analiza zakonodavnog i strateško-planskog okvira šumarstva i ruralnog razvoja u crnoj gori sa...

1

SAVEZ UDRUŽENJA PRIVATNIH VLASNIKA ŠUMA CRNE GORE

ANALIZA ZAKONODAVNOG I STRATEŠKO PLANSKOG OKVIRA

ŠUMARSTVA I RURALNOG RAZVOJA U CRNOJ GORI

SA ASPEKTA PRIVATNOG ŠUMARSTVA

SA PREPORUKAMA ZA NJEGOVO UNAPREĐENJE

Franc Ferlin,

konsultant za šumarstvo

Podgorica, april 2016. godine

2

1. CILJ ANALIZE

Naručitelj ove studije je Savez udruženja privatnih vlasnika šuma Crne Gore (SUPVŠ-CG), koji preko

SSPDF1 i FLED2 projekta, koje finansira Švedska razvojna agencija (SIDA), podržava holandska fondacija

CNVP3. Glavni zadatak studije jeste da se na osnovu detaljne analize šumarskog zakonodavstva i

strateško planskih dokumenata iz oblasti šumarstva i ruralnog razvoja, imajući u vidu i stanje u pogledu

njihovog sprovođenja, pripreme preporuke za izmjene i dopune, kao i efikasnije sprovođenje ovih

dokumenata, sve u cilju unaprjeđenja stanja privatnih šuma i šumarstva Crne Gore.

Ova studija treba SUPVŠ-CG da posluži kao glavna stručna osnova za efikasnu saradnju i pregovaranje

sa Ministarstvom za poljoprivredu i ruralni razvoj (MPRR), Direktoratom za šumarstvo, lovstvo i drvnu

industriju (DŠLDI), Upravom za šume (UŠ) i Direktoratom za ruralni razvoj (DRR). Studija takođe može

direktno da bude od koristi zvaničnicima i nosiocima odluka u sektorima šumarstva i ruralnog razvoja,

sa ciljem unaprjeđenja privatnog šumarstva kao integralnog dijela ruralnog razvoja.

2. PREDMET ANALIZE

Predmet analize u okviru šumarskog zakonodavstva su:

1) Zakon o šumama (Službeni list Crne Gore, broj 74/2010);

2) Izmjene i dopune zakona o šumama (Službeni list Crne Gore, 2015);

3) Pravilnik o izmjenama Pravilnika o visini naknade za vršenje doznake stabala, premjer i

žigosanje drvnih sortimenata i izradu izvođačkog projekta (Službeni list Crne Gore, broj

66/2015;

4) Pravilnik o doznaci stabala za sječu, načinu prijema i obilježavanju drvnih sortimenata i

uvjerenju o porijeklu drvnih sortimenata (Službeni list Crne Gore, broj 55/2015);

5) Odluka o utvrđivanju cijena za kupovinu drvnih sortimenata za sopstvene potrebe stanovništva

u ruralnim područjima (Službeni list Crne Gore, broj 17/2013);

6) Pravilnik o bližim uslovima koje u pogledu opreme i broja zaposlenih treba da ispunjava pravno

lice odnosno preduzetnik za vršenje stručnih poslova u šumarstvu (Službeni list Crne Gore, broj

50/2012);

7) Pravilnik o programu i načinu polaganja stručnog ispita za sticanje licence za vršenje stručnih

poslova u šumarstvu (Službeni list Crne Gore, broj 51/2012);

8) REGULATIVA (EU) br. 231/2014 EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVJETA o uspostavljanju

Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II);

9) REGULATIVA (EU) br. 1305/2013 EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVJETA o podršci ruralnom

razvoju iz Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR);

10) REGULATIVA (EU) br. 995/2010 EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVJETA o utvrđivanju obveza

privrednih subjekata koji stavljaju u promet drvo i drvne proizvode

Analiza uključuje i propise ostalih sektora na koje se veže sprovođenje šumarskog zakonodavstva,

naročito iz oblasti zaštite prirode i oblasti trgovinskog poslovanja.

1 Strengthening Sustainable Private and Decentralized Forestry ili Jačanje održivog privatnog i decentralizovanog šumarstva. 2 Forests for Local Economic Development ili Šume za lokalni ekonomski razvoj. 3 “Connecting Natural Values and People“ ili „Povezivanje prirodnih vrijednosti i ljudi“, sa sjedištem u Skoplju.

3

Predmet analize u okviru strateško planskih šumarstva i ruralnog razvoja dokumenata su:

1) Strategija i plan razvoja šuma i šumarstva 2014-2023, 2015;

2) Nacionalna politika upravljanja šumama i šumskim zemljištima, 2008;

3) Program gazdovanja šumama za 2015. godinu, Uprava za šume;

4) Nacrt mjera ruralnog razvoja za IPA II, 2014–2020 (na Engleskom);

5) Program razvoja poljoprivrede i ruralnih područja Crne Gore u okviru IPARD II - 2014-2020,

MPRR, 2015;

6) Agrobudžet, 2015.

3. REZULTATI ANALIZE POJEDINIH DOKUMENATA SA PREPORUKAMA

3.1. ZAKON O ŠUMAMA I PODZAKONSKI PROPISI

1) Definicija šuma i šumskog zemljišta

Izmjenama i dopunama Zakona o šumama (2015) promijenjena je definicija šuma i šumskog zemljišta

(član 3). Ključno je ublažavanje kriterijuma za minimalnu površinu koja se još smatra šumom (iz 50 na

20 ari), uz istovremeno zaoštravanje kriterijuma za obraslost drvećem (sa 10% površine na „obraslost

u obliku sastojine“, koja podrazumijeva gušći sklop, odnosno veću obraslost drvećem).

Definicija šume je sada, u pogledu ovih kriterijuma restriktivnija u smislu šta se smatra kao šuma (manja će površina zemljišta da potpadne pod šumu), kao i smislu ograničenja korišćenja šume (prije npr. moguća čista sječa do 50 ari, sada samo do 20 ari), dok je sa aspekta ograničenja korišćenja sveukupnog zemljišta definicija liberalnija - više će zemljišta ostati van ograničenja (koje donosi šuma). Preporuka za unapređenje:

Nema potrebe.

2) Šumarsko planiranje

Na osnovu izmjena i dopuna Zakona o šumama (2015), za šume se donose sljedeći planovi, odnosno

programi:

a) 10-godišnji Plan razvoja šuma za šumsko područje (opštine ili više opština)

Ovaj plan uključuje državne i privatne šume i treba da sadrži prikaz stanja i namjene šuma i šumskog

zemljišta te ciljeve i smjernice gazdovanja šumama za šumsko područje (član 13). Pravilnik o sadržaju

plana razvoja još nije urađen. Vlasnici privatnih šuma (VPŠ), odnosno udruženja nemaju mogućnost

neposrednog uticaja na sadržaj ovih planova, što je omogućeno pripadajućim lokalnim samoupravama.

Do sada je urađen samo jedan pilotski plan razvoja šuma (za područje Mojkovac). Međutim, ovaj plan

ne daje nikakvih podataka o kvantitetu i kvalitetu drvnog fonda privatnih šuma, što za državne šume

nije slučaj. Plan razvoja inače ne sadrži niti mogući okvirni prinos (etat) šuma. Ovaj plan dakle ne donosi

gotovo nikakve osnove za usmjereno korišćenje odnosno sječu privatnih šuma.

b) 10-godišnji Plan gazdovanja privatnim šumama za posjed

Izmjenama i dopunama Zakona o šumama ukinuto je zajedničko planiranje gazdovanja državnim i

privatnim šumama, koje je na novo uvedeno u 2010. godini, a nije se ni započelo sprovoditi. Gazdinske

4

jedinice se sada za privatne šume ne obrazuju. S tim je zapravo oboren i ključni princip zajedničkog

planiranja, koji je usvojen u okviru još uvijek aktualne Nacionalne šumarske politike (2008).

Za privatne šume se sada uvodi poseban plan gazdovanja privatnim šumama (član 14 a), koji se donosi

za posjed ili više zaokruženih posjeda, sa najmanjom površinom od 5 ha. Ovaj plan izrađuje Uprava za

šume (UŠ), a na zahtjev VPŠ, odnosno udruženja. Plan i donosi UŠ, uz saglasnost MPRR. Sadržaj plana

zakonom nije definisan - definiše se pripadajućim Pravilnikom. Izrada odnosno donošenje ovog plana

dakle nije obavezna, što predstavlja značajnu liberalizaciju, a sa druge strane i veliki problem za VPŠ.

Naime, bez planova gazdovanja privatnim šumama - uz činjenicu da planovi razvoja šuma

najvjerovatnije neće (moći) da sadrže potrebne osnove za planiranje sječe - neće postojati nijedna

dugoročna osnova za održivo (operativno) planiranje gazdovanja na nivou šumskih posjeda. Pomenuto

može da znači, da se stanje u pogledu planova gazdovanja privatnim šumama - uprkos eventualnim

zahtjevima za izradu ovih planova od strane VPŠ, odnosno udruženja - neće poboljšati. Ovo će da bude

toliko vjerovatnije, ukoliko se i dalje nastavi duboka budžetska kriza finansiranja aktivnosti UŠ, koja ne

dozvoljava ni izradu odgovarajućeg obima planova, odnosno programa gazdovanja za državne šume.

c) Godišnji plan gazdovanja privatnim šumama

Izmjenama i dopunama Zakona o šumama uvodi se i godišnji plan gazdovanja privatnim šumama (član

15 a) koji se - u saradnji sa vlasnicima šuma4 - izrađuje i donosi od strane UŠ do 15. decembra svake

godine (za narednu godinu). Ovaj plan zajedno sa programom za državne šume sačinjava godišnji

program gazdovanja svim šumama, odnosno godišnji program korišćenja budžetskih sredstava UŠ. Za

privatne šume je godišnji plan gazdovanja sada zapravo jedini obavezni planski dokument, zbog toga

je od ključne važnosti za VPŠ. On je osnova i za budžetsko su-finansiranje šumskih radova u privatnim

šumama. Sadržaj godišnjeg plana zakonom takođe nije definisan, a nije definisan ni teritorijalni okvir

na koji se ovaj plan odnosi. Prema dosadašnjoj praksi godišnjeg planiranja UŠ, ovaj plan bi se izrađivao

na osnovu zahtjeva VPŠ za sječu, a na nivou područnih jedinica i UŠ kao cjeline. I sadržaj ovog plana

treba da se definiše pripadajućim Pravilnikom.

Preporuke za unapređenje:

a) 10-godišnji Plan razvoja šuma za šumsko područje:

Prije izrade plana razvoja šuma bilo bi potrebno da se obezbijedi posebna inventura

privatnih šuma na nivou područnih jedinica (opština), na osnovu koje bi bilo moguće

procijeniti stanje drvnog fonda, kao osnov za održivo planiranje sječa za potrebe

(dugoročnih i godišnjih) planova gazdovanja privatnim šumama. Za ovu svrhu je potrebno

obezbijediti i dodatna budžetska sredstva.

b) 10-godišnji Plan gazdovanja privatnim šumama za posjed:

Pravilnikom bilo bi potrebno što prije da se definiše sadržaj ovog plana, koji treba da bude

prilagođen veličini šumskog posjeda i potrebama VPŠ. Pri tome bi trebalo imati na umu da

plan za mali posjed bude vrlo jednostavan (sa samo nekoliko stranica), a da ipak sadrži

ključne elemente od značaja za VPŠ. Jedan od ovih sadržaja je i ekonomski bilans

4 Udruženja ovdje formalno nisu uključena, iako bi to bilo potrebno zbog mogućnosti strateškog uticaja na ukupnu visinu godišnjeg plana – naročito sječe u privatnim šumama (koja je do sada, ako se uzima registrovani sječu, u privatnim šumama izuzetno niska; ako se međutim ubroji i ne-registrovana (bespravna) sječa, obim sječe gotovo dostiže gornji mogući obim). Činjenica međutim jeste, da za formalno usklađivanje na ovom nivou (sa udruženjima) gotovo nema vremena (jer je 1. decembra zadnji rok za davanje zahtjeva za sječu, a 15. decembra plan UŠ već mora da donese). Ovo naravno ne isključuje saradnju sa udruženjima prije izrade odnosno donošenja ovih planova.

5

planiranog korišćenja šuma, koji je za ovaj plan neophodan. Bilo bi jako korisno da se

prethodno – u saradnji sa SUVPŠ-CG - izradi pilot projekat5 bar jednog takvog plana.

Potrebno bi bilo brisati zakonski zahtjev da se ovaj plan donosi uz saglasnost MPRR, što

povlači sa sobom previše vremena i nepotrebne administracije.

Izradu ovog plana bi trebalo da se omogući i drugim pravnim licima, odnosno

preduzetnicima, koja bi zatim vršila i doznaku stabala za sječu, za šta bi bila potrebna

dopuna zakona.

Za izradu ovih planova bi bilo potrebno da se u okviru budžeta UŠ obezbijedi, za početak

bar minimalno potrebna sredstva.

c) Godišnji plan gazdovanja privatnim šumama:

Godišnji plan - kao zbir odobrenih zahtjeva za sječu i potrebnih radova u šumama – bi

trebao da se priprema i u saradnji sa udruženjima VPŠ (ma da za ovakvu saradnju i ne bi

trebalo da ima zakonske obaveze, nego samo odgovarajući dogovor sa UŠ) .

Pravilnikom bi trebalo što prije definisati sadržaj godišnjeg plana.

U kontekstu očekivanog sadržaja i prostornog obuhvata godišnjeg plana (ako se isti

izrađuje za sve šumske posjede koji u određenoj godini traže sječu), potrebno bi bilo

razmotriti da li ovaj plan može poslužiti kao adekvatni osnov6 za sticanje finansijske

podrške za pojedine VPŠ iz EU programa ruralnog razvoja.

3) Zaštitne šume

Na osnovu izmjena i dopuna Zakona o šumama, zaštitne šume se utvrđuju planovima razvoja šuma,

odnosno programima gazdovanja šumama (kad su u pitanju državne šume) (član 30). Mogućnost za

proglašenje zaštitnih šuma u privatnom vlasništvu je dakle data jedino u okviru plana razvoja šumskog

područja (čija se izrada ne ostvaruje). Sada zaštitnih šuma u privatnom vlasništvu nema, a

najvjerovatnije ih zakonodavac ne očekuje ni u buduće. Međutim, takve šume u realnosti postoje i u

privatnom vlasništvu, a vjerovatno postoji i interes VPŠ za njihovo proglašenje. Između ostalog i zbog

toga, jer vlasnici zaštitnih šuma u privatnom vlasništvu imaju pravo7 po Zakonu o šumama (član 30,

stav 3) na obeštećenje za izgubljenu dobit od ograničenja korišćenja ovih šuma. Ovo pravo je nakon

izmjene zakona (u korist VPŠ) zagarantovano bezuslovno, međutim još nije operacionalizovano, što

znači da neće (lako) moći da se primijeni.


Potrebno bi bilo da se dopunom zakona obezbijedi da se predlozi za proglašenje zaštitnih šuma

u privatnom vlasništvu pripremaju u saradnji sa VPŠ, odnosno udruženjima.

Izmjenom zakona bi trebalo da se definiše način (metodologija) za određivanje izgubljene

dobiti, kao i mehanizam za sticanje prava na obeštećenje.

Sredstva za obeštećenje bi trebalo da se obezbjeđuje u budžetu države.

5 Određena sredstva za ekspertsku podršku vjerovatno može da se obezbijedi preko SIDA projekta, koji sprovodi CNVP. 6 Koji može da pruži sve potrebne informacije o stanju šuma i planiranim radovima (mjerama) za sticanje podrške prema EU zahtjevima. Na osnovu prakse nekih EU zemalja, treba da se ima dugoročni plan gazdovanja za posjed. 7 U tom kontekstu, očekuje se interes VPŠ za proglašavanje zaštitnih šuma u njihovom vlasništvu.

6

4) Sakupljanje i korišćenje nedrvnih šumskih proizvoda

Sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda (NDŠP) u privatnim šumama i nakon izmjene zakona ostaje

zabranjeno za sva lica (član 33, a uvezi sa čl. 63 i 90), što je neshvatljiv propust. Naime, Zakon o šumama

nije posebno regulisao uslove sakupljanja za privatne šume (kao što je slučaj za državne), prema kojima

bi se sakupljanje zakonski omogućilo. Za državne šume, član 63 zakona određuje da se NDŠP mogu

koristiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe, u skladu sa programom gazdovanja šumama, na način

kojim se ne ugrožavaju ekosistemi i funkcije šuma. NDŠP iz državnih šuma mogu se dati na komercijalno

korišćenje (koje obuhvata njihovo sakupljanje radi stavljanja u promet) pravnim i fizičkim licima,

registrovanim za ovu djelatnost. Pravo na korišćenje NDŠP se daje ugovorom, a na osnovu prethodnog

javnog oglasa, koji sprovodi UŠ i pripadajuće odluke Vlade o izboru korisnika. Za komercijalno

korišćenje NDŠP korisnik plaća naknadu u visini od 5% tržišne cijene otkupljenih proizvoda.

Zakon o šumama propisuje i da se sakupljanje može vršiti u skladu sa posebnim propisom - misli se na

Zakon o zaštiti prirode (2008) i pripadajući Pravilnik o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja

i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe (2010).

Član 81 ovog zakona određuje da se branje, sakupljanje i korišćenje nezaštićenih divljih vrsta životinja,

biljaka i gljiva, što uključuje i nedrvne šumske proizvode, može vršiti samo na osnovu dozvole

nadležnog organa uprave (Agencije za zaštitu životne sredine), uz prethodno mišljenje pravnog lica za

određenu vrstu (UŠ u tom slučaju), ako zakonom (o šumama u tom slučaju) nije drukčije određeno.

Obzirom, da je Zakonom o šumama određeno, da je komercijalno korišćenje NDŠP u državnim šumama

dozvoljeno na osnovu ugovora, ovaj ugovor zamjenjuje pomenuto mišljenje. Bez pomenutog ugovora

(sa UŠ), korisnik NDŠP dakle ne može dobiti dozvole nadležnog organa (Agencije), što u trenutnoj praksi

najvjerovatnije nije ispoštovano. Zakon o zaštiti prirode dalje određuje da se uvoz i izvoz nezaštićenih

biljnih, životinjskih vrsta i gljiva može vršiti samo uz dozvolu organa uprave, uz prethodno mišljenje

pravnog lica (UŠ u našem slučaju). O ovo mišljenje bi trebalo da se bazira na zaključenim ugovorima o

korišćenju NDŠP.

Pravilnik o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta

životinja, biljaka i gljiva, koje se koriste u komercijalne svrhe, uređuje samo način (kodeks) sakupljanja,

dok u pogledu prava na sakupljanje i korišćenje nedrvnih proizvoda, ukazuje na Zakon o šumama.

Međutim, kao što je pomenuto, Zakon o šumama reguliše samo korišćenje NDŠP u državnim šumama.

Opšta zabrana sakupljanja NDŠP u Zakonu o šumama dakle za privatne šume nema izuzetka, što znači

da ista važi čak za samog vlasnika u njegovoj šumi, što je besmisleno. Izmjenom zakona propisana kazna

za ovaj prekršaj iznosi 300 – 1200 EUR za fizičko lice. Međutim, kazna za pravna lica (kao što su

preduzeća za preradu NDŠP) zakonom uopšte nije propisana, što znači da u privatnim šumama za ista

nema zakonske sankcije (mogu dakle ne-sankcionisano prerađivati NDŠP iz privatnih šuma), što je opet

zakonski propust.


Zakonom o šumama bilo bi potrebno urediti uslove i prava korišćenja nedrvnih proizvoda i za privatne

šume i to slično kao za državne. U tom kontekstu, član 63 (Uslovi za korišćenje drvnih šumskih

proizvoda) bi trebalo izmijeniti na način da:

Obuhvati sve šume (potrebno je samo brisati riječ 'državne'), pri čemu postojeći uslovi i

mehanizam za dodjelu prava korišćenja ostaju isti (koriste se i za privatne šume), a ista ostaje

i visina naknade;

Se ugovor o dodjeli prava na komercijalno korišćenje NDŠP zaključuje između korisnika NDŠP,

UŠ i reprezentativnog udruženja vlasnika privatnih šuma i šumskih zemljišta;

7

Je zaključeni ugovor o korišćenju NDŠP preduslov za dobijanje dozvole za branje, sakupljanje i

korišćenje NDŠP koju izdaje nadležni organ uprave za zaštitu prirode, kao i preduslov za izvoz

NDŠP na osnovu ove dozvole. Predloženo rješenje je potrebno prethodno uskladiti sa

Agencijom za zaštitu životne sredine. Na taj način će se onemogućiti da se prerada i izvoz NDŠP

obavlja bez zaključenog ugovora o korišćenju i plaćanja pripadajuće naknade8.

Korisnici NDŠP kao preduslov za sklapanje ugovora predlože listu svojih berača, koja onda

beračima poslužuje kao dokaz za pravo branja, odnosno sakupljanja NDŠP u šumama i na

šumskom zemljištu;

Se ugovorenu naknadu za korišćenje, srazmjerno strukturi državnih i privatnih šuma i šumskog

zemljišta (uzimajući podatke nacionalne inventure šuma)9 u okviru područja na koje se pravo

korišćenja odnosi, podjeli na državne i privatne šume;

Udio naknade koji otpada na državne šume (51%), ostaje kao prihod budžeta države, dok drugi

dio (49%) koji otpada na privatne šume, korisnik uplaćuje na račun udruženja (što se definiše

samim ugovorom, pa zakonom to i nije potrebno regulisati).

Ako se uspostavi predloženi10 sistem korišćenja nedrvnih proizvoda i za privatne šume, potrebno bi

bilo da se zabrana sakupljanja u članu 33 tačka 6 briše, a posljedično i pripadajuća kazna u članu 90.

U slučaju da postojeći sistem komercijalnog korišćenja nedrvnih proizvoda iz državnih šuma nije

moguće primijeniti i za privatne šume, moguće je korišćenje urediti na način, da se briše zabrana

sakupljanja NDŠP u članu 33 tačka 6, sa pripadajućom kaznom u članu 90 te izmjeni član 63 na način

da se:

Nekomercijalno i komercijalno korišćenje NDŠP omogući i u šumama, odnosno na šumskom

zemljištu u privatnom vlasništvu (brisanjem riječi „državnim“ u stavu 1), sa dodatkom da se

ova odredba odnosi na treća lica;

Nedrvne šumske proizvode u šumama, odnosno na šumskom zemljištu u privatnom vlasništvu

može davati na komercijalno korišćenje na osnovu ugovora koji korisnik zaključuje sa

reprezentativnim udruženjem vlasnika privatnih šuma11, pri čemu se smisleno koriste odredbe

člana 63 u pogledu javnog oglasa, visine naknade i određivanja tržišne cijene nedrvnih

proizvoda za državne šume.

5) Paša u šumi

Izmjenom Zakona o šumama nije izmjenjen i mehanizam koji omogućava vršenje paše u privatnim

šumama (član 40), jer izvođački projekat nije odgovarajući za tu svrhu.

8 Iz Izvještaja UŠ za 2015. godinu izlazi da je za korišćenje NDŠP naplaćeno samo 4 hiljade EUR naknade (nekada npr. 10 puta više), što znači da većina prerađivača NDŠP uopšte ne zaključuje ugovora o korišćenju NDŠP i/ili ne uplaćuje ove naknade, zbog čega ne bi moglo da dobije pozitivno mišljenje UŠ, a posljedično ne bi moglo da posjeduje dozvolu za korišćenje i izvoz NDŠP. Inače, ako se polazi od procjene da vrijednost otkupa NDŠP u Crnoj Gori, na godišnjem nivou, iznosi prosječno oko 3 miliona EUR, može se računati sa iznosom od 150.000 EUR (5% otkupne vrijednosti) na ime naplaćene naknade od strane korisnika. 9 Procenat privatnog vlasništva šuma i šumskog zemljišta je sada 49%, dok je po starim podacima bio 33%. 10 Predloženi sistem je najoptimalniji, jer ga za sve šume sprovodi UŠ, a SUPVŠ-CG učestvuje jedino kod naknade. Obzirom, da UŠ već upravlja svim šumama, ova nadležnost bi trebala da bude sasvim prihvatljiva. 11 Predloženi sistem nije optimalan, jer se ugovori sklapaju odvojeno za državne i privatne šume (što u praksi sakupljanja drvnih proizvoda nije moguće razdvajati), a udruženje mora samo da sprovodi taj sistem, što je - iako se koristi iskustva iz državnih šuma – dosta zahtjevno.

8

Preporuka za unapređenje:

Potrebna izmjena zakona na način da paša u privatnim šumama može da se vrši na površinama

koje su za pašu određene planovima razvoja šuma ili redovima ispaše (ako se oni primjenjuju).

6) Plan sanacije šuma

Plan sanacije na osnovu izvođačkih projekata za degradirane šume (od biotskih i abiotskih činilaca i

požara) izrađuje UŠ) (član 48). Plan donosi MPRR, uz saglasnost Vlade, do 31. decembra tekuće godine.

Ovaj plan, između ostalog, sadrži mjere za sanaciju (kao što je pošumljavanje i sl.) i potrebna finansijska

sredstva.

Privatne šume iz plana sanacije nisu isključene, što je vrlo značajno, iako je zakonodavac možda imao

u mislima samo državne šume.

Preporuka za sprovođenje:

Potrebno bi bilo da se pokrene inicijativa za uključivanje degradiranih privatnih šuma (naročito

od požara) u planove sanacije šuma, pogotovo zbog mogućnosti korišćenja EU sredstava.

7) Doznaka za sječu

Stabla se prema važećem zakonu mogu sjeći samo nakon njihovog odabiranja, obilježavanja i

evidentiranja (u daljem tekstu: doznaka), u skladu sa programom gazdovanja šumama, planom

gazdovanja šumama u privatnoj svojini i izvođačkim projektom (član 53 dopunjeni stav 1). Ova odredba

se odnosi i na sječu stabala na šumskom zemljištu i van šume (obzirom da se u ovom članu ništa ne

navodi, pa važi opšti domen zakona iz člana 1).

Doznaku stabala za sječu u šumi u privatnoj svojini mogu da vrše i pravna lica i preduzetnici koji u

pogledu stručne spreme ispunjavaju propisane uslove (član 53 stav 5). Ne pominje se ispunjavanje

uslova u pogledu opreme.

Izmjena zakona u članu 53 novi stav 2 donosi vremensko ograničenje važenja doznake do 3 godine i

obavezu UŠ za uklanjanje doznačnih oznaka sa stabala poslije ovog vremena.

Izmjena zakona u članu 53 novi stav 3 donosi i obavezu, da se svo posječeno drvo mora izvesti iz šume

u rokovima utvrđenim izvođačkim projektom. Ovo posredno znači da se odnosi samo na državne šume,

jer se izvođački projekti u privatnim šumama ne izrađuju.


Obzirom da se obaveza uklanjanja doznake odnosi i na privatne šume (mada uklanjanje

doznake za privatne šume zaista ne bi ni bilo potrebno), bilo bi je potrebno dati i pravnom licu

i preduzetniku, ako ono obavlja doznaku.

Bilo bi ipak potrebno izmjenom zakona precizirati da se vremenska obaveza za izvoženje

posječenog drveta iz šume odnosi na državne šume.

8) Zahtjev i rješenje za sječu

Zahtjev za sječu šume u privatnoj svojini sa dokazom o svojini vlasnik šume podnosi UŠ, najkasnije do

1. decembra tekuće za narednu godinu (član 54), na osnovu čega UŠ - u skladu sa izmjenom zakona -

priprema godišnji plan gazdovanja privatnim šumama (prije izvođački projekat).

9

Sječa šume u privatnoj svojini može da se vrši samo na osnovu rješenja UŠ kojim se dozvoljava sječa.

Međutim, kaznena sankcija za nepoštovanje ovog nameta ne postoji. Rješenje treba da se donese u

roku od tri dana od dana izvršene doznake i uplate naknade.

Zahtjev i rješenje za sječu se prema dikciji zakona odnose samo na šumu, ne i na šumsko zemljište i

drveće van šume, iako je namjera zakonodavca možda bila drukčija (kao što je slučaj za doznaku).

Postojeće zakonsko uređenje načelno već omogućava uključivanje pravnog lica, odnosno preduzetnika

u stručni posao za potrebe pripreme godišnjeg plana na osnovu zahtjeva za sječu (obilazak šume i

procjenu mogućnosti za odobrenje traženog obima i strukture sječe). Takođe je moguće da UŠ u

upravnom postupku donosi rješenje za sječu na osnovu ulaza, koje UŠ obezbijedi pravno lice ili

preduzetnik (kao doznačar).


Bilo bi potrebno da se izmjenom zakona precizira da li je podnošenje zahtjeva, odnosno

odobravanje sječe obavezno i kada je u pitanju šumsko zemljište i drveće van šume.

Potrebno bi bilo izmjenom zakona omogućiti uključivanje drugog pravnog lica, odnosno

preduzetnika i u vršenje stručnog (ne i upravnog) posla za pripremu godišnjeg plana (na

terenu).

9) Prijem drvnih sortimenata i uvjerenje o porijeklu

Izmjenama Zakona o šumama u članu 56 naročito je promijenjena definicija uvjerenja o porijeklu, koje

sada predstavlja izvod iz knjige prijema drvnih sortimenata (za uvjerenje je prije važila otpremnica,

odnosno propratnica), a izdaje ga UŠ, što je racionalno rješenje. Naime, posao UŠ se sada kod prijema

završava, što znači da se otprema sortimenata (koju je do sada vršila UŠ i predstavljala je najveću

administrativnu barijeru) prepušta korisniku ili vlasniku šume.

Prijem tehničkog i ogrjevnog drveta se i sada vrši na mjestu sječe, a izmjenom zakona je dodata

mogućnost vršenja prijema i na mjestu prerade (a logično bi bilo 'izrade', jer sigurno nije bila intencija

zakonodavca da UŠ prima sortimente na postrojenjima za preradu). S tim je postignuta odgovarajuća

fleksibilnost u odnosu na dosadašnje uređenje, prema kojem se prijem zahtijevao12 samo na mjestu

sječe (jer pomjeranje drveta sa mjesta sječe, bez prijema nije bilo dozvoljeno).

Uvjerenje o porijeklu, koje izdaje UŠ, mora da prati sve drvne sortimente u prometu (što obuhvata i

promet do mjesta prerade van šume). U tom smislu nema razlike u odnosu na uređenje prije promjene.

Međutim, „promet“ Zakonom o šumama nije definisan, a nije ni Zakonom o unutrašnjoj trgovini (2008),

što može da predstavlja problem kod sprovođenja te odredbe. Naime, kada je riječ o trgovini odnosno

prometu roba, uvijek se podrazumijeva da je njegova svrha komercijalna. Sa druge strane, kada je riječ

o šumarstvu i prometu drveta, dosad se podrazumijevalo i nekomercijalnu svrhu (uvjerenje o porijeklu

u vidu propratnice je vlasnicima šuma trebalo i za drvo za vlastitu potrebu). Dakle, prema tržišnom

razumijevanju prometa drvetom, a bez njegove eventualno drukčije definicije u Zakonu o šumama,

uvjerenje o porijeklu za transport drveta za nekomercijalne potrebe nije potrebno. Ovakvo

razumijevanje je u skladu i sa EU Regulativom o drvetu (EUTR, 2010), koja između ostalog zahtjeva

sledljivost porijekla za sve drvne proizvode koji se (po prvi put) stavljaju na EU tržište, što

podrazumijeva isključivo komercijalnu svrhu.

Pored uvjerenja o porijeklu, drvne sortimente koji su u prometu, odnosno su predmet trgovine, moraju

da prate određene isprave prema Zakonu o unutrašnjoj trgovini (2008). Takva isprava je npr.

12 Ma da se u praksi u privatnim šumama ovu obavezu često (i iz objektivnih razloga) nije ispoštovalo.

10

otpremnica, koja se samim Zakonom o šumama ne pominje, a novim Pravilnikom o doznaci, sječi,

prijemu, žigosanju i uvjerenju o porijeklu drvnih sortimenata (2015) se - za državne šume - ipak ostavlja

važećom. Ovu otpremnicu izdaje nadležno lice korisnika šume, što je u skladu sa propisima o trgovini.

Prema ovom Pravilniku se i uvjerenje o porijeklu drvnih sortimenata za privatne šume veže sa

otpremom i to na način što se izdaje na istom obrascu. Ali, daje se u momentu otpreme, ne prijema

drvnih sortimenata i potpisuje ga nadležno lice UŠ. Pri tom je obuhvaćena otprema za komercijalnu

svrhu, kao i za vlastite potrebe. Nadležno lice UŠ dakle treba da bude prisutno kod svake otpreme iz

privatnih šuma, što je isto kao u prošlosti i nije u skladu sa ovim članom zakona. Ovo pored toga i dalje

predstavlja nepotrebnu administrativnu barijeru za VPŠ, kao i nepotrebno opterećenje za UŠ. I

konačno, ovakvo uvjerenje o porijeklu za transport drveta za vlastite, nekomercijalne potrebe, uopšte

ne bi trebalo da se traži.

Izmjena ovog člana zakona donosi i novu odredbu po kojoj je zabranjena prerada i skladištenje šumskih

sortimenata koji nijesu obilježeni na odgovarajući način i koji nemaju uvjerenje o porijeklu. I u ovom

slučaju bi trebalo - u skladu sa tržišnim shvatanjem prerade i skladištenja, a bez njihove eventualno

drukčije definicije u Zakonu o šumama - da se zabrana za drvo koje nema uvjerenje o porijeklu u slučaju

nekomercijalne svrhe ne primjenjuje. Međutim, sprovođenje zabrane prerade i skladištenja

neobilježenih drvnih sortimenata se, zbog činjenice da obaveza za obilježavanje drvnih sortimenata ne

zavisi od njihove namjene - upotrebe (što nije slučaj za uvjerenje o porijeklu), najvjerovatnije ne može

dovesti u pitanje.

Preporuke za unapređenje: Potrebno je sa MPRR-UŠ i Šumarskom inspekcijom uskladiti razumijevanje prometa drvnih

sortimenata i sprovođenje obaveza u pogledu obezbjeđivanja uvjerenja o porijeklu kada je u

pitanju transport drveta iz šume za vlastitu, nekomercijalnu upotrebu (na koju ova obaveza, u

skladu sa zakonom, ne bi trebala da se primjenjuje).

Potrebno je sa MPRR-UŠ i Šumarskom inspekcijom uskladiti i razumijevanje, odnosno

sprovođenje zabrane skladištenja i prerade drvnih sortimenata koji nemaju uvjerenje o

porijeklu kada je u pitanju vlastita, nekomercijalna13 svrha (na koju ova zabrana, u skladu sa

zakonom, ne bi trebala da se primjenjuje).

Uvjerenje o porijeklu i otpremu drvnih sortimenata iz privatnih šuma, neophodno je izmjenom

Pravilnika, odnosno pripadajućeg obrasca (br. 8) razdvojiti, slično kao za državne šume, kako

bi otprema bila u nadležnosti vlasnika šuma (a ne nadležnog lica UŠ). Dakle, u slučaju kada

vlasnik šuma ima namjenu da stavlja drvo na tržište, on treba da ispuni otpremni list, a Pravilnik

tek treba da uvede obrazac ove otpremnice.

Ako zakonodavac hoće da, u cilju suzbijanja bespravne sječe, kontroliše sveukupni

(komercijalni i nekomercijalni) tok drvnih sortimenata kroz Zakon o šumama, onda bi se zakon

morao dopuniti tako da se dodatno uključi nekomercijalna svrha. Konkretni način praćenja

može da se i za privatne šume sprovodi kroz (u državnim šumama postojeću) evidenciju

prometa drvetom (odvojeno na svrhu), koju vode14 sami VPŠ.

13 U slučaju da se nekomercijalna svrha kod sprovođenja odredbi o prometu, skladištenju i preradi drveta ne izuzima, može čak da se zatraži zvanično tumačenje ovih zakonskih odredbi u Parlamentu ili ustavnu procjenu zakona u tom smislu. 14 Jedino se postavlja pitanje da li su svi VPŠ sposobni da popune pripadajući obrazac.

11

10) Uslovi za vršenje stručnih poslova u šumarstvu:

Stručne poslove u šumarstvu može u skladu sa dopunjenim članom 67 da vrši pravno lice, odnosno

preduzetnik koji ima najmanje jedno zaposleno lice sa visokim obrazovanjem (VII1) šumarskog smjera,

obima 240 ETC sa licencom za vršenje stručnih poslova u šumarstvu, koji je registrovan u Centralnom

registru privrednih subjekata i koji ispunjava uslove u pogledu opreme za obavljanje te djelatnosti.

Izmjena zakona u prelaznim odredbama donosi i mogućnost obavljanja ovih poslova do 2017. godine

bez licence.

Pripadajući Pravilnik (2012) o bližim uslovima u pogledu zaposlenih i opreme za vršenje stručnih

poslova (vezanih za pošumljavanje zemljišta, uzgoj i zaštitu šuma, sanaciju degradiranih šuma,

konverziju izdanačkih šuma i proizvodnju šumskog reproduktivnog materijala), definiše da pravno lice,

odnosno preduzetnik pored zaposlenih iz člana 67 stav 1, treba da ima najmanje jednog zaposlenog

šumarskog tehničara, najmanje jednu motornu testeru i jedno terensko vozilo.

Pravilnik ne pominje (uslova za obavljanje stručnih poslova za) korišćenje šuma, vršenje doznake15

stabala i planiranje gazdovanja šumama. U pogledu opreme Pravilnik zahtjeva i motornu testeru, koja

za obavljanje stručnih poslova zaista nije relevantna.

Licencu, koju izdaje MPRR, može u skladu sa novim stavom 4 kod člana 67 steći i lice sa visokim

obrazovanjem šumarskog smjera, obima 240 ETC i sa najmanje pet godina radnog iskustva na stručnim

poslovima u šumarstvu, bez polaganja stručnog ispita. Ovo je od izuzetne važnosti za privatni sektor

šumarstva.


Potrebno bi bilo odgovarajuće izmijeniti Pravilnik (brisati motornu testeru te definisati

eventualnu dodatno potrebnu minimalnu opremu, kao što je kompjuterska i ITC oprema,

dendrometrijska oprema za doznaku, GPS i GIS za planiranje).

11) Angažovanje pravnih lica, odnosno preduzetnika za vršenje stručnih poslova

Za stručne poslove UŠ koji se odnose na izradu planova u šumarstvu, sprovođenje nacionalne inventure

šuma, prikupljanje podataka o stanju šuma, izradu karata šumskih staništa i tipova, sprovođenje

monitoringa zdravstvenog stanja šuma, održivosti gazdovanja šumama i bespravnih aktivnosti u

šumama, podizanje novih šuma, uključujući pošumljavanje i njegu kultura, uspostavljanje, vođenje i

održavanje informacionog sistema o šumama, održavanje i sanaciju šumskih puteva i pripremu

stručnih osnova za propise, planove i programe, UŠ može angažovati drugo pravno lice koje ispunjava

propisane uslove (član 66 stav 2).

Međutim, postojeći stav nije potpuno u skladu sa ostalim odredbama zakona, naročito članom 53, jer

ne uključuje preduzetnika. Što se poslova za privatne šume tiče, ovaj stav ne uključuje vršenje doznake

(koju član 53 uključuje, a na vlastite troškove), ni premjer i žigosanje drvnih sortimenata (za koje bi

takođe moglo da se angažuje pravno lice ili preduzetnik koje je prethodno obavljalo doznaku), kao ni

pružanje stručne pomoći VPŠ kod korišćenja, uzgoja i zaštite šuma (što je suština savjetodavnog posla).

15 Za koju je inače propisan samo stručni uslov u članu 53.

12


Potrebna bi bila dopuna ovog člana zakona koja bi za obavljanje stručno-tehničkih poslova u

privatnim šumama (koje vrši UŠ) omogućila angažovanje drugih pravnih lica, odnosno

preduzetnika i za vršenje doznake stabala, premjer i žigosanje drvnih sortimenata i pružanje

stručne pomoći vlasnicima privatnih šuma. Pri tom upravni poslovi, tj. izdavanje rješenja za

sječu i uvjerenja o porijeklu drveta ostaju u nadležnosti UŠ.

Potreban bi bio konkretni dogovor između SUPVŠ-CG i MPRR-UŠ o uvođenju pravnih lica,

odnosno preduzetnika u stručne poslove za privatne šume. Dogovor bi trebao da obezbijedi i

budžetsko finansiranje16 ovih poslova - za početak bar za jedan ekvivalent šumarskog inženjera

za puno radno vrijeme godišnje.

Potrebno bi bilo sticanje uslova za obavljanje stručnih poslova od strane pravnih lica ili

preduzetnika. U slučaju da bi takvo pravno lice bio SUPVŠ-CG, isti bi trebao da stekne

zahtijevane uslove (kadrovske i u pogledu opreme). Nakon sticanja ovih uslova, UŠ bi trebala

ugovorom da anagažuje ovakvo pravno lice, odnosno preduzetnika za obavljanje stručnih

poslova u privatnim šumama.

12) Naknada za vršenje doznake, premjer i izradu izvođačkog projekta

Za vršenje doznake stabala, premjer i žigosanje drvnih sortimenata i izradu izvođačkog projekta vlasnici

i korisnici šuma plaćaju naknadu (član 68). Izmjenom zakona se izvođački projekat za privatne šume

više ne izrađuje, a izrađuje se godišnji plan (isto i za državne šume).

Visina naknade je određena Pravilnikom o visini naknade za vršenje doznake stabala, premjer i

žigosanje drvnih sortimenata i izradu izvođačkog projekta, koji je izmijenjen u 2015. godini. Prema

naznakama VPŠ, ovaj Pravilnik se ne primjenjuje u okviru nacionalnih parkova, nego se naplaćuje

gotovo (više nego) duplo veća visina naknade, što je u suprotnosti sa Zakonom o šumama (koji u tom

smislu važi za sve šume) i Ustavom.

U privatnim šumama inače naknada prema Pravilniku iz 2015. godine iznosi 1.5 EUR (ogrjevno drvo)

do 2.5 EUR (tehničko drvo lišćara), odnosno 3.5 EUR (tehničko drvo četinara) po kubiku. U državnim

šumama naknada iznosi 10% ugovorene cijene drveta na panju17 kod redovne sječe i 5% kod sanitarne

sječe. Međutim, nema razloga, da bi u privatnim šumama ova naknada bila čak veća, jer se u njima

zapravo obavlja podjednako ili manje stručnih poslova od strane UŠ (nema npr. izrade izvođačkog

projekta).

Sa izmjenom ovog Pravilnika uvodi sa vrlo značajna, posebna naknada za premjer i žigosanje drvnih

sortimenata koji su namijenjeni izvozu (u inostranstvo). U privatnim šumama ona iznosi 10 EUR po

16 Što je u sadašnjoj budžetskoj krizi UŠ objektivno teško očekivati, ma da UŠ na taj način može da redukuje svoj obim poslova u privatnim šumama, odnosno na taj način i uštedi svoja budžetska sredstva (obzirom da se poslovi preko licenciranih lica obično obavljaju efikasnije i jeftinije). 17 Što je u slučaju da se cijena na panju određuje kao razlika između cijene na kamionskom putu i troškova sječe i izvlačenja drveta, slično naknadi u privatnim šumama. Međutim, ako se cijena na panju jednači sa ugovorenom cijenom koncesije (koja je zbog uključenog troška izgradnje i održavanja šumske infrastrukture znatno niža), onda je i visina naknade za ove poslove u državnim šumama znatno niža. Primjer: Prosječna cijena koncesije za 2015. godinu iznosila je 12 EUR/m3 drveta u dubećem stanju, dok je prosječna cijena na panju iznosila 28 EUR EUR/m3. Naknada za stručne poslove u državnim šumama bi dakle prema prvoj osnovici iznosila 1.2 EUR/m3 u dubećem stanju (ili 1.5 EUR/m3 sortimenata), odnosno 2.8 EUR/m3 u dubećem stanju (3.5 EUR/ m3 sortimenata) prema drugoj osnovici. Razlika je dakle 2.3 puta. Međutim, prosječna visina naknade za privatne šume, obračunata prema Pravilniku, iznosi oko 2.5 EUR/m3 sortimenata, što je bitno više od državnih šuma ako se u obračun uzima prvu osnovicu, odnosno bitno niže ako se uzima drugu osnovicu.

13

kubiku (tehničko drvo), a u državnim 15 – 25 EUR (tehničko drvo četinara), odnosno 20 - 30 EUR

(tehničko drvo lišćara) po kubiku. Međutim, ova naknada nema osnovu u članu 68 Zakona o šumama

(jer zbog namjene izvoza nije potreban nikakav dodatni posao UŠ), ona nije u skladu sa Zakonom o

spoljnoj trgovini18 (koji inače omogućava ograničenje izvoza sirovina u izuzetnim19 slučajevima), a

posljedično ni sa Ustavom Crne Gore. Obzirom, da ova naknada ne može da se sprovede kroz

zakonodavstvo o spoljnoj trgovini i carini, njeno ne-naplaćivanje ni ne predstavlja mjeru ograničavanja

izvoza. Stoga nije za očekivati da će se namjenu za izvoz drveta (prilikom doznake) kod UŠ uopšte

deklarisati. Međutim, ako bi se to ipak dešavalo, imalo bi za posljedicu značajne finansijske

konsekvence za korisnike i vlasnike šuma.


Potrebna bi bila izmjena ovog Pravilnika u pogledu osnovice za naknadu za vršenje doznake

stabala, premjer i žigosanje drvnih sortimenata i izradu izvođačkog projekta (prema izmjenama

zakona bi trebalo reći godišnjeg plana gazdovanja) u privatnim šumama, koja bi trebala da

bude ista kao u državnim šumama. Cijena drveta na panju bi u tu svrhu trebala da se određuje

cjenovnikom (slično kao cijena drveta na panju za potrebe stanovništva), za šta je potrebna

izmjena zakona.

Naknadu za premjer i žigosanje drvnih sortimenata koji su namijenjeni izvozu, koja evidentno

nije u skladu sa zakonom, potrebno je odmah ukinuti. Ako je potrebno, eventualno pogođeni

VPŠ može zatražiti i ustavnu procjenu Pravilnika u tom smislu.

Potrebno bi bilo obezbijediti da se ovim Pravilnikom određena visina naknade primjenjuje i u

okviru nacionalnih parkova. U tom smislu, potrebna bi bila odgovarajuća komunikacija sa

Ministarstvom održivog razvoja i turizma, odnosno JP Nacionalni parkovi Crne Gore. Ako ne bi

došlo do odgovarajućeg rješenja, pogođeni VPŠ bi mogli pokrenuti20 upravni spor ili čak

ustavnu presudu visine naknade, koju primjenjuje JP Nacionalni parkovi.

13) Savjet za šume

Izmjena zakona o šumama donosi nekoliko izmjenjen sadržaj (člana 70), vezan za Savjet za šume, koji

sada može obrazovati MPRR (prije Vlada) i to radi davanja stručnih mišljenja, predloga, sugestija i

stručne pomoći u oblasti šumarstva. Njegov sastav i nadležnosti se utvrđuju aktom o obrazovanju.

Savjet je dosad već bio obrazovan ali odgovarajućeg stručnjaka za privatne šume nije imao.


Bilo bi neophodno da se u Savjet uključi jedan stručnjak za privatno šumarstvo.

14) Registracija privatnih šumskih gazdinstava

Prema Zakonu o šumama privatna šumska gazdinstva veličine od 5 ha (a trebalo bi „od 5 ha i više“), na

njihov zahtev, se upisuju u registar koji vodi UŠ i sastavni je dio informacionog sistema MPRR. Ovaj

registar se vodi u okviru registra poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa Zakonom o poljoprivredi. Upis

18 Zakon o spoljnoj trgovini (posljednji put promijenjen u 2015.g.) određuje da »administrativne naknade u vezi sa uvozom i izvozom mogu biti propisane samo ako su neophodne radi naknade troškova za stvarno pružene usluge. Iznos administrativne naknade ne može biti viši od približnih stvarnih troškova za pružene usluge i ne može predstavljati posrednu zaštitu domaćih proizvoda ili sredstvo za prikupljanje fiskalnih prihoda.« 19 Kada su te sirovine »potrebne da se domaćoj prerađivačkoj industriji obezbijede neophodne količine tih sirovina u periodu kada je cijena tih sirovina na domaćem tržištu ispod cijene na svjetskom tržištu, pod uslovom da takva ograničenja nemaju za posljedicu povećanje izvoza ili zaštitu domaće industrije.« 20 A i dobiti takav spor.

14

u registar, preduslov je za konkurisanje na raspisima za EU sredstva za ruralni razvoj. Međutim, UŠ ovaj

registar ne vodi i do sada se niko od VPŠ nije registrovao.


Potrebno bi bilo da se izmijeni ovaj član zakona na način da veličina posjeda bude „od 5 ha i

više“ i da se šumska gazdinstva upisuju u postojeći poljoprivredni registar koji vodi MPRR, kako

bi mogla ispuniti preduslov za finansiranje iz EU sredstava ruralnog razvoja.

Potrebno bi bilo da SUVPŠ-CG podstakne vlasnike šumskih posjeda da zatraže upis svojih

šumskih posjeda u ovaj registar.

15) Obezbjeđivanje sredstava za finansiranje godišnjeg programa gazdovanja šumama

Prema Zakonu o šumama, sredstava za finansiranje godišnjeg programa gazdovanja šumama, koji

uključuje i godišnji plan gazdovanja privatnim šumama, finansiraju se iz budžeta države (član 81).

Godišnji program gazdovanja sadrži i potrebna sredstva za su-finansiranje radova u privatnim šumama,

a na osnovu godišnjeg plana gazdovanja (prije je to bio plan/projekat za posjed), što je za VPŠ

pogodnije. Međutim, ova sredstva se dosad uopšte nisu planirala, ni obezbjeđivala.


Potrebno bi bilo da se obezbijedi određena, za početak bar minimalna sredstva u budžetu UŠ,

a prethodno u budžetu države (stavka subvencije) za su-finansiranje šumskih radova u

privatnim šumama (npr. za pošumljavanje, nekomercijalne prorede i prevođenje izdanačkih

šuma u visoke).

16) Podsticajne mjere u šumarstvu

Prema Zakonu o šumama, iz budžeta države mogu se finansirati podsticajne mjere u šumarstvu, kao i

radovi u privatnim šumama, koje doprinose: (a) jačanju konkurentnosti u šumarstvu, (b) poboljšanju

uslova životne sredine i (c) poboljšanju kvaliteta života seoskog stanovništva i diversifikaciji ruralne

ekonomije. Ovo su sva zapravo tri aktuelna stuba EU mjera ruralnog razvoja.

Podsticajna sredstva mogu se dodijeliti samo privatnim šumskim gazdinstvima, koja su upisana u

registar gazdinstava. Za radove u privatnim šumama ovog zahtjeva nema.

Raspodjelu sredstava vrši UŠ po postupku sprovedenom po javnom pozivu, a na osnovu kriterijuma

koje utvrđuje MPRR. MPRR međutim dosad nikad nije utvrdilo ove kriterijume i nije sprovelo nijedan

javni poziv.

Obzirom, da se Zakonom o šumama za raspodjelu sredstava za ove podsticajne mjere određuje jedino

organ uprave nadležan za šume (i posredno šumarski budžet), a ne i organ uprave nadležan za ruralni

razvoj, finansiranje podsticajnih mjera za šumarstvo iz ruralnog budžeta (Agrobudžeta) zapravo nije

moguće. S tim je onemogućeno i finansiranje mjera koje su usvojene u novoj Strategiji i planu razvoja

šuma i šumarstva (2015), koje su predviđene za finansiranje preko EU programa ruralnog razvoja

(IPARD).


Kao preduslov da se formalno omogući finansiranje podsticajnih mjera u šumarstvu iz budžeta

za ruralni razvoj u okviru IPARD21 programa (2014-2020), trebalo bi neophodno da se izmjeni

21 Koji bi trebalo da se dopuni u tu svrhu.

15

ovaj član zakona i to slično kao što važi za mjere ruralnog razvoja (kako bi se i šumarske mjere

definisale IPARD programom i plaćanja mogla sprovoditi preko Agencije za IPARD plaćanja).

Istovremeno bilo bi potrebno i jasno razgraničenje između šumskih radova, koji se su-

finansiraju iz šumarskog budžeta (na osnovu godišnjih programa) i šumarskih podsticajnih

mjera, koje se su-finansiraju iz budžeta ruralnog razvoja, a u skladu sa usvojenom Strategijom

razvoja šumarstva (2015).

17) Inspekcijski nadzor

Izmjenama Zakona o šumama proširene su nadležnosti šumarskog inspektora (član 87). Kada je u

pitanju nadzor vezan za privatno šumarstvo, inspektor je dodatno ovlašćen, odnosno obavezan da:

- pregleda i sva mjesta, drvo i sredstva s kojima se drvo prevozi do kupca, odnosno mjesta prerade

i vrši kontrolu da li se na postrojenjima primarne prerade prerađuju šumski sortimenti tehničkog i

prostornog drveta koji su žigosani i imaju uvjerenje o porijeklu (šumarski inspektor je sada dakle u

obavezi da nadzire drvni lanac i van šume do mjesta prerade i to samo za drvo koje je predmet

trgovine ili prerade za komercijalne potrebe, što je u skladu sa zahtjevima EU Regulative o drvetu);

- pregleda doznaku stabala za sječu (ovo eksplicitno ovlašćenje koje uključuje i privatne šume, se

sada ponovo uvodi);

- vrši uvid u dokumentaciju pravnih lica ili preduzetnika koji imaju licencu za vršenje stručnih

poslova u šumarstvu;

- naredi uklanjanje smeća i ostalog otpada iz šume i sa šumskog zemljišta (što uključuje i privatno

vlasništvo i vlasnicima donosi vrlo značajan namet).


Kod sprovođenja određenih nameta vlasniku šume, potrebno je da se izmjenom zakona uvede

diferencijacija prema tome, ko je počinitelj bespravne radnje (da li sam VPŠ, da li se radi o

poznatim ili nepoznatim trećim licima). Naime, vlasniku šume ne bi smelo da se nameće

obaveza otklanjanja posljedica (kao što je npr. sanacija šume) bespravnih radnji, koje sam nije

počinio. Ovo bi trebalo da se rješava podsticajnim mehanizmima.

18) Visine i vrste kazna

Izmjenama Zakona o šumama su drastično smanjene visine kazna (3 – 4 puta). Za fizička lica sada iznose

300 – 1200 EUR, za preduzetnika 800 – 5000 EUR i za pravno lice 1200 – 10000 (lakši prekršaj), odnosno

2500 - 15000 EUR (teži prekršaj). VPŠ sada može da bude kažnjen za prekršaj sa najviše 1200 EUR.

Uvodi se i kazna za odgovorno lice u državnom organu (300 – 1200 EUR), a naročito se odnosi na čuvare

šuma.

Mandatna kazna (na licu mjesta) je ukinuta.

Krivična djela, kao što su pustošenje šuma, krčenje šuma bez odobrenja, čista sječa ili sječa velikog

intenziteta i bespravno zauzimanje šuma i dalje se sankcionišu prema Krivičnom zakonu (2003), sa

novčanom kaznom ili zatvorom do 1 godine (u privrednoj šumi), odnosno do 3 godine (u nacionalnom

parku ili šumi druge posebne namjene).


Kazne za prekršaje potrebno uskladiti sa predloženim izmjenama zakona.

16

Izmjenom zakona neophodno je ukinuti (kaznu za) prekršaj fizičkog lica, ako ne gradi ili ne

održava šumske puteve, koja se odnosi direktno na VPŠ (član 60 stav 2)22.

3.2. ŠUMARSKA STRATEGIJA

Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva (skraćeno: Šumarska strategija), usvojena u 2015.

godini, donosi sljedeće mjere koje se odnose i na privatne šume i šumarstvo:

I. Mjere za unapređenje šuma kroz održivo gazdovanje:

1) Podsticanje pošumljavanja, popunjavanja i njege izdanačkih šuma koje uključuje: prevođenje

površina u zarastanju, izdanačkih i degradiranih šuma u visoke šume (1500 ha godišnje, sve

šume, planirano za IPARD).

2) Obezbeđivanje planiranja uzgoja privatnih šuma i prilagođenog sistema doznake, koje

uključuje: (a) osposobljavanje vlasnika šuma u oblasti planiranja i uzgoja šuma, (b) uključivanje

šumskih posjeda23 u registar seoskih domaćinstava, (c) pripremu planskih osnova za privatne

posjede, (d) pripremu baze stvarnog korišćenja zemljišta prema vlasništvu u GIS-u i (e)

pojednostavljenje procedura izdavanja rješenja, doznake, prijema i uvjerenja24 o porijeklu (sve

planirano za program UŠ).

3) Podsticanje izgradnje šumskih saobraćajnica, koja uključuje: (a) izradu programa izgradnje, (b)

izradu pojedinih projekata za izgradnju, (c) uspostavljanje informacionog sistema o

saobraćajnicama i (d) sprovođenje investicija25 na izgradnji šumskih puteva (12.5 km šumskih

puteva i 50 km vlaka godišnje, planirano za IPARD, u okviru ruralne i protivpožarne

infrastrukture).

II. Mjere za unapređenje šumarstva u kontekstu ruralnog razvoja:

4) Jačanje uloge i učešća lokalnog stanovništva u zajedničkim programima ruralnog razvoja, koja

uključuje informisanje, savjetovanje i uspostavljanje širih lokalnih akcionih grupa (LAG-ova)

prema EU modelu, u svim opštinama (planirano 10 LAG-ova sa podrškom IPARD).

5) Poboljšanje infrastrukture u ruralnom području koja uključuje izradu dokumentacije i

rekonstrukciju lokalnih puteva koji otvaraju šume (10 km godišnje, planirano za IPARD).

6) Diversifikacija ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima kroz podsticanje nabavke opreme

i obezbjeđivanje početnih investicija za obavljanje sljedećih dopunskih djelatnosti: (a)

izvođenje šumskih radova, (b) preradu drveta u drvne poluproizvode i finalne proizvode, (c)

sakupljanje, preradu i prodaju NDŠP i (d) ruralni turizam vezan na šumske prirodne vrijednosti

i obrazovanje mladih o ulozi šuma. Planirano: uspostavljanje 15 malih preduzeća za šumarstvo

i preradu drveta, 500 osposobljenih VPŠ za izvođenje šumskih radova i aktiviranje 100

domaćinstava za seoski turizam (sve za finansiranje preko IPARD).

7) Razgraničenje pašnjaka i šuma, registracija i regulacija prava korišćenja, koja uključuje

pripremu baze korišćenja neobraslog šumskog zemljišta prema vlasništvu u GIS-u i regulaciju

prava korišćenja (za državne šume).

22 Nevjerovatno je da je ovakva sankcija uopšte došla u zakon! Ovo treba da se reguliše ekonomskim mehanizmima (za privatne šume recimo subvencijama), a ne zakonskom obavezom. 23 Potrebna inicijativa VPŠ. 24 Ova procedura sada već pojednostavljena Zakonom o šumama, a Pravilnikom još nije odgovarajuće sprovedena, pa je potrebna odgovarajuća izmjena pravilnika. 25 Mogućnost za finansiranje ovih investicija prvo treba eksplicitno da se omogući izmjenom Zakona o šumama.

17

III. Mjere za zaštitu od požara:

8) Investicije u preventivne mjere i opremu za borbu protiv požara koje uključuju: (a) izgradnju

puteva na požarno ugroženim područjima, (b) postavljanje cisterni sa vodom u požarno

ugroženim šumama, (c) uspostavljanje otvorenih površina između šuma te permanentno

košenje livada, (d) nabavku vozila, vatrogasne i ostale opreme (za lokalna udruženja za gašenje

požara) za borbu protiv šumskih požara. Pogodno za uključivanje udruženja VPŠ u ovakve

projekte (planirano za IPRAD).

9) Razvoj i testiranje metoda sanacije opožarenih površina koji uključuje izradu pripadajuće

studije (u okviru programa UŠ). Strategija ne predviđa konkretne26 mjere sanacije šuma.

IV. Institucionalne i finansijske mjere:

10) Rad savjetodavne službe u šumarstvu – koja je prethodno stručno osposobljena – treba prema

Strategiji da započne na osnovu pripremljenih godišnjih programa savjetovanja, uz

odgovarajući koordinaciju (na centralnom nivou) i obezbjeđivanje dodatnih budžetskih

sredstava (sve u okviru programa UŠ).

11) Efikasniji sistem doznake, prijema i izdavanja uvjerenja o porijeklu - u tom cilju Strategija za

ove poslove, između ostalog, predviđa uključivanje drugih pravnih lica i preduzetnika i

preporučuje udruženju VPŠ da pokrene inicijativu za sprovođenje ovih usluga u okviru ili van

udruženja. Strategija pominje i mogućnost podrške tim aktivnostima kroz podsticaje za

udruživanje koji se očekuju kroz IPARD program.

12) Planiranje u šumarstvu – Strategijom se predviđa ubrzana izrada planova razvoja šuma i

programa gazdovanja šumama (koji su sada zakonom za privatne šume već ukinuti) i pojačana

komunikacija UŠ sa VPŠ za potrebe planiranja. Predviđa se i aktivnosti UŠ na prezentacijama

dobrih praksi gazdovanja privatnim šumama, podsticanju VPŠ za unaprjeđivanje gazdovanja

šumama, kao i pomoć kod udruživanja VPŠ (sve u okviru programa UŠ).

13) Uspostavljanje predviđenog informacionog sistema UŠ, koji bi, između ostalog racionalizovao

stručno-tehničke aktivnosti u privatnim šumama i smanjio troškove VPŠ.

14) Obezbjeđivanje budžetskog finansiranja planiranih mjera: Strategija za 2016. godinu predviđa

6.1 miliona EUR za potrebe sveukupnog rada UŠ, a 1.4 miliona EUR za šumarske mjere u okviru

IPARD.

Predviđene mjere Strategije su svakako odgovarajuće za privatno šumarstvo. Potrebno bi jedino bilo

da se obezbijedi njihovo sprovođenje, uz prethodno obezbjeđivanje planiranih, odnosno dodatno

potrebnih budžetskih sredstava. Ove se odnosi tako na šumarski budžet (UŠ), koji je vezan na prihode

od koncesija (koji se ne ostvaruju u planiranoj visini), kako i na budžet ruralnog razvoja u okviru IPARD

programa 2014-2020 (čije korišćenje se još ne sprovodi).

Ostale preporuke za sprovođenje:

Neophodno bi bilo za pripremu godišnjih budžeta za šumarstvo (u okviru Zakona o budžetu)

uvesti princip na osnovu kojeg potrebna sredstva za su-finansiranje radova u privatnim

šumama i podsticajne mjere za privatno šumarstvo NE zavise od prihoda od korišćenja

državnih šuma (koncesija), jer s njima nemaju nikakve veze.

Ako se pomenuti princip (sa Ministarstvom finansija) ne može dogovoriti, budžet za privatne

šume bi trebao da se planira (nezavisno od budžeta UŠ) u okviru MPRR-DŠLDI (slično, kao što

je to slučaj za budžet ruralnog razvoja u okviru MPRR-DRR).

26 Ove su nakon toga dodatno uređene izmjenom Zakona o šumama i podržane godišnjim planom sanacije u 2015. godini, za koji su obezbjeđenja i dodatna budžetska sredstva.

18

Neophodno je postići dogovor (sa MPRR i Ministarstvom finansija - upravni i politički nivo) za

potrebna dodatna budžetska sredstva sa sprovođenje Šumarske strategije u okviru šumarskog

budžeta, a u tom okviru i za privatno šumarstvo.

Potrebno bi bilo izraditi detaljniji finansijski plan po mjerama, sa jasno odvojenim sredstvima

za privatne šume i šumarstvo.

Neophodno je postići dogovor (sa MPRR - upravni i politički nivo) da se šumarske mjere

ruralnog razvoja, koje su predviđene Šumarskom strategijom, adekvatno uključe u IPARD

program.

3.3. GODIŠNJI PROGRAMI KORIŠĆENJA BUDŽETSKIH SREDSTAVA UPRAVE ZA ŠUME

Godišnji programi korišćenja budžetskih sredstava, odnosno godišnji programi gazdovanja UŠ27, koje

donosi Vlada nakon prethodno usvojenog budžeta države28, uključuju uzgoj šuma, sjemensku i

rasadničarsku proizvodnju, zaštitu šuma, uređivanje šuma (izradu programa gazdovanja šumama),

korišćenje šuma i izgradnju i rekonstrukcija šumskih puteva. Planovi mjera iz ovih oblasti se do sada, s

izuzetkom plana sječe, nisu odnosili na privatne šume, pa se sredstva za su-finansiranje šumskih radova

nisu ni planirala.

Planirani budžet UŠ za 2016. godinu, koji sadrži sredstva za njeno funkcionisanje i minimalna sredstava

za investicije u državne šume, međutim iznosi samo 4.6 miliona EUR, dok bi ukupni budžet prema

Šumarskoj strategiji trebao da iznosi 7.5 miliona EUR. Za privatno šumarstvo u ovoj godini – osim za

obezbjeđivanje stručno-tehničkih poslova i besplatnih sadnica - nema ništa na raspolaganju. Isto važi i

za prethodne godine.


Bilo bi neophodno da UŠ, u skladu sa Zakonom o šumama, u godišnje programe gazdovanja

šumama, odnosno programe korišćenja budžetskih sredstava uključi plan su-finansiranja

šumskih radova za privatne šume, na osnovu prethodno obezbijeđenih sredstava državnog

budžeta.

3.4. PROGRAM RURALNOG RAZVOJA U OKVIRU IPARD II (2014-2020)

Obzirom da se Šumarska strategija u pogledu finansiranja određenih šumarskih mjera direktno oslanja

na mjere EU Regulative 1305/2013 o podršci ruralnom razvoju, odnosno na IPARD II program (2014-

2020), planirane mjere ovog programa od ključne su važnosti za šumarstvo kao cjelinu, a posebno za

privatno šumarstvo. IPARD II program sadrži sljedećih 7 grupa mjera:

1) Investicije u fizički kapital poljoprivrednih gazdinstava:

Obzirom da se mogu investicije odnositi samo na poljoprivredne proizvode, šumski odnosno

drvni proizvodi su isključeni. Jedino se kroz ovu mjeru podržavaju investicije gazdinstava u

proizvodnju obnovljive izvore energije, što uključuje i drvnu biomasu. Međutim, su-finansiraju

se samo investicije za vlastite potrebe gazdinstva (upisanih u poljoprivredni registar). Potreban

27 Za ovu godinu program još nije usvojen. 28 Za 2016. godinu usvojen je budžet od 4.6 miliona EUR, što je osnova za donošenje godišnjeg programa.

19

je biznis plan gazdinstva. Udio javnog finansiranja iznosi 60%. Iznos javnih sredstava do 2020.

godine: 15.8 miliona EUR.

2) Investicije u fizički kapital vezano za preradu i marketing poljoprivrednih i ribljih proizvoda:

Obzirom, da su prihvatljiva samo ulaganja u preradu i plasman ovih proizvoda, drvni proizvodi

su isključeni. Ove investicije su inače namijenjene privatnim preduzećima. Potreban je biznis

plan. Udio javnog finansiranja iznosi 40%. Iznos javnih sredstava do 2020. godine: 23.7 miliona

EUR.

3) Agro-ekološke mjere:

Agro-ekološke mjere se odnose samo na organsku proizvodnju, korišćenje planinskih pašnjaka

i očuvanje autohtonih genetičkih resursa u poljoprivredi. Šumarske mjere su isključene. Udio

javnog finansiranja iznosi 100%. Mjera se planira od 2018. godine dalje (a do tada u okviru

sredstava Agrobudžeta). Iznos javnih sredstava do 2020. godine: 4.1 miliona EUR.

4) Implementacija lokalnih razvojnih strategija – LEADER:

Cilj ove mjere je dа se iskoriste razvojni potencijali lokalnih zajednica, da se uspostave

lokalna partnerstva javnog, privatnog i nevladinog sektora koja će imati kapacitet da djeluju

kao lokalne akcione grupe (LAG-ovi) u pripremi i realizaciji strategija lokalnog razvoja. Ovo

može uključivati i lokalna udruženja vlasnika šuma. Mjera se planira od 2018. godine dalje.

Iznos javnih sredstava za podršku uspostavljanju LAG-ova do 2020. godine: 767.000 EUR.

5) Investicije u javnu ruralnu infrastrukturu:

Prihvatljive investicije će se, između ostalog, odnositi na obnavljanje javnih puteva u ruralnim

područjima. Kroz ovu mjeru mogu da se su-finansiraju i putevi kroz šumska područja koji imaju

javni status. Šumski putevi, kako državni tako i privatni, su isključeni. Mjera se planira sa

početkom u 2020. godini (do tada se finansira preko Agrobudžeta). Udio javnih sredstava je

100%, iznos 2.1 milion EUR.

6) Diversifikacija gazdinstava i razvoj poslovanja:

Ove investicije su usmjerene u razvoj nepoljoprivrednih aktivnosti, naročito u ruralni turizam.

U tom kontekstu uključen je i eko-turizam vezan za šumske prirodne vrijednosti. Priznati su i

troškovi izgradnje/rekonstrukcije unutrašnjih pristupnih puteva na gazdinstvu gdje se vrše

aktivnosti ruralnog turizma. Investicije se mogu odnositi i na postrojenja za proizvodnju

obnovljive energije (npr. iz šumske biomase) za vlastite potrebe. Korisnici su registrovana

poljoprivredna gazdinstva, samostalni preduzetnici i preduzeća u ruralnim područjima.

Potreban je biznis plan. Udio javnog finansiranja iznosi 65%. Mjera se planira od 2017. godine

dalje. Iznos javnih sredstava do 2020. godine: 2.9 miliona EUR.

7) Tehnička pomoć:

Ova mjera predstavlja podršku implementaciji i monitoringu IPARD programa. Njen korisnik je

Upravljačko tijelo IPARD.

Ostale mjere koje takođe predviđa Regulativa (EU) 1305/2013 o podršci ruralnom razvoju i koje na EU

nivou takođe uključuju šumarstvo kao integralni dio ruralnog razvoja, nisu uključene u IPARD II

program, već su neke od njih uključene u nacionalni Agrobudžet. Međutim, šumarstvo je iz

Agrobudžeta isključeno.

20

Prezentovane IPARD II mjere dakle ne uključuju čisto šumarskih mjera, ni ruralnih mjera vezanih za

šume i drvo, koje se predviđaju Šumarskom strategijom, iako Indikativni strateški dokument za Crnu

Goru (2015) za implementaciju IPA II pomoći navodi, da „upravljanje šumskim zemljištem mora da

sačinjava integralni dio ciljeva i prioriteta ruralnog razvoja“. S tim nije ispoštovana ni EU Regulativa

1305/2013, koja uključuje pomenute šumarske mjere.

Činjenica da IPARD II program ne sadrži šumarske mjere, sigurno je posljedica i toga da šumarski sektor,

kako državni tako i privatni (ovaj još posebno), gotovo nije bio uključen u pripremu i rasprave vezane

za Nacrt IPARD dokumenta (2015). Pri tom je vrlo značajno napomenuti, da su šumarske mjere inače

bile vrlo odgovarajuće uključene u pred-nacrt (2013) ovog dokumenta.


IPARD II program bi u cilju finansiranja mjera predviđenih Šumarskom strategijom, prije svega

trebao da uključi jednu dodatnu šumarsku mjeru, koja je inače predviđena EU Regulativom

1305/2013 (član 21): „Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje vitalnosti šuma“, koja

obuhvaća podršku:

a) pošumljavanju ne-šumskog zemljišta;

b) sprječavanju i saniranju štete u šumama koje su uzrokovane šumskim požarima,

elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima (zbog najezde štetočina, izbijanja

bolesti i klimatskih promjena);

c) ulaganjima kojima se poboljšava otpornost i ekološka vrijednost, kao i potencijal šumskih

ekosistema za ublažavanje;

d) ulaganjima u šumarske tehnologije i u preradu, mobilizaciju i plasiranje šumskih proizvoda

na tržište.

Ova podrška bi mogla da se pruža gazdinstvima iznad određene veličine (5 ha šuma u slučaju

Crne Gore), odnosno njihovim udruženjima, a na osnovu relevantnih informacija iz plana

gazdovanja šumama ili ekvivalentnog planskog instrumenta (u skladu sa Pan-Evropskim

smjernicama održivog gazdovanja šumama), kao preduslova za sticanje podrške.

Izrada planova gazdovanja takođe se može u skladu sa ovom Regulativom smatrati kao

opravdani trošak gazdinstava, odnosno njihovih udruženja, ako se uključi u IPARD program.

Kako bi se mogla pružiti podrška šumskom gazdinstvima i za izgradnju šumske infrastrukture

koja se predviđa Šumarskom strategijom, IPARD II program bi trebao u okviru mjere

„Investicije u fizički kapital“ da uključi i „infrastrukturu za pristup gazdinstvu i šumskom

zemljištu“.

3.5. ŠUMARSKA POLITIKA

Nacionalna politika upravljanja šumama i šumskim zemljištima (skraćeno: Šumarska politika), koja je

usvojena u 2008. godini i još uvijek je aktualna, sadrži brojne izjave koje se odnose na privatne šume i

šumarstvo. Veliki broj ovih izjava do sada nije sproveden kroz Zakon o šumama i Šumarsku strategiju,

odnosno se ne sprovodi u praksi. Za privatno šumarstvo najvažnije među njima su sljedeće (mjere):

21

I. Šumarsko planiranje i donošenje odluka:

1) Izrađivanje planova razvoja šuma na nivou opštine, višegodišnjih planova gazdovanja koji

uključuju privatne29 šume na nivou gazdinske jedinice i višegodišnjih planova za pojedine

katastarske parcele30 (Izjava br. 10); 2) Uspostavljanje baze privatnih šumskih posjeda (kao djela šumarskog informacionog sistema),

uključujući GIS šumskih parcela (Izjava br.11)31; 3) Uključivanje predstavnika32 vlasnika šuma u rad Savjeta za šumarstvo (Izjava br. 28).

II. Savjetodavni poslovi: 4) Osnivanje jedinice33 Savjetodavne službe u UŠ (Izjava br. 26); 5) Definisanje programa obrazovanja34 privatnih vlasnika šuma od strane UŠ (Izjava br. 31); 6) Podrška organizaciji prodaje drvnih i NDŠP iz privatnih šuma od strane UŠ (Izjava br. 9 i 15)35.

III. Podrška vlasnicima privatnih šuma i udruženjima:

7) Stručna i finansijska podrška vlasnicima privatnih šuma (Izjava br. 8)36; 8) Stručna i finansijska podrška osnivanju i razvoju udruženja vlasnika privatnih šuma (Izjava br.

9 i 34). 9) Uspostavljanje sistema37 podsticajnih mjera za vlasnike šuma (subvencije za obnovu i uzgoj

šuma i izgradnju šumskih saobraćajnica) (Izjava br. 10 i 34).


Navedene izjave treba da posluže kao argumenti u nastojanjima za ostvarivanje podrške

privatnom šumarstvu.

29 Bez realizacije, naročito zbog manjka budžetskih sredstava. 30 Bez realizacije. 31 Do sada bez realizacije, posebno ne u pogledu GIS-a. 32 Savjet sada postoji, a ima isključivo stručnu savjetodavnu ulogu (nema npr. mjesta za predstavnike interesa). 33 Prema Sistematizaciji UŠ (2013), ovakva jedinica se neće osnovati, nego samo mjesto koordinatora u Centralnoj jedinici i nekoliko mjesta za savjetodavce (kombinovana sa ostalim poslovima) po područnim jedinicama. 34 Do sada bez realizacije u okviru godišnjih programa UŠ. 35 Bez realizacije uopšte. 36 Do sada samo individualno, kroz stručno-tehničke poslove UŠ prilikom doznake. Inače, bez dodatnih savjetodavnih aktivnosti, kao što su kursevi itd. od strane UŠ (sve što je bilo, se vršilo kroz aktivnosti SNV-a i FODEMO projekta). 37 Operativni sistem nije uspostavljen, iako su podsticajne mjere generalno definisane Zakonom o šumama. Podsticaja, zbog nepostojanja budžetskih sredstava kao i zbog neoperativnog sistema, nije bilo.

22

4. GLAVNI ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Na osnovu detaljne analize Zakona o šumama (2010) i njegovih izmjena (2015), kao i podzakonskih

propisa, imajući u visu stanje u pogledu njihovog sprovođenja, glavni zaključci i preporuke su sljedeće:

1) Izmjene Zakona o šumama u pogledu planiranja gazdovanja privatnim šumama su pogodne

sa aspekta VPŠ. Umjesto zajedničkog plana gazdovanja za državne i privatne šume na nivou

gazdinske jedinice sada se - na zahtjev VPŠ, odnosno udruženja - izrađuje 10-godišnji plan

gazdovanja za posjed (veći od 5 ha). Kao osnov za su-finansiranje radova u privatnim šumama

sada se definiše godišnji plan, što je značajno olakšanje. Pogodno je i da izradu ovog plana

finansijski obezbjeđuje UŠ. Međutim, sa aspekta privatnih šuma kao cjeline, ukidanje

zajedničkog programa gazdovanja šumama nije pogodno, jer se s tim gubi mogućnost za

obezbjeđivanje informacija o stanju drvnog fonda privatnih šuma.

U smislu unaprjeđenja bilo bi potrebno naročito da se: (a) obezbijedi posebna inventura

privatnih šuma na nivou područnih jedinica (opština); (b) dopuni zakon na način da plan

gazdovanja šumama za posjed može izrađivati i drugo pravno lice ili preduzetnik te da se ovaj

plan donosi bez saglasnosti MPRR; (c) Pravilnikom odgovarajuće definiše sadržaj plana

gazdovanja za posjed i godišnjeg plana gazdovanja, kao i da se (d) obezbijedi neophodna

budžetska sredstva za izradu planova gazdovanja šumama za posjede.

2) Sakupljanje NDŠP u privatnim šumama i nakon izmjene zakona ostaje zabranjeno za sva lica,

jer Zakonom o šumama nije posebno regulisano, kao što je slučaj za državne šume, što je

neshvatljiv propust. Izmjenom zakona propisana kazna za ovaj prekršaj iznosi 300 – 1200 EUR

za fizičko lice (koje uključuje i samog VPŠ u njegovoj šumi).

U državnim šumama se komercijalno sakupljanje i korišćenje NDŠP dozvoljava na osnovu

ugovora o korišćenju. Za regulisanje korišćenja NDŠP i u privatnim šumama bila bi dakle

potrebna izmjena Zakona o šumama, na način da se postojeće uređenje za državne šume

odgovarajuće primjeni i za privatne, pri čemu bi trebalo da se ugovor o korišćenju zaključuje

između korisnika NDŠP, UŠ i reprezentativnog udruženja VPŠ, ili da se za privatne šume

zaključuje odvojeni ugovor između korisnika NDŠP i reprezentativnog udruženja. U skladu s tim

se dio naknade za korišćenje NDŠP, koji otpada na privatne šume (prema nacionalnoj inventuri

privatnih šuma i šumskih zemljišta je 49%), uplaćuje na račun udruženja. Sklopljeni ugovori bi

trebali da budu zakonski preduslov za izdavanje dozvole za sakupljanje, korišćenje i izvoz NDŠP

u skladu sa propisima o zaštiti prirode.

3) Izmjenom Zakona o šumama dopunjene su odredbe vezane za plan sanacije degradiranih šuma

(od biotskih i abiotskih činioca i požara), koji sadrži mjere za sanaciju i potrebna finansijska

sredstva. Ovaj planski instrument, koji usvaja Vlada, vrlo je značajan i za privatne šume.

Potrebno bi bilo da SUPVŠ-CG pokrene inicijativu za uključivanje degradiranih privatnih šuma

(naročito od požara) u planove sanacije šuma, za obezbjeđivanje dodatnih budžetskih

sredstava i uključivanje planova sanacije šuma u IPARD II program.

4) Zahtjev za sječu šume u privatnoj svojini, sa dokazom o svojini, vlasnik šume podnosi UŠ,

najkasnije do 1. decembra tekuće za narednu godinu, na osnovu čega UŠ priprema godišnji

plan gazdovanja privatnim šumama (prije izvođački projekat). Potrebno bi bilo izmjenom

zakona omogućiti uključivanje drugog pravnog lica, odnosno preduzetnika i u vršenje stručnog

(ne i upravnog) posla za pripremu godišnjeg plana (na terenu).

23

5) Izmjenom Zakona o šumama je promijenjena definicija uvjerenja o porijeklu, koje sada

predstavlja izvod iz knjige prijema drvnih sortimenata, a izdaje ga UŠ, što je racionalno

rješenje. Prijem (tehničkog i ogrjevnog) drveta se sada može vršiti i na mjestu prerade (a

logično bi bilo 'izrade'), čime je postignuta odgovarajuća fleksibilnost u odnosu na dosadašnje

uređenje. Posao UŠ se sada dakle završava kod prijema, a otpremu sortimenata zakon

prepušta korisniku ili vlasniku šume. Međutim, ovo u slučaju privatnih šuma još nije

odgovarajuće sprovedeno Pravilnikom, koji izdavanje uvjerenja o porijeklu ne razdvaja od

otpreme drvnih sortimenata (obzirom da nadležno lice UŠ potpisuje taj dokument). Sadržaj

obrazaca za uvjerenje o porijeklu i za otpremu sortimenata bi dakle trebao da bude gotovo isti

kao za državne šume.

Uvjerenje o porijeklu sada mora da prati sve drvne sortimente u prometu. Međutim, prema

tržišnom razumijevanju prometa, uključujući EU Regulativu o drvetu (EUTR, 2010), uvjerenje o

porijeklu za transport drveta u nekomercijalnu svrhu (koja uključuje „promet“ drveta za

vlastite potrebe VPŠ) nije potrebno. Izmjena zakona donosi i zabranu prerade i skladištenja

drvnih sortimenata koji nisu obilježeni i nemaju uvjerenje o porijeklu.

U ovom smislu bilo bi neophodno naročito da se: (a) sa MPRR-UŠ i Šumarskom inspekcijom

uskladi razumijevanje prometa (tj. šta se smatra kao promet) drvnih sortimenata i s tim vezano

sprovođenje obaveze za obezbjeđivanje uvjerenja o porijeklu - kada je u pitanju transport

drveta iz šume za nekomercijalnu upotrebu (na koju ova obaveza, u skladu sa Zakonom o

unutrašnjoj trgovini, ne bi trebala da se primjenjuje); (b) takođe, uskladi razumijevanje zabrane

skladištenja i prerade drvnih sortimenata koji nemaju uvjerenje o porijeklu - kada je u pitanju

nekomercijalna svrha (na koju ova zabrana ne bi trebala da se primjenjuje) i (c) odgovarajuće

dopuniti ove zakonske odredbe, ako bi to bilo potrebno. Moglo bi se zatražiti čak zvanično

tumačenje Zakona o šumama u tom smislu.

6) Stručne poslove u šumarstvu prema dopuni zakona može da vrši pravno lice, odnosno

preduzetnik koji ispunjava uslove u pogledu opreme i ima najmanje jedno zaposleno lice sa

visokim obrazovanjem šumarskog smjera, obima 240 ETC, sa licencom. Licencu je sada moguće

steći i bez obavljanja stručnog ispita, ako lice ima pet godina radnog iskustva u šumarstvu. Do

2017. godine ova licenca, uz ispunjavanje ostalih uslova i nije potrebna, što je značajno za

započinjanje vršenja stručnih poslova van UŠ. U smislu unaprjeđenja bilo bi jedino potrebno

odgovarajuće izmijeniti materijalne uslove u okviru pripadajućeg Pravilnika.

Poslovi za privatne šume, za koje UŠ može OVLASTITI druga pravna lica, još uvijek NE

uključuju doznaku, premjer i žigosanje drvnih sortimenata i pružanje stručne pomoći

vlasnicima šuma (što je suština savjetodavnog posla). Trebalo bi dodati ovu mogućnost i za

preduzetnika. Potrebna bi bila dopuna zakona u tom smislu.

Potreban bi bio i konkretni dogovor između SUPVŠ-CG i MPRR-UŠ o uvođenju pravnih lica,

odnosno preduzetnika u stručne poslove za privatne šume, koji obezbjeđuje i budžetsko

finansiranje ovih poslova (za početak bar za jedan ekvivalent šumarskog inženjera za puno

radno vrijeme godišnje). Nakon toga, UŠ bi trebala ugovorom da anagažuje pravno lice,

odnosno preduzetnika za obavljanje ovih stručnih poslova.

24

7) Osnovica za naknadu za vršenje doznake stabala, premjer i žigosanje drvnih sortimenata i

izradu izvođačkog projekta, koja je određena novim Pravilnikom za ovu svrhu, je u privatnim

šumama - u koliko se u državnim šumama upotrebljava osnovica koja je vezana na ugovorenu

cijenu na panju u okviru koncesione naknade - značajno veća od osnovice u državnim šumama,

za šta nema suštinskog razloga.

Potrebna bi dakle bila izmjena ovog Pravilnika koja bi izjednačila osnovicu za ovu naknadu u

privatnim i državnim šumama. Cijena drveta na panju za privatne šume bi u tu svrhu trebala

da se određuje cjenovnikom (slično kao cijena drveta na panju za potrebe stanovništva), za što

bi bila potrebna izmjena zakona.

Novim Pravilnikom o naknadi za vršenje doznake stabala, premjer i žigosanje drvnih

sortimenata i izradu izvođačkog projekta takođe se uvodi vrlo značajna, dodatna naknada za

premjer i žigosanje drvnih sortimenata koji su namijenjeni IZVOZU (u inostranstvo).

Međutim, ova naknada nema osnovu u Zakonu o šumama, nije u skladu sa Zakonom o spoljnoj

trgovini, a posljedično ni sa Ustavom Crne Gore. Zbog toga bi bilo neophodno ovu naknadu

izmjenom Pravilnika odmah ukinuti.

Obzirom da ovaj Pravilnik na osnovu Zakonu o šumama treba da važi za sve šume, neophodno

bi bilo obezbijediti da se isti primjenjuje i u šumama u okviru nacionalnih parkova, kako bi se

vlasnicima šuma i dalje ne naplaćivala gotovo (više nego) dupla visina naknade za doznaku,

prijem i žigosanje drvnih sortimenata. Moglo bi se u tom smislu zatražiti čak upravnu, odnosno

ustavnu presudu naknade, koju primjenjuje JP Nacionalni parkovi Crne Gore.

8) Izmjena zakona donosi nekoliko izmjenjenu ulogu Savjeta za šume, koji sada radi davanja

stručnih mišljenja, predloga, sugestija i stručne pomoći može obrazovati MPRR (prije Vlada).

Bilo bi neophodno da se u Savjet uključi jednog stručnjaka za privatno šumarstvo.

9) Prema neizmjenjenoj odredbi Zakona o šumama, privatna šumska gazdinstva veličine od 5 ha

(a trebalo bi „od 5 ha i više“), se na njihov zahtev upisuju u registar, koji vodi UŠ i sastavni je

dio informacionog sistema MPRR. Upis u registar je preduslov za konkurisanje na raspisima za

EU sredstva za ruralni razvoj. Međutim, ovaj registar se kod UŠ ne vodi i do sada se niko od

vlasnika šuma nije registrovao.

Potrebno bi bilo izmijeniti ovaj član zakona na način da veličina posjeda bude „od 5 ha i više“ i

da se šumska gazdinstva upisuju u postojeći poljoprivredni registar koji vodi MPRR-DRR.

Potrebno bi bilo od strane SUVPŠ-CG i podstaknuti veće VPŠ da zatraže registraciju svojih

šumskih posjeda.

10) Prema izmjeni zakona, sredstva za su-finansiranje radova u privatnim šumama planiraju se na

osnovu godišnjeg plana gazdovanja privatnim šumama (a prije toga plana/projekta za šumski

posjed), što je za VPŠ pogodnije. Međutim, ova sredstva se dosad uopšte nisu planirala, ni

obezbjeđivala. Potrebno bi dakle bilo da se za ovu svrhu obezbijedi određena, za početak bar

minimalna budžetska sredstva kod UŠ, a prethodno i u budžetu države (stavka subvencije).

11) Pored su-finansiranja šumskih radova, Zakon o šumama registrovanim privatnim šumskim

gazdinstvima donosi i mogućnost korišćenja podsticajnih sredstava u okviru mjera ruralnog

razvoja. Međutim, ni ove mjere se dosad nisu započele sprovoditi, između ostalog i zbog toga

25

što bi raspodjelu podsticajnih sredstava prema Zakonu o šumama trebala da vrši UŠ (koja tih

sredstava nema), a za sredstva ruralnog razvoja nadležan je MPRR-DRR. Šumarstvu je na taj

način zapravo formalno onemogućeno korišćenje EU sredstava ruralnog razvoja.

Kao preduslov da se šumarstvu formalno omogući finansiranje podsticajnih mjera iz budžeta

za ruralni razvoj u okviru IPARD II programa (2014-2020), trebalo bi da se odgovarajuće izmjeni

Zakon o šumama, kako bi se i šumarske podsticajne mjere definisale IPARD programom i

plaćanja mogla sprovoditi preko Agencije za IPARD plaćanja. Istovremeno, bilo bi potrebno i

zakonsko razgraničenje između šumskih radova, koji se su-finansiraju iz šumarskog budžeta

(na osnovu godišnjih programa) i šumarskih podsticajnih mjera, koje se su-finansiraju iz

budžeta ruralnog razvoja za IPARD (u skladu sa usvojenom Strategijom razvoja šumarstva).

12) Izmjene zakona donose dodatne nadležnosti šumarskog inspektora, kao što su pregledanje

mjesta prerade, skladištenja i prometa drvnih proizvoda, pregledanje doznake stabala (koje se

uvodi ponovo) i naređivanje uklanjanja smeća iz šume. U ovom slučaju, kao i nekim ostalim

(koji izmjenom zakona nisu promijenjeni), ne isključuje se naređivanje uklanjanja onih

posljedica bespravnih radnji vlasniku šume koje sam nije počinio. Potrebna bi bila izmjena

zakona u tom smislu.

13) Izmjenom zakona drastično su smanjene visine kazna (3 – 4 puta). VPŠ sada može da bude

kažnjen za prekršaj sa najviše od 1200 EUR. Kazne za krivična djela, kao što je pustošenje šuma,

ostaju i dalje iste (npr. novčana kazna ili zatvor do jedne godine). Izmjenom zakona bilo bi

potrebno uskladiti kazne sa predloženim promjenama zakona i, između ostalog, ukinuti (kaznu

za) prekršaj fizičkog lica, ako ne gradi ili ne održava šumske puteve jer se ova kazna odnosi

samo na VPŠ (za koju je nezamislivo da se uopšte našla u zakonu).

Na osnovu detaljne analize Šumarske strategije (2015) i godišnjih programa, IPARD programa (2014-

2020) i još uvijek važeće Šumarske politike (2008), a imajući u vidu i stanje i perspektive u pogledu

njihovog sprovođenja, glavni zaključci i preporuke su sljedeće:

1) Šumarska strategija donosi brojne mjere od značaja za privatne šume i šumarstvo. Među

čisto šumarskim mjerama, najznačajnije se odnose na pošumljavanje, prevođenje izdanačkih

šuma u visoke putem prorijeda, izgradnju šumskih puteva, zaštitu šuma od požara i sanaciju

opožarenih površina (bez konkretnih radova). Među mjerama u domenu ruralnog razvoja,

najznačajnije se odnose na poboljšanje šumarske infrastrukture u ruralnim područjima i

diversifikaciju ekonomskih aktivnosti (kroz izvođenje šumskih radova, preradu drveta, preradu

nedrvnih proizvoda i turizam, vezan za šume). Institucionalne mjere odnose se na

uspostavljanje lokalnih akcionih grupa (LAG-ova), započinjanje rada šumarske savjetodavne

službe UŠ, intenziviranje izrade šumarskih planova i uspostavljanje šumarskog informacionog

sistema, podršku udruživanju i obezbjeđivanje budžetskog finansiranja.

Predviđene mjere Strategije su odgovarajuće za privatno šumarstvo. Potreban bi jedino bio

detaljniji finansijski plan mjera, sa jasno odvojenim sredstvima za privatne šume i šumarstvo.

Potrebno bi naravno bilo i da se obezbijedi sprovođenje ovih mjera, uz prethodno

obezbjeđivanje dodatno potrebnih budžetskih sredstava. Neophodno je za pripremu

godišnjih šumarskih budžeta (u okviru Zakona o budžetu) uvesti princip prema kome potrebna

sredstva za privatne šume i šumarstvo NE zavise od prihoda od korišćenja državnih šuma

(koncesija), odnosno da se budžet za ovu namjenu (subvencije) planira odvojeno od budžeta

UŠ.

26

2) Godišnji programi gazdovanja UŠ se do sada, s izuzetkom plana sječe i gratis sadnica za VPŠ,

nisu odnosili na privatne šume. Planirani budžet UŠ za 2016. godinu, koji sadrži sredstva za

funkcionisanje i minimalna sredstava za investicije u državne šume, iznosi samo 4.6 miliona

EUR, dok bi ukupni budžet prema Šumarskoj strategiji trebao da iznosi 7.5 miliona EUR. Za

privatno šumarstvo – osim za obezbjeđivanje stručno-tehničkih poslova i gratis sadnica – u

ovoj godini nema ništa na raspolaganju. Isto važi za prijašnje godine.

Bilo bi dakle neophodno da UŠ, u skladu sa Zakonom o šumama, u godišnje programe

gazdovanja uključi plan su-finansiranja šumskih radova za privatne šume, na osnovu

prethodno obezbijeđenih budžetskih sredstava.

3) Program IPARD II (2014-2020) sa njegovih 7 grupa mjera ruralnog razvoja ne uključuje čisto

šumarskih mjera, ni ruralnih mjera vezanih za šume i drvo, odnosno ne integriše šumarstva

i drvoprerade u mjere ruralnog razvoja, što je direktno u suprotnosti sa Indikativnim

strateškim dokumentom (2015) i Šumarskom strategijom (2015), a konačno i sa EU

Regulativom 1305/2013 o podršci ruralnom razvoju. U postojeće IPARD mjere jedino je

uključen eko-turizam vezan za šume, izgradnja/rekonstrukcija unutrašnjih šumskih puteva na

takvom gazdinstvu, kao i proizvodnja obnovljive energije iz šumske biomase za vlastite potrebe

gazdinstva, što je sve vrlo marginalno.

IPARD II program bi zbog toga bilo neophodno dopuniti. Prije svega on bi trebao da uključi

šumarsku mjeru „Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje vitalnosti šuma“, koja

obuhvaća podršku pošumljavanju ne-šumskog zemljišta, sprječavanju i saniranju štete u

šumama (zbog štetočina, bolesti, klimatskih promjena i požara), poboljšanju otpornosti i

ekološke vrijednosti šuma te ulaganjima u šumarske tehnologije i u preradu i plasiranje

šumskih proizvoda. Izrada planova gazdovanja privatnim šumskim posjedima bi takođe trebala

da se uključi u podršku. Investicije u šumarsku infrastrukturu za pristup šumskom zemljištu bi

takođe trebale da budu predmet moguće finansijske podrške.

4) Izjave još uvijek aktualne Šumarske politike (2008), koja se odnose na podršku izradi planova

za privatne šume, uključivanje predstavnika VPŠ u rad Savjeta, savjetodavne poslove, stručnu

i finansijsku podršku vlasnicima šuma i udruženjima, kao i uspostavljanju sistema subvencija

za mjere u šumama, koje dosad nisu realizovane, ostaju kao najjači dalji argumenti za

ostvarivanje gornjih preporuka.

analiza zakonodavnog i strateško-planskog okvira šumarstva i ruralnog razvoja u crnoj gori sa...

Environment