UVOD

Čini se da sve više i više počinjemo viđati enciklopedijske i

ine članke kako svrstavaju korijene Kulturalnih studija u 50.-e

godine 20. stoljeća. Ne vjerujte tome! Korijeni Kulturalnih studija

potječu iz andragoških pokreta, nigdje drugdje! Kulturalne studije

kao pojam, kolegij, i studij proizlaze neposredno iz andragoških

pokreta i promjenu svijesti društva i kulture koje su ti pokreti

neminovno povukli sa sobom, ostavivši nam u nasljedstvo čitavi

spektar društveno-kulturnih fenomena za proučavanje do dana

današnjega.

Raymond Williams, Andragogija i društvene promjene:

Predavanja i sjećanja u čast Tonyja McLeana (1983).

Koji je uopće glavni pokretač andragoških pokreta? Tko i/ili što

stoji iza pojma “andragoški pokret(i)“? Odgovor leži, kao i u većini

stvari, kad se nešto pokreće na većem ili manjem formalnom nivou – u

ponudi i potražnji. Ukoliko država, određena skupina ljudi, ili institucija

smatraju da u određenom trenutku za nešto postoji potražnja,

organizirat će što je potrebno ne bi li se stvorila ponuda, u ovom

slučaju ta je “ponuda“ u obliku andragoških pokreta – odnosno odgovor

na “potražnju“ za što većim brojem obrazovanih odraslih ljudi.

Položaj i mjesto obrazovanja odraslih u nekoj zemlji proizlazi iz

politike koju ona vodi pod utjecajem određenih potreba i promjena. Ta

je politika u većini zemalja obilježena težnjom da se obrazovanje

odraslih stavi u službu socio-ekonomskog i gospodarskog napretka i

razvoja. Neki od razloga zbog kojeg države i/ili institucije razvijaju i

ulažu u andragoške pokrete su sljedeći:

1

- Napredak u sredstvima rada, uvjetovan tehnološkim

napretkom, te osjetna disproporcija u kadrovima u

pogledu njihove nedovoljne opće i profesionalne

obrazovanosti.

- Proširivanje industrijskih kapaciteta te povezano s tim

dinamika zapošljavanja u gospodarstvu.

- Strukturalne promjene u gospodarskom razvitku,

zahtjevi za određenim općim nivoom opće kulture i

obrazovanja. Primjerice, svaka će država pod svaku

cijenu nastojati spriječiti tzv. pojavu “odljeva mozgova“,

te da bi to postigla, organizirat će prema potrebi

andragoške pokrete koji će jamčiti kvalitetu rada i

doškolovanja u matičnoj zemlji i sl., ne bi li pokušala

spriječiti gore navedenu pojavu.

- Pritisak koji dolazi od demografskog razvitka, naročito u

nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama.

- Povećana potrošnja i porast životnog standarda što

iziskuje porast kulturalnog standarda.

Zanimanje za obrazovanje odraslih i shodno tome iniciranje

andragoških pokreta uvjetovano je gledanjem na ovu aktivnost iz

perspektive gospodarske i društvene funkcionalnosti budući da

obrazovanje odraslih postaje oblik društvene reprodukcije. Sama

praksa i raznolikost pristupima obrazovanju odraslih kroz prizmu

andragoških pokreta različiti su na pojedinim kontinentima i u

pojedinim zemljama kroz različita razdoblja.

1. Povijesni pregled andragoških pokreta

Poznavanje razvoja obrazovanja odraslih kroz povijest potrebno

je radi njegova dubljeg razumijevanja i potpunijeg sagledavanja u

2

sadašnjosti i što uspješnijeg rješavanja suvremenih problema i pitanja

unutar ove oblasti.

Prema određenim zapisima, još se u Perziji, za vrijeme

Ksenofonta provodio i ostvarivao javni odgoj i obrazovanje “zrelih ljudi i

staraca“ – i to na trgovima pomoću posebno angažiranih učitelja, s

ciljem da svi građani budu dovoljno educirani da ne ogriješe o zakon.

Određene aktivnosti na obrazovanju odraslih javljaju se i u doba

antičke Grčke. Filozofi, kao tadašnji protagonisti duhovnog napretka

čovječanstva, najviše su raspravljali o ciljevima i sredstvima odgoja i

obrazovanja pridajući veliki značaj ulozi starije generacije u odgoju

mladih. A da bi stariji uopće mogli podučavati ičemu mlade, oni sami

moraju biti obrazovani. Iz te premise proizlazi zaključak da je

obrazovanje odraslih vrlo važan aspekt obrazovanja općenito! U

najvećem su dijelu preteče andragoških teorija, pravaca i pokreta grčki

filozofi – Sokrat, Platon, Aristotel. Za Sokrata se tvrdi da se bavio

obrazovanjem kako djece i mladeži, tako i odraslih osoba, Platon je

značajan zato što je već tada nastojao potaknuti na organizirani pokret

i plan obrazovanja odraslih, naime, predlagao je izvjestan sustav

obrazovanje odraslih, dok se Aristotel praktično i na organiziran način

angažirao oko obrazovanja odraslih.

Za najznačanijeg rimskog teoretičara u oblasti obrazovanja

odraslih smatra se Kvintilijan, učitelj govorništva, znanstvenik i političar

u doba najveće moći Rimskog carstva. Kvintilijan je smatrao da

obrazovanje treba biti dostupno svim ljudima “jer je svakom čovjeku

prirođena sposobnost za mišljenje i umni rad“.1 No, pobjedom

ideologije kršćanstva položaj obrazovanja odraslih se pogoršao.

Kršćanska crkva ruši visoko dostignut stupanj obrazovanja i civilizacije,

te utire put umnoj i duhovnoj ograničenosti, te moralnom fanatizmu i

apsolutizmu.

1 Filipović, Dragomir (1967) Obrazovanje odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke republike Srbije, str. 32: (Zbirka tekstova pedagoških klasika, Beograd, 1960, str. 54)

3

Za vrijeme renesanse, za obrazovanje odraslih se zalažu mislioci

T. Morus i T. Campanella koji u svojim socijalno političkim učenjima

ističu i problem obrazovanja odraslih. Nadalje, andragoškim su se

pokretima bavili i francuski prosvjetitelji Voltaire i J.J. Rousseau, kao i

materijalisti enciklopedisti Helvetius i Diderot. Francuska revolucija

predstavlja značajan korak naprijed za buduće andragoške pokrete,

stavljajući naglasak na zahtjev za obrazovanjem i usavršavanjem

čovjeka u svakoj dobi njegova razvitka te odbacuje predrasude “da je

obrazovanje predodređeno za mladost“.2 Socijalisti utopisti 19. stoljeća

– Saint Simon, Charles Fourier, Etienne Cabet, te Robert Owen su

također dali veliki doprinos andragogiji time što su utrli put kasnijim

teorijama, pravcima i pokretima na tom području.

Kako je sve veći broj ljudi iskusio dobrobiti obrazovanja, počeli su

uvelike sudjelovati u društvenim, političkim i profesionalnim

aktivnostima. Početkom 19-og stoljeća, obrazovanje odraslih se počelo

polako ali sigurno na različite načine formirati i utemeljivati u obliku

formalnih, organiziranih pokreta u zapadnom svijetu. Ostale su zemlje

diljem svijeta slijedile primjer prvih “pionirskih“ zemalja u kojima su se

razvili počeci andragoških pokreta i time utrle put daljnjim pokretima.

2. Preteča i kolijevka andragoških pokreta – Velika

Britanija

Velika Britanija je prva zemlja u kojoj su se andragoški pokreti i

onda shodno tome sustavna andragoška djelatnost započeli širiti.

Naime, Velika Britanija 1789. godine osniva prva nedjeljna vjerska

društva, društva za poučavanje odraslih, kao i prve škole i mehaničke

institute za odrasle – primjerice, Škola za odrasle u Bristolu iz 1811.

godine.

2 Filipović, Dragomir (1967) Obrazovanje odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke republike Srbije, str. 37: (Pedagoški projekti francuske buržoaske revolucije, PKZ, Zagreb, 1951, str. 28)

4

U okviru poznatog pokreta “izvan zidova“ (Extra – Mural Work),

čiji je idejni tvorac James Stuart, 1873. godine nikla je pri Sveučilištu u

Cambridgeu prva sveučilišna ekstenza (University Extension

Movement) u sklopu engleskog demokratskog pokreta za proširenje

sveučilišta, s tečajevima za odrasle iz povijesti, ekonomije, sociologije,

prirodnih znanosti, likovnih umjetnosti i glazbe. Temeljna je ideja toga

pokreta bila da sveučilište “siđe“ u narod, među mase, da bude

dostupno svima. Taj je Extra – Mural Work pokret vodio ka ostvarivanju

i pokretanju drugih pokreta sveučilišnih ekstenzi i na ostalim engleskim

sveučilištima:

Worker's Educational Association (W. E. A.) organizira

poznate sveučilišne tutorske tečajeve (University Tutorial

Classes) što su temelj današnjih studija za odrasle;

Summer – Meetings (ljetni tečajevi) – vrlo popularna

institucionalna forma odgojno-obrazovnog rada s odraslim;

Residential Colleges (rezidencijalni koledži) – organizirani

na načelima domskog života i rada studenata i nastavnika

(najstariji koledž te vrste jest Ruskin College u Oxfordu).

Naime, sva ta različita strujanja, pokreti, pravci i aktivnosti na

polju obrazovanja odraslih u Velikoj Britaniji imali su neposredan i jak

utjecaj na ostale europske zemlje i SAD.

3. Andragoški pokreti u SAD-u

U SAD-u Benjamin Franklin 1727. godine otvara poznati klub za

rasprave “Junto“ u Philadelphiji što je bio poticaj za otvaranje brojnih

društava, pretežno vjersko-filantropskih, raznih institucija i pokreta, od

mehaničkih instituta i liceja do pokreta sveučilišnih ekstenzi, te

rezidencijalnih i večernjih škola (po uzoru na one u Velikoj Britaniji).

“Lyceum“ – najstariji i najsveobuhvatniji andragoški pokret u

Sjedinjenim američkim državama osnovao je Josiah Holbrook 1826.

5

godine u Massachusettsu. Holbrookov je Lyceum bio nadahnut

Aristotelovom Lyceumu u Staroj Grčkoj. Holbrook je bio putujući

predavač koji je putovao diljem Amerike i razvijao svijest o

cjeloživotnom obrazovanju. Njegov je pokret Lyceum bio lokalno

udruženje muškaraca i žena koji su imali neko školovanje, a željeli su

proširiti vlastito obrazovanje usporedno radeći na tome da se utemelji

formalni državni sustav školovanja odraslih. Pokret Lyceum utjecao je

na razvoj ostalih ustanova za obrazovanje odraslih, poput knjižnica,

večernjih škola i predavanja koja se financiraju iz zaklada.

Do sredine 19. stoljeća, američki su filantropi i poslodavci počeli

utemeljivati zaklade za obrazovanje odraslih pri ustanovama poput

Peabody Institute u Baltimoreu i Maryland Cooper Union for the

Advancement of Science and Art u New Yorku.

Ogroman broj ljudi je bio privučen tzv.-im “Chautauqua pokretom“

(pokret je ime dobio po jezeru Chautaqua u državi New York) koji je

1874. godine u državi New York počeo kao ljetni program izobrazbe za

vjeroučitelje, a koji je prerastao u putujuća predavanja i ljetnu školu.

Chautaqua pokret u SAD-u je nesumnjivo najvažniji pokret koji je

pridonio razvoju onoga što se danas naziva andragogijom. Chautauqua

je bio prototip ustanova koje su kasnije ustanovljene za unapređivanje

pučkog obrazovanja u Sjedinjenim državama. Početkom 1876. godine,

sveučilišta su počela pružati odjeljene programe koji su obrazovanje i

programe za odrasle osobe neposredno približili javnosti.

Obrazovanje odraslih od početka je predstavljalo interes za vladu

Sjedinjenih država. Abraham Lincoln je 1862. godine potpisao Morrillov

zakon što je dovelo do uspostavljanja fakulteta koji su dodjeljivali

zemljišta i pružali izobrazbu u poljodjelstvu i mehanici. Potreba za

razvojem i poučavanjem znanstvenim tehnikama poljodjelstva dovela

je do utemeljenja Federal Extension Servicea pri Department of

Agriculture 1914. godine. Obrazac demonstracije koji su zajednički

6

izradili obrazovni stručnjaci i stručnjaci poljodjelstva upotrebljen je u

poboljšavanju poljodjelstva diljem svijeta.

Naglo povećanje imigracije u Sjedinjene države tijekom ranog 20-

og stoljeća rezultiralo je uspostavljanjem više nastavnih programa za

podučavanje engleskog jezika i informiranje o građanskim obvezama i

pravima, kao i ostalim programima za amerikanizaciju doseljenika.

Tijekom Velike krize 1930-ih, federalna vlada je utemeljila obrazovne

pokrete kao dio work-relief programa. Pučke večernje škole postale su

najrašireniji oblik obrazovanja odraslih, omogućujući ljudima da tijekom

dana zarađuju za život, a da se profesionalnim i intelektualnim

interesima bave u slobodno vrijeme. Neke su ustanove, poput New

School for Social Research u New Yorku, bile gotovo u cjelosti

posvećene obrazovanju odraslih.

Godine 1921. formirano je “Nacionalno udruženje za obrazovanje

odraslih“ (NEA), kao isključivo specifična profesionalna organizacija, čiji

su članovi bili prosvjetni radnici zaposleni u javnim školama za

obrazovanje odraslih. Od 1927. godine Udruženje NEA dobiva širi

karakter obuhvaćajući sve djelatnike u obrazovanju odraslih. 1926.

godine osnovano je “Američko udruženje za obrazovanje odraslih“

(AAAE). Razlika u djelovanju između NEA-e i AAAE-e sastojala se u

tome što se AAAE bavilo pretežno teorijom razvoja obrazovanja

odraslih, a NEA je djelovala praktično, kroz razne pokrete i sl. Ove su se

dvije organizacije ujedinile 1951. godine u “Udruženje za obrazovanje

odraslih SAD-a“ (AAEA – American Adult Education Association).

4. Andragoški pokreti u skandinavskim zemljama

4.1. Danska i Švedska

Prekretnicu u poimanju i razvijanju sustava obrazovanja odraslih

čini pokret stvaranja narodnih visokih škola u Danskoj. Utemeljitelj je

7

danski biskup, andragog – prosvjetitelj N.F.S. Grundtvig3 – on je tvorac

nacionalnog i seljačkog-kulturnog pokreta koji je u povijesti Danske

prerastajući u pokret za obrazovanje odraslih odigrao značajnu ulogu.

Prva visoka narodna škola osnovana je u duhu Grundtvigovih ideja, a

na inicijativu danskih patriota u Röddingu 1844. godine. Danska

narodna visoka škola (la höjskole) čini pravu prekretnicu u razvoju

obrazovanja odraslih, a njena pojava predstavlja naročitu originalnost.

Nastanak narodne visoke škole najuže je povezan s Grundtvigom, no

preko njega tu je i poveznica s pokretom nacionalnog buđenja i

nacionalnom individualnošću, zasnovanom na bazi autentične

nordijske kulture. Narodna visoka škola okrenuta je svojim ciljevima i

programom vitalnim potrebama danskog, odnosno skandinavskog

seljaka. Neobična snaga ove andragoške ustanove, koja se odražavala

u praktičnom djelovanju, uvelike je pridonijela današnjem visokom

nivou narodne kulture u skandinavskim zemljama. Prednosti narodne

visoke škole4 su učinile da se ona, financijski pomognuta od strane

države, brzo širi u skandinavskim zemljama.

3 Nicholai Frederich Severin Grundtvig (1783. – 1872.) je širio svoju osnovnu misao da je prvi i najvažniji cilj kako pedagogije tako i andragogije oživljavanje ljudskosti, postići da ljudi budu svjesni što su te kako trebaju istraživati svijet. Njegova je glavna misao vodilja i parola bila “prosvjetljenje za život“. Među glavnim Grundtvigovim doprinosima andragoškim pokretima u Danskoj, jest pokretanje “Škole za život“ 1838. godine, pri Akademiji u Søeru.4 Narodna visoka škola je internatski uređena i u nju dolaze odrasli, po slobodnoj volji, da bi sticali znanja potrebna za život i rad. Ispita u školi nije bilo, a zajednički život, stalni kontakti između nastavnika i polaznika kroz blisku suradnju, činili su za ono vrijeme, narodnu visoku školu neobičnom institucijom. Nije bilo lekcija iz udžbenika i knjiga, već je obrada nastavnog gradiva najuže povezivana s problemima života i društva. Najčešće su korištene metode razgovora i diskusije. Izvođenje nastave oslanjalo se na održavanje životnoga optimizma i nacionalnog entuzijazma. Predmeti koji su se mogli učiti: povijest, materinji jezik, matematika, prirodne znanosti, sociologija i dr. U nastavnom planu nalazili su se i muzika, slikanje i tjelesni odgoj. U školi, koja je imala dva tečaja (zimski od 5 do 6 i ljetnji od 3 do 5 mjeseci) vladao je kako duh slobode razmjene misli, tako i duh uzajamnog poštovanja nastavnika i polaznika (prema: Filipović, Dragomir (1967) Obrazovanje odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke republike Srbije, str. 41: A. Žeželj: Jedan dan u danskoj narodnoj visokoj školi, “Narodno prosvećivanje“, Beograd, 1940., br. 1, str. 25 – 27; i Erica Simon: Les origines de la höjskole Scandinave, Notes et Etudes, novembre 1964, str. 7 – 13.)

8

Grundtvigov nacionalno – prosvjetiteljski rad predano su nastavili

Christen Kold (1816. – 1870.) i Shroder. Kold je osnovao školu u

Dalumu 1851. godine, koja i danas postoji. Godine 1864. u Danskoj je

bilo već 11 takvih škola, a 1874. godine ukupno 54, da bi se njihov broj

popeo na 130 u 1906. godini.

Pokreti za obrazovanje odraslih u Danskoj, a osobito

Grundtvigove nacionalno-romantičarske, prosvjetiteljske i kršćansko-

humanističke ideje, utječu i na razvitak andragoških pokreta u

Švedskoj. U Švedskoj se prve visoke narodne škole javljaju 1868.

godine, a Norveška je već 1875. godine donijela zakon o osnivanju tzv.

“seljačkih škola“. Osim tih tipova škola javlja se i radnička visoka škola

– iz njih kasnije nastaju radnički instituti. 1908. godine niče i tzv.

“Narodna akademija“.

S danskom narodnom visokom školom i engleskim sveučilišnim

ekstenzama stvara se institucionalna platforma za široki pokret

narodnog prosvjećivanja, koji se razvija krajem 19. stoljeća i tijekom

prve polovice 20. stoljeća. Danska škola služi kao uzor za osnivanje

domova narodnog obrazovanja i škola za odrasle raznih vrsta, a

engleski sveučilišni obrazovni seminari (University Tutorial Classes)

postaju svojevrsni kamen temeljac – osnova i obrazac prema kojem se

kasnije formiraju i razvijaju narodna sveučilišta.

5. Andragoški pokreti u Njemačkoj i Francuskoj

U Njemačkoj se 1871. godine osniva “Društvo za širenje

narodnog obrazovanja“ koje stvara temelje za sustavno obrazovanje

odraslih. Godine 1879. osniva se prva visoka narodna škola –

Humboldtova visoka škola, te zatim slijedi Berlinska visoka narodna

škola. Na izgrađivanju strukture visokih narodnih škola u Njemačkoj

radio je poznati njemački pedagog Paul Natorp. 1905. godine u

Njemačkoj je osnovano “Društvo za narodne visoke škole“. Na

9

inicijativu “Društva za širenje narodnog obrazovanja“ (1871.), te

“Društva za narodne visoke škole“ (1905.) pokreće se širi odgojno –

obrazovni rad, koji postupno izrasta u institucionalno obrazovanje. Prvi

organizirani institucionalni oblici obrazovanja odraslih u Njemačkoj

nastaju u vidu domova narodnog obrazovanja oko 1905. godine na

inicijativu “Društva za narodne visoke škole“. No, nešto prije toga se

formiraju tečajevi i seminari kao sveučilišne ekstenze. Tridesetih

godina 20. stoljeća u Njemačkoj djeluje oko 200 narodnih univerziteta.

Francuska je pokrenula obrazovanje odraslih 1836. godine, ali se

intenzivnije počelo razvijati nakon Drugog svjetskog rata, sa

znanstveno–tehnološkim razvojem i potrebom za novim informacijskim

obrazovanjem te zbog postojanja velikog broja nepismenih ili

polupismenih. U Francuskoj se, sredinom 19. stoljeća, pojavio pokret za

obrazovanje “Narodno obrazovanje“ (Culture populaire). U okviru tog

pokreta Culture populaire nikle su vrlo značajne andragoške institucije

u Francuskoj kao što su radnički koledži, domovi kulture i sl. Na temelju

toga pokreta formirane su različite ustanove za trajno obrazovanje,

različite vrste kampova za obrazovanje odraslih, radionica i sl.

Politika Pariške komune (1871.), svjesno orijentiranana to da se

obrazovanje, znanost i umjetnost što više približe radnicima, ima

mnogo zasluga za razvoj sustava obrazovanja odraslih, u kome se

javljaju klubovi za političko obrazovanje, narodne knjižnice i muzeji kao

obrazovne ustanove za odrasle. Pariška je komuna deklarirala

cjelokupni program demokratizacije narodne prosvjete i obrazovanja

odraslih, no, da ne bi sve ostalo na deklarativnoj razini – mnoge je od

tih programa i pokrenula u praksi. Tada je proširena i potvrđena

tendencija širokog i realnog obrazovanja odraslih.

6. Afrički andragoški pokreti –

put ka saniranju analfabetizma

10

Andragoški pokreti u nerazvijenim zemljama poput Afrike temelje

se, prije svega, na rješavanju problema nepismenosti koji je

karakterističan za veliku većinu odraslih stanovnika Afrike.

Nepismenost ima široke razmjere i duboke kolonijalno – povijesne

korijene. Pokreti protiv analfabetizma su blisko povezani s pokretima

socio-ekonomskog razvoja. Nastojanja u ovom smjeru, pored napora na

učvršćivanju stečene nacionalne i političke samostalnosti kao i

podizanju životnog standarda, jesu najznačajnija karakteristika razvoja

mnogih afričkih zemalja. U Maliju, Gvineji, Tanzaniji, Gani, Maroku i

drugim afričkim zemljama ostvaruju se planske i sveobuhvatne

aktivnosti koje se realiziraju putem andragoških pokreta kojima je

glavni cilj istrebljenje nepismenosti. Taj se rad na osnovnom

opismenjavanju odraslih osoba u Africi nastavlja sa pokrivanjem

programa šireg osnovnog obrazovanja i programa stručnih znanja.

Zanimljiv je primjer afričke zemlje Mali. Naime, petogodišnjim se

planom predviđa da krajem pete godine djeluje oko tisuću centara za

opismenjavanje, obuhvaćajući oko deset tisuća sela. Sredinom 20.

stoljeća u Maliju je već bilo 250 takvih centara i 10 regionalnih centara

kontrole, kao i Nacionalni centar za izradu dokumentacije i udžbenika.

Radio-Mali je pokrenuo tzv. “Radio-pokret opismenjavanja“ koji je

djelovao u službi borbe protiv nepismenosti. Svake večeri u okviru

radio-škole emitirala bi se emisija namijenjena edukatorima koji rade s

odraslima u centrima za opismenjavanje odraslih – dakle, svojevrsna

emisija za obrazovanje edukatora za rad s odraslim nepismenim

osobama. Tranzistore i radio-aparate odraslim osobama, kao i

edukatorima (ukoliko nisu imali) je dodjeljivalo Ministarstvo za

nacionalno obrazovanje. (prema: Filipović, D. (1967), Obrazovanje

odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR

Srbije, str. 54).

7. Andragoški pokreti u Hrvatskoj

11

Prvi tragovi andragoških razmišljanja u Hrvata mogu se pronaći

negdje u drugoj polovici 19. stoljeća. To bi bilo negdje pedesetak

godina nakon pojave obrazovanja odraslih u Velikoj Britaniji, prvoj

zemlji u kojoj su se pokret i onda sustavna djelatnost započeli širiti.

Nove obrazovne potrebe mogle su se zadovoljavati tek kada bi ih pratili

nužni obrazovni uvjeti i mogućnosti. No, usprkos velikim i brojnim

socio-političkim oscilacijama u razdoblju između 1820. i 1870. godine,

može se reći da je došlo doo značajnijih pojava i pokreta u prosvjetnom

životu Hrvatske. Uz narodne škole, nabitnije institucije u

prosvjetljivanju naroda, otvaraju se i ustanove za odgoj i obrazovanje

odraslih. Taj se period smatra početkom organiziranog odgojno –

obrazovnog rada s odraslima, te predstavlja značajno poglavlje u

povijesti andragoških pokreta u Hrvatskoj.

Prosvjetiteljstvo je utemeljilo pokret narodnog prosvjećivanja. No,

taj je pokret često nailazio na znatne prepreke u postojećim uvjetima.

Vrlo raširena nepismenost, te polupismenost je usporavala pokretanje

andragoških djelatnosti. U Hrvatskoj je 1880. godine bilo 73,94%

nepismenih, a 1900. godine 54,41%. Prva se infrastruktura, u obliku

svojevrsnog pokreta, počela formirati kroz Ilirski pokret osnivanjem

Matice ilirske (1874.), što je pokrenulo kulurno-obrazovne aktivnosti.

Narodnom prosvjećivanju znatno pridonosi Hrvatsko književno

pedagoški zbor (HPKZ, 1871.). Rad ustanove usmjeren je prema

unapređivanju školstva i pedagogije, ali isto tako HPKZ preuzima

zadatak daljnjeg obrazovanja učitelja te time poprima i andragoška

svojstva.

Početkom 20. stoljeća društva iniciraju obrazovanje odraslih.

Organiziraju se tečajevi i davanje instrukcija putujućim učiteljima za

gospodarstvo u selima, glasnici su inovacija, pojave neformalnog

pokreta za obrazovanje odraslih. Također se ulažu napori u

opismenjavanje odraslih. Zagrebački su akademičari 1907. godine

12

osnovali Društvo hrvatskih sveučilišnih građana za pouku analfabeta,

koje je kasnije preimenovano u Klub ABC. Tijekom godina organiziraju

nekoliko stotina tečajeva i opismenjuju oko sedam tisuća odraslih

(prema: Klapan, Anita, (2004) Teme iz Andragogije: Silvije Pongrac:

Stoljeće obrazovanja odraslih u Hrvatskoj, Rijeka: Anita Klapan (Vlastita

naklada), str. 195).

Nadalje, 1907. godine je osnovano Pučko sveučilište u Zagrebu.

Utemeljio ga je dr. Albert Bazala. Dr. Bazala je tome pristupio smišljeno

i sustavno prema iskustvima i na temelju rada University – Extention

programa iz Velike Britanije. Tako se pod utjecajem sveučilišta u

Engleskoj, a po uzoru na njemačke, austrijske i češke sveučilišne

ekstenze javlja Pučko Sveučilište u Zagrebu. Nakon što je dr. Bazala

proveo vrijeme u inostranstvu gdje je vidio kako funkcioniraju “pokreti

pučkog prosvjećivanja“ odlučio je pokrenuti tako nešto i u Hrvatskoj. U

Pučkom sveučilištu započelo se s ostvarivanjem programa putem

javnih predavanja i ciklusnih predavanja, te su zatim uvedeni i tečajevi,

radne zajednice, posjeti kulturnim ustanovama. Pučko sveučilište

takodjer osniva i organizira srednjoškolske ekstenze, a podupire

obrazovne aktivnosti i drugdje diljem Hrvatske. Predavanja su na

Pučkom sveučilištu počela 7. studenog 1912. godine.

Pokretanjem Pučkog sveučilišta obilježen je početak sustavnog

rada na obrazovanju odraslih u Hrvatskoj. U vremenu između 1919.

godine i 1941. godine dolazi do masovnog osnivanja narodnih

sveučilišta, kao i andragoških društava i organizacija. Uz HPKZ, u

obrazovanju odraslih u Hrvatskoj značajnu su ulogu imala i druga

andragoška društva i organizacije koje su uvijek poticale na nove

andragoške pokrete, a to su: “Seljačka sloga“, “Seljačko kolo“, te

“Kulturno društvo Napredak“. Pored sveučilišta u Zagrebu (1907.) i

Narodnog sveučilišta u Karlovcu (1910.), osnivaju se Pučka sveučilišta

u Varaždinu (1918.), Sarajevu (1919.), Splitu (1925.) i dr. Po završetku

Drugog svjetskog rata, na tradiciji Pučkog sveučilišta nastalo je

13

Centralno Narodno sveučilište Hrvatske, koje je 1957. godine

reorganizirano i pretvoreno u Narodno sveučilište grada Zagreba. Što

se tiče Rijeke – Gradski je narodni odbor za Rijeku 23. listopada 1947.

godine i Gradski narodni odbor za Sušak 27. listopada 1947. godine

donijeli su prijedlog da se Rijeka i Sušak spoje u jedan grad. Prijedlog je

podnesen Saboru Narodne Republike Hrvatske, te 22. svibnja 1948.

godine Rijeka i Sušak postaju jedinstveni grad. No, još i prije nego su se

Rijeka i Sušak ujedinile, 1945. godine pokrenut je postupak, te je i

otvoreno Narodno sveučilište koje je započelo s radom 29. srpnja 1945.

godine na Sušaku uvodnim predavanjem dr. sc. Vinka Antića na temu

“Federalna Država Hrvatska“. Predavanja s diskusijama održavala su

se na pet mjesta:

1. u kinu “Jadran“ – za središte grada Sušaka

2. Trsatu

3. Podvežici

4. Dragi

5. Sv. Luciji u Kostreni.5

Moto je Sušačkoga (kasnije Riječkoga) sveučilišta bio “Zrno znanja

prodornije je od čeličnog zrna“, prema Lenjinovim riječima.6

7.1. Recentni Hrvatski andragoški pokreti

Hrvatska je danas, kao tranzicijska država usmjerena na

demokratski nastrojenu andragošku praksu, te je sigurno da će u

budućem razvoju obrazovanja odraslih Hrvatska ići smjerom

obrazovanja za demokraciju i toleranciju u društvu i gospodarstvu,

prekvalifikaciju i dopunsku izobrazbu za gospodarske tokove tržišnog

privređivanja kao i na ostale oblike obrazovanja odraslih koji će

pospješiti procese tranzicije društva (Klapan, Anita, (2004) Teme iz

5

6

14

Andragogije: Tendencije razvitka obrazovanja odraslih u Hrvatskoj od

polovine 19. st. do osamostaljenja Hrvatske države 1990. godine,

Rijeka: Anita Klapan – Vlastita naklada, str. 54).

Stanje andragoške znanosti u Hrvatskoj danas jest takvo da se

veliki dio edukacije odraslih provodi samoobrazovanjem i

samoodgojem (neformalnim učenjem novih vrijednosti, stavova i

navika), odnosno iskustvenim učenjem ( tzv. “learning by doing”). U

Hrvatskoj su danas, zbog restruktuiranja gospodarstva, osobito

izražene potrebe za prekvalifikacijom kako zaposlenih tako i

nezaposlenih, te je izražena potreba za dodatnom izobrazbom odraslih

osoba radi zadržavanja i/ili održavanja trenutnog zaposlenja. Niz

institucija za obrazovanje odraslih u Hrvatskoj danas vuku korijene iz

nekadašnjih Pučkih sveučilišta; primjerice, danas se obrazovanje

odraslih provodi u: osnovnim i srednjim školama koje izvode programe

obrazovanja uz rad, izvanredni studiji na sveučilištima i višim školama

koji dozvoljavaju odraslim osobama studiranje uz rad, pučka otvorena

učilišta, centri za kulturu, centri za obrazovanje u poduzećima, privatne

škole za obrazovanje odraslih, centri za učenje stranih jezika,

autoškole, profesionalne udruge, nevladine organizacije, političke

organizacije i sinidikati, sveučilište za treću životnu dob, Andragoški

centar Hrvatske zajednice otvorenih pučkih učilišta, te Vjerski centri.

Prije desetak godina, dakle, 1997. godine je u Hrvatskoj bilo 55%

neškolovanog odraslog stanovništva (tu se podrazumijevaju osobe

starije od 15 godina), dok danas 37, 5% osoba nema obrazovanje više

od osnovne škole. Postavlja se pitanje, kakvi se koraci poduzimaju ne

bi li se uhvatilo ukoštac s problemom nepismenosti i polupismenosti u

Hrvatskoj danas? Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine potvrdila i

pokrenula program u obliku projekta ”Za Hrvatsku pismenosti - put do

poželjne budućnosti 2003. -2012.” Dakle, iako se to ne može nazvati

andragoškim pokretom u pravom smislu tog pojma, ipak je to korak u

pravom smjeru – taj projekt predstavlja korak ka unapređivanju

15

andragogije per se, te služi kao potvrda razvijanja andragogije kao

znanosti. Tim se projektom također razvija svijest o andragogiji kao

zasebnoj znanosti od pedagogije, osvještavaju se kako prosvjetni

djelatnici, tako i šira javnost o važnosti distinkcije između podučavanja

djece i odraslih osoba kroz programe o edukaciji edukatora za rad s

odraslima.

Zaključak

Zašto su uopće potrebni andragoški pokreti koji rade na

promoviranju, poticanju, i unapređivanju andragogije kao znanosti?

Naime, veliki didaktičar i pedagog Jan Amos Komensky nam pruža

najbolji odgovor na ovo pitanje: Šta su bogataši bez mudrosti nego

svinje ugojene mekinjama? Što su siromašni bez znanja nego magarci

osuđeni da tegle terete? Što je lijep, a neobrazovan čovjek nego

papagaj nakićen perjem? Ili, kao što je netko rekao, zlatne korice u

kojima je olovni mač! Sve ljude treba naoružati mudrošću i

obrazovanjem, bez obzira na dob i godine, da bi bili ljudi, a ne divlje

zvijeri.7

Dakle, kao što se vidi iz citata, misao o permanentnom

obrazovanju dobiva kod Komenskog karakter razrađene koncepcije.

Nadalje, osim u “Velikoj didaktici“ J. A. Komensky u svom manje

poznatom djelu “Pampaedia“8 govori o razvoju “svih ljudi na zemlji i to

kroz cijeli život“, misleći pritom na mlade i stare, muškarce i žene,

bogate i siromašne, ukratko, na svako ljudsko biće. Svoj univerzalizam,

koncipiran kao permanentno obrazovanje, Komensky najkraće izražava

7 Filipović, Dragomir (1967) Obrazovanje odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke republike Srbije, str. 35: (J. A. Komensky, “Velika Didaktika“, Beograd, 1954, str. 50)8 “Pampaedia“ (Sveodgoj, ili Omniodgoj) je jedno od posljednjih djela koje je Komensky napisao. Kako je to djelo bilo relativno nepoznato povjesničarima, to se u udžbenicima pedagogije čak i ne spominje uloga J. A. Komenskog u oblasti obrazovanja odraslih. U ovom djelu Komensky čak ističe razliku između mladih odraslih, zrelih odraslih i starih odraslih.

16

riječima OMNES – OMNIA – OMNIO (lat. – sve ljude, pomoću svega,

poučavati u svemu).

Andragoški su pokreti kroz povijest upravo to omogućili, sproveli

u praksu – i pokazali kako je moguće da se svako ljudsko biće obrazuje

ukoliko ima želju i volju. Osim putem pokreta, koji promiču i

unapređuju andragogiju kao znanost, valja i na individualnom nivou

(prosvjetni djelatnici, političari, građani, ne-vladine udruge) isticati

važnost, prednosti i mogućnosti cjeloživotnog učenja, doškolovanja i

obrazovanja, koje su u današnjem društvu mnogobrojne.

LITERATURA:

Axford, Roger W., (1969) ADULT EDUCATION: The Open Door, Scranton, Pennsylvania: International Textbook Company.

Filipović, Dragomir (1967) Obrazovanje odraslih u teoriji i praksi, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke republike Srbije.

Jelenc, Zoran, (1996), Adult Education Research in the Countries in Transition, Ljubljana: Andragoški centar Slovenije; str. 167 – 200.

Klapan, Anita, (2004) Teme iz Andragogije: Tendencije razvitka obrazovanja odraslih u Hrvatskoj od polovine 19. st. do osamostaljenja Hrvatske države 1990. godine, Rijeka: Anita Klapan – Vlastita naklada, str. 54.

Klapan, Anita, (2004) Teme iz Andragogije: Silvije Pongrac: Stoljeće obrazovanja odraslih u Hrvatskoj, Rijeka: Anita Klapan (Vlastita naklada), str. 196).

Knowles, Malcolm S., (1971) The Modern Practice of Adult Education – Andragogy versus Pedagogy, New York: Association Press.

Morgan, B., Holmes G. E., Bundy C. E., (1963) Methods in Adult Education, Danville, Illinois: The Interstate Printers and Publishers.

17

NARODNO SVEUČILIŠTE 1945 – 2000. urednik: Manon Giron; Rijeka, 2001.

Suchodolski, Bogdan (1988) Permanentno obrazovanje i stvaralaštvo, Zagreb: Školske novine.

http://www.umsl.edu/~henschke/published_works.htm

http://reading.indiana.edu/ieo/digests/d125.html

http://sdrc.lib.uiowa.edu/traveling-culture/essay.htm

http://www-distance.syr.edu/rose.html

http://www.die-bonn.de/esprid/dokumente/doc-2003/brems03_01.pdf

www.f.bg.ac.yu/andragogija/istorijat2.htm

http://web.uni-bamberg.de/ppp/andragogik/andragogy/

janus.lib.cam.ac.uk/db/node.xsp?id=EAD%2FGBR%2F0265%2FBEMS

links.jstor.org/sici?sici

www.eaea.org/index.php?k=11979

www.blackwell-synergy.com/doi/abs/10.1111/1467-8527.00194

www.open.mis.surrey.ac.uk/misweb/research/bild929.htm

library.syr.edu/digital/guides/k/knowles_ms.htm

www.assumption.edu/ahc/Lyceum%20Site/JosiahHolbrook.html

18

19