anya seton - katherin ii

7/25/2019 Anya Seton - Katherin II

1/238

daa&anna

~ 1 ~Knjigoteka


2/238

daa&anna

ANYA SETON

DRUGI DIO

Preveo s engleskoga

Mladen Juri

~ 2 ~Knjigoteka


3/238

daa&anna

Uznosita imena i hvaljena da si,

Boice ugleda, slave to nas krasi!

* * * * *

Gospo, rekoe,u smjernomu liku

Molimo da slavu podari nam, diku,

arko, stoga, ovdje preklinjemo tebe.

* * * * *

A ona e: Pazite, vi putnici blijedi,

Od mene nita slino vam ne slijedi,Priseem! Put pod noge sada.

Oh, jao, zakukae,bijede li i jada!

Zato nam dosudi gorak izriaj?

Volja me - zato! Prii tu je kraj.

Kua stave, Geoffrey Chaucer

~ 3 ~Knjigoteka


4/238

daa&anna

~ 4 ~Knjigoteka


5/238

daa&anna

ETVRTI IO

(1376. - 1377.)

Najprije tu vidjeh varke tmaste, crne

Zloina, oko njeg svako svjetlo trne;

Grozni bijes, sav crven ko iskrenje ara,

Depare - svud jezu blijeda Strava stvara...

Vitezova pria

~ 5 ~Knjigoteka


6/238

daa&anna

esnaesto poglavlje

an prije Jurjeva, 1376. godine, u Warwickshire!! je zapoelo rascvjetalo travanjsko

popodne. Janjad je blejala po panjacima s one strane jezera, a u priguenomezlatnome svjetlu grudobrani okolnih naselja s krunitima zadobili su boju arkogacrvendaa.

Za blagdan su oistili cijeli dvorac Kenilworth i okitili ga vijencima, a potom ekali da sevrati vojvoda.

Katherine je sjedila na osunanoj kamenoj klupi u unutranjemu dvoritu. Oslukivalaje veselu viku djece koja su jurila oblinjim poljanama. S te klupe vidjela je i ulaz u dvorackod Mortimerove kule - ovdje moe spremno doekati trenutak kad se na zvuk trube prvipripadnik Johnove pratnje pojavi s prilaznoga puta. Vojvodu nije vidjela otkad je prije dvamjeseca otiao iz Kenilwortha.

Na sebi je imala odjeu koju je on oboavao: gornju tuniku jantarne boje, a preko njeusku i barunastu donju haljinu boje marelice, otvorenu sa strane i ukraenu hermelinom. Uzlatni pas bile su umetnute pocakljene ploice s njezinim grbom - tri Katherineina kotaa nacrvenomu polju. Visoko elo krasila joj je uska vrpca s topazima, obrve je lijepo oblikovala, ausnice je blago zacrvenila premazom grimizne boje. To je vojvoda najvie volio.Crvenkastosmeu kosu namirisala je skupom ambrom uvezenom iz Arabije, a John jeupravo tu rijetkost za nju zaplijenio prije trigodine u nekom na brzinu naputenom dvorcuza vrijeme velikoga pohoda kroz Francusku.

Taj pohod bio je razmetljivo iskazivanje hrabrosti. Svoju sve slabiju, a na kraju iizgladnjelu vojsku prisilio je da proe cijelim neprijateljskim podrujem, od francuskogasjevera do Bordeauxa. Samoga sebe esto je izlagao opasnostima i zajedno sa svojim ljudima

podnosio je patnje. ak su i Francuzi taj pothvat smatrali slavodobitnim, isto takodojmljivim kao bilo koji uspjeni potez njegova brata, Crnoga Kraljevia, pa ipak, na kraju subili na gubitku, a ne na dobitku. Krajevi kojima su prolazili savijali su se poput trave podtopotom njihovih konja, no poslije njihova prolaska ponovno bi se uspravili i ispuniliivotom.

Kad se ogoreni John vratio kui, jo jednom odgodivi svoj san da najprije osvojiFrancusku, a onda i Kastilju, naao se na meti ljutitih i zbunjenih Engleza. Posvuda su vladalineredi i nezadovoljstvo sadanjim stanjem. Ljudi su buno zahtijevali novi Crcy, ili jojedan Poitiers, ali vremena su se promijenila. Na francuskomu prijestolju sjedio je novi,lukaviji kralj, dok je neko veliki engleski vladar izgubio razum, pa je vodio nepostojanupolitiku - puhao je as toplo, as hladno, a sluao je samo pohlepne hirove zadovoljstva Alice

Perrers.Sad je vladalo nesigurno primirje s Francuskom, dogovor koji je vojvoda postigao kod

Bragesa. Sjetivi se da je njezin dragi u Brugesu proveo duge mjesece, Katherine je osjetilaotar alac boli, ali ve se uvelike i priviknula na to.

John je suprugu vojvotkinju poveo sa sobom u Flandriju, a onda i u Ghent, svoje rodnomjesto, gdje je Costanza napokon na svijet donijela sina.

~ 6 ~Knjigoteka


7/238

daa&anna

Naalost, malian nije dugo ivio. Sjedei na klupi u dvoritu Kenilwortha, Katherine seprekriila, izrekavi u sebi: Miserere, Domine, kao i kad je prvi put ula vijest da jenovoroene umrlo.Postidjela se to je osjetila nenadani nalet radosti.

Moji sinovi su ivi, pomislila je. Bacila je pogled na prozore djeje sobe u junomu kriludvorca. Iza malih i svijetlih prozora prola je sjena, a Katherine se nasmijeila. To je

jamano Hawise, ilineka dadilja tetoi maloga Harryja, koji je jo u kolijevci, a moda je iotila po igraku kako bi za vrijeme veere zabavila Johna - djeak je za stolom uvijek bionemiran. Obojica su bili zdravi momii ruiastih obraza, zlatokosi poput ljutia, s oevimizrazito plavim oima.

Visoki glas pjevuenjem je razbio tiinu u dvoritu. Plaljivci! Plaljive mace! Svi stekukavice i kukavci mali, ni cipele pravo obut ne bi znah! Ne usuujete se raditi to i ja.Dakako, bila je to Elizabeth. Katherine je skoila i bila spremna za nadolazeu nepriliku, paje kroz nadsvodeni prolaz pourila do vanjskoga dvorita dvorca. Iako je vojvodinoj mlaojkeri bilo dvanaest godina i ubrzo e postati mala ena, jo ju je trebalo spreavati ulakomislenim pothvatima kojima je i sebe i mlau djecu dovodila u istinsku opasnost. Ovajput je, drei se za vjetrokaz, na jednoj nozi skakutala po ploicama od kriljevca na krovu

dvorskih staja. Tom, Blanchette i troje male djece Deyncourtovih u raznim su se opasnimpozama nagurali na skliskim ploicama iza nje, pokuavajui se popeti do Elizabeth, koja ihje sve zadirkivala, Katherine je odmah vidjela da Blanchette plae, njiui se naprozorskomu podboju. Nastojala je zgrabiti kameni oluk.

Elizabeth! otro je pozvala dijete na krovu. Smjesta sii! Potrala je spasitiBlanchette, pa se popela na postolje za uzjahivanje te ispruila ruke prema keri, koja joj sezahvalno spustila u naruje. Budalice, grdila ju je majka, poljubivi je. Kad e nauiti dane moe i ne smije raditi sve to kae gospa Elizabeth? Otrala je od Blanchette, pa je skrova spustila djecu Deyncourtovih, ali njezin sin Thomas nije majci dopustio da mupomogne, nego ju je mrzovoljno pogledao i rekao: Pusti me, gospo. Neu se popeti na vrh

krova, ali sii u kako ja hou. Taj osmogodinjak oduvijek je bio tvrdoglav. Iako nijeotvoreno odbijao poslunost, osoran djeak Katherine je esto podsjeao na svoga oca,Hugha.

Pa, Bess, obratila se zaetnici cijele te strke, djevojici koja je stajala na krovu,reklasam ti da sie...

Ne mogu, odgovori Elizabeth drhtavim glasom. Malo i suncem opaljeno liceproblijedilo je, a tako se vrsto drala za vjetrokaz da se pomini pijetao na njemu tresaokao na jakomu vjetru.

Onda jo neko vrijeme budi hrabra i vrsto se dri, blaim glasom je upozoriKatherine. Pljesnula je rukama i povikala: Konjuaru, ovamo! talski momak je istrao,donio ljestve i ubrzo Elizabeth sigurno spustio na do - neozlijeenu, ali i prkosnu. Nisam sebojala, nego sam vas htjela zavarati, gospo.

Katherine nije gubila vrijeme na prepirke. Elizabeth je uvijek zapadala u nevolje iz kojihse nije mogla sama izvui. Istucite je, savjetovala joj je dama Marjorie Deyncourt, enadvorskoga redarstvenika. Previe tedite ibu. Njihova su djeca dobivala kazne isto takoredovito kao to su pohaala misu. Prije pet godina, kad je Katherine prvi put preuzelaodgovornost za odgoj dviju keri velikaa Johna, esto je pribjegavala kanjavanju ibom.Bio je to jedini nain da obuzda Elizabeth, dok njezinu sestru Philippu nikad nije bilo

~ 7 ~Knjigoteka


8/238

daa&anna

potrebno urazumiti takvim mjerama. S vremenom je nova odgojiteljica postupno shvatilada djevojicu bolje nadzire pomou vrstoga, ali i ljubaznoga ophoenja, pa ju je vrlo rijetkokanjavala. Ni John nije ba esto dao da je kanjavaju - lakoumna kerkica uvijek ga jemogla udobrovoljiti tako to bi mu se popela u krilo, a onda je stresla tamnim uvojcima inapuila crvene usnice, punane poput treanja. Ve tada nagovijetale su da bi mogle

postati zaudno putene.Bess, idi i pronai posluiteljicu, strogo e Katherine. Reci joj da te opere, jer takvane moe pozdraviti oca, a onda ostani u sobi dok te netko ne pozove.

Djevojica je slegnula ramenima, pa se vratila u dvorac. Odgojiteljica Swynford bila jojje prilino draga - Elizabeth ju je smatrala pravednom, ali u zadnje vrijeme zbunjivali su jeodnosi izmeu njezina oca i te gospe, iako ih je uglavnom prihvaala ne zanimajui se zacijelu situaciju. Znala je da su joj dva djeaia, John i Harry, polubraa,a bila je svjesna iinjenice da njezin otac voli gospu Swynford. esto ih je ljubomorno motrila, no te jojodnose nikad nitko nije objasnio, a spominjali su ih samo apatom. Proli tjedan, nauviogovaranja posluge, Elizabeth je shvatila da postoji neto udno u svezi s njezinomodgojiteljicom, neto zbog ega su se sobarice tajnovito smijuljile. Odjednom je pralja po

imenu Nan dramatino uzviknula: Ah, vjerujte da mi srce krvari zbog jadne i izdanevojvotkinje koja vene u Hertfordu, ili moda u sjevernim pustarama Tutburyja - i to je baprava sramota!

No kad su djevojicu i njezinu sestru Philippu odveli u Hertford da upoznajuvojvotkinju, Elizabeth nije bila oarana novom oevom enom panjolkom. Oi su joj bilesjajne poput ahata, a dodir njezine koate ruke bio je hladan i vlaan kao u ribe. ak nijehtjela izustiti nijednu englesku rije. Pozorno je i ozbiljno promotrila obje djevojice, a ondase okrenula, pa je na panjolskomu razgovarala s damama iz Kastilje to su se motale blizunje. Elizabeth su poslali da se igra s malom Catalinom, koja joj je takoer bila polusestra.Malianki su bile etiri godine, kao i Johnu Beaufortu, sinu gospe Swynford, ali Catalina je

bila tri mjeseca mlaa od njega. Izmeu ostaloga, posluiteljice su se i zbog toga priguenohihotale.

Katherine je u zadnje vrijeme primijetila da se Elizabeth prema njoj ponaa drukije.Postojano se mirei sa sudbinom, pomislila je: Djevojica polako sve poinje shvaati, pa ese moda i pobuniti protiv mene. No tu nije bilo pomoi. Tako moda i mora biti.Svojevrsno geslo obitelji Plantagenet sadrano u tim rijeima prualo joj je neku sumornuutjehu, a Johna je zabavljalo kad je Katherine zatraila da slinu izreku urezu u zlatni rubdijamantnoga broa koji joj je poklonio za prolu Novu godinu. I danas je taj bro nosila nabarunastoj tunici boje marelice, a odavno je odloila mali i jeftini srebrni nakit, onaj surezanim geslom: Foi vainquera. Vjera pobjeuje. To je bio poklon stare prijateljice.

Vratila se u unutranje dvorite, a Blanchette je veselo skakutala pokraj nje. Druga

djeca otrala su na vjebalite izvan dvorca, pa su zajedno gledali kako za sutranje vitekonatjecanje prave lutku svetoga Jurja. Blanchette je i u devetoj godini ostala s majkom. Bit eljepa nego to sam ja ikad bila, pomisli Katherine, razbaruivi djevojici svilene uvojke,svijetle poput tek izglaane mjedi. I njezina ki imala je sive oi, iako neto tamnije odmajinih. Kosa joj je takoer bila pomalo drugaija. Pogledala je Katherinu s ljupkimpovjerenjem u okruglim oima, pa ju je majka ponovno poljubila.

~ 8 ~Knjigoteka


9/238

daa&anna

udno da joj je od sve njezine djece najdraa Blanchette, dijete nevoljena oca, roeno uzebnji i usamljenosti, iako su Katherini biladragocjena i Johnova djeca. Moda su roditeljiuvijek posebno njeni prema prvoroenu djetetu, no John je od svoje djece najmanje volioprvoroenu Philippu. A moda je Katherini ki bila tako draga zato to ju je podsjeala navlastito djetinjstvo, ili zato to se ujutro na dan njezina roenja pojavio John, pa se nekako

inilo da je Blanchette njegovo dijete. No besmisleno je ispitivati tajanstvenu alkemiju srca,pa iako je Katherine zbog svoga neodreenoga poloaja doivjela mnoge neugodnosti,nedvojbeno je za sve to primila pozamanu zadovoljtinu. Njezina povlatenost koristila jesvim pripadnicima obitelji, a John se vrlo velikoduno pobrinuo za svoje kume.

Prole godine udijelio je Katherini starateljstvo nad nasljednikom i nad imanjem SirRoberta Deyncourta, roaka redarstvenika u Kenilworthu, a mlada ena nadgledat e ibudue vjenanje toga nasljednika. Uostalom, tom prilikom moe ubrati sve pristojbe iplaanja. Samo to starateljstvo Katherini je donijelo dohodak kojim e Blanchetti omoguitilijepi miraz, no s olakanjem je pomislila da e proi jo nekoliko godina prije planiranjavjenanje vlastitoga djeteta.

Evo gospe Philippe, pokae rukom djevojica koja se smjestila na klupu pokraj majke,

pa se igrala s mladunetom iz opora bunih i gladnih maaka okupljenih pred vratimavelikih kuhinja. Podignuvi pogled, Katherine je pozdravila stariju od svojih dviju tienica,vojvodine keri, a ugledavi Philippu, esto bi osjetila i nalet bespomonoga saaljenja.Djevojka je navrila esnaest godina, pa se ve postavilo pitanje njezine udaje, a vojvoda jedosta oprezno poeo pregovarati s dvorovima u Flandriji, Hainaultu i Milanu.

Uostalom, blijedu i pobonu djevicu Philippu bilo je vrlo teko zamisliti u branojpostelji. Dobra veer, gospo Katherine, pozdravila je slabim glasom nalik na apat,naklonivi se i prignuvi koljeno. Pomalo uznemireno pogledala je ulaz kule Mortimer. Mojgospar otac jo se nije pojavio?

Nije, odgovori Katherine, povukavi se u stranu na klupi, kako bi djevojci napravila

mjesta. Jesi li pomislila da odjene novu grimiznu haljinu koju ti je poslao? Philippa jenavukla sivkastu haljinu, i to ba onu to je isticala njezine nedostatke - ravna prsa inezgrapan struk.

Ne, nisam, odgovori djevojka ivano, prstima uvrui mlohavo objeen pas. Ugrimiznoj haljini osjeamse vrlo neugodno. Hoe li se otac ljutiti na mene?

Sugovornica joj uputi ohrabrujui osmijeh - znala je da se djevojka boji oca, iako mu seistodobno i divi. Istina, John sigurno nee biti zadovoljan. Katherine svakako mora Philipputititi od njegove zlovolje, koja obino i rasplae ubogu djevojku. Jadnica je u svojoj sobinakon toga umjela dugo vriti pokoru, molei na klecalu.

Katherine ju je mogla nagovoriti da se vrati i presvue, ali nije imala srca djevojku

prisiljavati na to.Kiena grimizna haljina Philippi je pristajala jo manje od svakodnevnihhaljina - pojava joj se doimala smijeno, poput neukusno ukraene lutke koju su putujuiglumci zvaligospoa Noah.

Vrlo ste lijepi, gospo Katherine, i on se na vas nikad ne ljuti, sa aljenjem primijetiPhilippa.

Oh, da, povremeno se ljuti! nasmije se njezina sugovornica. Tada moram ekati daga nezadovoljstvo proe, a brzo se i udobrovolji.

~ 9 ~Knjigoteka


10/238

daa&anna

Philippa je iz torbice izvadila zlatnim nitima protkanu brokatnu tkaninu, dio pokrivaato ga je vezla za oltar u kapelici. Bila je kratkovidna, pa je dugo i ozbiljno lice sagnula nadiglu, odgovorivi bez ogorenosti: Da, jer vas voli.

Katherine se zarumenjela i trgnula. Imala je dvadeset pet godina, a jo je patila odsrameljivosti. Philippa joj se nikad nije tako otvoreno obratila, iako je

esnaestogodinjakinja nedvojbeno bila svjesna stanja u dvorcu. Ipak, o tome se uglavnomutjelo.

Kad je John doveo Costanzu iz Francuske, a i nekoliko godina poslije toga, ljubavnici subili vrlo oprezni. Katherine je otila roditi maloga Johna u Lincolnshire. Nije boravila uKettlethorpeu - time bi se dvostruko osramotila, bacivi mrlju i na spomen pokojnogaHugha. ivjela je i u Lincolnu, u kui na Pottergateu. To je mjesto za nju potajno pripremiovojvoda. A kako neko vrijeme nitko nije znao kad je tono u inozemstvu umro gospodarKettethorpea, Katherine i vojvoda poticali su pretpostavku da je rije o Hughovu djetetukoje se rodilo poslije njegove smrti.

No takvo objanjenje vie nije bilo mogue kad je na svijet doao mali Harry. Svima jebilo posve jasno da gospa Swynford nema mua, a kako je vojvoda pozdravio roenje svogasina, time je odbacio svaku sumnju, pa je djeaka obdario prezimenom Beaufort, jednim odnaslova koji su ili uz njegove zemljine posjede. To je podruje pokrajine Champagne zaFrancusku bilo odavno izgubljeno, a moglo se pretpostaviti da se Johnovi zakonitinasljednici nikad nee zainteresirati za njega.

Katherine se obradovala kad vie nije bilo mogue skrivati njihov odnos. Osjetila je iolakanje, vidjevi da se u dva dvorca gdje je boravila s djecom svi nazoni prema njojodnose posluno i s potovanjem - od upravitelja i redarstvenika do posluitelja. Za to bi sepobrinuo i vojvoda, ali ve sama njezina dostojanstvenost uguila je svako otvorenonepotovanje. Jasno, povremeno je neto ipak probilo tvrdu ljusku koju je oko sebeizgradila, a Philippina mirno izreena primjedba ispunila ju je nelagodom.

Bacila je pogled na djevojku, pa na Blanchette koja je s makicom odlutala premakuhinjama, a onda je, podigavi glavu, upitala promuklim glasom: Smeta li to tebi,Philippa?

A to, gospo Katherine? Djevojka je blagim pogledom zurila u sugovornicu. Oh,injenica da vas moj otac voli? Ne smeta mi, jer ste i meni dragi jo od onoga dana u Bolingbrokeu kad ste pozvali ispovjednika mojoj blagoslovljenoj majci koja je umirala, Bogjoj dao spokoj dui. Prekriila se, a onda je polako poela vesti, prignuvi glavu da boljevidi. Otkad vas je otac imenovao odgojiteljicom, bili ste dobri prema nama. Ali... Navlailaje usta, runo pogledavi Katherinu, a onda je skrenula pogled.

Ali to, Philippo?

ivite u smrtnomu grijehu... i to s mojim ocem, proaptala je. Bojim se toga i molimse za vae due.

Katherine je utjela, a onda je ispruilaruku i dotaknula djevojinu kosu blijede boje.Ustala je s klupe, pa se preko dvorita uputila do vrata iza kojih je bilo jezero i vrt, a ondjesu, po Katherineinim uputama, posadili nove gredice s cvijeem i labirint od imirovine.Vrt je vrvio sunovratima, ljiljanima i ljubicama, pa je mlada i esto uznemirena ena turedovito traila utjehu, kao to je Philippa odlazila u kapelicu. Stavila je ruku na zasun

~ 10 ~Knjigoteka


11/238

daa&anna

eljeznih vrata, a onda se okrenula, uzviknuvi od veselja. Proljetni zrak zaparao je otarzvuk truba, a s juga, gdje je cesta zaobilazila jezero, do Katherine je dopro topot kopitamnotva konja u galopu.

Potrala je prema ulazu obuzeta djevojakim ushitom, no onda je, svladavi se,ustreptala srca prila Philippi, pa je s njom, kako se i dolikovalo, stajala na prvoj stubi

velikoga stubita oblinje dvorane.Kroz nadsvodeni ulaz prvi je dogalopirao Lancasterov najavljiva, pa ih je pozdravio

mahnuvi trubom s koje je visio omanji vojvodin grb. Dvorite se ispunilo konjanicima kojisu se gurali i buili, Stalski momci i paevi morali su paziti da pohvataju sve dobaene uzde,a k tome su i trei postavljah postolja za sjahivanje. Vojvodu je pratilo vie od trideset ljudi,a u cijeloj toj zbrci Katherine je najprije primijetila duhovnike. Bio je tu nekivisoki sveeniku crnini, dok je punani i neto nii karmelianin Walter Dyss ve s konja pozdravljao sveprisutne. Meu njima ni sad nije vidjela sivoga fratra, brata Williama. Bila je svjesna da jeizbjegava, iako je jo bio vojvodin lijenik. Prilikomneizbjenih susreta tijekom ovih godinanjezine veze s Johnom, gledao ju je tunim i nedokuivim pogledom. Jednom je spomenuoNiraca koji je umro u Bordeauxu, i to nakon to je otila odande, ali vidjevi da je taj

Gaskonjac sad slabo zanima, fratar je sasluao njezino uobiajeno suutno mrmljanje teurno otiao.

Nakratko je osjetila olakanje to redovnik nije ovdje, ali je od iekivanja i brzozaboravila na to.

Kroz nadsvoeni ulaz doskakutala su dva vojvodina najmilija psa, Vijenac i Eho, pa su uznak pozdrava skoili na Katherinu, a ona ih je njeno pomilovala.

Napokon ga je ugledala kako jae na Palamonu, naas se zaustavivi da izda uputeArnoldu, svom glavnom sokolaru, koji je zatim odjahao prema sokolarniku - na rukavici muje stajala velika bijela grabljivica s kukuljicom na glavi.

Svaki put kad je poslije poduega izbivanja ugledala Johna, inilo joj se da njezino tijelo

izgara od elje. Zakljuila je da je zgodniji nego ikada te da mu je dranje u jo veoj mjerikraljevsko. Ljubav joj se pojaala, a on je sve vie zanemarivao miljenje svijeta, pa je toobogaivalo rijetke slatke trenutke meusobne prisnosti. Ni u trideset estoj godini nije seudebljao. Uostalom, koji bi to istinski Plantagenet mogao biti zdepast? Zlatna kosa,podrezana krae nego obino, od sunca mu je pomalo izblijedjela. Dok je njegov titonoaFlamanac drao stremen, John je mladenakom okretnou skoio s Palamona.

Kad je priao stubitu, Katherine i Philippa naklonile su se prignuvi koljena, a nekolikostuba iznad njih, dvorski redarstvenik John Deyncourt takoer se duboko poklonio ipovikao: Bog vas uvao, Vaa Milosti.

Vojvoda je keri dobacio brz smijeak, malo se namrtio preavi joj pogledom po

haljini, a onda su mu se oi zaustavile na Katherini u znak prisnoga pozdrava. Dobroizgleda, gospo, tiho je primijetio, pa joj je uhvatio ruku i pribliio je svojim usnicama.

Dobro sam... ali tek kad si ti ovdje, proaptala je.

Kako su maliani? zanimalo ga je.

ivahni su kao psii. Najmlai je jako narastao otkad si ga zadnji put vidio, a ve moeizgovoriti deset rijei.

~ 11 ~Knjigoteka


12/238

daa&anna

Bogova mi, ali se! Henry! radosno je zazvao preko ramena. Kladim se da nisi bionapredan kao tvoj najmlai brat. Govori toliko rijei koliko mu je i mjeseci. Doi i pozdravigospu Swynford!

Danas je vojvoda sa sobom doveo nasljednika, devetogodinjega Henryja odBolingbrokea, zamiljenoga djeaka malo preniskoga za svoje godine, ali vrste grae i

ilavosti izvrsne za viteke turnire. Kosa i oi bili su mu ukastosmedi, a prasti nosprekrivale su pjegice. Svog djeda i imenjaka, prvoga vojvodu od Lancastera, cijenio je vieod pristalih roditelja, no od njih je naslijedio znaaj, pa je imao ljubazno i dvorski uljudnodranje majke Blanche, dok je bio astohlepan poput Johna, a na oca je podsjeao i poestokoj udi, koju je obino drao pod nadzorom. Od oba roditelja naslijedio je ponos, kao isvijest o svom poloaju.

Posluno se poklonio Katherini, a ona mu se nasmijeila. Rijetko ga je viala - ivio je uzasebnomu krilu Savoya, s vlastitom svitom posluitelja, uitelja i inovnika u kuanstvu.Ipak, voljela ga je zbog njegova oca, a on joj je uzvraao naklonost potaknut njezinimiskrenim zanimanjem za djeake probleme.

Vojvoda se velikim vanjskim stubitem popeo u dvoranu koju je tek djelominoobnovio, no ve su je i dovoljno prepravili da bi sa svojim skladnim omjerima, zranim iobojenim prozorima te izrezbarenim kamenjem posve zaslueno stekla glasnajvelianstvenije prostorije u Engleskoj. Prilikom dolaska u Kenilworth, John bi obinonajprije provjerio koliko su od njegova zadnjega obilaska napredovali majstori zidari, alidanas je sve promjene samo letimino promotrio, iako su, otkad je zadnji put bio ovdje,zavrili zatvoren balkon na kuli Sainteowe, a u dvorani su postavili i prozor od obojenastakla s prizorom vrta iz Romana o rui. Katherine je po njegovoj ravnodunosti primijetilanemir to ga obuzima.

Znala je da ga ne bi bilo dobro ispitivati, no njih dvoje e ostati nasamo tek u kasnimnonim satima, kad se John prilikom povratka iz velike Bijele odaje popne skrivenim

stubitem do njezina solarija - i legne s njom u postelju. Dotad e Katherine morati priekatii prema pripadnicima njegove pratnje ponaati se u skladu s dunostima domaice dvorca.Imala je obavezu provjeriti je li dvorski upravitelj za sve pripremio smjetaj, a ve je bilasigurna kako nee biti dovoljno dragocjenih zaina za tolike goste.

John se s Raulinom smjesta povukao u Bijelu odaju. Dok su se nazoni u dvoranizabavljali i pijuckali, Katherine se popela u solarij da uzme kljueve krinje sa zainima.Tamo je nenadano zatekla Hawise. Stojei nad krevetom, djevojka je tresla granomoskorue i mrmljala kao da ara.

Svetaca mu, curo, povie Katherine, smijui se,to ti radi? Posluiteljicu i draguprijateljicu pogledala je s naklonou i kao da se zabavlja. Mnogo su toga zajedno doivjeleotkad se Hawise, poslije roenja maloga Johna, vratila u njezinu slubu, a sad je primala idobru plau - proli su dani kad je Katherini posuivala novac za preivljavanje. SadanjaHawisina nadnica bila je jednaka godinjem dohotku koji su prodajom ribe priskrbljivaliPessonerovi, pa se njezin otac udio i ponosio to mu je ki tako napredovala.

Pokazalo se da je njezin mu, Jack Maudelyn, zbunjujue neugodne udi, a k tome jezanemarivao razboje i bio sklon lutati Kentom za propovjednicima lolardima, pa se vraaopun njihovih heretikih zamisli protiv redovnitva, biskupa i oitoga Bojega nauma sbogatima i siromanima, plemiima i obinim puanima.

~ 12 ~Knjigoteka


13/238

daa&anna

Hawise je krupnom rukom i dalje tresla granu nad krevetom, sve dok nije u cijelostiizgovorila arobne rijei, a onda se okrenula i strogo pogledala Katherinu. elim sprijeititvoju trudnou. Znam da je gospar vojvoda ponovno s tobom, lutko. Posve su ti dovoljna dvakopileta, a i poslije Harryjeva roenja neto si oboljela, pa sam pomislila da u te izgubiti.

Oh, Hawise , nasmije se njezina prijateljica, malo se zacrvenjevi,moram prihvatiti

sve to mi Bog poalje. Pogledala se u srebrno zrcalo, a onda je na usnice utrljala jo crvenemasti i namrtila se ugledavi malu nepravilnost na bradi

Ne mora se uzrujavati, umiri je Hawise. Moram rei da te raanje nije nagrdilo.Struk ti je jo kao u lasice. Govorila je pomalo zavidno - zaboljelo ju je to se njezina dragaprijateljica mrti gledajui se u zrcalo i to mae usnice poput raskalaene dame, a Hawiseje u njoj zapazila i druge male promjene. Prokletstvo! pomislila je po tko zna koji put. Kadve nije mogao oeniti tu djevojku, zato ju nije ostavio na miru? Previe je otmjena zanjegovu igru. Ako ikada dosadi vojvodi, ta e ju spoznaja ubiti, iako zasad jo nije bilo slinihnaznaka.

John se neto zabrinuo, izjavi Katherine, mahnuvi Hawisi da joj donese sveanjkljueva iz skrovita u pukotini pokraj dimnjaka. Moda se kraljeviu od Walesa stanjepogoralo, pa nee preivjeti ljeto, ali to i nije nita novo.

Ne, prije e biti da je takav jer sljedei tjedan zasjeda Parlament, zakljui Hawise, kojaje za vrijeme uskrnjih praznika otila u London posjetiti mua, pa je ondje ula mnogeljutite prosvjede. U Donjemu domu vlada estoko neraspoloenje. Njegova Milost jamanoje naula kakva e pitanja ondje postaviti, a pijetlovih mi kostiju, vojvoda i lanovi Donjegadoma ba se ne slau! Poprilino je otro ukorila Jacka - o vojvodi je iznosio vrlo runestvari, ali o tome jo nije izvijestila prijateljicu.

Katherine kimne, osjetivi odreeno olakanje. Nisu je zanimale politike spletke inikako nije bila sklona takvim stvarima, a imala je i odvie profinjen ukus. Nije bila nalik naAlice Perrers, osobu toliko eljnu moi i novca da je gotovo upropastila Englesku. Katherine

je udjela za mirnim ivotom podalje od dvorske buke i metea, za time da svoju djecu isebe sauva od znatieljnih oiju javnosti i da doekuje Johna kad se pojavi, kao i svakazakonita ena iji je mu esto odsutan jer obavlja ozbiljne poslove.

Ipak, to je znailo da nuno mora zanemariti velik dio njegova ivota, njegovu enuCostanzu, a i ono drugo dijete u dvorcu Hertford, djevojicu Catalinu, ije ime prevedeno naengleski glasi - Katherine! Vojvotkinja Costanza ker je nazvala po najomiljenijojpanjolskoj svetici, a u ljeto 1372. jo nije ni znala da postoji Katherine Swynford. John sesmijao kad je svojoj voljenoj priao o tome. Zabavljalo ga je to njegova ena iz neznanjaker imenuje po ljubavnici, a bezobzirno se smijao djelomino i zato to je bio ljut naCostanzu koja je rodila ensko dijete, a ne nasljednika prikladnoga za kastiljsko prijestolje.Katherine je pomalo saalijevala tu enu, tim vie to je nikad nije vidjela.

Dosad je Costanza ve nedvojbeno doznala za Katherinu, iako je Philippa Chaucerizjavila kako se ne moe rei to vojvotkinja zapravo zna, jer sa panjolcima neprestanobrblja na svom barbarskom jeziku, dok se glede engleskoga dijela kuanstva zatvorila poputkoljke,

John je Katherineinu sestru imenovao jednom od dvorskih dama nove vojvotkinje, adodijelio joj je i lijepi godinji prihod od deset funti. Oduevljena Philippa vjerovala je da juje tim imenovanjem nebo s pravom nagradilo za dosadne i mune godine koje je provela u

~ 13 ~Knjigoteka


14/238

daa&anna

Kettlethorpeu. Kako je razumno razmiljala, spremno je priznavala da se do neoekivanogapoloaja vinula zahvaljujui Katherineinu posebnomu odnosu s vojvodom, ali tu injenicunije baesto spominjala. Oduvijek je otroumno prosuivala sretne dobitke, pa je vjerovalada mnogostruka dobrobit Katherineine obitelji uspjeno zastire bilo kakve udorednesumnje, a esto je i zahvaljivala Bogu to je Hugh umro u pravome trenutku. Inae bi d o

Sudnjegadana bila lancima vezana za ono siromano gunalo od mua, draga Katherine, pabismo se jo kinjili u Kettethorpeu.

Isprva je Katherini smetalo takvo Philippino gledite i inilo joj se da obezvreujenjezinu ljubav. Neko bi je vrijeme na spomen Hugha obuzimala tupa bol udno pomijeana stjeskobom i nalik na kajanje. No tako je bilo u poetku, dok je sad, pomislivi na pokojnogamua, osjeala samo prazninu.

Ustala je sa stolia za odijevanje, pa se nasmijeila Hawisi, privrstivi kljueve zapas.Moram provjeriti kako su gosti. Gotovo mi je nepoznato tko je sve doao s NjegovomMilosti.

Drutvo koje se skupilo u velikoj dvorani sastojalo se uglavnom od mukaraca -vojvodinih vazala ili bliskih prijatelja. Katherine je ve navikla na to, ali nekoliko mladihvitezova sa sobom je povelo i ene, a gospar Latimer, kraljev komornik, ovjek koji je zboglukava pogleda i duga nosa bio nalik na lisca, svoju suprugu doveo je ak iz Londona. Timeje tako poastio skup da je Katherine, primajui suzdrani pozdrav gospe Latimer, pomislilakako komornik vojvodu jamano kani zamoliti za posebno znaajnu uslugu. Sve je vieuviala da, ispod povrine, meu nazonima vlada napetost.

Gospar Michael de la Pole ophodio se s uobiajenom otvorenou i srdanou, pa jeKatherinu pozdravio oinski je utipnuvi za obraz, to je esto inio, ali onda se povukao ukut pokraj sjevernoga kamina, gdje se namrteno doaptavao s golemim i mrzovoljnimNevillom od Rubyja. Oba baruna postrance su pogledavala Latimera, a onda su, jo se viesmrknuvi, motrili visokoga sveenika u crnoj odjei, kao da se pitaju to ovdje radi.

I Katherine se to pitala - prepoznala je Johna Wycliffea, vou heretikih lolarda. Nanjezin pozdrav Wycliffe je odgovorio laganim naklonom, a onda se udaljio i zastao pokrajprozora s prizorom iz Romana o rui, pa ga je prouavao s oitim zanimanjem. I Katherine jes divljenjem gledala sjajnu smaragdnu svjedost koja je na toj slici okruivala boga ljubavi iruu boje rubina.

Razumije li sada ljubavni vrt bolje nego neko, sestrice? zaula je glas pokrajsamoga uha. Brzo se okrenula. Geoffrey! uzviknula je i razdragano ga uhvatila za ruku.Nisam te vidjela, niti sam znala da e doi. Zar nisi bio u Aldgateu?

Jesam, ali Njegova Milost vrlo me ljubazno ukljuila u ove sveanosti, pa sam doao.Postat u dosadan budem li boravio samo sa svojim grenim knjigama, piskaranjima i

raunima za vunu.Kao i uvijek, smee oi pomalo su mu podrugljivo sjale. Tijekom mjeseci bez Katherinejo se vie zaokruio, a u rijetkoj i donekle ureenoj bradi pojavile su mu se sjedine. Kao isvaki imuni graanin, nosio je odjeu bogato ukraenu krznom i zlatni lanac to mu ga jedarovao kralj, no prsti su mu jo bili umrljani tintom, a oko njegovoga vrata je na lancuvisjela kutijica s pisaim perom.

~ 14 ~Knjigoteka


15/238

daa&anna

Ne, Geoffrey, odgovorila je,zna da tebi samoa nikad nije dosadna. Voli takoivjeti.

Nasmijeili su se jedno drugomu. Iako je vojvotkinja Costanza svoju dvorsku damuponekad oslobodila dunosti, pa je Philippa posjeivala mua u njegovu boravitu nadAldgateom, gdje je istila, zanovijetala i pokuavala ga oduiti od lagodnih navika neenje, te

obilaske vie je poticao smisao za dunost - i Chaucerovi su bili posve zadovoljnirazdvojenim ivotom. Njihov sini boravio je s majkom, pa je Geoffrey ivio sam.

Kako ide posao u carinarnici? upita Katherine. Nekako te nisam zamiljala do grla uposlovima s vunom.

Ne rugaj se vuni, draga, vedro je odgovorio,ona je glavni dragulj u engleskoj kruni.Bog blagoslovio ta svjeducava runa koja se preko londonske luke slijevaju u svijet gladanvune. Ta roba isto mi je tako vrijedna kao neko Jasonu. Bez nje, nae bi kraljevstvobankrotiralo, ako se to ve i nije dogodilo, zakljuio je, odjednom se namrtivi i bacivipogled na Latimera.

to je s gosparom Latimerom? tiho je upitala. Danas osjeam nelagodno ozraje, a

vojvoda sedoima poprilino sumorno.S razlogom je takav, pomisli Chaucer. Pun kotao neprilika zakuhao je nad opasnomvatrom. Nitko ne moe znati kako e daleko pripadnici Donjega doma ii u napadima napredstavnike Krune, i to na prvome zasjedanju Parlamenta sazvanome u tri godine, alionsigurno nee tek tako pristati na jo jednu novanu potporu. U to nije sumnjao nitko od onihkoji su doli iz Londona. Nee se usuditi izravno napasti staroga kralja, kao ni vojvodu, iakoovaj vie nije bio nimalo omiljen, ali mogli bi se pokuati doepati plijena na visokomupoloaju - Latimera, kraljeva komornika, uvara vladareve kese i Johnova suradnika.Latimer je svakako bezobzirno iskoritavao prilike da na raun Krune perjem obloi vlastitognijezdo, kao to su inili i mnogi drugi, ali o njemu su govorili i puno gore stvari.

Pa, Latimer je meta brojnih govorkanja, ali koji ovjek na vanomu poloaju to nije?

obrati se Chaucer Katherini, slijeui ramenima kao da ne govori ni o emu vanomu.Dovoljno je dobro poznavao vojvodu, pa je znao da John eli Katherinu sauvati odpreviranja svoga javnoga ivota. Geoffrey je mislio da zatitnika njenost koju je njegovpokrovitelj pokazivao prema Katherini spada u najbolje Johnove osobine.

Komeanje i sveopa pozornost kod vrata kroz koja se iz kule Sainteowe ulazilo udvoranu, kao i glava ukraena plemikom krunom koja se odjednom pojavila - sve je topokazivalo da je uao vojvoda. S Katherineina lica nestao je namrteni izraz koji je zadobiladok je Chaucera ispitivala o Latimeru,pa je preko dvorane pourila ususret Johnu.

Geoffrey se neupadljivo smjestio na sjedalo s jastuiem u udubini prozora, prelazeipogledom po nazonima. Motrio je Katherine koja je sjela blizu vojvode, a blistala je

odjevena u barun ukraen hermelinom i okien novim draguljima. Imao je pravo kad je,ugledavi je prvi put u Windsoru, pomislio da joj je sudbina namijenila i ljepotu i visokipoloaj. Sivilo Ketdethorpea za nju je bilo samo prolazna stuba prilikom uspona. Pa ipak,njezin sadanji odnos s Lancasterom nije odgovarao ulozi kakvu je Geoffrey predvidio usvojim nejasnim zamiljanjima - bio je odvie izravan i grubo je krio viteko pravilo kojezahtijeva da se osobe u zabranjenoj ljubavi dre tankoutne skrovitosti. Mnogo bi se viedolikovalo da su ljubav uspjeli prikriti, kao to su to uinili Troilo i Kresida kad su svoje

~ 15 ~Knjigoteka


16/238

daa&anna

osjeaje sakrili od svijeta uvijek spremnoga da nekoga osudi. U mislima se poigravaopriom o Kresidi, a u ulozi ljupke trojanske udovice gotovo je mogao vidjeti Katherinu.

Ne, pomislio je, mata mi se neobuzdano razmahala. Pogledao je vojvodu koji je ivorazgovarao s Wyeliffeom o neemu dalekome od ljubavne enje. Oito nije tek neka slabaveza spojila velikoga vojvodu i reformatora ija su uenja sve vie prodirala u Englesku.

Johnu i Wycliffeu zajedniki je bio osjeaj ogorenosti, pa iako su im pobude nedvojbenobile razliite, slagali su se da treba posramiti debele redovnike i jo deblje biskupe koji supljakali zemlju te im oduzeti sva sredstva.

No asketski Wycliffe, koji se sasvim posvetio svojim zaudnim teorijama o zajednikomvlasnitvu, napadima na Svetu Stolicu i tvrdnjama da je ispovijed nepotrebna, kao i tovanjesvetaca ili hodoaa, naoko je bio neobian suradnik vojvode od Lancastera u ijepravovjerje nitko nije sumnjao.

Ipak, ini se da njih dvojica potuju jedan drugoga, pomisli Chaucer, a glupo je obraatipozornost na klevete koje ire njihovi brojni neprijatelji. Zakljuio je da je kua slavenapravljena od leda koji se topi, a ne od elika, i svako je govorkanje potresa, dok je boicaglasovitosti vjerolomna i hirovita poput svoje sestre Fortune, boanstva sree.

Ruka mu je pola prema kutijici s pisaim perom to mu je visjela oko vrata, apogledom je prelazio po dvorani, zaboravivi vojvodu i Wycliffea.U nazonima nikako nijemogao pronai nadahnue za knjievno djelo, pa se tiho iskrao putem sjevernih vrata iotiao do redarstvenikova ureda. Kao to se i nadao, tu je pisar sreivao raune koje esutra predati vojvodinu nadzorniku.

Geoffrey je posudio ono to mu je bilo potrebno, pa se skutrio na stoliu pokraj pisara,stavljajui na papir nadahnute rijei i rime koje su iz njih proizlazile: Svud u Kui slave...tutnjava i zvek prepuni vijesti, sprdnji, krasna pjeva, grdnji - istinu i himbu nosi slijepitijek.

Pisao je svim srcem. Stihovi koji su mu ve tjednima vrvjeli u glavi poeli su se

oblikovati ba kako je elio.

Kad su te noi gosti krenuh na poinak, Katherine je leala meu svilenim pokrivaima,ekajui svoga gospara. Golo tijelo presijavalo joj se od blagotvornih trava kojima ju jeHawise oistila, kou je namirisala jantarnim mirisom, a radovala se injenici da je mlada ipoeljna. Razmiljala je o tome kako joj tijelo sad bolje odgovara na ljubavne dodire, pa jebila isto tako strastvena kao i njezin dragi, iako je ponekad pokuavala sakriti sramotnuudnju. No samu sebe odluno je uvjeravala da tjelesna ljubav nije grijeh, ali jedino akodoista dolazi iz srca. To je nauila iz stotine ljubavnih pria, a kako ju nije opominjaonikakav strogi ispovjednik, izgubila je osjeaj grijeha. Brat Walter Dysse, karmelianin,

njezine bi rijetke ispovijedi sasluao s istom smirenom popustljivou kao i vojvodine, a namisu je odlazila samo zato da bude primjer djeci i stanovnicima dvorca.

Travanjska zora ohladila je sobu prije nego to se John pojavio, bez rijei skliznuvi ukrevet, a Katherine ga je eljno zagrlila. On je pak leao zurei u tamni baldahin nadkrevetom, posut sitnim dijamantnim zvijezdama. I nije zaspao na njezinim grudima.

Blago mu je stavila ruku na elo. Ponekad je volio da mu miluje kosu, ali sad je okrenuoglavu.

~ 16 ~Knjigoteka


17/238

daa&anna

to je, srce? proape ona. Neka Sveta Majka ne dopusti da bude nezadovoljan samnom.

Ne, ne, ljupka moja. vrsto ju je stisnuo uza se, pa joj se glava nala kod njegova vrata,a on je samo zurio u baldahin. Nije htio govoriti - zbunjenost i bijes tako su se estokokomeali u njegovoj dui da se preplaio. Upravo mu je titonoa Raulin, Flamanac spora

uma, natuknuo to govore u Londonu. John je prezirno sluao, a isprva se i nije uzrujao zbogsmijenih kleveta. Optube za potkupljivost, vjerolomstvo, nagaanja da snuje neto protivsvoga brata, kraljevia na samrti, kao i protiv maloga Richarda, prijestolonasljednika - svesu to bila naklapanja i pakosna brbljanja,a irilo ih je smee koje mu se nita od toga ne biusudilo ponoviti u lice. Ali onda je Raulin nastavio: apu jo neto, Vaa Milosti... ali takvuludost nije vrijedno ponavljati.

No John mu je naredio da govori - znao je kako mora upoznati prljavo protivnikooruje da u bitci koja e uslijediti u Parlamentu zatiti interese Krune.

Priaju krajnju budalatinu - da su Vau Milost prilikom roenja zamijenili i da nistekraljevske krvi.

Ba... vrlo jadno, nasmije se John. Njihove druge izmiljotine mnogo su bolje. to jogovore o tome? Navode li neto posebno?

Samo to sam uo, odvrati Raulin,ali nitko im ne vjeruje.

John je slegnuo ramenima, preavi na druge teme, ali imao je osjeaj da ga je topovskakugla pogodila u trbuh, a cijela mu se unutranjost tresla kao i onoga dana prije gotovotrideset godina, kad je prvi put uo rijeipodmetnuto dijete, a i sam je tad bio malian. Ispodpovrine razgovora s drugima i radosti zbog susreta s Katherinom, danas je pokuavaorazborito suzbiti taj sramotni strah. Hoe li njega, kralja Kastilje i Lena, vojvodu odLancastera i najmonijega ovjeka u Engleskoj, svladati nejasni apat i svesti ga nacmizdrava balavca koji se skutrio u strahu od izdaje, nepravde i gubitka? Sino je sanjaoIsoldu. Ponovno je bio dijete koje trai njezinu utjehu, ali u sivim joj je oima vidio samo

prezir i porugu: Jesi li mi povjerovao, glupi gospodiiu, kad sam ti rekla da je Pieterlagao? upitala je. Nije lagao, a ti si upalj, prazan poput razbijena jajeta, i u tebi nemakraljevske krvi.

to je, najdrai? ponovno uzvikne Katherine kad je John stisnuo aku koja mu jedotad mirno leala uz njezino bedro.

Nita, Katrino, glasno je zanijekao,osim to u se pobrinuti za svoje neprijatelje,paklene redovnike i razvratnike iz Londona. Smrvit u ih tako da e puzati i moliti za milost,ali neu im se smilovati!

Uplaila se jer ga nikad nije ula da tako govori, pa je plaho primijetila : Veliki ljudipoput tebe, gosparu, uvijek imaju neprijatelje, ali uvijek si se uzdigao iznad njih kao netko

pravedan i jak.Pravedan i jak, ponovio je, gorko se nasmijavi. Ali o meni ne govore tako... Zna li

to misle, Katrino? Da nisam odan ni ocu ni bratu. Misle da snujem kako u prigrabitienglesko prijestolje. Proklete bile te budale!

Zautio je, mrtei se u mrak. Njegov otac i brat, idoli nacije, bili su slabunjavi i krhkazdravlja. Moda im se bliila smrt, a sad suse i posvaali. Kraljevi od Walesa oajniki jenastojao kraljevstvo sauvati za svoga sina, maloga Richarda, i smiriti opasne nemire u

~ 17 ~Knjigoteka


18/238

daa&anna

narodu, pa je sazvao zasjedanje Parlamenta i lukavo razglasio da e podrati napadpripadnika Donjega doma na potkupljivost koja okruuje loega kralja. Kraljevi je, sbolesnike postelje, zatraio da mu John prui podrku. Kralj je nekim djetinjimpovjerenjem takoer oekivao da ga John potedi neugodnosti i da podupre boanska pravaengleske krune, iako je mario samo za cerekanje i igru s Alice Perrers. Postao sam

posrednik, rtveno janje! bijesno pomisli vojvoda. Saginjem glavu i obojici sam posluan,borim se za ono to mi svatko od njih nalae, a onda ujem da me nagrauju moguomizdajom.

No ta nepravda u njemu je izazivala isti bijes, toliko razliit od grevitoga i sramotnogastraha iz djetinjstva. Ponovno je nekako suzbio tu zebnju, a u tome mu je pomogla ibezuvjetna ljubav ene koja je leala pokraj njega. Besmisleno je bojati se mutne klevetekojom protivnici naslijepo zamahuju, a takvo to nije se ba rijetko dogaalo u povijesti,posebice kad se javila bojazan glede zakonita prijestolonasljednika. Za to ogovaranjejamano zna malo ljudi, a nitko i ne vjeruje, kao to je rekao Raulin.

Duboko udahnuvi, okrenuo se Katherini i poljubio je. Svetoga mi Ivana, ljubavi,rekao je posebnim, njenim i vedrim glasom kakvim se samo njoj obraao,u vitekom

dvoboju borio sam se protiv sablasti. Neu vie biti toliko glup.Nije razumjela, no osjetila je kako mrano neraspoloenje iezava i da je on u njoj

pronaao utjehu.

Kad joj je naposljetku zaspao u naruju, inilo se da je svojim nemirom zarazio iKatherinu, a boljelo ju je i to njegov ivot sadri toliko tajni.

~ 18 ~Knjigoteka


19/238

daa&anna

Sedamnaesto poglavlje

Kenilworthu su veselo proslavili Jurjevo. Vojvoda je bio izvrsno raspoloen i ophodio

se izrazito vedro.Vjebao je sa svojim vitezovima, glasno ohrabrujui Henryja i Toma Swynforda kad suse dva djeaka pridruila borcima oponaajui dvoboje, a poput starijih sudionika, navuklisu i oklope te jahali na ponijima. Naveer je u velikoj dvorani John plesao sa svim damama,kao i s Elizabethom, pa se s djevojicom tako okretao i vrtio da je vritala od smijeha. Bio jeljubazan prema ozbiljnoj Philippi i nije ju zadirkivao zbog dostojanstvena dranja, niti ju jegrdio zato to nije odjenula grimiznu haljinu. Nije zaboravio ni Blanchette. Svom kumetupoklonio je ono to je najvie eljela - malu lutnju napravljenu od drva i slonovae, ukraenuzelenim resama, kakvu je imala i njezina majka. Blanchette je voljela glazbu, a svirati ju jenauio isti putujui glazbenik koji je poduavao i Johnovu djecu.

Jo dva dana i dvije noi vojvoda i Katherine radovali su se u sjeni sumnje, svjesni

kratkotrajne radosti. Onda je doao i petak ujutro, pa su pokraj glavne kule ponovno okupilikonje, a u stranjem dvoritu poredali teretna i putnika kola. Posluitelji su trkaralidonosei putne krinje iz dvorca.

U est sati Lancasterov najavljiva zatrubio je dugo i tugaljivo u znak oprotaja. Stojeina stubama, Katherine im je svima poeljela sretan put: malomu Henryju od Bolingbrokeakoji se s ocem vraao u London, pa Geoffreyju koji je bio na mravom, sivom i ukopljenomkonju, kao i gosparimaNevilleu, de la Poleu te komorniku Latimeru na bojnim ivotinjama smjedenom opremom. Ovome posljednjemu dugi je nos, nalik na lisiju njuku, pocrvenio nahladnomu jutarnjemu vjetru dok je stajao pokraj nosiljke svoje gospe. Pozdravila se i sJohnom Wycliffeom, krutim sveenikom, jedinom osobom u tom drutvu koja se drala

podalje od sveopega veselja. Nije se neuljudno ophodio, ali inilo se da misli na netodrugo, a zanimanje je pokazao samo u trenucima kad je arko razgovarao s vojvodom.

Tek kad su svi uzjahali, John se okrenuo Katherini, koja je ekala pognute glave, a ondamu je i pruila zlatni pehar s piem.

Bog te uvao, ljubavi, rekao je vrlo tiho, uzevi pehar i eljno otpivi gutljaj medovine.Tako mi blagoslovljene Djevice, ovaj put neu biti dugo odsutan, dodao je nakon suza unjezinim oima. Zna kako eznem za tobom kad smo razdvojeni.

Okrenuvi se od njega, upitala je: Hoe li zastati u Hertfordu? To pitanje u srcu ju jeizjedalo, ali nije ga se usudila postaviti.

Neu, moja Katherine, odgovorio je blago. Zna da u otii ravno u London i spremiti

se za Parlament. Isto tako, moe biti sigurna da kraljica Costanza nije eljna mojegadrutva, kao ni ja njezinoga.

Premda nije znala lae li joj iz ljubaznosti, srce joj je poskoilo kad je ula da hladnogovori o vojvotkinji. Zahvalno ga je pogledala, no ipak je i ponosno podignula bradu -motrila ga je cijela njegova svita, pa nije htjela biti nalik na psia koji je dobio kost i maerepom.

U

~ 19 ~Knjigoteka


20/238

daa&anna

Brzo i strastveno ju je poljubio u usta, aonda je uzjahao Palamona i odgalopirao krozvrata.

Dvadeset devetoga travnja, dok su samostanska zvona otkucavala trei molitveni sat,kralj je otvorio zasjedanje Parlamenta u Oslikanoj sobi Westminsterske palae, a onda jesjeo na prijestolje s baldahinom. Njegovi su sinovi, u skladu sa svojim poloajem, bili na

nioj razini podija. Kraljevi od Walesa leao je na oblinjoj sofi, a napola su ga skrivalistjegonoa i tjelohranitelj koji je kleao. Bolesnik je izgledao vrlo jadno. Trbuh mu jenatekao zbog vodene bolesti, kao i kod njegove majke, dok mu je koa bila nalik na glinu,ogrubjela i puna krvavih rana. Samo su mu upale oi ponekad zasjale starom i estokomivotnou pri pogledu na kralja, svoga brata Lancastera, ili na mnotvo pripadnika Donjegadoma koji su napeto gunali, smjestivi se s druge strane, iza biskupa i plemia.

Kralj Edward isprva se drao uspravno i odreenim dostojanstvenim pogledomuobiajeno kruio po Parlamentu, ali postupno je i klonuo u toj sveanoj kraljevskoj odjei.Ukoeni prsti skliznuli su mu sa ezla, a njegovo naborano lice zadobilo je tuan izrazstaroga i umornoga psa. Razvedrio se kad bi, bacivi pogled na zavojite stube u kutu izapoviena mjesta, vidio kako podrhtava oslikani zidni sag. Zacerekao se, pritom sakrivi usta

rukom - znao je da se na zavoju stuba skriva Alice.I vojvoda od Lancastera sjedio je na prijestolju ukraenu slikama dvorca i lava. Panije li

upravo on zakoniti vladar Kastilje i Leona, ma kako daleko bio od svojega kraljevstva?Pokraj njega sjedio je Edmund od Langleyja, koji je povremeno, s prijateljski neodreenimizrazom lica, kimao svjetlokosom glavom kako bi pozdravio prijatelje meu plemiima, aistodobno je i zlatnim noiem istio nokte.

Kralju slijeva smjestio se njegov najmlai sin, Thomas od Woodstocka, tamnoput izdepast poput svojih flamanskih predaka, pa se mrtio na zidnu sliku koja je prikazivalakrvavi prizor iz Makabejskih ratova. Kako Thomas jo nije bio punoljetan, otac i braa nikadse s njim nisu savjetovali. To im je zamjerao i ekao svoj trenutak, a dotle je vrijeme

provodio u bludnienju, kockanju i svaama sa svojom bogatom i mladom enom,Eleanorom od Bohuna.

Jutro je bilo dosadno. Poelo je oekivanim govorom predsjedavajuega Knyvetta, kojije tri sata jednolino naklapao, potiui pripadnike Donjega doma da se iskau i kraljevstvuodobre novu novanu potporu, a naglasio je da je taj novac prijeko potreban za odravanjemira na tom podruju, za obranu od mogue najezde, kao i za nastavak ratovanja uFrancuskoj i Kastilji. Rekavi to, bacio je pogled na vojvodu.

Kako su Parlament svaki put i sazivali upravo zbog toga razloga, govor nije iznenadiosluatelje, pa su pripadnici kraljevske obitelji na podiju i plemii na klupama priguivalizijevanje.

U Donjemu domu vladala je zloslutna tiina. Nazoni su zamolili doputenje da senakon govora posavjetuju, povukavi se u zgradu kaptolskoga sabora. Kralj se trgnuo izdrijemea i veselo uzviknuo drhtavim glasom: Dakle, rijeeno je! Znao sam da nee bitineprilika! Podanici me vole i ine sve to kaem. Ustao je i pogledao oslikani zidni sag.Jedva je ekao da pode na veeru koju e mu posluiti u osobnim odajama. Poao je premastubama i Alice. Njegova dva starija sina pogledala su se, a John je priao kraljeviu, koji gaje pozvao leei na sofi.

~ 20 ~Knjigoteka


21/238

daa&anna

Neka samo ode, proape bolesnik. Vie nee biti potreban. Teka bolest prikovalaga je za leaj. Stitonoa mu je obrisao sljepoonice vinskom tekuinom, a poslije kratkogavremena kraljevi se ponovno javio. A nisam potreban ni ja. Bogova mu, na to sam spao...beskorisna sam, smrdljiva hrpa trulei! Johne, moram se pouzdati u tebe, iako nam lau.Znam da si odan... Smiri ih... posluaj ih! Sauvaj kraljevstvo za moga sina! Niz obraze su

mu odjednom potekle suze, a tijelo mu se zgrilo i zadrhtalo.John je kleknuo pokraj sofe. I njemu su se ovlaile oi kad je bratu utke poljubionateenu ruku.

Iza greva uslijedile su nemo i nesvjestica, od kojih je kraljevi ve mjesecima patio.Tuno su ga odnijeli iz Oslikane sobe, a onda batkom bolesnika prebacili preko rijeke kui uKennington, gdje su ga ekali kraljevna Joan i njihov mali Richard.

Puani su vrlo brzo poeli iskazivati borbenost. Njihov poslanik zatraio je da im seodreeni plemii i biskupi pridrue prilikom savjetovanja u zgradi kaptolskoga sabora.Vojvoda se popusdjivo sloio, pa je sa ivim zanimanjem ekao da uje to su odluili, a nijese iznenadio vidjevi da su meu dvanaestoricom izabranih dva njegova najljuaneprijatelja - grof od Marcha, roak sa enine strane, i biskup Courtenay iz Londona.

Grof je bio tek pritavi i niski mladi, koji nikad nije zaboravio da ga je Lancasteruvrijedio poslije smrti vojvotkinje Blanche, ostavivi ga da ami u Savoyu. Zavist mu jesvake godine sve vie rasla, a sad ju je pojaao i strah. Marchev dvogodinji sin, RogerMortimer, bio je mogui nasljednik engleske krune poslije Richarda, no podli bi Lancastermogao skovati urotu da u Engleskoj silom primijeni Salijski zakon o nasljeivanju,takozvani Lex Salica, kako bi sam prigrabio krunu, iako je Roger pravo na prijestolje polagaopreko svoje majke. Taj strah jo je vie potpirio Marchovu mrnju, pa je grof prilikom pozivana savjetovanje pogledao vojvodu lukavo se i slavodobitno cerekajui, no John je samoslegnuo ramenima. March je bio obian korov, krljavac iji je prkos vojvoda smatraodosadnim i vrijednim prezira.

No Courtenay je bio opasniji. Taj londonski biskup, najmoniji crkveni dostojanstveniku zemlji poslije Canterburyja, vojvodu je odavno mrzio zbog njegovih stajalita o imunimvjerskim pastirima, kao i zbog druenja s Wycliffeom.

Iako je injenica da su puani ta dva monika izabrali kako bi pojaali napad na Krunupokazivala da e biti potekoa, sama po sebi nije izazivala bojazan. Pravu zebnju ulijevao jeizbor gospara Henryja Percyja od Northumberlanda, koji je takoer pristao poi s njima.

Vojvoda je ukoeno stajao na povienu mjestu te grevitoga lica gledao kako iz dvoranejedan za drugim izlaze dvanaest neprijateljski nastrojenih biskupa i plemia da bi se uzgradi sabora pridruili puanima.

ulo se nelagodno ukanje svilene i barunaste odjee dok su se smjetali na sjedala, a

onda je uslijedio ogoreni amor. Michael de Pole odvojio se od svojih sugovornika, pa jepriao k prijatelju vojvodi te povjerljivo upitao: Bogova mu, Vaa Milosti, to je ulo uPercyja? Nitkov je preao na stranu neprijatelja, a prije mjesec dana prisezao je odanostvama ikralju.

Vojvoda se otro nasmije. Trajno je odan samo sebi i svojim neobuzdanim grubijanimas granice. Naduo se od tatine koju March nedvojbeno podrava svakovrsnim obeanjima.

~ 21 ~Knjigoteka


22/238

daa&anna

Uzdahnuo je, a de la Pole tek suutno prokomentira: Pred nama je vrlo teka bitka i nezavidim vam na generalskomu poloaju.

Uskoro je postalo posve jasno kakvom e taktikom sljedeih dana puani napadati.Prvu zamku postavili su izborom Petera de la Marea za glasnogovornika. Taj upraviteljimanja grofa od Marcha bio je sirov i neustraiv mladi koji je na komornikov zahtjev za

novanom potporom smjesta odgovorio tako da je upitao to je s ve dodijeljenim novcem.De la Mare je nastavio rekavi da su ljudi u najveoj mjeri ogoreni rasipnou i

potkupljivou na visokim mjestima, pa ele da krivci budu privedeni pravdi, a onda jezastao.

U Oslikanoj sobi nastala je duga tiina. Svi su gledali vojvodu, koji je uz naklon napokonodgovorio: Ako je to istina, narod ima pravo zahtijevati pravdu. Koga biste imenovali ikakva su to navodna zlodjela? Savreno se uljudno nasmijeio.

Najprije su se pobrinuli za sitne ribe - carinika te londonske trgovce Johna Peachyja iRicharda Lyonsa, koji su bili optueni za iznuivanje, monopol i prijevaru, pa su im brzosudili, proglasili ih krivimai poslali ih u zatvor.

Onda su puani napali Latimera, kao to su vojvoda i njegovi prijatelji oekivali, pa suga optuili za desetak pronevjera, naveli su da je iz kraljeve osobne blagajne uzeo dvadesettisua maraka, a naposljetku su mu pripisali i izdaju britanskih interesa.

Tu je John nakratko izgubio mirno dranje i ljuti to odgovorio na prozivke. Latimer jeuistinu bio neugodna osoba, ali i Johnov prijatelj, pa iako je po svoj prilici kriv zazlouporabe, vojvoda je smatrao optubu za izdaju sramotnom. Tuitelji su je povukli, aliLatimer je proglaen krivim po ostalim optubama, pa ga vojvoda, koji je grizao usnice iizbjegavao uplaeni, lisiji pogled osuena plemia, vie nije pokuavao spasiti.

Puani su otvoreno likovali - prvi put u povijesti uspjeli su s vlasti zbaciti krunskogaministra.

John se toga jutra na misi pomolio da ga u potekoama koje dolaze vodi pravda te dasmogne snage pomiriti posvaane, kako gaje zamolio i brat Ozraje u Oslikanoj sobi bilo jeproeto slutnjom pobune i graanskoga rata, nalik na odbojni miris sumpora u vrijemepoasti. Kraljevi je s pravom smatrao da e se nesuglasice najbolje raistiti nagodbom.

Moglo se oekivati da e Latimer biti osuen, ali nitko nije slutio koga e zatim napasti.

Na plemikim klupama svi su zaprepateno dahnuli kad je De la Mare prozvao ovo ime:Gospar Neville od Rabyja!

to je to? povikao je prozvani skoivi, a lice mu se jarko zacrvenjelo. Divljim i sitnimoima nalik na veprove bijesno je zurio u govornika, a onda je pogledao svoga zakletoganeprijatelja, Percyja od Northumberlanda. Dugim koracima poao je niz dvoranu premapuanima, nadimajui iroka prsa. Prostaci, razvratnici, smee! Kako se usuujete ispitivatimene, najvanijega velikaa u kraljevstvu?!

Osamdesetak pari oiju prkosno mu je uzvratilo pogled. Naglo se okrenuo, a onda jesredinom prostorije pojurio prema postolju, proavi pokraj etiri velikodostojnika. VaaMilosti, ne moete dopustiti taj udovini in!

Vojvoda otro i teko udahne. Za Latimera nije bio odgovoran, ali Neville mu jegodinama sluio kao vazal. Bio je to grub, estok ratnik, kao i svi plemii s graninoga

~ 22 ~Knjigoteka


23/238

daa&anna

podruja, ali vjeito odan Lancasterima. John je oklijevao, a onda je blago odgovorio: inimi se, gosparu Neville, da emo morati sasluati to imaju rei.

Glasnogovornik puana nakloni se i smjesta pone nabrajati, nastojei nadglasatiNevilleove gromoglasne prosvjede. Iznio je nekoliko sitnih optubi za nezakonite provizije -govorilo se da je Neville u poslovima s vunom uzimao dvije marke po vrei, no optueni je

to bijesno nijekao, a prezirno je odbijao i odgovoriti na objedu da je prije etiri godineskupio nedovoljno ljudi za sluenje u Britaniji. Navodno im je dopustio da razuzdano haraedok su ekali prijevoz.

Puani su smatrali kako su optube dokazane, pa su zahtijevali da se okrivljenika udaljisa svih dravnih dunosti i da bude kanjen poveom globom.

To je smijeno, pomisli John. Napadaju Nevillea samo zato da bi mene uvrijedili. Iako sumu dokazali sitno nepotenje, tko odpuana i dvanaestorice prevrtljivih plemia nije radioto isto? No stisnuo je vilicu i ostao miran. Smrknuta lica, napeto je ekao novu optubu, akad ju je uo, osjetio je olakanje. Cilj njihova konanoga i najeega napada bila je - AlicePerrers.

U njihovim rijeima bilo je istine. Prozivali su njezinu grabeljivost, potkupljivost i loutjecaj na kralja. Osim to je potkupljivala suce i krivotvorila potpise, prisvajala je krunskasredstva i dragulje. K tome su otkrili i da je udana, pa se zapravo valja u sramotnomupreljubu, a tvrdili su da je kralja mogla pridobiti samo pomou arolija. Navodno joj jedominikanski redovnik dao arobno prstenje kojim je kralja podloila svojoj volji.

Ne, po svoj prilici i nije rije o aranju, pomisli John sluajui te optube. Tako ga jepodjarmila samo zato to je vedra i topla, koliko se god inae pretvarala, a time starcu grijekosti. Kralja je obuzeo strah od smrti, pa nije udno da je pobjegao od sumornih redovnikakoji su spominjali samo opasnosti paklene vatre! Nije udno ni to se prilijepio uz Alice -priala mu je duhovite prie i s ljupkim je izrazom sluala njegova beskrajna naklapanja odavnim bitkama. Moda je zla, ali starcu bi teko pao zahtjev puana da je prognaju iz

Engleske. Mislim kako vie ne moe ivjeti bez nje, pomisli John tuno. Sjetio se i Katherine,osjetivi otar ubod enje koju je uvijek pobuivala u njemu, pa je pomislio i na strah odnasilnoga prekida njihova odnosa.

No Kadierine i Perrersova razlikovale su se kao rua i avka, pa je bilo sramotno uopeistodobno misliti na njih.

Staloeno je pristao na elje puana, pa je rekao da Alice pozovu pred Parlament. Dolaje pristojno odjevena i kolebajui se, a malo maje lice sakrila je velom. Glavu je smjernopognula, no postrance je ipakputeno i moleivo pogledavala vojvodu.

Ublaio joj je kaznu, pa su je osudili na protjerivanje s dvora, a k tome su je prisilili nekapod prijetnjom izopenja i zapljene cjelokupnoga imanja prisegne da se vie nee pribliiti

kralju. Imenovali su dva uvara da odu s njom i nadgledaju izvrenje presude.Bogova mi, mislim da smo se napokon izvukli iz ove vatre, obrati se de la Pole vojvodi

kad su puani zavrili s kraljevom ljubimicom. Vidite, onaj mladi i otrozubi de la Marenapokon je splasnuo, te u njemu vie nema estine. Ponosio sam se vama, gosparu. Nije vambilo lako kad su pokuali nadvladati vae najskrivenije elje i odanost. No mislim da je takomoralo biti - neke njihove tvrdnje su opravdane, a moda je mudro ponekad rtvovatikraljevske povlastice kako bismo zadobili povjerenje naroda.

~ 23 ~Knjigoteka


24/238

daa&anna

Da, tako misli i moj brat, kraljevi od Walesa, odgovori John i nasmije se vidjeviiskreni, dobrohotni pogled svoga sugovornika. Ali tako mi svega, time se morajuzadovoljiti. Zar je previe nadati se da bi u budunosti mogli biti zadovoljni i sa mnom?Iznenada je eznutljivo pogledao prijatelja.

Prije nego to je barun dospio odgovoriti, prekinuo ih je glasnik koji je dotrao u

Oslikanu sobu, bacio se na koljena pred vojvodom i neto mu usplahireno govorio, borei seda doe do daha. John je odmahnuo glavom, zadobivi izraz duboke tuge. Ustao je i ispruioruku da smiri amor. Plemii i puani, rekao je,moramo privremeno odgoditi zasjedanje.Kraljevi od Walesa poslao je poruku iz Kenningtona. Ovaj put nema nade da e seoporaviti.

Edward od Woodstocka, Crni Princ, umro je u nedjelju osmoga lipnja, na DanPresvetoga Trojstva, u etrdeset estoj godini ivota. Pokraj kreveta kleali su njegov otackralj i brat vojvoda, a njima dvojici povjerio je svojuenu Joan i Richarda, dijete staro devetgodina. Kako bi zapeatili prisegu, kralj i vojvoda poljubili su Bibliju koju im je pruiobangorski biskup.

Kralj se uz glasne alopojke poeo udarati u prsa, a onda je briznuo u djetinjasti ibespomoni pla, pa ga je kraljevna Joan odvela.

Vojvoda i biskup ostali su uz umiruega do kraja agonije. John se nagnuo i poljubiobratovo elo koje se mrekalo od boli, a potom se iznenada smirilo. Kad je bangorski biskuppokojniku prekriio kvrgave i ratnike ruke na prsima koja vie nisu disala, John je otiao upredsoblje, gdje je stari kralj cmizdrio na stolici, prestraeno zurei u kri privren nazidu.

Kraljevna Joan kleknula je na debeli sag zajedno s malim sinom, pa je vrsto zagrliladjeaka, tepajui mu njene majinske rijeiohrabrenja. Richard joj se ukoio u naruju, aoi na njenome i gotovo djevojakome licu zadobile su uasnuti staklasti izraz - uo je

oeve posljednje bolne uzvike.Svreno je, objavi John i prekrii se. Bog mu dao spokoj dui. Tri osobe u

predsoblju uinile su znak kria, a kraljevna je drhtavo zajecala.

John se pred djeakom polako spustio na jedno koljeno. Uzeo je malu i hladnu ruku usvoju, a onda je na nju poloio elo i rekao: Ja, John, kralj Kastilje i Leona, vojvoda odLancastera, priseem ti na vjernost, Richarde. Sad si nasljednik engleskoga prijestolja.Djeak je netremice zurio u ujakovu pognutu glavu. Taj visoki i velianstveni ovjek uvijekmu je bio pomalo nalik na boanstvo, ba kao i kralj Arthur.

Zato ujak Lancaster klei preda mnom? Richard tiho upita i krene se majci.

Jer e jednoga dana biti engleski kralj, Riki... Pogledala je starca, koji je klonuo na

stolici. Oima mutnima od suza moleivo je pogledala ogora. Neka nam se Bog smiluje,Johne, rekla je,ai ti nam se mora smilovati. Moj dragi mu je mrtav. Tko nas osim tebemoe zatititi?

Prisegnuo sam da u to uiniti, sestro, a kako Richard svojim roenjem polae svetopravo na prijestolje, uvijek e mi biti na prvome mjestu, ak i prije moga vlastitoga sina.

Vjerujem ti, odgovorila je poslije podulje utnje.

~ 24 ~Knjigoteka


25/238

daa&anna

Joani od Kenta, koja je neko bila najljepa djevojka u Engleskoj, preostalo je maloljepote. U etrdeset osmoj godini udebljala se, a njezina obojena kosa zadobila je mjedenipreljev, iako je prije bila nalik na isto zlato. Sreom, nije izblijedjela njezina enstvenaljupkost kojom je zarobila i uspjela zadrati inae tvrdokorno srce kraljevia od Walesa.Unato boli zbog muevljeve smrti i bojazni za Richardovu budunost, nasmijeila se Johnu,

pa mu je bucmastom rukom punom prstenja dotaknula rame, ba kao da ga blago miluje.Neka nas sve vode Krist i njegova Sveta Majka, rekla je vrlo tiho. Bacila je pogled naodluno lice zgodnoga vojvode, zatim na staroga kralja, pa na krhko dijete koje se treslopokraj nje.

Ljetni mjeseci oteali od enje Katherini su sporo prolazili. Kenilworth, samo tri danaputa udaljen od Londona, ipak nije bio po strani od svega. Glasnici su jahali amo-tamoizmeu Savoya i Katherineina boravita, pa su mladu enu tjeila kratka vojvodina pisma,iako nije viala svoga dragoga. Znala je da ju voli, no bila je svjesna kako usredotoeno iestoko on ulazi u podruje ivota koje mu je bilo najvanije, a vijesti to su dolazile izLondona jasno su govorile da je John pod golemim pritiskom.

Parlament je zasjedao do sredine srpnja, a vojvoda se poslije smrti kraljevia od Walesaprihvatio mnogih dunosti i poslova. Kralj je takoer obolio, pa je leao u postelji uHaveringu kod Bowera, a aptom su priali da njegovo tugovanje ispunjaju misli na Alice,ak vie nego na vlastito dijete. Zapravo je vojvoda preuzeo ulogu kraljevskoga namjesnika.

Katherine se pokuavala razumno ponaati. Igrala se s malianima, nadgledala je veudjecu dok su uila ili se zabavljala, sjedila je i vezla s Philippom i ostalim enama, a esto biu pratnji vojvodinih umara zajedno sa psima i lukovima svi izjahali u lov na jelene.Katherine je zahvaljujui Johnu postala dobar strijelac, a ak je i Phillipa uivala u lovu.

Mjeseci su prolazili, a mlada ena ivjela je za pisma koja je primala i na njih odgovarala- nauila je pisati vjebajui s malianima, kad ih je postariji redovnik poduavao, Johnu jepisala o djeci, iskreno mu je priznavala svoju ljubav i enju, no nije ga zamarala nikakvim

predbacivanjima.Ipak, svaki put kad bi podigla pero, a i u mnogim drugim trenucima, pitala se je li naao

vremena posjetiti Hertford, koji je bio samo jedno jutro jahanja udaljen od Londona. Znalaje da vojvoda to mora initi. Uostalom, u prsima bi je ponekad stegnuta i ljubomora na enukoju nikad nije vidjela. Costanza, ta hladna strankinja, s vojvodom dijeli postelju, ime ipoloaj, makar je mu i ne voli.

Kad su Katherinu svladale takve misli, borila bi se protiv njih bjesomunommarljivou, pa bi kidala vez kojim nije bila zadovoljna i poinjala iznova, ili bi sablaznilaodgojiteljice malih Beauforta, posve im poremetivi uobiajen raspored - uzela bi djecu iodnijela ih u solarij, pa se satima oduevljeno igrala s njima.

Dvije osobe u dvorcu patile su zajedno s njom, vidjevi da ju obuzimaju grozniavinaleti napetosti, a upravo su one Katherinu posebno voljele. Bile su to Hawise i Blanchette,Posluiteljica je patila u potpunosti shvativi srce svoje prijateljice, a dijete je nagonskiosjealo nesreu majke, no i kod jedne i kod druge osobe posljedice su bile iste - vojvoda imje postao odbojan. Hawise nije govorila o tome - znala je da bi jo vie povrijedila svojugospu, dok Blanchette nije bila ni svjesna da mrzi veliku, monu pojavu koju njezina majkatako voli. Ali upravo je tijekom toga ljeta djevojica prvi put poela plakati bez razloga, a ktome bi i odlutala, skrivajui se u udaljenim zakucima dvorca ili imanja, pa ne bi htjela izai

~ 25 ~Knjigoteka


26/238

daa&anna

sve dok nije zaula uplaeni majin glas. Tek tada bi dopustila da je pronau, uplakano sepripivi uz Katherinu.

Poetkom rujna, iz Savoya je napokon stigao glasnik s vrlo dobrim vijestima. Vojvoda jeKatherinu i neke pripadnike kuanstva pozivao u London.

Ma trs chre et bien-aime, napisao joj je na francuskom, kao i uvijek, a onda ju je

izvijestio da jo ne moe otii iz Londona, ali ne bi bilo nedolino ako Katherine kaoodgojiteljica doprati njegovu djecu na godinju misu zadunicu koja e se u katedralisvetoga Pavla odrati za njihovu majku, vojvotkinju Blanche. Uputio ju je da djecu Swynfordi Baufort ostavi u Kenilworthu s dadiljama, jer londonski zrak za maliane nije tako zdravkao u Warwickshireu, a pismo je zavrio kratkim i zagonetnim navodom koji su voljeli.

ll te faudra de vert vestir, napisao je, a ona je glasno proitala smijui se,cest la livreaux amoureux. Sjetila se da su to jedno drugomu prvi put rekli u dvorcu La Teste kad je,prije puta u Pireneje, dobila zelenu suknju.

Da, sad e ponovno biti vesela kao papigica, a od ljubavi e postati sona poputljive, primijeti Hawise kiselo kad je, ulazei u solarij s naramkom Katherineinih bijelih

svilenih koulja, bacila pogled na pismo. Pa, kad e doi?Nee doi, nego emo mi otii u Savoy.

Sveti Petre! To je neto novo. Podignula je obrve. Nee li tvoj odlazak u Londonpotaknuti ogovaranja?

Dotad oduevljena Katherine malo se smrknula. Posve je dolino da budem na misi uznak sjeanja na voljenu vojvotkinju.

Barem se nje ne mora bojati, pomisli Hawise. Ali to je s drugom vojvotkinjom?Modabi se ondje mogla susresti s neim neugodnim, draga, ukazala je.

Njezina sugovornica podigne bradu. Moram riskirati. Okrenula se, proeta strau.Dragi Boe... zna li koliko ga dugo ve nisam vidjela?

etiri dana poslije toga Katherine, dvije vojvodine keri, Hawise i desetak pripadnikaposluge otputili su se u London. Kad joj je majka odlazila, Blanchette je ljuto plakala, ali Tomse Katherinu nije potrudio ni pozdraviti - u zoru je s jednim od Deyncourtovih djeakaotiao postavljati zamke za zeeve.

Dok su jahali du nasipa i jezera, spremajui se prijei rijeku Avon, Katherine jezabrinuto razmiljala o Blanchetti. Pokraj rijenoga mosta postojala je gostionica, a nanatpisu koji se na njoj njihao ugledali su vojvodin grb. Katherine je zastala i motrila ga,pomislivi da ba svaki put kad na njega naie njome prostruji uzbuenje, iako ga je tisuuputa vidjela. ak je zaboravila i na Blanchette.

Dolazak u Savoy zbunio je Katherinu - nije se sjeala da je dvorac tako golem, ni daposvuda vladaju strka i vreva. Ve je i osoblje domainstva bilo poprilino brojno, no sad jetu bilo i mnogo dravnih slubenika, a u Savoyu se smjestila i vojvodina pratnja. Katherinisu dodijelili zasebnu sobu blizu sokolarnika i Johnovih odaja, ali inilo joj se da je isto takodaleko od njega kao i prije sedam godina u kuli Beaufort.

Hawise joj je pomogla da odjene haljinu od zelena adasa, ukraenu siunim koljkama,a onda je Katherine dva sata ekala u svojoj sobi, ne primivi nikakvu poruku, sve dok na

~ 26 ~Knjigoteka


27/238

daa&anna

vrata nije pokucao pa, pa ju je izvijestio kako Njegova Milost eli da goa doe u sobuAvalon.

Sjedio je i pisao za stolom od hrastovine, koji je dobro upamtila, a izraz lica bio mu jenamrten - sastavljao je osobno pismo Wycliffeu, pa nije htio pisaru nita kazivati u pero.Ugledavi je, pisai pribor smjesta je odbacio u posudu s pijeskom, pa je skoio da je

pozdravi. Ispruio je ruke, a ona mu je tiho i radosno pritrala.Nasmijao se dok ju je motrio, a Katherini je srce snano tuklo. Dakle... odjenula si

zeleno, kao to sam te zamolio... a i ja sam to uinio, srce. Pokazao je podstavu irokihrukava svoga brokatnoga kunoga ogrtaa. Odajemo poast ljubavnoj boji, je li,Katherine? Stavio joj je ruku na dojku i gladno je poljubio.

Onda ju je podigao i odnio do velikoga, grimiznoga i barunastoga kreveta pokrajzidnoga ilima s prizorom iz Avalona.

Prije nego je Katherinu svladao slatki zaborav, sjetila se ne tako davnoga dana kad ju jeodnio do toga istoga kreveta, a ona ga je prestraeno i ljutito odbila. Sad joj se taj postupakuinio vrlo udnim i nerazboritim. Nije li to bilo zbog Hugha? Odgovor na to pitanje postao

je nezanimljiv i besmislen poput zadae na raunalnoj napravi. No nije bila rije samo oHughu, nego je u to vrijeme imala i vrlo osjedjivu savjest nadobudna djeteta. Vie se nijemogla sjetiti to je ta nekadanja djevojka osjeala.

Kad su im se tijela pripila, esto su uzajamno nasluivali misli, pa je John, vidjevi da sujoj se sanjarske oi malo smraile, prokomentirao: Draga, nikad ne bih pomislio da emoovdje tako leati, a pogotovo onda kad si pobjegla od mene. Grleno se nasmijao. Nisam nisanjao da moja mala opatica svetakoga dranja moe pokazati tako vruu ljubav, iako jeistina da ima skriveni Venerin znak. Poljubio je mali smei made.

Obrazi su joj zadobili ruiastu boju, pa ga je, toboe ljutito, odgurnula od sebe, no glasjoj je drhtao kad je odgovorila: Kori me, gospodaru? eli li da budem prividno stidljiva?Moda bih trebala zauzdati poudu i podsjetiti te na post? Savjest nalae suzdravanje...

Ponovno se njeno nasmijao. Misli li da bi hladna i licemjerna ena u svom stiskumogla zadrati moju ljubav? Uhvatio ju je zaruke, koje mu je poloila na prsa, a onda ih jerairio, pa nestano motrio djevojku, no trenutak zatim lice mu se uozbiljilo. Ona se,rastavivi usnice, prestala opirati.

Misu posveenu vojvotkinji trebali su odrati na njezin smrtni dan, dvanaestoga rujna.Tjedan u Savoyu proao je u izmaglici punoj miline. Pripadnici dvora kao da nisu imalipojma o Katherineinu stvarnomu poloaju - gospodar im je nagovijestio da se takoponaaju, ali osjealo se da ispod povrine svi blagonaklono gledaju na njihovu ljubav.Prema Katherini su se odnosili s potovanjem, osim nekoliko dama koje su joj bilezavidne

na ljepoti, a i same bi voljele uivati vojvodinu naklonost.Taj tjedan bio je ispunjen sreom. Jednom su u glasovitim vrtovima priredili fete

champtre, raskonu vrtnu zabavu. Pod sjenicama ukraenim ruama postavili su stoloveposute majinom duicom na koje su iznijeli jednostavna seoska jela, a poslije su gospari igospe zadigh skute barunaste odjee, pa su poskakivali po taktu seoskih plesova.

Drugi put vojvoda je u blistavo jutro naredio da isplove njegove barke, pa se svih sedamplovila, ukraenih vijencima i oslikanim baldahinima, otisnulo niz Temzu, nosei putnike na

~ 27 ~Knjigoteka


28/238

daa&anna

piknik u Deptford. Vojvoda je s dvjema kerima, nekoliko velikaa i Katherinom plovio navelikoj barci, kakva je i odgovarala njegovu poloaju. Mlada ena sjedila je na jastuku pokrajvojvode, uhvativi ga za ruku ispod nabora barunastoga pokrivaa koji je skrivao tajpokret, pa je sanjivo motrila kako obale Temze naizgled struje pokraj njih. Iznad kua sazabatima crkveni zvonici probijali su ljubiasto nebo poput strijela, a glazba njihovih zvona

gotovo je priguivala veselo pjevanje na barci s glazbenicima.Brzo su plovili noeni plimom, poput jata bijelih labudova iznad njih. etiri veslaajedva su zahvaala vodu, pa je samo kormilar pravio ustre pokrete, okreui drvenu rudukormila dok su se provlaili kroz gusti rijeni promet, izmeu teretnih i ribarskih brodova,velikakih izletnikih barki te skela koje su plovile od obale Surreyja i natrag.

Doli su do mosta krcatoga kuicama koje su se na njemu tako stisnute da se inilo kakoe neke od njih skliznuti u nabujalu rijeku, a Katherineino raznjeeno spokojstvo nijeporemetio ni niz odsjeenih glava nabodenih na iljke du mosta. Iako je jedna mlada ikovrava glava bila svjea, pa je iz nje jo kapala krv, Katherine je osjetila tek mutnosaaljenje. Na Londonskomu mostu uvijek su trunule glave, a ona nije znala tko su ti ljudi, nizbog kakvih su zloina pogubljeni.

Suneve zrake svjeducale su navodi, a topla i vrsta ruka njeno je stisnula njezinu podnaborima ogrtaa. Danas je John bio oputen i radovalo ga je to s njom moe podijelitisvoje znanje o prizorima koji su ih okruivali. Pokazao joj je venecijansku galiju tolikonatovarenu zainima da su do njih preko rijeke dopirali otri mirisi klinia i mukatnihoraia, a onda joj je skrenuo pozornost i na engleski brod koji je plovio u Calais s tovaromdragocjene vune. Nasmijali su se pijanomu redovniku, tako debelomu da je zbog njegaoteao amac koji ga je prevozio, pa je duhovnik zaurlao od bijesa kad god bi mu golemustranjicu zalila voda.

Katherini je to bio posljednji veseli dan.

Te veeri s plimom su se vratili u Savoy, i to upravo kad su zvona u zvoniku kapelice

pozivala na veernjicu. Iskrcali su se na molu, pa su kroz nadsvoeni prolaz poli zavojvodom u vanjsko dvorite. Kad je ugledala mnotvo konja i ljudi, Katherini je odmah bilojasno da je stiglo novo drutvo, ali to joj se nije uinilo neobino, osim to je primijetila da supridolice pomalo udno odjeveni, a i govorili su stranim jezikom. Njome je prostrujilonezadovoljstvo - John e se morati podulje baviti prispjelim gostima i odgoditi trenutaknamijenjen samo ljubavnicima.

Dok ga je slijedila, vidjela je da se trgnuo, a onda je ljutito uzviknuo: Svih mu bogova!Dugim koracima zaao je u mnotvopridolica.

Nesigurno je stajala pokraj kuice za amce, kad ju je netko zgrabio za ruku. Osvrnuvise, ugledala je sestru.

Philippa! uzviknula je, zurei u bucmasto lice ispod uredne i bijele kape. to radiovdje?

Obavljam svoju dunost, naravno, odgovori joj sestra, slegnuvi ramenima. Iskreno,oekivala sam topliji pozdrav... Dugo se nismo vidjele.

Sagnuvi se, Katherine je poljubila Philippu u oba obraza,Zatekla si me! Mislila sam dasi u Hertfordu sa... Zastala je i bacila pogled na pridolice, a onda joj je zastao dah i osjetilaje hladnou oko srca.

~ 28 ~Knjigoteka


29/238

daa&anna

Da, tako je, kimne njezina sugovornica. Vojvotkinja je dola u posjet svomzakonitom muu. Odluku je donijela nou, u snu. Ukazao joj se otac kojega su ubili, kraljPedro, i rekao joj da dode... ili sam tako shvatila iz prianja dame koja jedina s nama elirazgovarati na engleskomu. Tako mi svega, Katherine, dodala je, tapui sestru poruci,blijeda si kao isprano rublje. Morat e se pomiriti sa sudbinom. Pokai mi gdje ti je

soba. Smijemli ostati kod tebe?A gdje e spavati vojvotkinja? upita Katherine vrlo tihim glasom.

U privatnim odajama, kao i uvijek kada doe ovamo.

Katherine se okrenula, pa je utke povela sestru u svoju sobu, gdje je Hawise drijemalapokraj vatre, ekajui gospodaricu. Philippa i ona pozdravile su se bez velikogaoduevljenja. Iako su se dugo poznavale, odnos im je bio i ostao nekako povran.

Mojoj gospi nee biti lako, zakljui Hawise, bacivi pogled na prijateljicu. Katherineje, priavi prozoru, gledala srebrnu Temzu kroz mala i ostakljena okna.

Ma daj, ne mora se ak ni uzrujavati. Philippa paljivo na klin objesi svoj udobniogrta obrubljen vjeverijim krznom, a onda se sagne i popravi kapu ispred Katherineina

zrcala. Rekla bih da vojvotkinja nije dola kako bi se zabavljala u postelji.Zar vi to znate? Hawise je vidjela da su se vitka lea Katherine ukoila.

Ona to ne moe raditi ak i kad bi htjela, otro odgovori Philippa,a mislim da nikad inije voljela tu vrstu zabave. Otkad je prole zime rodila u Ghentu, spopala ju je slabost uenskim dijelovima.

Katherine se polako okrenula, rairivi oi koje su se smraile poput kriljevca. Ako jeto istina, jo e me jae mrziti. To bih i ja osjeala da sam na njezinu mjestu.

Kakve li gluposti! uzvikne Philippa koja nije imala razumijevanja za takvarazmiljanja. Usuujem se rei da nikad i ne pomisli na tebe. Valjda se i ne udi jer vojvodaima ljubavnicu... Pa koji velika takvo to nema?

Katherine se trgnula, snano zabivi nokte u dlanove. Okrenula se prema prozoru inaslonila obraz na kameni rub.

Niste to trebali rei, namrti se Hawise na Philippu, koja je pretraivala Katherineinukrinjicu s priborom da nae pribadau.

Zato ne? To je tek jednostavna istina. Tako ti svega, Hawise, ne moe li bolje sreditigospodariine stvari? Ova krinjica slii na svrakino gnijezdo. ujte... rog poziva na veeru.Mora pouriti, Katherine.

Neu sii, odgovorila je mlada ena priguenim glasom.

Ali Philippa nije htjela sluati takve gluposti, pa je Katherinu obasula poukama strogestarije sestre, a premda su njezine vrlo razumne upute bile liene svake mate, ipak je

pokazala i poprilinu suut. Katherine i vojvotkinja nale su se ovdje, na istomu mjestu, pakako se prije ili kasnije moraju sresti,bit e najbolje odmah prebroditi taj susret.

Hawise je prijateljici urno pomogla da odjene sjajnu barunastu haljinu boje marelice,a onda je Katherine otpratila Philippu niza stube, pa su, preavi unutranje dvorite, ule uveliku dvoranu, gdje ih je dvorski upravitelj razdvojio, dodijelivi svakoj od njih mjesto kojeje odgovaralo njezinu poloaju. Philippa je otila do dugoga stola pokraj vrata, gdje suveerali brojni puani: najavljivai, titonoe, dvorske dame, fratri i nii dravni inovnici sa

~ 29 ~Knjigoteka


30/238

daa&anna

suprugama, dok su Katherinu smjestili meu vitezove i dame za stolom ispod prozora, jervie nije mogla zauzeti uobiajeno mjesto blizu kastiljske svite na podiju. Hitro je pronalaodgovarajue drutvo, ne diui pogled s kositrena pladnja na koji su posluitelji naslagalikomade svinjske daenice, no ubrzo je bila prisiljena primijetiti viteza pokraj sebe,

Sir Esmona Applebyja - trljao je nogu uz njezinu, hotimice bi joj dodirnuo ruku kad je

zalogaj stavljao u sol i postrance joj je pogledavao grudi. Odmaknula se na oblinju klupu nobilo je teko udaljiti se - sjedila je stisnuta izmeu njega i postarijega pisara, raunovoevojvodinih osobnih trokova.

Sir Esmon zgrabio ju je za koljeno prekriveno barunom, pa je neto proaptao, a udahu mu se uvelike osjealo vino: Nema potrebe da veeras bude tako ukoena, slatkice.Vidi... Njegova Milost zasad je zauzeta!

Ostavite me! bijesno mu se obratila.

Ne, slatka moja, polako joj je rukom prelazio uz bedro,preda mnom ne izigravajdjevicu! Mogu ti pokazati bludne vjetine kojih se Njegova Milost nikad ne bi sjetila!

Zgrabila je no za meso i zamahnula prema ruci koja ju je doticala.

Isuse! povie vitez i skoi, zurei u okrvavljenu nadlanicu. Gospa pokraj njegavrisnula je od smijeha, a ak je i stari pisar veselo otpuhnuo u pehar kad je Sir Esmon,briui krv ubrusom, podigao pladanj i ljutito se premjestio na drugi kraj stola.

Katherine je ukoeno sjedila, smuena zbog ponienja, zurei u hranu koju nije nidotaknula. Napokon je podignula glavu, pogledavi povieni stol i veliku zlatnu stolicu snaslonom pokraj vojvode, koja je dosad uvijek bila prazna.

Draga Majko Marijo, pomislila je. Jad koji se povukao kad joj je Philippa u sobi otkrilavojvotkinjinu boljku, sad ju je zapljusnuo poput blatne bujice.

Costanza je bila mlada, a nije bila ni runa kao to su govorili.

Katherine je napeto gledala preko dvorane, kao osoba koja se ne moe suzdrati, nego

neprestano nastoji sakriti bolesni zub. etiri godine mlaa je od mene! proleti joj krozglavu. Vojvotkinja ima tek dvadeset jednu. Iako je Katherine to znala, hotimice ju jezamiljala kao sredovjenu, krupnu i oholu enu, no nije ni pretpostavljala da je tako krhka.

Costanza je bila odjevena u sumornu sivu boju. Katherine na njoj nije vidjela dragulje,osim krune i dugoga, svjeducavoga privjeska oko vrata, koji je jamano bio svojevrstanrelikvijar sa svetakim moima - uvijek ga je nosila, a Philippa je rekla da skriva prstsvetoga Jakova.

Katherine je pogledala vojvotkinjine tamne oi i mreicom pokrivene pletenice, nalik nasjajna crna krila pod zlatnom krunom. I na toj udaljenosti primijetila je da su oi djevojkevelike i sjajne, a zamiljeno su i napeto gledale po dvorani iako je glavicu nakrenula prema

vojvodi.Tjeskobno motrei, Katherine se uvjerila da rijetko razgovaraju. Sva raspoloenjavojvode tako je dobro poznavala, a lice mu se pretvorilo u strogu masku koja, kako jeKatherine samu sebe uvjeravala, zapravo skriva dosadu. No nije mogla previdjeti ono tokod Johna jo nije primijetila - popusdjivost iz potovanja. Vojvoda i njegova ena jeli su iziste pozlaene zdjele, pili su iz istoga pehara, pa je Katherine vidjela da se John suzdrava odsvakoga gudjaja i zalogaja dok najprije nije otpila i okusila Costanza, a svi pokreti tijela, kaoi dranje glave, pokazivali su da joj iskazuje poast.

~ 30 ~Knjigoteka


31/238

daa&anna

Zaboga, nee li baciti nijedan pogled prema meni? Otkinula je komad mekoga bijelogakruha, pa ga je mijesila kao glinu.

Nita ne jedete, gospo? udno je gledajui upita stari pisar koji joj je sjedio slijeva.

Ne, gosparu... pomalo me trese groznica. Podigla je pehar s vinom i ispraznila ga.Gusto, slatko i bijelo talijansko pie peklo ju je u elucu. Podigla je prsa peene jarebice i

umoila ih u slatki umak s paprom, no onda je spustila zalogaj, ne okusivi ga.Sjedila je i ekala trenutak kad e se dokopati slobode. John nije mislio na nju,

zaboravio je jueranju slast, a i dananji dan na rijeci. Otpila je jo vina, a gorina joj jegotovo prerasla u mrnju. Ah, Katherine, kamo sada moe pobjei, kao to si nekopobjegla od njega? Kamo se, u cijeloj Engleskoj, moe sakriti pred ovjekom koji sepretvara da te voli? Hladan je, okrutan i bez srca... Komeanje u njoj bilo je takvo da nijeobratila pozornost na uzvik najavljivaa.

Do uiju joj je dopro tek odjek najavljivaevih rijei koje su amorom ponavljali ljudioko nje. Vojvoda je naredio da kraljici priu sve prozvane osobe.

Jo i to! eli ju poniziti i navesti da se poklonim pred njegovom enom. Nastojala se

ojaati bijesom. Dvorski upravitelj pojedinano je pozivao plemie, vitezove i njihove gospe.Onda je zaula kako zovu gospu Katherine Swynford. Ukoenih koljena prola je

dvoranom, a obrazi su joj pocrvenjeli kao makovi. ula je kako se potajice smijulje, a na sebije osjeala njihove lukave i prodorne poglede.

Doavi do vojvotkinjine stolice, duboko se poklonila prignuvi koljeno, pa je dotaknulamalu i hladnu ruku koja se ispruila prema njoj, ali nije ju poljubila. Podigla je pogled kad jeCostanza neto brzo upitala na panjolskom, a ulai vojvodinu potvrdu: Si.

Dvije ene pogledale su se - djevojako lice boje slonovae i irokih usnica nije bilonajprivlanije, ali Katherine je izbliza vidjela samo ozbiljnost i strogost. Tamne oi sjale suhladno i fanatino. inilo se da Katherinu procjenjuju poput zlatara koji pomno motri

ponueni nakit, a onda se Costanza ponovno obratila muu.Malo se nagnuo prema Katherini i rekao: Njezina Milost eli znati jeste li uistinupoboni, gospo Swynford. Kako vam je povjerena briga o mojim kerima, misli da je vrlobitno ne zanemarivati njihove vjerske dunosti.

Iza strogog izraza njegova lica primijetila je da se zabavlja i osjea povezanost s njom.

Bol u njoj odjednom je popustila.

Pokuavam ne zanemarivati dunosti prema gospama Philippi i Elizabeth, tiho jeodgovorila.

Kastiljska kraljica razumjela je smisao tih rijei. Engleskim jezikom vladala je dalekobolje negoto je htjela priznati. Slegnuvi ramenima, zagonetnim pogledom dugo je motrila

Katherinu, a onda je mahnula rukom kao da je otputa, pa je dvorski upravitelj prozvaodrugo ime.

Izaavi iz dvorane, mlada ena zaputila se preko dvorita. Oh, Boe, voljela bih da jenisam vidjela, pomislila je. Nije vano to je vrlo mlada i to je kraljica, John voli mene, nozapravo joj i ne ini nikakvo zlo! Vidljivo je da ona i ne mari za to, a ak mune moe ni roditisina. Pa ipak, Blaena Djevice, htjela bih da je nisam vidjela!

~ 31 ~Knjigoteka


32/238

daa&anna

U svojoj samotnoj postelji cijelu no razmiljala je samo o tome... i nikako nije moglazaspati.

~ 32 ~Knjigoteka


33/238

daa&anna

Osamnaesto poglavlje

e noi vojvotkinja Costanza izvijestila je mua da smjesta eli hodoastiti u Canterbury.

Radi toga je i dola u London. Njezin otac, kralj Pedro, u snu ju je uputio da pode, arekao joj je i odreene stvari koje e Costanza prenijeti vojvodi.

Predbacuje vam, gosparu, ree Costanza Johnu kad su ostali sami u kraljevskomusolariju. Za tu no otpravili su njezine dvorske dame, panjolke, nakon to su vojvotkinjiodjenule grubu smeu spavaicu u kojoj e poi u postelju. Uprijevi strogi pogled velikihcrnih oiju u mua, estoko mu se obratila na panjolskom: Vidjela sam da pokraj menestoji otac, pa stenje, krvarei iz stotinu rana koje mu je zadao izdajica. ula sam mu glas.Osveta, vikao je. Kad e me Lancaster osvetiti?

Da, gorko odgovori John,nije ni udo da vie nou. No dvaput sam pokuao... i nisamuspio. Zvijezde su nam se protivile. Kastilju ne mogu osvojiti bez vojske, a nju i neu takobrzo ponovno skupiti.

Por Dios, mora pokuati, zaboga!

Nemoj tako razgovarati sa mnom, gospo. Nita pod nebom ne elim vie negoKastilju!

Ona Swynfordova nee te zaustaviti? upitala je promuklo, a ponosnim i hladnimlicem preletio joj je moleiv izraz.

Ne, odgovorio je, trgnuvi se. Naravno da nee.

Prisegni! povikala je. Ispod smee spavaice izvukla je relikvijar. Prisegni naSantiagov sveti prst! Otvorila je poklopac i gurnula privjesak pred njega.

Pogledao je male, bijele kosti, komadie mumificirana mesa i debeli, grubi nokat. Moja

odlunost ne treba takvu potvrdu.Udarila je nogom o pod. Jesi li sluao onoga heretika... Wycliffea? U mojoj domovinibismo ga spalili! Drhtavom rukom gurnula mu je relikvijar pred lice. Prisegni!Zapovijedam ti! Usnice su joj se tresle, a na

anya seton - katherin ii

Documents