prijateljstvo pretvara u ljubav i ona ostaje trudna. On se ubrzo ženi s drugom ženom, a

Maria shvaća da je uloga samohrane majke u ono vrijeme značila kraj njezine karijere i javnog

djelovanja. Stoga ona odlučuje tajno roditi dijete i dati ga na čuvanje jednoj obitelji na selu.

Montessori je često posjećivala svoga sina, ali nije htjela priznati da mu je majka. Kad je

odrastao, majka ga je vodila na službena putovanja i predstavljala kao svoga rođaka. Uskoro joj

je postao suradnik i pomoćnik.

Cijeli svoj život posvetila je zastupanju prava djeteta, te je prema njezinim istraživanjimaotvorena 6. siječnja 1907. godine prva „Dječ ja kuća“ u San Lorenzu. Tada po prvi puta radi sa

zdravom djecom, djecom siromašnih radnika. Nakon toga, po uzoru na taj vrtić, otvaraju se i novi

1 U analiziranju i sažimanju biografije Marie Montessori služile smo se knjigom Philipps, S. (1999.) Montessori

priprema za život: odgoj neovisnosti i odgovornosti.



3

u Rimu, Milanu… Godine 1909. u Città di Castello organizira prvi tečaj na kojem se uči o njenoj

metodi za učitelje.

Stvorila je posebnu pedagošku metodu u čijem je središtu bilo dijete te je svoje prvo djelo

Metoda objavila 1912. godine. Njezina je metoda prihvaćena u mnogim zemljama. Godine 1929.

utemeljuje AMI – Association Montessori Internationale. Kada je izbio Drugi svjetski rat,

otputovala je u Indiju, a fašističke su vlasti spalile njezine knjige i zatvorili njezine vrtiće i škole.

Nakon Drugoga svjetskog rata otvaraju se nove Montessori institucije. Otada se osniva niz

Montessori dječ jih vrtića, škola i udruženja u cijelom svijetu s ciljem promicanja njezine

pedagogije. Godine 1949. Maria Montessori treći put nominirana je za Nobelovu nagradu za mir,

ali ju nije dobila.Umrla je 6. svibnja 1952. godine u Nizozemskoj, planirajući put u Ganu gdje je željela

podučavati afričke učitelje. Njezin je rad nastavio sin Mario Montessori.

2.2. Pedagoška načela i principi pedagogije Marie Montessori2

Djetetovu ličnost i njegovo dostojanstvo treba poštivati, a to se prije svega očituje u

pružanju slobode djetetu da se razvije u skladu sa svojim sposobnostima. Te sposobnosti dijete

može razviti samo ako osjeća da ga se bezuvjetno voli te ako mu se pruži odgovarajuća okolina

koja mu omogućuje slobodan razvoj. S obzirom da je djecu poštivala i stavljala ih uvijek na prvo

mjesto, Maria Montessori zalagala se da odgajatelji pruže djeci ljubav, poštovanje i priznanje.

Radi toga, ona na novi način definira poziciju odraslih:

dijete ne smije biti podčinjeno, već mu odrasli moraju omogućiti slobodan razvoj i to na način da

ne budu previše nasilni, nego da mu pruže indirektnu pomoć. To je njezin revolucionarni stav.

Na temelju svojih istraživanja, Montessori je uočila veliku važnost koju osjetila imaju u

dječ jem percipiranju okoline. Preko osjetila mi komuniciramo s okolinom i stječemo

2 Za ovo poglavalje služile smo se knjigom Seitz M., Hallwachs U. (1997.) Montessori ili Waldorf?: knjiga za

roditelje, odgajatelje i pedagoge.



4

odgovarajuća iskustva. Aktivnosti osjetila i kretanja predstavljaju sustav odnosa koji čovjeka

stavlja u položaj prema živom i neživom svijetu pa i prema drugim ljudima. Bez toga sustava ne

bi postojali odnosi među ljudima.

Ona ističe pojam motorike i zalaže se da se u odgoj uvede tjelovježba i igra. Montessori

duhovni razvoj povezuje s kretanjem3; djetetov se um razvija zahvaljujući kretanju. Psihičkom

razvoju pomažu i osjetila čiji se odgoj odvija tijekom samostalnog rada. Za vježbanje osjetila vrlo

je važno izvođenje pokreta fine i grube motorike. Kada se poveže odgoj kretanja s odgojem

osjetila, onda je to Montessorijev 'put' za zdravi psihički, tjelesni i društveni razvoj djeteta.

U pedagogiji Marie Montessori važno mjesto zauzima dječ ja koncentracija koju ona

naziva „polarizacija pažnje“. Da bi uopće došlo do koncentracije, potrebno je ostvariti odre

đene

uvjete, od kojih je svakako najznačajniji dopustiti djetetu da samo bira što će raditi. Postoje tri

stupnja koji prethode koncentraciji: "pripremne radnje" (postupno počinjanje neke aktivnosti),

"veliki rad" (početak koncentracije) te stupanj "velikoga rada" (uravnoteženost i unutarnje

zadovoljstvo). Montessori smatra da koncentracija nije jednostrani intelektualni čin, već spoj

snaga koje služe da se izgradi ličnost. To znači da su značajni osjećaji, razmišljanja, htijenja i

sam rad.

Osim navedenih načela, svakako valja spomenuti i pojam slobodnoga izbora. To zapravo

znači da djetetu treba omogućiti da samo odluči što će raditi. Jedino se na taj način dijete može

nečemu potpuno posvetiti. Montessori tvrdi da je slobodan izbor također bitan jer se djeca

individualno razvijaju: naime, svako se dijete razlikuje jedno od drugoga po vlastitim

sposobnostima, tempu učenja, načinu rada itd.

Važno je naglasiti da slobodan izbor ne znači da dijete smije raditi sve što hoće te da

može površno obavljati aktivnosti i skakati s predmeta na predmet. Djetetu se mora omogućiti

široki izbor posebno osmišljenoga materijala, odgajatelja koji će znati kako mu indirektno

pomoći te ugodnu i mirnu atmosferu prikladnu za rad. Tek će se u takvim uvjetima dijete dobroosjećati i moći koncentrirati na odabranu aktivnost. U takvom se okruženju dijete neće bojati

napraviti pogrešku i moći će iskoristiti sve što mu pruža slobodan izbor.

3 Pod pojmom 'kretanje', Montessori ne podrazumijeva uobičajenu tjelovježbu, već „filozofiju kretanja“.



5

Principi koji čine pedagogiju Marie Montessori su:

1) dijete gledati kao cjelovitu, potpunu osobu

2) pomoći njegovom razvoju tako da mu damo prostora za slobodne odluke; pomoći mu

da samostalno razmišlja i djeluje

3) pružiti mu priliku da slijedi svoju potrebu za učenjem, jer djeca ne žele bilo što učiti,

nego u određeno vrijeme učiti nešto određeno (razdoblja posebne osjetljivosti)

4) pomoći mu da nadvlada poteškoće umjesto da bježi od njih.

Prvi princip svjedoči o tome kako dijete zauzima središnje mjesto u njezinoj pedagogiji.

Ona ga poštuje, voli i shvaća potrebu za njegovim samoostvarenjem. Da bi to postigao, odrasli

trebaju pomagati djetetu u razvitku, ali istovremno moraju poticati individualnost djeteta. Tek će

se tada ono moći razviti u slobodnog i samostalnog čovjeka.

Drugi princip govori o odnosu između odgajatelja i djeteta. Odgajatelj mora omogućiti

djetetu slobodu izbora tako da mu dozvoli da se sam odluči prema svojim interesima. Razlog

tomu je što odgajatelj samo pretpostavlja što je za dijete dobro, dok dijete bira prema svojoj

osjetljivosti. Takav se način odgoja treba odvijati u okolini koja je prilagođena djetetovim

potrebama, te u okolini u kojoj odrasli imaju ulogu prenositelja i usmjeravatelja.

Treći se princip odnosi na razdoblja posebne osjetljivosti. Oni predstavljaju vrijeme

osobite osjetljivosti i spremnosti za pažnju i učenje.4

Četvrti princip također predstavlja Montessorijev savjet za poticanje samostalnog

djelovanja djeteta, ali i podršku odgajatelja u dosljednosti i upornosti djetetovih radnji. Ona

smatra da se s godinama razum i kognicija razvijaju i dobivaju na značenju. Dijete mora naučiti

preuzeti odgovornost za sebe i za svoju okolinu. Takvo će dijete biti slobodno, potencijalno zreloi odgovorno što, po njenome mišljenju, čini ljudsko dostojanstvo. Cilj njezine pedagogije je

priznavanje ljudskoga dostojanstva već u ranom djetinjstvu.

4 O razdobljima posebne osjetljivosti više u idućem poglavlju.



6

2.2.1. Razdoblja posebne osjetljivosti5

Razdoblja posebne osjetljivosti su razdoblja u kojima je moguće uočiti posebnu djetetovusklonost u primanju određenih podražaja. Ona imaju specifične karakteristike:

sveprisutnost: razdoblja su uočljiva kod svakoga djeteta u dobi od 6 godina i javljaju

se pretežno u istim vremenskim razmacima; ona se javljaju i kod djece s poteškoćama

u razvoju, ali su vidljive izmijene

preklopivost: razdoblja se vremenski preklapaju, ali u istom vremenu nemoguće je u

više područ ja dosegnuti najvišu razinu

vremenska ograničenost: pojedina se razdoblja javljaju u određenoj dobi djeteta, akada prođu, djetetu je puno teže učiti u tome područ ju

uočljivost: moguće je vidjeti kako za vrijeme posebne osjetljivosti dijete uči vještine s

lakoćom, s veseljem i bez puno naprezanja.

Postoje razdoblja posebne osjetljivosti za različita područ ja, a to su:

razdoblje posebne osjetljivosti za govor : to je jedno od najranijih perioda i traje duže

od drugih; dijete uči govor svoje okoline, ali bez svjesnog podučavanja i bez

vlastitoga razumijevanja; primjerice, četveromjesečna beba izgovara neodređene

glasove koji vrijede u svim kulturama.

razdoblje posebne osjetljivosti za red : osjetljivost za red se javlja kod djeteta kao

osjećaj za vanjski (odnosi raznih pojava u okolini), ali i za unutarnji red (osjetilo

orijentacije)

razdoblje posebne osjetljivosti za uoč avanje malih dijelova cjeline: u dobi od petnaest

mjeseci do dvije godine djecu posebno zanimaju jako sitni predmeti; osim većih

stvari, dječ ju pozornost privlače razni detalji; zahvaljujući perceptivnom procesu ti se

dijelovi spajaju u cjelinu

5 Prema: Phillips, S. (1999.) Montessori priprema za život: odgoj neovisnosti i odgovornosti.



8

1. djeca imaju prirođene snage za samorazvoj

2. prirođene snage aktiviraju se ako su djeca okružena povoljnom sredinom.7

Osim na samoodgoju, Montessori odgojna metoda zasniva se i na samopouč avanju. Dijete se

treba razvijati u skladu sa svojim sposobnostima i interesima te se tu odrasle osobe ne bi trebale

odviše miješati. Dosta se pozornosti posvećuje samostalnosti i samovrednovanju djece. U svakoj

fazi8 svoga razvoja dijete ima urođene unutarnje potrebe koje se pojavljuju u različito vrijeme.

Dakle, Montessori ističe načelo individualnosti. Međutim za poticanje individualiziranoga odgoja

nije pogodan frontalni ili grupni oblik nastave, a individualna nastava nije uvijek najbolja i

ekonomična, ako uzmemo u obzir raspoloživo vrijeme i didakti

čke materijale.

2.2.3. Odgajatelji u pedagogiji Marie Montessori

U prošlosti nije bilo kvalitetnoga odgoja djece. Nije se marilo za njihovu osobnost i

razvitak. Njihov položaj je bio poput položaja čovjeka koji nema temeljnih prava. S djecom se

postupalo kao da su izvandruštvena bića s kojima se može raditi bilo što: vrijeđati, kažnjavati,udarati, zanemarivati, itd. Tu im je moć dalo ’pravilo odrasle osobe’. Namijenjen im je bio

zadatak pomaganja razvoja djeteta, no oni tu zadaću nisu izvršili na ispravan način. Optužba se

ne odnosi samo na očeve, majke, učitelj i skrbnike, već na cijelo društvo koje je oduvijek bilo i

ostalo odgovorno za djecu.

Nakon višestoljetnih borbi, došlo je do značajnih promjena. Odgojna načela isticala su

toleranciju, blagost i razumijevanje u obiteljima, ali i u školama. Danas je interes za djecu velik.

Odrasli se sve više prilagođavaju djeci: izgrađuju se dječ ji parkovi, kazališta, objavljuju se dječ ji

časopisi i knjige... Napredak do kojeg je došlo u brizi i odgoju djece treba pripisati osvještavanju,

7 Matijević, M. (2001.) Alternativne škole: didaktič ke i pedagoške koncepcije, str. 37.8 Maria Montessori utvrdila je četiri faze razvoja: prva faza djetinjstva: 0 – 6 god., druga faza djetinjstva: 6 – 12

god.; epoha mladenaštva: 12 – 18 god., studenti i odrasli: 18 – 24 god.



9

a ne toliko poboljšavanju životnih uvjeta. Za općeljudski razvoj važno je naglasiti psihički, a

manje tjelesni aspekt djeteta. Dijete u sebi skriva životnu tajnu, jer ono je spontano i neiskvareno

te na taj način može u velikoj mjeri utjecati na socijalni život ljudi i njihovo razmišljanje.

Važnu ulogu u razvitku djece imaju njihovi roditelji. Međutim Montessori se najviše

posvećuje radu učitelja te ističe važnost pripremljene okoline. Svaki od tih čimbenika utječe na

sliku koju dijete stvara o sebi. Oni se međusobno prožimaju pa takav način interakcije konstruira

odgoj dijeteta.

Roditelji predstavljaju prvu okolinu koju dijete upoznaje. Oni su prvi posrednici između djeteta i

vanjskoga svijeta. Roditeljima je namijenjena važna misija, a to je da štite svoju djecu i vode

brigu o njima. Oni su ti koji u najvećoj mjeri trebaju osvijestiti važnost djeteta i pitanja koje se

nameće u suvremenom svijetu – borba za uspostavljanje prava djeteta u svijetu.

U Montessori školi učitelj nije predavač, već organizator i usmjerivač. Učitelj mora biti

sposoban i dobro pripremljen za svoj posao. Dijete ne smije osjetiti da je učitelj odviše

nadmoćan. Učitelj i dijete moraju izmijenjivati ulogu aktivnoga sudionika i pasivnoga subjekta.

U trenutku kada dijete postaje aktivno, učitelj se mora povući i dati djetetu priliku da samostalno

djeluje. Učitelj predstavlja vezu između didaktičkog pribora i djeteta. Najprije pokazuje kako se

radi s materijalom pa ako probudi zanimanje kod djeteta, ostavlja mu prostora za rad. Tada učitelj

nije potpuno pasivan, već budno opaža što dijete čini. On često individualno radi s učenikom, ali

mu ne nameće svoj način rada. Kada dijete pogriješi, on strpljivo čeka i usmjerava dijete da samo

otkrije svoje pogreške. Montessori odgajateljima pridaje veliku važnost, jer njihova osobnost

uvelike stvara priliku za slobodan rad djece.

Za odgovarajući razvoj djeteta potrebno je osigurati pripremljenu okolinu (sredinu). Ta

okolina sadrži razvojni materijal primjeren različitim stupnjevima dječ jeg razvoja. Sredina se

odnosi na posebna razdoblja života djeteta kada ono usmjerava pozornost na one elemente

stvarnosti koji odgovaraju njegovim tadašnjim razvojnim potrebama.



10

2.2.4. Pripremljena okolina

Pripremljena okolina je ona okolina koja djetetu pruža sve što odgovara njegovim potrebama i što mu je nužno za dobru tjelesnu i duševnu prilagodbu. Vrlo je važno da prostor

bude uređen prema određenim kriterijima. Prostor mora sadržavati lijepe slike koje prikazuju

prirodu, zavičaj, prizore iz svakodnevnoga života itd. Djeci treba omogućiti dovoljno prostora za

hodanje, plesanje, skakanje i za slične aktivnosti. Na podu je označena elipsa koja služi manjoj

djeci za vježbanje hodanja u ravnoteži. Zanimljivo je istaknuti da je prostor ukrašen biljkama i da

se u njemu nalaze i životinje. O jednima i o drugima brinu se kako odgajatelji tako i djeca.

Poželjno je da u blizini bude vrt gdjeće biti mogu

će uzgajati biljke. Što se ti

če stolova i stolica,

oni moraju svojom veličinom biti primjereni dječ jem rastu i njihovoj snazi, a za radne se površine

koriste stolovi i maleni tepisi. Idealno bi bilo da djeca u Montessori prostoriji mogu koristiti

tekuću vodu za pranje kuhinjskoga posuđa i za druge poslove u domaćinstvu. Zapravo, najvažnije

pravilo u Montessori prostoru glasi: Nakon bavljenja nekim priborom potrebno ga je vratiti na

isto mjesto na kojem se nalazio i dovesti ga u isto stanje u kakvom je zateč en, kako bi i drugo

dijete koje ga poslije odabere moglo njime steći potrebne vještine i znanja.9

Također su i za didaktički pribor postavljena vrlo stroga pravila. Prije svega, riječ je o

priboru koji je izrađen na poseban način i koji mami djecu na rukovanje. U izradi pribora Mariji

Montessori je pomogao Albert Nienhuis koji je izabrao drvo, metale, ljepila, boje itd. Postoje

četiri kriterija za odabir pribora kod pojedinih vježbi, a to su: njegova dostupnost (stavlja se na

otvorene police, kako bi ga dijete moglo vidjeti i samo uzeti), poticanje aktivne djetetove

djelatnosti (dijete razmišlja, koristi ruke, osjetila...), primjerenost potrebama i sposobnostima

djeteta (treba pratiti razvojne potrebe djeteta; pribor se koristi na način da vodi dijete od lakšega

prema zahtijevnijem zadatku) te mogućnost uočavanja pogreške u radu (dijete mora samo uočiti

svoje pogreške i ispraviti ih). Osim što treba biti lijepih i skladnih boja, sav pribor mora uvijek biti čist i uredno pospremljen. Treba naglasiti da se u prostoru nalazi po jedan primjer svakog

pribora, pa se dijete, ako se želi baviti priborom koji trenutno ima netko drugi, mora strpiti i

pronaći neki drugi predmet. Na taj način dijete uči rješavati probleme jer shvaća da ne može u

svakom trenutku dobiti sve ono što želi. Svaki pojedini predmet ima svoje posebno mjesto koje



11

se može promijeniti jedino u dogovoru s djecom. Sve što je potrebno za jednu vježbu nalazi se u

jednoj kutiji ili košari kako bi se odjednom moglo uzeti i koristiti. Ako se predmet sastoji od više

dijelova, oni moraju biti složeni na specifičan podmetač koji dijete može lako nositi. Dijelovi

pribora trebali bi biti složeni po istoj boji jer se time djetetu olakšava snalaženje. Također, pribor

je posložen prema redoslijedu radnji koje se njime mogu izvoditi. Kao što smo već prethodno

rekli, Montessori pribor moguće je podijeliti u nekoliko skupina: pribor za vježbe iz praktičnoga

života, za poticanje osjetilnih sposobnosti, za poticanje govora, za vježbe iz matematike te onaj

potreban za kozmički odgoj.

Uređeni prostor i didaktički pribor, dakle, potiču dijete na individualni rad. Tako na primjer u

prvom jutarnjem bloku dijete samo bira materijal i nosi ga iz ormara na radno mjesto. Valjaspomenuti da početak za jutarnji rad nije strogo određen, već djeca ulaze u učionicu između 8.00

i 8.30 sati. Dijete će se baviti isplaniranim radom ovisno o svom raspoloženju i zainteresiranosti.

Kada shvati da je došlo do zasićenja, dijete će vratiti pribor u ormar, a prije nego što započne

drugu aktivnost uzet će si kratki odmor. Nakon prve faze dnevnog rada (tzv. "slobodni rad")

slijedi drugi dio, a to je zajednička razredna nastava. Učitelj promatra samostalni rad djece i

uočava što bi moglo postati predmetom zajedničke aktivnosti. U ovom drugom bloku rada

organiziraju se razni izleti, posjeti muzeju, sportske i glazbene aktivnosti, a izvršava se i

religijska nastava.

Svakako ne treba zanemariti ulogu odgojitelja koji, kao uostalom i svi odrasli, moraju biti

svjesni svojega ponašanja jer predstavljaju uzor djeci. Odgojitelj mora znati prepoznati razdoblja

posebne osjetljivosti kod djeteta. On treba opažati naklonosti pojedinoga djeteta, njegove

kontakte i probleme s drugom djecom, strahove, koncentraciju, ustrajnost, navike u jelu, odnose s

obitelji, probleme s određenim priborom, ponašanje pri odlasku i dolasku, govorni razvoj i užitak

u govoru itd. Odgojitelj mora biti vesela, nježna, pažljiva, strpljiva, čista i uredno odjevena

osoba. On ima povjerenje u djecu, poznaje dječ je potrebe na koje se trudi odgovoriti te je svjestanda i sam može katkada pogriješiti. Važno je naglasiti da odgojitelj svoju ulogu istinski

proživljava. Ono u čemu se možda razlikuje od ostalih odgojitelja jest činjenica da Montessori

odgojitelj ne kažnjava i ne pohvaljuje jer ovdje dijete ne griješi. Dijete čini greške dok ne dođe do

9 Phillips, S. (1999.) Montessori priprema za život: odgoj neovisnosti i odgovornosti., str. 61.



12

određenog stupnja razvoja, pa ga stoga ne valja kuditi. S druge pak strane, ispravan rad označava

samo da je dijete dostiglo potrebnu razinu razvoja, stoga ga ne treba hvaliti.

Osobnu pripremu odgojitelja čine razvijanje stabilnosti ličnosti i dosljednost u ponašanju,

njegovanje izgleda te komunikativnost. Stručnu pripremu sačinjava stjecanje znanja o sebi

samome kao čovjeku, o razvojnim stupnjevima djeteta, o Montessori priboru i načinima na

kojima se koristi, potom opažanja razvojnoga stupnja djeteta te određivanje stupnja koncentracije

za rad. Potrebna je i unutarnja priprema za rad. Odgojitelj mora razviti: smjernost u kontaktu s

djecom jer on nije nešto više od djeteta, strpljivost kako bi se dijete ugodno osjećalo, prihvaćanje

jer djecu treba prihvatiti sa svojim vrlinama i manama, poštovanje kao temelj zajedničke

suradnje, jednaku brižnost za sve te treba usavršiti svoje ponašanje do uzornosti, jer oni su osobeu koje se djeca ugledaju. Najvažniji zadaci koje Montessori odgojitelj nikako ne smije zanemariti

su:

očuvanje pribora i reda u pripremljenoj okolini

pomaganje u samoizgradnji djeteta

poznavanje pribora i načina na koji se oni mogu upotrijebiti

nadziranje radnoga ugođaja

pokazivanje vježbi i načina korištenja pribora

indirektno upletanje

poštovanje dječ je koncentracije

ohrabrenje.



14

sudjelovanje u raznim svečanostima i seminarima). Obitelj, odgojitelji i učitelji trebali bi zajedno

sudjelovati u životu mladog bića i pružiti mu poštovanje, ljubav i priznaje.

U Hrvatskoj su Montessori vrtići otvoreni od 1991. godine. Postoje 15-ak takvih vrtića, a neki od

njih su: Sr č eko, Montessori u Zagrebu , Sunč ev sjaj-Nazaret u Đakovu. Cijena jednog takvog

vrtića je oko 1 700 kuna mjesečno.

Dijete može pohađati Montessori školu čak i ako nije išlo u Montessori vrtić. Montessori

škole se ističu po svojoj velikoj fleksibilnosti i sposobnosti za vlastiti napredak. Maria

Montessori je detaljno opisala primjenu svoje metode za dječ ji vrtić i za prva četiri razreda

osnovne škole, dok za više razrede osnovne škole njezina metoda nije potanko razrađena. Cilj

Montessorijine pedagogije jest omogućiti djetetu slobodan razvoj i zadovoljiti njegove potrebe u

određenom životnom razdoblju. Primjerice, dijete na satu tjelesnog odgoja samo bira kako će se

igrati, koje će sprave koristiti i sl. Montessori škole organizirane su tako da je u jednom razredu

moguće imati djecu različitih godišta. Učenici sami biraju razrede i imaju mogućnost velike

mobilnosti, jer glavna Montessori ideja je da se razredi stvaraju samostalno. Učitelj mora

omogućiti učeniku da individualno radi, ali ga pritom usmjerava. On nije u prvome planu, jer

dijete na početku sata samo odlučuje što će i kako raditi. Pristup Montessori školi je induktivan,

što znači da djeca uče polazeći od konkretnih pojmova i vlastitih iskustava. Pri učenju djeci

pomažu nastavni materijali koji vode učenike do rješavanja zadataka. Materijali u Montessori

učionicama grupirani su na način da postoje:

materijali za vježbe iz svakodnevnoga života

materijali za vježbanje osjetila

materijali za vježbanje govora i jezika

materijali za vježbanje matematike

materijali za kozmički odgoj.

Također, Montessori škole posjeduju nove tehnologije koje su uvrštene u školske programe, ali

im se ne posvećuje cijelo dječ je slobodno vrijeme. Što se tiče ocjenjivanja, primjenjuje se

klasično ocjenjivanje, ali se daju i dodatna objašnjenja o učenikovu načinu rada (koncentriranost,

samostalnost, organiziranost i sl.) i o njegovom socijalnom ponašanju (komunikativnost,

otvorenost prema drugima, tolerantnost i sl.). Prilikom ocjenjivanja i planiranja vlastitih

aktivnosti sudjeluje i samo dijete. Ocjene se bilježe za potrebe učenika, roditelja i škole. U



16

3. Zaključak

Iz pedagogije Marie Montessori može se naučiti da osim tradicionalnog pristupa učenjuodgoju i obrazovanju djece, postoje i drugi vrlo učinkoviti alternativni pristupi kao što je

primjerice Montessori pedagogija. U provođenju alternativnih pristupa (u ovome slučaju

Montessori pedagogije) djeca lakše uče i s više motivacije za rad jer rade ono što oni žele i kada

žele (npr. kada im se ne uči matematika, izabiru drugi predmet kojim će se baviti, za koji u tom

trenutku imaju više motivacije). S druge strane, smatramo da ovakav pristup još uvijek ne može

zamijeniti tradicionalni pristup. Djeca u tim godinama ne mogu samostalno odlučivati što je za

njih dobro učiti i u kolikoj mjeri. Mora ipak postojati odrasla osoba koja

će im prenijeti neke

činjenice i time im proširiti znanje. Našu bismo djecu upisale u Montessori vrtić, a što se tiče

škole ipak bismo se odlučile za tradicionalnu. Montessori vrtić bi dobro odgovarao godinama

predškolskog djeteta jer im je tada potrebno što više kretanja i motoričkih sposobnosti. Današnja

osnovna škola bi ipak trebala obuhvatiti mnogo više nego Montessori škola.

Odgoj koji je Maria Montessori svojom metodom inicirala temelji se na povjerenju i

ljubavi kao izrazu poštivanja ljudske osobe, osobito u razvojnoj dobi. Poštivanje je osnovna

vrijednost ovoga svijeta. Dijete uči, odnosno shvaća svijet oko sebe iako nije toga svjesno. Ono

što dijete upoznaje i radi prelazi iz podsvjesne na svjesnu razinu. „Time se u njemu otvara izvor

radosti, dostojanstva i ljubavi.“11 U njima se može prepoznati prva naznaka odgojno-obrazovne

metode koja je bila revolucionarna u to vrijeme. Nije teško zaključiti da metoda Montessori

predstavlja dalekosežni zaokret.

Za djetetov odgoj nije važna samo poduka odrasle osobe, nego je bitno da se dijete samo

dokaže, da postane neovisno o drugome, te da vlastitim postupcima uspije doći do cilja, odnosno

da samo uči na vlastitim pokušajima i pogreškama. U trenutku kada dijete pogriješi, nastupa

učitelj te ga usmjerava da dođe do pravog odgovora, ali mu pri tom ne nameće svoj način rada.To je velika prednost jer dijete ipak samostalno dolazi do novih spoznaja i zaključaka. To bi se

trebalo već primjenjivati u ranijim godinama djetetova života jer su te godine ključne, tada dijete

11 Hoblaj, Alojzije, Marie Montessori// Časopis Dijete i društvo, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske

solidarnosti, godina deveta, br. 2/ 2007.



18

pripremljenu okolinu u kojoj dijete radi. Puko usvajanje činjenica ne postoji u Montessori školi –

djeci se pomaže shvatiti korelacije pojmova te sami dolaze do zaključaka. Svi Montessori vrtići i

škole koriste ista načela koja je postavila Maria Montessori, koriste se istim didaktičkim

priborom koji se proizvodi u nekoliko tvornica u zapadnoj Europi i SAD-u, sličnim namještajem

i rasporedom u učionicama bez obzira gdje je škola zemljopisno smještena.

Cilj Montessori metode je njegovati dječ ju osobnost, indirektno potičući interes za

različita područ ja, a učenje zadržati prirodnim procesom. Poštuje se ritam svakog djeteta u

usvajanju znanja, bilo da se radi o nadprosječno inteligentnom ili djetetu s posebnim potrebama.

Djeca se navikavaju pomagati mlađima, uče od starijih učenika i poštuju međusobne razlike bez

obzira na njihovo porijeklo (rasno, nacionalno, vjersko).Prema jednoj studiji, objavljenoj nedavno u uvaženom časopisu Science, proizlazi da su

djeca, koja su odgojena i obrazovana u školama Montessori, kreativnija od ostalih i da pokazuju

veće sposobnosti za socijalizaciju u odnosu na svoje vršnjake iz drugih škola.



19

4. Sažetak U ovome se seminarskome radu predstavila pedagogija Marie Montessori. Svako je dijete

svijet za sebe, individua koju treba upoznati, prilagoditi joj se i truditi se da uspije u svemu što

radi, usmjeriti ga na najbolji mogući način.

U radu se govorilo o biografiji Marie Montessori, te općenito o njenoj pedagogiji, koja se

zasniva na rečenici „Pomozi mi da to uradim sam“. Nadalje je bilo riječi o pedagoškim načelima i

principima koje zastupa, odgajanju djece i samoj ulozi odgajatelja koji je od velike važnosti za

dijete, te na posljetku, o djetetovu okruženju. Objasnili smo obilježja Montessori škole i ideje

koje svaki učitelj može primijeniti u svome radu.Osnovna načela pedagogije i psihologije Montessori mogu se kratko sažeti. Dijete valja

promatrati kao nadareno biće čija je osobnost usklađena u svim njezinim dijelovima; dijete je

cjelovita i autonomna osoba. Prema tome, valja djetetu pružiti primjerene prilike da bi ono,

zahvaljujući tome, moglo postati svjesno svojih potreba za učenjem i djelovanjem.



20

5. Literatura

1. Hoblaj, A., (2007). Maria Montessori, Dijete i društvo, Ministarstvo obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti, br. 2,

2. Matijević, M., (2001). Alternativne škole: didaktič ke i pedagoške koncepcije, Zagreb:

Tipex

3. Montessori, M., (2003). Dijete: tajna djetinjstva, Jastrebarsko: Naklada Slap

4. Philipps, S., (1999). Montessori priprema za život: odgoj neovisnosti i odgovornosti,

Jastrebarsko: Naklada Slap

5. Seitz, M., (1997). Montessori ili Waldorf?: knjiga za roditelje, odgajatelje pedagoge,

Zagreb: Educa

6. Internet izvori:

Osnovna Montessori škola u Zagrebu, http://www.montessori-

skola.hr/stranica.htm, pristupljeno: 10.4.2010.

Maravić, J., Pedagogija Marie

Montessori,http://cms.skole.hr/nastavnici/ucionica?news_id=235, pristupljeno:

09.4.2010. O biografiji Marie Montessori, http://www.infed.org/thinkers/et-mont.htm,

pristupljeno: 09.4.2010.

Montessori metoda, http://www.montessori.edu/, pristupljeno: 09.4.2010.

Dječ ji vrtić „Montessori“, http://www.montessori.hr/, pristupljeno: 12.4.2010.

Srčeko – privatni Montessori dječ ji vrtić, http://www.srceko.com/montessori.php:

12.4.2010.

arnautovic boras loncaric prodan seminarskirad pedagogijamariemontessori

Documents